simmel, georg - kontrapunkti kulture

Download Simmel, Georg - Kontrapunkti Kulture

Post on 15-Oct-2014

257 views

Category:

Documents

7 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

GEORG SIMMEL KONTRAPUNKTI KULTURE(kako se radi o skupu radova, a ne jednom djelu...podosta misli i konkluzija se ponavlja...ali svejedno se mora proitati kako bi se isitalo)

1. KULTURA STVARI I KULTURA LJUDI 1.1. POJAM I TRAGEDIJA KULTURE= Prva i temeljna dualnost potie iz ovjekova neuklapanja u prirodu danost svijeta, ve joj se suprotstavlja u konfliktu. Ova dualnost uvjet je vjenog procesa subjekta i objekta. Dualizam sub-obj. = Duh proizvodi tvorevine neovisno o dui ili onome tko prihvaa ili odbija. Subjekt sebe vidi nasuprot drutvenih pojmova (npr. religija, znanost, tehnika objektivne stvari), a duh kao objekt postavlja suprotnost ivotnosti koja tee. = Usred tog dualizma prebiva kultura, po Simmelu, kultura je put due prema samoj sebi, oslobaanje svoje elastinosti i razvijanja danog zametka (ostvarivanje potencijalnosti. = Neivo ima samo sadanji trenutak, a ono ivo posjeduje budunost (potencijal) jednako kao i prolost, naime, sva duevna kretanja (npr. htijenje i poziv) usmjerena su prema budunosti. = Iako se sazrijevanje due odvija provincijalno, ipak su sva ta lokalna kreanja putevi dovoenja due do sebe, aktualizaciji biti e ovo metafizika pretpostavka nae praktine i osjeajne biti. = Nismu kultivirani time to posjedujemo jedno specifino znanje ve smo kultivirani u spletu znanja u kojem mogue ispoljava pojedino, dakle kultura e biti i put od zatvorenog jedinstva kroz razvijeno mnotvo do razvijenog jedinstva. Ipak nas same ograniava injenica da dijelimo interes za dijelom svekupunog. = Sam jezik prua vodilju razumijevanja. Drvo jabuke nazivamo kultiviranim tek onda kada ono da svoj plod jabuke, neto to potencijalno ima u sebi, a jarbol napravljen od istog drva neemo nazvati oblikom kultiviranosti jer je to izvanjsko djelovanje. = Uvjetovanost kulture iskazuje se u gornjem primjeru neto kultivirano neemo smatrati onim to nije vlastiti razvoj due niti emo kultiviranim nazvati ono to jest dio due, ali mu objektivno ne treba vanjski utjecaj. = Dui je potrebna interakcija kroz objektivne stvari civilizacije kako bi sebe nala. Mora ih ukljuiti. = Kultura nastaje tako to se spoje dva elementa od kojih je nijedan ne sadri sam za sebe: subjektivna strana due i objektivni duhovni proizvod. = Dualizm u kojem subjekt , upuen na svoje vlastite granice, stoji nasuprot objektu koji postoji sam za sebe doivljava neusporedivu preobrazbu kada su obje strane duh. Subjektivni duh mora napustiti svoju subjektivnost, ali duhovnost ostaje kako bi nastao odnos s objektivnim kroz koji se kultivira. = Postoji neprijateljstvo ivotnog i stvaralakog procesa due. Bezgraninom ivotu stvaralake due suprotstavlja se nepromjenjiv proizvod pa se esto ini da stvaralaka dua umire u vlastitom proizvodu. To je jedan od osnovnih oblika nae patnje zbog prolaznosti i prisutnosti vlastitih fantazija.

= Specifino je ovjekovo bogatstvo to to proizvodi objektivnosti ivota pripadaju i specifinom poretku vrijednosti (umjetnost, tehnika, religija...). U srei koju stvaralac osjea u svom djelu , uz rastereenje od unutarnjih napetosti, dokaz subjektivne snage, zadovoljstvo zbog ispunjenja zahtijeva, nalazi se i nekakava objektivna zadovoljenost time to je kozmos obogaen dodatnim djelom. tovie, bez tog vanjskog podraaja osobnog zadovoljstva, subjektivnog, vjerojatno ne bi bilo (Na kraju krajeva, autorima se esto njihovi vlastiti radovi gade). = Ipak, same vrijednosti naa su tvorevina. Promatramo li prirodu, ona je objektivna kontinuirano povezana cjelina koja niemu ne pridaje naglaska. Tek ovjek bira dijelove i provlai ih simboliki, naziva blaenim, lijepim, ugodnim, okrutnim, itd, ovisno o liniji svoje subjektivnosti kojoj podreuje prirodu te se prijenosom prirode kroz vlastitu interpretaciju tek neto objektivno obogati. = Polariziraju li se ti momenti, s jedne strane imamo procjenu subjektivnog, a s druge objektivnu vrijednost. Stoga se kultura provodi kroz oba. Pojam kulture moe se oformirati na sljedei nain: da bi predmet kulture stekao znaenje kulturne vrijednosti mora postati i vrijednost u nekom predmetnom nizu. Biti e vrijednost samo ako taj parcijalni razvoj podie nae cjelokupno ja (u onom procesu samo-ostvarivanja). = Isprovocirane su i dvije negativne pojave povijesti duha: 1) Centralizirano naglaavanje kulture gdje objektivni faktori smetaju u svom predmet.sadr. 2) Praznina kulture koja niti ne moe ukjuiti objektivne faktore po predmetnom sadraju = Kultura ostaje izvan igre sve dok dua ide svojim putem samo kroz vlastito podruje i dovrava se u istom samorazvoju vlastite biti. = Proizvodi duha koji su sazreli u zasebnu idejnu egzistenciju u svom najdubljem smislu ne poklapaju se s njegovom kulturnom vrijednou. Savrenstvo umjetnikih djela odreuju se normama koj se bave same sobom, rezultat istraivanja mora biti istinit i nita drugo, religija nalazi svoj smisao samo u spasenju due, itd. = Zanimljivo, esto su oni usmjereni samo na subjekt (onaj koji pita o spasu due ili idealu razvoja) i oni usmjereni samo na objekt (ispunjavanje svoje ideje i nije druge s kojom bi mogla biti povezana) ostaju ravnoduni prema umjetnosti. Krajnost prvog tipa pustinjak je na stupu, krajnost drugog specijalist zarobljen u disciplinarnom fanatizmu. Frapantno (iznenaujue) je to nosioci nedvojbenih kulturnih vrijednosti poput religije ili tehnike preziru kulturu ili joj se suprotstavljaju. Kako je uvijek sinteza, zakidanjem subjektivnog razvoja ili objektivne vrijednosti, kultura se negira. = Pojedinci mogu biti vie ili manje kultivirani, ali ne specijalistiki ovako ili onako; predmetno posebna kultura pojedinca moe znaiti samo ili to da se kulturno i kao takvo nadspecijalistiko dovrenje pojedinca uglavnom odvijalo pomou tog jednog jednostranog sadraja ili da je uz njegovu pravu kultiviranost nastalo jo i znatno umijee ili znanje u pogledu nekog odreenog predmetnog sadraja. Npr. umjetnika kultura pojedinca znai da su samo perfekcije u umjetnosti dovele do dovrenja cjelokupnog bitka osobe.

= Dualizam subjekta i objekta i pukotina izmeu nije samo na razini njihova bitka. Unutarnja logika po kojoj se razvija svaki od njih nije jednaka logika jednog naspram drugog. Oni se sintetiziraju, ali graevne logike su razliite, takore'. ini svojevrsnu tragediju. tovie, paralelizam nije principijalno nuan -> religija, koja je proizlala na ideji spasenja due, oblikovala je zakone po kojima se razvija njezina nunost, a ne nuno nunost sviju. esto u sukobu s intelektualnim, estetskim i moralnim vrijednostima, religija je, takore, objektivno antikulturalnog duha, pogotovo jer joj se predbacuje kako ide nekom svojom logikom, dakle daleko dublje u sr stvari. Za sobom povlai neiji ivota, ali aktualizacija samo u religiji nee privui sebe u bit objektivnih tvorevina, onog to ini drugi dio kulture, da bi bila kultura. = Od kad je ovjek sam sebe poeo zvati ja, initi se objektom, otad postoji povezanost sa sreditem samozadovoljenja svog svijeta. No da bi to ja bilo, opet, kulturno aktualizirano, u kontakt mora doi i kroz isto proi s onim to je izvan. Izvanjski svijet e zahvatiti ja, ali nee se centralizirati oko ja. Takav tip sukoba formalnih dualnosti prisutan je recimo u ovjekove samozadovoljnosti i podlenosti boanskog poretka, ili u vjenom problemu drutvene individualnosti unutar cjeline. = Objektnost u kulturi ipak bi moglo togod odstupiti od ravnopravnog odnosa (ili ak podreenosti) subjektu. Aktivnou razliitih osoba nastaje neki kulturni objekt koji kao postojea jedinstvena cjelina koja djeluje nema proizvoaa, nekog svog proizvoljnog individualnog subjekta ve su se elementi sloili po formativnoj intenciji mimo nekog ureivaa. Npr. povijest gradova ili simfonijska harmoninost zvukova razliitih instrumenata pri emu svira timpana ne mora znati kako zvui violina, ali ga dirigent dovodi u sklad (malo upitan primjer), Takva pojava je proizvod, ali niti jedan duh sam nije dao zadnje znaenje, ali pritom i nije nastalo sasvim sluajno (kako bi recimo dijete u igri poredalo slova u smisao iako ga nije svjesno). Relativizam u kulturi (civilizaciji) vlada prisutan. = Neko djelo moe biti interpretirano ili razrijeeno na niz naina koji uope nisu bili planirani od strane samog kreatora. S druge strane, istoe obrisa planinskog vrha nije dala umjetnika volja da bi bilo podreeno...interpretaciji. (Hm...bilo nesavreno?). = Mogunosti i mjere samostalnosti objektivnog duha trebaju sada pokazati da on, i ondje gdje je proizveden iz svijesti nekog subjektivnog duha, moe biti objektiviran i ponovno subjektiviran. Ta karakteristika kulturnih sadraja jest temelj samostalnosti gdje carstvo kulturnih proizvoda raste i jedan dio tjera drugi. Marxov fetiki karakter opis je dijela kutlurnih sadraja. = U kulturnoj nunosti proizvodi proizvodei spotnano tjeraju stvaranje nekih drugih proizvoda namijenjenih za neke druge svrhe. Takvo razvijanje prisiljava i nastajanje vika i tehnologije i znanja. Viak u tehnologiji stvara problem ekonomije samoj sebi, viak znanja stvara isprazan hod, ne razvija se, nego gui u sebi. (Pretae iz upljeg u prazno, jel...) = Konkretno, problem znanstvenih radova. Neutemeljeno vrednovanje svih radova i samo-oplodnja vlastitih radova koji su pak za daljnje djelovanje neplodni.

Argumentiranje da se tako pronau i oni djelotvorni ravno je argumentu kako e se sigurno pogoditi naftno leite nasuminim odobravanjem gradnje stanica i buotina. itava prekomjerna specijalizacija razvoja i obrazovanja na koju se danas tui rezultat je kulturnog elementa svojeloginosti. Nadalje iz toga slijedi da ovjek postaje pukim nosiocem prisile, to jest tragedija kulture (Nadovezivo na industriju kulture u Adorna i Horkheimera). = Subjekt tri za objektom, a istovremeno se proizvodi u njima gomilaju, princip po kojem nastaje tipini problem ovjeka novog doba osjeaj da ga okruuje bezbroj znaajnih (pa i nebitnih) kulturnih elemenata, koji ga pritiu ne moe ih sve sazbiti u sebi niti moe odbaciti jer pripada u sferu te kulture, vezan je (opet Adorno i Horkheimer, stranac u drutvu). = Ruskinov ideal