KNJIŽEVNOST

n

n

- 2 -

- stara Grĉka (grĉ. lira – ţiĉani instrument) pjesme pjevane uz pratnju lire

- 1. st. pr. Kr. – prvi put se javlja kao naziv roda

- prvi liriĉari: Alkej i Sapfa

TEMATSKE PODJELE LIRIKE

Ljubavna ljubav, ljubavna ĉeţnja, patnja i ljubomora

Domoljubna ljubav i privrţenost domovini

Socijalna oslikavanje siromašne sredine, društvene nepravde i problema,

izraţavanje ţalosti i sućuti, ali nerijetko i bijesi ljutnju

Pejsaţna putem pejsaţa izraţava unutarnja raspoloţenja, divljenje

šejsaţu

Misaona refleksivno, duboko promišljanje o tome što je ĉovjek, koja je

njegova uloga ili smisao u ţivotu, što su vrijednosti ţivota, koji

je smisao umjetnosti ili stvaralaštva općenito

Duhovno-religiozna izraţava vjerske osjećaje

Pjesma u prozi ima sve karakteristike lirske pjesme, samo nije organizirana u

stih, a njome se moţe izraziti svaka tema, bilo kojim stilskim

figurama i ritmom

Dijalektna lirska pjesma ĉin pisanja na narjeĉju nekog kraja predstavlja ĉin ljubavi

prema tom kraju

TRADICIONALNA PODJELA LIRIKE

Himna pjesma sveĉanog, ozbiljnog tona posvećena boţanstvu, narodu,

drţavi, nekad i vladaru, a danas u ĉast svemu što se ţeli uzdići na

razinu oboţavanja, npr. drţavi, ali nogometnim klubovima, školi...

Oda zanosna pjesma sveĉanog tona posvećena zasluţenim osobama i

vaţnim temama, a u novije vrijeme pjesnicima, slikarima,

glazbenicima, revolucinorima...

RODOVI OBILJEŢJA

Lirika izraţavanje osjećaja

Epika pripocijedanje, priĉa

Drama radnja, napetost,

presudna zbivanja

Diskurzivni

knjiţevni oblici

izraţavanje mišljenja

OBLICI OBILJEŢJA

Poezija tekstovi pisani u

stihu

Proza tekstovi pisani u prozi

Drama tekstovi namjenjeni

izvođenju na

pozornici

- 3 -

Epitaf prvobitno je znaĉio samo natpis na grobu, a s vremenom je postao

kratka i jezgrovita sentencija o ţivotu, smrti, sreći, uspjehu,

promašenosti i sl.

Epigram kratka, duhovita i saţeta pjesma satiriĉnog izraza; aktualne teme;

izraz

Elegija tuţaljka; pjesma u kojoj se izraţava ţaljenje za neĉim nepovratnim

ili nedostiţnim

Ditiramb u izvornom znaĉenju pjesma starogrĉkom bogu vina i plodnosti

Dionizu, danas ditiramb oznaĉava lirsku pjesmu koja slavi ţivotne

radosti, snagu i vezu s prirodom

Anakreontska pjesma zdravica koja zastupa umjereno uţivanje u ţivotu, epikurejstvo

Idila pjesma s temom iz ţivota u prirodi, najĉešće pastirskoga

- grĉ. epos = rijeĉ, izriĉaj, pripovijest, govor

- najstarija poznata grĉka epska djela – Homer: Ilijada i Odiseja

PREMA NAĈINU PISANJA: PREMA SLOŢENOSTI PISANJA:

- pisana u stihu - jednostavna

- pisana u prozi - sloţena

JEDNOSTAVNI OBLICI (i u stihu i u prozi):

Mit najstarija epska vrsta, javlja se prije pojave pisma i civilizacije, u tzv.

pretpovijesnom razdoblju; mit je pokušaj primitivnog ĉovjeka da odgovori na

osnovna pitanja o postanku ĉovjeka i svijeta, da se otkrije prauzrok svemu što

postoji, da se opišu temeljni događaji svijeta koji nisu imali ljudskih svjedoka

Legenda srodna mitu, izvorno, opisi ţivota kršćanskih svetaca, a u širem smislu odnosi se

na knjiţevne vrste u kojima je zahvaćen opis i ponašanje nekih pojedinaca, a

koji sluţe kao uzor za

Saga oblik skandinavske priĉe o nekom događaju, osobito iz obiteljskog ţivota

Vic kratka jeziĉna tvorevina koja sluţi izazivanju komiĉnog dojma

Zagonetka poseban oblik postavljanja pitanja tako da se neposredno navode skrivene i

neobiĉne osobine nekog predmeta, osobe ili pojave, a oĉekuje se jasan

odgovor

Poslovica kratka, jezgrovita i saţeta ţivotna mudrost (ostali nazivi su maksime, gnome,

krilatice, aforizmi i sentencije)

Basna kratka pouĉna priĉa koja sabire ţivotno iskustvo i pouĉava ĉitatelja; pisan je u

alegorijskom obliku, a likovi su najĉešće personificirane ţivotinje i stvari

Bajka epski oblik koji u sadrţaju ima elemente ĉarolije i nadnaravnih zbivanja;

redovito ima sretan završetak i oštro razlikuje dobro i zlo

- 4 -

SLOŢENA EPSKA DJELA PISANA U STIHU:

Epska pjesma epsko poetsko djelo manjeg opsega

Ep epsko poetsko djelo većeg opsega, herojski ep koji je temelj društvenog

ţivot naroda

Epopeja epsko poetsko djelo najvećeg opsega

SLOŢENI PROZNI OBLICI:

Pripovijest kraća prozna vrsta koja je po duljini negdje između romana i novele; kod nas

se još upotrebljavaju nazivi priĉa, pripovijetka ili kratka priĉa

Novela kratki prozni oblik koji se sastoji od svega nekoliko likova i jednog događaja

Roman prvobitno, knjiţevno djelo napisano na romanskom jeziku (puĉkom, ne na

latinskom), viteški i pikarski romani; danas najopširnije epsko prozno djelo,

najprikladniji pripovjedaĉki oblik u kojem se moţe obuhvatiti i svestrano

prikazati doţivljaj punoće svijeta, ţivota, društva i ĉovjeka

Podjela romana:

prema temi pustolovni, kriminalistiĉki, viteški, ljubavni,

društveni, psihološki, filozofski, povijesni,

znanstveno-fantastiĉni...

prema tonu, raspoloţenju i

stavu autora

humoristiĉni, sentimentalni, satiriĉni,

didaktiĉki...

prema stilskoj epohi prosvjetiteljski, realistiĉki, naturalistiĉki,

moderni (roman struuje svijesti, roman-esej),

simbolistiĉki, impresionistiĉki...

prema naĉinu oblikovanja

siţea

lanĉani ili stupnjeviti, prstenasti, paralelno

građeni

prema naĉelu integracije roman lika, roman zbivanja, roman prostora

PRIJELAZNI EPSKI OBLICI:

Balada oblik pjesme u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i dramski elementi; u baladama se

prikazuju ljudska stradanja i nesreće, raspoloţenje je turobno, a završetak

nesretan

Romanca pjesma na narodnome jeziku ili narodna pjesma; ponajviše se obrađuju motivi

u vezi s junacima koji se bore za određeni ideal (ime, ugled, ĉast, ljubav,

domovina), ali su ljubavni ugođaji osobito naglašeni

Poema podrijetlom iz razdoblja romantizma, oznaĉava oveći spjev u kojem se

prepleću epski i lirski elementi, tj. određena, ne previše ĉvrsta radnja s

posebnim ugođajem. Poema se moţe odnositi na neko razdoblje, osobu ili

neku uţu pjesniĉku temu.

- 5 -

- prilagođena kazališnoj izvedbi

- karakteristika: presudna i napeta zbivanja

- podrijetlo vezno uz kult boga Dioniza

1. TRAGEDIJA

- temelji se na tragiĉnoj ţrtvi (katarzi) koju podnosi tragiĉni junak kao

rezultat spleta okolnosti i svog vlastitog uzvišeog karaktera

- posjeduje specifiĉan uzvišen stil

- neizostavno ka vodi tragiĉnom završetku, tj. smrti glavnog junaka do koje

ga je dovelo dosljedno pridrţavanje vlastitih plemenitih moralnih naĉela

- dijelovi starogrĉke tragedije: prolog, epizodij, stasim i eksod

- svrha tragedije – katarza (proĉišćenje) – proţivljavanje straha i saţaljenja

prema glavnom liku

2. KOMEDIJA

- također se temelji na obredima (komos – obredni ophod)

- sredstva: izobliĉavanje, nesklad i pretjerivanje (karikiranje)

- u antici joj prethodio mim – groteskna puĉka improvizacija

- moţe imati oblik: satire – oštro ismijavanje

humora – ismijavanje bez pretenzija i osude

groteske – pretjerano ismijavanje

- podvrste komedije:

1. komedija zapleta i intrige – temelji se na nerazumjevanju i

nesporazumu

2. karaktera – ismijavanje ljudskih mana

3. situacije – nepredvidljive i malo vjerojatne situacije

4. konverzacije – duhoviti razgovori i verbalne dosjetke

5. farsa – grubi i vulgarni humor

6. vodvij – laka komedija s pjevanjem

7. lakrdija – grubo ismijavanje

8. commedia dell'arte – improvizirana renesansna komedija sa

stalnim tipskim likovima)

KOMEDIJA TRAGEDIJA

like je lošiji od publike – on ima neke

prenaglašene (karikirane) mane kojima se

publika ruga, koje ismijava; na taj naĉin

gledatelj i sam pazi da ne bude kao on

lik je bolji od publike – on se svjesno ţrtvuje

za neke plemenite i uzvišene ciljeve i ideale;

gledatelj mu se divi i osjeća za njega strah i

saţaljenje te tako i sam postaje bolji i

plemenitiji

sretan svršetak – liku se svašta događa, ali

ništa opasno

tragiĉan završetak – katastrofa – smrt glavnog

lika zbog vlastite ţrtve ili tuđe krivnje

niskomimetska vrsta – niţe oponašanje

stvarnosti

visokomimetska vrsta – više oponašanje

stvarnosti

- 6 -

3. DRAMA U UŢEM SMISLU

- rasplet nije iskljuĉivo komiĉan ili tragiĉan

- ne posjeduje uzvišen stil, ali ĉesto teţi ozbiljnosti

- izbjegava tragiĉno-komiĉnu iskljuĉivost

- vrste:

1. melodrama – sentimentalna drama s pjevanjem i glazbom

2. opera – glazbeno scensko djelo temeljeno na dramskom tekstu –

libreto

3. pastorala – idiliĉno sentimentalna igra s ljubavnim prizorima iz

pastirskog ţivota

4. mjuzikl – glazbeno scensko djelo vedrog sadrţaja

- u 19. i 20. st. pojavljuju se brojni novi oblici – naturalistiĉka drama

(Ibsen), lirski teatar (Ĉehov), simbolistiĉki teatar (Maeterlinck), antiteatar

(Ionesco), epski teatar (Brecht)...

- kombinacija znanstvenih tema i pristupaĉnog literarnog jezika

- novovjekovna knjiţevnost

- franc. pisac Michael de Montaigne – Esej (Bordeaux, 1580.)

Esej izvorno literarni pokušaj, ogled; popularno pisana rasprava na

neku temu (diskurs) koja nema znanstvenu strogost, ali popularizira

znanstveni jezik

Putopis posebna pripovjedna vrsta koja ima jedan osnovni motiv:

putovanje, odnosno kretanje kroz prostor; izmjena mjesta pruţa

pripovjedaĉu mogućnost novih opisa i situacija; potom, najĉešće to

mjestu stimulira, nadahnjuje, asocira pripovjedaĉa da iznese svoje

stavove o ţivotu, svijetu, ljudima, mjestima ili bilo kojoj drugoj

temi koju moţe na neki naĉin povezati s tim mjestom

Publicistiĉki oblici svi oni oblici koji se objavljuju u publicistici

Polemika izmjena suprotstavljenih misli i kontraargumenata o nekoj temi

između dva ili više sudionika

Memoari sjećanja, svjedoĉanstva neke najĉešće poznate ili vaţne osobe koja

je bila umiješana u neka vaţna u neka vaţna ili zanimljiva zbivanja;

redovito sadrţavaju i pripovjedaĉev stav i komentar tih događaja

Biografija (ţivotopis) prikaz ţivota neke poznate i publici zanimljive osobe od nekog

drugog promatraĉa

Autobiografija prikaz ţivota neke osobe od nje same

- 7 -

PUBLICISTIĈKI OBLICI:

Feljton izvorno novinski podlistak; kratak i jednostavan novinski stupac o nekoj

zanimljivoj temi pisan ţivo i duhovito

Ĉlanak novinski napis o nekoj aktualnoj temi

Osvrt prikaz kakva događaja, knjige, ĉlanka, kazališne predstave i sl.

Kritika obrazloţena, vrijednosna ili estetska ocjena nekog djela, postupka, rada i dr.;

primjena određenih vrijednosnih pravila

Reportaţa izvješće s mjesta događaja uz mogući komentar

- 8 -

- babilonsko-asirska (mezopotamijska) knjiţevnost

- najstariji ep svjetske knjiţevnosti (oko 1700. pr. Kr.)

- tema: juank Gilgameš i njegovo traganje za besmrtnošću

- pisan klinastim pismom, na akadskom jeziku

- nastao povezivanjem pojedinaĉnih pjesama u cjelinu

- sadrţajno podjeljeni u dvije cjeline

- završetak epa donosi pouku: iako ĉovjek mora umrjeti, on moţe biti i stvaratelj

- Gilgameš se nakon spoznaje o svojoj smrtnosti vraća u Uruk i gradi gradske

zidine

- najstariji zbornik staroindijskih (hinduistiĉkih) obrednih tekstova u stihu i prozi

- 2. i 1. tisućljeće pr. Kr.; vede = znanje

- ĉetri zbirke – najvaţnija Rgveda – pisana u stihu, pojavljuju se razliĉiti obredni

tekstovi (ţrtveni obredi), himne posvećene

razliĉitim staroindijskim boţanstvima

- ep nastala od 4. st. pr. Kr. do 4. st. po. Kr.

- borba za vlast između bliskih rođaka (Pandava i Kaurava), pripadnika istog

plemena Bharata

- 18 knjiga i dodataka

- prema predaji autor slijepi Vjasa, praotac Bharata

- junaĉki ep o ţivotu kralja Rame

- nastalo u usmenoj knjiţevnosti, a verzija teksta koju poznajemo nastale je

između 5. st. pr. Kr. i 2. st. po. Kr.

- mnogi slikoviti fantastiĉni motivi, ĉudovišta i duhovi

- Rama i njegova ţena Sita ostaju do kraja dosljednji i svojim su vrlinama uzor

današnjim Indijcima

- od 7 kniga (najmlađe 1. i 7.)

- elementi budizma (kraj Rama kao inkarnacija Višne)

- prema predaji autor je pjesnik Valmiki

- 9 -

- zbirka pouĉnih priĉa i basni

- priĉe u prozi, a na kraju pouka u stihu

- nastala oko 3. st.

- namjenjena dvorskoj sredini, popularna u svim društvenim slojevima

- iznošenje mudrosti u 5 knjiga

- snaţno utjecala na europsku foklornu knjiţevnost

- zbirka tumaĉenja i komentara temeljnoga ţidovskog zakona starozavjetne Tore

- knjiga etiĉkih i pravnih normi, propisa i naĉela, obiĉaja i obreda

- do 5. st. pr. Kr. prenošena usmenim putem - Usmeni zakon, tada kanoniziran

- dva dijela: Mišna (pouka) i Gemana (studija)

- propisuje 248 vjerskih postupaka i 365 zabrana

- temeljna knjiga islama

- Meka u Arabiji, od 612. do 639. godine (konaĉna redakcija 653. u Europi)

- tekst Boţje objave koju je proroku Muhamedu diktirao arhanđeo Gabrijel (melek

Dţabrail)

- 114 glava (sura) – u svakoj ima razliĉiti broj strofa (ajeta), do 3 do 288

- kur'an = prenošenje, ponavljanje, ĉitanje napisanog

- temelj klasiĉnog arapskog jezika

- 73 knjige nastale između 1300. g. pr. Kr. i 100. g. po. Kr.

STARI ZAVJET (46 knjiga)

Sinajski savez Boga s izabranim narodom

NOVI ZAVJET (27 knjiga)

Krist ostvaruje novi savez Boga s ĉovjekom

o Petoknjiţje (grĉ. Pentateuh, heb. Tora)

o Povijesne knjige

o Psalmi

o Mudrosne knjige

o Proroĉke knjige

o Evanđelja

o Djela apostolska

o Poslanice apostola Pavla

o Katoliĉke poslanice

o Otkrivenje (Apokalipsa)

jezik: većinom hebrejski, najstariji dijelovi

pisani su aramejskim jezikom

jezik: grĉki

vrijeme: od 13. st. prije Krista do rođenja

Isusa Krista

vrijeme: prvo stoljeće poslije Krista

STARI ZAVJET

- oko 7. st. pr. Kr. poĉelo zapisivanje

- tema: ţidovska povijest od njezinih poĉetaka od njezinih poĉetaka i povezivanja

srodnih plemena u širu zajednisu do potpadanja pod kulturni utjecaj

helenistiĉki drţava

1. Petokniţje (Tora = zakon; Pentateuh = pet svitaka)

– prvi i temeljni dio Biblije

- religijski shvaćena povijest Izraelaca, izabranog naroda

- 10 -

- jedinstvena cjelina: na poĉetku postanak svijeta i poĉeci ljudskog roda, a

na kraju pripreme izabranog naroda za ulazak u Obećanu zemlju

- pripisuje se Mojsiju

I) Knjiga postanka

- bavi se opće ljudskim pitanjima podrijetla i ĉovjekove sudbine te

odnosima dobra i zla

- postanak svijeta i ĉovjeĉanstva te povijest rodozaĉetnika izabranog

naroda, sve do Josipove smrti

II) Knjiga izlaska

- bavi se oslobađanjem i izlaskom izabranog naroda iz egipatskog

ropstva pod Mojsijevim vodstvom; ukljuĉuje i savez na Sinaju

- od izraelskih plemena se stvara jedan narod

- Mojsije vodi Izraelce kroz pustinju pred Obećanu zemlju

III) Levitski zakonik

- tekstovi koji prikazuju ţidovstvo kao religiju i obrede povezane s

njom

IV) Knjiga brojeva

- pokazuje daljnju povijest Izraelaca i put kroz pustinju

- isprepliću se povijesna zbivanja sa zakonskim propisima

V) Ponovljeni zakon

- obnovljeni savez s Jahvom i prikaz zakonskim propisa

- završava Mojsijevom smrću

2. Povijesne knjige

- obuhvaćaju povijest osvajanja Izraela i uspostave kraljevstva

- tri dijela: 1. od osvajanja Izraela do babilonskog suţanjstva 587. pr. Kr.

(Jošua, Suci, Ruta, Samuel, Kraljevi)

2. od poĉetka drţave do obnove zajednice nakon babilonskog

suţanjstva 430. pr. Kr. (Ljetopisi, Ezra i Nehemija)

3. od 7. do 5. st. pr. Kr. (Tobija, Judita, Estera) te zbivanja u 2.

st. pr. Kr. (Makabejci)

- Judita – priĉa s tematikom iz 6. st. pr. Kr. o udovici koja spašava svoj grad

Betuliju od osvajaća Holoferna (Nabukodonosor)

- nije dio ţidovskog kanona (izmišljena priĉa koja donosi pouku)

- veliĉa ţidovsku religiju i domoljublje

- obrana domovine poistovjeĉena s obranom ţivota i vjere

- 5 pjevanja: 1. Holofernov vojni pohod

2. Opsjedanje Betulije

3. Judita

4. Judita i Holoferno

5. Pobjeda

3. Psalmi

- zbirka religiozne lirike

- 150 biblijskih molitava i obrednih pjesama

- pojevani uz pratnju glazbala sa strunom

- uglavnom povezani s bogosluţjem

- 11 -

- nastali u razdoblju od 11. st. pr. Kr. do 4. st. pr. Kr.

- najveći dio nastao za vrijeme babilonskog suţanjstva (6. st. pr. Kr.)

- pripisuju se izraelskom kralju Davidu

- tri vrste pjesama:

sadrţaj oblik

himne ili

hvalospjevi

U njima se poziva na slavljenje

Boga i njegovih ĉudesa.

- poĉetak: poziv na hvalu Bogu

- glavni dio: iznose se razlozi zahvale Bogu –

ĉudesa u prirodi koja su Boţje djelo te Boţje

djelovanje u ljudskoj povijesti.

tuţbalice Narod se obraća Jahvi i moli za

pomoć u nevolji. Mogu biti u ime

naroda (ako nevolja pogađa sav

narod), ali i induvidualne

- poĉetak: zaziv Boţje pomoći

- glavni dio: molitelj iznosi nevolju pred

Jahvom (u slikama), a zatim izraţava

pouzdanje u Jahvino milosrđe

zahvalnice Ovi su psalmi vrlo bliski himnama.

To su zahvalnice naroda il

pojedinca Bogu.

- poĉetak: uvodna najava zahvale

- glavni dio: opis primljenog dobroĉinstva

(opis nevolje, molitva za pomoć i Boţje

milosrđe), a na kraju se kao zakljuĉak ĉesto

donosi pouka kao opomena nazoĉnima

4. Mudrosne knjige

- razvija se na kraljevskim dvorima

- temelji se na tradiciji i ţivotnom iskustvu

- 6 zasebnih knjiga: 1. Knjiga o Jobu

2. Mudre izreke

3. Propovjednik

4. Pjesma nad pjesmama

5. Knjiga Mudrosti

6. Knjiga Sirahova

- tradicija dio ovih knjiga pripisuje kralju Salomonu

5. Proroĉke knjige

- sadrţavaju proroĉanstva i najave dolaska novog mesije, izbavitelja

ţidovskog naroda

NOVI ZAVJET

- knjige nastale nakon sklapanja novog saveza, tj. poslije smrti i uskrsnuća Isusa

Krista

1. Evanđelja

- ţivot i djelo Isusa Krista

I.) Matejevo – najstarije i najsustavnije

- ţivot prve kršćanske zajednice

- u središtu interesa odnos između Starog i Novog zavjeta

- Krist prikazan kao obećani mesija

II.) Markovo – prati Kristovo kretanje i djela

- priĉa ga prema onom što je ĉuo od apostola Petra

- po stilu bliţe narodnom pripovijedanju

III.) Lukino – Luka je bio pratitelj sv. Pavla

- Isusov ţivot prikazuje retrospektivno

- 12 -

- povijesno kritiĉno

1. tri evanđelja su sinoptiĉka evanđelja – sliĉna, svjetovna

IV.) Ivanovo – napisano potkraj 1. st.

- pripisuje se Isusovom uĉeniku Ivanu

- „duhovno evanđelje“

- od sinoptiĉkih evanđelja se razlikuje izborom građe,

povijesnim i zemljopisnim okvirom te naĉinom izlaganja

- Isus govori uzvišeno, apstraktno

- puno simbola i parabola

2. Djela apostolska

- po stilu se moţe zakljuĉiti da ih je napisao autor Lukinog evanđelja

- nastavak evanđelja

- svjedoĉe o djelima apostola Petra i pavla nakon Isusova uskrsnuća

- od Isusova uskrsnuća do pavlova dolaska u Rim 61. godine

3. Poslanice apostola Pavla

- sastavni dio Pavlovog misionarskog rada

- upućene zajednicama (Rimljanima, Korinćanima...)

- iz Male Azije je došao u Europu gdje je osnovao prve kršćanske zajednice

- u rimski imperij usadio kršćanstvo

- 2. puta bio u zatvoru, a pretpostavlja se da je u 2. polovici 1. st.

pogubljen

4. Katoliĉke poslanice

- upućene zajednici vjernika u cjelini

5. Otkrivenje (grĉ. Apokalipsa)

- najmlađa biblijska knjiga, napisana potkraj 1. st.

- pisac Ivan

- završetak Biblije: vizija novog svijeta

- napisano u formi posebne knjiţ. vrste u kojoj se miješaju znaĉajke

apokaliptiĉnog i prororoĉkog teksta

- vizije budućnosti iznose se u slikama, brojevima i simbolima – potrebno

„dešifrirati“

- ĉesti citati iz Starog zavjeta

BIBLIJA – KULTUROLOŠKO ZNAĈENJE

- zbirka knjiga koje Hebreji (Ţidovi) i kršćani smatraju svetima

- stara usmena i pisana predaja ţidovskog naroda

- najvaţniji prijevodi Bibilije:

- Septuaginta (Prijevod Sedamdesetorice) – grĉki jezik (3.-2. st.pr. Kr.)

- Vulgata – latinski jezik (prijevod se pripisuje sv. Jeronimu); 4. st.

- hrvatski prijevodi:

- Bartol Kašić – preveo je cijelovitu Bibliju na hrvatski jezik (1630.), ali je taj

prijevod ostao u rukopisu

- Matija Petar Katanĉić – prvi tiskani potpuni prijevod Biblije na hrvatski

jezik (Budim, 1831.)

- 13 -

1. PRETKLASIĈNO (ARHAJSKO) RAZDOBLJE

- 8. st. pr. Kr. – oko 450. g. pr. Kr.

- dominira usmena knjiţevnost

- mnogo knjiţevnih središta i narjeĉja

- ep i lirska poezija

- Homer, Alkej, Sapfa, Anakreont

2. KLASIĈNO RAZDOBLJE

- oko 450. g. pr. Kr. – 323. g. pr. Kr.

- Atena – kulturno i politiĉko središte

- u središtu knjiţevnog stvaralaštva – ĉovjek

- djela se bave aktualnim i općeljudskim problemima

- dramske vrste (tragedija i komedija)

- Aristofan (politiĉke teme), Herodot i Tukidid (povijest), Demosten

(govori), Platon i Aristotel (filozofski tekstovi)

- Eshil, Sofoklo, Euripid i Aristofan

3. HELENISTIĈKO RAZDOBLJE

- „helenizam“ – širenje grĉke kulture

- stapanje grĉke i orijentalne kulture

a) aleksandrijsko razdoblje (323. g. pr. Kr. – 30. g. pr.Kr.)

- Aleksandrija – najveće kulturno središte

- epilej (kratka vrsta koja je zamjenila ep), kratka pastirska pjesma i

epigram (Kalimah i Teokrit)

b) rimsko razdoblje (30. g. pr. Kr. – 529. g. po. Kr.)

- nakon pada pod rimsku vlast više nije samostalna drţava pa

poštovanjem svoje baštine ĉuva slavnu prošlost

- 529. – car Justinijan zatvara filozofsku školu u Ateni

- roman (Plutarh)

EPSKA POEZIJA

- postojala i prije Homera, ali o tome nema pisanih tragova

- na razvitak utjecala seoba grĉkog plemena Dorana prema jugu i kolonizacija

otoka i obala Male Azije

- najstariji grĉki epski pjesnik

- pripisivani su mu i kikliĉki epovi (trojanska i tebanska tematika), himne

bogovima te šaljivi ep Batrahiomahija (Boj ţaba i miševa)

- oko 800. pr. Kr. iz Smirine u Maloj Aziji

- slijepi putujući pjesnik

- 14 -

- Homerov stil – realistiĉan

- slikovite poredbe

- uzvišen izraz

- pripovjedaĉ – objektivan, neutralan

- Homerovsko pitanje – pitanje iz 18. st.

- je li Homer uopće postojao ili su autori nepoznati narodni pjevaĉi

I) unitaristi – smatraju da je Homer postojao i da je autor obaju epova

II) pluritaristi – smatraju da je postojalo više autora (kolektivno autorstvo)

Usporedba Ilijade i Odiseje

Ilijada Odiseja

naziv Ilij je grĉki naziv za Troju. Odisej je grĉki junak koji se nakon

Trojanskog rata vraća kući.

tematika Grĉki pohod na Troju, toĉnije: zbivanja

na kraju rata

Opisuje Odisejeve pustolovine nakon rata,

povratak na rodnu Itaku te osvetu

proscima.

kompozicija Pripovijedanje zapoĉinje in medias res, a

u epizodama i i digresijama opisuju se

događaji koji se zbivanju prethodili.

Sloţenija od kompozicije Ilijade: radnja se

ĉesto prekida brojnim epizodama i

digresijama; prstenasta kompozicija

temeljni

motivi

rat, hrabrost junaka, srdţba, prijateljstvo lutanje i stalna ĉeţnja z apovratkom

doma, vjernost, traganje za ocem, osveta

likovi Ahilej, Hektor Odisej, Penelopa, Telemah

duljina epa 15 696 heksametara; 24 pjevanja preko 12 103 heksametara; 24 pjevanja

- epovi zapoĉinju invokacijom – zazivom Muzama

Ilijada: „Srdţbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleja sina.

Pogubnu, kojano zada Ahejcima bezbrojne jade.“

Odiseja: „O junaku mi kazuj, o, Muzo, o prometnom onom,

Koji se, mnogo naluto razorivši sveti grad Troju“

- Ahilejev štit – od unutrašnjeg (najmanjeg) do vanjskog sloja:

1. Nebeski svod

2. Ţivot u gradu

3. Ţivot na selu

4. Pastirski ţivot

5. Ocean

- retardacija – postupak usporavanja radnje

- ostvaruje se digresijama (opisi koji nisu nuţni za radnju)

epizodama (priĉe koje nisu nuţne za radnju)

ponavljanjima

LIRSKA POEZIJA

- procvat u 7. i 6. st. pr. Kr.

- uspon uvjetovan promjenama u društvenom ţivotu i razvitkom glazbe

- melika – najbliţa današnjem pojmu lirike

- sve glazbene vrste koje su se izvodile uz pratnju glazbe

a) monodijska lirika – pjesma za jedan glas

b) korska lirika – višeglasna pjesma

- elegija – recitativni oblik bez glazbene pratnje spjevan u elegijskom distihu

- 15 -

- jamb – recitativan oblik; lirska vrsta pisana u jambskom metru, ĉesto podrugljiva

sadrţaja

TRAGEDIJA

- klasiĉno razdoblje

- u središtu odnos pojedinca i društva

- mita kao predloţak, ali se bavi suvremenim temama

- otac klasiĉne grĉke tragedije

- unosi promjene u dotadašnju tragediju: drugi glumac – obogatio scensko

zbivanje, povećao ulogu dijaloga i omogućio pojavu dramskog sukoba;

smanjena uloga kora

- 496.-405. pr. Kr.

- rođen u Kolonu kraj Atene

- Eshil mu je bio uzor i uĉitelj

- pobijedio je na dionizijama 23 puta

- povećao broj glavnih glumaca s dva na tri

- povisio broj ĉlanova zbora s 12 na 15; podijeljen u 2 dijela (korifej, tj. vođa kora

i dvije skupine po 7 ĉlanova)

- pojaĉao ulogu glumaca, a smanjio ulgu zbora

- uveo je oslikavanje pozornice (scenografiju)

- napisao je 123 drame, saĉuvano je 7 tragedija

- građu uzima iz mitologije

- u središtu je zbivanja ljudski karakter, tj. pojedinac i njegova sudbina

- tragiĉni junak – idealiziran, ali ima ljudske mane (slabost, neodluĉnost, patnju...)

- svojim moralnim principima (koji ga vode u smrt) predstavlja

protuteţu ostalim karakterima

KRAJ EDIP

- razotkrivanje tragiĉne pogreške: Tebanski kraj Edip otkriva da je ne znajući

postao ubojica svog oca i muţ vlastite majke s kojom je imao 4 djece (Eteoklo,

Polinik, Antigona i Izmena). u raspletu Edipova ţena-majka Jokasta poĉini

samoubojstvo objesivši se, a Edip se oslijepi kopĉom s njezine haljine i krene u

lutanje.

- motivi: Sfinga, mit o Lajevu prokletstvu (Edipov otac), motiv „krivca bez

krivnje“, „pravednog grešnika“

ANTIGONA

- sukob tiranije s univerzalnim moralnim vrijednostima

- motivi: verbalni sukob Antigone i Kreonta; samoubojstvo u grobnici vješanjem o

- 16 -

vrpcu iz odjeće; Kreontovo kajanje

- Antigona je treća drama (uz Kralja Edipa i Edipa na Kolonu) iz trilogije

utemeljene na mitu o Lajevom prokletstvu

- noviteti:

1. tragiĉna ljubav – uzrok tragedije nije moralna iskvarenost, nego ljudska

slabost

2. psihološki ocrtani ţenski likovi – velike tragiĉne junakinje

3. kratkim prologom najavljuje tragiĉno zbivanje

4. smanjuje dionice kora, a više prostora daje dijalogu

5. usavršio kazališnu tehniku; postupak deus ex machina (rasplet radnje nije

rezultat prethodnih zbivanja već „intervencije bogova“)

- posrednik izneđu grĉke i europske knjiţevnosti – europskim narodima prenjela

grĉko pjesništvo – njegove teme i knjiţevne oblike

1. PRVO ili UVODNO RAZDOBLJE

- od pojave prvih pisanih spomenika do 240. g. pr. Kr.

- dominantan usmena knjiţevnost

- poezija ima obredbu ulogu (pjesme u ĉast bogovima, trijumfalne pjesme u

ĉast pobjednika, tuţaljke ...)

- saturnijski stih – svojstven narodnoj poeziji

2. DRUGO ili ARHAJSKO RAZDOBLJE

- 240. – 80. pr. Kr.

- prve obrade grĉkih drama

- satire – pjesme u kojima se ismijavaju mane rimskoga društva te pojedini

tipovi ljudi

- procvat komedije – Tit Marcije Plaut

- heksametar – dominantni stih poezije starog Rima

3. TREĆE ili ZLATNO RAZDOBLJE

- 80. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.

- najveći uspon rimske knjiţevnosti

- pjesnici: Katul, Tibul

- Vergilije (ep Eneida), Ovidije (Metamorfoze), Horacije (ode i ĉuvena

antiĉka poetika o pjesništvu – Poslanica Pizonima)

a) Ciceronovo doba (80. – 30. g. pr. Kr.) - borbe i propast Republike

b) Augustovo doba (30. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.)

- car August zalaţe se za kulturni razvitak drţave

- knjiţevnici se okupljaju u knjiţevne krugove, a materijalno ih

potpomaţu ugledni građani (Mecenat, Mesala...)

- 17 -

4. ĈETVRTO ili SREBRNO RAZDOBLJE

- 14. – 117.

- širenje Rimskog carstva; pisci iz rimskig provincija

- miješanje knjiţevnih rodova

- epovi – povijesnog ili mitološkog sadrţaja

- autocenzura careva – satira ograniĉena na moralne i knjiţevne probleme

- basna, epigram

5. PETO ili RAZDOBLJE PROPADANJA

- 117. – 476.

- teţnja za oponašanjemgrĉkih pisaca

- pojavljuje se kršćanstvo, koje postaje vladajuća religija

- prestaje poganska rimska knjiţevnost

- kršćanska knjiţevnost

- oko 254. – 184. pr. Kr.; Tit Makcije Plaut

- saĉuvana 21 njegova drama – najpoznatije Škrtac (Auluralija), Hvalisavi vojnik

(Miles Gloriosus) i Blizanci (Menaechmi)

- nastavljaĉ novoatiĉke komedije

- uĉio od Grka Filemona, ali je jezikom i sadrţajem bio prilagođen ukusu rimskog

puka (scene iz građanskog i obiteljskog ţivota, vulgarna komika, lakrdija, plesni i

glazbeni dijelovi)

- proslavio se fabulom palijatom (vrsta komedije)

- igrala se u grĉkim kostimima i grĉkom ambijentu

- utemeljena na komediji situacije

- plautovska komedija

- komiĉnost gradi na likovima lukavih robova, hvalisavaca, škrtica, ulizica i dr.

- karikirani karakteri

- utjecao na mnoge pisce komedija – Molier i Marin Drţić preradili Škrtca

ŠKRTAC

- komedija karaktera

- sadrţaj: 1. radnja: Starac Euklion pronađe ćup sa zlatom i skriva ga u sveti

Svilanov gaj, ne sluteći da ga prati Likonidov rob Strobil koji

mu krade zlato.

2. radnja: Euklin ţeli udati svoju kćer Fedru za starog, ali bogatog

Megadora, no ona je trudna (silovao ju je pijani Likonid).

Likonid se ţeli njome oţeniti i priznati Euklinu svoj grijeh.

- nije saĉuvan kraj – iz rekonstrukcija saznajemo da Euklin pronalazi zlato i daje ga

mladencima, Fedri i Likonidu

- dijalog zabune između Euklina i Likonida – svaki govori o svom blagu, ali svaki

misli na drugo: Euklin na ćup, a Likonid na Fedru (tehnika quid pro quo)

- 18 -

- 70. – 19. g. pr. Kr.; Publije Vergilije Maron

- rođen u selu Anda blizu Mantove

- najslavniji pjesnik Zlatnog razdoblja

- prijatelj cara Augusta – potaknuo ga na pisanje Eneide

- umro je u Brindisiju

ENEIDA

- ep

- Sadrţaj: Trojanski junak Eneja, sin dardanskog kralja Anhiza i Afrodite, pobjegao

je s zgarišta Troje i, nakon dugo lutanja (prvih 6 pjevanja) nastanio se

(drugih 6 pjevanja) u Laciju, pokrajni u kojoj je Rim. Njegovi potomci

postat će osnivaĉi Rima, predci dinastije Junijevaca (August).

- Eneja retrospektivno priĉa Didoni svoju sudbinu

- utjecaj: Homer (1. dio – lutanje – Odiseja; 2. dio – ratovanje u Laciju – Ilijada)

aleksandrijski pjesnici (dotjeranost izraza)

rimski neoterici

- 12 pjevanja, nedovršeno posljednjih 60-ak stihova, 9 896 heksametara, latinski

jezik

- koristio se knjiţevnim postupkom „proricanja onog što se već dogodilo“

- u Eneji prikazane sve vrline rimskog junaka

- invokacija – zaziv muza

- u srednjem vijeku se proricalo ad aperturam libri – iz nasumce otvorene stranice

Eneide ili Biblije

- trajanje: od pada Zapadnog Rimskog Carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada i

otkrića Amerike (15. st.)

- naziv: lat. medium aevum, mediaevalis – srednjovijekovni, „srednji“

- u sredini između antike i renesanse, starog i novog vijeka, katkad i uz

pridjev „mraĉni“

- Osobitiosti:

- dominacija kršćanstva i feudalnih društvenih odnosa

- od 4. do 9. st. knjiţevnost je na latinskom jeziku, a od 9. st. razvija se

knjiţenost na narodnim jezicima

- 19 -

- estetika:

1. teţnja za uspostavom tonaliteta

2. usmjeravanje k univerzalnoj harmoniji svijeta

3. trojedinstvo istinitog, lijepog i dobroga

- kriteriji: kriterij lijepog, didaktiĉka funkcija, teološka i religijska ispravnost

- znanost – 7 slobodnih umjetnosti – latinski jezik

trivijum (gramatika, logika i retorika)

kvadrivij (glazba, aritmetika, geometrija i astronomija)

- pojava samostana

Knjiţevna vrste:

1. PRIPOVIJEDNE

- latinski i narodni epovi, sage, romani, novele te (uglavnom usmene) bajke

i basne

2. LIRSKE

- latinske i narodne, naboţne i svjetovne, antiĉke (himne i ode) i

srednjovjekovne (trubadursko pjesništvo)

3. DRAMSKE

- liturgijska drama – vezana uz Uskrs i Boţić

- svjetovna drama – komiĉni i parodijski elementi (farsa, lakrdija),

nadovezuje se na antiĉki mim

- prikazanja – predstave u kojim se prikazivalo muĉeništvo nekog sveca

- mirakul – predstava u kojoj se događaju nadnaravna ĉuda

- pasija – predstave koje su prikazivale Isusovu muku

- moraliteti – pouĉna djela

- farsa – lakrdijaška, rugalaĉka predstava za puk u kojoj su se narodoskim

humorom ismijavale mane, većinom škrtih, naivnih i ĉastohlepnih

ljudi

NABOŢNE VRSTE

- svi liturgijski tekstovi, priruĉnici, zbornici pouĉnih štiva, apokrifi, vizije,

hagiografije (ţivopisi svetaca), ispovijesti, alegorije, legende, parabole, egzempli

NACIONALNI EPOVI

- nastaju preteţno usmenim putem od 9. do 12. st.

- Engleska – 10. st. epski spjev Beowulf

Francuska – 12. st. viteški ep Pjesan o Rolandu

Njemaĉka – oko 1200. godine Pjesma o Nibelunzima

Španjolska – polovica 12. st. Pjeasn o Cidu

Rusija – kraj 12. st. Priĉa o Igorovu pohodu

Finska – zbornik narodnih pjesama Kalevala

Island – zbornik junaĉkih i mitskih pjesama Edda nastao između 9. i 13. st.

TRUBADURSKA LIRIKA

- nastala od 11. do 13. st. na podruĉju nešto širem od današnje Provanse

- vrsta dvorske poezije namjenjena svijetu feudalnog plemstva

- 20 -

- teme o vitezima i njihovim damama

- pjesme na narodnom jeziku, pjevane ili recitirane uz glazbenu pratnju (lutnja)

- zapoĉinju tradiciju kratkih stihovnih vrsta

- trubaduri – autori pjesama i profesionalni pjevaĉi; prvi moderni pjesnici

- golijardi i vaganti; tj. pjesnici lutalice

- Carmina burana – vagantski zbornik

- zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike na

latinskom i njemaĉkom jeziku

- miješa se utjecaj narodne poezije, antiĉke tradicije i kršćanskog

svjetonazora

VITEŠKI ROMAN

- ideal hrabrog viteza predanog visokim kršćanskim i ratniĉkim idealima koji brani

ĉast i dostojanstvo svoje odabranice – plemenite dame, dvorske dame (ljubav i

viteštvo)

Prema građi dijele se na:

1. antiĉku građu – romani o Trojanskom ratu i Aleksandru Velikom

2. keltske legende – kralj Arthur i vitezovi Okruglog stola, Roman o Tristanu i

Izoldi

3. građa vezana uz Karla Velikog

- tri pisma:

- LATINICA – najstarije hrv. pismo koje Hrvati preuzimaju od rimskih

starosjedilaca

- prve napisane hrv. rijeĉi: imena knez Godeĉaj (Nin), knez

Višeslav (krstionica, Split), knez Branimir (nekoliko ukrasnih

crkvenih greda)

- prevladava od 15. st.

- GLAGOLJICA –pismo za staroslavenski jezik koji je izumio Grk Konstantin

Ćiril na svojoj misliji u Moravskoj, a na poziv kneza

Radislava 863. godine

- u Hrvatskoj se uz staroslavenski razvija i njegova hrvatske

redakcije (kajkavska i ĉakavska) te inaĉica pisma – uglata

glagoljica, u uporabi na otocima i Istri sve do 19. st.

- ĆIRILICA – srednjovjekovno grĉko pismo uređeno za slavenski jezik

- kod nekih istoĉnih i juţnih slavenskih naroda zamjenila

glagoljicu

- hrvatska ćirilica (ili zapadna ćirilica, bosanĉica ili bosanica)

- 21 -

- tri jezika:

- LATINSKI – najstariji hrvatski zapisi, liturgijski i diplomatski, od samog

dolaska Hrvata pisani su na latinskom jeziku

- kao sluţbeni jezik ukinut je 1847. godine

- STAROSLAVENSKI – dolazi u Hrvatsku nakon protjerivanja Metodovih

uĉenika iz Panonije 885. godine

- rasprostanjen po Istri, Kvarneru, otocima, Primorju i

Dalmaciji

- HRVATSKI – „narodni“ jezik, snaţnije prisutan u tekstovima koji su

udaljeniji od oltara i bogosluţja

Prvi knjiţevni tekstovi:

- biblijski tekstovi u prijevodu Ćirila i Metoda (najprije Ivanovo evanđelje)

- misali i brevijari

- apokrifi i legende

- pripovijesti, romani, propovijedi, crkvene pjesme, pouĉna proza, dramski

tekstovi (prikazanja), kneţevske i kraljevske isprave, ljetopisi

Knjiţevnost prenose redovi:

- pustinjaĉki – benediktinci i pavlini

- prosjaĉki i propovjedniĉki – franjevci i dominikanci

TISAK

- inkunabula – „u koljevci“, prvotisak, knjiga tiskana u poĉetku tiskarstva, do

1500. godine)

- prva tiskana knjiga – glagoljaški Misal po zakonu Rimskoga dvora (1483.)

- 1491. Brevijar po zakonu Rimskoga dvora

- senjska tiskara (1494. – 1508.) – majstor tiskar Blaţ Baromić

- Lekcionar Bernardina Splićanina – jedna od prvih knjiga na hrvatskom tiskanih

latinicom

- autori: opati benidiktinci Drţiha i Dobrovit

- epigrafski natpis – plutej u samostanskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru na Krku

- oko 1100. g.

- sadrţaj: obavjest o Zvonimirovom darivanju zemlje i gradnji crkve – kršćanski

zaziv, invokacija, vremenske odredbe, svjedoci, zaziv sankcije

- kršćanska invokacija – „U ime Oca i Sina i Svetog Duha.“

- prvi spomen hrvatskog kralja (Zvonimira) hrvatskim jezikom; kletva za onoga

tko to poreĉe

- oblik: ritmiĉna proza, trojna struktura reĉenica, asonance, aliteracije

- mješavina staroslavenskog i hrvatskog jezika (staroslavenski jezik hrvatske

redakcije)

- prijelazni oblik glagoljice (iz oblate u uglatu)

- poĉetak hrv. jeziĉnog stvaralaštva; „dragi kamen“ hrv. knjiţevnosti

- 22 -

HUMANIZAM PREDRENESANSA

- Italija

- unošenje promjene u srednjovijekovnu viziju svijeta i ĉovjeka (obnova antiĉkog

duha)

- uzor antiĉki autori

- obnova antiĉkih knjiţ. vrsta: ep, elegija, epigram, poslanica...

- ubrzan razvoj znanosti, procvat filozofije

- otpor protiv feudalnih pogleda na svijet

- oţivljavanje antiĉke civilizacije starog

Rima

- stvaralaštvo na latinskom jeziku

- ĉovjek i njegova svakodnevnica u

središtu zbivanja

- stvaralaštvo na narodnom

(talijanskom jeziku)

- postupan prijelaz s alegorijskoga

prikazivanja na realistiĉan pristup

- najveći talijanski nacionalni pjesnik

- rodom iz Firence; u politiĉkim borbama koje su uslijedile bio je na strani

poraţenih → prognan → posljednje godine ţivota provodi u Ravenni

- svestran → politiĉar, filozof, tvorac knjiţevnog talijanskog jezika (na temelju

toskanskog narjeĉja), pjesnik

- sudbonosan događaj u ţivotu → susret s Beatrice Portinari (1. put s 9, a 2. s 18.

godina) → njegova ljubav

- utjecao na oblikovanje smjera ljubavne poezije, tzv. slatkog novog stila (il dolce

stil nuovo) → idealizirana ljubav kao izvor savršenstva

→ ljubav koja krasi plemenitost duše i koja pjesniku otvara put

prema duhovnome (Bogu)

→ nagovještaj uĉene poezije

→ njegovan oblik, jeziĉna pravilnost

Djela na talijanskom jeziku:

1. Novi ţivot – lirska autobiografija nadahnuta Danteovom ljubavi prema Beatrice

2. Gozba

Djela na latinskom jeziku:

1. rasprava De vulgari eloquentia (O umijeću govorenja na puĉkom jeziku)

2. De Monarchia (Monarhija)

BOŢANSKA KOMEDIJA

- alegorijski spjev (nije tipiĉan ep → više se opisuju prostor i ugođaj, nego

događaji)

- nastala na podlozi srednjovjekovnih mistiĉnih i vizijskih tekstovs o ĉovjekovoj

sudbini i prekogrobnom ţivotu

- 23 -

- trodjelna struktura: Pakao, Ĉistilište, Raj

- stihotvorni oblik: tercina (strofe od 3 jedanaesteraca); rima aba cdc

- uvodno pjevanje + 3×33 = savršena brojka 100

↓

simbolizira Presveto Trojstvo

→ formalno savršeno komponirano djelo

- Dante je svoj spjev nazvao Komedijom – prema srednjovjekovnoj poetici to je

pripovjedaĉko djelo u stihovima koje poĉinje tuţno, a završava sretno

- zadivljeni Boccaccio na svojim je predavanjima Komediju nazvao boţanstvenom

- pisana na narodnom jeziku

- kritiĉki duh

- pojmovi iz razliĉitih podruĉja ljudskog znanja

- alegorija

- simbolika likova → Dante = grešan ĉovjek

→ Vergilije – vodiĉ u paklu i ĉistilištu → simbol razuma

→ Beatrice = vodiĉ u raju → simbol boţanske milosti

- zapoĉinje simboliĉnim prikazom: ĉovjek ţivi u grijehu (šuma) jer je zalutao i

skreniu s ravne staze (ţivot u vjeri); zahvaljujući zrakama sunca (Boţja

providnost) ĉovjek se moţe vratiti i ponovno pronaći put

- prikazuje Danteovu viziju datiranu na Veliki petak 1300. g. → 35 godina

- Pakao – lijevak u zemlji – 9 krugova:

1. krug: limb – nekrštena djeca i nekršteni pravednici

2. krug: bludnici, griješnici tijela

3. krug: proţdrljivci

4. krug: škrtci i rasipnici

5. krug: lijenĉine i svadljivci → uronjeni u rijeku Stiks

6. krug: heretici (brojni svećenici, ukljuĉujući i neke pape)

7. krug: nasilnic, ubojice, otimaĉi, raspikuće, tirani, samoubojice, grkešnici

protiv Boga, psovaĉi i sodomisti

8. krug: „zle jaruge“ → laskavci, varalice, zavodnici, simonisti (pape), laţni

proroci, ĉarobnjaci, kradljivci, laţni savjetnici (Odisej), šizmatici

(raskolnici Crkve), alkemiĉari, krivotvoritelji i laţljivci

9. krug: izdajnici svih vrsta → na samom dnu Lucifer u pratnji Jude i Bruta

- natpis na ulasku u pakao: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite

srednjevjekovno predrenesansno

- forma alegorijske vizije

- religiozno poimanje grijeha

- misitĉni brojevi

- srednjovjekovna simbolika

- kritiĉki odnos prema autoritetu (papa,

kraljevi, uglednici...)

- uzvisuje napredne teţnje ljudskog uma

- jedan od najvećih pjesnika svih vremena – za ţivota stekao slavu

- 1341. okrunjen pjesniĉkim lovorom na Kapitolu u Rimu kao najbolji pjesnik

latinskog jezika

- 24 -

- sudbonosni dan 6. travnja 1327., u avignonskoj crkvi sv. Klare vidio Lauru →

nadahnuće njegova pjesniĉkog stvaranja – uzdigao je do simbola slave

- vremenski pripada srednjem vijeku → djelima se postavio kao ĉovjek novog

vijeka

- djela na latinskom: Secretum meum – trodnevni dijalog između pjesnika i sv.

Augustina u prisustvu Istine

KANCONJER

- 317 soneta + 29 kancona + 9 sestina + 7 balada + 4 madrigala

- dva dijela: „Za ţivota gospođe Laure“ i „Nakon smrti gospođe Laure“

- na talijanskom jeziku

- nadovezuje se na tradiciju srednjovjekovne ljubavne poezije

- ljubav prema konkretnoj ţeni koja ga svojom ljepotom i fiziĉki privlaĉi →

unutarnja razapetost između srednjovjekovnih moralnih naĉela i ovozemaljskih

teţnji za srećom → najavljuje RENESANSU

- snaţan utjecaj → PETRARKIZAM (15. i 16. st. u Europi) → petrarkist

- Petrarkin stil → poezija nastala na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike

→ stvorio novi tip pjesništva

→ teţi formalnom savršenstvu (struktura) i vrhunskoj jeziĉnoj

obradi (prepoznatljiva metaforika)

→ antiteza, razapetost, prolaznost

- naglašen induvidualizam → u pjesmama se zrcali unutrašnji svijet prvog

modernog pjesnika (u središtu Kanconjera nije Laura, nego sam pjesnik)

- TALIJANSKI ili PETRARKIN SONET = 2 katrene + 2 tercine (abba acca def def)

- 2 temeljna motiva → ljubav i pjesniĉka slava

Prvi sonet

- obraćanje ĉitatelju, neposrednost

- antiteza – „zbog pustih nada i zbog pustih rana“

- razapetost

- prolaznost

- utemeljitelj novela

- napisao prvu Danteovu raspravu „Raspravica u pohvalu Dantea“

- s njim povezuju i epikurejstvo – filozofsko uĉenje ĉiji je cilj hedonizam – stanje

umjerene sreće i nepomućenog zadovoljstva

DEKAMERON (grĉ. knjiga deset dana)

- kuga u Firenci 1348. godine → uokvirena pripovijest

- 100 novel – savršen broj

- 7 djevojaka + 3 mladića → odlaze iz grada na selo

- svakog dana svatko ispriĉa po jednu priĉu (temu određuje „kralj“ ili „kraljica“)

- teme: ljudska strast, ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti...

→ svjetovne – pouĉne, zabavne, smiješne, tuţne...

- galerija likova – realistiĉki prikazani, iz svih društvenih slojeva

- motivi iz svakodnevnice

- 25 -

- zauzimanje za ovozemasljko

- poruga i satira

- uvod i zakljuĉak – moralna poruka → djelu daju pouĉnu dimenziju

- poĉetak novela – nadovezivanje na prethodnu

- stil priĉa – prilagođen zapletu novele i likovima

- soĉan jezik

- realistiĉki smisao za detalje

- sinteza antiĉkog i puĉkog duha

- javlja se potkraj 14. st.

OKOLNOSTI:

- razmjerno blagostanje naših mediteranskih gradova

- blizina talijanskog humanizma

- podvojenost na više drţava (Veneciju, Ugarsku – poslije HM, Dubrovnik, Tursku)

- stanje stalnog rata s Turcima

- jaĉa znaĉenje gradova i gradske kulture → jaĉa društveni sloj patricija i imuĉnih

puĉana (visoka inozemna uĉilišta, studia humanitatis) → nositelji kulturnog

ţivota

sjever jug

- slab gospodarski razvoj

- nije bilo razvijenih gradova

- okupljaju se oko dvora hrv.-

ugarskog kralja Matije Korvina

- crkveni velikodostojnici i visoka

vlastela → zagovornici duhovne

obnove

- Split, Dubrovnik, Hvar, Zadar

- razvijeni gradovi

- organizirani gradski ţivot i

javno školstvo

- veliĉanje antike – prijevodi na latinski, njegovanje govorništva

- latinizam – hrvatski pisci pisali na latinskom jeziku → latinisti

- uz oponašanje antiĉke inspiracije jaĉa interes za kršćanske teme → duh

kristijaniziranog humanizma

Lirika

- teme: tipiĉne antiĉke teme (npr. mitološke), intimne teme, ljubavne teme,

domoljubne teme, religiozne teme, moralistiĉke teme

- tradicionalni oblici:

- ELEGIJA – pisana u elegijskom distihu

- raznolike teme (ljubavne, autobiografske, domoljubne)

- EPIGRAMI – pisani u elegijskom distihu

- aktualne i satiriĉno obojene teme

- EPITAF

- POSLANICE U STIHU (EPISTULE) – pisane u heksametru

- autori se bave razliĉitim pitanjima (knjiţevnim, politiĉkim, društvenim...)

- 26 -

Epika

- EP – epski uzor je Vergilije

- Marko Marulić piše biblijski ep Davidias (Davidijada)

- Jakov Bunić piše mitološki ep Otmica Kerbera te kršćanski ep Ţivot i dijela

Kristova

- PROZA – na latinskom jeziku nastaju knjiţevno-znanstvena prozna djela

(elegija)

(knjiţevno-znanstvena proza; epistula)

- fr. renaissance = preporod, obnova → preporod europske kulture

- javlja se u sjevernoj Italiji u 16. st.

- renesansni humanizam – pristup umjetnosti i znanosti u kojemu je polazna toĉka

ĉovjek

- renesansni individualizam – svaki ĉovjek je pojedinac i razlikuje se od drugih

→ ideal renesansnog ĉovjeka – ĉovjek koji je svestran i sudjeluje u svim

podruĉjima ljudskog interesa (društveni ţivot, znanost, umjetnost)

- renesansni stil – odmjerenost, jasnoća i pregledna kompozicija

- puĉki, narodni jezik

OBILJEŢJA:

- kult prirode i harmonije

- veliĉa radosti i uţitke

- njeguje tjelesne i duhovne ljepote

- istiĉe moć razuma

- vrijednost jakih i izrazitih induvidua

KNJIŢEVNI RODOVI I VRSTE:

- renesansni ep – ispreplitanje kršćanske tradicije i simbolike s isticanjem

induvidualnosti likova → sadrţaj: biblijski ili viteški

- karakteri s renesansnim osjećajima i strastima

- ironija

- kategorija uzvišenog stila

- uzor Vergilije

- pr. Bijesni Orlando

- roman – novi odnos prema ĉovjeku i svijetu

- pojedinac u središtu radnje

- 27 -

izraz odnos prema

tradiciji

tematika

ep

(odnos prema zajednici)

- formulariĉnost

izraza

- stih

- tradicionalan

pristup liku

- pojave od općeg

znaĉaja ili povijesni

događaji

roman

(odnos prema pojedincu)

- slobodniji izraz

- najĉešće proza

- kritiĉki odnos

prema tradiciji

- pojedinac i

njegova osobna

sudbina

- Francois Rabelais – jedan od prvih franc. romanopisaca

- Gargantua i Pantagruel – napisan po uzoru na formusrednjovjekovnih

kronika → izrugivanje srednjovjekovnom naĉinu razmišljanja; nov,

renesansni svjetonazor

Vrste romana:

Viteški roman Pikarski roman Pastoralni roman

- nastao krajem sr. vijeka

- popularan u renesansi

- prozni oblik

- vitez plemenita roda i

njegove pustolovine

- pokazuje hrabrost štiteći

nemoćne i kaţnjavajući

nasilne

- kodeks viteške ĉasti

- odan svojoj dami

- fantastiĉni motivi

- picaro – skitnjica, pustolov

- suprotnost viteškom rom.

- na realistiĉan naĉin opisuje

pustolovine glavnog junaka

→ anonimni puĉanin,

snalaţljiv

- preţivljava zahvaljujući

vlastitoj dosjetljivosti

- jednostavnim stilom

opisana svakodnevnica

obiĉnih puĉana

- u 15 st.

- sentimentalni ljubavni

roman

- idiliĉan, pastoralni ugođaj

- odraţava ljudsku ţelju za

bijegom iz svakodnevnice

u idiliĉan ţivot

DRAMA

- poštuju antiĉku strukturu – 5 ĉinova, simetriĉni i stalni likovi

- sadrţaj promiĉe aktivizam i izruguvanje ljudskih mana i društvenih obiĉaja

- crkvena drama - zapostavljena

- kazališna drama - dva tipa: 1. uĉena komedija (commedia erudita)

2. komedija umijeća (commedia dell'arte)

- tragedija – Shakespeare

- komedija – antiĉki uzori – Plaut i Terencije

- pastorske igre, pastorale – jednostavna forma

- pastiri

- idiliĉna priroda

- pjesme i ples zaljubljenih

ESEJ

- Michel de Montaigne – Esej (1580.)

→ iznosi svoja razmišljanja o pitanjima vezanim uz ĉovjekov ţivot

→ utemeljio novu knjiţevnu vrstu → esej ili ogled

↓

kraća prozna forma u kojoj se isprepliće subjektivno s objektivnim,

umjetniĉka obrada teme s znanstvenim naĉinom izlaganja koji

ukuljuĉuje razmišljanje i zakljuĉivanje

- 28 -

LIRIKA

- utjecaj petrarkizma – pjesniĉka škola nastala po uzoru na Petrarkinu poeziju

→ ne teţe originalnosti sadrţaja → poštuju naĉelo oponašanja uzora

→ teme: nedostiţna lijepa i krjeposna ţena zbog koje pjesnik pati

→ naglasak na tehnici oblikovanja pjesme (forma, zvuĉnost stiha, rima)

→ sonet

- zabavna lirika

- religijska lirika → marijanska

- arkadijska poezija → bukoliĉka – priroda, krajolik, ĉeţnja za spokojnim ţivotom

- rođen i umro u Stradfordu na Avonu

- ţivio u Londonu gdje se bavio glumom, bio redatelji pisac kazališnih komada

- suvlasnik Globea

Prvo razdoblje – naukovanje (djela napisana između 1589. i 1592.)

- dolaskom u London upoznaje se s kazališnim ţivotom

- tri dramska ţanra: 1. komedija s plautovskim elementima

Komedija zabluda, Ukroćena goropadnica...

2. tragedije (s temom osvete)

Tit Andronik

3. povijesna drama (borba engleskih plemića za moć)

Henrik VI., Richard III., Kralj John

Drugo razdoblje – uspješno pisanje za scenu

- postao slavan kazališni pisac → djela postiţu veliki uspjeh

- 4 faze stvaralaštva:

razdoblje djela obiljeţja

Lirske drame

(1594.-1595.)

Romeo i Julija,

San ivanjske noći,

Mletaĉki trgovac,

Richard II.

- naglašena emocionalna strana likova → iskreni

osjećaji, ĉesto idealizirani

- raskošan i bogat pjesniĉki jezik

Velike

komedije

(1596.-1600.)

Mnogo vike ni za

što, Kako vam

drago, Na Tri

kralja ili kako

hoćete, Vesele

ţene windzorske

- na scenu dovodi razliĉite tipove ljudi

- nastaju i povijesne drame Henrik IV. i Henrik V.,

te tragedija Julije Cezar

Velike

tragedije

(1600.-1608.)

Hamlet, Othello,

Kralj Lear,

Macbeth,Koriolan,

Antonije i

Kleopatra,Timon

Atenjanin

- prve studije ĉovjekove prirode, njegova morala i

ponašanja

- likovi opsjednuti nekom egzistencijalnom odlukom:

osveta, ljubomora, teţnja za vlašću

- psihološka karakterizacija likova → karakterna slabost

dovodi do tragiĉnih posljedica

- nasteju i „mraĉne“ ili „problemske“ komedije: Troilo i

Kresida, Sve je dobro što se dobro svrši, Mjera za mjeru

→ atmosferom, sadrţajem i likovima se razlikuju od

prethodnih komedija

- 29 -

Romance

(1609.-1611.)

Periklo, Cimbelin,

Zimska priĉa,Oluja

- spaja tragiĉno i komiĉno → bolji pogled na

ljudsku sudbinu

- pojavljuje se prirodno i natprirodno

- likovi uzdignuti na razinu simbola

- dramski karakteri – jaki ljudi koji su se našli u odluĉnim ţivotnim situacijama

- slojevite drame → ne moţemo ih jasno razgraniĉiti prema kriteriju knjiţ. vrste

→ miješanje: 1. znaĉajki razliĉitih dramskih vrsta

2. tragiĉnog i komiĉnog

3. fantastiĉnog i realistiĉnog

- ne poštuje Aristotelovo pravilo o trojnome jedinstvu:

- vrijeme radnje uglavnom dulje od jednog dana

- radnja se ne odvija na jednom mjestu

- dramska radnja nije jedinstvena → višestruki zapleti

Shakespeareov stil:

- igre rijeĉima

- eufemizmi

- humor

- stvara krajeme renesanse → u ĉovjeku se javlja sumjna u samog sebe

- manirizam → spajanje protuslovnih elemenata

- preispituje stare tradicionalne vrijednosti i najavljuje novu epohu barok

HAMLET

- legenda iz drevnih skandinavskih saga (9. st.)

- vjeĉne teme – ljubav, strast, smrt, osveta, borba za vlast...

- temeljna pitanja istine, etike, ljubavi i pravde

- Hamletovi monolozi se mogu razumjeti i izvan okvira drame → općeljudske

teme → razmišljanjna o ĉovjeku i njegovim postupcima, o svijetu koji ĉovjeka

okruţuje, o ţivotu

- Hamlet – melankoliĉan

- odlaganje osvete

- ludilo

- odnosi u obitelji: otac↔sin, otac↔kći, sin↔majka

- incest (prema elizabetanskom shvaćanju)

- predstava u predstavi (drama u drami) → „Mišolovka“

- motivi: - lamentacija o smrti s Yorickovom lubanjom

- monolog Biti, ili ne biti – to je pitanje

- Ofelijino ludilo i samoubojtvo

- oblik: dramski, klasiĉni, 5 ĉinova

SONETI

- Elizabetanski ili Shakespeareov sonet = 3 katrena + 1 distih (obrat, poanta)

→ rima: abab cdcd efef gg

- 154 soneta

- posvećeni: Tamnoj Gospi, Prijatelju (W.H.), kraljici i drugim velikašima

- 30 -

- španjolskI pripovjedaĉ i dramatiĉar

- vonik

- 1571. teško ranjen u pomorskoj bitci kod Lepanta → ne moţe više ratovati

- 5 godina proveo u gusarskom zarobljeništvu

- siromaštvo, neimaština

- pisao je zabavne komedije i romane

- pisac na razmeđu renesanse i baroka

- satira na viteške romane

BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE

- don Quijote - osiromašeni seoski plemić iz Manche

- pomutio mu se razum od ĉitanja viteških romana

- bezuman u postupcima

- dobar i plemenit u namjerama

Don Quijote – Vitez tuţnog lika,

plemić, viteški svijet

Sancho Panza,

puĉanin, seljak, ĉovjek iz naroda

- uĉen ĉovjek, sklon promatranju svijeta iz

perspektive onoga o ĉemu je ĉitao

- govori sa stajališta ludosti, mašte

- zastupa idealistiĉki pristup svijetu,

duhovnost (ţeli ispraviti nepravdu,

zaštititi nemoćne i kazniti zle)

- neuk ĉovjek, ali sklon

narodnom mudrovanju

- govori sa stajališta razuma

- zastupa materijalistiĉki pristup

svijetu (ţeli zadovoljiti vlastite

potrebe)

IDEALIZAM REALIZAM

- mijenjanje ĉitateljeve perspektive

- sukob ideala i stvarnosti

- pred smrt mu se povrati razum → simbolika

- uljopljeno 9 novela iz „Uzoritih novel“

- humor – topao

- smiješne situacije, dosjetke

- renesansno – vjera u sebe

- jaka induvidualnost

- DONKIHOTIZAM – simbolika Don Quijotova lika

→ borba s vjetrenjaĉama

- prvi moderni roman

- u sebi ujedinjuje sva 3 tipa renesansnog romana

→ uvodi pastoralne motive, ugođaje i stihove

→ priĉa o pustolovinama i lutanjima

→ Sancho Panza ima sve osobine pikara, ironizira viteški ideal i podvige

(ep)

(roman)

- 31 -

- potkraj 15. st.

- pod utjecajem renesanse u Italiji

- jaĉa znaĉaj grada i gradske kulture

- vezana uz svjetovne knjiţevnike i gradsku kulturu

- krajem 14. st. Dubrovnik je slobodan

- Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Hvar → pod mletaĉkom vlašću → bogata

gospodarska i kulturna središta

- oblikuje se u usporedbi s humanistiĉkom knjiţevnom kulturom na latinskom

jeziku → usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije humanizma

- afirmacija narodnog, hrvatskog jezika

- naĉelo oponašanja estetski vaţnih uzora

- oslanja se na:

- klasiĉnu antiĉku knjiţevnost (Vergilije, Plaut, Horacije, Ovidije)

- klasiĉne pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio, Petrarca)

- suvremene talijanske knjiţevne autoritete

- u suprtonosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom, ali se u nekim sastavnicama

oslanja na tijekove domaće usmene knjiţevnosti

LIRIKA

- razliĉite teme

ljubavna lirika Zbornik Nikše Ranjine: Menĉetić, Dţ. Drţić, anonimni

autori; Hanibal Lucić: Jur nijedna na svit vila

refleksivna lirika Zbornik Nikše Ranjine: Menĉetić, Dţ. Drţić, anonimni

autori; Mavro Vetranović: Pjesanca u pomoć poetam,

Moja plavca

pokladna lirika Mikša Peregrinović: Jeđupka

religiozna lirika Marko Marulić, Mavro Vetranović

satiriĉna lirika Marko Marulić: Spovid koludric, Marvo Vetranović:

Poslanica lakomnoti

refleksivna lirika s

domoljubnim

motivima

Marko Marulić: Molitva suprotiva Turkom, Mavro

Vetranović: Tuţba grada Budima

- ljubavna lirika – dvije generacija hrvatskih petrarkista

→ zlatno doba (druga polovica 15. st.): Dţore Drţić i Šiško Menĉetić

Zbornik Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1507.)

- utjecaj naše lirske narodne pjesme

→ druga generacija (16. st): Hanibal Lucić, Nikola Nalješković, Marin Drţić,

Dinko Ranjina i Dominiko Zlatarić

EPIKA

- dominira epska poezija → poslanice, putopisi i pripovijesti u stihu

- novela nije razvijena

- u prozi pisani predgovori i posvete djela

- 32 -

EP

- vrste epova

biblijsko-religiozni ep Marko Marulić: Judita, Davidijada

povijesni ep Brne Karnarutić: Vazetje Sigeta grada

alegorijski ep Mavro Vetranović: Piligrin

mitološki ep Jakov Bunić: Otmica Kerbera

- Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje

→ ne moţemo toĉno odrediti epsku vrstu

→ tema: stvarno putovanje → putopisni ep

- biblijsko-religiozni ep – stapanje znaĉajki vergilijevskog epa i kršćansko-

religioznog duha

- pregledna i jasna kompozicija s digresijama (po uzoru na Vergilija)

- dvostruki smisao fabule: doslovni i alegorijski

- povijesni ep – prototurska tematika

ROMAN

- Petar Zoranić: Planine → prvi hrvatski roman

→ pastoralno-idiliĉni i alegorijski roman

DRAMA

dramsko prikazanje Mavro Vetranović: Posvetište Abramovov, Suzana ĉista,

Od poroda Jezusova

pastorala Dţore Drţić: Radmino i Ljubmir, Marin Drţić: Tirena,

Griţula (Plakir)

mitološka drama Mavro Vetranović: Orfeo

komedija Marin Drţić: Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje,

Pomet

drama sa

svjetovnom temom

Hanibal Lucić: Robinja

tragedija Marin Drţić: Hekuba

- Marcus Marulus (Spalatensis)

- Split – središnja osoba splitskog knjiţevnog humanistiĉkog kruga

- osima na hrvatskom pisao na latinskom jeziku

- stvaralaštvo – 2 temeljne znaĉajke: kršćanstvo i domoljublje

- djela religiozno-moralistiĉkog sadrţaja → kršćanski moral je jedini temelj za ţivot

- pouĉava ĉitatelja → pouka

- kršćanska misao → antiteza turskoj opasnosti

- na razmeđu epoha:

→ srednji vijek – duhovne vrijednosti

→ renesansa

Djela na latinskom:

De institutione bene vivendi per exempla sactorum

→ svjetska slava (1507. najviše objavljivana hrv. knjiga u inozemstvu)

→ ĉitao ju je i sv. Franjo Ksaverski

- 33 -

→ do kraja 17. st. - 19 puta izdano na latinskom, a 22 u prijevodu

Davidias (Davidijada)

→ kršćanski-vergilijevki ep – djela kralja Davida prema Starom zavjetu

→ 14 knjiga (pjevanja) – 6 765 heksametara

→ invokacija (Bog), alegorijsko tumaĉenje Davida, motiv Davida i Golijata

→ „moderna poboţnost“ – potiĉe duhovnu obnovu

→ opozicija pretjeranom oduševljenju za pogansko

Evanđelistar (Evangelistarium)

Pedeset priĉa (Quinquaginta parabolae)

Poslanica papi Hadrijanu VI.

Djela na hrvatskom:

Judita

Suzana

JUDITA

- biblijsko-vergilijevski ep u 6 pjevanja (6 libra)

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- napisana 1501., a tiskana 1521.

- postupcima klasiĉne antiĉke epike pripovijeda starozavjetnu priĉu o Juditi

- nada u spas od Turaka

- invokacija upućena Bogu, najavljuje temu

- simetriĉni raspored:

→ prva 3 pjevaja – opis osvajaĉa

→ druga 3 pjevanja – izdiţe se lik Judite i istiĉe pobjeda vjere nad silnicima

- opis Judite – petrarkistiĉki opis

- slikoviti opisi – akustiĉne i vizualne slike, poredbe, gradacija

- domoljublje

- kršćanski svjetonazor – Oloferno – oholost, neumjerenost, poţuda

- Judita – duhovnost, poboţnost

- jezik Marulićeva doba i njegovih sugrađana (splitska ĉakavština)

- jezik epa i stilska izraţajna sredstva – po uzoru na narodnu poeziju i zaĉinjavce

- „druţba starih poet“; zaĉinjavci (od rijeĉi zaĉinjati)

- stari hrv. duhovni stihotvorci; anonimni, 14. i 15. st.

- temu obrađuju u stihovima, ona ima alegorijsko znaĉenje

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- rođen u Zadru, ţivio u Ninu

- zadarski, odnosno ninski renesansni krug

- djela: roman Planine i 2 djela poznata samo po imenu (Ljubveni lov i Vilenica)

PLANINE

- prvi hrvatski roman

- sedmodnevno putovanje (simbolika brojeva)

- pripovjedaĉ – pastir Zoran (Zoranićev „alter ego“

- ljebevni beteg (ljubavna bol) – 7 godina zaljubljen → petrarkistiĉki motiv ljubavi

- 34 -

- Velebit, Dinara – izmjenjivanje stvarnog i izmišljenog krajolika

- kruţno putovanje (vraća se u Nin)

- ţaljenje što nema dovoljno knjiţevnosti na hrvatskom jeziku

- otuđivanje od jezika i domovine

- alegorijski smisao – ĉovjeka na putu do spoznaje (istine) vodi Boţja Milost

- obiljeţja renesanse:

- pastoralnost

- simbolika brojeva

- petrarkistiĉki motiv ljubavi

- religioznost (od zemaljske prema duhovnoj ljubavi)

- domoljublje

- alegorijsko znaĉenje

- utjecaj: Petrarka, Dante, Vergilije, Ovidije, Marulić, Biblija, sv. Jeronim

- proza i stihovi (24 poglavlja)

- margine – latinske izreke i izvodi iz klasiĉnih djela

Pojam bašćine

- bašćina = zaviĉaj, ali i domovina u cjelini

- zabrinutost za budućnost domovine koju razaraju Turci (rasuta bašćina)

- pomoć domovini – briga za hrv. jezik → istaknuo u posveti Planina

Petar Hektorović: Ribanje i ribarko prigovaranje

- Hvar

- rođen u Starom Gradu, školovao se u Splitu

- svestran – homo universale → pravi renesansni ĉovjek

- pjesnik, filozof, melograf (zapisivaĉ pjesama), prvi hrv. folklorist, graditelj

- 1539. bjeţi pred Turcima u Italiju

- projektia i gradi dvorac Tvrdalj na Hvaru

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

- napisano 1536., tiskano u Mlecima 1568.

- idiliĉan spjev, putopis, ribarska ekloga (ribarski razgovor) i poslanica

- upućena kao pjesniĉka poslanica prijatelju Hijeronimu Bartuĉeviću (djelo

zapoĉinje i završava obraćanjem Bartuĉeviću)

- tri cjeline – 3 dana i 3 protagonista

→ Hektorović – protagonist, pripovjedaĉ, opisivaĉ i komentator

→ ribari – Paskoje Deblja, Nikola Zet i Paskojev (neimenovani) sin

→ ljudi iz puka

- 2 vida, smisla putovanja (duhovno, fiziĉko):

→ u razgovoru s ribama iznosi se narodna mudrost i moralane poruke

→ stvarno putovanje

- autor – renesansni ĉovjek koji ţivi u skladu s prirodom

- tolerantan ĉovjek koji se prema ribama odnosi s poštovanjem

- dijaloški dijelovi – ribari → mudri, odmjereni i uĉeni ljudi

- govori o bašćini – zemlja i ljudi

- uvodi temu pejsaţa

- svijest o vrijednosti narodnog (puĉkog) stvaralaštva

- jednostavni sth, bez literarnih dodataka i ukrašavanja

- 35 -

- jezik blisak današnjem govoru otoka Hvara (ĉakavsko narjeĉje)

- kruţno putovanje → Hvar-Šolta-Hvar

- stihovi – bugarštice – hrv. narodne pripovijedne pjesme dugog stiha i

baladesknoga tona (tuţnog)

- dvostruko rimovani dvanaesterac (većinom)

- jezik → ĉakavsko narjeĉje

- bogat jezik

- djelo lišeno nazoĉnosti ţene, nema straha od Turaka

- renesansno: slavljenje ĉovjeka, ljudskoga, prirode...

- dubrovaĉki pjesnik iz ugledne pjesniĉke obitelji

- Šišmundo Vlahović Menĉetić (poslije smrti – Šiško)

- u mladosti se više puta našao pred sudom → nagle naravi

- umro od kuge

- pripada prvom poznatom naraštaju hrvatskih pjesnika

- najveći broj njegovih pjesama objavljen u Zborniku Nikše Ranjine

- uz nekoliko religioznih pjesama, piše većinom svjetovne ljubavne pjesme

- odnos prema ţeni i nezinoj ljepoti → svjetovan

- ţensku ljepotu opisuje petrarkistiĉkim motivima

BLAŢEN ĈAS I HIP

- ljubavna petrarkistiĉka lirika

- prerada poznatog Petrarkinog soneta „Baţen nek' dan je i mjesec i ljeto“

- neuzvraćena ljubav

- udvorna, platonska ljubav

Petrarca Menĉetić

- motivi: dan, mjesec, ljeto, breme, srce,

gospa, ţudnja...)

- veliĉa trenutak kada je prvi put

ugledao Lauru

- sonet

- motivi: ĉas, hip, slava, dni, noć,

godišta, jad, ţelja, ljepota...

- slavi ljubavnu bol koju ona izaziva

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- renesansni ĉovjek – ljubav mu je izvor uţitka i radosti

- ponavljanje – „Blaţen ĉas i hip...“

PRVI POGLED

- ljubavna petrarkistiĉka lirika

- zaljubljenost na prvi pogled

- plete kosu → intimni trenutak

- motivi: zora, prolitje, travica, jutro → motivi iz prirode

- poredba nadmašivanja: „lipšu ner vilu“, „gorĉi ner pelin“

- utjecaj narodnog usmenog stvaralaštva → stalni epiteti, motivi

- 16 dvostruko rimovanih dvanaesteraca

- 36 -

- Dubrovĉanin

- stric komediografa Marina Drţića

- svećenik u Dubrovaĉkom kapitolu

- pjesništvo u Zborniku Nikše Ranjine

- dramska pastirska ekloga „Radmio i Ljubmir“

– podvrsta idiliĉne pastoralne knjiţevnosti u dijaloškom obliku

- ljubavna tematika – obraćanje dragoj, opjevavanje njene ljepote, ali ne

iskazivanje njegove ljubavi

- melankoliĉnost i naglašena duhovnost

- petrarkist

GREM SI, GREM

- ispovijest o nesretnoj ljubavi – elegiĉan ton

- osnovni motiv – srce (gubitak srca) → pronaći mir

- motiv diobe srca i tijela u ljubavi → javlja se u provansalskoj trubadurskoj knjiţ.

- motiv ranjenog labuda → stari motiv

- „nu protiv ljubavi vidim da ni lika“

- ponavljanje uvodnog distiha u svakoj strofi → naglašavanje osnovnog ugođaja

pjesme

- akrostih – Gioreta → njegovo ime (Dţorina pjesma)

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- lirik i dramatiĉar

- iz ugledne hrvatske vlastelinske obitelji

- ljubavni kanconjer Skladnja izvrsnih pisam razlicih

→ dvadesetak pjesama

→ ljubav prema ţeni i njezinoj ljepoti

→ petrarkizam i tradicija hrvatske ljubavne lirike

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA

- opjevana ljepota drage

- postupnost u portretiranju – ĉelo, obrve, oĉi, lice, usta, vrat, prsa, prsti, hod

- slikovitost

- pravilan raspored motiva i simetriĉna kompozicija → renesansni smisao za sklad,

kompoziciju

- vilina ljepota – Boţji dar

- razmišljanje o prolaznosti

- zaokruţena strofa (1. i 2. stih → zadnji i predzadnji stih)

- osmeraĉke oktave (osmerac – narodna poezija)

ROBINJA

- prva svjetovna drama na hrvatskom jeziku

- vanjska kompozicija – proslov (isklad) + 3 ĉina (skazanja)

- 37 -

- drama u stihovima

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- nema didaskalija

- tema – Robinju, koja je u gusarskom zarobljeništvu u Dubrovniku, pronalazi

bivši udvaraĉ ban Derenĉin → tema tadašnje stvarnosti

- Dubrovnik → simbol slobodnog grada

- temelji se na antiĉkoj dramskoj tradiciji

- ĉakavština; pod utjecajem duborvaĉkih pjesnika pojavljuju se i štokavski elementi

- dubrovaĉki puĉanin, svećenik (16. st.)

- urotnik protiv oligarhijske dubrovaĉke vlasti

- knjiţevni rad poĉeo kao lirik (ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), ubrzo se u

potpunosti posvetio drami (komedije, pastorale, pokladne igre i tragedije)

- sam reţirao svoja djela s amaterskom druţinom dubrovaĉkih mladića

→ Pomet-druţina

- svojim komedijama prikazao društveni ţivot u Dubrovniku u 16. st.

- novĉana oskudica → obiteljski dug od 5000 dukata (toliko je Maro potrošio u

Rimu)

- commedia erudita („uĉena“, plautovska komedija)

- renesansna komedija ĉistog humora

- stvarana prema antiĉkim uzorima

- radnja iz svakodnevnog ţivota (zapletena)

- cilj = zabavljajući pouĉiti

- poštuje zakonitost trojedinstva

- idealna kompozicija (prolog + 5 ĉinova)

- teme: ljubav → intrige (prerušavanje, prepoznavanje...)

- likovi → iz antiĉke knjiţevnosti (škrti starac, lukavi sluga, rasipni sin...)

→ suvremeni renesansni likovi (uĉitelj humanistike...)

- Drţić unosi duh i atmosferu renesansnog Dubrovnika

DUNDO MAROJE

- 2 prologa + 5 ĉinova (5. nedovršen → završio ga Mihovil Kombol

- Rim, 1550. godina

- prolog negromanta Dugog Nosa

- izmišljeno putovanje u Indiju (mitološka priĉa o Starim Indijama)

- priĉa o nekadašnjem idealnom ţivotu kada su svi bili sretni

- borba ljudi nahvao i ljudi nazbilj

- ljudi nahvao – zli ljudi; pohlepni, rastrošni, razvratni (sjene kojima su

pohlepni negromanti podarili ţivot)

→ dubrovaĉka vlastela

- ljudi nazbilj – bistri, duhoviti, snaţni, inteligentni ljudi → narod, sluge

→ Drţićev stav prema dubrovaĉkoj vlasteli (politiĉka satira)

- autorski prolog

- jedan od glumaca iz Pomet-druţine („Pomet“)

- 38 -

- najavljuje temu → sukob između dunda Maroja i njegovog rastrošnog

sina Mare

- govri o radnji komedije, likovima, mjestu i vremenu radnje...

- tema: ismijavanje ljudske pohlepe (škrtost i rasipnost) , sukob oca i sina, ludost

zaljubljenih

→ ljubavni trokuti: Maro-Laura-Ugo Tudešak; Pomet-Petrunjela-Popiva

gospodari sluge

dundo Maroje Bokĉilo

Maro Marojev Popiva

Laura Petrunjela

Ugo Tudešak Pomet Trpeza

→ dundo Maroje – škrt, štedljiv, proraĉunat, voli novac i sve radi zbog njega

→ Maro Marojev – rastrošan, naivan, lakovjeran, sklon uţicima

→ Pomet – vješt u spletkama kojima pokreće radnju, vodi likove i upravlja

njihovim postupcima

- zaokupljen ovozemaljskim uţicima (Trpeza) → renesansni ĉovjek

(hedonizam)

- samouvjeren, inteligentan, samosvjestan

→ Drţićev renesansni svjetonazor

- Pometov monolog

- Pomet simbolizira suvremena renesansna shvaćanja,renes. pogled na svijet

- stav prema dvijema temeljnim kategorijama filozofske misli 16. st.:

FORTUNA (sreća) → povoljne situacije koje, ako se u pravi

trenutak i na pravi naĉin iskoriste pridonose pobijedi ĉovjekove

inteligencije → slijepa sila koja se suprotstavlja ljudskim teţnjama i

koju moţe savladati samo tko posjeduje svojstva sadrţana u pojmu

one druge kategorije – vitru

- ĉovjek = središte svemira, jak inteligentan pojedinac koji svojim

vrlinama i manama moţe svladati prevrtljivu fortunu (Fortunu pišu

ţenom...)

VIRTU (vrlina) → “...trijeba se biti vjertuozu tko hoće renjat na

svijetu”

- Pomet → „kralj od ljudi“ → nema ni novca ni titule, ali svojim

vrlinama okreće sreću u svoju korist i uzima najviše od ţivota

- bogata skala smiješnog, duhovitoga, parodiĉnoga, ciniĉnoga i grotesknoga

- u komediji se afirmiraju sposobni, pametni, jaki pojedinci, a gube nesposobni,

opaki neznalice

renesansne antiteze

mladost starost

selo grad

razum ludost

Maro dundo Maroje

gospodari sluge

Rim – mjesto raskoši i uţivanja Dubrovnik – „realnost“

ljudi nahvao ljudi nazbilj

- 39 -

- ismijavanje konvencije petrarkizma – kurtizana Laura

- jeziĉna karakterizacija likova :

- povezana s podrijetlom lika, obrazovanošću, pripadnosti određenom

staleţu...

- pr. Pomet – sluţi se iskrivljenim latinskim jezikom (marokanski) → ţeli se

pokazati uĉenijim nego što je zapravo

- Dubrovĉani govore dubrovaĉkim gradskim govorom

- Talijani, rimski trgovci, gostioniĉari - talijanskim

- Petrunjela → mješavina hrvatskog i talijanskog

NOVELA OD STANCA

- napisana 1551.

- novela = šala

- sukobi: mladi-stari; selo-grad

- ismijavanje naivnosti i primitivizma

- Stanac – starac, seljak s rijeke Pive

- Vlaho, Miho, Dţivo

- pomladiti se

- motiv ĉuda na Ivanjdan (Shakespeare: San Ivanjske noći, 1595.)

- pokladna igra, komedija, jednoĉinka (7 prizora)

- elementi farse

- komedija postupka, govora i situacije

- stih, dvostruko rimovani dvanaesterac

- svakodnevni govor i jezik

→ Stanac – „vlaški“ – jezik dubrovaĉkog zaleđa

→ mladići – jezik grada

- građa: noćni ţivot renesansnog Dubrovnika

- dramska radnja zapoĉinje naglo, bez uvoda

- špan. baruecco ili port. barocco = biser nepravilna oblika

- rijeĉ barok → u poĉetku imenovala djela koja nisu bila savršena poput

renesansnih → prekomjerna kićenost

- razdoblje koje se javlja potkraj 16. st. i traje u 17. st.

- katoliĉka obnova - protureformacija

- barokni ĉovjek podvojen između svjetovne prirode i straha od vlastite

prolaznosti, od smrti

- barokni stil:

- kićenost → gomilanje stilskih izraţajnih sredstava (konĉeto, metafora,

paradoks, antiteza, oksimoron, usporedba, personifikacija,

hiperbola, poliptoton)

- razigrana duhovnost i raskošna metaforika

- jednostavne teme

- 40 -

- barokni svjetonazor („memento mori“ – sjeti se da si smrtan)

- konĉeto (concetto) - vještina pronalaţenja sliĉnosti između pojava i predmeta

koji su naizgled potpuno razliĉiti (antiteza, paradoks,

hiperbola)

manirizam – knjiţesni stil koji teţi neprirodnom naĉinu izraţavanja i naglašavanju

detalja nasuprot cjelini, ĉime se narušava renesansni sklad

→ međurazdoblje između renesanse i baroka

→ Cervantes i Shakespeare

→ osvještena upotreba knjiţevnih postupaka

→ komentar vlastitog rada (autoreferencijalnost)

→ poigravanje s razliĉitim razinama knjiţevne fikcije (pr. predstava u

predstavi)

EPIKA

- uzor Vergilije

- tema – aktualna i nacionalna

- struktura – ĉvrsta, bez brojnih epizoda

- religiozno ispravan

- teze postavljene u epu → jasn

Torquato Tasso: Oslobođeni Jeruzalem

LIRIKA

- raskošna i ukrašena → gomilanje stilskih figura

ŠPANJOLSKA Kulternizam – najvaţnija je pjesniĉka forma, a jezik poezije mora

se razlikovati od obiĉnog jezika (ljepota traţi teţinu)

- gongoristi – pjesnici koji su pisali po uzoru na Gongorinu poezju

ITALIJA Cilj je pjesnikov zaĉuditi. To se postiţe izborom neobiĉnih motiva

i izraza, gomilanjem stilskih izraţajnih sredstava, uvođenjem

zbuĉnih uĉinaka koji su sami sebi svrhom.

- marinisti – pjesnici koji su pisali po uzoru na Marinovu poeziju

FRANCUSKA

i ENGLESKA

Barok se ne javlja tako izrazito kao u ostalim zemljama.

Francuski barok svoj naziv precioznost duguje Molieru: pravac je

dobio ime prema nadimku dama koje je Moliere ismijavao zbog

pretjerane sklonosti kićenju.

Engleski se barok naziva eufuizmom, prema istoimenoj

pripovijesti Johna Lylyja.

DRAMA

- teme ĉovjekove podvojenosti između svjetovnosti i straha pred smrću

- u središtu zanimanja – mistilno, iracionalno, tajanstveno

- 41 -

RENESANSA BAROK

okrenutost prema ĉovjeku kao

svestranom pojedincu

duh katoliĉke obnove

svjetovnost duhovnost

sklonost racionalnom sklonost iracionalnom

jasnoća i jednostavnost izraza raskošnost, ukrašenost izraza

tematika bliska svakodnevnici tematika bliska nejasnom i tajnovitom

(alegorijsko tumaĉenje svakodnevnice),

religiozne teme

- od poĉetka 17. st. do druge polovice 18. st.

- utjecaj 4 civilizacijska i politiĉka kruga: mletaĉkog, austrijskog, turskog i

dubrovaĉkog

- utjecaj katoliĉke protureformacije → isusovci

- 1604. – Bartol Kašić objavljuje prvu hrvatsku gramatiku Institutiones linguae

Illyricae → osnova je dubrovaĉki, štokavski govor

- knjiţevni jezik je nejednistven → prilagođen govorima regija

- mnogocentriĉnost → manji regionalni krugovi

- postoji određena razmijena knjiţevnih utjecaja između hrvatskih kulturnih

središta

Ĉetri knjiţevno-jeziĉna kruga:

1. Dubrovnik i Dalmacija

→ visoka umjetniĉka obiljeţja

→ jezik: štokavsko ijekavski govor

→ Ivan Gundulić, Ivan Bunić Vuĉić, Ignjat Đurđević, Junije Palmotić

Banska Hrvatska – pod Habsburgovcima (prividno samostalna, ali zapravo

podređena Beĉu)

- rijeđi napadi Turaka, pobune kmetova

- u ovom se podruĉju javljaju dva barokna knjiţevna kruga

2. ozaljski dvorski krug

→ tematika: uglavnom svjetovna

→ jezik: miješaju se elementi ĉakavskog, štokavskog i kajkavskog narjeĉja

→ Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinska, Fran Krsto Frankopan

3. kajkavski knjiţevni krug

→ kurije i samostani sjeverozapadne Hrvatske

→ tematika: vjersko pouĉna djela

→ jezik: kajkavsko narjeĉje

→ Juraj Habdelić

4. Slavonija

→ oslobođena od Turaka 1700.

→ jezik: štokavsko narjeĉje (ikavica)

- 42 -

→ tematika: pouĉna knjiţevnost vjerskog sadrţaja

→ cilj: opismeniti i pouĉiti neuko stanovništvo

→ Antun Kaniţlić

Knjiţevni rodovi

LIRIKA

- najplodniji dubrovaĉki pjesnici 17. st.

(prepjevi psalama)

POEMA

- religiozne poeme – 3 dubrovaĉka plaĉa

TEMA Sagriješenje i pokajanje grješnika

KOMPOZICIJA 3 plaĉa 3 cviljenja 8 uzdisaja

STIH I STROFA osmeraĉke sestine s

rimom ababcc

osmeraĉke katrene

s rimom abab

osmeraĉke sestine s

rimom ababcc

STIL kićeni barokni stil (konĉeta, razgranata metaforika)

- domoljubma poema

- šaljiva poema

EP

- povijesni ep – dominantna knjiţevna vrsta baroka

- razlika od renesansnog: donosi epizode o privatnom ţivotu likova

POUĈNA DJELA S NABOŢNOM TEMATIKOM

Ana Katarina Zrinska: Putni tovaruš

Pavlinski zbornik → rukopisni zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih

pjesama (1644.)

DRAME

- melodrame s mitološkim motivima → Ivan Gundulić

- pastorala

- 43 -

- melodrama

- dubrovaĉki plemić, 16.-17. st.

- nadimak Maĉica

- veliki utjecaj Torquata Tassa (Oslobođeni Jeruzalem)

- faze stvaralaštva:

1. rane ljubavne pjesme i melodrame (od 10 melodrama saĉuvano 4)

→ motivi iz talijanske epske tradicije i iz libreta talijanskih opera

2. „Pjesni pokorne kralja Davida“ → duh i ideje katoliĉke obnove

3. dramsko stvaralaštvo (Dubravka – pastirska igra i Osman – epski spjev)

- utemeljio sve barokne vrste u hrvatskoj knjiţevnosti 17. stoljeća : religioznu

poemu (tzv. plaĉ), melodramu i barokni ep

- Gundulićev jezik → osnovica današnjeg hrvatskog štokavskog knjiţevnog jezika

- prihvaća entuzijazam katoliĉke obnove kao svoj knjiţevni program

SUZE SINA RAZMETNOGA

- religiozna poema (barokni plaĉ) → lirsko-epska vrsta (+ elementi dramskog:

monolozi)

- objavljena u Veneciji 1622. godine

- kasnija (religiozna, protureformacijska) faza stvaralaštva

- tema: parabola o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki (Novi Zavjet)

→ grijeh i kajanje, snaga vjere i nade

- trodjelna struktura djela – tri plaĉa:

1. Sagrješenje

- invokacija – pjesnik zaziva u pomoć Krista da mu pomogne u

pjevanju → kršćanska (ne antiĉka „pogana“ muzama)

- opis pejzaţa gdje se sin nalazi → locus horridus = strašno mjesto

- monolog razmetnog sina

- velik dio sinovog sagrješenja Gundulić svaljuje na razbludnu ţenu

- ţena je opisana kao ljepotica (petrarkistiĉka poezija) → antiteza

(pjesnik suprotstavlja toboţnju ljepotu stvarnoj ruţnoći ţene –

njezine duše) → sin novcem ţeli kupiti njezinu ljubav

- osnovni grijesi sina: taština, oholost, nasvijest, nerazumnost,

bezoĉnost

→ sam sebe opisuje hiperboliĉnim slikama – i u tijelu i u duši opak i

pun zlobe

2. Spoznanje

- prva strofa – parafraza prve knjige Mojsijeve (Boţje stvaranje

svijeta)

- sin – ĉuvar svinja (svinje = simbol grešnog ţivota, moralnog pada)

- spoznaje vlastitog grijeha uz pomoć Boţje milosti

- Gundulić ţivot uspoređuje s plovidbom po moru (nekad mirnom,

- 44 -

a nekad olujnom) → motiv preuzet iz Alkejeve pjesme Lađi

- misao o prolaznosti povezuje s mišlju o vremenu koje sve

uništava (ĉovjek nikad nije miran jer uvijek zna da mu je smrt sve

bliţa)

- smrt – jednaka svima

3. Skrušenje

- pjesnik podsjeća na 3 Boţja ĉuda iz Starog zavjeta (1. strofa)

- po Boţjoj milosti ĉovjek se moţe preobraziti i svući staru odjeću

- sin plaĉe sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u kojoj se

potope svi njegovi grijesi

- od plaĉa i uzdisaja jedva uspijeva isustiti rijeĉi isprike ocu

- fiziĉku ljepotu više ne opisuje s prijezirom → odsjaj slike ljepote

Boţje

- veliĉina Boţje milosti → temeljna misao kršćanstva

- otac oprašta sinu (Bog)

→ trodjelna struktura – paralela s crkvenim obredom (grijeh, ispovijed,

pokajanje/pokora)

→ trojnost – tri pjevanja, tri vremena (prošlost, sadašnjost, budućnost), tri

lica – razmetni sin, pjesnik i ĉitatelj (poistovjećuje se i s

razmetnim sinom i s pjesnikom), tri boţanske osobe

- stih i strofa : osmeraĉke sestine s rimom ABABCC {strofama sa 6 stihova, a svaki

je stih osmerac}

- stil : patetiĉni i kiĉeni barokni stil (konĉeta, razgranata metaforika, paradoksi,

antiteze i obilje ostalih pjesniĉkih figura)

- patetiĉnost i retoriĉnost govora

- pripovjedaĉ: 1. autorski (autor) – pripovjeda osnovnu priĉu

2. refleksivni (sin) – ispovijedi sina (monolozi)

- mjesto i vrijeme radnje : pjesma se bavi svevremenskom temom i ne koncentrira

se na određeni prostori ili vrijeme, već na sadrţaj i pouku te psihološke

karakterizacije i misaona previranja po psihi i savjesti likova

- motivi : smrt ↔ ţivot, rob ↔ kralj, suze ↔ smijeh, grijeh ↔ pokajanje

→ cijelo djelo se temelji na kontrastima, najoĉitiji je onaj drugog i trećeg plaĉa,

kontrast smrti i ţivota

barokne antiteze

smrt (2. plaĉ) ţivot (3. plaĉ)

rob kralj

smijeh suze

raj (svjetlost) pakao (tama)

- jezik : djelo je pisano dubrovaĉko-štokavskim pjesniĉkim jezikom

- simbolika djela – protureformacijska (razmetni sin – pristaša reformacije koji se

vraća u okrilje Katoliĉke crkve)

- monološko-ispovijedno govorenje

- katoliĉki svjetonazor → istinski kršćanski osjećaji

- temeljna funkcija baroknog teksta: proizvesti ĉuđenje

- 45 -

DUBRAVKA

- prvi put izvedena 1628. na dan sv. Vlaha u Dubrovniku pred Kneţevim dvorom

- pastorala (novije mišljenje – barokna melodrama → alegorijski likovi i zaplet)

Melodrama = vrsta drame u kojoj glazba neprekidno ili na vaţnijim mjestim krasi

govor glumaca; tematika je naglašeno sentimentalna

- tema: proslava Dana slobode ţenidbom Dubravke i Miljenka → slavljenje

slobode Dubrovaĉke Republike

- antiteza: sloboda↔nesloboda, staro↔novo

- himna slobodi: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam Boj je do,

uzroĉe istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata, svi ljudski ţivoti

ne mogu bit plata tvoj ĉistoj ljepoti!“

→ uglazbio ju je Jakov Gotovac

- alegorija – aluzija na suvremeni ţivot u Dubrovniku i Dalmaciji

- odraz Gundulićeve poetiĉke i etiĉke misli

- ambient – pastoralni krajolik Dubrave (sreća, blagostanje)

- likovi: pastirica Dubravka – simbol dubrovaĉke vlasti i slobode

Miljenko – alegorija dubrovaĉkog plemstva

Grdan – obogaćen sloj građana, ţenidbom se ţele uzdići na društvenoj

ljestvici

- uporaba stihova razliĉitih duţina → vjerojatno zbog melodije

- najĉešće dvostruko rimovani dvanaesterac i osmerac, rima aabb (parna)

- tri ĉina (ĉinjenja) podjeljena na 9-10 prizora (skazanja)

- tek u 3. ĉinu javljaju se zaplet, vrhunac i rasplet

Lirsko Epsko Dramsko

- stilske figure

- stihovi

- radnja

- oblik fabule (pripovjedaĉka

fabula)

- sukob

- dijaloška forma

- stil: miješa se visoki stil, koji prati radnju „uzmnoţnih“ pastira, i niski stil s

elementima humora, kojim se opisuju zgode seljaka i satira

- novolatinsko pjesništvo u 17. st. → uĉeno pjesništvo

- slijede antiĉke uzore – nema izvornosti → temeljno je stavralaĉko naĉelo

preinaka naslijeđa (jeziĉna dotjeranost)

- u 17. st. prevladava knjiţevnost na narodnim jezicima

- latinski zadrţava povlašteni poloţaj u crkvenim krugovima, upravi i znanosti

→ npr. gramatika Bartola Kašića

- novolatinska knjiţevnost je povezana s obrazovnim sustavom

- školstvo – isusovci – udruţeno duboko humanistiĉko poštovanje prema antiĉkoj

- 46 -

civilizaciji i protureformacijska obnova

- javlja se u drugoj polovici 17. st. u Francuskoj

- naziv → ugledanje na klasiku, tj. na antiĉku umjetnost

- uzori: Aristotel, Eshil, Sofoklo i Euripid

- 17. st. obiljeţeno vladavinom apsolutistiĉko monarha Luja XIV. → Francuska

postale europska velesila

- kraljevski dvor Versaille – kulturno središte javnog ţivota

- knjiţevni saloni – okupljali intelektualnu elitu

- Francuska akademija – ustanova zaduţena za brigu o francuskom jeziku i knjiţ.

- utemeljena kako bi suzbila društveni utjecaj knjiţ. salona

Duh razdoblja – racionalizam

- racionalizam = filozofski pravac koji daje prednost razumu u spoznaju stvarnosti

- osnovao ga je franc. filozof Rene Descartes

- jedina prava spoznaja je deduktivna (od općeg prema pojedinaĉnom)

- Descartes: Mislim, dakle jesam. → u sve se moţe sumnjati, sve se moţe

podvrgnuti propitivanju (pa ĉak I Bog); odgovor na sva pitanja daje razum

- razum – glavni kriterij umjetniĉke vrijednosti

Obiljeţja:

- utjecaj: filozofija racionalizma i antiĉki uzori

- tema: najĉešće iz antiĉke mitologije ili povijesti

- knjiţevne vrste: najviše se cijene visoke vrste: tragedija i ep, cijeni se i visoka

komedija

- suprotstavlja se baroknoj kićenosti → teţi skladnosti i pravilnosti forme i

uzvišenosti stila

- knjiţevno djelo mora biti istodobno korisno i lijepo → mora promicati

općeljudske moralne vrijednosti (ĉast, hrabrosti, dostojanstvo)

- umjetnikova je zadaća oponašati prirodu, narav → prikaz ĉovjeka kao moralnog

bića – prikazati ono što je opće ljudsko i prosjeĉno u ĉovjeku, a izbjegavati

posebno, specifiĉno

- kriterij doliĉnosti, primjerenosti, npr. pazilo se na jezik

→ uzvišen stil

→ tragiĉan je junak uvijek morao biti kralj ili knez, a za građane i puĉane

mjesto je bilo u komediji

Klasicistiĉka drama:

- dramski trolist: Pierre Corneille, Jean Racine i Moliere

- Corneille – osnivaĉ klasicistiĉke tragedije

- Racine – najveći klasicistiĉki tragiĉar

- Moliere – najznaĉajniji tragiĉar

(tragikomedija)

- 47 -

(komedija)

- najslavniji predstavnik francuske tragedije

- odgojen u duhu jansenizma i odricanja

- stroga jednostavnost izraza

- sukob između osjećaja duţnosti i razorne strane strasti

FEDRA

- mit o Fedri

- Fedra se zaljubila u Hipolita, svoga posinka, Tezejeva sina iz prvog braka

- grĉki tragiĉar Euripid prema istom mitu napisao je tragediju Hipolit

- Fedra uz ljubav prema Hipolitu osjeća ljubomoru, mrţnju, oĉaj i poniţenje

- trageija ţene koja se uzalud bori protiv sila i strasti koje ju vuku u propast

- stih – aleksandrinac

- uzvišeni stil

- sukob razuma i emocija

- proizlazi iz klasicizma

- javlja se u 18. st. u Francuskoj i Engleskoj

- opći duhovni pokret koji se najprije oĉituje u filozofiji i znanosti

Duh razdoblja – filozofija prosvjetitelja

- nakon otkrića Novog svijeta → središte gospodarskog I kulturnog ţivota prelazi

iz Italije u Nizozemsku, Francusku I Englesku

- građanske revolucije

- razvija se iz racionalizma I engleskog empirizma

- empirist John Locke – otac prosvjetiteljstva

- prosvjetitelji: Montesquieu, Voltaire i Rousseau

- okreću se prouĉavanju aktualnih ţivotnih problema (drţave, crkve, vjere, odgoja

i morala) i njihovome rješavanju

- vjeruju u svemoć ljudskog uma

- nositelji pokreta – građanstvo

- 18. st. doba prosvjećenih vladara: Josipa II, Fridrika II i Katarine Velike

- sredina 18. st. Denis Diderot → Enciklopedija – prikaz svekolikog ljudskog znanja

Knjiţevnost prosvjetiteljstva

- istiĉe se didaktiĉka, pouĉna uloga knjiţevnosti

ROMAN

- u 18. st. preuzima ulogu vodeće knjiţevne vrste

- filozofski roman – odraz utjecaja filozofije na knjiţevnost

→ nije vaţna fabula i karakterizacija likova, već zagovaranje određenih

filozofskih ideja

- 48 -

- Voltaire: Candide

- Daniel Defoe: Robinson Crusoe

- Jonathan Swift: Gulliverova putovanja

DRAMA

- komedija i građanska tragedija

(komedija)

- pravim imenom Francois-Marie Arouet

- franc. filozof i knjiţevnik

- svojim slobodnoumnim duhom obiljeţio ĉitavo jedno stoljeće

→ Volatireov vijek

- oštra društvena satira, fina ironija, blistava duhovitost

CANDIDE ILI OPTIMIZAM

- 1759.

- najpoznatiji Voltaireov roman

- dvostruka parodija:

1. pustolovno-sentimentalnog romana

2. optimistiĉne idealistiĉke filozofije Leibniza i Rousseaua

- Candide – bijel, ĉist, bezazlen, nevin (osnovno znaĉenje rijeĉi)

- ismijava nerealni optimizam

- filozofi 18. st. trude se „shvatiti svijet“

- humor, ironija, satira

- „Treba obrađivati svoj vrt.“ – prvo treba shvatiti sebe, a tek onda pokušati

shvatiti druge

- 18. stoljeće

- Hrvatska pod vlašću razliĉitih vladara:

- Dalmacija → Mletaĉka Republika

- Sjeverna Hrvatska → Habsburška Monarhija, Vojna krajina

- Slavonija → Habsburška Monarhija

- Dubrovnik → slobodan, ali bez istaknutih knjiţevnika (kulturno propadanje),

pod francuskom okupacijom

- knjiţevnost regionalnog karaktera – svako je hrvatsko podruĉje specifiĉno po

svojim gospodarskim, politiĉkim i kulturnim obiljeţjima pa tako i u knjiţevnosti

- poetološka i estetiĉka pluralnost

→ proţimanje baroka, prosvjetiteljstva i klasicizma

→ predromantizam u drugoj polovici 18. st.

Knjiţevni rodovi:

EPIKA – najvaţnija u stihu → puĉkoprosvjetiteljski ep

- 49 -

→ povijesni ep

→ religiozni ep

→ šaljivo-komiĉni ep

LIRIKA – smanjena popularnost

DRAMA – proširene su brojne dramske vrste (franĉezanje; šk. kazališta crkvenih

redova)

- u Europi u 18. st. uporaba latinskog govora zamire

- latinski ima ĉvrsto uporište u Crkvi i obrazovnim ustanovama

- u Hrvatskoj latinizam vrlo prisutan – razlog je dijalektalna razmrvljenost

hrvatskog jezika → latinski je nadomjestak za jedinstven knjiţevni jezik i obrana

od utjecaja susjednih ţivih jezika

- knjiţevna epoha krajem 18. st. (1800.-1840.)

- općekulturni i umjetniĉki pokret koji se oĉituje i u drugim umjetnostima

- predromantizam – nov, romantiĉarski senzibilitet i naĉin stvaralaštva

- romantizam – prva moderna knjiţ. epoha → istodobno se oĉituje u gotovo svim

europskim knjiţevnostima

Obiljeţja:

- subjektivizam

- buntovnost, usmjerena osobito protiv feudalnog društvenog uređenja

- zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu knjiţevnost (posljedica

stvaranja nacionalnih drţava u tadašnjoj Europi)

- misticizam

Društveno-povijesne prilike

- formiranje nacionalnih drţava

- konaĉna afirmacija građanske klase

- Francuska revolucija i Napoleonova osvajanja

- opća društvena melankolija → posljedica razoĉaranja u suvremene društvene

vrijednosti

- 50 -

- bijeg u samoću i vlastitu viziju svijeta

- izvori pesimistiĉnog romantiĉarskog svjetonazora, tzv. svjetske boli

Nacionalni predromantizam

- Francuska → Jean-Jacques Rousseau

- Engleska → James Mecpherson

- grobljanska poezija – mistika sluţi kao polazište za razmišljanje o

prolaznosti ţivota

- Thomas Gray, William Blake

- gotski romani – preteĉa romana strave i uţasa

- radnja smještena u srednji vijek

- obiljeţja: noćna atmosfera, neprirodne pojave, ruševine,

tajanstveni dvorci s tajnim prolazima

- Mary Shelley: Frankenstein

- Njemaĉka – Sturm und Drang ili Pokret mladih genija (1770.-1785.)

- mladi puntovnici

- opreka klasicizmu i prosvjetiteljtsvu

- povratak prirodi, sloboda osjećaja, neposrednost i iskrenost

- naĉelo originalnosti te genijalnost i stvaralaĉka snaga umjetnika

- drama – omogućuje izravnu komunikaciju s publikom

- istiĉu vrijednosti Homera, Shakespearea i narodne poezije

- Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller i Maximilian Klinger

- teoretiĉar pokreta – J. G. Herder – potaknuo interes za narodnu

knjiţ. skupljanjem narodnih pjesama → zbirka Volkslieder

(Narodne pjesme)

- na prijelazu stoljeća (18./19.)

- njemaĉka romantiĉarska škola na ĉelu s Friedrichom Schlegelom

- engleski lirski pjesnici

→ stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicistiĉkoj poetici

KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO ROMANTIZAM

kult razuma kult osjećaja

pouĉna funkcija knjiţevnosti estetska funkcija knjiţevnosti

podređenost klasicistiĉkim pravilima najvaţnija je sloboda stvaralaštva

jednostavnost, skladnost, pravilnost

forme

sloboda izraza, romantiĉarska ironija

stroga podjela na rodove i vrste mješovite vrste – rezultat prodora

lirizma u epiku i dramu

uzor: antiĉka knjiţevnost uzor: Biblija, srednjovjekovna knjiţ.,

Shakespeare, barok, narodna knjiţ.

→ razvija vlastiti senzibilitet koji se temelji na subjektivnosti i osjećajnosti

- osjećajnost → lirika

→ teme osobih preokupacija

→ romantiĉarski junak – osmaljen i neshvaćen te opterećen svjetskom

- 51 -

boli

- SVJETSKA BOL (njem Weltsmertz) – izraz z aosjećaj tuge i malodušnosti zbog

nesklada ideala i stvarnosti

→ raţa kult patnje – pesimistiĉni osjećaj kako zlu u svijetu nema lijeka

ROMANTIĈARSKI JUNAK

- Verterovski junak

- hrabar, karakteran i pustolovna duha

- ţrtva spletki, mladenaĉkih pogrešaka i naglosti ili svojih pesimistiĉkih

stavova o ţivotu

- ne uklapa se u društvo, buntovan je

- osjećajan i plemenit

- ĉesto pretjeran, patetiĉan u izjavama i djelovanju, ĉak autodestruktivan

- izuzetna osoba

- pr.: mladi Werther, Karl Moor

- Bajronovski junak

- suvišan ĉovjek koji sve prezire i osjeća se izopćenim

- nije plemenit, ĉovjeĉan

- cinik, skeptik, najĉešće materijalist i ateist, ĉesto pun karakternih

proturjeĉja

- voli uţivati i proţivljavati ţivot, ali na to ga zapravi tjera dosada i osjećaj

besmisla

- „prokleta“ osoba → sve što radi vodi ga u njegovu propast

- pr.: Childe Harold, Evgenij Onjegin, Peroĉin

PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM glavna obiljeţja:

POETIKA princip originalnosti, sloboda izraţavanja, estetska uloga

knjiţevnosti, isprepletanje knjiţevnih rodova i vrsta

KNJIŢEVNE

VRSTE

lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u stihu, epistolarni

roman, roman-dnevnik i memoari, povijesna drama i povijesni

roman, umjetniĉka bajka

TEME osobne prekupacije, buntovništvo i odmetništvo, priroda –

posebice egzotiĉni pejsaţi, povijest i foklor, mistiĉno i okultno

PREDSTAVNICI:

Predromantizam Romantizam

Njemaĉka Strum und Drang: J.G.Herder,

J.W.Goethe, F. Schiller

jenska skupina: braća Schlhgel, Ludwig

Tieck, Novalis

razvijeni romantizam: Heinrich Heine

Engleska i

Amerika

James Macpeherson

grobljanska poezija

gotski romani

prva generacija – jezerski pjesnici:

Wordsworth, Coleridge, Roberth

Southy

druga generacija: Byron, Shellay, John

Keats

romanopisac Walter Scott

Amerika: Edgard Allan Poe

Francuska Jean-Jacques Rousseau Francois-Rene de Chateaubriand,

Alphonse de Lamartine, Victor Hugo

Rusija Puškin, Ljermontov

- 52 -

- najveći i najsvestraniji njemaĉki knjiţevnik

- predvodnik skupine mladih njem. knjiţevnika – Sturm und Drang (Oluja i nagon)

- tvorac weimarske klasike

- svojim stvaralaštvom spaja njemaĉki predromantizam i romantizam

- tvorac pojma svjetska knjiţevnost

- zagovornik humanistiĉke ideje o postupnom napretku ĉovjeka

- najveće djelo – dramska pjesma Faust

PATNJE MLADOG WERTHERA

- objavljen 1774. → preko noći stekao europsku slavu i izvršio snaţan utjecaj na

duh svoje eophe (verterizam)

- epistolarni roman – pisan u obliku pisama

- roman se sastoji od Werterovih pisama (subjektivan pripovjedaĉ u 1. licu) i

izdavaĉeva dodatka (pripovjedaĉ u 2. licu)

- 3 najvaţnije romantiĉarske teme: LJUBAV, PRIRODA i UMJETNOST

- romantiĉarima je priroda – utjeha

- utoĉište

- zamjena za ljudsko društvo

- boţansko savršenstvo prirode

- Werther – romantiĉarski lik

- osjećajni intelektualac, umjetnik, idealist, plemenit i ĉovjeĉan

- neprilagođen društvu i pesimistiĉan

- sukob s društvenim normama i ustaljenim stavovima

- Albert – lik suprotstavljen Wertheru

- ljubav – najsvetije duhovno stanje, stapanje duša, oĉitovanje boţanskoga u

dušama ljudi

→ „Jedino ljubav ĉini ĉovjeka potrebnim na ovom svijetu“

- romantiĉarska vizija ljubavi je tragiĉna

- kompozicija: poštuje kronologiju događaja

- formalno roman podjeljen u 2 dijela, omeđena Wertherovim

odlaskom iz Wahelheima

- stil: romantiĉarski – uzvišen, patetiĉan, retoriĉan, proţet lirizmom

- ameriĉki pjesnik, pripovjedaĉ i kritiĉar

- s tri godine postao siroĉe

- umire siromašan i slavan – od bohemskog ţivota i alkoholizma

- naisao oko 70 pripovijesti – nastavlja se na engleske „gotske“ romane strave i

uţasa te fantastiĉke pripovijesti njemaĉkih romantiĉara

- novele pune tajanstvenih i jezovitih zbivanja

- pobornik „ĉiste umjetnosti“ (prethodnik lapurlatizma i simbolizma)

- poezija – „ritmiĉko stvaranje ljepote“

- 53 -

- otac moderne detektivske priĉe i znanstevno-fanatastiĉne literature

- najpoznatija poema Gavran

- antologijske pjesme: Anabel Lee, Pobjedniĉki crv, Heleni

- svoje pripovijetke dijelio na:

- groteske – pripovijetke s bizarnom temom ubojstva ili zagonetke

- arabeske – pripovijetke u kojima je teţio ozbiljnijem poetskom uĉinku

CRNI MAĈAK

- fantastiĉna pripovijest

- strava izvan kontrole razumskih procesa

- motiv crnog maĉka – mistiĉnost

- priviđenje

- neoĉekivan preokret

- 17. st. Pavao Ritter Vitezović - jeziĉno povezivanje sjevera i juga

- 1813. zagrebaĉki biskup Maksimilijan Vrhovac poziva na skupljanje narodnog

stvaralaštva → HRVATSKI NARODNI PREPOROD (1813.-1860.)

→ borba za utvrđivanje i spoznanje jeziĉnog nacionalnog identiteta

- jezik – osnovno obiljeţje nacije → inicijativa Lj. Gaja i hrv. preporoditelja →

zajedniĉki hrvatski knjiţevni jezik (na temelju štokavskog narjeĉja)

→ potvrda narodnog identiteta

- buđenje nacionalne svijeti

- knjiţevnost ima društvenu i nacionalnu ulogu: konstituiranje moderne hrvatske

nacije, i to najprije u okviru ilirske ideje, a kasnije u hrvatskim okvirima

- 1813.-1843. – ILIRSKI POKRET – politiĉko obiljeţje → Ljudevit Gaj

→ ilirsko ime – ujedinjenje juţnoslavenskih naroda

- ilirizam = ideja za kulturnim ujedinjavanjem juţnih Slavena

- kroatizam = oznaka za politiĉki ţivot Hrvatske

- 1830. Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja

- 1835. Novine Horvatszke → Danica Horvatszka, Slavonszka i Dalmatinszka

- 1836. štokavsko narjeĉje → knjiţevni jezik

Novine ilirske i Danica ilirska

- 54 -

Osnova slovnice slavjanske narjeĉja ilirskoga → gramatika Vjekoslava Babića

- ĉitaonice

- 1839. – Sisak – Ivan Kukuljević Sacinski: Juran i Sofija (prva hrv. pov. tragedija)

- 1840. – Zagreb → HNK

- 1842. – sukob Ljudevita Gaja i Stanka Vraza

→ Gaj – preporod → politiĉki pokret

- knjiţevnost → utilitaristiĉka

→ Vraz – preporod → domoljubni i umjetniĉki pokret

- 1842. Matica ilirska

- 2. 5. 1843. Ivan Kukuljević Sacinski – 1. politiĉki govor na hrv. jeziku

- 1842. Kolo → Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i Stanko Vraz

- 1843. – zabrana ilirskog imena → sukob s Mađarima i mađaronima

Lirika

- budnice = domoljubne pjesme koje pjevaju o slavnoj narodnoj prošlosti, tuţnoj

sadašnjosti i optimistiĉnoj budućnosti

→ programske pjesme – napisane s toĉno određenim ciljem

- davorije = pjesniĉki oblik sliĉan budnici, ali s elementima koraĉnice

- romantiĉarska lirika → ljubav prema ţeni = ljubav prema domovini

Epika

- epika u stihu →pr.Demeter: Grobniĉko polje, Maţuranić: Smrt Smail-age Ĉengića

- preporodna proza

- putopis

Drama

- 1838. Dimitrija Demeter: Dramatiĉka pokušanja (1. knjiga)

→ Ljubav i duţnost, Krvava osveta

- 1839. Ivan Kukuljević Sacinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska

- 1839. Dimitrija Demeter: Dramatiĉka pokušanja (2. knjiga) → Teuta

BITNA OBILJEŢJA:

- buđenje nacionalne svijesti

- štokavština

- kolektivizam (nasuprot dotadašnjem induvidualizmu)

- aktivnost, dinamika, optimizam, svjetlo (nasuprot dotadašnjoj pasivnosti,

pesimizmu i introvertiranosti junaka)

- rođen u Krapini u obitelji u kojoj se govorio njemaĉki jezik

- pohađao latinsku gimnaziju u Varaţdinu i njemaĉku gimnaziju u Karlovcu

- studirao filozofiju u Beĉu i Grazu; pravo u Pešti

- 1830. u Budimu kao student objavljuje Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga

pravopisanja – zalaţe se za reformu grafije (slovopisa)

- dvojeziĉna – na hrvatskom (kajkavski) i njemaĉkom jeziku

- utjecaj pavla Rittera Vitezovića

→ jedan pisani znak (grafem) za svaki glas (fonem)

→ za pisanje palatala predlaţe jednoslovne s tildom

- 55 -

- 1835. u Zagrebu pokreće hrvatske novine – Novine horvatske

→ kulturni dodatak Danica horvatska, slavonska i dalmatinska

→ izlazile od 10. 1. 1835. do 30. 6. 1849.

→ autentiĉan povijesni izvor

→ izraţavale preporoditeljsku djelatnost – politiĉku i kulturnu

- knjiţevna djela doţivljava kao sredstvo za postizanje politiĉkih ciljeva

NOVI PRIJEDLOG GRAFIJE

- Kratka osnova nije imala većeg odjeka

- ĉlanak Pravopisz objavljen u Danici → rješenje kojim ţeli uvesti jedinstven

slovopisni sustav za ilirski jezik (preuzeli ga i Slovenci)

današnji grafemi Gajev prijedlog

ĉ, ţ, š tildu zamjenjuje kvaĉicom: ĉ, ţ, š

đ, dţ, lj, nj predlaţe dvoslove (sa zarezom umjesto toĉke na j): dj, gj, lj, nj

ć uvodi znak za slovo ć iz poljskog jezika

ije/je (za glas jat) rogato e

HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE

- poznata po prvom stihu Još Hrvatska ni propala

- napisana 1832., objavljena u prvom godištu Danice

- prototip preporodne hrvatske domoljubne pjesme – budnice

- ujedinjenje Hrvata

- anakreontski motivi – slavljenje ţivotne radosti, a osobito vina i vinskog

raspoloţenja

- slavna prošlost, teška sadašnjost, optimistiĉna budućnost

- slavljenje domovine

- 9 strofa po 8 stihova (4 distiha)

- rima ababcdcd

- svaki drugi stih na izmjence osmerac i peterac

- brz ritam

- kajkavski jezik

- Grabrovnica kraj Đurđevca, 1818. – Fahrafeld, Donja Austrija, 1872.

- završio vojnu akademiju u Beĉkom Novom Mjestu

- austrijski ĉasnik na sluţbi u Italiji i drugim dijelovima Monarhije

- u poĉetku piše na njemaĉkom

- nauĉio hrvatski prevodeći Osmana na njemaĉki

- na sluţbi u Zadru upoznaje ideje ilirizma i otad piše samo na hrvatskom

- zbirke pjesama: Prvenci, Nove pjesme, Pjesniĉka djela Petra Preradovića

ZORA PUCA, BIT ĆE DANA

- budnica

- alegorija – buđenje nacionalne svijesti

- nagovještaj preporoda

- utjecaj narodne poezije (ponavljanje)

- 5 sestina, stih osmerac, rima abcbdd

- 56 -

- objavljena u Zori dalmatinskoj urednika Ante Kuzmanića

PUTNIK

- refleksivna lirika

- alegorija

- putnik traţi utoĉište → simbolika – ĉovjek izvan domovine je kao putnik bez

smještaja, lutalica

- poziv na povratak domovini

- stih osmerac, 20 strofa po 5 stihova, rima abccb

- pjesma ima autobiografskih elementa

MRTVA LJUBAV

- lirska, ljubavna

- intimna pjesma

- lirski subjekt traţi mjesto da sahrani svoju ljubav – more ne, zemlja ne – već

zvjezdano nebo

- prekogrobna ljubav

- pjesnik ţeli saĉuvati ljubav od ostatka svijeta → romantiĉarska otuđenost

- sjetno i tjeskobno raspoloţenje

- bajronovski motiv mrtve ljubavi i metafiziĉnosti smrti

- lirski deseterac, pet katrena, rima abab

- pjesma je napisana nakon smrti pjesnikove ţene Paule – Pavice

LJUDSKO SRCE

- refleksivna pjesma

- nezasitnost ljudi i neprestana ĉeţnja → romantiĉarska beskrajna bol

- lirski deseterac, 4 katrena, rima abab

PJESNIK

- refleksivna pjesma

- dvojnosti i gorĉina pjesniĉkog poziva

- sudbina pjesnika na razmeđu svijeta duha i materijalnog svijeta

- osmerac, 12 katrena, rima abcb

- Novi Vinodolski, 1814. – Zagreb, 1890.

- gimnaziju završio u Rijeci, u liceju u Zagrebu upisuje filozofiju, potom studira

pravo

- pridruţuje se ilirskom pokretu

- 1840. odlazi u Karlovac u sluţnu gradskog magistrata

- 1848. prestaje pisati i bavi se politikom

- 1858.-1872. – predsjednik Matice ilirske

- 1861.-1866. – hrvatski kancelar (premijer)

- 1873.-1880. hrvatski ban (ban puĉanin)

- napisao dopunu za Gundulićevog Osmana

- zajedno s dr. Jakobom Uţarevićem izdaje Njemaĉko-ilirski slovar (1842.)

- rođenjem ĉakavac, ali pristaje uz Gajeve ideje i piše na štokavštini

- 57 -

SMRT SMAIL-AGE ĈENGIĆA

- epski spjev (kraće od epa)

- inspiracija: suvremeni događaj – smrt turskog silnika Smail-age Ĉengića, kojeg su

ubili Crnogorci u istoĉnoj Hercegovini 1840. godine

→ ne drţi se povijesne istine → preradio događaj i prikazao ga u

preporodnom duhu: narod, koji se bori za svoju slobodu, kaţnjava

silnika, koji ga tlaĉi

→ tradicija protuturske tematike

- 5 pjevanja nejednake duljine: Agovanje, Noćnik, Ĉeta, Haraĉ, Kob

- saţeta fabula: radnja traje kratko, a događaji su ispriĉani u 5 nanizanih slika

→ nema mnogo epizoda i digresija

- likovi – oštro polarizirani

Smail-aga ĉeta

- bajronovski demonski lik

- demonske osobine: oholi silnik,

zlotvor, krvnik, tašt

- osobine potlaĉenog naroda koji se

bori protiv silnika: skromnost, hrabrost,

religioznost, spremnost umrjeti za

domovinu

- vodi iz zajedniĉki cilj i Boţja ruka

- polarizacija likova simboliĉno pokazuje općeljudsku razinu djela:

Smail-aga (Turci) islam Istok silnik Zlo

ĉeta (raja) kršćani Zapad ţrtva Dobro

- pripovjedaĉka tehnika – epsko-lirski elementi

→ pripovijedanje ĉesto prekinuto:

opisima – brojne pjesniĉke slike

pripovjedaĉkim razmišljanjima (refleksijama, aforizmima)

obraćanjem pripovjedaĉa samom ĉitatelju (kao da s njim vodi dijalog)

- stil – saţetost jeziĉnoga izraza i istodobno njegova refleksivnost

→ uzor – štokavština Ivana Gundulića

- osmerci i deseterci (stihovi hrvatske epske umjetniĉke i narodne knjiţ. baštine)

- spojio – umjetniĉko i narodno

Utjecaji:

hrvatska umjetniĉka knjiţevnost hrvatska narodna knjiţevnost

- dubrovaĉka knjiţ. (Gundulić)

- Andrija Kaĉić Miošić

- narodna epska pjesma

- narodna lirska pjesma

- uzvišeno - jednostavno

- stilske figure iz hrv. umjetniĉke epike - stilske figure iz narodne epike

(npr. slavenska antiteza u Noćniku)

- spjev kao umjet. romantiĉarsko djelo - spjev kao narodna pjesma

- romantiĉarska obiljeţja:

- lik Smail-age → prenaglašeni osjećaji, demonska priroda

- humanizacija krajolika → mijenjanje izgleda ovisno o proţivljavanju ljudi

(elegija)

(davorija)

- 58 -

(poema)

(ljubavna lirika)

(refleksivna)

(diskurzivni, putopis)

(budnica)

- od 1860. do 1881.

- elementi romantiĉarskog i realistiĉnog stila

- 1860. – ukinut Bachov apsolutizma

- Šenoa sa javlja svojim prvim knjiţevnim radovima → Šenoino doba

- 1881. – smrt Augusta Šenoe

- afirmacija romana u knjiţevnosti

- hrvatski jezik – sluţbeni

- politiĉke stranke:

1. Narodna stranka

- biskup Josip Juraj Storssmayer

- federativno uređenje Austo-Ugarske Monarhije

- duh ilirizma – suradnja Juţnih Slavena unutar Monarhije

→ jugoslavenska ideja

- simpatizeri: August Šenoa i većina knjiţevnika predrealizma (npr.

Adolfo Veber Tkalĉević)

2. Stranka prava

- Ante Starĉević (Otac Domovine)

- beskompromisna borba ze hrvatsku samostalnost

- simpatizeri: knjiţevnici realizma (afirmirani nakon 1881.)

3. Unionisti

- ujedninjenje s Mađarima

- Mirko Bogović

- 1865. – August Šenoa: Naša knjiţevnost → iznosi svoj literarni program

- 1868. – Hrvatsko-ugarska nagodba

- Banska Hrvatska i Slavonija → Mađarska

- Dalmacij i Istra → Austrija

- geslo Prosvjetom k slobodi → Zagreb – kulturno središte svih Hrvata

- biskup Josip Juraj Strosmayer

- jedino prosvjećivanjem i ekonomskim osamostaljivanjem se moţe

ostvariti sloboda

- stipendije mladim intelektualcim i knjiţevnicima (Šenoa)

- pomagao: ĉitaonice, ĉasopise i razna kulturna društva

- 59 -

- 1861. na Hrvatskom saboru predlaţe osnivanje Jugoslavenske akademije,

Sveuĉilišta i Kazališta

- Ivan Maţuranić – prvi ban puĉanin

- prethodno razdoblje obiljeţio knjiţevnim radom, a ovo politiĉkom

djelatnošću kao ĉlan Narodne stranke

- proveo korisne reforme: sudstva, školstva, zdravstva

- osnovao mnoge znaĉajne institucije

- umjerena politika i suprotstavljanje svakom radikalizmu → sukob s

ostalim ĉlanovima stranke

- stav prema Crkvi → sukob s Strossmayerom

- Zagreb, 1838. – 1881.

- osnovnu školu završio u Zagrebu, a gimnaziju u Peĉuhu i Zagrebu (odlikaš)

- zbog politiĉke nepoćudnosti nije primljen na Orijentalnu akademiju

- studirao pravo u Zagrebu i Pragu → nikad nije završio fakultet

- preselio se u Beĉ → novinarstvo

- uređivao listove Glasonoša i Slavische Blätter i bio dopisnik Pozora

- vratio se u Zagreb → gradski biljeţnik

- urednik ĉasopisa Vijenac od 1874.

- umjetniĉki ravnatelj i dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta

- potpredsjednik Matice hrvatske

- gradski vijećnik

Knjiţevno stvaralaštvo:

- jedan od naših najplodnijih pisaca – okušao se u svim rodovima i vrstama

- stvaralaštvo zapoĉeo lirskim pjesmama i novinskim napisima

- prvo knjiţevno djelo – komedija Ljubica – nije postigla zapaţen uspijeh

Poezija:

- zbirka lirskih pjesama Zimzelen

- Budi svoj – socijalna i politiĉka pjesma

- epske pjesme – povjestice od kojih su poznatije: Propast Venecije, Smrt Petra

Svaĉića, Prokleta klijet, Kugina kuća, Postolar i vrag i Kameni svatovi

Proza:

- pripovijetke: Turopoljski top, Prijan Lovro, Kanarinĉeva ljubovca, Barun Ivica,

Karanfil s pjesnikova groba i dr.

- povijesni romani: Zlatarovo zlato, Ĉuvaj se senjske ruke, Seljaĉka buna, Diogenes

i Kletva koju je nakon Šenoine smrti dovršio J. E. Tomić

- socijalni romani: Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Branka

Drama:

- komedija Ljubica

Knjiţevno-znanstvena literatura i publicistika

- feljtoni Praški listovi i Zagrebljuje

- knjiţevnoteorijski ĉlanci Naša knjiţevnost, Zašto pišemo?, O hrvatskom kazalištu

- napisao kraću teoriju knjiţevnosti O poetici

- 60 -

- bavio se i prevođenjem s mnogih stranih jezika

- utemeljio je modernu hrvatsku umjetniĉku prozu → roman, feljton, pripovijetku

- utemeljio našu kazališnu kritiku

- prvi upotrijebio termin realizam

- izvorni govornik kajkavac, djelom utjecao na prihvaćanje štokavice

ZLATAREVO ZLATO (1871.)

- prvi umjetniĉki vrijedan roman novije hrvatske knjiţevnosti

- povijesni roman

- obiljeţja: - paralelna fabula; obiĉno se prepleću tzv. javna i privatna

događanja

- romantiĉarski elementi fabule: spletke, otmice, tajne,

tajanstveni dobroĉinitelji, iznanadna prepoznavanja i sl., ĉime

je Šenoa svjesno ţelio privući ĉitateljsku publiku

- stalne skupine likova: povijesno utemeljeni likovi, likovi

intigranata, fatalne ţene, idealni ljubavnici

- suprotni postupci u karakterizaciji likova: crno-bijela tehnika,

ali i ralistiĉka karakterizacija (osobito „malih“ ljudi, ljudi iz

puka)

- sustavna rekonstrukcija povijesnih okolnosti u koje je smještena

radnja romana prouĉavanjem arhiva, starih kronika i drugih

izvora

- isprepliće se stvarnost (histeriĉnost) i fikcija te romantiĉarski i

realistiĉki knjiţevni postupak

- uzor: Walter Scott

- dva plana zbivanja:

1. povijesna fabula – sukob Zagrebĉana i Stjepka Gregorijanca oko prava na

Medvedgrad

2. ljubavna fabula – ljubav između Zagrebĉanke Dore Krupićeve i Pavla

Gregorijanca, Stjepkova sina (zabranjena ljubav

građanke i plemića)

PRIJAN LOVRO

- pripovijetka

- prvo pravo realistiĉko knjiţevno djelo u hrvatskoj knjiţevnosti

- afirmacija tipiĉne realistiĉke teme: propadanje intelektualca seoskog podrijetla u

sukobu s malograđanskom sredinom

- sloţena uokvirena kompozicija → razvijena tehnika knjiţ. stvaranja

- rasprava na poĉetku između pripovijedaĉa i udovice na temu vrijednosti

hrvastke knjiţevnosti → pisac zastupa tezu da mali narod ima veliku povijest

vrijednu opisivanja

- pripovjedaĉ – Šenoa u 1.licu

- 61 -

- 1830. – 1870.

- vodeće naconalne knjiţevnosti: francuska, ruska i engleska knjiţevnost

- snaţna opreka prema filozofiji i knjiţevnosti romantizma

romatizam realizam

duhovna podloga idealizam materijalizam (pozitivizam)

knjiţevne vrste lirska pjesma i poema, roman

u stihovima

roman i pripovijetka

knjiţevni likovi inzimne osobe neobiĉnih

sudbina (romantiĉarski likovi)

obiĉni ljudi iz svih društvenih

slojeva, uklopljeni u društvo i

uvjetovani njime (tipovi)

motivacija likova psihološka, crno-bijeli likovi socijalna-psihološka, likovi u

razvoju

prevladavajući svjetonazor pesimizam, pasivizam,

svjetska bol

aktivan odnos prema ţivotu,

ambicioznost

prostori i krajevi priroda (osobito egzotiĉni

krajevi)

grad (svakodnevni ţivotni

prostori)

jezik knjiţevnosti knjiţevni, poetiĉni jezik jezik sredine

uloga knjiţevnosti estetska analitiĉko-apoznajna

(kritiĉka)

POETIKA REALIZMA

- polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode

- franc. kritiĉar Champfleury – prvi upotrijebio termin realizam (1957.)

→ zagovara poetiku realistiĉkoga romana - predmet pokazivanja mora biti

današnji ĉovjek u modernoj civilizaciji

- uzori: Balzac, Charles Dickens i Gogolj

- realistiĉna knjiţevna metoda ukljuĉuje:

- predmet prikazivanja: ţivot, stvarnost, tj. društvo

- analitiĉka metoda

- naĉelo istinitosti

- naĉelo tipiĉnosti

- objektivnost

- realisti teţe analizi i spoznaji društva

- oslanjaju se na rezultate znanosti – prirodnih (biologija, zoologija) i društvenih

(sociologija, psihologija)

- knjiţevnost ţeli postati društvena znanost

TEME

- provode naĉela istinitosti i tipiĉnosti te ih primjenjuju na likove i situacije

- teme iz svakodnevnog ţivota

- nastoje likove prikazati u tipiĉnim situacijama: u njihovim obiteljima, u društvu

- 62 -

kojem pripadaju

LIKOVI

- tipovi – nositelji zajedniĉkih osobina jedne skupine ljudi

- karakterizacija lika – vrlo znaĉajna → socijalno-psihološka karakterizacija

- likovi nikada nisu jednoliĉni → prikazani u psihološkim nijansama (vrline+mane)

- razvijeni – tijekom radnje doţivljavaju psihološke i karakterne promjene

- iz svih društvenih slojeva

PRIPOVIJEDAĈ

- objektivan – distanciran od likova

- ne komentira zbivanje i nastoji biti neutralan

- jezik pripovijedaĉa ≠ jezik likova

- jezik sredine – jezik u funkciji karakterizacije likova – odraţava podrijetlo i

obrazovanje

ROMAN – najvaţnija knjiţevna vrsta realizma

- preuzima ulogu epa

- njem. filozof Hegel – roman postao građanska epopeja

- metoda opisivanja i pripovijedanja

- ţele detaljno analizirati društvo i istinito ga prikazati

→ zrcalo stvarnosti

- obiljeţja: ĉvrsta fabula, kronološka i pregledna radnja, psihološko-socijalna

motivacija, likovi koji ĉitatelja potiĉu na identifikaciju, stil i jezik

pristupaĉan širokoj publici

- fabula nije komplicirana i nije sama sebi svrhom – podređena oblikovanju

karaktera

- realizam – posljednje ĉvrsto razdoblje europske knjiţevnosti

- Tours, 1799. – Pariz, 1850.

- francuski realizam (19. st.)

- utemeljitelj socijalnog i kritiĉkog realizma, te europskog realistiĉkog romana

- profesionalni pisac → golem knjiţevni opus (90-ak romana, 5 drama, niz

pripovijesti i novel)

- Ljudska komedija – cikus – sva djela napisana od 1829.

→ ciklus romana i pripovijedaka povezanih istim likovima

→ tema: analiza francuskog društva prve polovice 19. st.

→ slika francuskog društva i njegov pogled na svijet

- 63 -

- kritizirao francusko društvo – prikazao razvoj kapitalistiĉkih društvenih odnosa i

propadanje tradicionalnih moralnih vrednota

- novac – osnovna pokretaĉka snaga u svim njegovim djelima

- na prijelazu iz romantizma (osnovna koncepcija djela – zapletene i ĉesto

nevjerojatne intrige, jednostrano ocrtani karakteri) u realizam (izvanredan dar

zapaţanja i minuziozna toĉnost opisa)

- oblikovanje likova i prostora u realistiĉkom romanu:

- portretiranje – fiziĉki opisi, socijalni i psihološki portret

- portretiranje s pomoću ambijenta – opisi prostora proširuju naša znanja o

liku (slike predmeta, situacija i prizora pune su mnogobrojnih

detalja)

- detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje – pisac nastoji ostvariti

dojam istinitosti i uvjerljivost

- teorija sredine (miljea)

- vrlo karakteristiĉna kompozicija – ĉitateljevu pozornost usmjerava na uvodni

dio romana, a rasplet mu je vrlo kratak i obiĉno ukljuĉuje neki obrat u radnji

ĈIĈA GORIOT

- u skupini Studije iz društvenog ţivota (Prizori iz pariškog ţivota)

- tema: uspon u visoko društvo; oĉinska ljubav; društveni ţivot Pariza

- mjesto radnje: pansion „Dom Vauquer“

- uvodni opis → od izvanjskog (eksterjer) prema unutrašnjem (interjer)

- vrijeme radnje (ne poklapa se s vremenom u romanu) → detaljan, poduţi opis

kraćih trenutaka, a brzo, kratko ispripovijedani duţi vremenski preiodi

- vrlo sloţena i dramski koncipirana kompozicija → tri fabularne osnove (vezane

uz stanare pansiona)

1. sudbina oca Goriota – bezgraniĉna i neuzvraĉena oĉinska ljubav

→ sav svoj imetak daje oboţavanim kćerima (Anastasie i Delphine)

→ posljednje godine ţivota provodi sirotinjski i usamljeno u

pansionu

→ umire – na samrti uviđa pravo lice svojih kćeri

→ kćeri mu ne dolaze na pogreb

LJUDSKA KOMEDIJA

STUDIJE IZ DRUŠTVENOG ŢIVOTA FILOZOFSKE STUDIJE ANALITIĈKE STUDIJE

prizori iz privatnog ţivota

prizori iz provincijskog ţivota

prizori iz pariškog ţivota

prizori iz politiĉkog ţivota

prizori iz vojniĉkog ţivota

prizori iz seoskog ţivota

- 64 -

2. Eugene de Rastignac – jedan od najĉešćih likova Ljudske komedije

→ spona između malograđanske sredine pansiona (u kojem se iz

samilosti sprijateljuje sa starim Goriotom) i bogatih salona

bankarskog i aristokratskog društva u koje se ţeli probiti

(vojvotkinja Beauseant)

3. uhićenje tajanstvenog Vautrina (lik koji će pod raznim imenima odigrati

kljuĉnu ulogu u kasnijim Balzacovim djelima)

→ duhovni otac mladog Eugena – upoznaje ga s nesmiljenošću

društvenoga poretka i upućuje ga u tajne uspijeha unutar njega

(do uspijeha treba gaziti i preko mrtvih)

→ dramska kompozicija roman: sukobi → stari/mladi, roditelji/djeca,

bogati/siromašni, pošteni/iskvareni

- metoda indukcije - postupci uoĉavanja i uopćavanja pri stvaranju određenog

knjiţevnog tipa

- unutarnji monolozi

- sveznajući realistiĉki pripovjedaĉ – nepristran i toĉan prikaz društvene sredine sa

svim problemima toga vremena

- detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje

- Balzacova tehnika opisivanja sadrţi barem 3 elementa:

1. vizualni – detaljni vanjski opis likova i prostora

2. psihološki – ugođaj, karakterne osobine

3. sociološki – imovinsko stanje, sicijalno podrijetlo, klasna pripadnost

- društvena uvjetovanost likova

- likovi:

otac Goriot – „vjeĉni otac“; „Krist oĉinstva“

- bezuvjetna oĉinska ljubav prema nezahvalnim i sebiĉnim

kćerima

- prevelika ljubav prema kćerima → propast

- u posljednjim trenucima shvaća istinu, ali se ubrzo vraća svojoj

slijepoj ljubavi → umire

„Nasie! Fifine! – reĉe otac – Ah moji anđeli! – i odleti njegova

duša.“

→ monoman - ĉovjek kojim potpuno vlada jedna strast, statiĉan lik, ne

mijenja se

Eugene de Rastignac – mlad, pun nade i entuzijazma

- zaveden sjajem visokog društva (ţeli postati njegovim djelom, ali i

saĉuvati vrijednosti koje su mu usađene odgojem )

- sumnja u mogućnost uspijeha poštenim radom

→ spoj razuma i osjećaja

Goriotove kćeri – vole oca dok im daje novac, egocentriĉne, emotivno hladne

- ne preţu ni pred ĉim kako bi postigle svoj cilj

- nisu sposobne uzvratiti ljubav

Vautrin – licemjer i pokvarenjak

- odbijegli robijaš (Bjeţismrt)

- dolazi iz najniţih pariških slojeva (borba za goli ţivot)

- 65 -

- izruguje zakone, istiĉe njihovu nedosljednost

- razotkriva pravo naliĉje velegradskog ţivota (novac i interes

upravljaĉi ljudskih sudbina)

→ romantiĉarski koncipiran lik

- svi vaţniji likovi ţrtve su opsjednu tosti jednom strašću ili fiksnom idejom

- Roune, 1821. – 1880.

- francuski pripovjedaĉ i romanopisac

- studirao pravo u Parizu → teško se snalazi u novoj sredini

- prekida studij zbog duševne bolesti i posvećuje se pisanju

- mladenaĉka knjiţevna djela → romantiĉarskog i autobiografskog karaktera

- kasnija – zrelija → teţnja za postignućem apsolutnog realizma

- Madam Bovary – optuţba zbog povrijede javnog ćudoređa

- romani: Gospođa Bovary, Sentimentalni odgoj

GOSPOĐA BOVARY

- tema: isprazna emotivnost kao proizvod plitke sredine

- sukobi: Emma↔Charles Emma↔okolina Emma↔Emma

- Emma → simbol nemoćne ĉeţnje

- mijenjanje likova tijekom romana

- malograđanska srdina provincijskog gradića

- 3 dijela: Oĉekivanja, Iskustvo, Razoĉaranje

- BOVARIZAM – pojam skovan prema liku iz romana

- znaĉi nemoćnu ĉeţnju osrednjih duhova prema visinama,

melankoliĉnu volju za junaštvom i poezijom u zatvorenoj kuli

ugašenih ţelja, neostvarivih ambicija, zavisti i svagdašnje dosade

→ August Šenoa: bovarizam – svojstvo drţati se drugim nego to ĉovjek jest

Francuski realistiĉki

roman

Balzac: Ĉiĉa Goriot, kritiĉki

realizam

Flaubert: Gospođa Bovary,

psihološki realizam

promatranje,

prouĉavanje i analiziranje

građe

promatraju društvo, prouĉavaju razliĉite izvore, detaljno se

pripremaju za pisanje

predmet prikazivanja:

društvo

svi pariški društveni krugovi malograđansko društvo u

francuskoj provinciji

detaljno opisivanje

balzakovski opisi: detaljiziranje,

inventarizam, opis u funkciji

karakterizacije lika

- detalji opisane zbilje ĉesto

dobivaju metaforiĉka znaĉenja

- sceniĉnost opisa, sliarski opisi,

tehnika filmske montaţe u

masovnim scenama

naĉelo istinitosti poticaj: anegdota poticaj: novinski ĉlanak iz

crne kronike

naĉelo tipiĉnosti tip malograđanina, tip studenta

koji se ţeli uspeti na društvenoj

ljestvici, tip Pariţanke

tip malograđanina,

provincijalca, lihvara, tip

nezadovoljne provincijalke

kompozicija uzroĉno-posljediĉna, kronološka;

uoĉljive su faze epkse

linearna kronološka

trodijelna kompozicija bez

- 66 -

kompozicije izraţenih kompozicijskih faza

(po uzoru na jednoliĉno

protjecanje ţivota)

pripovjedaĉ sveznajući; komunicira s

ĉitateljem

sveznajući i potpuno

neutralan, nikad se „ne vidi“

u tekstu i ne komunicira s

ĉitateljem

djelo u kontekstu

autorova stvaralaštva

dio Ljudske komedije samostalno djelo

- Ukrajina, 1809. – Moskva, 1852.

- ĉinovnik, profesor povijesti na sveuĉilištu i odgojitelj

- proputovao Europu

- umro pišući roman Mrtve duše

- odrekao se knjiţevnog opusa → umro pomraćena uma

- osnivaĉ ruskog realizma → „Svi smo mi ispali iz Gogoljeve Kabanice“

KABANICA

- pripovijetka

- slika ruskog birokratskog društva

- Akakije – sociološko-psihološka karakterizacija

- fantastiĉan obrat → romantizam

- odstupanje od realistiĉke poetike

- obiljeţja: - jednostavnost fabule, realistiĉna minucioznost

- groteska i kontrasti

- ironija i humor – „smijeh kroz suze“

- uz Tolstoja najveći predstavnik ruskog realizma

- sudjelovao u utopijsko-socijalistiĉkom kruţoku Petraševskoga → osuđen na smrt,

pomilovan i prognan u Sibir (9 godina)

- Moskva → Petrograd → Sibir → Moskva

- pod utjecajem: Gogoljeva realizma → zastupao napredne društvene poglede

(roman Bijedni ljudi)

robije

socijalne revolucije

- nakon povratka s robije (opisana u romanu poniţeni i uvrijeđeni) napušta

revolucionarnu djelatnost

→ nova tematika: moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla,

krivnje i odgovornosti

- romani: Zloĉin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi, Bijesovi

→ progovara o socijalnim, moralnim, etiĉkim, filozofskim i religijskim

temama → dugotrajne rasprave i diskusije

- prekapa po najskrivenijim dijelovima ljudske psihe

- 67 -

- utemeljitelj psihološkog romana (psihološka analiza – ljudska podsvijest)

- dvije vrste likova:

1. cinici i buntovnici protiv društva, razvratnici i nemoralni tipovi

2. poţrtvovne, nesebiĉne liĉnosti, koje su u ţivotu odabrale put ljubavi,

patnje i pasivne poboţnosti

- utjecao na: moderni psihološki roman toka svijesti, ekspresioniste i

egzistencijaliste

ZLOĈIN I KAZNA

- najpoznatiji roman

- ţanrovski ga teško odrediti (kriminalistiĉki, društveni, psihološki), prije svega

roman ideja

- razmatra probleme zloĉina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde

- poĉetak romana → in medias res - napetost fabule, nepouzdani pripovjedaĉ

- zanimljiva fabula, uzeta iz kriminalistiĉkog romana, ali ona nije sama sebi svrhom

- njena svrha prikazivanje psihologije lika u kritiĉnim situacijama

- fabula:

- uvod – planiranje zloĉina

- središnji dio – zloĉin i psihološka kriza nakon toga

- završni dio – priznanje zloĉina

- epilog - kazna

- motiv ubojstva → kostur i povod za propitivanje teoloških, filozofskih i

moralno-etiĉkih pitanja

- tema: sudbina siromašnog petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz

„viših ciljeva“ odluĉi za zloĉin (ubojstvo stare lihvarke Aljone Ivanove,

ĉijim je novcem namjeravao pomoći svojoj obitelji, obitelji

Marmeladovih i drugim „poniţenim i uvrijeđenim“, i njezine sestre

Lizavete)

→ svoj ĉin opravdava romantiĉarskom idejom o postojanju pojedinca, genija,

kojemu je dopušteno prekoraĉiti granice morala (teorija o „višim“ i „niţim“

ljudima) – pov. pr. Napoleon

- realistiĉna vjerna slika bijede velegrada

- psihološka razrada unutarnjih sukoba glavnog lika (unutarnji monolozi)

→ teţište na raspravi o „vjeĉnim“ pitanjima

- elementi sociološke, psihološke i filozofske motivacije

- realistiĉki opisi – prostori u skladu psihološkim stanjem (mraĉni, bijedni)

- u romanu nalazimo:

- realistiĉne situacije i opise

- filozofsku simboliku

- publicistiĉki prozni izraz

- fantastiku koja je najĉešće motivirana izvanrednim psihiĉkim stanjima

(snovi, haluciancije, bolesna svijest)

- intuiciju, predosjećaje i iracionalno

- radnja se odvija u 9 i ½ dana

- „Ne ubij!“ = temeljna poruka djela (Evanđelje)

- preteĉa modernog psihološkog romana toka svijesti

- 68 -

- likovi:

Rodja Romanoviĉ Raskoljnikova

- ime = osoba koja se raskolila (podijelila) i koju muĉe dvojbe

- dolazi iz ruske provincije u Petrograd; propali student

- lud, paranoiĉan, svojeglav, razdraţljiv, povuĉen

- ţeli bolji i pravedniji svijet

- ţeli prikriti tragove svoga zloĉina, a istovremeno ĉudnim postupcima

privlaĉi paţnju i potiĉe sumnju istraţitelja

- ne osjeća krivnju

- svoj zloĉin priznaje Sonji

- na kraju priznaje zloĉin i odlazi na robiju u Sibir (8 godina) gdje

doţivljava moralni preporod

''Ja sam sebe ubio, a ne babu!''

Razumihin – student ţeljan uspijeha, pametan, siromašan

- ţeni se Dunojm (Rasoljnikovova sestra)

- vedar i društven

- pouzdan i dobar prijatelj i ĉovjek

Sonja – bavi se prostitucijom kako bi prehranila obitelj → patnica, milosrdnica

(ţrtvuje sebe za druge)

- osjećajna i suosjećajna

- utjeĉe na Raskoljnikova da prizna zloĉin (ne moţe shvatiti filozofsko

objašnjenje ubojstva)

- vjernica (Raskoljnikovu daje drveni kriţ i Evanđelje)

- najmoralniji lik u romanu (ne postaje ĉisto crno-bijeli likovi)

pozicija religije: jednakost svih ljudi (religijski = humanistiĉki pristup)

Avdotja Romanova (Dunja) – lijepa

- voli brata i spremna je udati se za potpunog stranca kako bi ga financijski

osigurala (on joj to ne dozvoljava: Ili ja ili Luţin → bratsko-sestrinska

ljubav)

- ţrtvuje se za svoju obitelj (poţrtvovna); patnica - skromna

- pametna, obrazovana, dobro odgojena, ponosna, razborita, velikodušna

- podrška majci; psihiĉki jaka

Petar Petroviĉ Luţin

- uštogljen i naoĉit

- nedostojan Dunje

- umišljen, egocentriĉan, tašt (imućan, utjecajan)

- materijalist i karijerist (škrt)

- zloban i pokvaren (podvaljuje Sonji novce kako bi ju optuţio za krađu)

ostali likovi: Marmeladov i Katerina Ivanova (Sonjin otac i maćeha), istraţitelj

Profirije Petroviĉ, sluškinja Natasja ....

- 4 osnovna problema romana:

1. socijalni – siromaštvo i bijeda dovode do moralnog pada pojedinca

(Sonja)

2. moralni – je li dopušteno ubiti nekoga tko je zao poput lihvarice (smije li

se nemoralnoga (lošeg) ĉovjeka ubiti da bi nekom drugom

- 69 -

bilo bolje)

3. intelektualni – razmišljanje o stanju društva, razrađuje filozofiju zloĉina

4. psihološki –unutrašnje dvojbe glavnog lika prije i poslije zloĉina (potreba

za opravdanjem zloĉina i zloĉinca, griţnja savjesti, spas u

Evanđelju)

- psihološki roman

- Dostojevski stvara novi tip psihološkog romana koristeći se novim

pripovjednim tehnikama → unutarnji monolog za oslikavanje dubine

ljudske duše i podsvijesti

→ polifonijski roman u kojem prevladava dijalog

→ sukobljavanje likova razliĉitih svjetonazora

→ likovi-ideje - likovi nositelji određenih ideja

- buntovnici protiv društvenih nepravdi (Raskoljnikov)

- ciniĉni razvratnici (Svidrigajlov)

- krotki i ponizni kršćani (Sonja Marmeladova)

realistiĉki elementi modernistiĉki elementi

tema ţelja za društvenom

afirmacijom

tema otuđenja i potrage za

identitetom

fabula,

kompozicija

vaţna, ĉvrsta, zanimljiva i

napeta fabula preteţito

kronološke organizacije,

pripovijeda o 9 vaţnih

dana u ţivotu glavnog lika

uvođenje subjektivnog vremena

utjeĉe na kompoziciju (u radnji

koja obuhvaća 9 dana isprepleću

se digresije, asocijacije i

retrospekcije)

pripovjedaĉ po ugledu na pouzdanog

sveznajućeg pripovjedaĉa

u 3. licu

uglavnom pripovjeda iz

perspektive glavnog lika pa

postaje nepouzdan, iako „ostaje“

u 3. licu

pripovjedni i

stilski postupci

kritika društva – utjecaj

znanosti; detaljno

opisivaje interjera i

eksterjera (ulica, krĉma,

sobe...); govor sredine

filozofiĉnost romana (esejistiĉki

elementi); unutarnji monolog;

novi stiliski postupci

(simbolizam, navođenje snova,

fantastika, groteska)

likovi likovi-tipovi; socijalno-

psihološka karakterizacija

likova

likovi-ideje (likovi koji zastupaju

razliĉite svjetonazore i filozofske

teorije) → vaţnost dijaloga;

filozofsko-etiĉka karakter. likova

U epsku formu realistiĉkog romana prodiru dramski i esejistiĉki

elementi.

- odnos zloĉina i kazne (Koliko je zapravo dijela romana uzeo zloĉin, a koliki

kazna? Kada poĉinje njegova kazna?)

→ Raskoljnikov (iako je ubio 2 ţene) nije „pravi zloĉinac“ → pravi zloĉinci su oni

koji ne mare za to što ĉine zlo drugima i brinu samo za sebe i svoju dobrobit

(Svidrigajlov i Luţin → iskorištavali druge i ĉinili im zlo, a sebe pritom vidjeli

kao dobroĉinitelje i primjer moralnosti)

- 70 -

- nastavlja se na realizam → od 1870. do 1890.

- ĉovjeka prouĉavaju kao prirodno biće (ne kao društveno) → temperament,

strasti i nagoni

- knjiţevnost → egzaktna prirodna znanost

- razvio se u Francuskoj, Italiji i Njemaĉkoj

- znanstveni uzori: Charles Darwin, Claud Bernard i Hippolyt Taine

- ĉovjek određen trima odrednicama:

1. naslijeđe (rasa) – genetski materijal koji određuje ĉovjeka, a koji on

baštini svojim podrijetlom (obitelju, narodnošću)

2. sredina – ĉovjekovo socijalno okruţje, ali i klima i podneblje

3. trenutak – određena situacija, povijesni trenutak, okolnost u kojoj se

netko konkretno nalazi

POETIKA

- dati što objektivniju i precizniju sliku vidljive stvarnosti

- naturalistiĉka stvaralaĉka metoda ukljuĉuje:

- dokumentaristiĉki pristup građi

- fotografski snimak stvarnosti

- naturalistiĉku, tj. biološku motivaciju

- estetiku ruţnoće

- neutralnog pripovjedaĉa

- biološka motivacija – razvila se na osnovi Tainova uĉenja

→ polazi od tvrdnje da ĉovjekovo ponašanje određuju nasljedne osobine

→ pesimistiĉna teorija koja zanemaruje ĉovjekovu osobnost i promatra ga

kao predodređeno biće koje ne moţe utjecati na svoju sudbinu

- estetska ruţnoća – prikazivanje ruţnih, pa ĉak i odvratnih ţivotnih pojava

→ nema više „lijepih“ ni „ruţnih“ tema – sve ţivotne pojave piscu moraju

biti jednako zanimljive

- knjiţevne vrste: roman, pripovijetka i drama

- utemeljitelj naturalizma – Émile Zola – Eksperimentalni roman (1880.)

→ Zola uspoređuje romanopisca sa znanstvenikom koji eksperimentira u

svom labratoriju ili s lijeĉnikom koji secira mrtva trupla

→ romanopisac radi isto svojim likovima kako bi shvatio uzroke njihova

ponašanja: postavlja ih u određene okolnosti i onda promatra i

prouĉava

- prikazuju teme koje su se do tad smatrale nepoćudnim za knjiţevnu obradu

- likovi – devijatne osobe → ĉijim se osobama dokazuje teorija o nasljednjim

osobinama

- umjesto pjedinaĉnig junaka → masa

- 71 -

osnovna obiljeţja realizam naturalizam

poetika

- predmet prikazivanja: ţivot,

stvarnost, tj. društvo

- analitiĉka metoda

- naĉelo istinitosti

- naĉelo tipiĉnosti

- objektivnost

- dokumentaristiĉki pristup

građi

- fotografski snimak stvarnosti

- neutralni pripovjedaĉ

- estetika ruţnoće

knjiţevne vrste - roman

- pripovijetka

- roman

- pripovijetka

- drama

knjiţevni likovi - predstavnici svih društvenih

slojeva

- knjiţ. lik kao društveni tip

- uglavnom predstavnici

najniţih društvenih slojeva,

devijantne osobe, društveni

otpadnici

- masa

motivacija i

karakterizacija lika

- socijalno-psihološka - biološka

jezik - jezik sredine - jezik – precizan instrument

spoznaje (jednostavan,

ogoljen)

- reţim Khuena Hedervaryja, politiĉka razmimolaţenja, razliĉite ideološke pozicije

(narodnjaci, pravaši)

- nacionalna knjiţevna tradicija (pseudopovijesna proza, August Šenoa)

→ „zakašnjeli realizam“

→ miješanje stilova

- okolnosti:

- propadanje plemstva (nakon ukidanja kmetstva ostali bez tradicionalnih

prihoda)

- osiromašivanje plemstva (populacij i dijeljenje zemlje), migracije iz sela u

grad; prvi val hrv. iseljenika u prekomorske zemlje

- provođenje mađarizacije

- posebnosti hrvatskog realizma:

- isticanje nacionalne uloge knjiţevnosti

- regionalizam

- ispreplitanje s naturalizmom, modernistiĉkom poetikom i romantizmom

- poĉetak – 1881. → pojava nove generacije hrv. knjiţevnika

- kraj – 1892. → poĉetak moderne

- razvojne etape hrvatskog realizma:

1. nastavljanje Šenoine romantiĉarsko-realistiĉne poetike (nacionalno-etiĉke

- 72 -

uloga knjiţevnosti): Eugen Kumiĉić

2. kritiĉki pristup, literatura orijentirana na društvenu stvarnost: Ante

Kovaĉić, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac

3. poetski realizam: Gjalski, Josip Kozarac

4. djela s naglašenijom psihološkom motivacijom: Vjenceslav Novak, Josip

Kozarac

- dva gledišta:

1. teoretiĉari koji smatraju da hrv. knjiţ. treba traţiti uzore u ruskim

piscima (ponajviše u Turgenjevu)

2. teoretiĉari koji smatraju da uzor treba biti francuska knjiţevnost (osobito

Zola i naturalizam) → za uvođenje naturalizma posebno se zalaţe Eugen

Kumiĉić (naturalizam – ĉovjek proizvod triju skupina ĉinitelja →

nasljeđja (rase), sredine i povijesne situacije)

- regionalna problematika – pisci prikazuju sredinu iz koje potjeĉu (Kovaĉić-

Zagorje)

- psihološko filozofska problematika – pisci prikazuju pojedinaĉne sudbine,

intimne strane ljudskog ţivota, zaokupljenost temama ljudskog ţivota i smrti

- dvije koncepcije:

1. Starĉevićevska (pravaška) – prikaz ţivota kakav stvarno jest, sa svim

njegovim dobrim i lošim stranama → naglasak na kritiĉkome odnosu

prema društvenoj realnosti

2. Šenoinska (narodnjaĉka) – smisao knjiţevnosti je u isticanju moralnog

aspekta hrvatskog ĉovjeka; pisac mora prikazati ţivot onakvim

kakav bi on idealno (s građanskih moralnih stajališta) trebao biti

KNJIŢEVNE VRSTE:

- dominiraju prozne vrste – novela, pripovijetka i roman → obrada realistiĉke

društvene teme zahtjeva pripovjedaĉku tehniku, opise sredine i prikazivanje

likova u razvoju

Roman - dominantna knjiţevna vrsta

- miješanje elemenata razliĉitih stilova: realistiĉna tema, ali se javljaju

obiljeţja romantizma, sentimentalizma i prosvjetiteljstva

- zlatno doba hrvatskog romana: 1880.-1900.

- Kozarac i Gjalski → mostovi između realizma (socijalna analiza) i moderne

(analiza ĉovjekove svijesti i podsvijesti)

Lirika – Silvije Strahimir Kranjĉević

ĈASOPISI

Vienac (1869.-1903.), Zagreb

- središnji ĉasopis s najvećim brojem pretplatnika

- tekstovi sluţe „odgoju“ ĉitatelja

- nakon Šenoine smrti – urednik: Fran Folnegović – otvara vrata pravaški i

narodnjaĉki orijentiranim knjiţevnicima

Obzor – politiĉki list Narodne stranke (Zagreb)

- pravaški ĉasopisi: Sloboda, Hrvatska vila, Balkan

Knjiţevna kritika – Janko Ibler, Milivoj Šrepel, Josip Pasarić, Jakša Ĉedomil

- 73 -

Tematika hrvatskog realizma:

- kritika hrvatske stvarnosti – romani i pripovijetke sa socijalnom tematikom:

1. školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragiĉna sudbina

(tema koju je August Šenoa uveo pripovijetkom Prijan Lovro)

2. suprotnost selo-grad

3. slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih

društvenih odnosa

4. propadanje plemstva

5. nacionalno pitanje (odnos domaće stanovništvo-stranci)

- novinar, knjiţevnik, fejtonist (19. st.)

- knjiţevnim radom uzdrţavao brojnu obitelj

- rođen kao nezakoniti sin Rauchova vincilira Ivana Kovaĉića i Ane, bivše sluţavke

- puĉku školu završio u Mariji Gorici → maturirao u sjemeništu → prema

preporuci ţupnika Tome Gajdeka odlazi u Zagreb → studij prava → doktorirao i

otvorio vlastitu odvjetniĉku pisarnicu u Glini

- knjiţ. rad zapoĉeo u školi (Baruniĉina ljubav – objavljena u Vijencu)

- pisao romane, pripovijesti, feljtone i travestije (satiriĉko izrugivanje)

- aktivan u politiĉkom ţivotu → Starĉevićanac – Stranka prava → zalaţe se za

kritiĉki pristup hrvatskoj stvarnosti

- negativan odnos prema narodnjacima → feljtoni, satiri

→ posebno oštar prema Šenoi → literarni gavran

→ satira Smrt Babe Ĉengićkinje (travestija) → ismijao Maţuranićev rad

- obiljeţja stvaralaštva:

- višeslojna fabula

- likovi iz razliĉitih društvenih slojeva

- teme: suvremeni društveni, politiĉki, gospodarski ţivot; javlja se i

povijesna tematika

U REGISTRATURI

- vrsta – poluautobiografski roman

- socijalni roman, bildungsroman (roman o odgoju ili razvitku karaktera)

- autobiografski elementi – prisutni u prvom dijelu romana (djetinjtvo na selu,

odlazak u grad na školovanje)

- uokvirena kompozicija registratura – Ivicin ţivot – registratura

- uvodni dio – ton → satiriĉan i ironiĉan

→ registratura – kancelarija u kojoj radi Ivica Kiĉmanović

- temeljni motiv cijelog djela

- tema – razvoj i sudbina nadarenog seoskog djeĉaka Ivice Kiĉmanovića, koji je sa

sela došao u grad na školovanje

→ prateći njegov ţivot, pisac prikazuje hrvatsko društvo u drugoj polovici

19.stoljeća - naglask na tragiĉnoj sudbini hrv. intelektualca seoskog podrijetla

- Kiĉmanovićeva sudbina uzdignuta do simboliĉnog znaĉenja – slika rađanja

moderne hrvatske inteligencije u 19. st. → iskorijenjena iz jedne sredine (seoske),

- 74 -

ne postiţe ukorijenjenost u drugu (gradsku)

- 3 dijela:

1. opisuje ţivotni put i tragiĉnu sudbinu Ivice Kiĉmanovića (+Mecena,

Laura)

2. Ivicin ţivot od rastanka s Laurom do zaljubljivanja u Anicu; Mihino i

Justino vjenĉanje; tuĉnjava u krĉmi na Uskrsni ponedjeljak

3. gubitak karaktera Ivice, Anice, Laure s Mihom i Ferkonjom; Anica i

njezina gradska sudbina; „krvava svadba“

- organizacija pripovijedanja

- 1. dio – kronološki

- 2. i 3. dio – paralelno organizirani kako bi se prikazala stimultana radnja

- pripovjedaĉ – u 1. (1. dio) i 3. licu (2. i 3. dio); sveznajući pripovjedaĉ

- jedan od spisa zapoĉinje priĉu → modernistiĉki eksperiment

(Znajte dakle, ja sam vam srce i duša našeg registratora.)

- razvijanje fabule – postupci karakteristiĉni za realizamu i naturalizam

- postupci preuzeti iz trivijalne knjiţevnosti (tajne iz prošlosti

likova, spletke, trovanja, otmice, tajanstveni dobroĉinitelji)

- fabula – prati razvitak glavne liĉnosti romana – Ivice Kiĉmanovića

= glavna + sporedne (epizode, retrospekcija)

→ razgranata; sloţena i razvijena

- radnja romana ne teĉe linearno – epizode, retrospekcija → unosi nemir i

dramatiĉnost

- likovi:

Ivica Kiĉmanović

- upitno da li je on glavni lik – pasivan → nije pokretaĉ radnje

- mlad, perspektivan, razborit, dobrodušan i pametan

- djetinjstvo – seoska idila → neduţan djeĉak koji mnogo obećava

- ne uspijeva u gradu – nije dovoljna samo darovitost, nego i snalaţljivost i

dvoliĉnost →nije spreman pregaziti vlastita moralna

uvjerenja da bi dobio ono što ţeli

- odlazak u grad ga mijenja → odrasta u rezigniranog ĉovjeka; ne pronalazi

svoj unutrašnji mir

- Kiĉmanović – ironija imena; beskiĉmenjak, pasivan, bez samoodluĉnosti

- ne utjeĉe na vlastitu sudbinu, već je ona rezultat okolnosti u

kojima se nalazi, tuđe volje i ţelja

- nema ţivotni cilj - „objekt na kojemu se provodi tuđa volja“

- pasivno se opire ljudima koje upoznaje u gradu (Mecena, Ţorţ, Laura)

→ bori se protiv njihovih poroka

- gradski ţivot mu daje uvid u to kakav treba biti da bi uspio u ţivot

→ raspad iluzija i ambicija

- vraća se na selo (izbaĉen je iz Meceninog doma)

- 2 ţene:

Laura – zasljepjen njezinom ljepotom, tjelesna ljubav – na kraju uviđa

njezino pravo lice i odbacuje ju

Anica – njezina ĉistoća mu je draţa od Laurine pokvarenost; duhovna

- 75 -

ljubav

- sluţbenik u registraturi - samotan, mrk, strog, alkoholiĉar → duševni slom

→ ubija se

Laura – proraĉunata, superiorna, ironiĉna, zloĉesta i anormalna liĉnost

- „demonski“ lik (događaji koji su joj se dogodili + ono što je uĉinila)

- pokretaĉ radnje

- fatalna ţena – predodređuje i određuje sudbine ljudi

- hrabra, prevrtljiva, lukava

- Mecenina štićenica i ljubavnica (on joj je zapravo otac) → incest

- upropašten, nesretan ţivot pun razoĉaranja (realistiĉki junak)

- glumica – glumi iz osobne koristi

- pohlepna – voli novac

- istovremeno njeţna, izigranih osjećaja i nesretne ljubavi i zloĉinka

- ponašanje graniĉi s ludilom – brze promjene raspoloţenja i ponašanja

- produkt propale sredine (djetinjstvo) → motivacija

- ohola, zla → negativni lik

- bezosjećajna, ne osjeća griţnju savjesti – hladnokrvno ubija

- na kraju strijeljana (iz njenih grudi nije tekla krv)

kumordinar Ţorţ

- sa sela došao u gradsku sredinu → sluga bogatog Mecene – dodvorica

- laţni lik – njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, a on je ustvari rob

- pokušava govoriti otmjenim jezikom (lustrišimuš = illustrissimus, kut

namt = guten Abend)

- nesklad između ţelje i stvarnosti → ĉovjekova ţelja da se pretvara da je

ono što nije

- hvalisav, tašt, ohol

- ljubomoran na Mihu i njegovo odjelo – potiĉe tuĉnjavu u seoskoj krĉmi

- u duši pošten, dobar i odan ĉovjek

- pometovski odnos prema svijetu

- sporedni likovi:

- vaţni (pisac im posvećuje veliku paţnju – neke opisuje i cijelim ulomcima)

- odnos sela i grada

sa sela iz grada

pisac za njih ima razumjevanja pisac ih okrivljava i osuđuje za

većinu nemoralnih djela u

djelu

Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica,

Miho, Justa

Mecena, Laura, Ferkonja,

Bombardirović, Jeluša

- predstavljaju lijepo, dobro,

nevino

- primitivni, praznovjerni i

neprosvjećeni ljudi

- predstavljaju nemoralne,

pokvarene, dvoliĉne i ohole

ljude

- ruga im se i optuţuje grad da

kvari ljude

idiliĉan opis gnijezdo moralne truleţi i

ruţnoće

- rodno Hrvatsko zagorje prikazano lirskim tonovima, bez obzira na teţinu

- 76 -

seoskoga ţivota - osjeća se prisnost i toplina u pišĉevu prikazu djetinstva

- odnosi među likovima – oĉituju se u nehumanom stavu feudalne gospode prema

seljaku → preljub, razvrat (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao ţrtve erotske

pohote i pokvarenosti feudalca Mecene)

→ prodor novih kapitalistiĉkih odnosa na selu (pr. zelenaš Medonić,

Miha)

→ seljaci odlaze u grad kako bi sluţili u gospodskim kućama (Ţorţ)

- miješaju se romantistiĉki i realistiĉki elementi

obiljeţja realizma romantiĉno-pustolovna obiljeţja

- opis eksterjera i interjera

- portretiranje likova

- govorna karakterizacija

- odnos selo-grad

- socijalno-psihološka motivacija

likova

- realistiĉno prikazivanje

sporednih događaja i likova

- analiza društvenih nepravdi

- problematika društvenog

morala

- lik Laure/hajduĉice Lore → njezin

sotonizam i destruktivizam

- lik babe Hude

- prikaz Mecenine prošlosti

- tragiĉan kraj – „krvava svadba“

- naturalistiĉki elementi

- motivacija Laurinog lika → njezini postupci rezultat su „oĉeve krvi“, tj.

podrijetla (biološka motivacija)

- prikazi masovnih scena (npr. seoska tuĉnjava)

- modernistiĉki elementi

- pribliţavanje modernom romanu

- odstupanje od kronološkog prikaza zbivanja; subjektivan odnos prema

vremenu

- neobiĉna uokvirena kompozicija

- elementi humora (selo) i ironije (grad

- opis likova: vanjski opis

socijalna karakterizacija

etiĉka (moralna) karakterizacija

govorna karakterizacija

- Senj, 1859. – Zagreb, 1905.

- pripovjedaĉ, romanopisac, glazbenik

- gimnaziju pohađao u Senju i Gospiću, a uĉiteljsku školu u Zagrebu

- puĉki uĉitelj u Senju

- o trošku vlade odlazi 1884. u Prag na glazbeni konzervatorij

- nakon 3 godine vraća se u Zagreb – uĉitelj glazbe u zag. uĉiteljskoj školi, a poslije

i profesor glazbenoga odgoja

- svirao orgulje, skladao i prouĉavao glazbenu teoriju i povijest

- 77 -

- pisao školske knjige iz glazbenog odgoja

- u knjiţevnosti se javlja novelom iz bosanskog ţivota Maca (1881.)

- napisao 8 romana i oko stotinu novelaţ

- najobuhvatniji i najplodniji realist – hrvatski Balzac

- umro u snu nad rukopisom (bolovao od sušice)

Tematika:

1. Senj i okolica (Posljednji Stipanĉići)

2. društvena tematika, urbana problematika (Tito Dorĉić)

3. ambijent gradske sirotinje (Iz velegradskog podzemlja)

POSLIJEDNJI STIPANĈIĆI

- roman

- građa – povijesna zbivanja poĉetkom 19. st. u Senju (odjeci ilirizma)

- suvremeno društvo

- tema: društveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji

- uokvirena kompozicija

- fabula – pripovijedanje zapoĉinje prikazom Lucije i Valpurge i sadašnjosti

- nakon toga pripovijedaju se događaji iz prošlosti

- u posljednjim poglavljima nastavlja se pripovijedanje iz sadašnjosti

- fabula prati razvoj likova

- pisma – izravni „unutarnji govor“

- likovi: Ante, Valpurga, Lucija, Juraj

→ socijalno-psihološka motivacija likova

- svaki je lik predstavnik određenog društvenog tipa:

- autoritativni otac – Ante

- pokorna majka – Valpurga

- zanemarena kći – Lucija

- sin koji ne ispunjava oĉekivanja obitelji – Juraj

- Lucija je najkompleksniji lik – njime Novak ukazuje na nepravedan odnos prema

ţenama u društvu

→ simbol ţrtve, simbol djevojke prema kojoj se društvo ponaša

nepravedno, ali i simbol pobune protiv takvog društva

- laţni moral

- pripovjedaĉ – objektivan, pripovijedanje u 3. licu – retrospektivno

pripovijedanje

- prostor i vrijeme: Senj, prva polovica 19. stoljeća

- stilske znaĉajke: realistiĉki roman u kojemu se na temelju analitiĉkog pristupa

prikazuju društveni problemi i ukazuje na društvene nepravde

- vrsta romana: socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman

- kriticizam – osnovna crta hrvatske realistiĉke knjiţevnosti

- analiza i ocjena pojava

- jedan od najboljih pripovjedaĉa hrvatskog realizma

- Vinkovci, 1858. – Koprivnica, 1906.

- 78 -

- gimnaziju završio u Vinkovcima, studirao šumarstvo u Beĉu

- šumar

- rođak Ivana Kozarca

- Tenom uveo temu ljepote, njezine vrijednosti, ali i rušilaĉke snage

TENA

- pripovijetka

- kompozicija:

1. uvod: prikaz Tene i odnosa unutar njezine obitelji

2. središnji dio: Tenina probuđena tjelesnost i opĉinjenost ljepotom, koja je

vodi od jednog do drugog muškarca. Na kraju joj bolest uzima ljepotu,

a time gubi sve ono što ju je nakad u oĉima drugih ĉinilo vrijednom.

3. završni dio: povratkom vodnika Beraneka događa se obrat: otvara se

mogućnost oţivljavanja pravih vrijednosti u ĉovjekovu ţivotu koje će

kuću Jerka Pavletića iznova podići, zapustjela polja ponovno pomladiti,

novom pokoljenju ljepši put utrti...

- slavonsko selo u promjenjenim društvenim okolnostima

- obiteljski odnosi (roditelji↔djeca, muţ↔ţena)

- psihologija mladog ĉovjeka (neiskustvo, zaljubljenost, ţelja za slobodom)

- tema ţenske spolnosti

- Tena – Joza Matijević

- Jaroslav Beranek

- Leon Jungman

- Ciganin Đorđe

- realistiĉna naĉela istinitosti i tipiĉnosti:

- seljak propada

- bogati stranac

- Ciganin – glazba

- Ciganka – vraĉanje

- nasljeđje – Tena i otac → lijenost

- regionalni karakter pripovijetke → Slavonija – mentalitet likova

- Senj, 1865. – Sarajevo, 1908.

- pjesnik, kritiĉar, urednik

- zbog sukoba s gimnazijskim vlastima nije mu omogućeno polaganje mature →

buntovna narav

- studirao teologiju na senjskoj bogoslovliji i u Rimu

- završio uĉiteljski teĉaj – uĉitelj u Mostaru i Sarajevu

- pravaš (kao pravaš nije mogao biti uĉitelj u Hrvatskoj)

- urednik knjiţevnog lista Nada

- teško se razbolio

- prva zbirka pjesama Bugarkinje

- tuţaljke (bugarenje) nad hrvatskom prošlošću i sadašnjošću, iznesene iz

perspektive moralnoga hrvatskog domoljuba

- 79 -

- pisana pod utjecajem Augusta Harambašića

- osobni pristup vidljiv u dvama motivima: ĉovjekoljublju i domoljublju

- zbirka Izabrane pjesme – najveći domet hrvatske poezije 19. stoljeća

- uporišne toĉke – domovina, ĉovjek, svemir

GOSPODSKOM KASTORU

- epska pjemsa – epsko-diskurzivni

- alegorijska slika ulizica i beskiĉmenjaka – otkrivena u zadnjoj strofi

- kritika društvenog oportunizma

- zgraţanje, osuda

- psić ljubimac Kastor

- oblik: klasiĉna, alkejska strofa, pripovjedaĉ u 1. licu, obraćanje

- satira

- sarkazam

- ironija: „Polaţem lovor pred vas;/slab je to darak, jestive više volite stvari...“

- motivi koji simboliziraju dva suprotna svijeta: gospodar i pas

- utemeljena na kontrastu (motivi, izbor rijeĉi, svjetonazor)

MOJSIJE

- epska pjesma

- dijalog između Boga i Mojsija

- Jahve preko svog posrednika Mojsija vodi Ţidove iz Egipta u obećanu domovinu

(Izrael), no umjesto zahvale njegov ga narod uzvrijeđa zbog tog ĉina

- fabula pjesme je obrnuta od biblijske → Mojsije moli Boga da izbavi Izraelce

- tema: narod i domovina, poloţaj genija između visokih ideala i prizemne

realnosti

- motivi: zlatno tele, gorući grm, razoĉaranje i smrt

- oblik: uglavnom deseterac, bez rime, tri puta se ponavlja refren od pet stihova

- inspriracija – starozavjetna Knjiga izlaska

- Mojsije u prenesenom znaĉenju – Kranjĉević je bio strastveni domoljub i pravaš

- ideal pravaša – ostvarenje samostalne hrvatske drţave

- zaĉetnik pravaške ideje - Ante Starĉević = Mojsije

- Hrvati koji se priklanjaju Mađarskoji ili Austriji = nezahvalni Ţidovi

- Mojsije se brine za svoj narod, dok je Bog pomalo odsutan

- teţnja ĉovjeka za nebom – slobodom

- pjesnikova raspoloţenja – turubna, sjetna i tmurna

- patnje naroda

„I ne daj da ti stvor na oblik tvoj

U prah leţi, ĉelom puzeći!“

- Boţja opomena – upozorava Mojsija da se ne mogu spasiti oni koji sumnjaju

ELI! ELI! LAMA AZAVTANI?!

(Boţe! Boţe! Zašto si me ostavio?!)

- motiv Golgote

- motiv Isusa Krista

- temeljna pitanja ljudske egzistencije – smisao ţrtve

- ĉovjeĉnost i moral

- smisao ĉovjeĉanstva

- 80 -

- „Prošetala se povijest u sramotniĉkoj halji.“

- (ne)opravdanost ţrtve koju je Krist uĉinio za ĉovjeka

- pjesnikovo viđenje – prošlost ĉovjeĉanstva – sramotna

- budućnost – pesimizam

- simbolika - Kristov plaĉ i zaziv (naslov i ponavljanje stihova)

- Isusova ţrtva, muka, patnja

- naziv za više knjiţevnih pravaca u drugoj polovici 19. st. i poĉetkom 20. st.

- zajedniĉko: suprotstavljanje realizmu i naturalizmu

sklonost metafiziĉnosti

teţnja za pronalaţenjem novih stvaralaĉkih postupaka

esteticizam

- esteticizam – polazi od toga da umjetnost treba ibati iskljuĉivo estetsku ulogu

- javlja se najprije u francuskoj poeziji, a zatim u drami i prozi

- poĉetak – 1857. → Charles Baudelaire: Cvjetovi zla

- kraj – nije precizno određen

- razvoj tehnike i znanosti te komercijalizacija ţivot → potreba kreiranja

alternativnog svijeta duhovnosti, kroz (nikad ostvarenu) teţnju idealu ljepote

- idealizam i misticizam

→ znanost ne moţe ĉovjeku dati odgovor na pitanje o smislu ţivota

- utjecaj filozofa: Arthura Schopenhauera, Friedricha Nietzschea i Henria Bergsona

POEZIJA

- nije prikladna za prikazivanje i analiziranje stvarnosti i društva

→ stvara vlastitu stvarnost (suprotstavlja se aristotelovskoj teoriji oponašanja)

- l'art pour l'art (umjetnost radi umjetnosti) – filozof Victor Cousin 1818.

→ LARPURLARTIZAM

→ jedina svrha umjetnosti - stvaranje ljepote (estetska uloga)

→ mora biti sama sebi svrhom, ne smije imati pouĉnu ulogu

→ kult ljepote i savršene forme

→ utemeljitelj - Théophile Gautier – Gospođica Maupin

Parnasovci

- predstavnici pravca koji se razvio iz larpurlasrtizma

- zbornik La Parnasse contemporain, 1866.

→ Leconte de Lisle, Théophile Gautier, José Maria de Heredia, Sully Prudhome

- umjetnost treba imati samo umjetniĉku ulogu

- „ĉista umjetnost“ i savršena ljepota pjesniĉkih slika koje ne ţele pomutiti

iznošenjem vlastitih osjećaja → pjesme hladne i „objektivne“

- teme u drugom planu

- 81 -

- najvaţnija forma i jezik

- obiljeţja:

→ impersonalnost - u pjesmi se ne osjeća nazoĉnost lirskog subjekta koji bi

iznosio svoje emocije i doţivljaje → dojam hladnoće

→ objektivnost – pjesnik ne iznosi osjećaje, nego razmišljanja i opaţanja

→ deskriptivnost – detaljno opisivanje, preciznost, slikarska tehnika u

opisivanju

→ kult savršene forme - ljepota pjesme ovisi o ljepoti forme, tj. ljepoti

strofe, stiha, rime; parnasovci njeguju kult savršene

forme koja ĉesto postaje sama sebi svrhom

→ teme – pejsaţne, mitološke, povijesne, objektivna analiza osjećaja

- suprotstavljaju se romantizmu (romantiĉarski senzibilitet → hladna refleksivnost,

objektivnost i preciznost pjesniĉkih slika)

- teţili što preciznijem i objektivnijem pretvaranju stvarnosti u pjesniĉke slike

romantizam (lirika) parnasovci

ispovijedna subjektivna lirika „objektivna“ lirika

iznošenje vlastitih osjećaja analiziranje, rašĉlanjivanje osjećaja

teme osobnih preokupacija povijesne, mitološke i pejsaţne teme

razgranata forma stroga, pravilna forma

Simbolizam

- reakcija na sentimentalizam romantizma i na objektivnost parnasovaca

- ime – prema omiljenoj pjesniĉkoj figuri → simbolu

- Baudelaire: Suglasja

- smisao poezije nagovještanje ĉiste ideje iza pojavnog svijeta

- otvoreno se rugaju malograđanskom ukusu

- glavna obiljeţja:

→ nova tematika

→ sugestivnost i simboliĉnost

→ glazbenost

→ forma: od soneta do slobodnog stiha

→ Baudelaire, Verlaine, Rimbaud, Moréas, Valéry

DRAMA

- druga polovica 19. st. – skandinavski dramatiĉari Henrik Ibsen i August Strindberg

- Ĉehov – prvi pravi modernist

- obiljeţja:

→ prebacivanje teţišta s analize društva na analizu lika

→ zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim

→ uvođenje modernih tema (potraga za vlastitim identitetom,

nemogućnost komunikacije)

→ uvođenje simbolistiĉkih motiva

→ analitiĉka dramska tehnika – pomoću retrospekcije uvodi događaje koji

su se zbili prije poĉetka dramske radnje, a veoma su vaţni za radnju

- 82 -

- Pariz, 1821. – 1867.

- francuski lirski pjesnik i kritiĉar

- prekretnica u knjiţevnosti

- pretjerano osjećajan i osjetljiv

- napustio dom

- bohemski ţivot – protiv građanskih konvekcija i akademizma

- druţenje u kavanama

- razmjena ideja

- pjesnik bola – teţnja za nedostiţnim idealima u zlu svijetu

- sinteza romantiĉarske tradicije i novih pjesniĉkih modela

- razapet između dviju krajnosti

spleen↔ideal

↓ ↓

tjeskoba, tuga ljepota

- u poeziju unosi:

→ svijet svih osjetilnih uţitaka, njihov zajedniĉki doţivljaj (okus, miris, opip

- sinestezija)

→ scene s ulica Pariza

→ brutalne prizore ljudske bijede, smrti i fiziĉkog raspadanja

- Baudelaireova poezija izraţava tragiĉnu ojesnikovu podvojenost:

- duhovno↔materijalno, boţansko↔sotonsko, dobro↔zlo,

ljepota↔ruţnoća, teţnja za spasenjem↔ţelja za propadanjem

- tvorac rijeĉi modernitet – osobitost modernog umjetnika da u pustinji velegrada

vidi i ĉovjekovu propast i dotad neotkrivena tajanstva ljepote

- pjesniĉke zbirke: Cvjetovi zla i Male pjesme u prozi – Spleen Pariza

- prevodi E. A. Poea → utjecaj

CVJETOVI ZLA

- pjesniĉka zbirka, 1857.

- najvaţnije Baudelairevo djelo i prva modernistiĉka pjesniĉka zbirka

- dopunjavao ju → danas sadrţi oko 200 pjesama

- osuđivan zbog vrijeđanja javnog morala

- uglavnom soneti

- ciklusi: Spleen i ideal, Pariske slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt

- u zbirci izrazio – nove senzibilitete (osjećaje)

novi pojam ljepog

novu urbanu sredinu

- oksimoron u naslovu → proturjeĉni doţivljaj svijeta

→ bolna razapetost između IDEALA koje naslućuje i ZLA koje vlada

svijetom i kojemu se i sam odaje

- usporedba s Petrarkinim Kanconjerom:

- Petrarka – teţište prebacio s drage na sebe

- Baudelaire – teţište prebacio na pjesniĉki jezik

- 83 -

Ĉitatelju

- najavljuje glavne teme i motive svoje zbirke:

- ljepotu ruţnoće

- privlaĉnost zla

- neminovnost ĉovjekova moralnog pada

- opasni osjećaj dosade i ţivotnog zamora koji opterećuje suvremenog

urbanog intelektualca (tzv. spleen)

Epigraf osuđenoj knjizi

- ironiĉan i destruktivan pogled na svijet

- nastala kao reakcija na sudski proces povodom objavljivanja zbirke

- ovom pjesmom je ţelio zapoĉeti treće izdanje zbirke, ali njegovo tiskanje nije

doţivio

Albatros

- lirska refleksivna pjesma

- motivi – mornari, albatros, paluba, krila, prostranstva, rulja, pjesnik

- simbolika albatrosa – pjesnik među ljudima

„I pjesnik je sliĉan tom knezu vidika“

→ prikaz albatrosa među mornarima kao simbola ljepote koji se nalazi u

okruţenju bez razumijevanja za ljepotu

- prognanstvo, vidici

- nerazumijevanje okoline za uzvišenu ljepotu → pjesnik kao neshvaćeni genij

- oblik: ĉetri katrena, rima abab

Suglasja

- lirska refleksivna pjesma, „ĉista lirika“

- manifestni prikaz modernistiĉkog naĉina stvaranja i doţivljavanja svijeta

- duhovni sklad svih osjetila i doţivljaja

- motivi: priroda kao hram, simboli, divljenje duha, opojnost, harmonija, beskraj

- oblik: klasiĉni sonet, rima abba cddc efe fgg

- sinestezija: „Mirisi su jedini ko put djeĉja svjeţi,

Ko polja zeleni, slatki ko oboe“

- dvojnost: „ko put djeĉja svjeţi...bujni, razbludni“ → razapetost

Maĉka

- ljubavna-misaona lirska pjesma

- slika maĉke kao umiljato-opasnog stvorenja

- maĉka – izvor mnogih asocijacija

„U duhu tad vidim obris svoje ţene“

- maĉka kao simbol ţene – veza maĉje i ţenske ćudi

- ĉista i bizarna ljepota

- suglasje u prirodi

- oblik: sonet, abab cdcd

Jesenska pjesma

- lirska pjesma s elementima pejsaţne, misaone i ljubavne lirike

- slika (impresija) jeseni kao nagovještaja smrti – zvuk cijepanja drva kao zabijanja

ĉavala u lijes

- pjesniĉke slike – jesen u gradu

- 84 -

- sjeta, osjećaj koje izaziva tmurno jesensko i zimsko vrijeme

- uzaludna i slabašna utjeha u ljubavi

- ţudi za vremenom koje prolazi

- prolaznost vremena – izmjenu godišnjih doba uspoređuje s ljudskim ţivotom

→ motiv groba

- oblik: dva dijela od po ĉetri i tri katrena, rima abab

Radosni mrtvac

- refleksivna lirska pjesma

- motivi – smrt, raka, mrak, grob, truplo, crvi, mrtvac...

- šokantan odnos prema vlastitom tijelu nakon smrti → navaţna i prazna ljuštura

„Ţiv, prije bih pozvo jato gavranova

Da raskljukaju moje truplo nemilice.“

- slika truleţi i raspadanja mrtvog trupla

- odbacivanje okova materijalnog tijela

- pobuna – „Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova...“

- smrt – zaborav, raspadanje, kraj, praznina, tama

- oksimoron – Radosni mrtvac → podsmijeh

→ simbolisti pokušavaju prodrijeti u beskonaĉno i shvatiti tajnu ţivota

- oblik: sonet, abab cdcd efe fgg

Stranac

- pjesma u prozi iz Spleena Pariza

- motivi – otac, majka, sestra, brat, prijatelji... oblaci

- dijalog subjekta koji ispituje i zagonetnog stranca koji odgovara

- potraga za eshatološkim pitanjima → s ni ĉim se ne moţe poistovjetiti

- boţanska ljepota → idealna ljepota (apstraktvno, boţansko)

- simbol oblaka – uzvišene duhovne sfere

- Skienu, 1828. – Oslo, 1906.

- najveći norveški dramatiĉar

- „otac moderne drame“

- oštar kritiĉar građanskog društva

- veći dio ţivota proveo izvan Norveške

- razdoblja stvaranja:

1. razdoblje: romantizam – drama u stihu

- teme iz nacionalne povijesti

- Brand, Peer Gynt

2. razdoblje: realizam – prozni izraz

- teme iz svakodnevnice: problem braka, uloga ţene

- analizia i daje oštru kritiku malograđanskog društva

- Nora, Sablasti, Neprijatelj naroda

3. razdoblje: moderna – ljudska svijest

- nastoji odgonetnuti porive ljudskog djelovanja

- Divlja patka, Rosmersholm, Ţena s mora, Hedda

- 85 -

Gabler, Graditelj Solness

NORA ili LUTKINA KUĆA

- drama u uţem smislu

- 3 ĉina

- mjesto radnje: Helmerov stan

- vrijeme radnje: Boţić, 19. st.

- likovi: Nora, Torvald Helmer, Krogstadt, gđa. Linde, dr. Rank

- tema: ţivot u patrijarhalnom društvu i Norina borba za slobodu

→ ţenska emancipacija, braĉni odnosi, feminizam

- Nora – lijepa i poslušna kći i supruga

- ţrtva za supruga → nezakonit ĉin, krivotviritelj

- braĉna sreća – iluzija, kula od karata

- govori i voli ono što joj otac, a kasnije i muţ govore → poput lutke

- ne ţeli ostati u ropstvu → ţeli biti slobodna, imati pravo izbora

- napušta muţa i djecu, kreće u potragu za vlastitim identitetom

- Torvald – karijerist, vođen osobnim uspjehom i srećom

- iznevjerio Noru kada ga je najviše trebala

- egoist

- Nora – lijepa i poslušna; ukras braka i kuće → lutka

- „Ti si moja ljepota koja pripada meni i samo meni.“

- prvi plan drame – sloboda svakog ĉovjeka da ţivi onako kako on ţeli

- dijalog nabijen emocijama

- duboka psihološka analiza stanja likova i sredine

- „Ljubav je najslađa greška ljudske taštine.“

- drama s tezom – namjera pisca da dramom potakne gledatelje na razmišljanje o

određenom društvenom problemu

→ za Ibsena kazalište javna tribina za promicanje vlastitih stavova

→ Nora – feminizam i pravo ţene da upravlja vlastitim ţivotom

- komorna drama – reducira broj likova, sukob, dramsko vrijeme, prostor i

općenito sva dramska izraţajna sredstva

→ cilj: prebacivanje pozornosti s dramske radnje na psihologiju likova

- moderna građanska tragedija (ili drama)

→ temu iz suvremenog ţivota i obiĉni ljudi

→ ne završava nuţno smrću likova

→ likovi ne mogu razriješiti svoje međusobne sukobe i napetosti

→ vaţna psihologija karaktera i zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim

- 86 -

Poĉetak → Matoš: Moć savjesti – 1892.

Završetak → 1916. (Matoš umire 1914., ali još 2 godine djeluju njegovi sljedbenici)

→ pojava Ulderika Donadinija, A.B. Šimića i Miroslava Krleţe

- sukob straih i mladih

→ stari – zastupnici tradicionalne uloge knjiţevnosti

→ mladi – traţe raskid s tradicijom i nove knjiţevne putove

Prvo razvojno razdoblje (do 1903.)

- spajanje tradicionalnih i modernih shvaćanja umjetnosti

- sloboda razvoja induvidualnog talenta

- javljaju se neka obiljeţja modernizma, ali dominira stvaralaštvo realista

- upoznavanje naše javnosti s modernom umjetnošću (prijevodi)

- najdominantnija knjiţevna vrsta – kritika

- 1895. studenti spalili mađarsku zastavu ispred HNK u Zagrebu → zabrana

studiranja pa odlaze na studiji u Beĉ i Prag

- dvije skupine:

praška skupina beĉka skupina

ĉasopis Hrvatska misao (1897.) Mladost (1898.)

program knjiţevnost ima i društvenu ulogu

(socijalni realizam)

autonomija umjetnosti

knjiţevni

kritiĉari

Milan Šarić: Naša knjiţevnost

(programatski ĉlanak)

Milivoj Deţman Ivanov

- ostali ĉasopisi: Vienac, Ţivot, Nada (sarajevski urednik S.S.Kranjĉević)

Drugo razvojno razdoblje (od 1903.)

- ĉasopis Savremenik (1906.)

- dominantne – poezija, crtica ili kraća novela

- najdominantniji stil – impresionizam

- stilski pluralizam – preplitanje raznovrsnih stilova i razliĉitih stilskih postupaka

- avangardne knjiţevne tendencije

- u sklopu razliĉitih poetika djeluje i tzv. katoliĉka moderna – naglašena religiozna

tematika (ĉasopis Luĉ)

POEZIJA

- Matoš, Vidrić, Domjanić, Galović

- dominantna

- mnogo razlilĉitih stilova

- teţnja prema općem skladu i dostizanju „više ljepote“

Impresionistiĉka poezija – „zasutavljanje“ trenutnog osobnog dojma (impresiji)

- prevladavajuća tema → pejsaţ (pjesnik izraţava svoj dojam – slika

pjesnikove duše)

- obiljeţja: slikovitost, formalna savršenost (najĉešće sonet), muzikalnost

- 87 -

→ Vladimir Vidrić

- Antun Gustav Matoš → simbolizam (teţi idealu ljepote iza pojavnog svijeta)

→ sugestivna impresionistiĉka-simbolistiĉka poezija savršene forme i

sugestivnoga, muzikalnoga izraza

→ teme: ljubav i smrt

→ prva pjesma Utjeha kose, a posljednja Notturno

Dijalektalna poezija

- Matoš: pripovijest Nekad bilo - sad se spominjalo → lirska minijatura

Hrastovaĉki nokturno na kajkavskom dijalektu → kamen-temeljac modernoj

dijalektalnoj poeziji

- ciklus Frana Galovića Z mojih bregov → u vrijeme moderne nepoznat publici

→ impresionistiĉko-simbolistiĉki pjesnik

→ krajolikom pokazuje stanje duše, ali u njega unosi i ekspresionistiĉku

slutnju smrti

- Dragutin Domjanić – impresionist → kajkavski dijalekt

- Vladimir Nazor → ĉakavsko narjeĉje

PROZA

- subjektivizam

- psihologija junaka – nije samo društveno već i duhovno, intelektualno biće

- teţište se prebacuje s vanjskog svijeta na unutrašnje proţivljavanje likova. sukob s

vanjskim svijetom, ali i sa samim sobom

- regionalni okviri – Hrvatsko zagorje → Matoš

- Dalmatinska zagora → Šimunović

- Slavonija → Ivan Kozarac

- dezintegracija realistiĉke proze:

→ fabula više nije primarna (defabulativnost)

→ prevladavaju opisi stanja likova (psihologizacija)

→ impresionistiĉki pejsaţ → psihološko stanje lika predstavljeno pejsaţem

- likovi intelektualaca → uveo ih Janko Leskovar

↓

pasivni pojedinci koji se ne uklapaju u svoju sredinu, zaokupljeni su svojim

unutrašnjim ţivotom, a uglavnom završavaju tragiĉno

DRAMA

- obiljeţja: - dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, prije svega povijesne

tragedije

- pluralizam modernistiĉkih stilova

- javlja se sredinom 90-ih godina

- 1895. otvorena nova zgrada Hrvatskog zemaljskog kazališta (današnji HNK)

- Vojnović: Ekvinocij → najbolja drama

- povezanost s modernistiĉkim tijekom u europskim knjiţevnostima

- naturalistiĉka i simbolistiĉka drama

- Tovarnik u Srijemu, 1873. – Zagreb, 1914.

- najistaknutiji predstavnik hrvatske moderne

- 88 -

- gimnaziju pohađao u Zagrebu, studirao veterinu u Beĉu (odustao)

- derzertirao iz vojske → bjeţi iz Hrvatske → dolazi u Pariz gdje ostaje 5 godina

- 1908. se vraća u Zagreb (nakon 13 godina)

- 1892. – Moć savjesti

- pisao lirske pjesme, pripovijesti, feljtone, eseje, putopise, kritike i prevodio s

francuskog

- svirao je violonĉalo i slikao portrete

- piše: simbolistiĉki (bizarne novele i poezija)

impresionistiĉki (putopisi i eseji)

- pejsaţ kao samostalna tema

- uzori: Baudelaire i Poe

- zbirke pripovijedaka: Iverje, Novo Iverje i Umorne priĉe

CAMAO i CVIJET S RASKRŠĆA

- simbolistiĉke novele

Cvijet s raskršća Camao

stilski postupci simbolizam, lirizam, artizam, miješanje stvarnog i nestvarnog

jezik arhaiĉan i poetski

tema nemogućnost idelane ljubavi

motivi ljebav, ljepota, sudbina, smrt

likovi nisu osobnosti, već simboli

sporedni likovi pripadaju realnom svijetu; uz njih se vezuje motiv sukoba s realnošću

otac, sluge Diamant, muţ, stari sluga

najvaţniji

simbol

cvijet, raskršće, slijepa

djevojka

glazba, Camao

simnolika

imena/nadimka

Solus (lat.) – osamljenik

Izabela (špan.) – nevina,

kreposna

Trannhäuser – mitski srednjovje.

njemaĉki vitez i pjevaĉ

Venera – rimska boţica ljepote

Matoševa novelistika

- dijeli se na 2 tematska kruga

Novele s tematikom iz domaće

zagrebaĉko-zagorske sredine

(impresionistiĉke novele):

Pereci, friški pereci

Kip domovine leta 188*

Nekad bilo – sad se spominjalo

Novele s bizarnom tematikom

(simbolistiĉke novele):

Moć savjesti

Camao

Cvijet s raskršća

- domoljubni motivi

- likovi koji su ĉesto oblikovani prema

ljudima što ih je autor sreo u stvarnom

ţivotu

- socijalno-psihološka motivacija likova

- ironija i groteska

- motivi ljubavi i smrti

- neobiĉni događaji, bizarni likovi,

individualci i ĉudaci

- psihološka motivacija likova

- artizam, lirizam, simbolika, mistika i

fantastika; miješanje stvarnog i

nestvarnog

UTJEHA KOSE

- lirska ljubavna pjesma

- 89 -

- lirski subjekt u prvom licu doţivljava kosu pokojne ljubavi kao simboliĉnu utjehu

i nastavak ţivota

- metafiziĉnost smrti

- „Pa mi reĉe: Miruj! U smrti se sniva.“

- oksimoron – smrt krasna, tamne oĉi jasne, strast muke

- kontrast – inverzija: ono što je za ţivota mrtvo, u smrti je jedino ţivo

- oblik: sonet, rima abba cddc efe fgg, dvanaesterac

SRODNOST

- đurđice – skroman cvjetić → promatraĉa privlaĉi svojom neoĉekivanom

ljepotom

- subjektivan doţivljaj prirode

- u pjesniku se budi osjećaj ljubavi

- dva osnovna motiva:

1. izgled, ljepota đurđica

2. pjesnikova intimna ljubav

- slikovitost

- pjesniĉke slike:

1. vizualne – skroman cvjetić

2. akustiĉne – zvoni bijele psalme

3. olfaktivne – miris snijega i mlijeka

- sinestezija – ujedinjuje osjete → spoj boje (vid), zvuka i mirisa

- muzikalnost → nabrajanje epiteta i glagola, rima abba

- osjećajnost → izbor rijeĉi – epiteti

- izgled đurđica povezuje s duhovnom ljepotom

- simbolika

1909.

- domoljubna lirska pjesma – „Jer Hrvatsku mi moju objesiše...“

- lirska subjektivna simboliĉna vizija domovine kao lijepe ţene na vješalima

→ neobiĉne pjesniĉke slike

- zastrašujuć ugođaj – vješala, jama, zid...

- ugođaj topline – mama, skut, lice...

- prve dvije strofe u suprotnosti

- oblik: sonet, rima abba cbbc ddb eeb

- 1909. – stogodišnjica rođenja Ljudevita Gaja

- jedan Matošev ruţan san → pjesma

- Zagreb, 1875. – 1909.

- završio klasiĉnu gimnaziju u Zagrebu, studirao pravo u Pragu, Beĉu i Zagrebu

- 1895. sudjeluje u spaljivanju mađarske zastave → 3 mjeseca zatvora

- pravni sluţbenik i odvjetnik

- 1897. prva vaţnija pjesma Boni mores objavljena u Vijencu

- 1907. jedina zbirka pjesama: Pjesme – 40-ak pjesama

- izraz: jednostavan, slikovit, saţet, muzikalan

- 90 -

- Mozart hrvatske lirike. (Ivan Goran Kovaĉić)

- pjesma → slika (elementi: klasiĉna arhitektura (hram, stube), mitološki ili pejsaţni

motivi)

- prividna tema (slika) i stvarna tema (raspoloţenje, emocija) → smisao se otkriva

tek u cjelini

DVA LEVITA

- lirsko-epska misaona, religijsko-ljubavna pjesma

- dva ţidovska svećenika promatraju cara Salamona kako ljubi ţenu, u njima se

prelamaju osjećaji kajanja i divljenja prema spolonosti

- odnos vjere i tjelesne ljubavi

- oblik: 5 katrena, rima abcb, stih osmerac

- motivi iz daleke prošlosti

- motivi: hram, nebo, zvijezde, mjesec, leviti, ţena...

- kratak dijaog dva levita → osjećaji ĉeţnje i boli

- stvaranje ugođaja

- slikovitost – granitni hram → monumentalnost

- tihi mjesec → mirnoća

- dva levita veliĉajna → sveĉanost, dostojanstvo

- kontrast svijetlo-sjena: pjesnik zumira prizor koji izvodi na svjetlo, a prizor

dopunjava sjena u pozadini → dinamiĉnost, nemir

PEJZAŢ I.

- pejsaţna lirska pjesma

- prikaz provincijskog pejsaţa u tri plana

- veza impresionistiĉkog slikarstva i poezije

- motivi: prevladavaju vizualni (nebo, trava, humci, selo, polja) nad auditivnim

(zujanje pĉela, zvono u daljini)

- oblik: 3 katrene, rima abcb

- pjesma ĉini cjelinu s pjesmom Pejzaţ II

PEJZAŢ II.

- lirska pejsaţna pjesma

- prikaz noćnog prizora gledanog kroz prozor

- odnos vizualnog i auditivnog

- doţivljaj auditivnih senzacija (smijeh, glas iz mraka) u nedostatku vizualnih

- inverzija šutnja-glas, govor-muk (senzualizam)

- oblik: 5 katrena, rima abcb

- lirski subjekt u prvom licu jednine

MRTVAC

- misaona lirska pjesma

- prolaznost tijela↔priroda

- motivi: dim, blato, starac, crna zemlja, truleţ

- oblik: 5 katrena, rima abcb, stih osmerac

- razvoj poetske fabule – anegdotsko oblikovanje

ADIEU

- lirska ljubavna pjesma

- odlazak, ganuće i senzibilnost petrarkistiĉkog pjesnika

- 91 -

- petrarkistiĉki motivi: mandolina, vino, gospoja, stube

- oblik: dvije strofe od po 6 stihova abcbdb

- Senj, 1880. – Zagreb, 1931.

- pripovjedaĉ, romanopisac, kritiĉar i esejist

- gimnaziju završio u Zagrebu

- u Beĉu završio studij filozofije i doktorirao kemiju

- profesor u Zadru

- urednik ĉasopisa Lovor u Zadru, lista Balkan iz Trsta i zagrebaĉkog Jutarnjeg lista

- novinar u Obzorju i Agramer Tagblattu

- 1926. – predsjednik Društva hrvatskih knjiţevnika

BIJEG

- najbolji roman hrvatske moderne

- psihološki roman → psihološka analiza

- tema: roman lika → sudbina Đure Andrijaševića, intelektualca koji završava

tragiĉno u sukobu s okolinom, ali i sa samim sobom

- unutrašnji sukobi → unutrašnja analiza, traţenje odgovora na pitanje što je

dovelo do njegovog sloma

- antijunak

- stil → defabularizacija

→ psihološka analiza

→ unutrašnji monolog

- autorsko pripovijedanje prekidano monolozima glavnog lika, pismima,

ulomcima dnevnika

- pripovijedanje u 3 tipa narativnog tiskursa

- Vrlika, 1876. – Zagreb, 1948.

- dramatiĉar, pjesnik, novelist i romanopisac

- pohađao realnu gimnaziju u Splitu, maturirao u Zagrebu

- studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beĉu → diplomirao romanistiku i

slavistiku

- dramaturg u Hamburgu, Novom Sadu i Beĉu

- ravnatelj drame HNK u Zagrebu

- jedan od najprevođenijih hrvatskih autora

- napisao libreto za operu Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta

BEZ TREĆEGA

- drama u uţem smislu, napisana 1931.

- 3 ĉina

- vremenski ne pripada razdoblju moderne, ali ima obiljeţja modernistiĉke drame

- nastavlja se na tradiciju Ibsenove dramaturgije

- „novovjekovni Odisej i Penelopa“

- 92 -

- tragiĉan nesporazum

- subjektivan doţivljaj istine

- braĉni sukob – pitanje vjernosti

- odnos muškarca i ţene – Moţe li se imati pravo na neku osobu?

- dostojanstvo

- Gigina osveta

(novela)

(roman)

(drama)

- posljednja velika knjiţevna epoha

- mijenja uvrijeţene oblike knjiţevne komunikacije i općeprihvaćene kulturne

vrijednosti → potres u povijesti kulture

Društvene prilike:

- otkrivena radioaktivnost

- odrţana prva filmska predstava

- obnovljene olimpijske igre

- izumljen zrakoplov

- postavljena teorija relativnosti

- osvojen Sjeverni pol

- potonuo Titanic

- poĉeo Prvi svjetski rat

- apstraktno slikarstvo

- atonalna glazba

- futuristiĉki manifest Pljuska društvenom ukusu, 1912.

Ishodišta moderne knjiţevnosti:

- nije trenutaĉan knjiţevnopovijesni rez i prekid s knjiţevnom tradicijom

- nagovještaj: pjesništvo W. Whitmana, C. Baudelairea i A. Rimbauda

dramsko stvaralaštvo H. Ibsena, A. Strinderberga i A. Jerryja

pripovjedna proza H Jamesa i F. M. Dostojevskog

→ utemeljuju neke pretpostavke modernistiĉkog nastupa ili moderne postupke

- 93 -

- utjecaj filozofske zamisli Nietzschea i Bergsona te psihološki nauk Jamesa i

psihonalaiza Sigmunda Freuda

avangarda

- od desetih do tridesetih godina 20. st.

- pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja)

- dominira poezija

kasni modernizam

- od ĉetrdesetih do sedamdesetih godina 20. st.

- obnavlja se dijalog s tradicijom: povratak velikim knjiţevnim

temama

- knjiţevnost se isprepliće s filozofijom; ulazak eseja u roman

- dominira proza

postmodernizam

- od sedamdesetih godina 20. st.

- prekid s modernistiĉkim zahtjevom da se originalnost

prihvati kao nesumnjiva vrijednost

- obiljeţava ga niz protuslovnih teţnji: povratak tradiciji, ali i

povratak avangardi (koja osporava tradiciju)

- franc. l'avant garde = predstraţa, prethodinca

- mnoštvo istovremenih smjerova i strujanja

- velika raznolikost u naĉinu oblikovanja

- stalna teţnja da se nadmaše prethodnici

- isticanje individualnosti i originalnosti

- osporavanje tradicije ili tumaĉenje tradicije na posve nov naĉin

- antiesteticizam

- depersonalizacija umjetnosti

- stapanje razliĉitih knjiţevnih ţanrova

- fragmentarni tekstovi otvorene strukture

- razbijanje sintakse dotadašnjeg pjesniĉkog izraza

- proţimanje razliĉitih umjetnosti

POEZIJA

- poetika osporavanja:

- osporava se ono što se u tradiciji smatralo lijepim (pozitivno vrednovanje

antiljepote)

- suprotstavlja se onome što je logiĉno, razumljivo (pozitivno vrednovanje

antilogiĉnoga)

- neobavezanost vezanog stiha

- nepostojanje zajedniĉkih pjesniĉkih vrsta

- pojedinaĉni pjesniĉki postupci

- pjesme – nadahnute modernom tehnikom

- govor ulice ili jezi s onu stranu pameti

- nerazumljiv izraz sveden na zvuk

- lirska potraga za neposrednim, istinskim ţivotom

- 94 -

- motivi grada i muĉne ratne stvarnosti

- tamna raspoloţenja, melankolija, umor od ţivota

- sloţeni simboli i skriveno znaĉenje

1. FUTURIZAM (lat. futurus = budući)

- javlja se 1909. u Italiji, a poslije se javlja i u Rusiji

- pobuna

- obiljeţja: odbacivanje tradicije

okrenutost budućnosti

optimizam

samouvjerenost u nastupu

zalaganje za slobodu rijeĉi

inovacije u pjesniĉkom izrazu

a) talijanski futurizam

→ 1909. Filippo Tommaso Marinetti – Futuristiĉki manifest

→ iznosi osnovne smjernice futurizma:

- opiranje tradiciji

- ljubav prema opasnosti

- ţelja da se izrazi ljepota brizne i dinamika suvremenog ţivota

→ slave rat kao jedinu higijenu svijeta (talijanski fašizam)

b) ruski futurizam

→ manifest Pljuska društvenom ukusu

→ veţe se uz rusku revoluciju – rušenje staroga svijeta

→ najpoznatiji: Vladimir Majakovski

- nova, urbana, revolucionarna poezije

- obiljeţja: tematika grada

jezik ulice (ţargonizmi, nepoetske rijeĉi, novotvorenice)

hiperboliĉnost stila

antiesteticizam

- stupnjeviti stih

2. EKSPRESIONIZAM (franc. expression = izraţaj)

- 1910. – 1925.

- umjetniĉki odgovor na predratnu psihozu i nepravedne društvene odnose

- najviše se razvijo u Njemaĉkoj i Austriji (München i Dresden) te u Skandinaviji

- tematika: osamljenost, strah, smrt, sloboda, pobuna → ti osjećaji izviru iz

straha i zgraţanja nad Prvim svjetskim ratom i društvom koje se

njime uništava

- obiljeţja:

→ antimimetiĉko naĉelo – umjetnost nije oponašanje prirode

umjetniĉko djelo – osjetilna irealnost: Zbilja nije izvan nas, nego u nama.

→ nemir, tjeskoba, krik → rezultat društvene stvarnosti

→ ekspresija – izraz ĉovjekove unutrašnjosti, njegove unutrašnje (duhovne)

stvarnosti

→ pjesniĉki jezik – ostvaruje umjetniĉku slobodu, razliĉit od standardnog

→ autonomija boja (oluja boja) – umjetnik ne preslikava boju iz prirode,

već bojom izraţava svoju duhovnu stvarnost → crvena i crna

- 95 -

→ oluja pjesniĉkih slika

→ karikiranje – naĉin da se deformira stvarnost i da se izrazi vlastiti

doţivljaj te stvarnosti

→ simultanizam – nizanje sintaktiĉki izoliranih stihova, koji bi se naĉelno

mogli zamisliti i drukĉije raspoređeni

- faze:

1. predratni ili kozmiĉki – ĉovjekov odnos prema Bogu i vjeĉna pitanja

smisla ţivota, ĉovjekova postojanja, poloţaja u svemiru

2. ratni – rat kao izraz krajnje deshumanizacije ĉovjeka

3. poslijeratni (socijalni) – apokaliptiĉna vizija grada

- najznaĉajniji ekspresionistiĉki pjesnici:

→ Georg Heym, Georg Trakl, Gottfried Benn, Franz Werfel

- ĉasopisi: Der Strum i Die Aktion

3. DADAIZAM (dada – djeĉje tepanje)

- 1916. u Zürichu – skupina mladih umjetnika predvođena Tristanom Tzarom

- predstavnici: Tristan Tzara, Hans Arp i Hugo Ball

- obiljeţja:

→ negacija svega tradicionalnog – gađenje prema ratu

→ iracionalna negacija svih vrijednosti ukljuĉujući i umjetnost

→ groteska i apsurd – antiestetsko oblikovanje

→ paradoks i crni humor

→ protiv logike, ljepote i tradicije

→ za nesavršenost, anarhiju, slobodu, spontanost

4. NADREALIZAM

- 1924. André Breton: Manifest nadrealizma

- ostali: Louis Aragon, Paul Éluard, Tristan Tzara

- zasniva se na uĉenju Sigmunda Freuda → pojam nesvjesnog koje usmjerava

ĉovjekovo ponašanje i njime upravlja

- psihiĉki automatizam – biljeţenje spontanog tijeka misli, asocijacija i slika

- negiranje racionalnoga (osporavanje tradicionalne kompozicije)

- slikovitost

- nadrealistiĉka metafora spaja nespojivo → grĉevita ljepota

5. IMAŢINIZAM (franc. image = slika)

- pojavljuje se 1912. u Engleskoj

- utemeljitelj Amerikanac Ezra Loomis Pound

- u Rusiji se pojavljuje 1919. → Sergej Aleksandroviĉ Jesenjin

- obiljeţja:

→ govor „ĉistih“ slika – izraziti toĉnost doţivljaja, bez verbalizama

→ slobodni stih i oblici japanskog haiku pjesništva

→ konkretna poezija/vizualna poezija – poezija se moţe razumjeti

simultano (rijeĉ, slika), a umjesto na iskazivanju, temelji se na

pokazivanju – pjesnik koristi razliĉite vrste slova i raspored stihova kako

bi prikazao neki pojam (pr. konj)

→ umjetnost – katalog slika

→ na ĉitatelje nastoji utjecati bojom i ritmom

- 96 -

PROZA

- strukturna sloţenost modernog romana

- napuštanje tradicionalnog pripovijedanja zgoda s ĉvrstim zapletom u središtu

- izbjegavaju linearno pripovijedanje te logiĉno i kronološko nizanje zgoda

- prikazuju unutarnje stanje svijesti → unutarnji monolog, pripovjedni monolog,

struja svijesti

- radnja – u svijesti likova

- junaci – slijede unutarnju logiku svijesti, perpuštaju se mislima i njihovom smislu

- prostorni i vremenski slijed priĉe razlomljen i ispod prividno uredne površine

ţivota nalazi se osobni nemir

Izgubljeni naraštaj

→ naraštaj ameriĉkih knjiţevnika ĉije knjiţevno djelovanje zapoĉinje nakon 1. svj.

rata, a završava krajem 20-ih godina

→ sudjelovali kao dragovoljci u ratu → vidjeli ratne strahote → smatraju da u ratu

nisu vaţne velike rijeĉi (domovina, junaštvo), već da je vaţno saĉuvati zdravi

razum i minimum samopoštovanja

→ vraćaju se u Ameriku i doţivljavaju šok → ameriĉki san – teţnja za materijalnim

→ ne snalaze se u takvoj sredini → vraćaju se u Europu → bohemski ţivot →

vraćaju se u Ameriku nakon 20-ih godina

→ Ernest Hemingway i Francis Scott Fitzgerald (Veliki Gatsby)

- Pariz, 1871. – 1922.

- francuski pisac

- završio studij prava i knjiţevnosti na Školi politiĉkih znanosti

- utjecaj filozofije Henrija Bergsona → ţivot kao svitak

- krhka zdravlja (astma), pretjerano osjetljiv

- s Zolom se ukljuĉuje u aferu Dreyfus

- 1905. se povlaĉi iz društvenog ţivota i samo piše

- 1909. zapoĉinje ciklus U traţenju izgubljena vremena

→ ciklus od 7 romana u 13 knjiga

→ psihološki i filozofski roman koji ima oblik memoara (dijelom

autobiografija)

→ tzv. roman umjetnika – razvojni roman

→ dijelovi:

1. Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zaviĉajna

imena – ime)

- 97 -

2. U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zaviĉajna

imena – zaviĉaj)

3. Vojvotkinja de Guermantes (1. i 2. svezak)

4. Sodoma i Gomora (1. i 2. svezak)

5. Zatoĉenica (1. i 2. svezak)

6. Bjegunica

7. Pronađeno vrijeme

COMBRAY

- roman

- osnovna tema romana: sjećanje

→ ciklus romana o vremenu koje je prošlo, a kojemu Lik/Pripovjedaĉ

naknadno daje smisao

- impresionizam (Impresija je dijalog umjetnika sa stvarnošću.)

→ naša prošlost je saĉuvana u nama samima, ali ju mi ne moţemo svjesnim

naporom vratiti, tj. ne moţemo se prisjetiti davnih događaja

→ osjetilna impresija – naĉin na koji moţemo „vratiti“ prošlost

→ okus kolaĉića madelaine natopljen u lipov ĉaj (mataforiĉno

pokazana veza između našeg tijela kao ĉuvara sjećanaj i

nesvjesnog u nama)

- asocijativna kompozicija – zahvaljujući osjetilnoj impresiji izdvajaju se fragmenti,

a miješaju se i vremenske perspektive – prelaze s jedne razine sjećanja

(pripovjedaĉeva prošlost) na drugu (pripovjedaĉeva sadašnjost)

- tema: priĉa o osjetljivom, boleţljivom djeĉaku koji je odrastao u umjetnika

- Lik/Pripovjedaĉ ţeli postati knjiţevnik

- prvu stranicu napisao je nakon intenzivnog doţivljaja triju zvonika u kretanju:

kako se on sam pomicao u prostoru i vremenu, tako se ta slika mijenjala

→ impresija zvonika

- stvarnost (proţivljeni ţivot) dobiva smisao tek u sjećanju

- stil – esteticizam → knjiţevnost, zahvaljujući sjećanju, dovodi prošlost u sadašnje

vrijeme i time joj daje nov smisao

- novo poimanje vremena

Ja – lik (doţivljeno vrijeme) Ja – pripovjedaĉ (promišljeno vrijeme)

Glavni je lik sudionik zbivanja u romanu:

najprije ga upoznajemo kao djeĉaka (roman

Combray), potom kao mladića, a onda i kao

odraslu osobu. On je izrazito osjetljiv,

emocionalno usamljen, ljubitelj je umjetnosti

i ţeli postati piscem.

Ja-pripovjedaĉ isti je taj glavni lik, ali kao

odrasla osoba: on je knjiţevnik koji biljeţi

zbivanja vezana uz glavnog lika. Svjestan je

svoga poziva i vjeruje da se moţe naknadno

dati smisao umjetniĉkim djelima.

dvostruka tehnika pripovijedanja – isprepliću se dva razdoblja u ţivotu glavnog lika, što

donosi dva razliĉita odnosa prema vremenu, odnosno dva razliĉita viđenja istog zbivanja: Ja-

lik (prošlost) i Ja-pripovjedaĉ (prošlost osmišljena iz perspektive pripovjedaĉeve sadašnjosti

koja tako dobiva smisao) → izmjenjuje se fikcija i esejistiĉki komentari

- mnogi autobiografski elementi

- svi su likovi određeni svojim odnosom prema Liku/Pripovjedaĉu

→ oblikovani impresionistiĉkom metodom

→ najprije daje portrete, zatim subjektivnu procjenu Lika, a na kraju

- 98 -

intervenira Pripovjedaĉ i korigira prethodni dojam

→ likove koji su mu najbliţe opisuje potpuno subjektivno,

izostavljajućoi fiziĉki opis (majka i baka)

- sloţene i duge reĉenice, razbijene umetnutim dijelovima, asocijacijama i

usporedbama

- fragmentarnost, zaokruţenost

- proza – pripovjedaĉ u 1. licu, retrospektivna fabula

- Prag, 1883. – Kierling, 1924.

- austrijski pripovjedaĉ

- rođen u Pragu, u ortodoksnoj ţidovskoj obitelji nesretno djetinjstvo pod

nesmiljenim autoritetom oca, koji će ostaviti neizbrisiv peĉat na njegovoj

osjetljivoj psihi i slabom tjelesnom ustroju, te će do smrti ţivjeti kao osamljenik

- školovao se u Pragu

- u mladosti se izjasnio kao socijalist i ateist te simpatizirao ĉeške anarhiste

- pravnik u osiguravajućem društvu

- neshvaćen za ţivota

- za ţivota objavio mali broj djela, oporuĉno sve rukopise namjenio spaljivanju

- nakon smrti sva njegova djela objavio prijatelj Max Brod

- opus sadrţi elemente:

ekspresionizma - osjećaj straha i usamljenosti

- protest protiv društvenog mehanizma koji ugroţava slobodu

pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje

- uporaba groteske

nadrealizma - halucinantne vizije

- aktualna društvena kritika

- odraţavaju vlastiti Kafkin svijet - njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemoć

da nađe mjesto u društvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov

strah i košmarske vizije kojima je bio podloţan

- zapisi iz Kafkinog dnevnika:

„Ţivim stranije od stranca.“

,,najveća besmislica uĉinila mi se u svom besmislenom ţivotu vjerojatnijom

od smislenosti“

- kristalno jasni stil i jednostavni realizam kojim opisuje građansku stvarnost, u

koju smještava fantastiĉne događaje svojih junaka

- „kafkijanstvo“ – opći pojam za stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu

- djela: Preobraţaj, Umjetnik u gladovanju, Proces, Dvorac, Amerika

PREOBRAŢAJ

- pripovijetka

- napisana u ranijoj fazi Kafkina stvaranja (1912.)

- jedno od malobrojnih djela objavljeno za njegova ţivota

- moderni mit – fikcionalni svijet nastao transformacijom klasiĉnog mitološkog

svijeta tako što se dokinula granica između prirodnog i

- 99 -

neprirodnog

→ otuđen ĉovjek u svijetu otuđenih ljudskih odnosa

- simboliĉnost kukca

- prikazuje abnormalnost tzv. normalnog građanskog društva

- zaĉudna priĉa

- in medias res: „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih

snova, primjetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog

kukca.“

- ne eksperimentira s jezikom i pripovjednim tehnikama

- stil – jednoliĉan i nesklon metafori

- ukidanje prirodno-znanstvenih zakonitosti i uzroĉno-posljediĉnih odnosa

- groteskna i halucinantna stanja prikazana realistiĉki vjernim i jeziĉno jasnim

iskazom

- pripovjedaĉ u 3. licu → pomno opisuje detalje svakodnevnice, ali nije sveznajući

pripovjedaĉ i ne sugerira vrijednosne sudove

- motiv preobrazbe - alegorija (ĉovjek bez vrijednosti = kukac)

- ostala simbolika (jabuka, nedostatak razumljivog glasa, Gregorova soba, oklop,

noţice...)

- predratni motiv (strah, ĉovjekov ţivot bez vrijednosti)

- autobiografski elementi (odnos s autoritativnim ocem)

- otuđenost: stvarno nepoznavanje drugoga ĉovjeka

- odnos: ja – obitelj, odnos ja – društvo

- obiljeţja stila: detaljiziranje, paradoks, magijski realizam, elementi sna,

kafkijanska atmosfera

- egzistencijalna tematika

- likovi:

Gregor Samsa

- trgovaĉki putnik

- preobrazio se u golemog kukca → preobrazbu doţivljava normalno

- nakon preobrazbe: bespomoćan, gubi moć govora, ne moţe komunicirati

- dvojnost između njegova fiziĉkog lika i ljudske svijesti koju zadrţava

- osamljenost (slavenski korijen njegova prezimena → Sam-sa)

- osjećaj bespomoćnosti, osamljenosti i straha

- postaje svjestan da ga je odbacilo ne samo surovo društvo, već i njegova

obitelj za koju se cijelo vrijeme ţrtvovao

- s osjećajem inferiornosti i krivnje on gotovo da odobrava nehumane

postupke kojima je izloţen

- „Je li ţivotinja kada ga glazba toliko dira?“ → umjetnost kao hrana za

kojom Gregor ĉezne

Gregorova obitelj

- za njih je Gregor samo strano tijelo, teret

- prema Gregoru osjećaju gađenje i strah

- „Pogledajte samo, krepalo je; leţi tamo, skroz-naskroz krepano!“

- bacanje trupla na smetlište → obitelj razmišlja o budućnosti

- 100 -

O ĉemu zapravo govori Preobrazba?

→ odnos umjetnika i njegove okoline

→ metafora bolesti

→ kazna zbog nesposobnosti da se odraste

→ posljedica potiskivanja svoje vlastite prirode

→ tjeskobna slika obiteljske represije

- aktualnost djela: odnos prema drugom ĉovjeku samo na temelju pojavnosti

(izgleda); problem pojedinca u suvremenom svijetu

ROMAN STRUJE SVIJESTI

struja svijesti Ĉovjekovom sviješću neprestano prolazi struja dojmova,

asocijacija, misli; dojomovi se nadovezuju na druge po

naĉelu sliĉnosti, kontrasta, dodirivanja.

roman struje svijesti U romanu struje svijesti prevladava knjiţevna tehnika

izravnog zapisivanja dojmova, misli i razmišljanja

pripovjedaĉa.

knjiţevna tehnika Zasniva se na nadrealistiĉkom pojomu automatskog pisanja.

Najĉešće se izraţava monologom: izravnim (biljeţi se struja

svijesti bez obzira na gramatiĉka i pravopisna pravila) i

neizravnim.

predstavnici James Joyce (Uliks), Virginia Woolf (Gospođa Dalloway) i

William Faulkner (Krik i bijes)

DRAMA

- razvija se u rasponu od lirike, odnosno poetske drame, preko povijesne,

politiĉke i društvene do avangardistiĉke i eksperimentalne

- narušava mjesto i vrijeme radnje

- nove zamisli u oblikovanju kazališnog prostora

naturalistiĉka drama ekspresionistiĉka drama

dramska radnja „radnja duše“

građanska drama dramska legenda, misteriji, scenska

vizija, oratorij

teme: društveni problemi teme: obnova duha, potraga za vjeĉnim

iluzionistiĉki scenski prostor (npr.

građanski salon)

apstraktni scenski prostor

likovi-karakteri-pojedinci simboliĉki likovi, ĉesto i bez osobnih

imena; masa

realistiĉni uvjerljiv dramski govor emostivni, poetski, ekspresivni izriĉaj

- ekspresionistiĉka se drama kreće između dviju krajnosti:

→ drama kvantitativne dramaturgije – prikazuje masu, velik broj likova na

sceni i šarenilo zbivanja i mnoštvo scenskih efekata

- 101 -

→ mnološka drama

- ekspresionistiĉki dramatiĉari: Oskar Kokschka, Georg Kaiser i Ernst Toller

- poetska drama – stihovana drama koja ima dosta sliĉnosti sa simbolistiĉkom

dramom

- teţište na dokazivanju neke teze

- predstavnici: Paul Claudel i T. S. Eliot

→ katoliĉka poetska drama – propituje odnos ĉovjeka i vjere i suprotstavlja

katoliĉki moral ispraznim oblicima suvremenog ţivota

- Argigento, 1867. – 1936.

- talijanski pripovjedaĉ i dramatiĉar

- studira u Palermu, Rimu i Bonnu → doktorirao filologiju

- uĉitelj talijanskog u Rimu

- prvi uspjeh – roman Pokojni Matija Pascal

- istraţuje teme promijene liĉnosti te njezine subjektivne i objektivne percepcije

- zbirka od 200 novel – Gole maske

- Šest lica traţi autora – najveći kazališni uspjeh

- 1934. – Nobelova nagrada

- Pirandelova reforma kazališta:

→ ukidanje podjele na ĉinove i prizore u dramskom tekstu

→ razaranje iluzije scenske stvarnosti i razotkrivanje mehanizma predstave,

npr. scenografija ĉesto ne sluţi stvaranju iluzije, već njezinu razaranju

(tzv. reteatralizacija kazališta)

→ ostvarivanje dojma improvizacije

→ uvođenje dramaturgije predstave u predstavi

→ dokidanje tzv. ĉetvrtog zida predstave i ispreplitanje prostora pozornice

i prostora gledališta (npr. u Šest lica traţi autora ulazak glumaca kroz

gledalište)

→ prikazivanje bizarnih sadrţaja i likova

- oslanja se na filozofiju relativizma te teatralizaciju kazališta i svijeta

- utjecao na dramatiĉare 20. st. i teatra apsurda

- utro put egzistencijalizmu i nadrealizmu

Pirandelov stil – pirandelizam

teme - problem ĉovjekove osobnosti

- nemogućnost istinske komunikacije među ljudima

duhovna podloga - ideja o relativnosti istine i apsolutne spoznaje

humorizam - umjetniĉki postupak pronalaţenja suprotnosti u svim

ţivotnim pojavama; humorizam razotkriva tragiĉnu i bolnu

pozadinu smiješnih stvari i pojava

paradoksalnost - isticanje suprotnosti: istine i privida, tragiĉnog i komiĉnog,

pojedinca i društva, glume i ţivota

tehnika zrcala - prikazivanje igre suprotnosti u ţivotu i na pozornici

- 102 -

ŠEST LICA TRAŢI AUTORA

- publika na praizvedbi odbila dramu → drama odbacuje temeljne postavke

građanskog kazališta

- tema: granice stvarnosti i glume, ţivota i fikcije

- likovi:Ravnatelj-redatelj, Otac,Majka, Pastorka, Djeĉak, Djevojĉica, Sin, Prvakinja

- apsurdnost

- pitanje ţivotne i umjetniĉke zbilje

- pitanje autorstva

- kazalište u kazalištu

- obiljeţja psihološke teme:

- problem osobnosti

- iluzija i zbilja

- grotesknost

- radnja bez ĉinova i prizora → kaotiĉnost radnje

- od 40-ih do 70-ih godina 20. st.

- avangarda se polako stišava, a javljaju se pokušaji obnove realistiĉke proze

- obnavlja se dijalog s tradicijom: knjiţevnici se vraćaju velikim knjiţevnim

temama (odnos pojedinca i društva – pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao

postojanja knjiţevnosti, smisao ljudske povijesti)

- otuđenost, osamljenost, osjećaj izgubljenosti

- egzistencijalizam - knjiţevni i filozofski pravac

- teorija apsurda

- proza → egzistencijalistiĉki roman

- drama → epski teatar i teatar apsurda

- povijesne i politiĉke okolnosti:

→ 2. svjetski rat i posljedice rata

→ fašizam, nacizam, boljševizam – totalitarna društvena uređenja

- analiza pojedinaĉnih ljudskih postupaka i unutarnjih dvojbi → ljudi zahvaćeni

ratom

PROZA

- tematika – ĉovjekov doćivljaj vlastitog postojanja

→ odnos osamljenog pojedinca s drugim ljudima (nemogućnost komunikacije)

→ osporavanje tradicionalnog moela ţivota (suprotnoga egzist. svjetonazoru)

→ sloboda ĉovjekova izbora

→ nelagoda koju donosi osjećaj konaĉne odgovornosti za vlastiti ţivot

- polarizirani likovi → egzistencijalisti ili ostali

- reduktivna tehnika – ĉovjek sveden na golo postojanje → naglasak na

psihološkoj analizi lika

- nema tradicionalno razrađene fabule → u središtu je suprotstavljanje stajališta o

bitnim ţivotnim pitanjima

- 103 -

- razaranje cjelovite „priĉe“ na fragmente

- unutrašnji monolog

- esejistiĉki elementi

Socijalistiĉki realizam (socrealizam)

- javlja se nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom savezu

- ukljuĉuje konvekcije realizma, ali su djela tendeciozna i nose jasnu i otvorenu

ideološku poruku

- knjiţevnost u sluţbi vladajuće ideologije

- proleterska proza – društvena uloga: treba djelovati na ĉitatelja i usmjeravati ga

u društvu

- oslanja se na ruski realizam, ali nema društvene analitiĉnosti

- socijalna tematika: kolektivizacija sela, industrijalizacija...

- pouĉna uloga: djela pisana tendeciozno

likovi podijeljeni na pozitivne i negativne

zastupaju moralne i društvene vrijednosti

- preko glavnih likova se naglašavaju etiĉki primjeri i slavi kolektivizam (narod kao

glavni junak)

- temeljna knjiţevna vrsta: roman

- Alţir, 1913. – Villeblevin, 1960.

- francuski knjiţevnik

- doktorirao filozofiju

- anarhist, buntovnik, komunist, ĉlan pokreta otpora

- 1957. Nobelova nagrada

- poginuo u automobilskoj nesreći

- dvije faze stvaranja:

1. ciklus apsurda – djela kojima naglašava nihilizam

→ Stranac (roman), Mit o Sizifu (esej) i Caligula (drama)

2. ciklus pobune

→ Kuga (roman), Pobunjeni ĉovjek (esej), Opsadno stanje (drama),

Pravednici (drama)

- Sartrea i Camusa povezuju usprkos razlikama koje ih dijele:

→ Sartre – egzistencijalizam, filozof

→ Camus – više ispituje moralni, no filozofski stav

STRANAC

- roman lika

- ispovijed glavnog junaka

- tema – prikaz ţivota kao besmislenog i apsurdnog

- ĉovjekova otuđenost – ĉovjek kao stranac u svijetu

- dosljedna primjena egzistencijalistiĉke filozofije na konkretnu ţivotnu situaciju

- kompozicija – roman podijeljen u 2 dijela:

1. Mersaultov ţivot kao ţivot slobodnog ĉovjeka

2. njegov ţivot u zatvoru i suđenje

- 104 -

- karakterizacija likova (tehnika retardacije)

- nema psihološke razrade likova

- tehnika retardacije – svodi Mersaultov psihiĉki ţivot na elementarno,tj. na

osjetilne dojmove

→ lik se kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji = sadašnjosti

- Mersault – otuđeni ĉovjek → doţivljava ţivot kao besmisleno postojanje

kojim vlada sluĉaj, otuđen je od društva

→ ravnodušnost, bešćutnost

→ jednoliĉan i bešćutan ţivot

- jezik – jednostava, svakodnevan

- kratke reĉenice

- New York, 1919. – 2010.

- suvremeni ameriĉki pisac

- jedan od najpopularnijih i najzagonetnijih knjiţevnika 20. st.

- završio privatnu školu u New Yorku, pohađao vojnu školu u Pennsylvaniji

- studirao na 3 koleđa → ni na jednom nije diplomirao

- sudjelovao u 2. svjetskom ratu

- pisati je poĉeo s 15 godina

- prva priĉa → Story (21 godina)

- najĉešće je objavljivao priĉe u New Yorkeru

- 1951. prvi roman: Lovac u ţitu

- nije mogao podnjeti teret slave → povukao se iz svijeta (zatoĉio se u svojoj vili)

LOVAC U ŢITU

- moderni roman

- proza u trapericama

- opisuju se razliĉiti događaji koje je Holden Caulfield doţivio na razliĉitim

mjestima (od New Yorka do kuće), no on sve to zapravo govori u bolnici

- predboţićno vrijeme

- ţivot Holdena Caulfielda

- Holden – glavni lik i pripovjedaĉ

- 17 godina, pametan, osjetljiv, osamljen

- Holdenovi unutarnji monoliozi, razmišaljnja o svijetu, ljudima koji ga okruţuju,

budućnosti

- jezik – ţargoni, siromašan i jednostavan rijeĉnik, poštapalice i fraze

- radnja ne teĉe kronološki → ovisi o subjektivnim doţivljajima doţivljajima lika

→ tijek radnje prekinut razmišljanjima i monolozima

- ţeli postati lovac u ţitu → naslov

- humor

- ironiĉne usporedbe

- nepouzdan pripovjedaĉ (ich form)

- 105 -

DRAMA

1. EPSKI TEATAR

- Bertolt Brecht

- potaknuti gledatelja na akciju

dramski oblik kazališta epski oblik kazališta

- pozornica utjelovljuje događaj

- prizor proizlazi iz prizora

- na pozornici se prikazuje „priĉa“, događaj

- prizori se osamostaljuju

- dramska napetost – jedan od najvaţnijih

elemenata drame

- dramska napetost izostaje (nema zapleta,

radnja je ĉesto unaprijed poznata, prekida se

pripovjedaĉevim komentarima i pjesmama)

- scenska glazba prati radnju

- iluzionistiĉko kazalište

- sugestivno kazalište

- pjesme – songovi prekidaju i komentiraju

radnju

- kazalište koje razbija iluziju

- argumentirano kazalište

- osjećaj je primaran (katarza osjećaja) - razum je primaran (katarza razuma)

Od glumaca i od gledatelja traţi se

uţivljavanje:

- glumac se uţivljava u ulogu

- gledatelj se uţivljava u lik

- gledatelj se uţivljava u radnju

- gledatelja se potiĉe da osjeća

- gledatelja se ukljuĉuje u akciju

Od glumca i gledatelja traţi se distanciranje:

- glumac se distancira od uloge

- gledatelj se ne identificira s likom

- gledatelj je promatraĉ radnje

- gledatelja se potiĉe na spoznaje i odluke

- u gledatelja se budi sposobnost za akciju

Pretpostavka: ĉovjek i svijet su nepromjenjivi. Pretpostavka: ĉovjek i svijet su promjenjivi.

2. TEATAR APSURDA (ANTIDRAMA)

- predstavnici: Eugène Ionesco i Samuel Beckett

- filozofija egzistencijalizma → svoje svjedoĉenje o apsurdnosti drame ne

izraţavaju samo sadrţajem (temom), nego i formom, tj. razaranjem

klasiĉne dramske strukture

spajanje tragiĉnog i komiĉnog = tragiĉna farsa

duhovna podloga - osjećaj besmislenosti i apsurdnosti ţivljenja

tematika - otuđenost među ljudima, nemogućnost komunikacije, nesporazumi,

uzaludno ĉekanje, banalnost svakodnevnice, propadanje i

dehumanizacija

dramska radnja - dezintegracija dramske radnje: ne prikazuje se cjelovita radnja, nego

fragmenti i dramske situacije

- statiĉna radnja

- izostaju vaţni dramski elementi: dramska napetost, dramski sukob,

naĉelo uzroĉno-posljediĉne povezanosti

dramska

kompozicija

- prevladava cikliĉko ponavljanje i variranje dramskih situacija:

završetak drame samo je kraj, ali ne i rasplet

likovi - gotovo bez osobnosti i induvidualnosti, ĉesto se pojavljuju u

parovima koji karikiraju određene ljudske odnose

→ „otpaci ĉovjeĉanstva“, beskućnici, starci, invalidi (Beckett)

→ tipovi: engleski braĉni par i sl. (Ionesco)

- 106 -

dijalog - ne razvija sukob

- ne uspostavlja komunikaciju među likovima

- raspada se na monologe, pitanja bez odgovora, znakovite pauze,

jeziĉne klišeje, fraze, poštašalice, ponavljanja

prostori - simboliĉki, metafiziĉki prostor (Beckett)

- karikature građanskih soba i salona (Ionesco)

scenski pokret - vaţna postaje gesta i scenska igra koja istiĉe mehaniĉnost pokreta

struktura

dramskog teksta

- gubi se podjela na ĉinove i prizore

- prevladavaju jednoĉinke i dvoĉnike

- Dublin, 1906. – Pariz, 1989.

- irski knjiţevnik

- pisao na francuskom

- studirao francuski, talijanski i engleski na Trinity Collegeu u Dublinu

- profesor engleskoga u Francuskoj

- 1969. Nobelova nagrada

- djela: Ĉekajući Godota, Svršetak igre (drame), Murphy, Molloy i Mallone umire

(romani)

- kazalište apsurda i antiteatar

- pokretaĉ i jedan od utemeljitelj posmoderne proze i drame

U OĈEKIVANJU GODOTA

- svojevrsna parodija ljudskog ţivota → besmisao ţivota

- antidrama u dva ĉina

- raskriţje s stablom

- likovi: 1. par: skitnice Vladimir i Estragon

2. par: klaunovi Pozzo [Poco] i Lucky (engl. sretan)

- išĉekivanje Godota (engl. God=Bog ?)

- nema razgovora u obliku sukoba ili razrješenja → svaki lik govori svoje – nema

pravog dijaloga

- nema pravih osoba – likovi karikatur, simboli

- karikatura i parodija mišljenja

- docta ignorantia (uĉeno neznanje)

- groteska, tragiĉna farsa

- 107 -

- javlja se 70-ih godina 20. st.

- završna faza modernizma ili nova knjiţevna epoha

Obiljeţja:

- pokušaj prekida s modernistiĉkim zahtjevom originalnosti kao nesumnjive

vrijednosti → knjiţevnost ne mora nuţno teţiti novome

- relativizam – nema isticanja vrijednosnoga sustava

- ukidaju se razlike između umjetniĉke knjiţevnosti i trivijalne proze

- sve tehnike i sve ideje postaju jednako vrijednima

- novo shvaćanje tradicije

- tradicija se ne osporava

- slijede se uzori, ali ih se i ironizira

- iz tradicije se uzimaju i djela koja nisu bila poznata u svom vremenu

(podcijenjene knjiţevne vrste)

- u literaturu se uvodi trivijalna knjiţevnost

- intertekstualnost – međuovisnost tekstova: za razumjevanje jednog teksta, ĉesto

je bitno poznavanje drugog teksta

- u knjiţevnoj tehnici ukidaju se ţanrovske granice, ali i granice između filozofije,

knjiţevnosti i znanosti

Predstavnici:

- Jorge Luis Borges i Samuel Beckett → preteĉe

- Gabriel Garcia Marquez, Italo Calvino, Umberto Eco, Milan Kundera i dr.

- pobuna protiv „kulta ljepote“ i sklada

- Prvi svjetski rat → promijenio ĉovjekov pogled na svijet, razorio modernistiĉki

ideal ljepote

PRVO RAZDOBLJE: HRVATSKI EKSPRESIONIZAM (1914. – 1928.)

- povijesni okvir: 1914. – poĉetak 1. svj. rata, 1928. atentat na hrv. poslanike u

beogradskoj Narodnoj skupštini

- 1914. – smrt A.G. Matoša, pojava prvih Krleţinih djela i antologija Hrvatska

mlada lirika

Hrvatska mlada lirika

- antologiju izdalo Društvo hrvatskih knjiţevnika

- zastupljeni pjesnici mlađe generacije rođeni krajem 19. st.

- poezija pisana u duhu hrvatske moderne (lirski pejsaţ, kult forme)

- uzori: Matoš i Vidrić

- 108 -

→ Ivo Andrić, Vladimir Ĉerina, Frano Galović, Janko Polić Kamov, Nikola Polić,

Tin Ujević, Ljubo Weisner...

Ekspresionistiĉki ĉasopisi

- Ulderiko Donadini – Kokot (1916.)

→ politiĉki ĉlanci u kojima se zalaţe za aktualnost tematike i pobunu

- Antun Branko Šimić – Juriš (1917.) → traţi potpuni prekid s tradicijom

- Vijavica (1919.)

- Miroslav Krleţa – Plamen (1919.)

Antun Branko Šimić → najznaĉajniji predstavnik hrvatskog ekspresionizma

DRUGO RAZDOBLJE (1928.-1952.)

- 1928. ĉasopis Kritika (ĉasopis za socijalnu literaturu)

Krleţa poĉinje objavljivati glembajevski ciklus

- prevlast socijalne literature

Proza

- obnova realistiĉkog romana – dominiraju djela socijalnog realilzma

- moderni romani → prvi hrvatski moderni roman: Povratak Filipa Latinovizca

Poezija

- međuratno razdoblje → Tin Ujević, Dobriša Cesarić i Dragutin Tadijanović

- Ivan Goran Kovaĉić – pjesnik i prozni pisac

- dijalektalna poezija

→ Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleţe (kajkavsko narjeĉje)

→ Dragi kamen Mete Balote (ĉakavsko narjeĉje)

DVIJE STRUJE

1. skupina jugoslavenski orijentiranih knjiţevnika okupljenih oko Vladimira

Ĉerine (ĉasopisi Val i Vihor)

- nezadovoljni kompromiserskom i neuĉinkovitom politikom

- knjiţevno-umjetniĉki uzori: Vladimir Nazor i Ivan Meštrović

2. znaĉajna pojava pisaca koji su manifestima izraţavali nezadovoljstvo

stanjem u hrvatskoj knjiţevnosti

- Ulderik Donadinij, Antun Branko Šimić i Miroslav Krleţa

- Ulderik Donadinij – izdavaĉ i urednik ĉasopisa Kokot (1916.)

- „Dolja estetike!“

- suprotstavlja se građanskom uĉmalom

ćudoređu

- bunt, borbenost i teţnja za aktualnošću

- rodom iz Hercegovine (20. st.)

- gimnaziju polazio u Širokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu

- aktivist pokreta katoliĉke mladeţi

- školovanje napušta nakon što je objavio prvi broj knjiţevnog ĉasopisa Vijavica

(1917.) – bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine

- 1919. ĉasopis Juriš, 1924. Knjiţevnik

- najznaĉajniji pjesnik ekspresionistiĉke faze hrvatske knjiţevnosti

- 109 -

- na poĉetku stvaralaštva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanost knjiţevnost s

društvenim problemima

- umjetnost ne teţi ni za ĉim – „teţi jedino da bude umjetnost“

- umjetnost – poseban, duboki unutarnji doţivljaj svega onoga što je

vezano za ĉovjekovo osjećanje ţivota i svijeta (lišen svega

nevaţnoga, nestvarnog i banalnog)

→ traţi bit ĉovjeka i svijeta – dublji smisao ĉovjekova postojanja

Šimićev ekspresionizam

- škrtost izraza, racionalizacija rijeĉi, odbacijvanje deskriptivnog

- dojam krika, napetosti, unutrašnje dinamike i pokreta što se ostvaruje

neglašenom uporabom glagola, reĉeniĉnih nizova i eliptiĉnih nizova

- slobodan stih, išĉezavanje interpunkcije

- vizualni izgled – grafiĉka forma pjesme postaje strašno vaţna

- koloriĉnost – jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiĉki kontrasti boje

dobivaju vrijednost simbola (osobito plava boja – otvara obrise metafiziĉkog

svijeta)

- najĉešće stilske figure – sinestezija, hiperbola, metafora

- uranjanje u sadrţaj svijesti – vizije, halucinacije, slutnje, nestvarne slike...

PREOBRAŢENJA (1920.)

- prva i jedina pjesniĉka zbirka (48 pjesama)

- magija poetske rijeĉi (govor boje, zvuka i ritma)

- unosi u hrvatsku poeziju slobodni, nevezani stih, izostavlja interpunkciju, ĉime

daje vizualnu snagu svojim lirskim motivima

- više misaon nego emocionalni pjesnik – traţenje smisla ljudskog postojanja

(zaĉetnik „pojmovne“ umjesto „slikovne“ poezije)

- teme o ljudskom tijelu i poetski ciklus o siromasima

- nemoćni revolt protiv neumitnosti prolaţenja

→ neobiĉno saţetim izrazom u temama ljubavi i smrti pokušao tipiĉnim

egzistencijalnim motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne

→ nemoćan da dokući bit → pobunio se protiv svega sputanog i

nedoreĉenog u ĉovjeku

- muzika forme

- tehnika pjesme

– dva ritma: mehaniĉki i ekspresivni

- ekspresivni ritam – najprivlaĉniji slobodni stih (rijeĉi ne smiju biti ritmiĉki

na svome mjestu)

- bitnije rijeĉi u pjesmi treba naroĉito naglasiti - trebaju doći na ono

mjesto u stihu gdje je ritmiĉki udar najjaĉi

- rimovati treba samo kada to treba, jaĉe djeluje kada je rijeđa

- gubitak interpukcije

- stih: slobodan (zalaţe se za „ekspresivni“, a ne „mehaniĉki“ ritam

- koristi ĉisti jezik

- suprotstavlja simbole – pjesme mu nalikuju više snu nego javi

- stil: sluţi se unutarnjom rimom, anaforom, asonancom, aliteracijom, ĉesto koristi

ponavljanja

- 110 -

Pjesnici

- lirska misaona pjesma

- pjesniĉki poziv, senzibilnost pjesnika

- pjesniĉko umijeće (ars poetica)

- ĉuđenje – „Pjesnici su ĉuđenje u svijetu“

- prvi stih izdvojen – zasebna ritmiĉka, znaĉenjska i sintaktiĉka cjelina

- odsutnost interpukcije

- sinestezija

- metafora

- pjesnicima dodjeljuje povlašteni status jer oni imaju pravo uvida u bit stvari

- slobodni, nevezani stih

Opomena

- lirska misaona pjesma

- uzvišenost duha

- temeljni motivi – ĉovjek, zvijezde, svjetlost, prah (jednostavni)

- funkcionalnost rijeĉi

- zvijezde – simbol uzvišene duhovnosti

- paţljivo grafiĉko (geometrijsko) organiziranje pjesme

- uskliĉnik nakon motiva zvijezde → pjesniĉki krik

- hiperbola, metafora

- 1. kitica: nemoj se poniziti, nemoj ostati plitak

- 2. kitica: duhovnost

- 3. kitica: završetak zemaljskog ţivota

- 4. kitica: vjeĉnost

- pitanje egzistencijalizma (traţenje smisla ljudskog postojanja) – beskrajno i

vjeĉno unutar ljudskog bića

„Ĉovjeĉe pazi

da ne ideš malen

ispod zvijezda!“

- slobodni stih

Moja preobraţenja

- lirska misaona pjesma

- ljudski duh – podvrgnut neprestanim preobrazbama → teţnja za stalnošću i

vjeĉnošću

- pitanje ţivota i smrti – njihove svrhe

- preobraţavanje u stvaranju → povratak ĉovjeka u najhumanijem smislu (nije

bijeg od ţivota)

„Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i muĉne noći

iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro“

- slobodni stih

- grafiĉki organizrana pjesma

- izostanak interpunkcije

- simbolika boja

- hiperbola, metafora, sinestezija

- najpoznatiji stih: „Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta“

- 111 -

Povratak

- lirska ljubavna pjesma

- duhovna i simboliĉka prisutnost lirskog subjekta kraj voljene osobe

- krik ptice → ekspresionizam

- slobodni stih

- izdvojenost stihova znaj i staneš → ritam, naglašenost

- grafiĉka forma pjesme utjeĉe na sadrţaj

- sinestezija, personifikacija, onomatopeja

- simbolika boja

- plava boja – svijet metafiziĉnog (svijet njegove ljubavi)

Smrt

- lirska misaona pjesma

- fiziĉka, ekspresionistiĉka manifestacija smrti

- teške, pesimistiĉne pjesniĉke slike

„...i onda stane. Ko da mašina stane. I stoji. Ni makac.”

- smrt = kraj

- slobodni stih

- ekspresionizam – krik → „majka će ţivinski kriknuti”

Smrt i ja

- lirska misaona pjesma

- motivi – smrt, svršetak, poĉetak

- oblik – naglašavanje

- smrt, koja je svršetak, Šimić predstavlja kao poĉetak → vjeĉnost

- individualni, subjektivni doţivljaj smrti i smrtnosti

„i stigne na rub mene. Moj svršetak

njezin pravi je poĉetak:

kad kraljuje dalje sama“

- izostanak interpunkcije → vjeĉnost smrti (smrt i dalje vlada)

- odnos i jedinstvo ţivota i smrti

- metafora

Ruĉak siromaha

- socijalna lirska pjesma

- motivi – stid, ruĉak, siromaštvo, stol, tišina, teţina, krv, tijelo

- opkoraĉenje – naglašavanje

- groteskne slike, hiperbola

„i svaki misli da je drugom ubica

i da je krv što teĉe kroz njegovo tijelo

krv drugoga”

- ekspresionistiĉka slika ruĉka dvojice siromaha, promjena psihe uslijed siromaštva

- sram siromaha jednog pred drugim

- ironija

Hercegovina

- pejsaţna lirika

- subjektivni doţivljaj lirike i pejsaţa

- sinestezija, hiperbola, personifikacija

- 112 -

- ekspresionizam - „Ja koracam plav od sutona“

„kao krvlju namrljana slikarija“

„uţasne opeke viĉu“

„crni vlak se vuĉe i vrišti“

„crni ţivot ljudi“

- Zagreb, 1893. – 1981.

- hrvatski pjesnik, romanopisac, pripovjedaĉ, dramatiĉar (20. st.)

- osnovnu školu i niţu gimnaziju završio u Zagrebu, kadetsku školu polazio u

Peĉuhu, a vojnu akademiju u Budimpešti

- nakon neuspjeha da se javi kao dobrovoljac u srpsku vojsku, vraća se u Zagreb –

1915. mobiliziran u priĉuvnoj ĉasniĉkoj školi

- poslije rata, politiĉki opredijeljen za lijevu, komunistiĉku opciju, ţivi uglavnom

kao slobodni knjiţevnik, putuje u SSSR (1924.), te Prag i Varšavu (1932.)

- 1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ĉijem ĉelu

ostaje do smrti

- ratna lirika – ozraĉje nokturalnih neljudskih manifestacija ţivota u ratnom

vrtlogu

- kljuĉne rijeĉi: noć, smrt, krv

- izravni izraz pjesnikova duševnog stanja u tim apokaliptiĉnim

danima

- kvantitativne drame – ne gradi scenu na psihologiji likova, nego razbija prostor i

vrijeme, i scenu gradi na izrazito vizualnom, vanjskom

efektu, na kvantiteti (scenskoj monumentalnosti)

- ratne drame – Golgota, Galicija i Vuĉjak

- ojađen ĉovjek lišen svake nade

- razmišljanja o besmislenosti rata, njegovom pravom licu koje deformiraju

ljudskost

- ratna proza – Hrvatski Bog Mars

- jedna od najsnaţnijih antiratnih knjiga u europskoj knjiţevnosti

- Krleţa pod povećalo stavlja hrvatskog seljaka i intelektualca u uniformi

austrougarskoga vojnika

- prodire duboko u psihologiju svojih likova

- prikazuje apsurdnost ljudskog i međusobnog klanja uopće (tragedije

pojedinaca i cijelih skupina koje ginu, a da zapravo ne znaju zašto) ratna

→ razdoblje kada Krleţa napušta ekspresionistiĉku univerzalnu simboliku i

viozionarstvo, a pribliţava se realistiĉkom tretiranju sudbina malih ljudi i

njihove tragike

- knjiţevni rad:

- poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I, II, III, Lirika, Balade Petrice Kerempuha,

Pjesme u tmini

- novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele

- drame: Legenda, Saloma, Kraljevo, Michelangelo Buonarotti, Golgota,

- 113 -

Vuĉjak, Gospoda Glembajevi, U agoniji

- romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave

- putopisi, polemike, eseji: Vraţji otok, Izlet u Rusiju, Moj obraĉun s njima,

Deset krvavih godina

SNIJEG

- lirska pejsaţna pjesma

- motivi – snijeg, stope, ţene, zubi, domovina

- tema – prolaznost

- motiv snijega povezan s ljudskim ţivotom

- poloţaj ĉovjeka u svijetu

- kontrasti (snijeg – neutralna podloga koja pojaĉava kontrastni doţivljaj boja)

- boje: bijelo – ĉistoća

crveno – trulo, ranjavo

ţuto – prljavština

- slobodni stih

KRALJEVO (1915.)

- prvi dramski ciklus

- kvantitativne drame - ne gradi scenu na psihologiji likova, nego razvija prostor i

vrijeme, scenu gradi na izrazito vizualnom, vanjskom efektu,

monumentalnosti

- opširna jednoĉinka

- opširne didaskalije – varaški ugođaj, apokaliptiĉno

- masovne scene

- scenski simultanizam – na sceni se istodobno pojavljuje velik broj likova i

paralelno se odvijaju razliĉita zbivanja

- kraljevski sajam u predratnom Zagrebu → kaotiĉna vizija predratnog ludila

- tragiĉno i komiĉno

- raelistiĉki i fantastiĉki elementi

- groteska (prostitutke, pijani mrtvaci, slijepci)

- ekspresionistiĉka drama u kojoj se donosi kritika društvene stvarnosti

- motivi – ples mrtvaca (dans macabre)

- simboliĉki prikaz ljudskog društva koje se otima kontroli i koje ide prema ratu

- kompozicija: 1. dio: sajam u kojem se ĉuje mnoštvo anonimnih glasova

2. dio: pojedinaĉne sudbine

- krug – u kruţnom gibanju brišu se sve granice: prošlost-sadašnjost, smrt-ţivot

- didaskalije – iznimno vaţne

- pisane kao poetska proza

- utemeljene na sintezi jeziĉnih, zvukovnih, vizualnih i plesnih

elemenata

BARAKA PET BE

- pripovjetka

- ratna tematika

- pripovjedaĉev antiratni stav → ironiĉan pristup onima koji vode ratove u ime

„viših interesa“- suosjećanje za Vidovića

- tema: sudbina hrvatskih ljudi u Prvome svjetskom ratu

- 114 -

→ sudbina studenta Vidovića koji je kao neizljeĉiv ranjenik dospio u vojnu

bolnicu koju vodi grof Maksimilijan Axelrode

- infernalni svijet bolnice

- djelo prikazuje: tjeskobnu atmosferu punu krvi, smrti, rana, kaosa i jadnik

ranjenika razliĉitih nacionalnosti kojima preostaje jedino vjera u

Boga

- likovi i naĉin opisivanja likova:

Maksimilijan Axelrode

– grof; kontur Suverenog malteškog reda

- ironija, groteska (karikiranje kao naĉin karakterizacija lika)

- predstavnik vlasti, plemenitaš koji vodi AU Monarhiju – ironija

- nema osjećaj za patnju

- uvodi red koristeći silu

- u kontekstu djela u cjelini: povlaĉenje kada opasnost uistinu zaprijeti,

nemilosrdan pristup ranjenicima nakon nasilne noći, nazdravljanje pobjedi

kada Vidović umire

Vidović – student; broj osam

- dramski oblikovan lik (unutarnji konflikt koji se temelji na

postavljanju bitnih nacionalnih, osobnih i vjerskih pitanja)

- uzaludni monolozi

- hrvatski intelektualac u sluţbi austrougarskoga vojnika

- protiv svoje volje u ratu (za razliku od Maksimilijana)

- univerzalni lik, predstavnik ljudi koji u 1. svjetskom ratu ginu za tuđe

interese

- simbolika – ĉovjek koji ukazuje na apsurd rata i uništavanja

- naturalistiĉki elementi

– opis ranjenika, rana, kupaonice (prostrijeljena pluća, krv, bazen prljave

vode, Vidovićeva ţelja za prolijevanjem sadrţaja noćne posude)

- ekspresionistiĉki elementi

- kolektivne scene (ranjenici vape, a ostali slave)

- ranjenici marširaju

- slike barake kao utrobe šlepa

- realistiĉki elementi

- detaljan opis prostora karakterizira likove

- pobunjeni i obespravljeni pojedinac

→ djelovanje na ĉitatelja – dojam krika, potreba za osvješćivanjem, poriv

pobune (protiv rata)

- masovne scene – pijanstvo, mimohod → apsurd

- apsurd i besmislenost rata

- kaos, umiranje

- smrt i umiranje lišeni svake patetike

- simbolika blatne mrlje na bijelome platnu

- Prvi svjetski rat: bolnica = Austro-Ugarska

- ironija u naslovu zbirke → Mars nije hrvatski bog, nego tuđi (rimski), ali Hrvati

toliko ginu u ratovima za tuđince da bi trebao biti njihov

- 115 -

- zajedniĉka tematska obiljeţja novela unutar zbirke

→ domobranska tema

→ stradanje hrvatskih vojnika

- zajedniĉka stilska obiljeţja novela unutar zbirke

→ ironija i groteska

→ realistiĉko pripovijedanje

→ naturalistiĉke slike

BALADE PETRICE KEREMPUHA: Kevenhiller

- tridesete godine – procvat dijalektalne lirike

- Balade Petrice Kerempuha (1936.)

- kajkavski

- Petrica Kerempuh – grabancijaš i skitnica

- ismijava situaciju – satirik i ismijavaĉ

- pjesnikova vizija cjelokupne hrvatske povijesti promatrana u nizu

seljaĉkih buna i otpora – slika ţivota hrvatskog kmeta

- barokna kićenost – leksiĉko bogatstvo kajkavskog narjeĉja i razgranata

atribucija, nabrajanja i ponavljanja

- Kevenhiller – Juraj Kevenhiller, koruški kapetan zaduţen za gradnju Karlovca,

koji je sagrađne da bi posluţio obrani Hrvatske od Turaka

- a.d. 1579. – konkretan povijesni događaj

„Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo“

→ temeljna spoznaja koja se u inaĉicama provlaĉi kroz baladu

- seljaĉka rezignacija na kraju prelazi u ironiju

- crni humor i ironija

- dvije cjeline – filozofija seljaka

- konkretne situacije i problemi

- distisi

- uzastopna rima

GOSPODA GLEMBAJEVI

- Krleţa u Osjeku1928. na predvanju uoĉi javnog ĉitanja drame U agonij dijeli

svoje drame na kvantitativne i psihološke

- ciklus drama o Glembajevima:

1. Gospoda Glembajevi (1928.)

2. U agoniji (1928.)

3. Leda (1931.)

- psihološka drama

- mjesto radnje: palaĉa imućne bankarske obitelji Glembay

- vrijeme radnje: svega nekoliko sati (između 1 i 5 ujutro)

→ suţavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose

među likovima, na njihova psihološka proţivljavanja

Tematika

- u podlozi barboczyjevska legenda → svi Glembajevi su varalice i ubojice, a

njihovi su potomci opterećeni obiteljskim naslijeđem (animalna, grabeţljiva

priroda)

- 116 -

- uspon i pad Glembajevih → potekli od međimurskih seljaka, a zloĉinom,

prijevarama i ţenidbama popeli se na vrh društvene ljestvice i postali zagrebaĉka

gospoda

- simbolika → slom Austro-Ugarske Monarhije: slom u glembajevskom salonu

odraz je sloma koji zahvaća Monarhiju u cjelini

Kompozicija

- 1. ĉin: glembajevska sredina u koju se Leone vratio nakon 11 godina

obiteljski portreti → Leoneov negativan odnos prema toj sredini

- dvije razine odvijanja dramske radnje:

1. psihološka – Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini

2. socijalna – sluĉaj Rubert-Canjeg

- 2. ĉin: odnos oca i sina (Ignjat-Leone)

sukob unutar samog Leonea (glembajevsko-daniellijevsko)

→ dramski se sukob razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi

(munje, grmaljavina, vjetar, kiša)

- 3. ĉin: - financijski slom Glembajevih (varalica)

- razrješenje Leonovih unutarnjih drama: spoznaje tragiĉnu istinu da je

svojom prirodom pravi Glembay, iako se cijelog ţivota borio protiv

toga → na kraju drame prevladava glembajevska priroda – ubija

barunicu Castelly

Likovi

- u prvom planu – psihološki produbljeni likovi, ĉlanovi obitelji Glembay

- obitelj – Naci (Ignjat Jacques) Glembay – bankar, tajni savjetnik

- barunica Castelli-Glembay – njegova druga supruga

- Leone Glembay – Ignjatov sin iz prvog braka

- sestra Angelika – udovica starijega Glembajeva sina Ivana

- rođaci – Titus Andronicus Fabrizy-Glembay – umirovljeni veliki ţupnik

- Puba Fabrizy-Glembay – njegov sin; advokat, pravni savjetnik obitelji

- ostali – dr. Paul Altmann – lijeĉnik

- Alojzije Silberbrandt – svećenik, informator baruniĉina sina i njen

ispovijednik

- Leone – u središtu dramske radnje – poveznica svih elemenata drame

- „povratak u zaviĉaj” → psihološki sukob (između likova i unutar lika)

→ pokreće se radnja otkrivanjem tajni iz prošlosti

- ţenski likovi – barunica Castelly → nagonsko

- sestra Angelika (Beatrice) → duhovno

- ostali likovi → određeni psihološki i socijalno

- dijalozi otkrivaju licemjerje i nemoral društvenog kruga kojem Glembayevi

pripadaju

Stilska obiljeţja

- klasiĉna dramska struktura (3 ĉina, poštivanje pravila trojnog jedinstva)

- dramska napetost rezultat je dramskog sukoba (odnosa među likovima, sukoba

unutar lika)

- unutrašnja dramska kompozicija oblikovana je realistiĉki:

→ dramska napetost raste od najave sukoba u 1. ĉinu, preko sukoba otac-

- 117 -

sin u 2. ĉinu, do tragiĉnog raspleta u 3. ĉinu (scenski psihološki realizam)

- govorna karakterizacija (agramerski obojen njemaĉki jezik)

- naturalistiĉka obiljeţja - biološka motivacija glavnih likova (glembajevska i

daniellijevska krv)

- prizor pred portretima

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA (1923.)

- prvi hrvatski moderni roman

Tema povratka (zaviĉaj, djetinjstvo)

- središnja tema – povratak (Filip se nakon 23 godine vraća u svoj zaviĉaj (Zagreb)

u potrazi za vlastitim identitetom)

- „egzistencijalna muĉnina“ → ĉini mu se da ljudski ţivot nema smisla, a svijet

doţivljava kao niz nepovezanih pojava

→ odraţava se na njegovu umjetniĉku prirodu: boje gube svoj intenzitet →

gubitak inspiracije i nemogućnost stvaranja

- povratak u djetinjstvo – dodir s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima →

sjećanje na djetinjstvo

- sve događaje iz djetinjstva povezuje lik majke (najtajnovitije pojave njegova

djetinjstva) i muĉno pitanje vlastitog podrijetla (otac?)

Tema umjetnosti

- slikar → naglašava vaţnost boje u doţivljaju svijeta

- brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika

→ roman o umjetniku i umjetnosti

Socijalna tematika (Panonija; Kostanjevec)

- naĉin ţivota u njegovom zaviĉaju (panonsko tlo) – pravi ţivot od kojeg se

udaljio ţiveći u europskom velegradu

- ubrzo uviđa da mu više ne pripada → izgubio je vezu s „panonskim“ korijenima

- Kostanjevec – majĉino imanje → „svijet provincijske glembajevštine“

- krug oko Silvija ol. Liepacha Kostanjeveĉkog

→ ironiĉan prikaz s jasnim prezirom prema njezinim malograđanskim,

snobovskim nazorima

Kompozicija

- dva dijela:

1. dio: dominira retrospektiva

2. dio: kostanjeveĉka sredina, pripovijedanje teĉe linearno

- dramska struktura: ekspozicija (Filipov povratak)

prizori puni dramatike (Filip-majka, Boboĉka-Filip-Baloĉanski,

Filip-Kiryjales)

dramatiĉni krvavi rasplet

Likovi

- Filip – u središtu romana njegova svijest (svi događaji)

- hipersenzibilan intelektualac, umjetnik

- muĉi ga teţnja za samospoznajom

- egzistencijalna tjeskoba oduzima mu moć umjetniĉkog izraţavanja

- suprotnosti: tjelesno-duhovno, umjetniĉko-racionalno, primitivno-

civilizacijsko

- 118 -

- majka i Boboĉka – fatalne ţene – prikazane na sliĉan naĉin → naglašena

tjelesnost

→ odnos prema njima utemeljen na Freudu i psihoanalizi

- Baloĉanski – biološka motivacija: ţrtvuje svoju građansku egzistenciju i odriĉe se

svega zbog otkrića tjelesnoga

→ njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u završnici

romana kad ubija Boboĉku

- Filip↔Kiryjales – podvojenost Filipova karaktera

→ intelektualni dvoboji – suprotstavljeni (Filip – umjetnost, Kiryjales –

logika, razum)

→ Kiryjales predstavlja Filipovu podsvijest, njegov alter ego

Stilska obiljeţja

- sinteza tradicionalnog i modernog

- tradicija → linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim „ĉvorištima“

- moderna → minimalizirana fabula, ĉovjekova svijest u središtu romana

Modernistiĉka tehnika

analitiĉka

introspekcija

Radnja romana u svijesti glavnog lika: ĉine je njegova sjećanja,

emocije, razmišljanja, unutrašnja proţivljavanja, podsvijest

subjektivno vrijeme

U romanu se isprepliću dva vremenska tijeka: prošlost (oţivljena u

sjećanjum prošlost se komentira iz perspektive sadašnjosti) i

sadašnjost (događaji u objektivnom vremenu). Tako se „bez

šavova“ isprepleće prošlo i sadašnje vrijeme tvoreći simultani niz.

U romanu su ĉesti vremenski skokovi (sadašnjost-prošlost-

sadašnjost).

unutrašnji

monolog, slobodni

neupravni govor

Uz unutrašnji monolog dominira slobodni neupravni govor: to je

istovremenost dvaju glasova (pripovjedaĉ, lik), što znaĉi da su

misli lika (Filipa) „filtrirane“ kroz misli pripovjedaĉa.

asocijativna

tehnika

Vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potiĉe oţivljavanje

sjećanja, odnosno Filipov dijalog s prošlošću.

esejistiĉki dijelovi U romanu su ĉeste esejistiĉke digresije ĉiji je sadrţaj vezan uz

Filipove meditacije o likovnim problemima, razgovore o

umjetnosti i sl.

- vrsta romana – monološko-asocijativni roman

- analitiĉko-psihološki roman

PREDGOVOR PODRAVSKIM MOTIVIMA KRSTE HEGEDUŠIĆA

- Krsto Hegedušić – slikar, osnivaĉ grupe „Zemlja“ (1929.) i pokretaĉ „hlebinske

škole“ naivnog slikarstva

- 1933. Podravski motivi – grafiĉka mapa

- diskurzivni esej

→ iznosi svoje nazore o ljepoti i umjetnosti

→ osvrće se na neke tada aktualne teze

- smisao i funkcija knjiţevnosti i umjetnosti

- nadahnuće svake umjetnosti – svijest o smrtnosti i ţelja da se ona nadţivi, da

barem dio nas ostane „zamrznut“ u vremenu

- temeljne umjetniĉke teme – patos, smrt i rat

- 119 -

- otisak krvave praĉovjekove ruke na zidu pećine → prijelaz iz animalnog u

ljudsko → poĉetak umjetnosti

- umjetnost se hrani stvarnošću ljudskog ţivota

- burne reakcije

- sukob na knjiţevnoj ljevici – Miroslav Krleţa pruţa otpor simplificiranom modelu

utilitarnog realizma → izraţavati se primarno knjiţevnim sredstvima, snaţnom

umjetniĉkom obradom, poštivati sve zakonitosti estetike

- Predgovor mapi „Podravski motivi Krste Hegedušića“ (1933.)

- kulminacija – Dijalektiĉki antibarbarus (1939.) – rezultiralo Krleţinim iskljuĉenjem

iz komunistiĉkih redova

- Vrgora, 1891. – Zagreb, 1955.

- sjemeništarac, polazi klasiĉnu gimnaziju u Splitu

- u Zagrebu studira hrvatski jezik i knjiţevnost, filologiju i filozofiju na

Mudroslovnom fakultetu

- 1913. odlazi u Pariz

- 1914. upisuje se u Legiju stranaca

- 1919. vraća se u Zagreb

- jedan od najdarovitijih pjesnika Matoševa kruga

- objavljuje 10 pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici

Djela:

- pjesme: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Ţedan kamen na

studencu

- eseji: Ljudi za vratima gostionice, Skalpel kaosa

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

- lirska, tuţaljka

- motivi starosti duše, a mladosti tijela (Baudelaire)

- samoća, tjeskoba, razoĉaranost, nemoć

- obraćanje Bogu

- anafora – „I nema sestre ni brata

I nema oca ni majke

I nema drage ni druga…“

- polisidenton – „…i ljubav, i pobjede

i lovora, i darova.“

- kontrast

- biblijski motiv – Sin, odnos Bog-Sin, braća

- sinestezija – „Gorak je vijenac pelina

mraĉan je kaleţ otrova“

- pravilna struktura – tercine

- vidi „svjetlo na kraju tunela“

VISOKI JABLANI

- refleksivna lirika

- pojedinac u svijetu

- 120 -

- jablan – simbolika pjesnika (nad njima samo zvijezde

- veliĉanje pjesnika – izuzetnost koja plaća cijenu

- naglašeno: mi-oni → osamljenost

- isticanje pjesniĉkog uzvišenog i usamljenog poloţaja

- slobodni stih

- sedam nejednakih strofa (2-9)

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

- lirska, misaona, refleksna pjesma

- poloţaj ĉovjeka u svemiru – „Sa svakim nešto dijeliš, i više vas isti ste“

- svi pripadamo zajednici, dijelimo snove, misli, grijehe…

- osuđuje ţelju ljudi da uvijek budu bolji od drugih

„Stojimo ĉovjek protiv ĉovjeka...“

- ĉovjek je pojedinac osuđen da bude dio mase

„Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,

ja sam šiljak s vrha ţrtvovan u masi“

OPROŠTAJ

- lirska misaona pjesma

- 1914., zbornik Hrvatska mlada lirika

- obraćanje (apostrofa) Marku Maruliću, apologija Maruliću kao ocu hrvatske

knjiţevnosti

- posljednji pozdrav Marku Maruliću

- veze moderne knjiţevnosti s tradicijom, pjesniĉki poziv

- pjesma je pisana ĉakavštinom i ortografijom 16. st.

NAŠE VILE

- misaono-ljubavna (petrarkistiĉka) lirska pjesma

- osvrt na petrarkistiĉku knjiţevnu baštinu

- uloga ţene u hrvatskoj knjiţevnosti

- povijesni pregled ţene u poeziji → od Cvijete Zuzorić, Dubravke preko Katarine

Zrinske, kraljice Jelene do Sunĉanice, Nede i Sokolice

- oblik: nedosljedni dvanaesterac, 3 strofe, rima abababcc

IX

- ljubavna petrarkistiĉka lirika

- obraćanje (apostrofa) platonsokj idealnoj ljubavi

- doţivljaj ljubavi

- prvi stih – „Boţanska ţeno, gospo nepoznata”

- oblik: sonet, rima, jedanaesterac

- Poţega, 1902. – Zagreb, 1970.

- djetinjstvo proveo u Osijeku

- maturirao u Zagrebu, studirao pravo i filozofiju

- radio kao lektor, urednik, knjiţevnik i prevoditelj

- prvu pjesmu objavio s 14 godina

- prva zbirka – Lirika (1931.) → nagrada JAZU za pjesniĉku zbirku godine

- 121 -

- prevodi ruske i njemaĉke autore

- jedan od najboljih pjesnika rime i vezanog stiha

IZRAZ POETIKA TEME

- odabir „neistrošenih rijeĉi“

- muzika stiha i ritma

- gradi klasiĉne strofe

- originalnost i autentiĉnost

- jednostavnost

- matoševsko-vidrićevska

tradicija

- impresionistiĉko-

simbolistiĉka poetika

- brojne vizualne i akustiĉke

impresije

- raskošne slike

- antiteza, simboli, epiteti

- sklad – izvanredni tonovi

- spoznaja o ţivotu

- ĉarobna preobrazba iz

obiĉnog u neobiĉno

- grad, urbani pejzaţi i

ozraĉja

- ljubav, odanost ţivotu,

vedrina

Cesarićeva „ĈISTA LIRIKA“

- zatvorena forma i vezani stih

- svakodnevni motivi i jednostavan izraz

- naglašen ritam i simbolika

- sklonost prema romantizmu (motivi i simbolika)

- bliskost s angaţiranom knjiţevnošću (socijalne pjesme)

OBLAK

- misaono-reflaksivna lirska pjesma

- motivi – oblak, predveĉerje, grad, vjetar, ljudi…

- trenutak – prekid ravnodušne zbilje → oblak se pojavio iznenada

- izdizanje iznad „zemaljskih stvari“

- oblak – simbol prolaznosti, visine i kretanja

- preobraţavanje obiĉnog u neobiĉno (Voćka poslije kiše, Oblak, Slap)

POVRATAK

- misaono-refleksivna lirska pjesma

- tema – misaonost i ljubav

- „Krhko je znanje!“ – racionalnoj spoznaji suprotstavlja ljubav

- krug – najsavršeniji lik (cikliĉnost)

- vjeĉno vraĉanje istog

- kruţni tijek prikazan formom pjesme - ponavljanje poĉetne strofe na

kraju

BALADA IZ PREDGRAĐA

- motivi – petrolejska lampa, blato, plot, sirotinja, svjetlost, mrak, brige…

- socijalna lirika

- socijalni problemi predgrađa – siromaštvo

- sudbina pojedinca

- anafora, polisidenton

- cikliĉnost

- nabrajanje – ritmiĉnost

„I nema ga mjesec, i nema g dva

I zima je već,

I snijeţi…“

- prolaznost vremena – forma pjesme

- 122 -

- Rastušje, 1905. – Zagreb, 2007.

- pjesnik, prevoditelj, antologiĉar, urednik

- upisao studij šumarstva, 1928. prelazi na Filozofski fakultet

- osnovao Institut za knjiţevnost JAZU

- ĉlan HAZU

- njegove pjesme ĉesto prevođene

- sjećanje na djetinjstvo

- unio novitet u poeziju

Pjesme: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme,

Intimna izloţba iz Raba, Blagdan ţetve, Srebrne svirale, Prsten, Poezija, Sabrane

pjesme, San, Prijateljstvo rijeĉi, Svjetiljka ljubavi, Moje djetinjstvo, Šuti srce, u

samoći kad naviru uspomene, Kruh svagdanji

Međuratna lirika

- teme: djetinjstvo i priroda rodnog sela Rastušja

- pjesnikova tuga zbog odlaska u grad, ĉeţnja za danima djetinjstva ţudnja za

ljubavlju

- stil: prividno jednostavan, građen na neposrednim, spontanim dojmovima

→ proţet dubokim osjećajem samoće i otuđenosti

- „govorni” ritam – slobodni stih

- poetska gipkost – povremena rima, promjenjiva duljina stihova i ritmiĉke stanke

Poslijeratna lirika

- tamni tonovi

- osjećaj zabrinutosti i rezignacije

- teme: univerzalni problemi ljudske egzistencije

- tragiĉna spoznaja ĉovjekove prolaznosti i tjeskoba smrti

DUGO U NOĆU, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

- ljubavna (majĉinska) lirska pjesma

- vizija majĉinog bdijenja

- dugo u noć

- svjetlost – bijelo platno, prosjede kose, trak lampe, snijeg

- slika djetinjstva - radost, bajkovitost, idiliĉnost, sjeta i tuga (muka onih koji su se

za nas ţrtvovali i voljeni nas)

- slobodni stih

- jednostavni izraz

VEĈER NAD GRADOM

- elegija

- odraz svijeta u lirskom subjektu

- Firenza

- Arno↔Rastušje

- mrtve ruke Michelangela → ţive ruke njegove majke

- oblik: slobodni stih (govorenje, a ne pjevanje)

- 123 -

PRSTEN

- misaono-refleksivna pjesma

- ţivot i vrijeme

- prsten – simbol trajne univerzalne vrijednosti koja nadrasta pojedinu ljudsku

sudbinu → nosio ga je vitez-kriţar pa doradio nürnberški zlatar i na

kraju preko mnogih ruku stiţe do lirskog subjekta

- slobodni stih

(pjesma)

(pjesma u prozi)

(pripovijetka)

- od 1952. do 1969.

- naziv dobila zbog sliĉnosti s razdobljem hrvatske moderne → pluralizam stilova

- društveno-povijesna situacija:

- Jugoslavija – umjetnost u sluţbi reţima

- potkraj 40-ih godina → politiĉke promjene – vrijeme oslobađanja

umjetnosti od potpune utilitarizacije i pragmatizma

- Petar Šegedin – referet O našoj kritici, 1949.

→ otvoreno govori o ograniĉenosti teorije i prakse socijalistiĉkoga

realizma

- otvoren proces destaljinizacije → borba za slobodu umjetniĉkog izraza

- Miroslav Krleţa – referat u Ljubljani 1952. na III. kongresu Saveza

knjiţevnika Jugoslavije

→ oznaĉio pobijedu onih liberarnih strana koje su se zalagale za

autonomiju umjetniĉke sfere, za razvoj knjiţevnosti u skladu s

tradicijom

KRUGOVAŠI

- ĉasopis Krugovi (1952.-1958.)

- prvi osvješteni literarni program u poslijeratnoj hrvatskoj knjiţevnosti

- preporod hrvatske knjiţevnosti

- krilatica Vlatka Pavletića → „Neka bude ţivost!“

→ knjiţevnost se oslobađa diktata i sluţbovanja reţimu

→ zahtjeva se stvaranje u skladu s induvidualnošću i stvaralaĉkim poticajem

samog pjesnika

→ knjiţevnost se otvara vanjskim, europskim utjecajima

- afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku i vlastiti izraz

- 124 -

- obiljeţja poetike krugovaša:

→ induvidualan i subjektivan pristup knjiţevnosti

→ pluralizam stilova, heterogenost pisma

→ traţenje poticaja u domaćoj knjiţevnoj baštini

→ ugledanje u suvremene strane uzore (osobito u angloameriĉke, poput

Thomasa S. Eliota i Ezre Pounda, te španjolske pjesnike)

RAZLOGOVCI

- ĉasopis Razlog (1962.-1969.)

- istiĉu beskompromisnu slobodu umjetnosti kao svoj jedini knjiţevni kriterij

- uzor: suvremena njemaĉka i francuska knjiţevnost

egzistencijalistiĉka filozofija

Umjetnost rijeĉi, 1957.

- ĉasopis za znanost o knjiţevnosti

- utemeljitelj i urednik Zdenko Škreb

- zasluţan za upoznavanje hrvatske knjiţevne javnosti sa suvremenim inozemnim

kretanjima na podruĉju knjiţevne teorije i za razvoj knjiţevne znanosti u

Hrvatskoj

POEZIJA

- glavni dio knjiţevne produkcije

- širenje tematskog prostora, obnova artizma, eksperimentiranje

- izraţavanje idiomom svoga kraja, urbanim ţargonom, jezikom filozofije i

egzaktnih znanosti

- depatetizacija i demistifikacija poezije

3 generacije pjesnika:

1. međuratno razdoblje – Jure Kaštelan i Vesna Parun

2. krugovaška generacija

3. razlogovska generacija

od

„slikovne“

do

„pojmovne

poezije“

predstavnici: Jure Kaštelan, Vesna Parun, Josip Pupaĉić (u 1. fazi)

teme: intimne teme (ratne traume, djetinjstvo, zaviĉaj)

stilska obiljeţja: elegiĉnost, slikovitost, metaforiĉnost

predstavnici: Slavko Mihalić, Vlado Gotovac, svi razlogovci

teme: egzistencijalistiĉka i filozofska tematika

stilska obiljeţja: jezik postaje instrument spoznaje, ugleda se u jezik

filofofije; pesimizam, nekomunikativnost, hermetizam

„ludistiĉka

poezija“

predstavnik: Ivan Slamnig

teme: jezik kao materijal pjesme

stilska obiljeţja: igra jezikom; razbijaju se jeziĉne norme; u poeziju

prodire govorni i šatrovaĉki jezik, barbarizmi

PROZA

- kratka proza, roman

- teme – ratna problematika → traume ĉovjeka u ratnom vihoru

- urbana problematika → osamljen pojedinac, inetelektualac

- svijet djetinjstva

- 125 -

- dvije generacije prozaista:

knjiţevnici koji su se afirmirali

u međuratnom razdoblju ili

neposredno nakon Drugog

svjetskog rata

Ranko Marinković: Kiklop, Never more, Ruke

Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje, Proljeće Ivana Galeba

Petar Šegedin: Djeca Boţja, Osamljenici

generacija krugovaša

Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan, Izgubljeni zaviĉaj

Antun Šoljan: Izdajice, Kratki izlet, Luka

Ivan Slamnig: Bolja polovica hrabrosti

- egzistencijalistiĉki roman – Petar Šegedin, Vladan Desnica, Slobodan Novak i

Antun Šoljan

→ teme: traţenje smisla ţivota, nemogućnost istinske komunikacije,

osamljenost i otuđenost

→ moderno strukturirani romani s monološko-asocijativnom kompozicijom

→ podvrste: roman-ideje, roman-esej

Proza u trapericama

- popularna proza koja nastaje 60-ih godina 20. st. kao opreka inetelektualistiĉkoj

prozi

- zaĉetnik: Amerikanac David Jeronim Salinger: Lovac u ţitu

- Obiljeţja:

→ prikazivanje generacije mladih, inteligentnih ljudi bez ciljeva, planova,

sigurne budućnosti; nezadovoljni su svijetom, ali su neangaţirani,

apolitiĉni i ciniĉni

→ ograđuju se od malograđanske kulture koju doţivljavaju kao kulturu

odraslih, što je apsurdno jer su i sami odrasli

→ afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dţinsa

→ pripadnost nekoj društvenoj skupini zamjenjuje se pripadnošću klapi

→ klapa nameće određene uloge i modele ponašanja

→ nepouzdani pripovjedaĉ koji pripovijeda u 1. licu

→ u jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt

- Zakuĉac kraj Omiša, 1919. – Zagreb, 1990.

- pjesnik, kritiĉar, esejist, dramski autor, knjiţevni znanstvenik

- voditelj Katedre za teoriju knjiţenosti na Filozofskom faklutetu u Zagrebu

- lektor na Sorboni u Parizu

- redoviti ĉlan HAZU-a

- 1940. zbirka Crveni konj → zapaljena – buntovna tematika, moderan izraz

- djela: Crveni konj, Pijetao na krovu, Biti ili ne, Malo kamena i puno snova,

Ĉudo i smrt

Klasiĉno moderna poezija Jure Kaštelana

- spoj modernizma i jednostavnosti narodne umjetnosti

- utjecaji – hrvatska pjesniĉka tradicija, osobito Matoš i Ujević (intelektualizam)

- F. G. Lorca i nadrealizam (metaforika)

- narodna poezija (ritmiĉnost)

- 126 -

- teme – rat

- intimna tematika → djetinjstvo, zaviĉaj, ljubav, doţivljaj smrti,

egzistencijalna zabrinutost

- obiljeţja – slobodni stih

- razvijena nadrealistiĉka metaforika

- alegoriĉnost i intertekstualnost

TVRĐAVA KOJA SE NE PREDAJE

- misaono-refleksivna lirska pjesma

- ljubav i duhovnost kao neuništivi dio ljudskog bića

- motivi – tvrđava, zastava, srce, tane, dan, mostovi

- tema – pjesnik je izgradio bedeme, odnosno blokadu od mana, tj. loših prijašnih

iskustava te se tako ogradio od novog ranjavanja

- tvrđava sa zastavom srca koja odoljeva svim vojskama

- metafore – tvrđava → ustrajanost u idealima

- dragulji → snovi o uspijehu

- slobodni stih

KONJIC BEZ KONJIKA

- poema

- u narodnoj predaji konj i konjanik ĉine cjelinu

- konj bez konjanika → metafora zla i nesreće, slutnja smrti

- uspoređivanje ĉovjeka i prirode → priroda je vjeĉna, a ĉovjek prolazan

- ponavljanja

- pjesniĉke slike ispunjene tjeskobom

„Ledeni je dodir smrti

bezglasan“

„Mrak u mraku“

- slobodan stih, 12 strofa

- Zlarin, 1922. - /

- pjesnikinja, esejistica, dramska autorica i djeĉja pjesnikinja

- završila gimnaziju na Visu, u Zagrebu studirala romanistiku i filozofiju

- ţivi u Zagrebu kao profesionalna knjiţevnica

- djela: Zore i vihori, Vidrama vjerna, Crna maslina

Poezija Vesne Parun

- utjecaji – starozavjetna poezija (biblijski verset)

- hrvatska pjesniĉka tradicija (osobito pjesnici hrvatske moderne) te Tin

Ujević i Dragutin Tadijanović

- francuski nadrealisti

- teme – intimna tematika → sjećanje na mladost, djetinjstvo, zaviĉaj i ljubav

- ljubavne pjesme → progovara o ţenskoj intimi, o „biti ţenstva“ i o

neispunjenom materinstvu (pr. Ti koja imaš nevinije ruke)

- egzistencijalna tematika

- obiljeţja – slobodni stih

- 127 -

- bujna i originalna metaforika

MATI ĈOVJEKOVA

- misaono-refleksivna pjesma

- tema: tragiĉan poloţaj ĉovjeka u svijetu zla i nasilja

- narodsko zaklinjanje:

„Bolje da si rodila zemlju crnu, o mati

moja, nego mene“

- slobodan stih, 4 strofe

TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

- ljubavna lirika

- tema: altruizam u ljubavi, ljubavna ţrtva

- ljubavni trokut

- slobodan stih, 10 strofa

- apostrofa – lirski subjekt se obraća drugoj ţeni prepuštajući joj svoju ljubav za

njegovo dobro

- Slimen kraj Omiša, 1928. – Krk, 1971.

- klasiĉna gimnazija u Splitu, studij knjiţevnosti u Zagrebu

- profesionalni knjiţevnik

- gimnazijski profesor

- urednik ĉasopisa Krugovi i Knjiţevnik → krugovaš

- lektor u Londonu i Lyonu

- poginuo u zrakoplovnoj nesreći na Krku (zrakoplov se zapalio nakon sljetanja u

krĉku zraĉnu luku) – s njime su poginule i ţena i kćer

- obiljeţja – veza sa zaviĉajem, divljenje prirodi

- egzistencijalna pitanja → kontemplacija

- u daljnjem stvaranju naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na

formalnom planu

MORE

- pejsaţno-ljubavna lirska pjesma

- uzajamna predaja pjesnika i prirode → isprepletenost s prirodom

- oĉaranost morem (simboliĉki i stvarno)

- more = ljubav

- prevladavaju glagoli→ pojaĉavaju ritam i dinamiku

- dijalog s morem → „i dobrojutro kaţem more zlato “

- anafora

- polisidenton

- nejednaka duţina stihova → vizualna slika mora

MOJ KRIŢ SVEJEDNO GORI

- pjesma nastala 1971. – iste godine kada je Pupaĉić poginuo

- lirska, misaona pjesma s elementima religijske lirike

- „Moj kriţ svejedno gori“ – ponavljanje stihova

- simbolika kriţa → muka, patnja

- 128 -

→ moralni i egzistencijalni nemiri, gubitak vlastitog svijeta

- sukob i raspadanje pjesnikova subjektivnoga duhovnog svijeta sa stvarnošću

- opreke u pjesmi: materija↔neprolaznost duha

stvarnost↔mašta

materijalizam↔metafizika

- ţivot = krug opreĉnih zbivanja

- osnovna filozofsko-egzistencijalna pitanja → postojanje, ratovi, vjera

- slobodni stih

- apostrofa – obraćanje svom svijetu

- Karlovac, 1928. – Zagreb, 2007.

- gimnazija u Karlovcu

- studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatki jezik i knjiţevnost

- knjiţevni urednik

- novinar

- ĉlan HAZU-a

- tajnik i predsjednik Društva hrvatskih knjiţevnika

- dobitnik 13 knjiţevnih nagrada

- napisao 25 zbirki pjesama (Komorna muzika, Put u nepostojanje...)

- najkarakteristiĉniji pjesnik krugovaškog naraštaja

- intelektualistiĉka lirika

- kasnije – harmonija optimizam, svijetli tonovi

- utemeljitelj tzv. „lirske malodušnosti“ → egzistencijalistiĉko pjesništvo koje

tematizira tzv. graniĉne situacije: smrt, strah, tjeskobu, ugroţenost i osjećaj

praznine

→ teme: fiziološke

→ pesimistiĉna vizija svijeta

METAMORFOZA

- misaona lirika

- motive iz prirode – jezero, ribe, školjke, rakovi, podvodno raslinje, voda, pjesak

- lirski se subjekt poistovjećuje s prirodom

- kroz preobrazbu lirskog subjekta u slike iz prirode (prozirno jezero) otkrivamo

njegovu nutrinu (Meni se smućuje… da sada sam sebi zaudaram)

- egzistencijalne sumnje i dvojbe

- poraz

- slobodan stih

MAJSTORE, UGASI SVIJEĆU

- misaona pjesma

- teškoće i opasnosti knjiţevnog stvaranja

- lirski je subjekt razoćaran svakodnevnicom

„došla su ozbiljna vremena.../neposlušne rijeĉi”

- obraćanje majstoru – pjesniku (apostrofa)

„Bolje da nitko ne vidi tvoje oći pune ĉuđenja“

- 129 -

- parafraza kranjĉevićevsko-šimićevskih motiva

- gašenje svijeće → odustajanje od pisanja

→ paradoks pisanja je poput klauna koji se smije kad mu se plaĉe i obratno

- gorĉina, ironija

- asocijacije, alluzije

- oblik: 4 strofe nejednakog stih

- Metković, 1930. – Zagreb, 2001.

- gimnazija u Dubrovniku i Zagrebu

- diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

- profesor na Odsjeku za komparativnu knjiţevnost Filozofskog fakulteta u Zg

- lektor na brojnim stranim sveuĉilištima

- poeta ludens – pjesnik koji se igra

poeta doctus – uĉen pjesnik

- krugovaš

- djela: Aleja poslije sveĉanosti, Odron, Naronska siesta, Pjesme, Dronta (zbirke

poezije), Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca (proza), Bolja polovica hrabrosti

(roman)

Ludistiĉka poezija Ivana Slamniga:

→ igra izraza i smisla

→ igra konstrukcije i dekonstrukcije

→ lingvistiĉko-stilski eksperiment

- blagi humor

UBILI SU GA CIGLAMA

- ludistiĉka poezija

- iznevjeravanje horizonta oĉekivanja → naslov naslućuje jedno (smrt ĉovjeka),

pjesma govori o drugome (smrt guštera)

- paradoksalno i apsurdno – poĉetni ozbilja ton prelazi u igru rijeĉima

- oblik: slobodan stih, 4 strofe

→ zadnji stih mijenja poimanje rastavljanja rijeĉi (u zid, uzi, duzi) – zadnje slovo

nedostaje – kao i rep

BARBARA

- ludistiĉka poezija

- igra rijeĉi i znaĉenja

- brod s osobinama ţene → dvosmislenost (do kraja pjesme nije jasno radi li se o

brodu ili o ţeni)

- motivi - mornarske ljubavi, odlasci, luke, brodolomi, vino, ostali mediteranski

motivi

- oblik: ritmizirani slobodni stih, 8 strofa

→ zadnji stih citat Leopardija: „e il naufrager xe dolce in questo mar“

- 130 -

- Beograd, 1932. – Zagreb, 1993.

- studirao anglistiku i germanistiku u Zagrebu

- profesionalni knjiţevnik, urednik, antologiĉar

- prevoditelj s engleskog, njemaĉkog i ruskog jezika

- pokretaĉ i urednik ĉasopisa Međutim, Krugovi, Knjiţevnik

- krugovaš

- djela: Na rubu svijeta, Bacaĉ kamena (zbirke), Izdajice, Kratki izlet, Luka, Drugi

ljudi na mjesecu (romani)

- urbane teme, proza u trapericama

- pod utjecajem ameriĉke tvrdo kuhane proze (Hemingway)

KRATKI IZLET (1963.)

- roman

- proza u trapericama

- tri plana romana → roman s egzistencijalistiĉkom temom

→ roman o izgubljenoj generaciji

→ politiĉka alegorija

- odnos tradicije i suvremenosti, starog i novog društva

- pripovjedaĉ u prvom licu

- govor urbane mladeţi

- Roko – vođa

- suprotan sterotipu vođe (antivođa)

- putovanje u Istru – studenti povijesti umjetnosti i arheologije traţe dobro

oĉuvane freske

- negiranje tradicionalnih vrijednosti – malodušnost, nihilizam mladih ljudi koji

negiraju svoj alternativni svijet

- traganje za smislom → egzistencijalizam

- Vis, 1913. – Zagreb, 2001.

- gimnazija u Splitu, Filozofski fakultet u Zagrebu

- za vrijeme Drugog svjetskog rata interniran u logor Ferramonte u Italiji, nakon

okupacijeprebaĉen u Bari, a zatim u savezniĉki zbjeg El Shatt

- poslije Drugog svjetskog rata radio u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu

Hrvatske i u HNK-u kao ravnatelj drame

- profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu

- redovit ĉlan HAZU-a

- djela: Ruke, Pod balkonima (novele), Glorija, Albatros, Pustinja (drame), Kiklop,

Zajedniĉka kupka, Never more (romani), Geste i grimase, Nevesele oĉi

klauna (eseji)

- obiljeţja pisanja:

→ kontemplativna ironija

- 131 -

→ humoristiĉni podton

→ zaĉudan spoj smiješnog i ozbiljnog, tragiĉnog i komiĉnog

→ teţnja prema paradoksu i grotesci

→ inventivne leksiĉke igre stilizacije

RUKE (zbirka)

- objavljena 1953.

- sadrţi 8 novela (Samotni ţivot tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde,

Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj)

- 2 vrste novela:

→ psihološko-realistiĉne - malograđanska atmosfera zagrebaĉke ili otoĉke

sredina (rodni Vis) s nizom karakteristiĉnih likova

→ modernistiĉke – prostor i likovi gube konkretna, stvarna obiljeţja

- temeljno obiljeţje → postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet analizira

i produbljuje do simbola ljudskog ţivota uopće

- ironija i groteska → ţivot kao iluzija, ĉovjek kao glumac koji ne odluĉuje o

svojoj sudbini

- ne daje cjelovitu sliku svijeta, nego njegove fragmente → naracija se prekida

asocijativno-meditativnim umetcima

RUKE (novela)

- sadrţaj: prikaz jednog emotivnog i psihološkog događaja (vlasnik ruku u

emotivnoj rastrojenosti planira samoubojstvo) iz perspektive dviju ruku,

Lijeve i Desne – one vode dijalog kao zasebni subjekti i prikazuju

cjelokupnu povijest civilizacije koja se temelji na nasilju i krvi; one su

ruke koje grade, ali i ruše

lijeva desna

osjećaji

blagost

samilost

spontanost

razum

poslušnost

promišljenost

spretnost

- dramski sukob

- završava zajedništvom

(pripovijest)

(roman-esej)

(roman)

- 132 -

- od 70-ih godina 20. st. do danas

- raznovrsnost stilova

- kreativan odnos prema tradiciji koja postaje inspiracija i „materijal“

posmodernistiĉke knjiţevnosti

- temeljna obiljeţja:

→ intertekstualnost

→ intermedijalnost

- intertekstualnost – povezivanje raznih knjiţevnik tekstova citiranjem,

parafraziranjem, parodijom te preuzimanjem tema i motiva

→ najvaţniji postupak u nastajanju djela

→ knjiţevno djelo se ne odnosi više na vanjski svijet, nego na drugo djelo

- intermedijalnost – postupak povezivanja raznih umjetnosti ili raznih

komunikacijskih medija

- 1967. Deklaracija o nazivu i poloţaju hrvatskoga knjiţevnoga jezika

→ hrvatski intelektualci ukazali na neravnopravan poloţaj hrvatskog jezika

u bivšoj Jugoslaviji

→ tekst sastavila komisija Upravnog odbora Matice hrvatske

→ potpisali su je brojni hrvatski intelektualci i kulturne udruge

→ vlast oštro napala i osudila Deklaraciju i njezine potpisnike

- od 1969. do 1971. – Hrvatsko proljeće

- cilj: nacionalno zajedništvo i suprotstavljanje protuhrvatskom

jugoslavenstvu

- završilo sjednicom komunistiĉkog vodstva u Karađorđevu

- vodeći hrvatski politiĉari prisiljeni dati ostavke

→ progoni i uhićenja mnogih hrvatskih intelektualaca – „crne liste“ društvenih

izoćenika

- Domovinski rat i neovisnost

Duh razdoblja – dijalog s tradicijom

- knjiţevnost odustaje od dijaloga s društvom i upušta se u dijaloga s knjiţevnom

tradicijom

→ eksplozija tradicije

- afirmacija, negacija ili ironizacija tradicije

- tradicija → poticaj, inspiracija, sugovornik i meterijal posmodernistiĉke knjiţ.

- posmoderni pisci nastoje privući ĉitatelja

→ jednostavan i lak jezik

→ oţivljuju trivijalne ţanrove (krimić, ljubić)

- 133 -

- Promina kraj Knina, 1930. - /

- diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru

- upravitelj i ravnatelj srednje škole u Zadru

- aktivan u javnom ţivotu tijekom Hrvatskog proljaća

- zastupnik i potpredsjednik Ţupanijskog doma Sabora

- redoviti ĉlan HAZU-a i Društva hrvatskih knjiţevnika

PSI U TRGOVIŠTU (1979.)

- povijesni roman – 16. st.

- odnos pojedinca prema politici i ideologiji

- prati se priĉa trojice likova – Antuna Vranĉića, sultana Sulejmana i njegova sina

Dţihangira

→ Antun Vranĉić – diplomat i tajnik ugarskog kralja Ivana Zapolje (1. dio)

→ dvor sultana Sulejmana Veliĉanstvenog u Carigradu (2. dio)

- sukobljena dva svijeta – istoĉnjaĉki (islam)

- zapadnjaĉki (kršćanski)

- ponovljivost, reverzibilnost povijesnih događaja

- tri dijela: Nekamo moraš, Maĉ samosjek, Koţa za bubanj

(roman)

(povijesni roman)