sijeČanj - veljaČa 2019. god. xxii. • br. 117 · i biljni i životinjski svijet svojim radom,...

SLAVKO MARIN

VELIKI TETRIJEB

LOVSTVO JE DJELATNOST KOJA SVE MANJE PREPOZNAJE I TRPI

SOCIJALNE ELEMENTE

RASPJEVANOM PIJEVCU I NJEGOVOJ KOKI NE PIŠE

SE DOBRO

SIJEČANJ - VELJAČA 2019. GOD. XXII. • BR. 117

GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE

3www.lovackisavez-hb.ba

Adresa uredništva: Poslovni centar “Sivrić”, Kneza Branimira 12, 88 000 MostarTel.: 00 387 36 318 477 • Faks: 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.baZa nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivica Drmić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado BošnjakPriprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva SavezaGodišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KMPlaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list.Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit bankaCijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KMUredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora tekstova.

ISSN 1840-0647

INTERVJU SLAVKO MARIN, PREDSJEDNIK SAVEZA

LOVCI U "VRTLOGU" ZAKONA

NEMA DOBRE HAJKE BEZ SAVJESNE PRIPREME I DISCIPLINE

RASPJEVANOM PIJEVCU I NJEGOVOJ KOKI NE PIŠE SE DOBRO

ŠATOR ZA 500 LJUDI, PA TIJESAN

USVOJEN USUGLAŠENI KALENDAR LOVNOG STRELJAŠTVA

LOVAČKA PRIČADINARSKE ROSE

NEMA ZEČARA BEZ KAMENJARA

IZ SADRŽAJA

05

09

11

13

34

42

45

48

Je li lov samo vještina nadmudri-ti i uloviti divljač i je li to lovcu isključivi cilj? Na ovo bi pitanje,

nažalost, potvrdno odgovorili mno-gi pojedinci i brojne udruge, što iz neznanja, što iz neinformiranosti. I pogriješili bi, naravno.Po definiciji lovstvo je gospodarska djelatnost koja obuhvaća uzgoj, za-štitu, lov i korištenje divljači. Lovac je osoba s položenim lovačkim ispitom. Lovstvo obuhvaća cijeli niz pratećih aktivnosti pa je tako lovac puno više od onoga što je u glavama mnogih – čovjek u zelenoj odori sa šeširom na glavi i s puškom u ruci koji samo lovi. A neki se potrude i dodati toga još. Što je i tko je lovac? Lovac je prije svega čuvar prirode i života u njoj. Svaka čast udrugama i pokretima za očuvanje prirodnih resursa, ali lovci su najsvestraniji u tome. Na prosto-rima kojima gospodare, lovci čuvaju i biljni i životinjski svijet svojim radom, najčešće trošeći svoj novac. Kako divljač ne poznaje granice, može se zaključiti da lovci djeluju na cijelom prostoru. Najbolji su po-znavatelji neprohodnih i zapuštenih planinskih, šumskih i ravničarskih prostora. Lovci ne traže obilježene staze, za njih nema neprohodnih terena. Njihova je cijela priroda i oni su njezini vjerni zaštitnici. Kad su prirodne nepogode (poplava, snijeg, suša, požar…), lovci ne "pomažu" divljači "brigom" iz kakva udobna i sigurna kutka, nego su prvi u prirodi, na terenu. Grade hranilišta i pojilišta, iznose hranu, dovoze vodu u pojili-

O lovu i lovcušta, brinu se o zdravstvenom stanju divljači, sprječavaju krivolov… Lovci sudjeluju u obnavljanju šumskog fonda zasađivanjem i cijepljenjem plemenitih biljnih vrsta na odre-đenom području. Neprocjenjiva je uloga lovca u zdravstvenom stanju biljnog, a osobito životinjskog svije-ta u lovištu. Preventivno djeluje na pojavu različitih zaraznih bolesti i epidemija, a po njihovu nastanku na njihovu saniranju. Lovac utječe i na opće gospodarsko stanje u društvu. Izgradnjom lovačkih domova, od-morišta, streljana i drugih objekata, prodajom mesa divljači, uzgojem i odstrelom trofejne divljači, lovnim turizmom i sl., umnogome doprinosi bržem gospodarskom razvoju lo-kalne i šire zajednice. Na kraju lovci su najorganiziranija i najbrojnija društvena skupina koja ima privilegij posjedovati i nositi oružje, što je znak njihove psihofizičke zrelosti i odgo-vornosti. Ako bismo sumirali sve ono što resi lovca, mogli bismo slobodno reći: lovac je čuvar prirode, uzgajivač divljači, šumar, voćar, ratar, planinar, izviđač, sportaš, vatrogasac, ekolog, vojnik…, s čijim se opsegom djelova-nja ne može usporediti ni jedna dru-ga udruga ili bilo koja organizirana skupina ljudi.A da u lovačkim redovima ima i onih „drukčijih“, istina je. Ali je pogrešno procjenjivati lovce na temelju njih. Zar takvih nema u svim skupinama i strukturama?

Vlado Bošnjak

Poštovani prijatelji, zahvaljujemo vam na čestitkama! Pogled s čeke

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA


IZ SAVEZA

4Broj 117, siječanj - veljača 2019.

Stručno vijeće za lovstvoVlado Soldo, predsjednikSlavko LukićNevenko HercegIlija ŠegoAndrea RezićMarko Majić

Stručno vijeće za izobrazbu kadrova u lovstvuJako Čavara, predsjednikStanko IvankovićVlado SoldoAlojz DunđerMarko RošićZoran Lovrić

Izdavačko vijećeStojan Musa, predsjednikDragan NaletilićVlado ČuljakBlago LasićDrago MarjanovićMladen BešlićAnte ĐikićVlado Džoić

Povjerenstvo za statutarna i pravna pitanjaIvica Širić, predsjednikMate MikulićVlado Džoić

Povjerenstvo za lovnu kinologijuMario Herceg, predsjednikPavo KosićŽeljko DžidićMirko ŠarićMiran RadišićDominko MlakićZdenko Zrno

Povjerenstvo za lovno streljaštvoPero Zekušić, predsjednikSlavenko LasićZvonko UdovičićLeonardo StojčićNiko RebacĐuro OršolićTomislav MandićZrinko Svalina

Povjerenstvo za ekologijuMarinko Džoić, predsjednikIvica DrmićIvanko ŠimićLjubomir VučurMario DrežnjakMario Bagarić

Povjerenstvo za lovačka odlikovanja i priznanjaDamir Kaić, predsjednikZoran BakulaJako ČavaraMarinko DžoićIvica ŠirićPero Zekušić

CIC nacionalno povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja i izložbeDragan Guberac, predsjednikVlado SoldoIvo ZaneZdrinko BrekaloLjubo MarkovićJosip TrogrlićNedjeljko Pokrajčić

Međunarodno izaslanstvo za CIC i FACESlavko Marin, predsjednikIlija VrljićVlado SoldoIvica LučićDragan GuberacMario Herceg Dragomir Lončar

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u

Mostaru je 19. prosinca 2018., po modelu „dva u jedan“, održao svoju redo-vitu i posljednju sjednicu u tekućoj godini, koja je po tradiciji uz radni imala i svečani karakter s obzirom na nadolazeće božićne i novogodišnje blagdane. Na dnevnom redu sjed-nice našla su se pitanja vezana za rad i aktivnosti Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju, realizaciju za-ključaka s prethodne sjed-nice vezanih za dostavu prijedloga izmjena i dopu-na Statuta Saveza, prijavu kandidata za izobrazbu i

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

Imenovana radna tijela Saveza

polaganje lovočuvarskog ispita, financijsko stanje Saveza, te razmatranje aktivnosti FMPVŠ na izra-di novog zakona o lovstvu Federacije BiH. Jedna od težišnih točaka ove sjed-nice bila je izbor i imeno-vanje članova radnih tijela Saveza. Nakon rasprava o svim točkama dnevnog reda, usvojeni su odgova-rajući zaključci i odluke. Nakon radnog dijela sjed-nice uslijedio je svečani na kojem je predsjednik Saveza Slavko Marin čla-novima Upravnog odbora uručio prigodne darove, zahvalio im na suradnji i zaželio sretne i blagoslov-ljene božićne blagdane te puno sreće i uspjeha u novoj, 2019. godini.

RADNA TIJELA SAVEZA

Posljednji sastanak Upravnog odbora u 2018. godini

piše Ivica Lučić

INTERVJU Slavko Marin, predsjednikLovačkog saveza Herceg Bosne

LOVSTVO JE DJELATNOST KOJA SVE MANJE PREPOZNAJEI TRPISOCIJALNE ELEMENTE

Sadašnji sustav rada u lovačkim udrugama još uvijek opstaje jer ima onih koji svoje poslove obavljaju volonterski ili uz minimalnu naknadu. Međutim, to nisu dugoročna rješenja. Država pred udruge postavlja sve složenije zahtjeve i neki se poslovi više ne mogu raditi volonterski, mislim na tajnika, na lovočuvara, na stručnu osobu, čiji rad zahtijeva profesionalni angažman. • Umjesto novog zakona o lovstvu, treba nam strategija razvoja lovstva koja bi dala odgovore na sva pitanja i probleme lovstva u Federaciji BiH, pa i u BiH

razgovarao Dragan Naletilić

IZ SAVEZA IZ SAVEZA

6 7www.lovackisavez-hb.baBroj 117, siječanj - veljača 2019.

Nakon poduljeg raz-govora koji smo s

predsjednikom Saveza Slav-kom Marinom vodili krajem veljače u Mostaru, dojma smo da se sve jasnije nazire potreba za promjenom sa-dašnjeg, naslijeđenog modela ovdašnjeg lovstva. Ne ide to ni lako i brzo, niti će ići, ali ako toga ne bude, upitna je perspektiva lovstva, upitna je mogućnost da lovstvo po-stane značajan gospodarski brend u BiH. U tom kontek-stu, predsjednik Marin se zalaže za promjene u načinu rada i Lovačkog saveza Her-ceg Bosne i njegovih članica, sve s ciljem da hrvatski lovac u BiH zadrži svoju poziciju u lovstvu koju je kroz povijest imao.

Možete li izdvojiti neko-liko tema kojima se Savez, i vi kao njegov čelnik, najviše bavite u ovome trenutku?

Od 2006., kada je stupio na snagu sadašnji Zakon o lovstvu Federacije BiH, koji je donio jedan posve drukčiji

pristup gospodarenju lovi-štima, naša temeljna zadaća upravo je briga o ustanov-ljenju i dodjeli lovišta na korištenje našim lovačkim udrugama. Ta je obveza i danas aktualna, jer sve čla-nice Saveza još uvijek nisu dobile lovišta na upravljanje i gospodarenje. Negdje se u tome odmaklo poprilično, i svima koji su u takvoj situa-ciji čestitam i želim mnogo uspjeha, a ovima drugima, nudim ruku suradnje i spre-mnost da zajednički nađemo odgovarajuća rješenja. Želim istaknuti i pohvaliti pozitivne primjere Zapadnohercegovač-ke i Posavske županije koje su lovstvo u potpunosti stavile u zakonske okvire, a njihove su lovačke udruge preuzele potpunu odgovornost za do-dijeljena im lovišta.Druga naša aktivnost je stalno nastojanje osuvremenjivanja rada Saveza i njegovih članica. Pokušavamo prepoznati pro-bleme u udrugama i pružiti im pomoć, da i one dostignu što veći stupanj osposoblje-nosti i funkcionalnosti, kako bi lovstvo u cjelini, kroz naš

Savez i članice, bilo organi-zirano sukladno zakonima i propisima koji određuju tu oblast. Treća stvar, bez koje ne može-mo funkcionirati, jest traženje održiva modela financiranja Saveza i njegovih članica. Zahtjevi i potrebe danas su znatno veće nego prije dese-tak godina. Zakon o lovstvu je financijski veoma zahtjevan, a pri sklapanju ugovora o zakupu lovišta preuzeli smo cijeli niz obveza koje iziskuju novac. Nadam se da ćemo kroz tijela Saveza i suradnju s članicama na terenu, pronaći financijska rješenja koja će unaprijediti i učiniti efikasni-jim funkcioniranje Saveza i njegovih članica.

Što je ono najvažnije u čemu niste uspjeli, ili niste dovoljno uspjeli?

Na prvom su mjestu to vlastite prostorije za smještaj i rad Saveza. Zašto to nismo riješili? Zato što nemamo novca i to treba otvoreno reći. Koliko naše članice to budu htjele prepoznati i u kolikoj mjeri budu doživjele

Savez kao svoju krovnu insti-tuciju kojom se trebaju po-nositi, toliko će biti moguće taj problem riješiti. Prostor ima svoju cijenu i mi kao vodstvo Saveza spremni smo to realizirati. Ali ako nam naše članice ne daju konkret-nu potporu za to, mogu ja obećati bilo što, ali se to neće ostvariti. Kada govorimo o ovome moramo imati na umu da smo mi dragovoljna organizacija, gotovo isklju-čivo zasnovana na volonter-skom radu. Možemo mi kao vodstvo imati ideju, osmisliti projekt, ali nam za realizaciju treba potpora naših udruga i civilnih vlasti, od općine, gra-da, županije, pa sve do fede-ralnih i državnih institucija.

Imate li tu potporu?Ne može se reći da te pot-

pore nema, prije svega od strane lovačkih udruga, jer da je nema, Savez ne bi posto-jao. Ali nema je u dovoljnoj mjeri. Nažalost, još uvijek nismo u situaciji da se ta pot-pora prepozna kao zajednič-ka potreba, a ne kao potreba predsjednika ili nekog dru-gog pojedinca u Savezu koju će netko riješiti. Vlast nam je do sada davala uglavnom deklarativnu potporu, ništa konkretno. Držim da u raz-govorima s vlastima trebamo biti konkretni i reći što nam treba, koliko to košta i koliko smo novca mi osigurali. Tada možemo očekivati potporu vlasti, koje nam mogu i tre-baju puno više pomagati.

ODRŽIV SUSTAV FINANCIRANJA

Na izbornoj skupštini u svibnju prošle godine najavili ste organizacij-sko, tehničko i personalno unaprjeđenje rada Saveza i njegovih članica. Pokušajte nam pobliže objasniti svaku od tih odrednica.

Trebamo poći od teme-

lja, od naših udruga. Svaka naša udruga trebala bi imati adekvatan radni prostor, mi-nimum informatičke opreme i ljude osposobljene uprav-ljati lovnom problematikom. Ponajprije mislim na lovo-čuvare, lovnike i tajnike, koji moraju imati znanja i vještine za poslove koje obnašaju. Znam da velika većina naših članica ima svoj prostor, in-formatičku opremu i kadrove koji mogu uspješno izvršavati svoje zadaće. Ali, dok sve članice to ne budu imale, nije moguće u cijelosti ostvariti ideju organizacijskog i teh-ničkog unaprjeđenja rada Saveza i njegovih članica. A što se tiče kadrova, mi smo dragovoljna, volonterska or-ganizacija i imamo ono što imamo. Ne možemo birati one koji nisu u lovstvu. Svaka članica vjerojatno bira naj-bolje od onoga što joj stoji na raspolaganju, a cilj nam treba biti na ključna mjesta birati najbolje ljude. Da bi to bilo lakše, moramo raditi na promociji lovstva, imati što je moguće kvalitetnije i obrazovanije članstvo, jer kad imate kvalitetno član-stvo, onda je puno manja mogućnost pogriješiti pri izboru. Ako je loša obrazovna struktura članstva, velika je vjerojatnost da će takvo biti i vodstvo.

Savez je donedavno bio u financijskim problemima.

Rješenje je nađeno u ušte-dama, gdje je nekako najlo-šije prošao Hoop!. Kada će Hoop! opet postati dvomje-sečnik?

To zaista ne ovisi ni o mo-joj volji, ni o volji Upravnog odbora, čak ni o volji Skup-štine Saveza. Meni je žao da umjesto šest, na godišnjoj razini izlazi pet brojeva Hoo-pa!. Kada budemo usvajali fi-nancijski plan, prepozna li se da imamo prihode koji nam jamče i šesti broj, neće biti nikakav problem tiskati ga, ali ne možemo sebi stvoriti obvezu unaprijed, ne znajući kako to financirati. Možemo mi izdati šest brojeva Hoo-pa!, ali onda Savez vodimo u gubitak i nisam siguran da bi zastupnici u Skupštini i članovi Upravnog odbora to mirno promatrali. Ne može-mo proizvoditi troškove koje ne možemo financirati, nitko ozbiljan sebi to ne može do-pustiti.

Razmišljate li o poveća-nju članskog doprinosa Sa-vezu, koji nije mijenjan već 13 godina?

Sama činjenica da se o tome nije raspravljalo trina-est godina govori zapravo da je pitanje članskog doprinosa postalo tabu tema u Savezu, što je zaista neprihvatljivo. To je jedno od rješenja o ko-jem razmišljamo i to je uvijek aktualno pitanje koje ćemo, dok sam ja na čelu Saveza,

otvarati na svakoj skupštini. Hoćemo li mi koji to predla-žemo biti dovoljno uvjerljivi da naše članice to prihvate, ne znam, ali šutjeti o tome toliko godina nema smisla. Pitanje povećanja članskog doprinosa razmatrat ćemo na Upravnom odboru i Skupšti-ni, iskreno i otvoreno, svatko preuzimajući svoj dio odgo-vornosti. Moramo se jednom pogledati u oči i reći jesmo li za Savez istinski ili samo de-klarativno.

Kojim argumentima

objasniti članstvu da Save-zu treba više novca nego što ga sada ima, jer, neki misle da Savez i sada ima previše?

To su neutemeljena raz-mišljanja. Već sam rekao da je zadnje povećanje članarine bilo prije trinaest godina. Zamislite što se sve od tada promijenilo u smislu standar-da, troškova života, potreba i obveza Saveza, a mi smo ostali na istom. S uštedama koje smo napravili, Savez je stabilizirao svoje financijsko poslovanje, nismo u gubitku, ali to je nedostatno da bi se Savez razvijao, napredovao, da bi kvalitetno izvršavao svoje zadaće. Tako da mo-ramo razmišljati o članarini, je li ona dostatna ili nije. U drugim je savezima članari-na veća nego u našem i oni napreduju, jači su od nas, a mi stagniramo. Neki će rado otvoriti stranicu nekog od susjednih saveza, vidjeti što to oni rade i prigovarati nam zašto i mi nismo takvi, ali nitko neće provjeriti koliki su prihodi toga saveza, koje projekte rade, koliko imaju uposlenika. Mi smo oslonjeni isključivo na samofinancira-nje, nemamo potporu institu-cija, nema nas ni u jednome proračunu. Da imamo održiv sustav financiranja rado bih spomenuo neke projekte, ali bez novca, ispast će samo prazna priča. Svi oni koji

misle da Savez ima previše i da postojeće prihode treba reducirati, neka pogledaju naša financijska izvješća i neka slobodno kažu gdje je to potrošeno nešto što je trebalo biti potrošeno na drugi na-čin. Sve je zakonito i krajnje transparentno. A ljudskog malodušja, zlobe i zavisti uvijek će biti.

RADNA TIJELA „U AUTU“

Županijska vijeća za lov-stvo? Stječe se dojam da ta tijela ne ispunjavaju svoju misiju, što nije dobro jer se tako gubi bitna karika iz-među udruga i Saveza.

Ne mogu reći da župa-nijska vijeća za lovstvo ne ispunjavaju svoju misiju, ali bi mogla i trebala raditi bolje. U županijskim vijećima za lovstvo najbolji su i najod-govorniji ljudi, predsjednici lovačkih udruga s prostora županije, i ako njima nije stalo da tragaju za pozitivnim rješenjima, da raspravljaju, iniciraju i donose odluke, onda ne znam koji je to dru-gi, bolji način.

Mislite li da Statutom Saveza treba redefinirati ulogu županijskih vijeća? Treba li im, možda, dati značajno veće ovlasti od sadašnjih?

Ničim ta vijeća nisu ogra-ničena, najmanje Statutom Saveza. Statut im daje neo-graničene ovlasti. Ograničena su samo zakonima, ograniče-na su onim što je država ure-dila u oblasti lovstva. Nitko im ne brani kreirati lovnu politiku, dinamiku, lovnu problematiku, doprinositi ra-zvoju lovstva, zaštiti i uzgoju divljači itd. Vijeća su institu-cionalno prepoznata, dana im je važnost jer je predsjed-nik svakog županijskog vijeća član Upravnog odbora Saveza i to je vrlo bitna poveznica. Ako vijeća imaju još ideja,



IZ SAVEZA


Cilj je svake udruge gra-đana pa tako i lovačke, povećati broj svojih

članova. Još ako su to mlađi ljudi, a u lovačkim je udruga-ma uglavnom tako, onda je normalna razina aktivnosti i opstojnost tih udruga poprilič-no zajamčena. Lovački savez Herceg Bosne svake godine u svojim čla-nicama provodi izobrazbu pripravnika i lovački ispit. U

LOVCI U "VRTLOGU" ZAKONA

Tko i zašto oduzima ovlasti lovačkim savezima i udrugama?

Svake godine više od 400 lovaca pripravnika položi lovački ispit, što je kapital kojim se Lovački savez Herceg Bosne iznimno ponosi. No ako zakonodavac i politika ostanu na nekim „rješenjima“ koja su ugradili u županijske zakone o oružju i streljivu, veliki su izgleda da se taj broj prepolovi, sa svim negativnim posljedicama na gospodarenje lovištima i ulogu lovca u ekološkom i biološkom lancu te društvenoj zajednici

2018. lovački je ispit položilo 411 lovaca pripravnika, jedan manje nego u 2017., što je pro-sjek u posljednjih desetak go-dina. Lovačka udruga s više od 400 članova svakako je brojna udruga, a upravo za jednu takvu udrugu, za toliko novih lovaca, Savez je bogatiji svake godine. Najviše pripravnika lovački je ispit položilo u Žu-paniji Zapadnohercegovačkoj – 109, onda u Hercegovačko-neretvanskoj – 88, pa slijede Srednjobosanska – 85, Her-

cegbosanska – 66, Posavska – 40 te Zeničko-dobojska – 23. Među lovačkim udrugama, najviše pripravnika u 2018. imala je „Kravica“ iz Ljubuškog (33), zatim „Vepar“ iz Prozora – Rame (29), „Orlov kuk“ iz Tomislavgrada (24), „Vran“ iz Tomislavgrada (23), „Jeleč“ iz Žepča (22), „Mosor“ iz Širokog Brijega i „Rujan“ s Kočerina (po 20) itd. Bez lovnih priprav-nika bili su: LU „Zavelim“ Roš-ko Polje, LD „Baćina“ Doljani i LD „Tetrijeb“ Kreševo. Za ovu

generaciju lovnih pripravnika vezana je jedna zanimljivost. Naime, Nikola Džolan, član LD-a „Vepar“ Prozor – Rama, jubilarni je, desettisućiti lovac koji je položio lovački ispit u organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne. Podsjećamo, prvi je ispit održan 18. srpnja 1996. u Čapljini.Povjerenstvo za polaganje lovačkog ispita: mr. sc. Alojz Dunđer, predsjednik, mr. sc. Vlado Soldo, dopredsjednik, dipl. ing. šum. Jako Čavara,

piše Vlado Bošnjak

želja i potreba, o svemu se može razgovarati, ali mislim da vijeća trebaju sama sebi davati značenje jer im ga neće dati nitko sa strane.

Poznato je da Savez već godinama ne radi punim kapacitetom, ponajprije se misli na rad različitih stručnih vijeća, povjeren-stava i radnih tijela. Koje su posljedice takvog načina (ne)rada?

I to je jedan od argume-nata za povećanje članskog doprinosa Savezu. Nakon svakog izbornog ciklusa, su-kladno Statutu, imenuju se radna tijela Saveza. Ona su prevažna i bez njih je neza-mislivo organizirati rad Save-za, ali njihov je rad sveden na minimum, ona se sastaju po potrebi, bolje reći iz nužde, a neka nikako. Jedini razlog tomu je nedostatak novca i to znaju i članovi Uprav-nog odbora i zastupnici u Skupštini i članovi tih tijela, i ponašamo se kao da je sve u redu, a nije. Jer ako zovete ljude na sastanak i tražite od njih da nešto rade, morate im osigurati uvjete, prostor, opremu, sredstva, putne troškove, a to Savez sada nije u stanju. I to nije dobro jer Savez, ako hoće napredovati i biti konkurentan, mora raditi u punom kapacitetu.

UDRUGE U OPASNOSTI

Lovačke se udruge iz dana u dan suočavaju sa sve složenijim zahtjevima. S ovakvim kadrovskim i materijalnim potencijalom, teško mogu odgovoriti tim izazovima?

Slažem se da je to tako. Zakonom o lovstvu lovač-ke su udruge dobile pravo i mogućnost upravljanja i gos-podarenja lovištima. A da bi to bile u stanju, moraju osi-gurati minimum financijskih, personalnih i organizacijskih

pretpostavki, što naše udru-ge, nažalost, uglavnom ne-maju. Zbog toga bi one udru-ge koje to ne mogu osigurati trebale razmišljati o okrup-njivanju, udruživanju ili o dodatnim izvorima financira-nja. Ovakav sustav još uvijek opstaje jer ima onih koji svoje poslove u udruzi obavljaju volonterski ili uz minimalnu naknadu. Međutim, to nisu dugoročna rješenja jer se neki poslovi više ne mogu raditi volonterski, mislim na tajni-ka, na lovočuvara, na stručnu osobu, čiji rad zahtijeva pro-fesionalni angažman. Za sve to treba novac, pa je poruka svim udrugama da moraju sjesti, vidjeti koje su im obve-ze i imaju li ili nemaju održiv sustav financiranja. I udruge će doći u sličnu situaciju u kojoj je sada Savez, ako im je članarina tolika da ne mogu podmiriti sve obveze. Tada će morati povećati članarinu, a koliko znam, neke su to već učinile.

Rješenje je, dakle, u pro-fesionalizaciji nekih radnih mjesta?

Dolazimo na ključnu stvar, očito je lovstvo djelatnost koja ima svoje financijske zahtjeve, djelatnost koja ne trpi i ne prepoznaje socijalne elemente. Lov se sve više ko-mercijalizira, država ima svo-ja pravila. Tvrda će ovo biti rečenica, ali ostat će samo oni koji to financijski budu mogli. One druge natjerat će zakonodavac, inspekcija, obveze da se transformiraju. Sve smo, dakle, bliže situaciji da ćemo u udrugama morati imati profesionalne djelatni-ke, a to ima svoju cijenu.

NEKI NE ZNAJU, NEKI…

Provedba lovnog zako-nodavstva teče poprilično sporo. Tek što se krenulo, pojavila se inicijativa Fe-deralnog ministarstva po-

ljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o izradi novog zakona o lovstvu. Ima li uopće potrebe za novim zakonom o lovstvu i što je, zapravo, cilj ove inicijative?

Lutanja i nedorečenosti u normativi jako je puno, i to traje od 2006., kada je stupio na snagu aktualni Zakon o lovstvu. Mene, međutim, brine to što kadrovi koji se bave lovstvom na federalnoj, pa usudio bih se reći i na županijskoj razini, nemaju kapacitet za te poslove i iz te njihove potkapacitirano-sti proizlaze za lovstvo loša rješenja, rješenja koja su neprihvatljiva i neprovediva u našim uvjetima. Zbog toga imamo stanje da u Federaciji BiH, ni nakon 13 godina od donošenja Zakona o lovstvu, ne znamo koliko imamo lo-višta a kamoli koliko imamo pojedinih vrsta divljači, da ne spominjem različite lovne evidencije, trofeje divljači, lovni turizam, CITES certi-fikat, poticaje, stručne semi-nare, međunarodne projekte itd. Mislim da je cilj inicijati-ve za izradu novog zakona o lovstvu razvlašćivanje lovač-kih saveza i udruga i rušenje postojeće organizacije lov-stva u Federaciji BiH. Stoga smo, zajedno s partnerskim savezom iz Sarajeva, na tu inicijativu odgovorili vrlo argumentirano, ukazali na problem njezine neustavno-sti i površnosti, zadiranja u područja koja uređuju drugi zakoni i barem u ovoj fazi zaustavili njezinu realizaciju.

Mislite da iza svega toga stoji samo nečija nekompe-tentnosti?

Naravno da ne, u svemu ovome postoje i nečije dobre ili loše namjere. Ima ljudi koji se ne bave svojom strukom, nego bi željeli nametati odre-đene stvari, uređivati odnose među narodima, utjecati na načine pokazivanja nacio-

nalnog identiteta, utjecati na građanska i ljudska prava i sl. Da postoji sustav odgo-vornosti, oni koji nude takva protuustavna, nedemokrat-ska, nezakonita rješenja, bili bi pozvani na odgovornost. Ljudi zaboravljaju da su lo-vački savezi u BiH, u odnosu na državne institucije, neko-liko koraka ispred. Mi smo članice i europske i svjetske asocijacije lovaca, ljudi nas tamo prihvaćaju ovakve kakvi jesmo, i onda se pojavi netko tko misli da to nije dobro, da to treba mijenjati. Na sreću i na moju radost, želim po-ručiti našem članstvu da mi izuzetno dobro surađujemo s partnerskim savezima iz Sa-rajeva i Banje Luke i molimo sve te dušobrižnike koji žele „unaprijediti“ naš rad, da nas ostave na miru.

Budućnost lovstva na

ovim prostorima?Ključnu ulogu u lovstvu

trebalo bi preuzeti FMPVŠ, zajedno s mjerodavnim žu-panijskim ministarstvima. U suradnji s političkim vlastima pokušat ćemo još više utjeca-ti na kreiranje lovne politike u Federaciji BiH. Zagovarat ćemo izradu strategije razvo-ja lovstva koja bi ponudila odgovore na sva pitanja i probleme lovstva i koja bi nam pokazala gdje je lovstvo, ima li budućnost, i može li biti gospodarski brend. Bez jedne takve strategije nećemo imati sveobuhvatan pristup, nećemo prepoznati predno-sti i potrebe naših staništa u kojima odvajkada obitavaju dragocjene vrste divljači. A iz toga će dalje proisteći upravljačka i organizacijska struktura, zakonska regu-lativa, planovi upravljanja pojedinim vrstama, projekti uzgoja i zaštite, gospodarenje posebnim lovištima, lovni turizam i sve ono što će odre-diti budućnost lovstva na ovim prostorima.

Predatorske vrste nužne su u prirodi jer odstranjuju slabe i bolesne jedinke

te tako kontroliraju brojnost pojedinih vrsta, ali kad se pre-više razmnože čine štetu kako u lovištima tako i u naseljima. U proljeće, kad većina divljači ima mlade, štete od predatora su velike, stradavaju cijela legla zečeva, gnijezda fazana, jare-bica te lanad. Zimi, po veliku snijegu, predatori lako hvataju izgladnjelu i promrzlu divljač, pa u proljeće divljač teško može nadoknaditi gubitke. Kontroli-ranim i organiziranim odstre-lom nastoji se reducirati broj predatora u lovištu te smanjiti stradavanje divljači i štete koje čine na poljoprivrednim gospo-darstvima. Organizirani lov na predatore jedna je od preven-

tivnih aktivnosti kojom se nji-hov broj želi dovesti na prihvat-ljivu mjeru. Na ovaj se način održava potrebna brojnost je-dinki lovnih vrsta, ali i utječe na suzbijanje bolesti u lovištu. Lov predatora mora biti kontroliran i dobro organiziran. Nažalost, u većini slučajeva to kod nas nije praksa te je potrebno poraditi na edukaciji lovaca i stručnih službi lovačkih udruga.Sama riječ hajka znači organizi-rano gonjenje divljači ili štetni-ka prema zasjedi u lovištu. Lov je od vremena feudalizma bio ograničen isključivo za plemstvo, a kmetovi su u lovu morali služiti kao goniči i tjerati divljač na domet oružja plem-stva te izvlačiti mrtvu divljač iz lovišta. Vlasnici lovišta (fe-udalci) imali su obvezu čuvati pučanstvo od divljači. Kotarska je oblast mogla odrediti op-

ćinsku hajku te koje općine trebaju dati goniče, a vlasnici i zakupnici lovišta svoje lovačke službenike. Takve su hajke bile zabranjene nedjeljom i blag-danima. Način na koji su se organizirale hajke bio je uređen detaljnim pravilima. Hajkači su bili opremljeni samo batinama i na dobiveni znak trebali su krenuti i galamom stjerati div-ljač na određeno mjesto gdje su ih čekali lovci, vlasnici lovišta i zakupnici. Lovačko osoblje moralo je tamaniti pse i mačke skitnice u lovištima. Mačka ili pas proglašavani su skitnicama u lovištu, ako su uočeni tristo metara od svog doma.

PRIGON ILI HAJKA

Kraj jedne i priprema za početak nove lovne godine u mnogim je udrugama najznačajniji dio

lovne godine. Analizom stanja lovne sezone utvrđeno je da se u mnogim lovištima sve manje lovi zec, bilo zato što ga sve manje ima, bilo zato što se lovci, posebice mlađi, sve više žele ogledati u lovu na crnu divljač. Uglavnom se love divlje svinje, a usputno se puca i na neke od predatora. A od predatora u na-šim lovištima najviše ima vuka, lisice, čaglja i kune. Negdje ih je više, negdje manje, za neke su lovci zainteresirani, za neke i nisu. U zimsko bi se doba po završetku lovne sezone u lovač-kim udrugama trebali organizi-rati i skupni lovovi na predatore, najčešće na vuka, koji čini velike štete kako na divljači tako i na domaćim životinjama u selima. Mnogi lovci sanjaju odstrijeliti vuka, jer je vuk ipak najveći grabežljivac u našim lovištima. Opjevan je u pjesmama, pričaju

se o njemu priče, najčešće s dosta neistina. Ljudi iz ruralnih područja imaju velikih problema s vukom jer im nanosi ozbiljne štete na stočnom fondu. Prigon je najpogodniji grupni lov na predatore. Takav je lov obično popraćen pokaziva-njem dobrih lovačkih običaja. U organizaciji lova na divljač prigonom treba se držati jako strogih uvjeta. Sve mora biti unaprijed planirano i dogo-voreno, a svi sudionici u lovu, lovci i pogoniči, moraju striktno ispunjavati svoje zadaće. Dovolj-no je da samo jedan sudionik u lovu postupi mimo naputaka i „nelovački“, pa da svima pokvari zadovoljstvo i upropasti prigon. To govori da u ovakvom lovu mogu sudjelovati samo odlični lovci, spremni svoje nagone disciplinirano podrediti uspjehu lova. U hajci treba isključiti želju


li ovo „dvostruko oporezi-vanje“ lovaca možda prilika nekima za dodatnu zaradu? Što se lovaca tiče, odgovori su poprilično poznati. Lovci, i sadašnji i budući, ne mogu razumjeti čime su „zasluži-li“ toliko nepovjerenje, niti mogu prihvatiti način na koji zakonodavac i politika pokušavaju urediti ovu zna-čajnu oblast. Tajnik Lovač-kog saveza Herceg Bosne, Ivica Lučić, u svemu tome vidi brojne negativne poslje-dice po lovstvo: „Suština je u tome da su županijskim zakonima o oružju lovač-kim savezima i lovačkim udrugama oduzete ovlasti koje su im dane federalnim Zakonom o lovstvu. Na taj su način savezi i udruge razvlašteni i oduzeto im je pravo provoditi obuku lova-ca, pravo koje im po Zakonu o lovstvu pripada. Ono što su savezi i udruge na ovim prostorima radili od Austro-ugarske do danas, sada im je oduzeto županijskim zako-nima o oružju. Kao izravnu posljedicu ovakvog stanja, imamo vrlo komplicirane i duge administrativne pro-cedure dobivanja odobrenja za nabavku oružja, imamo dupliranje i paralelizme u provedbi obuke u rukovanju oružjem, imamo dodatne financijske troškove koji su izravan udar na džepove lovaca, imamo apsurd da lovca više košta odobrenje za nabavku oružja nego samo oružje, i na koncu imamo veliko nezadovolj-stvo lovačke populacije ova-kvim zakonskim rješenjima. Ovakvo stanje odvraća mlade ljude od bavljenja lovom i ako potraje smanjit će se interes za lovom i broj lovnih pripravnika po lovač-kim udrugama zasigurno će se prepoloviti, a to će opet izazvati neke druge negativ-ne posljedice vezane za lov-no gospodarenje, za uzgoj

član, dipl. ing. šum. Zoran Lovrić, član i mr. lovstva Ivica Lučić, tajnik, provelo je 13 lovačkih ispita na razini županijskih vijeća za lovstvo. Na svim je ispitima bilo čla-nova iz više lovačkih udruga, sve radi racionalizacije i smanjenja troškova. Nakon položenog ispita Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva svim kandidatima izdaje uvjerenje o položenom is-pitu. S tim dokumentom i potvrdom lovačke udruge o članstvu, lovci idu u policiju radi dobivanja odobrenja za nabavku lovačkog oružja. I tu nastaju problemi, koje lovci do sada nisu imali. O čemu je riječ?

ODSAD JE "PO NAŠEM"

Svaka županija u Federaciji BiH ima svoj zakon o oružju i streljivu. Takav zakon ne postoji ni na državnoj, ni na federalnoj razini. Do prošle je godine lovcima za nabavku lovačkog oružja, uz ostale uv-jete, trebala potvrda lovačke udruge da su redovni članovi udruge, što podrazumijeva da su položili lovački ispit. Lovac koji je položio lovački ispit osposobljen je rukovati i nositi lovačko oružje. Prema nastavnom planu i progra-mu izobrazbe, osim rada s mentorom lovni pripravnik iz ove oblasti ima propisane teme kroz teorijsku nastavu i praktični dio. Sada se to, kako kažu županijski zakoni o oružju i streljivu, dodu-še različito od županije do županije, „ne računa“, nego lovci moraju ići na dodatnu obuku iz ove oblasti i, gle čuda, moraju to dobro platiti, poglavito u nekim županija-ma. Što je u pozadini ovakvih zakonskih odredbi i na čemu se one temelje? Uzimaju li se tako lovačkim savezima ovla-sti koje proizlaze iz Zakona o lovstvu Federacije BiH? Je

i zaštitu divljači, za gospo-darsko značenje lovstva, kao i ulogu lovaca u ekološkom sustavu, biološkom lancu i društvenoj zajednici. Uprav-ni odbor Saveza pokrenuo je aktivnosti na rješavanju ove problematike i zasigur-no će kod županijskih vlasti inzistirati na tome da se oduzete ovlasti glede obu-ke lovaca vrate pod okrilje Saveza i njegovih članica. U kontekstu ove teme, možda je dobro spomenuti generala Đuru Dečaka, predsjednika Hrvatskog lovačkog saveza, koji je nedavno gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, upravo o temi lovačkog oružja, upitao javnost, zašto hrvatskoj vlasti smeta na-oružani narod. Ovo bismo pitanje mogli postaviti i našim vlastima i onima koji o ovome odlučuju, a osobito onima koji često i s pono-som ističu da je Lovački savez Herceg Bosne institu-cija od nacionalnog interesa za hrvatski narod u BiH“, završio je Lučić. Ako se ovome doda trend "bijele kuge" i iseljavanja te prirodni odljev članstva, onda ćemo u lovačkim udrugama imati biološki staro članstvo koje će se pri-rodnim putem smanjivati. Čija će onda bit zadaća ču-vanja prirode i života u njoj? Tko će gospodariti našim lovištima? Komu će se pro-davati lovačko oružje i opre-ma? Tko će nadomjestiti ulogu lovca u lovstvu i dru-gim segmentima društva? Lovac nije roba koja se može preko noći kupiti, odnekle uvesti ili slovom zakona uni-jeti u sustav. Znaju li to oni koji o ovome odlučuju? Ili ih baš briga, njima su bitni interesi kojekakvih lobija.Na kraju, čestitamo svim novim članovima ulazak u lovačku obitelj, posebice Nikoli na jubilarnom broju diplome.

piše Tomislav Mihaljević

Pri lovu prigonom kao najpogodnijim grupnim lovom na predatore, sve mora biti unaprijed planirano i dogovoreno, a svi sudionici u lovu, lovci i pogoniči, moraju

striktno ispunjavati svoje obveze. Dovoljno je da samo jedan sudionik u lovu postupi mimo naputaka i ne-lovački, pa da svima pokvari zadovoljstvo i upropasti prigon

NEMA DOBRE HAJKEbez savjesne pripreme i discipline

HAJKA KAO NAČIN LOVA

ZAKONODAVSTVO

Veliki tetrijeb ili tetrijeb gluhan (Te-trao urogallus) znanstveno se raz-vrstava u ptice (Aves), red kokoške

(Galliformes), porodicu fazani (Phaisani-dae), potporodicu tetrijeba (Tetraoninae), roda tetrijeba (Tetrao). Još jedna vrsta divljači čiji se broj drastično smanjuje. Naime, djelovanjem čovjeka (antropogeni faktor), s jedne strane, smanjuje mu se sta-nište, a s druge strane i brojnost. Ako se na globalnoj razini ne poduzmu odgovarajuće mjere, velikom tetrijebu, kao i mnogim drugim vrstama, prijeti izumiranje.

BIOLOGIJA

Veliki tetrijeb najveća je europska koka. Postoji izražen spolni dimorfizam (dvo-obličnost) mužjaka i ženke. Mužjak ima crnu glavu s jakim, zakrivljenim kljunom, crn podbradak i jarku crvenu „ružu“, koja se posebice ističe tijekom parenja. Krila, veći dio leđa i gornji dio vrata smeđe su boje, a prsa i donji dio vrata kovinasto zelene, ovisno o kutu gledanja i raspoloži-vom svjetlu. Rep i trbuh su crni, s bijelim prugama ili mrljama, koje su različite za gotovo svaku jedinku, a podrepna pera su crna, s bijelim krajevima. Ima izrazito jake noge, koje karakterizira perje do pr-stiju. Tijekom zime ima posebne resice na nogama, koje mu pomažu u kretanju po duboku snijegu. Resice nestaju otprilike u svibnju. Ženka je u osnovi zaštitne hrđa-sto-smeđe boje, na kojoj se nalaze svijetle mrlje i točkice (mimikrija). Dužina velikog tetrijeba (od kljuna do repa) iznosi 85 – 100 cm, od čega na rep otpada približno 35 cm. Raspon krila iznosi 110 – 140 cm, a prosječna masa 2,5 – 5 kg. Ženka je pro-

VELIKI TETRIJEB

Raspjevanom pijevcu i njegovoj koki ne piše se dobro

za samoisticanjem, a treba se natjecati sam sa sobom i s dru-gima u stezi i obavljanju svoje zadaće. Ovo je način grupnog lova kod kojeg lovci na staja-lištima dočekuju divljač koju im goniči prigone. Jedna grupa lovaca zauzima čeke na pogod-nim mjestima, ovisno o terenu i vodeći računa o pravcu vjetra, a druga grupa lovaca ili samo hajkači pokreće divljač i nagoni je na lovce. U hajci se puca na divljač koja je ispred lovaca i na divljač koja je prošla lanac lova-ca. Kad se hajkači ili lovci koji se u pogonu približe na puškomet, lovnik daje znak da se može pucati samo na divljač koja je prošla crtu lovaca. Kod ovog načina lova potrebna je stroga disciplina, jer su ranjavanja lako moguća. Lovnik obvezno daje znak za početak i završetak lova te znak kad se ne smije pucati ispred sebe nego iza sebe. Kod nas se hajke prakticiraju u brdskim i planinskim lovištima (šumska hajka) u kojima se naj-češće love vuk i lisica, te divlja svinja. Pri hajci divljač redovito dižu hajkači (pogoniči), a u zadnje se vrijeme u hajkama uz hajkače koriste i lovački psi goniči (hajka s goničima).

ŠUMSKA HAJKA

Svaku hajku treba savjesno pripremiti i prije samog počet-ka utvrditi gdje se divljač nalazi (pri visokom lovu), što se naj-lakše vidi po tragovima u snije-gu. Obilaze se granice područja hajke i provjerava se jesu li ga divljač ili predatori već napusti-li. Osobitu pažnju treba posve-titi vremenskoj prognozi i smje-ru vjetra. Prije samog početka lova lovci se moraju uputiti u sva pravila lova, kojih se moraju držati, a osobito na kakvu se divljač smije pucati. Svi se lovci moraju bezuvjetno pokoravati naredbama lovnika. Lovci se postave što tiše u razmacima od 80 do 120 koraka pred smjerom u kome hajkači gone i po stra-nama, ali treba lovce postaviti i

među hajkače, jer se divljač, ako se ne hajka vrlo tiho, rado pro-bija unatrag. Ovaj se način po-kazao uspješnim kod hajke na divlju svinju, gdje je potrebna velika opreznost pri pucanju, da lovci među hajkačima u šumi ne bi izazvali opasnost za jedne i za druge. Svaki lovac mora točno znati gdje stoje susjedni lovci. Štand ne smije napustiti dok se hajka ne završi i mora biti potpuno miran. Pucati ne smije u smjeru lovaca, ako nije mogao prije pucati, treba propustiti divljač kroz lovce, pa onda pucati. Osobitu pozornost obratiti u trenutku kada se haj-kači približe lovcima, a pucati samo kada se točno zna u što se puca i da se pritom nikog neće dovesti u opasnost. Pri hajci na vukove i lisice lovac svaki tren mora biti spreman pucati, jer vuk ili lisica iskoče nekad prije početka hajke, a nekad nepo-sredno pred hajkačima. Ranje-nu divljač lovac smije potražiti tek po završetku hajke.

HAJKA S GONIČIMA

Ovaj se lov najčešće prakticira u planinskim lovištima s gu-stim raslinjem i neprohodnim šikarama. U planinama se, zbog velikih udaljenosti, koriste dugonogi goniči, a inače samo kratkonogi. Dobri su i jazavčari, a još su bolji njihovi križanci s drugim pasminama, jer su

vrlo izdržljivi i oštri, a tjeraju polako i ne predaleko. Lovci se obično postave na štandove, a psi se zavedu iz dolina, kad se procijeni da su lovci već zauzeli svoja mjesta (zasjede, čeke, busije). Psi se zavode u lovište na povodcu, a na znak lovnika puštaju se u lovište. Dok psi pretražuju, treba ih bodriti pozivima, a i sam lovac pretražuje skrovita mjesta. Ako su psi digli divljač, lovci prate na koju je stranu tjeraju te ako su potjerali divljač na suprotnu stranu, javljaju lovcima koji su tamo postavljeni. Po završetku hajke lovci su dužni uhvatiti i povezati pse.

DUŽNOSTI LOVNIKA PRI HAJKAMA

Prije početka hajke obično se provjeri nalazi li se divljač u području pogona, što je naj-lakše utvrditi ako je lovište pod snijegom. Kod lova s hajkačima, lovnik ih vodi na mjesto odakle će početi pogon, razmjesti ih i daje znak da lov počinje ili odredi vrijeme polaska hajkača. Pri rasporedu mora vladati mir i tišina. Za vrijeme hajke lovnik pazi da hajkači idu u pravilnom redu, da se ne razmiču, primi-ču, zaostaju, ide više njih skupa i da ne obilaze teško prohodna mjesta. Kod tihe hajke smije se čuti samo udaranje štapova po drveću i grmlju ili klepetanje.

Kad se hajkači približe lovcima na dogovorenu udaljenost, moraju se zaustaviti. Lovnik pregleda ulovljenu divljač i po-pisuje što je koji lovac ulovio te organizira da se divljač odnese ili preveze na zborno mjesto kako bi joj se odala počast. Kod većih se lovova ulovljena divljač slaže po vrstama u redove, tako da divljač leži na desnoj strani i da se međusobno ne dodiruje. Divljač se nikad ne smije slagati na hrpe. Lijep je stari lovački običaj, da lovnik, čim dođe do odstrijeljene divljači (divlja svinja i vuk), otrgne grančicu crnogorice ili hrasta, malo je zamoči u krv i preda na šeširu ili lovačkom nožu lovcu uz če-stitke na odstrelu. Lovac prima grančicu, rukuje se s lovnikom i zahvali mu, a grančicu zatakne za šešir. Hajke na predatore tradicional-no se održavaju u mnogim po-dručjima Bosne i Hercegovine. Lovci se rado odzivaju pozivima na hajku, najviše zbog druženja s kolegama i solidarnosti prema poljoprivrednicima i stoci koja je ugrožena od vukova, te zbog šteta koje predatori čine na srnećoj divljači. Najčešći razlog neuspjele hajke je nedisciplina lovaca. U hajci se uglavnom odstrijeli poneki vuk i lisica, ali je sve to neznatno u odnosu na broj predatora, koji čine velike štete u lovištima, ali i poljopri-vrednicima u našim krajevima.

Ako ne poduzmemo odgovarajuće mjere zaštite velikog tetrijeba, u krajnjem slučaju i obustavu lova na određeno vrijeme, vrlo brzo bismo ovu najveću europsku koku i u BiH mogli gledati samo na starim fotografijama

LOVNA DIVLJAČ



piše Ivica Drmić

LOV

sječno manja za oko 1/3 veliči-ne mužjaka.Parenje tetrijeba odvija se na pjevalištima, pri čemu mužjaci, svojim pjevom i šepirenjem nastoje okupiti što više ženki, za koje se bore s konkurenti-ma. U posljednjoj fazi pjevanja („brušenje“) tetrijeb lošije vidi i ne čuje (tako je dobio narodno ime gluhan). Mužjak oplodi najčešće 4 – 6 ženki, koje snesu 6 – 12 (najčešće 7 – 9) jaja, na kojima leže 26 – 30 dana. Pilići su veoma osjetljivi i prijete im mnoge opasnosti, zbog čega im je prirast relativno mali.

RASPROSTRANJENOST

Veliki tetrijeb naseljava velik dio Europe i Azije, od planin-skih masiva dijelova Pirinej-skog, Apeninskog i Balkanskog poluotoka, Alpa, Karpata, preko Skandinavije, Laponije i istočnog Sibira u Rusiji. Bitno je naglasiti da ovdje nije riječ o povezanim područjima, nego su u pitanju svojevrsne enklave – otoci, gdje tetrijeb još uvijek ima zadovoljavajuće životne uvjete. Prema geografskoj ra-sprostranjenosti razlikuje se ukupno pet geografskih skupi-na, a broj se procjenjuje izme-đu 760.000 i 1.000.000 parova. Populacija velikog tetrijeba smatra se stabilnom, premda mu u nekim zemljama iz bližeg okruženja broj opada (Sloveni-ja, Italija i Švicarska).Veliki tetrijeb u Bosni i Herce-govini, koji pripada srednjoeu-ropskoj geografskoj skupini, nekada je naseljavao šumska područja svih planinskih masi-va, od Plješevice na sjeveroza-padu, do Maglića na jugoistoku zemlje. Neslužbeno, 1992. godine u Bosni i Hercegovini bilo je oko 1500 kljunova veli-kog tetrijeba. Broj mu je znat-no smanjen zbog neplanske i/ili nezakonite sječe šume, odnosno uništavanja staništa, krivolova, kao i različitih oblika narušavanja mira u lovištu, na što je veliki tetrijeb pokazao

posebnu osjetljivost. Također, velike posljedice ostavila su i ratna, odnosno poslijeratna događanja. Prema znanstvenim podacima, godine 2006. u BiH je bilo oko 700 kljunova velikog tetrijeba. U većem ili manjem broju velikog tetrijeba se može naći na planinskim masivima Plješevice, Grmeča, Ovčare, Osječenice, Klekovače, Srneti-ce, Jadovnika, Šatora, Vitoroga, Cincara, Troglava, Golije, Vranice, Koprivnice, Čvrsnice, Kruščice, Treskavice, Igmana, Bjelašnice, Konjuha, Meštrov-ca, Lelije, Zelengore, Maglića i Volujka, s manje ili više očuva-nim šumskim kompleksima i prijeko potrebnim mirom.

ZAKONSKI STATUS

Koka velikog tetrijeba je divljač za koju vrijedi stalna zabrana lova na cijelom prostoru BiH, jer se nalazi na tzv. Crvenoj listi. Na istom prostoru mužjak velikog tetrijeba je lovostajem zaštićena divljač. Dopušteno vrijeme lova na mužjaka veli-kog tetrijeba je od 15. ožujka do 31. svibnja.Zakonski lov velikog tetrijeba moguć je lovačkim puškama s risanim (olučenim) cijevima, promjera zrna najmanje 5,56 mm, najmanje 3,24 g dopuštene mase, koje na 100 m udaljenosti ima kinetičku energiju najma-nje 1000 J. Pri tome dopuštena daljina ciljanja ne bi smjela prelaziti 100 m. Ove uvjete za-dovoljavaju sve kuglare, počev od .222 Remington, pa na više. Zakon omogućuje lov velikog tetrijeba i lovačkom puškom sačmaricom, pri čemu se smije koristiti metak s veličinom sač-me od 4,0 do 5,1 mm, uz maksi-malnu daljinu ciljanja od 40 m.

LOV

Veliki tetrijeb lovi se isključivo zbog trofeja. Nema jedinstve-nog mišljenja koji tip oružja je bolji, jer kao i kod svake dvojbe, svako rješenje ima

svoje dobre, ali i loše strane. Sam lovac će odlučiti kojem će oružju dati prednost za odstrel. Ono što se može naglasiti kao činjenica je da se većina tetrijeba odstreli puškama sačmaricama.Lovi se obvezno uz prisutnost stručnog vodiča, koji dobro poznaje ovu vrstu divljači. Lov velikog tetrijeba smatra se jako zahtjevnim, jer se provodi na velikim nadmorskim visinama, uglavnom prekrivenim većom količinom snijega koji otežava kretanje. Stručni vodič, koji dobro poznaje područje, pje-vališta, pa čak i drveće s kojeg tetrijeb pjeva, od velike je po-moći u lovu. Na večernjoj čeki se lovi dočekom, kada tetrijeb dolijeće na noćenje. Može se prepoznati po bučnom letu, pogotovo u trenutku kada se spušta na deblju granu drveta na kojem će provesti noć. U ju-tarnjim satima lovac treba što je moguće ranije biti na pje-valištu, u svakom slučaju prije svitanja. Nakon što tetrijeb započne s pjevom, treba sače-kati određeno vrijeme da te-trijeb postane manje oprezan. Tijekom tog vremena treba ga pokušati što preciznije locirati. Kada se tetrijeb potpuno opu-sti, a tijekom posljednje strofe svog pjevanja, tzv. „brušenje“, tijekom nekoliko sekunda tetri-jeb ne vidi i ne čuje, što lovac koristi da se približi tetrijebu, tzv. tehnikom priskakivanja, do udaljenosti koja će omogućiti siguran hitac. U svakom slu-čaju, uz odgovarajuće znanje potrebna je i lovačka sreća.Trofej velikog tetrijeba je dermopreparat, najčešće u položaju pjeva, a rjeđe kao mrtva priroda. Ne podliježe ocjenjivanju prema formulama Međunarodnog savjeta za lov i zaštitu divljači (CIC). U slu-čaju prevelikog oštećenja pri odstrelu, preparira se glava s

vratom i lepeza od repa tetrije-ba. Ovakav preparat naziva se „medaljon“. U slučaju da nije rađen dermopreparat cijelog tetrijeba, mogu se izvaditi i tzv. slikarska pera, koja se nalaze uz rub prvog velikog letnog pera na svakom krilu, a nose se na lovačkom šeširu. Vrlo lijep tro-fej su i raznobojni kamenčići iz želuca tetrijeba, koji se nakon odstrela jednostavno isperu. Oni su služili za probavu hrane (pupoljaka i iglica crnogorič-nog drveća). Od njih se mogu praviti privjesci ili nizati ogr-lice. Nekad su se najveći, od-nosno najšareniji čak okivali u zlato ili srebro.

ZAŠTITA

Da bi se mogle poduzeti odgo-varajuće mjere zaštite potrebno je napraviti temeljitu analizu glavnih čimbenika koji negativ-no djeluju na brojnost velikog tetrijeba. Dugoročno se može utjecati na oblikovanje staništa, kao najznačajnijeg čimbenika smanjenja brojnosti, posebice proglašavanjem područja na kojima obitava veliki tetrijeb zaštićenim, odnosno s poseb-nim režimom korištenja za lovce, šumare, stočare, planina-re, skupljače različitih plodova, gljiva i ljekovitih trava, zalju-bljenike u brdski biciklizam, motokros, vožnju automobila izvan prometnica, paraglajdere i sl., čime se poboljšava mir u lovištu, ali i dostupnost razno-vrsnih vrsta hrane. Može se preventivno i represivno dje-lovati na smanjenje krivolova i smanjenje broja požara, što bi se također trebalo pozitivno odraziti na brojnost. Kratko-

Krajem prosinca 2018., u Osnovnoj školi u Novoj Biloj upriličen je lovački ispit za pripravnike iz lovačkih udruga

iz Županije Središnja Bosna. Premda je ovaj ispit prije svega bio planiran za ljude koji rade u inozemstvu, na njemu je bilo dosta i „domaćih“ kandidata. Zbog velikog broja zainteresiranih, ispit je proveden u dva ter-mina, odnosno u dvije skupine, a provelo ga je Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita u kojem su bili: Alojz Dunđer, predsjednik, Vla-do Soldo, dopredsjednik, Jako Čavara, član i Ivica Lučić, tajnik. Prije samog ispita lovnim su se pripravnicima prigodnim riječima obratili članovi Povjeren-stva. Nakon toga su pripravnici upoznati s načinom polaganja i procedurama, podijeljeni su im testovi i na taj je način nestala početna nervoza kandidata. Kandidati su, ovisno o ra-zini usvojenog znanja, netko brže, netko spo-rije, riješili testove, koji su potom pregledani. Uslijedilo je ponovno okupljanje kandidata i objava rezultata ispita.Golema većina lovnih pripravnika položila je ispit već nakon pismenog dijela ispita. Oni malobrojniji pristupili su usmenom dijelu, gdje su pokazali dovoljnu količinu znanja te su i oni položili lovački ispit. Trećoj, najmanje brojnoj skupini, želimo više sreće drugi put. U završnom obraćanju, sad već bivšim kandi-datima, rečeno je da su s položenim lovačkim ispitom ispunili formalno-pravni uvjet i po-stali lovci. No time nikako ne bi trebalo pre-stati s daljnjim usavršavanjem u lovstvu, prije

LOVAČKI ISPITI U SREDIŠNJOJ BOSNI

Savez bogatiji za 62 lovca

svega zbog kompleksnosti svake od cjelina lovstva. Potaknuti su i na prihvaćanje obveza i aktivno sudjelovanje u radu lovačkih udruga iz kojih potiču. Nakon lovačkog ispita članovi Povjerenstva, domaćini, dio kandidata i dio osoblja iz potpore održavanju ispita, nastavili su s druženjem i malim domjenkom u motelu „Dani“ u Novoj Biloj, prigodno vremenu Boži-ća i blagdanskog raspoloženja.U nastavku su navedeni najznačajniji zaključci s polaganja. Prvo, odavno na prostorima Sre-dišnje Bosne nije zabilježen lovački ispit s više kandidata. Naime, nakon ovog ispita Savez je, odnosno njegove članice, postao bogatiji za 62 nova člana. Drugo, što posebice raduje, većina kandidata je mlađe starosne dobi, što je veliki plus za budućnost. Treće, među kandidatima su bile dvije lovkinje, čime se, barem simbo-lično, popravlja zastupljenost žena. I na kraju, kandidati su pokazali solidnu količinu počet-nog znanja iz oblasti lovstva. O nama starijim lovcima ovisi hoćemo li i iskoristiti početni potencijal koji zasigurno imaju.

Ivica Drmić

Usmeni ispit

Pismeni ispit u Novoj Biloj

ročne mjere zaštite podrazu-mijevaju redukcijski odstrel određenih vrsta grabežljivaca koji nisu zaštićeni zakonom, a pokazali su se kao štetnici, bilo da je riječ o samim štetama na tetrijebu ili na njegovim gni-jezdima – lisica, kuna (zlatica i bjelica), divlja mačka, vuk, jazavac i divlja svinja.Čovjek jako teško može dje-lovati na prirodne vremenske čimbenike, u koje svakako spadaju bolesti koje se mogu pojaviti kod tetrijeba, kao i vremenske prilike koje se pojavljuju u staništu tetrijeba. Kao i sve vrste koka, posebno je osjetljiv na vremenske prili-ke tijekom gniježđenja, leženja i izvođenja pilića.Premda se ne može svrstati u mjere zaštite, valja napomenu-ti da se u novije vrijeme prišlo i umjetnom uzgoju velikog tetrijeba, koji se poslije puštaju u slobodnu prirodu. Neu-spješnih pokušaja umjetnog uzgoja bilo je i ranije, međutim znanstvenim istraživanjima i primjenom stečenih znanja u praksi, uspjelo se ovladati ovom tehnologijom. Najsvje-žiji primjer je dr. sc. don Ivica Križ, koji je, uz stručnu pomoć skupine znanstvenika i odre-đenih donatora, u Prezidu kraj Čabra, Gorski kotar, formirao Centar za uzgoj velikog tetrije-ba, koji uspješno uzgaja tetrije-ba iz umjetnog uzgoja.Iz navedenog se zaključuje da je u proteklom razdoblju po-stojao izrazito intenzivan ne-gativan trend brojnosti velikog tetrijeba u Bosni i Hercegovini. Stoga i mi lovci trebamo uči-niti sve, u krajnjem slučaju na određeno vrijeme i obustaviti lov velikog tetrijeba, kako bi se prekinuo dosadašnji trend smanjenja broja i smanjenja ži-votnog prostora velikog tetri-jeba. U slučaju nepoduzimanja odgovarajućih mjera zaštite vrlo brzo bi se mogla dogoditi situacija da velikog tetrijeba i kod nas gledamo samo na starim fotografijama.

Premda se ne može svrstati u mjere zaštite, valja napomenuti da se u novije vrijeme prišlo i umjetnom uzgoju velikog tetrijeba, koji se poslije pušta u slobodnu prirodu



LOVNA DIVLJAČ


U organizaciji Lovačke udruge „Orlov kuk“ Tomislavgrad, 4. siječ-

nja 2019. u svadbenom salonu „Lovre“ u Bukovici održana je 3. lovačka večer. Da je interes za ovu manifestaciju iz godine u godinu sve veći, svjedoči i brojka od oko 450 gostiju. Svojom nazočnošću ovaj su događaj uveličali kolege lovci iz hrvatskih lovačkih udruga i društava: „Jarebica“ Mostar,

LU „Orlov kuk“ Tomislavgrad mnogim drugim lovačkim udrugama. Skupu se kratko obratio i tajnik Kinološkog saveza Herceg-Bosne Mirko Čolak, istaknuvši značenje kinologije i kinoloških udruga okupljenih u spomenuti savez. Svoj govor završio je riječima: „Ne lovi puška, nego njuška!“. Nazočne je pozdravio i Božji blagoslov na sve zazvao fra Jozo Radoš – Đoka, župnik u Rošku Polju. Nakon po-zdravnih govora uslijedila je dodjela diploma o položenom lovačkom ispitu za 24 člana Udruge.Voditelj programa 3. lovačke večeri, kao i prethodne dvije,

bio je Denis Šabić, poznati voditelj i novinar Radio Splita. Svojom nazočnošću, pjeva-njem, plesom i tradicionalnim nošnjama večer su dodatno uljepšale članice HKUD-a „Crvenice“. Za glazbeni dio pobrinuli su se članovi vokalnoinstrumentalnog sa-stava „Zlatne strune“, čije su odmore od svirke i pjevanja popunili gangaši i guslari Jozo Radoš Marić iz Seonice i Tomislav Kovač Strukić iz Posušja. Uz dobre zvuke glaz-be, gusala i gange, dobro se jelo i pilo pa je valjalo doče-kati i izvlačenje 90 nagradnih tombola čija je vrijednost ove

Prepoznatljiv rad najmlađe članice Saveza„Mosor“ Široki Brijeg, „Orao“ Čitluk, „Malič“ Grude, „Ra-dovanj“ Posušje, „Jarebinjak“ Rakitno, „Zavelim“ Roško Polje, „Vran“ Tomislavgrad, „Livanjsko polje“ Lištani i „Te-trijeb“ Kupres. Večer je prigodnim govorom otvorio prof. dr. sc. Mate Buntić, predsjednik udruge „Orlov kuk“, koji je u svome govoru istaknuo da su iza Udruge četiri uspješne godine,

desetci realiziranih projekata od općeg društvenog interesa, uključenost u humanitarne i druge akcije, pomoć u održa-vanju kulturnih i drugih doga-đanja, te promocija istinskog lovstva koje treba biti u službi zaštite prirode, divljači i rada za opće dobro društvene za-jednice. Nazočnima se obratio i Ivan Vukadin, predsjednik Općine Tomislavgrad, koji je pozvao lovce da budu istinski

lovci i poštovatelji lovne etike i običaja. Nakon toga, nazoč-ne je pozdravio predsjednik Skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne IlijaVrljić, koji je istaknuo značenje lovstva i Lovačkog saveza Herceg Bosne u očuvanju hrvatskog identiteta u BiH te naglasio da iako najmlađa članica Saveza, Lovačka udruga „Orlov kuk“ svojim radom i rezultatima može poslužiti kao primjer

godine bila preko petnaest tisuća konvertibilnih maraka. Nakon završetka izvlačenja tombole ostalo se još dugo u noć uz pjesmu i veselje.U ime Lovačke udruge „Orlov kuk“ Tomislavgrad zahvalju-jemo svim sponzorima, bez čije izdašne potpore ova večer ne bi bila na razni na kojoj je bila. Također, hvala svima koji su svojom nazočnošću dali potporu održavanju ova-kvog jednog događaja čija je svrha prije svega druženje, veselje i sklapanje novih poznanstava i prijateljstava. Hvala i članicama HKUD-a „Crvenice“ – čuvaricama du-

vanjskih tradicijskih običaja. Hvala i gangašima i guslarima koji su oživjeli neke stare običaje i gotovo zaboravlje-ne pjesme. Hvala i osoblju svadbenog salona „Lovre“ koje se trudilo da sve na stolu bude u okvirima zadanoga vremena. Zahvala Ivici Šarcu iz Mandina Sela koji je svo-jim umijećem fotografiranja od zaborava otkinuo lijepe trenutke ovog događaja. Na kraju, osobito hvala nekolicini članova udruge „Orlov kuk“ koji su danima radili na pri-premi i organizaciji 3. lovačke večeri.

Mate Buntić

Gosti iz Lovačkog i Kinološkog saveza Članice HKUD-a "Crvenice"

Ilija Vrljić

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

16 17Broj 117, siječanj - veljača 2019. www.lovackisavez-hb.ba



Lovačka udruga „Kuna“ Domaljevac postoji od 1997. godine, od kad na

prostoru Općine postoji orga-nizirano lovstvo. U Posavini je ta udruga prva otvorila tradici-

LU „Kuna“ Domaljevac

Nekoliko stotina posavskih lovaca uživalo na lovačkoj večeri

rebica“ Štrepci, LD-a „Fazan“ Odžak, LD-a „Fazan“ Šamac, te lovačkih udruga iz slavonske Posavine. Pozivu su se odazva-li i dopredsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Dragan

stili ni lovci iz Domaljevca koji su već odavno drugi dom našli u zemljama Zapada, pa kada se sve zbroji, preko 300 posje-titelja respektabilan je broj na jednoj lovačkoj večeri.

jalitetima koje lovci već godi-nama pripremaju, neizbježni lovački čobanac (čak 150 litara), ali i druge delicije koje je priredio Slavonac Stanko Rakitić sa svojim domaćica-ma, učinile su večer ne samo zabavnom, nego i gastronom-ski bogatom. Raznovrsna jela uz vatrenu glazbu, ali i bogata tombola, bili su dobitna kom-binacija za uspješnu večer, potvrđuju iz organizacijskog tima LU-a „Kuna“. – Mi smo doista dobri doma-

sti, nego i u lovištu, te kroz obnavljanje infrastrukture. Posebno izdvajam projekt koji smo završili u 2018. godini. Naime, obnovili smo svoju lovačku kuću, projekt u koji je uloženo više od 20.000 KM, u čemu nam je pomogao i NBR Modriča. Sada je to reprezen-tativan objekt koji, po potrebi, ustupamo za različita druženja i okupljanja sportaša i drugih građana Domaljevca. Održava-mo, dakle, lovnogospodarske objekte, gradimo hranilišta,

drugima te dodao: "Atmos-fera kakva je u Domaljevcu, Orašju i Odžaku na lovačkim večerima govori koliko smo dobro organizirani. Kroz niz manifestacija koje upriličimo, a koje nisu izravno lov na te-renu, želimo pokazati da su lovci prije svega ljudi koji se vole družiti i koji se, osim lo-vom, bave prehranom divljači, njezinim uzgojem i zaštitom, te izgradnjom višenamjenskih objekata." Kako je Guberac i predsjednik LD-a „Fazan“ Od-

izgradnju. Ustrojeni smo kao sportsko-gospodarsko lovište i imamo 350 članova, a osim sportskim lovom aktivno se bavimo lovnim turizmom na različite vrste divljači. Naše je lovište bogato pticama mo-čvaricama, fazanom, zecom, divljom svinjom te srnjakom u čemu smo najpoznatiji u BiH po trofejnoj vrijednosti, a na odžačkom području nisu rijet-kost ni jeleni i košute", kazao nam je Guberac u ovoj prigodi. Istaknuo je također da je sve

i vatrenom glazbom uz koju se povelo neizbježno posav-sko kolo kojem nije odoljela većina posjetitelja, nego i bogatom tombolom koju su podržali posavski gospodar-stvenici i obrtnici osiguravši oko 200 nagrada. Najsretniji je te večeri bio Marko Vu-kić iz Tolise dobivši glavnu nagradu, pušku sačmaricu. Posebno je zanimljivo što je Marko na tomboli pušku do-bio i prošle godine. Njegov sretni broj izvučen je među

ju održavanja lovačkih zabava. Ove su godine ponovno or-ganizirali lovačku večer i tako potvrdili svoj status i ugled. U restoranu „Yimor“ okupilo se nekoliko stotina lovaca, ne samo iz „Kune“, nego i brojni prijatelji, zaljubljenici u lov iz susjednih općina, iz LU-a „Sava“ Orašje, LSUG-a „Ja-

Guberac, te v. d. načelnika Općine Stjepan Piljić. Posav-skoj lovačkoj zabavi nisu mogli odoljeti ni gosti iz Hercegovi-ne. Mostarci Leo i Ivan Stojčić bili su nedavno gosti posavskih lovaca pa su se oduševljeni go-stoljubivošću vratili Domaljev-cu te ujedno stigli i na svadbu Lucićevih. Zabavu nisu propu-

PRIMJERNI POSAVSKI LOVCI

Prigodne riječi pozdrava, če-stitke za uspješan rad i želju za veselom večeri uputili su predsjednik „Kune“ Joso Le-ovac i dopredsjednik Saveza Dragan Guberac. Bogata ga-stronomska ponuda sa speci-

ćini u svome lovištu. Brinemo se o uzgoju i kvaliteti divljači na prostoru od oko 3200 ha. Sa svojih 107 lovaca, po brojnosti smo udruga srednje veličine u Lovačkom savezu Herceg Bosne, ali držim da smo po organiziranosti i radu među vodećima. To je zamjetno ne samo iz godišnjih aktivno-

pravimo automatske hranilice, svake godine kupimo najmanje 500 fazana itd. – istaknuo je predsjednik „Kune“ Joso Leo-vac – Los. Dragan Guberac, dopredsjed-nik Saveza u trećem mandatu, naglasio je da su posavske lovačke udruge odlično orga-nizirane i da mogu biti primjer

žak već 18 godina, osvrnuo se kratko i na rad toga lovačkog društva: "Naše lovno područje pokriva teritorij općine Odžak. U povijesti su na tom području odstrijeljena tri vuka: 1968., 1998. i 2008., a prije dvije godine pojavio se i medvjed. Mi smo, držim, prvi u BiH po broju divljači i ulaganju u

više čaglja na području Po-savske županije, pa će uskoro upriličiti okrugli stol na kojem će pokušati naći rješenje za taj problem.

VRIJEDNE NAGRADE

Lovačka večer nije bila „za-činjena“ samo dobrim jelom

3000 listića. Druga nagra-da, zračna puška, otišla je Iljazoviću iz Babine Grede, a još 13 vrlo vrijednih na-grada izmamile su radost na licima dobitnika i svih posjetitelja lovačke zabave u Domaljevcu.

Nada Koturić

Na večeri i v. d. načelnika Stjepan Piljić

Joso Leovac Predsjednik s članovima udruge

Velika posjećenost lovačke zabave

Posavsko kolo

Dragan Guberac Lovci i konobari Bogata ponuda jela

Kao i obično, najčešće stradavaju zečevi, srneća divljač i divlje svinje, a načini stradavanja mogu se raz-

vrstati u nekoliko skupina: krivolov, grabe-žljivci i gubici u prometu. Za redovite ophodnje lovišta, 2. prosinca 2018., lovočuvari su na području Ha-manovih podova i Vrioca, na području Kruščićke planine, otkrili tragove krivolo-va. Pozvani su dodatni lovočuvari, koji su se podijelili i krenuli u potragu za krivo-lovcima. Pregledom terena utvrđeno je da je u krivolovu sudjelovalo najmanje šest osoba, dio njih je viđen i fotografiran s oružjem i naprtnjačama na leđima. Krivo-lovci su se udaljili prema Rostovu, odakle su i došli. U odlasku su ispalili nekoliko hitaca, prema brzini paljbe iz poluauto-matskog oružja, vjerojatno s namjerom zastrašivanja lovočuvara. Na temelju uo-čenih tragova jasno je bilo da je predmet krivolova srneća divljač, a potraga je pre-kinuta zbog mraka.

DOKAZI POSTOJE…

Sutradan je tročlana lovočuvarska op-hodnja nastavila potragu za ubijenom ili ranjenom divljači, za što su postojale ute-meljene sumnje. Našli su mjesto odstrela

LO „Vitez“ Vitez

Velike štete na divljačiLovačka organizacija „Vitez“ iz Viteza, bez obzira na dobru organizaciju i rad lovočuvarske službe, muku muči sa štetama na divljači, koje, malo-pomalo, smanjuju ionako skromno brojno stanje divljači u lovištu „Vitez“

srneće divljači na području Revira 3, u dijelu zvanom Vrioci. Uslijedila je prijava Policijskoj stanici Vitez, a zatim i očevid koji su proveli djelatnici Policijske upra-ve Travnik. Na licu mjesta su pronađeni ostaci odstrijeljene srneće divljači, čije je meso odneseno. Vizualnim pregledom kože zguljene s divljači, ustanovljeno je da je odstrijeljena iz sačmarice te da je riječ o muškom grlu. Nađeno je i mjesto gdje su krivolovci ručali te brojni ostaci koje su iza sebe ostavili, koji bi, u iole uređenoj državi, nedvojbeno doveli do počinitelja nedjela. Policiji su proslijeđene fotografije krivolovaca koje su načinili lovočuvari.Lovci Lovne jedinice „Hum“ su 30. pro-sinca 2018., dok su lovili na području Debele međe, iznad Zaselja, bliži lokalitet „Bazeni“, utvrdili da je u spomenutom dijelu lovišta, najvjerojatnije dan prije, nezakonito odstrijeljena divlja svinja. Ši-rim pregledom lica mjesta pronađeni su tragovi odstrela, dvije čahure metka za lovačku pušku sačmaricu te tragovi nastali vučenjem divlje svinje. Odstrijeljena divlja svinja traktorom je odvezena iz lovišta u pravcu Bučićke ravni. O učinjenom krivo-lovu kompletirana je fotodokumentacija i dostavljena policiji.Nedugo nakon toga, jedan je srnjak stra-

dao u prometu u mjestu Novaci, na magistralnom putu M-5. Pretpostavlja se da se pokušavao spasi-ti ispred pasa skitnica koji su ga progonili. Premda jedna magi-stralna, dvije regio-nalne i čitava mreža lokalnih prometnica neprirodno presijeca-ju lovište „Vitez“, niti na jednoj od njih nije postavljen znak koji upozorava na moguću

divljač na prometnici.Nedugo nakon toga počele su stizati doja-ve s terena o srnećoj divljači koja je stra-dala od vukova. U samo dva dana, u ne-posrednoj blizini sela Kruščica i Vraniska, pronađeni su ostaci dva mlada grla srneće divljači, a tko zna što će se sve otkriti kada snijeg omogući pristup u sve dijelove lo-višta. Pretpostavka je da će ceh i ovaj put platiti srneća divljač, jer se, prema infor-macijama s terena, u tom dijelu lovišta nalazilo svega nekoliko krda divljih svinja. Veliku pomoć krivolovci i grabežljivci imali su u visokim snježnim oborinama, koje su koncem prošle godine zahvatile Središnju Bosnu.

NA RUKU "SLOBODNJACIMA"

Pravi lovci prepoznali su problem i akti-virali su se na pružanju pomoći divljači. Pristupilo se iznošenju u lovište dodatnih količina hrane za divljač te gaženju snijega na pristupnim stazama. Osim toga poja-čan je rad lovočuvarske službe, odnosno intenziviran je odstrel grabežljivaca, kao i

Da je rad Lovačke udruge „Orlov kuk“ Tomislavgrad postao

prepoznatljiv i vrjednovan u široj društvenoj zajednici svjedoči činjenica da smo u protekloj godini imali 27 lovnih pripravnika, od kojih su 24 položila lovački ispit. Preostala trojica zbog obitelj-skih i poslovnih obveza nisu uspjela pristupiti polaganju lovačkog ispita. Prije samoga polaganja većina pripravnika se kroz predavanja iz osnova lovstva upoznala s temeljnim spoznajama iz lovačke struke.

LU „Orlov kuk“ Tomislavgrad

Dvadeset četiri nova lovca u udruzi

Predavanja iz osnova lovstva i ove je godine u prostorijama Udruge u seoničkoj sali odr-žao tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić. Iako su prije samog predavanja pri-pravnici bili pomalo skeptični glede zanimljivosti i kvalitete predavanja, nakon odslušanih predavanja bili su oduševljeni bogatstvom sadržaja i kvalite-tom predavanja kao i osobnim iskustvima samoga predavača. Predavanju su nazočili i pri-pravnici iz susjednih lovačkih udruga („Radovanj“ Posušje te „Vran“ Tomislavgrad).

Kao i protekle godine i ove je LU „Orlov kuk“ Tomislavgrad bila domaćin polaganja lovač-kog ispita, kojemu su pristupili pripravnici iz LU-a „Orlov kuk“ Tomislavgrad, LD-a „Ru-jan“ Kočerin, LD-a „Radovanj“ Posušje, LD-a „Tetrijeb“ Ku-pres i LU-a „Vran“ Tomislav-grad. Svoje znanje iz osnova

lovstva kandidati su trebali pokazati na dan 28. prosinca 2018., pred ispitnom komisi-jom u sastavu: Zoran Lovrić, Alojz Dunđer, Vlado Soldo i Ivica Lučić. Od 64 prijavlje-na kandidata lovački je ispit položilo njih 54. Zanimljivost ovogodišnjeg lovačkog ispita bila je ta što je ispitu pristupila i položila ga pripravnica Mari-jana Svalina iz LD-a „Tetrijeb“ Kupres, kojoj ovim putem čestitamo na hrabrosti i poka-zanome znanju. Svim ostalim pripravnicima koji su položili lovački ispit u ime naše udru-ge od srca čestitamo i želimo puno uspjeha u životu i radu. Nadamo se da će „novopečeni“ lovci biti istinski ljubitelji pri-rode, njegovatelji lovne etike i običaja te časni i vrijedni ljudi u svojim zajednicama.

Mate Buntić

Članovi lovačke grupe „Wolf“ nisu mogli ni sanjati ljepši završetak

ovogodišnje lovne sezone. Naime, loveći divlje svinje

u lovištu zvanom Volujak, u jednom lijepom i sadržajnom lovu odstrijelili su dvije ma-nje divlje svinje od pedesetak kilograma. Ovogodišnju, inače mršavu sezonu lova na krupnu divljač, svojim odstrelima uljepšali su dvo-jica spretnih strijelaca iz ove grupe: Jerko Budimir i Mi-roslav Stipić, te time donijeli veliku radost ekipi s kojom su svoj ulov na kraju prelijepog lovnog dana na lovački način skupa proslavili.

Mladen Bešlić

Dva veprića za kraj sezone

LU „M. M. – BIKAN“ Virpasa i mačaka koje se bez nadzora kreću u lovištu. Sada su na potezu istražna tijela. Poboljšanje tehničke opremljenosti lovoču-varske službe u idućem bi razdoblju trebalo biti od pomoći policiji u otkrivanju počini-telja ovakvih nedjela. Ono što je sigurno je da navedeni slučajevi šteta na divljači imaju izrazito negativan utjecaj. Osim smanjenja brojnog stanja divljači u lovištu „Vitez“, izazivaju i nezadovoljstvo u dijelu popula-cije lovaca koja se otvoreno zalaže za „slo-bodnije“ ponašanje vlastitog članstva, koje je, uglavnom, u suprotnosti sa zakonskim i podzakonskim propisima.

Ivica DrmićKonačan ishod vučje gozbe

"Nedovršen posao"

Ispitno povjerenstvo

Nakon priprema, znanje je valjalo pokazati na lovačkom ispitu

Članovi virske lovačke grupe "Wolf"





Središnja svečanost u povodu Dana općine Odžak bila je tradicionalna lovačka večer LD-a „Fazan“. U subotu 9. veljače, hotel „Euro“ bio je ispunjen do

posljednjeg mjesta. Oko šest stotina uzvanika, među kojima su bili predstavnici Županije Posavske, Općine Odžak, susjednih općina te lovačkih udruga iz okolnih gradova i mjesta, družilo se do jutarnjih sati.Bilo je gostiju iz svih krajeva BiH, pa i iz inozemstva. Interes je bio daleko veći od kapaciteta hotela i mnogi nisu uspjeli rezervirati mjesto za stolom, ma koliko se organizator trudio svakomu udovoljiti.

LD „Fazan“ Odžak

Da je bilo još slobodnih mjesta…

Nakon lagane glazbe i uvodnih riječi voditelja programa Muradifa Omerbašića, predsjednik Društva Dragan Guberac pozdravio je goste i zaželio im ugodnu večer. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, skup je pozdravio Ilija Vrljić, predsjednik Skupštine Saveza. Goste je zabavljao RIO Bend, a plesni se podij praznio samo u stankama za uživanje u pripremljenim lovačkim delicijama.Oko ponoći je upriličena lovačka tombola s mnoštvom vrijednih nagrada, a nakon toga se nastavilo s pjesmom i igrom do jutarnjih sati.

Nedžad Garić

Kako je počeo padati, pomislih da bi se mogla obistiniti ona

od moga kuma: „Padaj, da’ Bog pa kokoši s tebe zvizde ćopale“. To bi znao reći od ljutnje na snijeg koji bi kao iz rukava padao danima bez prestanka, a njemu se to nije dopadalo. Evo, opet se ponavljaju „stare“ zime, snijega kao u priči.

LU „Zavelim“ Roško Polje

Sijeno i žitarice za izgladnjelu divljač

Da LD „Sokol“ Nova Bila uspješno djeluje na polju su-radnje i dobrih odnosa s dru-

gim institucijama, udrugama, ustano-vama i gospodarstvom na području općine Travnik i šire, govori podatak da je sredinom siječnja ove godine ušlo u darovni program ugledne tvrt-ke „Nobil“ iz Nove Bile. Od strane ove tvrtke naše lovačko društvo darovano je paketom poste-ljine – prekrivača za ležaje u lovačkim kućama. Valja napomenuti da smo u darovni program „30 zvjezdica za 30 godina“ ušli kod tvrtke „Nobil“ pod rednim brojem 1. To znači da smo prvi dobitnik vrijedne nagrade. Direktorice „Nobila“, Irena i Sandra, ugostile su nas u svojoj tvrtki, uručile priznanje i donaciju. Ovim putem

LD „Sokol“ Nova Bila

Suradnja s gospodarstvenicima

LD „Sokol“ zahvaljuje upravi i djelatnicima tvrtke „Nobil“ za sponzorstvo i suradnju, uz želje za uspješnu poslovnu budućnost, sreću i dobro zdravlje.

Drago Marjanović

U proteklih mjesec i pol dana pao je tako velik, da je prouzročio mnoge poteškoće, ponajprije u prometu. Dubok snijeg, bura i niske temperature učinili su svoje. Ekstre-mni zimski uvjeti znaju biti pogubni za divljač u našim lovištima. Tada na scenu stupaju ljubi-telji životinja, a kako se

to radi najbolje su pokazali lovci LU-a „Zavelim“ tako što su odmah započeli s iznošenjem hrane, zna-jući da u ovakvim uvjetima u pri-rodi divljač otežano dolazi do nje.

Sijeno i žitarice na određenim lokacijama u lovištu sigurno će dobro doći i krupnoj i sitnoj divljači.

Ante ĐikićPaket posteljine za ležajeve u lovačkoj kući

Zahvalnica tvrtki "Nobil"

Radni sati provedeni u lovištu uvijek donesu dobre rezultate, govore lovci LD-a „Rujan“ s Kočerina. Ovaj put se to pokazalo ulovom zdrava i snažna vepra od oko 80 kg. Čišćenje lovačkih

staza, lokava i pojilišta, postavljanje i ukopavanje manjih posuda-pojilišta, postavljanje hranilišta i solila, sve se to u lovištu ovoga Društva čini tijekom cijele godine. Lovci dobro znaju, ako nema vode kad je ljetna suša, divljač se neće zadržati, ako zimi nema hrane i soli, ne da se ni zadržati ni namamiti. Poslije toga, ulov obično bude zaslužena nagrada.

Ivan Mikulić

LD „Rujan“ Kočerin

Održavanje lovišta urodilo plodom

Kao dio priprema za ispuštanje odraslih fazana u lovište, od-žački su lovci ove zime iznijeli

potrebnu količinu kukuruza za tu divljač i rasporedili ga u blizini mjesta

gdje će fazani biti pušteni u ožujku ove godine. Društvo je krajem prosinca 2018. nabavilo 500 kg stočne i 600 kg hima-lajske kamene soli, koja je u razdoblju od 10. do 20. siječnja 2019. također iznesena u lovište. Sol je pravilno raspoređena po čitavom lovištu kojim gospodari LD „Fazan“ Odžak, a dio je ostavljen u pričuvi, za dopunu solila tijekom godine. Posebna služba pratit će kako te dvije vrste soli utječu na zdravstveno stanje divljači, njezinu kondiciju i rast rogovlja srnjaka.

Nedžad Garić


Hrana za fazansku i srneću divljač

Lovci i lovina LD-a "Rujan"



Lovci sekcija Lijeva obala i Knešpolje zajednički su, 10. veljače 2019.,

organizirali lov na potezu Ra-došice – Gostuša. Bilo je lisice, divlje svinje, bilo je i zeca, ali zec je ovaj put mogao mirno „spavati“, zbog zabrane. Poslije lova upriličen je lovački ručak i druženje. Grah, lešo teletina, roštilj, suhomesnate delicije, sir, vino, pivo..., ma ničega nije falilo. Tamo gdje su Breki, Mate, Ćada..., tamo toga ne može faliti. Bilo je viceva, šale, pjesme, svirke... U svirci je glavni bio Braco Jurić.U ovoj šarolikoj lovačkoj dru-žini bili su Toma, Vlado, Mario kao političari, zastupnici na federalnoj i gradskoj razini, te Mandići, Bošnjaci, Knezovići kao dokazani gospodarstveni-

LD „Mosor“ Široki Brijeg

Baš ničega nije falilo…ci. Razgovaralo se, naravno, o svemu i svačemu, ali ponajviše o lovu te zaštiti prirode i div-ljači. Bilo je svakakvih prijed-loga, a na poseban su način bili zanimljivi savjeti nekada poznatih krivolovaca koji su ispekli „zanat“ u zabranama, primjerice u knežepoljskom polju. Taj dio lovišta nekoć je bio rezervat divljači za cijeli „Mosor“, a danas je, nažalost, stalna meta krivolovaca. Čla-novi sekcije Knešpolje izrazili su odlučnost stati tome ukraj i vratiti ovom rezervatu (za-branu) nekadašnju poziciju i ulogu. Svjesni su da sami ne mogu, ali će tražiti pomoć i lovočuvara, i policije, i sudstva, naravno i svojih članova.Svi sudionici ove „rasprave na otvorenom“ suglasili su se s

potrebom hitnih i učinkovitih mjera koje mogu popraviti krivolovom i drugim proble-mima ugroženo ovdašnje lov-stvo. Naravno, takav stav nije niti može biti sporan, ali je vrlo sporno kako ga oživotvoriti. Svi smo „za“, ali smo često i „protiv“ i „suzdržani“ već na prvom praktičnom koraku. Dok je tako, teško je očekivati veće pomake nabolje. Možda su upravo ovakva druženja dobra prigoda na lijep način dati do znanja onima koji na-rušavaju ugled lovca i „Moso-ra“, da prestanu s tim. Njih nije

puno, ali jako „vonjaju“, i što je posebno štetno, negativan su primjer mladim lovcima.Na ovom je druženju bilo govora o problemu smeća u prirodi, ali i o sve manjoj „vla-stitoj“ površini na kojoj mogu loviti članovi sekcija Lijeva obala i Knešpolje. Širenje gradskog područja neizbježan je proces, njihovo je lovište na udaru, ali oni imaju pravo loviti kao i ostali članovi LD-a „Mosor“ Široki Brijeg. Kako je lov prije svega druženje, ču-vanje prirode, zaštita divljači, dakle jedna široka aktivnost kojoj su strane prepreke u obliku „zidova“ ili „žice“, jako je upitna stroga podjela lovi-šta u smislu ovo je naše, ono je vaše, na kojoj se, ponekad jako uskogrudno, inzistira i u lovištu „Borak“. Umjesto toga, bolje je usredotočiti se na edu-kaciju, vlastiti rad, ustrajnost i suradnju s institucijama, prije svega s policijom i sudstvom, što mora dati rezultat.

Krešo Ćavar

Da su druženje i suradnja u lovu, osobi-to među susjednim lovačkim udruga-ma, mogući i potrebni, najbolje poka-

zuju mladi lovci iz LD-a „Jarebinjak“ Rakitno i LU-a „Orlov kuk“ Tomislavgrad. Iz godine u godinu suradnja među članovima ovih udruga jača, ponajprije na očuvanju prirode i poveća-nju broja divljači u lovištu, ali ne fali ni druže-nja i zajedničkih lovova. O jednome takvom lovu, na samoj granici njihovih lovišta, upravo je ovdje riječ. Jutro kao stvoreno za lov, dalo se naslutiti da bi dan mogao biti uspješan. I bio je, odstrijeljeno je pet divljih svinja. A nakon lova tradicionalno druženje do kasnih sati. Ova dva lovačka društva mogla bi biti primjer drugima, kako u dobrim odnosima tako i u trudu i zalaganju za dobrobit divljači u lovištima. Vrijedi ovdje ona stara poslovica: „Kako siješ, tako ćeš i žeti“.

Vinko Rezo

LD „Jarebinjak“ Rakitno

Druženje i suradnja među susjedima


Kumovi istodobno ustrijelili vepra

Hladna kišna nedjelja nevoljko je izmamila kumove Tomu i Robu u lovište LD-a „Rujan“. Dan ranije su

dogovorili obilazak lokaliteta koji je vrlo često prirodni prolaz divljači. Pokisli, nakon sata hoda i iščekivanja povratka lovačkih pasa, u vrhu drage su začuli „štek“ lovačkih pasa. Imali su dovoljno vremena zauzeti pozicije na suprotnim stranama drage, iščekujući nailazak progonjene divljači. Pogledima i

puškama uperenim u mali prostor bez vegetacije, s velikom su vjerojatno-šću čekali nailazak lovine. I doista, u jednom se trenutku na spomenutom mjestu pojavi i zastade mladi vepar. Na ranije dogovoreni znak kumovi zapu-caše. „Pade vepar k'o svića“, zaključiše naglas kumovi. Isplatilo se pokisnuti. Radosni se zametnuše lovinom i odoše kući. A kod kuće je fešta trajala do ka-sno u noć.Čuvši za dobru kob, nakon nedjeljne mise prolazi neka žena i govori svome mužu: „Lezi ti mužu, Tomo ubi krme!“. Ponukan navedenim događajem, urani Jozo iduće nedjelje, pa ode na rujansku dragu. Kao iskusan lovac s istreniranim lovačkim psom, znao je gdje treba sa-čekati. U ovakvim je prilikama ključan

lovački pas. Tako tvrde uspješni lovci Lo-vačkog društva „Rujan“ s Kočerina. Dobra im kob!

Ivan Mikulić

Članovi sekcije Knešpolje

Članovi sekcije Lijeva obala

Jozina lovina


Nova lovačka kuća u Desnoj obali

Vrijedno je zapisati da je u sekciji Desna obala LD-a „Mosor“ Široki Brijeg za kratko vrijeme podignuta

još jedna lovačka kuća. Djelo je to 16 vri-jednih članova ove sekcije, na čelu s pred-sjednikom Igorom Marušićem i fra Iva-nom Kvesićem, bivšim župnikom u Rasnu. Svi su oni vrijedno radili i skupljali novac, uloživši sve to u 56 m² svoje lovačke kuće.

Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez sponzora, oni su dobro poznati i ovim im putem iskreno zahvaljujemo. Kuća je izgrađena u Kosmaju, od dav-nina poznatom selu, danas skoro iselje-nom i zaboravljenom. Danas je to naše lovište, oaza za našu dušu i tijelo, to je: Ondje gdje je kamenica zvana Grla dvo-grla / s desne strane Gradine, / s lijeve strane Radine, / bolan, ondje gdje je Modrića i Curina jama, / gdje su se po-trebiti krili u svakoj životnoj opasnosti, na Vlakama. Vlaka u blizini Brstanuše, tu se krilo živo blago i žuto zlato kad su bila loša, olovna vremena, a brate, pamti ih ovaj narod i ovaj kraj. Grunt je to Joze Muse, sina Marijanova a unuka Joskanova. Joskan je sa samo četiri mje-seca ostao bez oba roditelja, othranili su ga dobri susjedi. Dobili smo čast baš tu, na mjestu gdje smo u kući pok. Milana Muse provodili nezaboravna lovačka druženja, sagraditi svoj lovački krov nad glavom. Kao lovci i članovi sekcije De-sna obala, iskreno smo zahvalni svima koji su nam to omogućili.

Mirko Čolak



Lovačko udruženje „Kuna Jajce“ iz Jajca, zajedno s članovima Lovačkog

društva „Srndać“ iz Jajca, 29. prosinca 2018., u reviru sekcije „Rika“, organiziralo je božićni lov na predatore i divlju svinju. Bilo je to ponajprije ugodno druženje, a ni ulov nije izostao. Lovačku sreću odstrijeliti dva vuka imao je Sedin Gromilić, a po jednog vepra ulovili su

Ljubomir Kovačić i Muhamed Vuković. Prema riječima članova sek-cije „Rika“, područje na kojem se lovilo bogato je divljom svinjom, srnećom divljači, medvjedom te zecom i dru-gom sitnom divljači, a u zadnje vrijeme pojavljuje se i vuk u sve većem broju i pravi štete na divljači. Članovi ove sekcije pokušavaju maksimalno po-štovani lovačke propise, a na prvom im je mjestu nastojanje spriječiti svaku vrstu krivolova u svome reviru.Nakon zajedničkog lova, čla-novi lovačkih društava iz Jajca upriličili su druženje na zbor-nome mjestu u dijelu revira Krezluk, a pridružili su im se planinari i izletnici koji su za

Božićni lov u JajcuLU „Kuna Jajce“ Jajce

vikend bili na tom području u potrazi za čistim zrakom. Gosti iz Šipova, Ključa i Tomi-slavgrada svojim su dolaskom obradovali domaćine, a Slavko Marin i Muhamed Hodžić, čelnici dvaju lovačkih saveza u

Federaciji BiH, na poseban su način uveličali ovaj skup. Ovo prelijepo druženje uz bo-gat stol potrajalo je do kasnih sati, uz harmoniku i pjesmu lovaca.

Dragan Samardžić

Krajem lipnja prošle godine, LD „Fazan“ Odžak javilo se na raspisani Javni poziv Vlade Županije Posavske za dodjelu sredstava iz proračuna Županije Posavske za 2018. godi-

nu neprofitnim organizacijama i udrugama građana. Društvo se javilo s Projektom naseljavanje odraslih zečeva, koji je predviđao naseljavanje 50 zečeva po cijeni od 165 KM, u omjeru spolova 1:1. Povjerenstvo Vlade odlučilo je Društvu odobriti 5000 KM, Društvo je „dodalo“ još svojih 3250 KM i za taj je novac kupljeno


Nabavka zečje divljači

50 zečeva iz uzgoja. Zečevi su pušteni u lovište u studenom 2018., o čemu su napravljeni propisani zapisnici. Posavina kao žitnica i podneblje koje je izrazito povoljno za zečju divljač, dovedena je u situaciju da u njoj izrazito manj-ka zečje divljači, i to je glavni razlog što se zec mora unositi u lovište. U prvoj godini nakon puštanja očekuje se da se zečevi priviknu na podneblje i uz minimalne gubitke, za-jedno s postojećim matičnim fondom, u idućim mjesecima daju prvo potomstvo. Naseljavanja divljači nije jednostavan i jednokratan postupak, on zahtijeva stručnost, disciplinu i upornost. Tek poslije 3 do 5 godina može se zaključiti, je li cijeli posao uspješno obavljen.

Nedžad Garić

U lovište je pušteno 50 zečeva iz uzgoja

Lovačka kuća sekcije Desna obala u Kosmaju

Ovogodišnje, jubilarno lovačko oku-pljanje u organizaciji LU-a „M. M. – Bikan“ iz Vira, održano je u svadbe-

nom salonu „Viktorija“ u Posušju. Uz domaće lovce i njihove prijatelje iz Posušja i susjednih općina, te uz goste iz Hrvatske, na zabavi se okupilo preko 350 uzvanika.Svečani dio programa započeo je „Lijepom našom“ i minutom šutnje u počast preminu-lim i poginulim lovcima i braniteljima, među kojima je bio i pokojni Milan Mikulić iz Vira.U svome govoru, predsjednik LU-a „Milan Mikulić – Bikan“, Ljubomir Vučur, pozdravio je prisutne lovce, predstavnike Crkve, pred-stavnike općinske i županijske vlasti, sponzo-re i donatore, osoblje „Viktorije“, a posebno

LU „M. M. – Bikan“ Vir

Večer u lovačkom štihu

suborce pok. Milana koji su svojim dolaskom uveličali ovaj događaj i obilježavanje 20. obljetnice Udruge.Predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, Slavko Ma-rin, čestitajući 20. obljetnicu Udruge, pozdravio je prisutne u ime 10.000 lovaca okuplje-nih u Savezu kojem je na čelu. Podsjetio je i ovaj put na veliku čast koju nosi lovački poziv. Ističući kako je organizacija lo-vaca unutar Saveza za primjer u cijeloj BiH, pozvao je lovce da naprave još jedan korak u organiziranju ovakvih sveča-nosti, navodeći kao uzor lovce iz Republike Hrvatske, koji su došli i ovaj put u velikom broju obučeni u lovačke odore. U sklopu programa dodijeljena su tri Odličja trećeg reda Sa-veza, jedna diploma za starog člana i šest diploma o polo-ženom lovačkom ispitu. Uoči svečane večere prisutnima su se kratkim govorima obratili

bogoslov Ante Jukić i don Ilija Drmić. Bogoslov Ante izmolio je molitvu, a don Ilija udijelio je blagoslov pred večeru.Druženje lovaca proteklo je u odličnoj atmosferi, uz pje-smu, zabavu, ukusnu večeru i dodjelu nagrada na tomboli, a između njih 95 izdvajamo jednu zračnu i šest lovačkih pušaka te glavnu nagradu: mo-tocikl Quadro. Glazbenici iz „Jukeboxa“ i na ovoj su zabavi

umnogome pridonijeli dobroj atmosferi, a da lovci dobro pjevaju, pokazali su i na ovom druženju.Domaćin je zahvalio svima na odzivu, zadovoljan jer su nadmašena očekivanja kako po broju okupljenih lovaca i uzvanika, tako i po listićima tombole koja je u cijelosti ra-sprodana. To se do sada nije događalo na sličnim druženji-ma ove Udruge, a razlog tomu

vide u činjenici da se lovcima na njihovim druženjima pri-ključuje sve veći broj podu-piratelja, koji sponzoriranjem nagrada, kupnjom ulaznica i tombola potpomažu rad lovač-kih društava. Novac prikupljen na ovoj večeri bit će usmjeren za potrebe Udruge, kojoj je jedna od temeljnih zadaća odr-žavanje prirodne ravnoteže i zaštita prirode i divljači u njoj.

Mladen Bešlić

Don Ante Jukić i don Ilija Drmić Dobitnici glavnih nagrada na lovačkoj tomboli

Predsjednik Ljubomir Vučur Predsjednik Saveza Slavko Marin s uzvanicima na lovačkoj večeri

Ozračje u salonu "Viktorija" u PosušjuViše od 350 uzvanika na lovačkoj večeri



Teška i hladna zima ove je lovne sezone obilovala učestalim padalinama, posebno snježnim, gdje su temperature po nekoliko tjedana bile u dubo-

kom minusu. Zbog visokog snježnog pokrivača (koji je prelazio 40 centimetara) te obilnih snježnih nanosa (smetova), većina divljači, i sitne i krupne, ostala je bez svoje prirodne hrane.Potaknuti takvom vremenskom nepogodom lovci Lovačke udruge „M. M. – Bikan“ iz Vira, predvođeni

LU „M. M. – Bikan“ Vir

Opstanak divljači, usprkos teškoj zimi

lovočuvarom Elvisom Budimi-rom, nesebično su se prihvatili posla kako bi zaštitili i sačuvali postojeći fond divljači. Na ne-koliko prethodno pripremljenih mjesta u lovište su iznijeli veliku količinu zrnaste hrane (mješa-vine kukuruza, ječma, pšenice i prosa), koja bi divljači trebala biti dovoljna i dostupna dok se teško klimatsko stanje ne normalizira. „Ovom vremenskom nepogo-dom najviše su pogođeni jarebica poljka i kamenjarka te zec, a u nešto blažem obliku i ostala, krupnija divljač“, objašnjava lovočuvar Budimir i dodaje: „Jarebica poljka (trčka), svoj procvat u našem lovištu doživjela je tek u posljednje dvije godine, a prije toga je skoro nije ni bilo. Ne-koliko velikih jata sad se stalno mogu vidjeti na zelenim oranicama virskog i zagorskog polja, i prava bi šteta

bila da je zbog naše nebrige i lijenosti zauvijek izgubimo.“ Virska lovačka udruga svake godine izdvaja dio novca za različite projekte, pa tako i za nabavku hrane za prihranu div-ljači. Hrana se u lovište iznosi u svako doba godine, bez obzira na vremenske uvjete. Ove je godine zima posebno teška, ali se virski lovci dobro nose s tim nedaćama te se slobodno može konstatirati da ovaj put opstanak divljači u njihovu lovištu ni u jednom tre-nutku nije došao u pitanje.

Mladen Bešlić

Iako danas neupućeni po-jedinci misle da su lovci ti koji uništavaju okoliš

i bezobzirno smanjuju fond divljači, primjeri iz lovišta kojim gospodari LU „Cincar“ Livno govore upravo suprotno i pokazuju pravo lice svjesnog i odgovornog lovca, nasuprot onih koji u svom neznanju i nepoznavanju lovačkih za-kona i običaja tvrde posve suprotno.Naime, svjesni problema u lo-vištu koji su nastali kao rezul-tat ekstremno niskih tempe-ratura i velike količine snijega, kao i činjenica da je divljači, a osobito biljojedima, onemo-gućen stalan pristup hrani, te da bilo kakvo uznemirivanje

LU „Cincar“ Livno

Prava pomoć divljačitijekom kojeg bi divljač trošila energiju u bijeg, a ne u preživ-ljavanje, može imati negativan utjecaj na populaciju divljači, livanjski lovci u cilju zaštite i očuvanja divljači zabranjuju

lov u lovištu svoje udruge.Također, resorno ministarstvo u dogovoru s ostalim udruga-ma na teritoriju županije, za-branjuje lov u cijeloj županiji i nalaže pojačan inspekcijski nadzor u svim lovištima.Svjesni situacije lovci svih šest livanjskih sekcija ulažu nad-

ljudske napore da iznesu hra-nu i osiguraju mir u lovištu. Srneća je divljač u ovom lovi-štu najbrojnija, ali je i najviše pogođena zimskim nepogoda-ma, te se zato unosi dovoljna količina sijena, soli, kukuruza i ostalih žitarica nužnih ovoj vrsti divljači u ovim surovim uvjetima.Osim unosa hrane u lovišta, hvale vrijedna akcija dogodila se u lovištu sekcije Podhum, točnije na lokaciji u nepo-srednoj blizini Crpne stanice Buško blato, u kojoj su lovac Tomislav Badrov i dva dje-latnika Crpne stanice Buško blato: Josip Vidović i Hrvoje Križan, spasili košutu koja je upala u odvodne kanale, gdje bi neminovno i skončala da se nije pristupilo njezinu spaša-vanju. Ne mareći za osobnu sigurnost, konopcima su je izvukli iz kanala i pustili u sigurnost šume.

Ilija Bandov

I ove je godine LU „Sava“ Orašje upriličila veoma lijepo i sadržajno druženje

posavskih lovaca i njihovi

LU „Sava“ Orašje

Ugodno druženje na lovačkoj zabaviprijatelja iz okolnih društava. U prelijepoj dvorani svadbe-nog salona „Marija“ u Boku, uz bogat program i odličan

meni, okupilo se preko 850 uzvanika, među kojima je bilo i gostiju iz Hrvatske. Na početku se prigodnim riječima okupljenima obratio Marinko Džoić, predsjednik „Save“, a nakon njega to je učinio i Dragan Guberac, dopredsjednik Lovačkog sa-veza Herceg Bosne. Uzvanike i hranu blagoslovio je fra Blaž Marković, također član „Save“. Nakon objeda, najzaslužnijim lovcima uručene su zahval-nice i odličja. Odličje prvog reda dobio je Marijan Brezo-vić, član sekcije Kostrč. Kad je na scenu stupio glaz-

beni sastav NO-STRESS, s poznatom pjevačicom Sa-njom San, gotovo svi su bili na nogama, plešući i igrajući kolo. Poznati humorist Ismet Horo svojim je vicevima i šalama lovce i njihove goste nasmijao do suza, a vrhunac zabave tradicionalno je bila tombola. Među 114 vrijednih nagrada, posebnu su pozornost privla-čile tri lovačke puške.Ovom prigodom zahvaljuje-mo svim sponzorima koji su značajno potpomogli jedno ovakvo ugodno i veselo lovač-ko druženje.

Blaž Živković

Slika koju ne može razumjeti onaj tko ne voli prirodu i lov

Članovi sekcije Priluka

Ivan Mihaljević,lovnik sekcije Borova Glava

Članovi sekcije Vidoši

Oko 850 uzvanika na zabavi u salonu "Marija" u Boku

Čelnici Društva s dobitnicima lovačkih pušaka

Marijan Brezović, Odličje 1. reda Dobitnici zahvalnica i odličja




Devetog veljače 2019. održana je radno-izborna sjednica Skupštine LU-a „Cincar“ Livno. Skupštini su nazočili zastu-pnici i predsjednici svih šest sekcija. Sjednicu je prigodnim

riječima pozdrava i zahvale otvorio Željko Krišto, v. d. predsjednika udruge, naglasivši na početku da je riječ o vrlo bitnoj sjednici za budućnost udruge, posebno u kontekstu situacije u kojoj je sve do-nedavno bila.Nakon usvajanja dnevnog reda, Željko Krišto je šire obrazložio stanje u kojem se udruga nalazi, ističući da je, na temelju odluke Upravnog odbora, protiv bivšeg vodstva udruge podnesena prijava policiji i tužiteljstvu zbog financijskih malverzacija i zlouporabe po-ložaja i ovlasti.

LU „Cincar“ Livno

Izabrano novo vodstvo

U izbornom dijelu sjednice, prema ranije postignutom dogovoru, v. d. predsjednika je za predsjednika udruge predložio Željka Krištu, za glavnog lovnika Nurku Ključu, za predsjednika Skupštine Antu Brešića, za predsjednika Nadzornog odbora Iliju Mihaljevića, za predsjednika Ste-govnog suda Slavena Ercega, za Stegovnog tužitelja Stipu Perišu, i svi su njegovi prijedlozi jednoglasno prihvaćeni. Tajnika udruge, prema Statutu, bira Upravni odbor, pa će to biti učinjeno na idućoj sjednici Upravnog odbora.Još je bitno napomenuti da je jednoglasno prihvaćen pri-jedlog da Stegovni tužitelj u skladu sa svojim ovlastima provede internu istragu unutar udruge o umiješanosti svakog člana bivšeg vodstva pojedinačno, u financijske malverzacije kao i donošenje i provođenje odluka koje su naštetile udruzi, te ako za to pronađe dokaze slučaj preda Stegovnom sudu na daljnji postupak.

Ilija Bandov

Vepar koji je odstrije-ljen nije velik, nekih 80 kg, kljove su mu

razmjerne veličini i starosti, možda nekih 10-12 cm. Ali, jedan član našega Društva učinio je nešto zbog čega ovaj vepar postade vrjedniji od mnogih veprova gorosta-sa, onih od 250 kg ili većih, s kljovama u zlatu. Evo i zašto.

HLD „Vepar“ Fojnica

Vepar, čija se veličina ne može izmjeriti

Da se kroz lovačka druže-nja može ostvariti i nešto više, dokaz je jedna sko-

rašnja lijepa gesta skupine lovaca iz Italije, koji u lovištima LD-a „Risovac“ Bosansko Grahovo gostuju preko agencije „Podgora“ d.o.o. iz Bosanskog Grahova.Naime, skupina lovaca talijanskih državljana, tijekom boravka u Bosanskom Grahovu prepoznala je da je riječ o nerazvijenoj op-ćini, što je evidentno u svakom segmentu. Izrazili su želju da, neovisno o plaćanju lovnih uslu-

LD „Risovac“ Bosansko Grahovo

Od lovaca za djecuga, doniraju određeni novac za sport i kulturu. Posredstvom vlasnika agencije „Podgora“ Saše Ivankovića, općinskog načelnika Duška Raduna i predsjednika LD-a„Risovac“ Dragomira Lončara, donirali su jednokratnu pomoć u iznosu od 2500 eura. Novac je usmje-ren za nabavku sportske opre-me za djecu i narodnih nošnji za lokalno kulturno-umjetnič-ko društvo.

Dragomir-Gagi Lončar

Nakon ovog vepra, ništa više nije kao prije

Plemenita odluka talijanskih lovaca

Naime, već duže vrijeme se radi na poboljšanju međuljud-skih odnosa u Društvu i što većem zajedništvu u lovu. Sve to izgleda u redu, dok ne dođe lov, ali kad dođe vikend, svatko nekako vuče na svoju stranu. E, upravo je to promijenio Zoran (Ilija) Oroz, predsjednik sekcije Bakovići. Mlad čovjek i mlad lovac, ali je uradio ono

što su mnogo stariji lovci od njega godinama pokušavali, ali nisu znali kako. Bilo je toliko jednostavno ujediniti ljude, da to zvuči smiješno.Otišao je u lov sa svojom sek-cijom, našao svježe tragove vepra, obišao teren sa svojim lovcima i kad je zaključio gdje vepar leži, nije učinio ono što smo svi radili do tada. Nije samo poredao čeke i to je to. Zoran je nazvao sekcije koje su lovile u drugim rajonima i pozvao ih da mu se pridruže u lovu. Kako su neki bili popri-lično daleko, čekalo se više od dva sata da se svi skupimo, ali

vrijedilo je. Moja malenkost, Dragan Perica, imala je sre-ću taj dan pucati i odstrijeli-ti, ali osim što sam pogodio i odstrijelio vepra, ničim dru-gim nisam vrijedan nekog spomena taj dan u lovu.Vepar pade i fešta je mogla početi. Svi smo zahvaljivali Zoranu, kao pravom lovcu i domaćinu. Lovcu, koji taj lov organizira onako kako bi svaki lov trebao izgledati. On taj dan napravi pravi po-godak i uze trofej o kom će još dugo mnogi pričati. Na kraju se meso rasporedilo po sekcijama koje su sudjelova-le taj dan u lovu, uz obvezu da svaka sekcija u nekom od idućih lovova napravi čorba-nac. Od tog lova svi lovimo kao jedan.Još uvijek svaka sekcija ima svoj rajon za lov, ali sekcija koja nađe najbolju lovinu zove one druge i lovi se onako kako i spada. Druže-nje bez ikakve zavisti, i nije bitno tko je ulovio jer smo ulovili svi MI zajedno.I imali smo zaista uspješne lovove i naravno svaki put se netko sjeti spomenuti kako je baš Zoran zaslužan za to.

Dragan Perica



U dane 18. i 19. siječnja 2019. u goste Lovačkom društvu „Sokol“ došli su

gosti lovci iz Slavonije i Baranje. To je nastavak dugogodišnjih prijateljskih odnosa između LD-a „Sokol“ Nova Bila i LU-a „Prepelica“ Šag-Nard, općina Valpovo, Hrvatska. Ovaj posjet dogovoren je za božićnog lova u Slavoniji. Bio je u planu lov na vuka, međutim, ovaj put nije bilo sreće, zbog vremenskih prilika ili bolje reći neprilika. Istina, izlazilo se na čeku, ali su

pale samo tri lisice. Dubok sni-jeg onemogućio je uspješan lov. Međutim, gosti Slavonci došli su i na druženje i zabavu, čega nije nedostajalo. Jedno druženje upriličili smo u lovačkoj kući na Poniru, a drugo na Ovnaku u restoranu obitelji Kafadar. Osim dvanaest kolega lovaca iz Slavo-nije, obama druženjima nazočio je velik broj domaćih lovaca te gostiju. Druženje na Ovnaku, gdje su gosti pripremili „fiš paprikaš“, bilo je jako ugodno, uz glazbu i pjesmu potrajalo je

do kasno u noć. Sve je proteklo u najboljem redu, a bila nam je čast da je druženje uveličao predsjednik Saveza Slavko Ma-rin, uz pratnju predsjednika i predsjednika Skupštine LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik. Do-maćini na Ovnaku bili su člano-vi našeg društva Drago i Vlatko Kafadar, a sve nazočne pozdra-vili su predsjednik LD-a „Sokol“ Drago Marjanović i predsjednik LU-a „Prepelica“ Marko Jeger.

Drago Marjanović

Što još možemo reći o vuku a da nismo već pro-čitali u posljednje vrijeme

u Hoopu! Svi znamo da vuk spada u red vrlo opreznih i

Slavonci i Baranjci u Središnjoj BosniLD „Sokol“ Nova Bila

LD „Golub“ Čitluk

Zoranov prvijenaclukavih životinja, pa ga zbog toga svaki lovac i sanja od-strijeliti. No rijetki su sretnici da ga uopće i vide u prirodi, a kamoli odstrijele.

A sreća odstrijeliti vuka nasmi-ješila se mladom lovcu Zoranu Barbariću, članu sekcije Donja Blatnica. Zoran je 23. prosinca 2018. bio gost-lovac kod pri-jatelja lovačke sekcije Krehin Gradac te je od strane lovnika te sekcije bio postavljen na čeku s namjerom odstrela li-sice. Čekajući lisicu koju su u tom momentu progonili lo-vački psi, iz obližnjeg šumarka izvlačeći se ispred laveža pasa u jednom momentu ispred Zorana oči u oči pojavio se vuk. Mladi lovac brzih ruku a oštra vida nije podlegao po-četničkoj tremi te je reagirao u maniri iskusnog lovca, ne do-pustivši vuku da ispravi svoju pogrešku. Dolaskom do lovine vidio je da je riječ o vučici, koja je na ovim prostorima nanijela dosta štete i lovačkim psima i

domaćim životinjama. Sav sretan primao je čestitke kolega i prijatelja lovaca. Za ovaj slučaj vrijedi ona na-rodna, vuk jede dok jednom ne dojede, ili ona ratna, miner samo jednom griješi. Nakon odstrela fešta je na-stavljena u lovačkoj kućici sekcije Krehin Gradac.

Gojko PrskaloNastavak proslave sretnog odstrela

Zoran Barbarić sa svojim trofejom



Nakon sve češćih upita lovaca hoće li i ove godine biti hajke, LD

„Golub“ Čitluk hajku na štet-nike upriličilo je 17. veljače u dijelu lovišta koje graniči s lovištima „Galeba“ iz Čapljine i „Kravice“ iz Ljubuškog.Na zbornome mjestu ispred lovačkog doma u Potpolju u 6.30 okupili su se domaći lovci te njihovi gosti iz Ljubuškog, Gruda, Mostara, Rame, Čaplji-ne, Širokog Brijega, Posušja,

Nevesinja…, ukupno 370 lo-vaca.Riječima dobrodošlice i želje da sve prođe u najboljem redu, okupljenim se lovcima obratio Tomislav Filipović, predsjednik LD-a „Golub“ Čitluk, nakon čega su lovci zauzeli mjesta prema ranije dogovorenom rasporedu. Dogovoreno je da hajka traje do 11 sati, a u 12 sati bio je predviđen zajednički ručak.Hajka je protekla bez ikakvih

problema, a što se odstrela tiče, štetnici su i ovaj put bili lukaviji i spretniji od lovaca pa su odstrijeljene tek po jedna lisica i kuna. Vukove nitko nije ni vidio, a kamoli odstrijelio. Poslije hajke druženje je na-stavljeno kod lovačke kuće sekcije Cerno, gdje je bio po-stavljen šator za 500 ljudi i or-ganiziran zajednički ručak za sve sudionike u hajci i prijatelje Društva koji nisu lovci, ali su se naknadno priključili. Koliko

god bio velik, postavljeni šator bio je pretijesan, pa je dosta lovaca postavilo stolove pokraj šatora i sve je bilo puno k’o šibica. Procjenjuje se da je na ručku bilo oko 450 uzvanika.Jelo i one koji će ga blagovati blagoslovio je fra Miro Šego, čitlučki župnik. Najprije su posluženi specijaliteti naših kuhara Stanka Barića i braće Stipe i Nikole Prge – divljač i grah s kobasicama, a onda svinjsko pečenje. No ni to nije

Šator za 500 ljudi, pa tijesanImpozantna slika! Ma, tko još može ovako, osim lovaca...


bilo sve, naša kuharica Milka Pehar u dvije je tave ispekla bezbroj vrelih uštipaka, uza sve to došlo je vino, pivo, sokovi…, i najveći gurmani bili su pre-zadovoljni. A da bi fešta bila potpuna pobrinuo se harmonikaš Franjo Šara-vanja zv. Antić. Pjesma za pjesmom, pokoja lovačka priča pa tako sve do mraka, a neki ostadoše i do ponoći. Kao iznenađenje pojaviše se članovi KUD-a „Sveti Marko“ iz Vionice, koji su za ovu prigodu izveli splet hercegovačkih igara – trusu, taraban i trojanac.S obzirom na to da ovakve priredbe

zahtijevaju dodatne financijske troš-kove, Društvo je organiziralo lovačku tombolu. Među 18 vrijednih nagrada, najatraktivnija je bila lovačka puška petometka. Zanimljivo, dobio ju je fra Miro Šego koji će, da bi je mogao pre-uzeti, morati postati članom Društva s položenim lovačkim ispitom.Čestitke organizatoru, a posebice pred-sjedniku sekcije Cerno Damiru Barbari-ću, i hvala im na jednom nezaboravnom danu i prekrasnom druženju s prijatelji-ma i znancima.

Gojko Prskalo Došao je i predsjednik...

Blagoslov fra Mire Šege

Milka Pehar - uštipci iz dviju tava istodobnoU očekivanju specijaliteta Stanka Barića ite braće Stipe i Nikole Prge




Svoju ovogodišnju, tradi-cionalnu lovačku večer HLU „Orao“ iz Čitluka

priredila je 22. veljače u hotelu „Brotnjo“ u Čitluku. Okupilo se oko 420 uzvanika, i bila je to odlična prilika za druženje lo-vaca i simpatizera lova iz svih krajeva Herceg Bosne i Hr-vatske, te prilika za razmjenu iskustava i doživljaja na kraju lovne sezone.Večer je počela hrvatskom himnom, nakon koje je voditelj

HLU „Orao“ Čitluk

Bilo je lijepo biti u „Brotnju“programa pozvao prisutne da minutom šutnje odaju počast svim poginulim braniteljima i preminulim lovcima Brotnja.Blagoslov na sve okupljene te jelo i piće, zazvao je fra Hrvoje Miletić, župnik župe Čerin.Na početku svečanosti, Stojan Musa, predsjednik HLU-a „Orao“ Čitluk, pozdravio je Tomislava Martinovića, predsjedatelja Doma naroda u Parlamentu Federacije BiH, ministre u Vladi HNŽ-a: mi-

nistra prometa i veza Stjepana Krasića, ministra branitelja Olivera Soldu i ministra MUP-a Slađana Bevandu, predstav-nike Ureda premijera HNŽ-a: Veselka Čerkeza i Eugena Ću-belu, načelnika Općine Čitluk Marina Radišića, predsjednika Općinskog vijeća Čitluk Pre-draga Smoljana, predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne Slavka Marina sa suradnicima, počasnog predsjednika Kino-loškog saveza Herceg-Bosne fra Petra Krasića, te oce sve-ćenike fra Hrvoja Miletića, fra Miru Šegu i fra Ivana Kvesića.Nakon predsjednika Muse, prigodnim riječima nazočnima su se obratili Tomislav Marti-

nović, Slavko Marin te fra Petar Krasić.Uz stalan i predan rad na unaprjeđenju lovstva, lovci HLU-a „Orao“ Čitluk dje-luju i humanitarno. Kao i prošle godine, Udruga je i ove godine udruzi „Susret“ (udruga prijatelja i voditelja djece s po-sebnim potrebama) darovala 1000 KM.Svečanost poput ove prilika je za dodje-lu lovačkih odlikovanja Saveza, prizna-nja počasnim lovcima i zahvalnica.Odličje prvog reda dobio je Miran Ra-dišić iz Hamzića, jedan od utemeljitelja Lovačkog saveza Herceg Bosne i HLU-a „Orao“ Čitluk.Odličje drugog reda dobili su: Ante Pehar, Marinko Zovko, Marko Barbarić i Mario Dugandžić.Odličje trećeg reda dobili su: Slavko An-dačić, Stipe Milićević, Ivan Jelavić, Ma-rijan Luburić, Tomislav Luburić i Grgo Kvesić, a posebno priznanje „Počasni lovac“ dodijeljeno je Juri Milićeviću iz Donjeg Velikog Ograđenika.Zahvalnice za nesebičan doprinos promicanju lovstva i unaprjeđenju rada HLU-a „Orao“ dobili su: Miljenko Jarkić, Bože Korać, Mile Ivanković, Mladen Korać, Mario Ostojić, Damir Gagro, Tadimir Džida, Vlado Martinac i Josip Musa.Da bi ovakva lovačka večer, koja je za pamćenje, bila organizirana, potrudio se Upravni odbor HLU-a „Orao“ u sastavu: Milenko Luburić, Tomislav Barbarić, Ivan Glamuzina, Mario Pinjuh, Stipe Prusina, Zvonimir Barbarić, Zoran Martinović, Žarko Ostojić, Mario Mi-lićević i Stojan Musa, koji su se mak-simalno potrudili da osiguraju bogatu tombolu.Najzanimljiviji dio večeri bila je lovačka tobola s velikim brojem vrijednih nagra-da, među kojima su bile i one najatrak-tivnije, osam lovačkih pušaka, koje su dobili: Mario Ćorluka, Stipe Iličić, Ante Sušac, Daniel Korać, Tonko Petrina, Daniel Luburić, Marin Radišić i Ante Musa.Pokrovitelj ove lovačke svečanosti bilo je „Central osiguranje“.Zahvaljujući već tradicionalno dobroj glazbi benda TRIO JUKEBOX, pojedini lovci „zauzimali su čeke“ na stolovima i stolcima. Uz gangu i bećarac, veselje je potrajalo do jutarnjih sati.Organizatori zahvaljuju svim sponzo-rima ove lovačke večeri, kao i osoblju hotela „Brotnjo“.

Stojan Musa

Stojan-Stole Musa

Stol s visokim gostima Upravni odbor HLU-a "Orao"

Uzvanici

Tomislav Martinović

Slavko Marin

Fra Petar Krasić

Miran Radišić, Odličje 1. reda

Na nogama...

Ile, Marin i ostali...

Da sam pauk, mali pauk...

Trio Jukebox

Dobitnici lovačkih pušaka


Svečana skupština

Posljednjih nekoliko go-dina LD „Mosor“ Široki Brijeg organizira tzv.

svečanu skupštinu. Riječ je, zapravo, o druženju na koje

LD „Vepar“ Prozor-Rama

Neobičan ulov

Šetajući šumom u jednom lovu, Milenko Drežnjak ulovio je „neobičan ulov“. Nije mu trebala puška, samo mobitel. Razgovarajući s njim primijetili smo

da mu je ovaj ulov draži nego vepar, srndać…Stanko Ćurčić

budu pozvani zastupnici u Skup-štini Društva, predsjednici svih tijela uprave u Društvu, lovoču-vari i manji broj gostiju, ukupno 40-ak uzvanika. Svojevrsna je

Kada je u pitanju i lov, početak 2018. nama u Središnjoj Bosni bio je opstati ili nestati. Ipak smo opstali,

na čudan način, ali jesmo. Do kada ova-ko, brzo će se vidjeti. Zajednička lovačka udruga udovoljila je želji ministra i lov je dopušten, doduše od 28. 6. 2018. do 31. 3. 2019. Ako nam je to strateški cilj, onda smo na „dobru putu“. Uglavnom, lovci su lovili i radili u lovištu! Višestruko smo više uložili u lovište nego što smo imali koristi. Sami znate da je malo komu bitno koliko dajemo, svi se „brinu“ koliko uzimamo. Čak smo morali platiti štetu na autu jednog brzog vozača koji nije vidio znak upozore-

LD „Pavlovica“ Novi Travnik

Dva kraja, a početka niti na vidiku!

nja, a nije ga niti mogao vidjeti jer ga nema. Jadni srnjak! Nije vidio znak ni jedan krivolovac koji se hvalio na internetu kako je odstrijelio srnu. Sreća, policija je u ovom slučaju ura-dila izvanredan posao. Kaznena pri-java, oduzeto naoružanje, a hoćemo li mi nadoknaditi štetu…? Ako netko zna primjer krivolova, neka javi pa da pišemo. Mi smo, na zahtjev, po tko zna koji put, poslali policiji popis članova, a oni su po nalogu „odozgo“ obećali uraditi svoj dio posla. Zna li tko do vas što je poduzeto, osim što se re-gularni kontroliraju?U organizaciji društva i sekcija imali smo kadrovskih promjena kroz sastanke na svim razinama. Ostaje dojam da je per-cepcija velikih problema uzrok nedostatka poštovanja zakona, koordinacije i druženja. Na sreću, sve personalne promjene su dokaz da razgovor kvoruma daje pozitiv-no rješenje za grupu. Pojedinci se moraju smjestiti u mozaik ovog načina rada! Da je ovo točno pokazuje činjenica da imamo novih 15 pripravnika, a sada lovaca koji

su položili lovački ispit. Svaki je pronašao dobar razlog da nam se pridruži i poveća obitelj lovaca, u nekoj od sekcija društva.Godinu smo zaključili pozitivno, lovno, personalno i materijalno, a sva izvješća i planove su usvojile kako sekcije tako i Upravni odbor društva. Uskoro nam slijedi re-dovita izvještajna skupština. Tako

smo dočekali jedan kraj, kraj kalendarske godine!U subotu 23. veljače 2019. u lovačkom domu sekcije Sebešić održan je 10. turnir igranja prstena. U gotovo prepunom domu snage su do sitnih sati odmjeravale četiri ekipe, a pobjednik je sekcija Gradina. Od ove godine i prvi su osvojili veliki prijelazni pehar. Pobjednici su slavodobitno obećali da neće dopustiti ni godini da pehar na-pusti sekciju. Draženko je s harmonikom pomogao da veselje bude još veće.Pobjednici prstena, sekcija Gradina, 3. ožujka domaćini su zajedničkog lova i za-tvaranja lovne sezone za LD „Pavlovica“ i najavljene goste. Znamo da će se domaćini potruditi, a gosti lijepo družiti. Pitanje je samo čiji će „bećarac“ pobijediti. Iza ovoga dolazi drugi kraj, kraj lovne godine.Početak…, bit ćete obaviješteni kako i kada je počeo, ako počne, naravno lovne godine!

Dominko Mlakić

to zahvala i „nagrada“ ljudima za ono što tijekom godine daju Društvu kako bi ono moglo izvr-šavati svoje statutarne i zakonske obveze.Prošla svečana skupština upriliče-na je 28. prosinca 2018. u resto-ranu „Kod Čolića“. Prije večere, predsjednik Društva Krešo Ćavar u nekoliko je rečenica sažeo ak-tualno stanje u lovištu „Borak“ i društvu „Mo-sor“, a kako su bili blagdanski dani, nazoč-nima i svim širokobriješkim lovcima zaželio je blagoslovljen Božić i sretnu novu, 2019. godinu.

Fra Ivan Kvesić, pridruženi član Društva, nakon poticajnih riječi upućenih lovcima, s kojima uživa družiti se, zazvao je Božji blagoslov na okupljene i ono što će tu večer blagovati.Svi uzvanici na ovoj svečanoj skupštini na dar su dobili olovku, upaljač i rokovnik s logotipom LD-a „Mosor“ Široki Brijeg.

Dragan Naletilić



S obzirom na to da lovište LD-a „Golub“ Čitluk po divljači spada u red najsiromašnijih lovišta, čla-

novi Društva primorani su na različite načine boriti se kako bi osigurali ravno-težu unosa i iznosa divljači. Kako je zec osnovna plemenita divljač koja obitava u ovome lovištu, nije čudo da se sva pozornost posvetila baš njemu. LD „Go-lub“ svake godine, radi obnove krvi zečje populacije, u lovište pusti 50 do 100 zečeva iz umjetnog uzgoja. Po završetku


Vrijedni lovci sekcije Krehin Gradac

Prosijecanje staza

Uvijek veselo druženje uz pjesmu

Igra prstena

Pobjednici - sekcija Gradina

Odmor nakon akcije

Zdenko Kordić i Josip Soče u akciji sjetve

lovne sezone 2018./2019., već je ugo-voreno u lovište pustiti 100 zečeva od domaćih uzgajivača. No puštenoj divljači potrebna je ljudska pomoć u opstanku i ostan-ku u novim uvjetima, posebice u prvim danima snalaženja. Zato je Upravni odbor Društva donio odlu-ku o besplatnom sjemenu za sekcije koje žele zasijati ječam i pšenicu na parcelama koje su nekad obrađivane, a nalaze se u lovištu. Tu pogodnost

svake godine koriste vrijedni lovci sekcije Kre-hin Gradac, pod vodstvom predsjednika Tomi-slava Filipovića. S obzirom na to da je u našem Društvu u posljednje vrijeme na snazi odluka o sekcijskom lovu, lovci sekcije Krehin Gradac ulažu dosta truda i rada da pomognu divljači kako bi lakše opstala u dijelu lovišta koje im pripada. Predsjednik sekcije organizira svake godine oranje i sjetvu više parcela ječmom i pšenicom, prosijecanje novih staza i proči-šćavanje zaraslih putova te u ljetnim sušnim danima nadopune lokvi vodom i postavljanje novih privremenih pojilišta. Naravno da se poslije svake radne akcije organizira druženje u lovačkoj kućici sekcije Krehin Gradac, koju su oni izgradili vlastitim sredstvima. Sav uloženi trud naplati se početkom lovne sezone, kad se jasno vidi što si, prijatelju, radio u vrijeme lovo-staja. Kad već spominjemo lovce sekcije Krehin Gradac, treba istaknuti to njihovo zajedništvo koje ih oduvijek krasi, jer što se god organizira a tiče se lova, oni su tu najbrojniji i sve podr-žavaju, od lovačke večeri i proslave blagdana sv. Huberta, do organiziranja hajki i sl. Nema nam druge nego čestitati im, svaka čast mom-ci, samo tako nastavite, a valjda će se i drugi ugledati na vas.

Gojko Prskalo

ima blag i lako podnošljiv trzaj i s dobrim zrnom ostavlja div-ljač u „vatri“ bez pretjeranog oštećenja mesa. Sve je to dopri-nijelo da se euforija zvana „.270 Win“ iz SAD-a preseli i u Euro-pu. I kod nas je danas sve više lovaca koji love ovim kalibrom. Čak i s puškama kratke cijevi namijenjenim lovu u hodu i penjanju uz planinu, dugačkim 20 inča (50,8 cm), daje zadovo-ljavajuće rezultate.Ovom metku (kalibru) zaista je teško naći manu. Oni lovci koji „patriotski“ naginju europskim kalibrima, umjesto njega, uzi-maju metak kalibra 7x64, koji je po vrijednosti rame uz rame s njim. Stvar je samo ukusa svakog pojedinca.

KALIBAR 7x64

Govoriti o kalibru 7x64 a ne spomenuti njegova tvorca Brennekea, isto je kao govoriti o povijesti Amerike a ne spo-menuti Kristofora Kolumba.Genijalni konstruktor streljiva Wilhelm Brenneke podario je

povijesti lovstva, današnjim i budućim lovačkim pokoljenji-ma, ostavštinu koja je vrijedna poštovanja. Brenneke je živio od 1865. do 1951. i za svojih 86 godina po-dario nam je, osim konstrukcije jediničnog projektila (Brenneke kugla) i zrna TIG i TUG za lovačke karabine, svjetski pri-znate kalibre: 9.3x64 / 9.3x65 R / 8x64 S / 8x65 R / 7x64 / 7x65 R.Već s 20 godina Brenneke je vodio svoju tvrtku u kojoj je razvijao streljivo, proizvodio i bavio se izradom poznatih Trilling pušaka, i već je tada počeo razmišljati o streljivu tipičnog lovačkog metka eu-ropske orijentacije. U to doba, svi lovački kalibri bili su vi-še-manje naslonjeni na vojne kalibre koji su bili projektirani prema vojnoj doktrini. Wilhe-lem je želio moderan metak na lovačkoj doktrini.Projektni zadatak bio je stvoriti univerzalni kalibar koji može oboriti „sve“ što se kreće Eu-ropom, od lisice do medvjeda.

Brzo, snažno, precizno, to je bio imperativ kod konstrukcije. Ali, kako je započeo Prvi svjet-ski rat, obveze prema ugovoru s njemačkom armijom Brenne-ke završava 1916. i kreće u razvoj onoga što najviše voli – lovačkog streljiva. Još 1912. konstruirao je poznati lovački metak 8x64 S, i poučen njegovim balističkim svojstvi-ma želio je stvoriti novi kalibar širokog raspona pucanja, a ne „teškaša“. Taj novi metak trebao je biti namijenjen obrt-nočepnim Mauzer sustavima. Brenneke prepravlja čahuru 8x64 i stvara legendarni 7x64 Brenneke. I tada počinje po-vijest.Kalibar 7x64 spada u kategoriju streljiva dugačke akcije. Na-mjera konstruktora bila je me-tak prilagoditi sustavu Mauzer M/98, koji se pokazao idealnim za repetirajuće oružje. I danas ovo streljivo spada u grupu streljiva u kojima se postižu visoki tlakovi u cijevi. Radni tlak je oko 415 MPa, što ovom kalibru daje izuzetno ve-

liku početnu brzinu. Današnje brzine kreću se do skoro 1000 m/s na ustima cijevi. Promjer zrna iznosi 7,24 mm, a ukupna dužina zrna s čahurom je oko 84 mm. Pad zrna, u zavisnosti od proizvođača i težine, na 300 m iznosi od 23 do 49 cm. Lakše zrno ima manji pad i obrnuto. Kalibar je star oko 90 godina, ali i danas ima izuzetna bali-stička svojstva. Današnja zrna teže od 8 do 11,5 g i savršen su izbor za odstrel svake vrste div-ljači. Osim preciznosti, ovom kalibru karakterističan je jak zvuk kod opaljenja i „muški“ trzaj u ramenu. Daleko od toga da sliči na neka od magnum punjenja, ali nije ni „mekan“.Iako nastao u sam sumrak Prvoga svjetskog rata, 7x64 Brenneke je brzo zaživio kao popularan kalibar. Nova Eu-ropa odmah ga je prihvatila kao „svoj“ kalibar. U središnjoj Europi već je 1927. bio na pr-vom mjestu među lovcima. Svi europski proizvođači oružja i streljiva uvrstili su ga u svoj asortiman. Ozbiljni lovci toga doba željeli su i morali imati „pravi“ lovački kalibar. Kolika mu je popularnost bila, govori i podatak da su šumske uprave mnogih zemalja između dva svjetska rata uvodile 7x64 kao službeni kalibar. Svi velikani toga doba u svojim su lovačkim kolekcijama posjedovali kara-bin u Brenneke-kalibru. I jugo-slavenski kralj Aleksandar imao je jedan takav, koji je bio dar češkog veleposlanstva u Beo-gradu. Kasnije, poznati lovac Tito je od „Puškarne Kranj“ na dar dobio prelijep ručni rad u kalibru 7x64.I dan-danas u proizvodnom

Uspoređivati dva lovač-ka kalibra koji su po svojim vrijednostima i

učinkovitosti više-manje slični, ali su ipak različiti, jako je ne-zahvalno. Naš bi narod rekao, „sto ljudi, sto ćudi“, svatko ima svoje mišljenje i svoj stav, pa je i nakon ovoga teksta očekivati različita mišljenja i podijeljene simpatije prema ova dva kalibra.Lovački kalibri oduvijek su golicali maštu lovaca, posebice onih koji su skloni zaviriti u balističke tablice, uspoređivati kalibre i tražiti „bolji i pogod-niji“ za svoj lov. Puno se lovaca uhvati u ovu zamku, pa mije-njaju ili zapostavljaju svoje do-tadašnje „vjerne sluge“, tj. puške koje, po njima, imaju „prevazi-đen“ kalibar, a pritom zanemare praktičan lov, zakonske propise koji reguliraju minimalni kali-bar kojim se može loviti visoka divljač, pa čak i težinu zrna i pravila lova na visoku divljač, te naposljetku i lovačku etiku. Mnogi lovci žele promijeniti svoju pušku a da je zapravo nisu ni upoznali, nisu se uopće stigli uvjeriti u njezinu kvalitetu i učinak.Ovaj tekst, naravno, nema težinu znanstvenog ili ek-spertnog rada, on je rezultat autorova dugogodišnjeg isku-stva i dostupne mu literature. U širokom spektru lovačkih kalibara, u ovoj prigodi izbor je pao na dva, među lovcima jako zanimljiva kalibra. Jedan je američki: .270 Win., drugi europski: 7x64. Ne „navijamo“ ni za jedan, ali ih želimo opisati i što objektivnije predstaviti čitateljstvu.

LOVAČKI KALIBRI

KALIBAR .270 WIN.

Kalibar .270 Win. nastao je 1925., kad su u tvornici „Winchester“ čahuru metka .30-06 S suzili za prihvat zrna presjeka 0,278 inča – 7,06 mm. Sve ostale njezine dimenzije, poput kuta ramena (30 º) i promjera, ostale su iste. Čahu-ra metka .270 Win. dugačka je maksimalno 64,52 mm, a ukupna dužina metka ne smije prijeći 84,84 mm.Maksimalni C.I.P. piezo tlak iznosi 430 MPa, što znači da je nešto iznad tlaka u metku .30-06 S. Kapsula je i ovdje WLRM (Winchester Large Rifle Magnum). Ovaj „Winche-sterov“ metak iznikao iz čahure .30-06 S opremljen je paletom različitih zrna od 100 do 160 grena (6,5 – 10,4 g). „Winche-ster“ je, zajedno s metkom, razvio i obrtnočepni karabin Model 54 u istom kalibru, što je ubrzo postalo dobitnom

kombinacijom. Novi metak i puške pravljene oko njega do-stigle su neočekivan uspjeh. Na velikim daljinama imao je bolje performanse od bilo kojeg dru-gog „srednjeg“ kalibra, čime su lovci bili oduševljeni.Slavi kalibra .270 Win. mnogo je doprinio i poznati oružarski stručnjak, lovac i tekstopisac Jack O'Conor. On je cijelo en-glesko govorno područje po-krio tekstovima koji su, uz pri-mjere iz njegove bogate prakse, pozitivno govorili o metku .270 Win. Metak je nastavljao svoj život i danas se smatra jednim od najpopularnijih lo-vačkih kalibara. Svi proizvođači streljiva ga proizvode, a za nj postoje izuzetna zrna kako za lov tako i za daleka sportska i varmint pucanja. Primjerice, sa „Speer“ zrnom spitzer od 100 grena, početna brzina mu ide i do 1070 m/s. S najtežim, poput Nosler Partition od 160 grs (10,4 g), brzina na ustima

cijevi iznosi zavidnih 837 m/s. Energetski potencijal metka .270 Win. ide i do 4000 džula, što ga čini pogodnim za lov sve europske divljači. Pritom, ima položeniju putanju i neuspo-redivo blaži trzaj u odnosu na metak od koga je nastao – sta-ri, dobri .30-06 S.Metak .30-06 S svojim je po-slovičnim i „nepodnošljivim“ trzajem mnoge lovce odbio od sebe. Većina je prihvatila kali-bar .270 Win. kao umjerenije, a podjednako učinkovito rešenje. Posebno je postao omiljen kod žena lovaca na visoku divljač. U SAD-u se dogodilo otprili-ke isto što i u Europi, kada je metak 7x64 Brenneke skoro istisnuo stari 8x57 JS kalibar. To ne vrijedi, naravno, za naše prostore, gdje su karabini Za-stava M70 u kalibru 8x57 JS još uvijek najzastupljeniji.Kalibar .270 Win. ima finu položenu putanju, dobro pod-nosi bočna zračna strujanja,

.270 Win. ili 7x64?Prvi je američki, drugi je europski i oba su jako zanimljiva lovcima. Koji je bolji i je li uopće jedan bolji od drugoga, nećemo i ne možemo prosuđivati, za to trebaju ozbiljna i stručna istraživanja. A i tada, svaki lovac opet može imati svoj stav…

Usporedna balistička tabela

LOVAČKO ORUŽJE LOVAČKO ORUŽJE


piše Mladen Bešlić

U Povjerenstvo za lovno streljaš-tvo Lovačkog saveza Herceg Bosne za iduće četiri godine

izabrani su: Pero Zekušić, Niko Re-bac, Leonardo Stojčić, Slavenko Lasić, Tomislav Mandić, Zrinko Svalina, Zvonko Udovičić i Đuro Oršolić. Pred-sjednik Povjerenstva je Pero Zekušić – Pepsi iz Čapljine. Prvi sastanak novoizabranog Povje-renstva održan je u prostorijama LD-a „Galeb“ Čapljina 30. siječnja ove godi-ne. Sastanku su nazočili i predstavnici članica Saveza koje nastupaju u Ligi Herceg Bosne u lovnom streljaštvu. Na dnevnom redu sastanka bilo je izvješće o natjecanjima u 2018. godini, dogovor oko propozicija, posebice u Ligi Herceg Bosne i donošenje kalen-dara natjecanja za 2019. godinu. Svi sudionici u raspravi istaknuli su da se

SASTANAK POVJERENSTVA ZA LOVNO STRELJAŠTVO

Usvojen usuglašeni kalendar lovnog streljaštva

Domaćin ovogodišnjeg Otvorenog prvenstva Saveza bit će LU „Jadran“ Neum, a Prvenstva članica Saveza LSUG „Jarebica“ Štrepci

1. Otvoreno prvenstvo LD-a „Mosor“ Široki Brijeg (zaustavljanje tenkova) 4. 5. 2019.

2. Otvoreno prvenstvo HLU-a „Malič“ Grude 19. 5. 2019. 3. Otvoreno prvenstvo LD-a „Tetrijeb“ Kreševo 24./25. 5. 2019. 4. Otvoreno prvenstvo Saveza, LU „Jadran“ Neum 1. 6. 2019. 5. Otvoreno prvenstvo LD-a „Jarebica“ Mostar 15. 6. 2019. 6. Županijsko prvenstvo HBŽ, LD „Tetrijeb“ Kupres 6. 7. 2019. 7. Otvoreno prvenstvo LD-a „Zec“ Busovača 13. 7. 2019. 8. Otvoreno prvenstvo LU-a „Kuna“ Domaljevac

(„Memorijal Željko Pejić – Turo“) 21. 7. 2019. 9. Prvenstvo članica Saveza, LSUG „Jarebica“ Štrepci 3. 8. 2019. 10. Otvoreno prvenstvo HLU-a „Orao“ Čitluk 31. 8. 2019. 11. Otvoreno prvenstvo LD-a „Galeb“ Čapljina 28. 9. 2019. 12. Prvenstvo LO-a „Vitez“ 29. 9. 2019.

dalo očekivan pomak pa će se u ovoj godini ponovno ići s četiri strijelca u ekipi. Kao problem istaknuta je i finan-cijska strana nastupa na ovim natjecanjima te nedovoljna, bar u većini ekipa, potpora strijelcima od strane vodstva lovačkih udruga. Izračunali smo, primjerice, da svaki strijelac širokobriješkog „Mosora“ za nastup u dva natjecanja Saveza i sedam kola lige (streljivo, uplata na natjecanju, trošak prijevoza) treba izdvojiti po 950 KM. Strijelcima iz Neuma i Buso-vače ovaj je trošak i veći jer moraju dulje putovati. Ovdje nije uračunan trošak trenin-ga te trošak za hranu i piće, a na koncu, niti to što je netko „izgubio“ radni dan. Tolika odricanja neće moći ići u nedogled te bi bilo dobro da se to sustavno riješi na razini lovačke udruge.Na sastanku su usvojene i neke izmjene u pravilniku o natjecanju u Ligi Herceg Bosne. Ligu će voditi žiri u kojem je po jedan predstav-nik svake ekipe: Ivica Bačić,

Niko Rebac, Leo Stojčić, Tomislav Mandić, Mario Dugandžić, Slaven Tomas i Slaviša Čavara. Predsjednik žirija je predstavnik ekipe na čijoj se streljani održava natjecanje. Na poseban je način po-zdravljen povratak u ligu strijelaca LD-a „Jarebica“ Mostar, i kao natjecatelja i kao organizatora natjeca-nja.Na kraju je usvojen usu-glašeni kalendar lovnog streljaštva za 2019. godinu. Domaćin Otvorenog pr-venstva Saveza bit će LU „Jadran“ Neum, a Prvenstva članica Saveza LSUG „Jare-bica“ Štrepci. Liga Herceg Bosne imat će sedam kola i isto toliko sudionika (Široki Brijeg, Grude, Neum, Mo-star, Busovača, Čitluk i Ča-pljina). Po onome što smo čuli i što je na ovom sastan-ku dogovoreno, očekuju nas uzbudljivi i neizvjesni stre-ljački susreti na streljanama od Save do Neuma. Nakon sastanka predsjed-nik Pepsi pozvao je sve sudionike na druženje i lovačku zakusku u motel „Karaotok“, gdje su nastav-ljeni uvijek zanimljivi lovač-ko-streljački razgovori.

Vlado Bošnjak

Sjednica Povjerenstva za lovno streljaštvo protekla je u znaku sjećanja na nedavno umrlog kolegu Marka Cvitkovića iz Mostara, koji nas je napustio 27. prosinca

2018. godine.Marko Cvitković rođen je 1939. u Cimu kod Mostara. Nje-govo znanje, kreativnost i inovativnost kao diplomiranog inženjera strojarstva, bili su od neprocjenjive vrijednosti u gospodarstvu Mostara i Hercegovine. Vrlo mlad pokazivao je ljubav prema prirodi i lovstvu i tako postaje članom LD-a „Jarebica“ Mostar. Njegova prava i životna opredijeljenost u lovstvu bilo je lovno streljaštvo. Jedan je od najzaslužnijih za procvat lovnog streljaštva i izgradnju streljane „Bovan“ početkom osamdesetih godina 20. st. u Mostaru. Kao veliki stručnjak, sam je izrađivao strojeve za izbacivanje glinenih golubova. Bio je član ekipe „Jarebice“ koja je u to vrijeme bila u vrhu lovnog streljaštva u BiH. Pokojni Marko imao je nemjerljive zasluge u izgradnji Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kao član „Jarebice“ bio je na utemeljiteljskoj Skupštini Saveza 20. listopada 1992. u Širo-kom Brijegu. Obnašao je dužnost predsjednika „Jarebice“, bio član Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, no njegova je najveća zasluga u revitalizaciji lovnog streljaš-tva u okviru Saveza. Bio je u tri mandata predsjednik Povje-renstva za lovno streljaštvo. Skupa sa strijelcima iz Širokog Brijega Draganom Ivankovićem i Miljenkom-Mićom Lasićem, pokreće natjecanja na razini udruga i Saveza. Njegovo stručno mišljenje i nacrti korišteni su kod izgradnje streljana u brojnim lovačkim udrugama. Za života nije propuštao ni jedno natje-canje i uvijek bi mladim strijelcima znao dati koristan savjet. Njegov posljednji nastup bio je na njegovoj streljani „Bovan“ 2015. godine u ekipi veterana LD-a „Jarebica“. Za zasluge u lovstvu, posebice u lovnom streljaštvu, odliko-van je Odličjem prvoga reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Dragi naš Marko, na rastanku smo ti iskreno zahvalni na svemu što si kao lovac i strijelac učinio. U našim arhivama ostat će tvoji nacrti po kojima će se još streljana graditi. Pam-tit ćemo sve tvoje savjete i preporuke, sva druženja provede-na s tobom. Tvoj bijeli golub s ovozemaljske streljane otišao je neokrnjen na put bez povratka. Počivao u miru Božjem.

MARKO CVITKOVIĆ(1939. – 2018.)

unatoč brojnim problemima svake godine uočava pomak, i organizacijski i rezultatski. U Grudama je otvorena nova streljana, na kojoj je 27. svibnja 2018. uspješno organizirano 10. Otvo-reno prvenstvo Saveza, a Kreševo je 4. kolovoza bilo domaćin 17. Prvenstva članica Saveza. Domaćini, HLU „Ma-lič“ Grude i LD „Tetrijeb“ Kreševo, još jednom su dobili zasluženo priznanje za odličnu organizaciju ovih natjeca-nja. Peta sezona Lige Herceg Bosne, u kojoj je sudjelovalo šest članica u šest kola, uspješno je privedena kra-ju. Organizacijski, domaćini su svoj posao odradili uspješno. No i dalje je prisutan problem male baze strijelaca u pojedinim ekipama pa tako u po-jedinim nastupima neke članice nisu mogle sastaviti ekipu za nastup. Ni uvođenje petog strijelca u ekipu nije

programu svakog ozbiljnijeg proizvođača lovačkih karabina stoji i kalibar 7x64. Tajna dugovječnosti ovog metka vjerojatno je u činjenici da se Europa nerado odriče svoga prvog pravog lovačkog ljubimca. Također, već četvrta generacija lovaca puca ovim ka-librom. Korijeni lovstva u središnjoj Europi tradicionalni su i ne podliježu promjenama od slučaja do slučaja, nego se temelje na dokazanim vrijednostima. Njegov najveći konkurent, američki kal. 270 Win., za dlaku ga je pretekao u popularnosti, ali ne u Eu-ropi, nego općenito. Konkurent je, balistički gledano, na papiru malko bolji, ali to ne zna-či ništa – u praksi je ista stvar, samo drugo pakiranje.Kalibar 7x64 svoju je reputaciju stjecao kroz minulih 100 i više godina. Kroz to vrijeme dokazao je svoju preciznost – mali pad zrna, grupu pogodaka i stotine tisuća odstrijeljene divljači svih vrsta. Ostanak divljači na mje-stu nastrela i pogodak tamo gdje je optika upucana, najbolja su reputacija. Pouzdanost, domet i kolekcija trofeja sljedeći je nezaobi-lazni faktor. Ovaj kalibar oduvijek je bio opremljen izvanrednim zrnima tipa Brenneke TIG i TUG, a o njegovoj popularnosti i potražnji govori 80 milijuna metaka proizvedenih za lovačke potrebe u posljednjih 60 godina. Spomenuta zrna žarila su i palila u lovištima na svim kontinentima. Najnovija generacija Brenneke TOG zrna (torpedo konfiguracija u tvrdoj izvedbi) učinila je da se pucajući sa 7x64 ne treba plašiti lošijeg pogotka. To zrno ispravlja lovčevu pogrešku.

BALISTIČKA SVOJSTVA METKA

Suvremeni kalibar 7x64, sa zrnom od 9,7 g, ima energiju od 3798 J i pad zrna na 300 m od 27,7 cm. Pri tome brzina na ustima cijevi iznosi 890 m/s, što je impozantno za metak koji nije magnum i koji je promjera 7,24 mm. Zrno od 11 g u prvih 300 m gubi samo oko 800 J. Stari lovci znaju da crna divljač i na većim daljinama s ovim metkom pada u „vatri“.Jedan od pasioniranih ljubitelja ovog kalibra, poslije uspješnog odstrela, izrekao je pohva-lu ovom kalibru, rekavši da je 7x64 način lovačkog života. Moderni lovci ovaj kalibar nazivaju „starom školom“ u 21. st.Lovci, naravno, sami odlučuju kojem će kali-bru dati povjerenje, .270 Win. ili 7x64. Ovdje smo ih pokušali opisati i donekle usporediti, a tek ozbiljna i stručna ispitivanja mogu dati prave odgovore na pitanja o sličnosti i razli-kama među njima.

KALENDAR NATJECANJA U LOVNOMSTRELJAŠTVU ZA 2019. GODINU

LOVNO STRELJAŠTVO LOVNO STRELJAŠTVO


Sastanak Povjerenstva za lovno streljaštvo u Čapljini

Marko Cvitković, stoji prvi zdesna

Dragomir-Gagi Lončar



Otac je bio dugogodišnji iskusan lugar na Risovcu, na Dinari, a ja tada trinaestogodišnjak, umnogome „za-ražen“ jakom voljom za lovačkim vještinama i to u

potpunom smislu, a to je u prvom redu volja za boravkom u planini, snalaženje u prirodi, poznavanje navika divljači pa tek onda nadmudrivanje i lovljenje. Ovo spominjem zbog uspo-redbe s današnjim prvim lovačkim koracima mladih lovaca iz urbanih sredina, kojih mi je u neku ruku žao kada se počnu iščuđavati pričama naših i starijih generacija kojima je u lovu prazna čahura služila za dozivanje kao motorola, „Borovo“ gu-mene čizme bile najadekvatnija lovačka obuća (za bolju nismo ni znali), o ramenu skromna lovačka puška uglavnom nekakva položara, redenik popunjen ručno napunjenim „patronama“ poredanim po krupnoći olova.Na leđima ruksak a u njemu osim hrane i vode obvezno pouz-dan lovački nož, borovi luč, upaljač, dugačak komad konopca, komad najlona i rezervne vunene čarape. Godina je 1981., žarko ljeto, početak kolovoza, vrijeme sparno, povremeno s naletima pljuskova. Ništa neobično za ćudljivu Dinaru. Oca sam nekako nagovorio da idemo na kratko kam-piranje na Risovac, proboraviti dva-tri dana u planini. Stvari i primitivni pribor za kampiranje, još za mraka, prema svjetlu baterijske lampe, tovarili smo na susjedova osamare-nog konja Sivca. Valjalo je krenuti prije zore jer do odredišta ima tri sata „momačkog“ hoda kroz šumu, uskom krivudavom stazom kojom je trideset godina kasnije urađena šumska cesta za eksploataciju šume iz tog revira.Zora je zabijelila tek kad smo se ispentrali iznad sela, na plato zvan Tavani. Imao sam usput stotinu pitanja, a otac je strpljivo odgovarao. Jedno od pitanja je bilo hoće li se Sivac umjeti vratiti iz Risov-ca u selo, na što se otac samo nasmiješio i odgovorio da nema potrebe za brigu, te mi ispričao da je više puta sretao ovo kljuse kako se natovareno drvima vraća u selo bez gazde, koji ga natovari i ostane u šumi obavljati druge poslove, a domaći-ca kod kuće istovara „pošiljku“.Za nama je kaskao posavac Karo.

Priče iz prošlosti

U to su vrijeme lovački psi na selu vrlo rijetko bili vezivani. Pratili su ukućane u čuvanju stada, išli za konjskim kolima na njivu, noću čuvali imovinu, a kada tko od ukućana krene u lov, to je bio poseban i rado obavljan zadatak. Zbog te stalne po-kretljivosti imali su lijep oblik, bili su mišićavi, uvijek spremni stići i uteći.Rađali su se s navigacijom u glavi i nakon završenog „gona“ nepogrešivo bi nalazili vlasnika, za razliku od većine današnjih goniča za kojima vlasnik potroši rezervoar goriva dok ih uhvati i na kraju im prilazi s oprezom, ne zbog toga što će ga pas ugristi nego da mu antena sa psećeg uređaja za praćenje ne izbije oko. Već oko osam ujutro bili smo na odredištu, na platou Risovcu, jugozapadnom obronku planine Dinare. Gazili smo preko livada po još uvijek visokoj, svježoj i bogato orošenoj travi. Na nadmorskoj visini od preko 1100 metara trava uspijeva zadr-žati svježinu sve do kraja kolovoza. Risovački plato je od davnina slovio za veoma frekventnu lokaciju na pravcu Bosna – Dalmacija, te je zbog kontrole pro-toka karavana svim i svačim na ovoj lokaciji davno sagrađena žandarmerija koja je kasnije služila kao lugarnica i naposljetku urušena zubom vremena i ljudskim nemarom. Kao dijete jed-va sam skupljao hrabrosti zaviriti u podrume ovog zdanja, koji su vjerojatno napravljeni za pritvaranje švercera ukradenom stokom, drvenim dužicama za bačve, duhanom...Iza lugarnice, na jednom poljicu omeđenom visokim stije-nama, zatekli smo veselo društvo prirodnjaka iz Dalmacije, iz Knina. Bilo je tu ljudi iz različitih sfera i zanimanja, koji su svakog ljeta veći dio godišnjeg odmora provodili obiteljski združeno kampirajući na Risovcu. Meni, momčiću iz provin-cije, zapadali su za oko njihovi „kupovni“ originalni šatori, vreće za spavanje, dušeci na puhanje i polovno terensko vozilo „Pinzgauer“ kupljeno na vojnom otpadu u vojarni u Kninu. Srdačno su nam ponudili da se smjestimo u njihovu „logoru“, a ja nisam ni pomišljao da pred ovom „izložbom novotarija“ vadimo iz vreća biljce za pokrivanje, prtenu špagu za vezivanje improvizirane konstrukcije, šatorska krila i komade najlona

Od čovjekove mentalne higijene nastaje svaka druga higijena, ona

opća i, dakako, pojedinačna. Ali, taj pojam i sve ono što on podrazumijeva, valja dosegnuti, izgraditi unutarnji sustav vri-jednosti, što naravno ima dubo-ku povezanost s intelektualnom razinom pojedinca i kulturnom razinom skupine kojoj pripa-damo. Ovdje nas, prije svega, zanima higijena (čistoća) lovišta i svakog eko-sustava, bez ob-zira na to koliki on bio i kakva je njegova struktura. Ta on je, eko-sustav, podloga ljudskoga zdravog života. Ako hoćete i njegova opstanka! Znati, htjeti i moći razlučiti dobro od zla, vječna je tema ljudskog umo-vanja. Treba li uopće ponavljati, već pomalo dosadnu konstataciju o stravičnoj ugroženosti prirode uopće i pojedinih njezinih dije-lova. Idemo to sada na početku preskočiti, premda ta činjenica lebdi u svim našim osjetilima i ne spominjući one boje (crvena i crna) i popise ugroženih i ne-stalih vrsta. Naime, već nekoli-ko mjeseci osjećaju se vrlo čud-ne anomalije i neuobičajene pojave u prirodi, kako one u vezi s biljka-ma (masovno jesenje

HIGIJENA PRIRODE

PTICE PJEVICElovna divljač ili ukras koji nestaje

Donedavno, u ljetnim i ranim jesenskim mjesecima, sve se prašilo od klepeta krila i krasnih zvukova ptica pjevica. A sada, nigdje ništa od toga, praznina i uznemirujući mir u lovištu

cvjetanje), tako i one koje se odnose na životinjski svijet. Većina lovaca razmišlja da su te pojave posljedica općih kli-matoloških devijacija (?) Ako je to tako! Činjenica je da klima uistinu ima ćudljivu narav pa na jugu, inače tople Hercego-vine, ima više snijega i niže su temperature od onih u Posavini ili dijelovima Središnje Bosne. Naravno da i svaka vrsta divljači osjeća te vremenske oscilacije i nije se prilagodila novim pri-likama.

TEŠKA ZAGONETKA

U svakodnevnim šetnjama po lovištu, primijetio sam potpunu prazninu i čudan, uznemirujući mir i odsutnost ptica pjevica. Lovište je inače vrlo bogato, čak prenapučeno, pticama pjevica-ma (ranije je bilo jako mnogo kamenjarke i šumske šljuke). U ljetnim i ranim jesenskim mjesecima sve se prašilo i zvo-nilo od klepeta krila, frkćanja i toliko jasnih i krasnih zvukova od pjeva svih boja i različitosti tonova. Pravi zemaljski raj! A

sada, otprije nekoliko mjeseci, nigdje ništa

od toga. Samo poneki vrabac

ukrade pokoje zrnce ispred

kokošinjaca, i kao da i on osjeća nesta-nak svojih sustana-ra, plašljivo se skriva po čempresima i

bršljanima. U blizini moje obiteljske kuće

bilo je na desetke gni-jezda gugutke, kosa, šojke,

grlice, goluba..., koje su u po-manjkanju zečje i crne divljači dio lovačkoga zanimanja. Kada su se mladi izlegli i stali na svoja tanana krilca te počeli s krađom voća i povrća, domaćice su mi-slile da jadu kraja nema. Pune krošnje višanja, grmovi aronija i ribizla, smokve i vinogradi su bili pod istinskom navalom svih vrsta ptica pjevica. A ptice pjevice su u našemu kraju bile na neki način privilegirane i samo u velikoj šteti kada bi bile (vinogradi i povrtnjak), snosile su „odgovornost“. Da je „bogat-stvo“ i raznovrsnost smetlišta i otpada po prirodi jedini uzrok ove opake migracije ili, ne daj Bože, uginuća, teško je zamisli-ti! Često se vidi kako nebom kr-stare orlovi, jesu li oni, možda, preplašili ptičice, i to je teško pretpostaviti! Predatori su broj-ni, pogotovo lisica i kuna bjeli-ca, ali oni su bili tu i prije! Jesu li možda sove, koje je inače teško uočiti jer se mogu samo noću promatrati, ili pak jako mnogo mačaka koje su se „odmetnule“, potamanili ili ljuto uplašili toliki broj ptica, ne stoji ni ta pretpo-stavka! Nema ostataka perja po lovištu više nego je uobičajeno. Nema kretanja nestašne dje-čurlije koju bismo mogli „optu-žiti“, nema niti nekontrolirane pucnjave! U ovo doba godine nema insekticida i pesticida da bismo mogli „optužiti“ kemiju! Prije desetak godina potpuno je nestala svraka i vrana, i to smo pojasnili onim nesretnim depo-nijima smeća i nestankom ku-kuruzišta u lovištu. Kamenjarka je nestala zbog nagle promjene strukture lovišta, ali to i nisu

ptice pjevice. I one sitnije: zeba, sjenica, bjelokrila, štiglić, slavuj, čvorak..., nigdje ih. Prokletstvo i teška zagonetka za istinske ljubitelje prirode. Kada sam se raspitivao kakvo je stanje u dru-gim sredinama, lovci ili nisu to zamijetili ili nemaju takvu poja-vu u lovištu, pa je to ohrabrenje.Ostaje nada nama laicima i svim drugima zaljubljenicima u zdravu prirodu da nismo dobro upućeni i podučeni o takvim i sličnim događajima u prirodi, i da će s proljećem stvari doći na svoje mjesto. A dotle bismo se morali organizirati na jednoj višoj razini nego dosad i svoje lovište očistiti, kako od preve-likoga broja predatora tako još više od nesretnih naslaga onoga što ne pripada zdravoj higijeni prirode. To ćemo moći samo ako probudimo vlastitu higije-nu duha, a to je izgleda najteže. Prije nekoliko godina, prisjetih se, bacao sam „kamenje u bus“, ne bi li slučajno iskočila nova paradigma koja bi svojom re-torikom raščistila neke naslage mulja i iznjedrila drukčiji pri-stup svim, buđom natopljenim ćoškovima, u cilju nastupa modernijih etičkih postulata; ali za sve novine mora sazreti vrijeme, i u ljudskom poimanju niknuti neka nova iskra, jer či-stoća prirode, njezina ravnote-ža i eko-sustavi ne ovise samo o lovačkoj populaciji, dapače, mi lovci smo kapljica u moru svih čimbenika koji u cilju profita vladaju našim životima. Nikada, međutim, zora nije svanula za jednu minutu!

Blago Lasić

DINARSKE ROSEEKOLOGIJA LOVAČKA PRIČA



TETRIJEBS VRANICE

Godine 1969., bio je poče-tak svibnja, po lijepom, tihom vremenu bez vje-

tra, krenuo sam u lov na tetrijeba s lovi-drugom Vjekoslavom Juri-ćem na planinu Vranicu. Nekoliko riječi o ovoj prekrasnoj planini između Fojnice i Gornjeg Vakufa, koja pripada dinarskom gorju. Najviši joj je vrh Nadkrstac, 2112 m/nm. Rijeke Vrbas, Bistrička ri-jeka, Kruščica, Ivančica, Krešev-ska rijeka i više potoka izviru na Vranici. Ovi vodotoci govore o pravom bogatstvu vode na Vrani-ci. Na ovoj pitomoj planini nalazi se Prokoško jezero u kome živi endemična čovječja ribica. Niži di-jelovi pokriveni su gustom starom miješanom šumom, a na višim su predjelima pašnjaci i brojni izvori. Od divljači, na Vranici obi-tava medvjed, vuk, divlja svinja, srneća divljač, lisica, veliki tetrijeb i lještarka. Godine 1965. do 1969. unesene su 54 jedinke divokoza s Prenja i Čvrsnice na površinu od 20.000 ha, gdje su se jako dobro aklimatizirale i do 1977. dostigle broj od 90 grla.Oko 17 sati stigli smo u Gornji Va-kuf, gdje su nas u lovačkom domu dočekali organizator lova i lovo-čuvar. Ubrzo smo krenuli za Bi-stričku rijeku do kolibe domaćina, koja se nalazi uz samu obalu bučne planinske rijeke nadošle od topljenja snijega. Poslije kratkog odmora započeli su razgovori o ovome lijepom i napornom lovu, pogotovo u vrijeme kada u ovdaš-njim planinama ima još mnogo snijega. Sretni smo da je vrijeme tiho, što je bitno u lovu na tetrije-ba, pogotovo u crnogoričnoj šumi kada šum vjetra nadjačava tihu pjesmu gluhana. Odmarali smo se uz otvoreno ognjište i slušali savjete domaćina, koji nam je dao lovočuvara dobrog pozna-vatelja pjevališta tetrijeba. Riječ po riječ i boca s rakijom išla je ukrug. Izbjegavao sam koliko sam mogao pijući male gutljaje, jer odbiti ponuđeno piće kod nas u Bosni bio je neki vid uvrede do-maćinu. Uz šljivovicu, kod nas se slave i rođenja i svadbe, oprašta se od pokojnika… S obzirom na

udaljenost revira Zubera te oštar uspon (1724 m/nm), lovočuvar je oko 22 sata predložio da krene-mo. Ponijeli smo sa sobom samo osnovno, da se možemo presvući kada stignemo na odredište, jer mokar čovjek u hladnoj noći, sa snijegom na zemlji, teško može izdržati do svanuća. Krenuli smo tiho, bez svjetiljke, jer je jaka mjesečina obasjavala čaroban krajolik. Nakon sat i pol zaustavili smo se malo predahnuti, poslu-šali smo lovočuvara koji nas je upozorio da slijedi jak uspon. Ogrnuli smo se jaknama, jer je temperatura na 1200 m/nm bila poprilično niska. Ništa se ne čuje, samo povremeno do nas dolazi lavež psa dubokog glasa sa seoskog imanja u dolini. Poslije polusatnog odmora nastavili smo se lagano penjati, tempom koji je diktirao lovočuvar znajući da smo slabije kondicije od njega. Zbog vedre zvjezdane noći s jakom mjesečinom, nadali smo se čuti pijevca prije svitanja. U jednom trenutku čuli smo glasanje lisice, a onda ponovno tišina. Čuju se samo naši koraci pod kojima povremeno zaškripi snijeg. Prošla je ponoć, a pred nama je još dug put do pjevališta. Bio sam jako umoran i neispavan te sam odlu-čio na prvom pogodnom mjestu skrenuti sa staze i potražiti pre-gledno mjesto, u nadi da ću čuti pjesmu šumskog viteza. Odvojio sam se i krenuo polako vodorav-nom stazom koju su vjerojatno utabali samaraši izvlačeći drva na konjima. Hodao sam polako jer je bilo ostalo još dosta vremena do početka javljanja tetrijeba, prem-da će ono sigurno početi ranije zbog jake mjesečine. U jednom trenutku učinilo mi se da u daljini čujem vučje zavijanje. Zastao sam s dlanovima na ušima i očekivao njihovo ponovno javljanje. Nakon nekoliko minuta začuo sam gla-snije i bliže zavijanje, s više strana. Kada bi svi prestali, jedan je sam tulio, poslije čega bi se ponovno javljao cijeli čopor. A što ima ljep-še za lovca, nego kada mu se po-sreći da u noćnoj tišini čuje vučji koncert? Poslije desetak minuta

kao glavnu uzdanicu za vanjsku zaštitu našeg zaklona. Pod izgovorom da nam više godi hlado-vina ispod gustih krošnji stoljetnih bukava, otišli smo nekoliko stotina metara u duboku buko-vinu i tu između dvije krošnjate bukve postavili improvizirani šator od spojenih šatorskih krila, učvršćenih špagom preko nekakva štapa i sve to ušuškali najlonima. Otac je Dinaru i njezine ćudi poznavao kao svoj džep i nagovijestio da bi tijekom noći mogla pa-sti kiša, te smo u svoj zaklon navukli obilje suhog lista – „šušnja“, oko zaklona iskopali mali odvod-ni kanal, a krajeve najlona pritisnuli kamenjem i sve stvari unijeli unutra. Svoje „prijevozno sredstvo“ uputili smo kući u selo, a mi smo se spustili u kamp kod vesele družine, na ručak i čašu vina. U toj se družini po kulinarskim i humorističnim sklonostima isticao Petar Marić, uspješni poduzetnik mesar koji je u svakoj situaciji imao odgovor na sva pitanja. Tako je jednom prigodom, po dolasku s godiš-njeg odmora, s kampiranja na Risovcu, u jednom druženju s prijateljima izjavio da je patentirao „risovačku šniclu“. Na pitanje znatiželjnih kako se sprema risovačka šnicla, Petar odgovara: „Uzmeš komad mesa, mlatiš tučkom za meso i kad si komad dobro razvukao onda na kraju jednom iz sve snage raspališ, e to je risovačka šnicla!“ Taj dan i iduća noć ostat će u mojoj memoriji ubilježeni do sudnjega dana. Dan po lijepom druženju, ugodnu ručku i kvalitetnoj kapljici, a noć po strepnji koji samo planina svojim isku-šenjima može čovjeku upriličiti. U duboki suton smo se povukli u svoju „bazu“. Dok sam ložio

vatru na vatrištu koje sam još jutros zagradio kamenjem, otac me je promatrao, osmjehnuo se i dobacio: „Neće ti dugo gorjeti, kiša samo što nije“. Shvatio sam poruku i požurio namje-stiti sebi prostor gdje ću prespavati. Dok sam prema svjetlu „Vartine“ džepne bate-rijske lampe ušuškivao svoju logu, primijetim da otac već tone u san. Ljudima gorštačkog kova posve je normalno, kad se trebaju od-marati, momentalno se isključiti iz svega, lako zaspati i u snu makinalno prepoznati zvukove na koje treba reagirati, a zanemariti one koji su svakodnevni i nebitni. Zaspao sam, ni sam ne znam kad i kako, dok me nije probudio zvuk kišnog vala po krošnjama bukava i učestala gr-mljavina. Guste bukove krošnje, bogato okiće-ne zelenim listom, dugo su vremena odolijevale jakom pljusku, a onda je na probu došao naš zaklon. Na brzinu sam istrčao odvezati Karu koji je munjevito zbrisao pod naš zaklon i ugni-jezdio se pokraj naših nogu. Otac mi je smireno rekao da se ne brinem, jer ako je naš „šator“ izdržao prvi ofenzivni pljusak, ostatak noći i laganiju kišu izdržat će sigurno, samo ne tre-bam dirati platna šatorskih krila da ne propu-ste. Ostatak noći prošao je sporo. S vremena na vrijeme palili smo bateriju da pogledamo kakvo je stanje, koliko je sati, hoće li brzo svanuti.Sat po sat noć je odmicala, kiša je prestajala, a zora konačno zabijelila. Spontano krećemo do svojih susjeda kampera, a na proplanku se ima-lo što vidjeti – „kupovni šatori“ obješeni po gra-nama rubnih stabala kao na štrikovima, dušeci, vreće za spavanje, odjeća, sve mokro. Ekipa se spremala za prijevremeno povlačenje kući. Ni nama se nije ostajalo u „bazi“ pa smo zamolili neke od njih da odemo i po naše stvari, što su neki rado učinili, čini mi se više zbog toga da se uvjere je li naš zaklon zaista izdržao. Stvari smo uputili njihovim vozilom u Knin, a nas dvojica „podvižnika“ ostali smo još jedan dan i noć u Ređevom dolu na kolibi kod očevih prijatelja koji su u ljetnom razdoblju izgonili ovce na ispašu na Risovac, gdje su tijekom ljeta proi-zvodili na daleko poznati ovčji sir u „mišinama“, koji je i dan-danas nepobitan dinarski brend. Da me tko upita koliko sam noći prespavao na Dinari i njezinim obroncima: Risovcu, Brezovcu, Sjedinovcu, Uniškim docima, Dubokoj luci, Bosanskim koritima, Jelinom polju…, ne bih znao kazati jer to nije broj noći, to su godine i desetljeća. Ne krijem zadovoljstvo kad vidim da i moja djeca gaze dinarsku rosu kao nekada ja s ocem, a potajno se nadam da će se tradicija nastavljati. To želim i svim prirodnjacima, da im srce ispunjava produženje tradicije u obitelji, te da im u uhu s vremena na vrijeme prozuji ona krilatica da čovjek čovjeku ne treba biti vuk, jer sve je ovo u Božjim rukama…

je bila duga strma padina pod zaleđenim snijegom, preko koje bih teško naskočio raspjevanom tetrijebu. Čuo sam u blizini dva pijevca kako se nadmeću pjeva-njem. Za brušenja, počeo sam oprezno naskakivati bližem, po korak, dva. Čuju se i koke koje su doletjele na pjevalište privuče-ne pjesmom raspjevanih šumskih vitezova. Treba se pariti… Imao sam sreću, tetrijeb je pjevao na bukvi hodajući po vodoravnoj grani. Do bukve je bilo nekoliko smrča, na kojima bih ga teško uočio dok se ne razdani. Bo-jao sam se da me ne primijete koke, koje bi preplašene pokvarile lov. Čuo sam i drugog tetrijeba, ali ga nisam vidio. Pjesma je bivala sve „oštrija“ i brža, bez stanki. Naskočio sam na 25 m i tada je, za brušenja, odjeknula moja sačmarica. Tetrijeb je pao na strminu pokrivenu zaleđenim snijegom. Potrčao sam za njim, ali sam se sapleo i pao. Otkočena puška s neispaljenim metkom ispala mi je iz ruku i kliznula niz strminu. Bacio sam se još više na tlo, strahujući da ne opali. Nakon nekoliko sekunda, pošao sam tražiti tetrijeba i pušku. Ubrzo sam na snijegu ugledao tetrijeba raširenih krila. Podigao sam ga i vidio da je stari pijevac. Bio sam presretan, napokon sam došao do željenog kapitalnog trofeja. Pušku sam pronašao 50-ak metara dalje, uz oboreno stablo. Polako sam se vratio do mjesta odakle sam pu-cao, slušajući usput koke kako se glasno javljaju. Sjeo sam na trono-žac, istinski uživajući u jutarnjoj pjesmi ptičjeg zbora, a onda je na vrh smrče doletio tetrijeb i počeo pjevati. Ubrzo sam iza svojih leđa čuo još jednoga… Odavno je bilo svanulo, ali pjesma nije jenjava-la. Čudno mi je bilo da ih pucanj i moje kretanje nije poplašilo. Možda i zato što je tih godina u bosanskim planinama bilo mno-go šumskih koka. Kada je pjesma utihnula, spremio sam se i polako krenuo u dolinu, gdje sam se našao s prijateljem. On nije imao sreće doći do trofeja. Lov je lov.

ponovno je zavladala tišina, koja para uši. Ostao sam sjediti na tro-nošcu oslonjen na debelu smrču, i takvog me je svladao san. Probudila me je studen. Ustao sam i krenuo brže, jer zvijezde su već počele treperiti i pomalo blijedjeti. Došao sam do starih bukava, odabrao mjesto na kome ću čekati i, ako bude sreće, čuti prvo škljocanje pijevca, koje se za vedrih noći čuje prije šumskih ptica. Izvadio sam iz ruksaka debelu vestu, da bih mogao izdr-žati jutarnju hladnoću. Na nebu nije bilo ni jednog oblaka, samo mjesec. Nisam bio ponio dvogled, s pomoću koga bih lako uočio

tetrijeba u golim krošnjama starih bukava. Udobno sam se smjestio, očekujući prvo glasanje… Nebo na istoku bivalo je sve bjelje. Tiho cvrkućući, ptičice su pozdravljale novi dan. U jednom trenutku učinilo mi se da čujem neki po-seban glas… Napregnuo sam sluh, ali čuo sam samo otkucaje svoga srca. Domalo, na udaljenoj bukvi ugledao sam siluetu ra-spjevanog pijevca koji se ogledao u punom zalazećem mjesecu. Nisam ga čuo, ali sam po njego-vim pokretima osjetio da pjeva. Ta slika ostaje u trajnom sjećanju svakom lovcu koji je lovio ovu plemenitu divljač… Ispred mene

Antun Džaja - Bosanac

LOVAČKA PRIČALOVAČKA PRIČA

Broj 117, siječanj - veljača 2019.

LOVNA KINOLOGIJA LOVNA KINOLOGIJA


Među ljubiteljima pasa glasnoga gona postoji vječna dvojba, jesu li

bolji goniči iz ravničarskih ili iz brdsko-planinskih terena, po-sebice ako je riječ o lovu zeca ili lisice. Ne pobijajući kvalitetu niti lovnu uporabljivost ni jednih, ni drugih, osobno bih dao veliku prednost goničima s tvrdih, kamenitih i šikarom obraslih terena, jer uvjeti u kojima se oni obučavaju i love prirodno pogo-duju stvaranju tvrđih, upornijih, pa čak i anatomski ispravnijih pasa. Naime, gonič mekih doša-plja, nedovoljno pribranih prsti-ju šape, sedlastih leđa i plićeg ili bačvastog prsnog koša, ne može anatomski zadovoljiti potrebe napornog lova na, primjerice, hercegovačkom kamenjaru, a u ravničarskim će terenima Po-savine solidno, pa čak i odlično odrađivati svoje lovne zadatke. U lovištima gdje nema oštra kamena i drače, gdje nema smi-lja, kadulje i pelina, trag divljači se duže zadržava na tlu, vlažnost zraka je veća, a teren pod no-gama je mekši, tako da i lošije anatomski građeni psi postižu dobre lovne rezultate. U praksi se pokazalo da i najbolji „zečar“ iz mekih i ravničarskih lovišta, kad dođe loviti u teškim i krše-vitim terenima, nije u rangu niti prosječnog domicilnog goniča. Ovo nisam napisao stoga da bih opravdao naslov, nego su to činjenice s nedavnog Eurokupa na zeca održanog u Francuskoj.

EUROPSKO PRVENSTVO GONIČA GLASNOGA GONA

Nema zečara bez kamenjara

Na Europskom prvenstvu goniča na zeca upriličenom na terenima francuskog grada Toulousea 18. i 19. siječnja 2019., ženka STG-a Cica, vlasništvo Dalibora Pezera iz Gruda, okitila se titulom europskog prvaka u radu na zeca i tako dokazala da ovaj samozatajni Gruđanin uzgaja i vodi najbolje pse „zečare“ u Europi

CICA NADMAŠILA OCA ARIJA

Na Europskom prvenstvu go-niča na zeca upriličenog na terenima francuskog Toulousea 18. i 19. siječnja 2019., ženka STG-a Cica, vlasništvo Dalibora Pezera iz Gruda, okitila se titu-lom europskog prvaka u radu na zeca CACIT i tako dokazala da ovaj samozatajni momak uzgaja i vodi najbolje pse „zečare“ u Eu-ropi. Naime, na prošlom Euro-kupu, održanom 16. rujna 2017. u Podgorici, Daliborov STG Ari također se okitio titulom eu-ropskog prvaka, iako je već bio u poodmaklim godinama. Ari, nažalost, više nije među živima, ali je njegova kćerka Cica nasta-vila očevim stopama i tako svom ponosnom vlasniku priskrbila duplu europsku krunu. U svoj ovoj lovno-kinološkoj i vlasnič-koj ljepoti jako je interesantan rezultat oca Arija i kćeri Cice ostvaren na zadnja dva Euroku-pa. Poslije Podgorice, a na jednoj fešti Kinološkog saveza Herceg-Bosne, moj stari znanac i prija-telj Vojo Brajović, tada na duž-nosti predsjednika Kinološkog saveza Crne Gore, reče mi da je sudio mnogo utakmica goniča, ali da boljeg „zečara“ od Dali-borova Arija nikad nije vidio, i da sumnja da će Arijev rezultat od 132 boda, od mogućih 140, biti dostignut, a kamoli oboren. Sada u Francuskoj, međutim, Arijeva kćerka Cica ne samo da

je dostigla očev rezultat, nego ga je i nadmašila s osvojenih 138 bodova, od mogućih 140. Što reći nego: „Kapa do poda, šampione!“.Napominjem da je Dalibor član reprezentacije Kinološkog sa-veza Herceg Bosne, koju bira i vodi Mirko Čolak, tajnik Saveza i naš prekaljeni kinolog, koji je ovaj put nastupio i kao izbornik i kao vodič, pa je kao izbornik zasjeo na europski tron, a kao vodič je sa svojom Lunom Širo-kobriješkom, ženkom PG-a, po-stigao odličan rezultat plasiravši se na šesto mjesto s postignuta 92 boda.

PROPOZICIJE

Da bi bilo koji kinološki savez imao pravo nastupiti na ova-kvim kinološkim manifestacija-ma, država u kojoj je utemeljen mora biti stalna članica FCI-ja, ili u najmanju ruku pridružena članica, što BiH jest. Ako ispuni

osnovne uvjete, vodstvo saveza određuje broj pasa i broj vodiča koji će se natjecati na Eurokupu, broj svojih sudaca certificiranih od strane FCI-ja koji će, među inima, suditi na zakazanoj manifestaciji, te ukupan broj svojih članova koji će predstav-ljati matični savez. Broj sudaca uvjetovan je brojem prijavljenih pasa, tako da je Kinološki savez Herceg-Bosne uz dva prijavljena psa bio dužan angažirati dva suca iz vlastitih redova, ovaj su put to bili Ivo Krezo iz Livna i Vinko Biletić iz Viteza. Kako se putovalo u Francusku, moralo se voditi računa o poznavanju stranih jezika. E, tu smo već deficitarni. Naime, po starom FCI pravilniku organizator je bio dužan angažirati prevoditelje za suce koji ne govore jezik doma-ćina ili neki od jezika propisanih FCI standardom. Uvidjevši, međutim, da to dodatno opte-rećuje troškove organizacije, prešli su na onu, „ponesi sebi pa

doručkuj“. Po novom FCI pra-vilniku, možeš dobiti certifikat međunarodnog kinološkog suca, možeš „vani“ suditi ako i ne govoriš jezike, ali moraš o svom trošku osigurati prevoditelja. Da bi Savez zadovoljio sve pozitivne EU propise i FCI pravilnike, iz-bornik Čolak angažirao je nama svima dragu prevoditeljicu Loki Novak iz Splita, koja je, usput rečeno, na večeri proglašenja konačnih rezultata bila od velike koristi u prevođenju i nekim drugim reprezentacijama. Sve u svemu, reprezentacija Kino-loškog saveza Herceg-Bosne u sastavu: Mirko Čolak, izbornik i vodič, Dalibor Pezer, vodič, Ivo Krezo, sudac, Vinko Biletić, sudac i Loki Novak, prevodite-ljica, velikim je slovima upisana u povijest europske radne kino-logije. Većina neupućenih kad vidi rezultate pomisli, ono, baš fino…, prošećeš malo s ćukom u turizam, vidiš Francusku, dobro pojedeš i popiješ, još ako

pobijediš…, pa nema bolje od toga. Ljudi moji, kruh je to sa sedam kora. Toulouse je grad na jugu Francuske, od nas udaljen oko 2000 km, pa samo u vožnji u jednom pravcu provedeš dva dana. Tako umoran moraš nazo-čiti ceremoniji dočeka, prezen-taciji lovne kulture s posebnim naglaskom na tradiciju kraljev-skog lova, rogistima, jahačima na konjima i čoporima pasa, pa prezentaciji reprezentacija, pa izvlačenju brojeva kako za pse tako i za suce, pa izvlačenju pozicija lovišta za sutrašnje na-tjecanje, i na koncu, kad osjetiš da ti oči nisu u vinklo, ponude te večerom. Nakon poluprospa-vane noći, slijedi ranojutarnje ustajanje, ponovno službeno okupljanje, odvoženje i razvože-nje natjecatelja, sudaca i poma-gača na pozicije u lovištu koje su žrijebom određene i u 8 sati po-činje natjecanje. Cjelodnevni rad na terenu, popodnevno zbraja-nje rezultata, oproštajna večera

i na kraju, službeno proglašenje plasmana svakog sudionika ponaosob. Moja pokojna baba Brižanka je nakon cjelodnevnog rada u polju bila toliko umorna da je trnu rekla „faljen Isus, Ponorka“, a što mislite da je kao naša ekipa morala poslije toga sjesti u kombi i ponovno dva dana i 2000 km vožnje do kuće. Osobno im ni malo ne zavidim, samo im od srca čestitam!

KRALJEVSKI LOV

Kinologija na ovim prostorima poznaje samo pravilnik o radu pasa glasnoga gona na zeca isključivo kao rad jednoga grla i jednoga vodiča. Francuski pra-vilnik sličan je našemu, možda s malim nelogičnostima u mi-nutaži gonjenja zeca. Po našem pravilniku maksimalno gonjenje zeca je 60 minuta i ocjenjuje se s maksimalnih 60 bodova, a kod Francuza je dužina gona neograničena, a priznaje mu se

samo 60 minuta i boduje se sa 60 bodova. Čemu onda služi onaj „višak“ minuta, ako ih je pas već napravio? No dobro, njihova stvar. Francuzi, među-tim, imaju još jedan pravilnik o radu pasa glasnoga gona, napi-san za natjecanje pasa u čoporu. Kako francuska lovna kinologija njeguje tradiciju kraljevskog lova s lovcima konjanicima i velikim čoporima pasa, tako su i ovaj pravilnik prilagodili i sveli ga u okvire prihvatljive za današnje uvjete lova. Čopor broji šest pasa, većinom velikih anglo-francuskih trobojnih goniča, vodi ga jedan vodič s jednim pomoćnikom, a rad ocjenjuju dva suca kojima pomažu dva pomagača raspoređena na odre-đene kote poradi boljeg praćenja rada pasa. Za svakog se psa iz čopora pojedinačno upisuju bodovi i ukupan zbroj bodova svih šest pasa daje konačan re-zultat čopora. Za suce nimalo lak zadatak, ali vjerujem da je suditi ovakve utakmice privilegij i veliki užitak.Vidljivo je iz ovog članka da je lovna kinologija vrlo zahtjevno, pa čak i vrlo stresno zanimanje. Tko se želi baviti njim, treba biti spreman na puno „jezikove juhe“ iz vlastite kuće, puno odri-canja i prijeđenih kilometara, puno neopravdanih kritika od strane „stručnjaka“ i „kinologa“. E sad, koji je „zečar“ bolji, s ka-menjara ili iz ravnice, procijenite sami, a do tada se držite one sta-re narodne pjesme: „Iz kamena voda tekla hladna studena…“.

Zdravko Pranjić – BrižankićPobjednik Dalibor Pezer s kujom Cicom

Malo nas je, al nas ima...S kolegama iz Hrvatske

Zapaženo mjesto u elitnom društvu


LOVNA KINOLOGIJA


U našem narodu rijetko koji domaćin ili domaćica pro-puste praksu spremanja

zimnice u svim mogućim oblicima, tako i uskladištenjem pojedinih namirnica po trapovima i vlažnim, tamnim podrumima. Osim krum-pira i batata, najčešće su to mrkva i različite vrste repe, koje se i usred zime nađu gotovo u svježem stanju. Uz onaj poznati izričaj, da je hrana najbolji lijek, ljudima je (posebno mladima) nužno pojasniti, na koji način i u kojim prigodama valja hranu tretirati kao lijek, jer i naj-slađa hrana može postati opasan otrov. O tome stalno moramo vo-diti računa, budući da i najzdraviji organizam ne trpi pregršt namirni-ca koje se međusobno ne podnose.Jedna izuzetno zdrava i ljekovita vrsta repe je crna rotkva (rodakva) (Raphanusniger-Cruciferae), u na-rodu je još nazivaju arapka. Istina je da ova biljka ne spada u bilje koje se smatra divljim, ljekovitim, ona je u kategoriji povrća, ali zar i po-vrtnjaci nisu u sklopu naših lovišta i zar divljač „nema pravo“ pojesti rotkvu kao i divlji krumpir!Rotkva se može najbolje uzgajati ujesen (sijanje koncem srpnja, u planinskim krajevima preko cijele godine) na plodnim i rastresitim poljima. Ima okrugao ili duguljast korijen obrastao crnom opnom i samo se korijen rabi kao hrana i lijek. Osnovni kemijski sastojci su: sumporno eterično ulje, sumporne heterozide – koji su uzrok gotovo nepodnošljive ljutine; minerali:

magnezij, kalij, natrij... te vitamini: B,C i E. Bilo da se uzimala kao hrana ili kao lijek, u skladu s uvodnim na-pomenama, rotkva ne podnosi sol niti alkohol, ali i nju ne podnose mnogi ljudi pa nije njima ni preporučljiva. Njezina oštrina (ljutina i oštar miris) je znak da je svježa i takva je najbolja. Osnovni ljekoviti učinak rotkve jest kod bolesti jetara i žuči. Zimski blagdani i svinjokolje mnogim ljudima zamaste i opterete jetra pa im je nakon tih uživanja potrebna ozbiljna zdravstvena higijena, a biljari preporučaju rotkvu. Za čišćenje žučne vrećice i žučnih kanala, te kod kamenca i pijeska, rotkva je besprijekorno sredstvo. Osim stvaranja novih stanica jetara i njezina čišćenja te restauracije žuči, rotkva je diuretik, aperitiv,antialergen i sedativ, sredstvo protiv skorbuta, kroničnog bronhitisa i napadaja astme, protiv

kostobolje i reume, protiv upale zglobova...Kako onda koristiti rotkvu, ako već ima dosta popratnih tegoba kod velikoga broja ljudi? Još u prapovi-jesnim spisima ima tragova o kori-štenju rotkve. Današnja medicina (i službena!) kazuje nepobitnu korist, čak neizbježnu potrebu uključiva-nja rotkve u pojedinim slučajevima. Rekli smo da je koristimo isključivo svježu! Prvo u vrlo malim količina-ma i to samo sok iscijeđen iz nari-banoga korijena. Ako se utvrdi da nema škodljive efekte, onda se doza pomalo povećava (100 do 400 g na dan), dok ne dođemo do ozdravlje-nja. Nakon 15 dana uzimanja rot-kve treba obvezno napraviti stanku od dva tjedna kako bi se bubrezi odmorili. Može se koristit salata s kupusom i malo maslinova ulja i limunova soka (ne zaboravite, bez soli, octa i alkohola). Mnogi narodi koriste ribanu rotkvu pomiješanu s medom da odstoji desetak sati. Takav lijek služi još za liječenje diš-nih putova. Neki ljudi odrežu vrh rotkve gdje su bili listovi, izdube čašicu u korijenu, tu stave nekoli-

CRNA ROTKVA

Izuzetan lijek za izuzetne ljude

Blago Lasić

kožlica meda i onda to ostave nad šalicom preko noći. Ujutro med prodre kroz rotkvu, usput uzme iz nje sve potrebno i onda bolesnici piju takav sok do ozdravljenja. Valja spomenuti da bolesnici s čirom u trbuhu ili s gastritisom nipošto ne uzimaju rotkvu. No, tako je to s mnogim stvarima u životu. Nikada nije preporučljivo bez konsultiranja liječnika ili ljekarnika ili nekoga drugog stručnog trošiti bilo što, a da je poznata neka opasnost za zdravlje.

2. 3. 2019. KINOLOŠKI ISPITI 3. 3. 2019. SMOTRA I IPO-ZEC / KD „ČAPLJINA“3. 3. 2019. IPO-ZEC / KU „PRIJATELJI“ ČITLUK9. 3. 2019. SMOTRA I IPO D.S. I CACT D.S. / KU „ŠIROKI BRIJEG“9./10. 3. 2019. IPO – SLUŽBENI PSI / KD „ČAPLJINA“10. 3. 2019. CACT-ZEC / KU „PRIJATELJI“ ČITLUK16. 3. 2019. REVIJA SVIH PASMINA PASA / KU „ŠIROKI BRIJEG“23. 3. 2019. IPO-ZEC / KU „ŠIROKI BRIJEG“6. 4. 2019. CAC LIVNO / KU „LIVNO“6. 4. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA ŠARPLANINACA / KU „LIVNO“7. 4. 2019. SMOTRA I IPO D.S. / KU „CINCAR“ LIVNO22. 4. 2019. CACT-ZEC / ŠIROKI BRIJEG25. 4. 2019. CAC MEĐUGORJE, četvrtak, 9.45 h25. 4. 2019. CACIB MEĐUGORJE, četvrtak, 15.45 h26. 4. 2019. CACIB MEĐUGORJE, petak, 10 h26. 4. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA IX. FCI (FRANCUSKI BULDOG -

FRENCH BULLDOG, ČIVAVA KRATKODLAKA/DUGODLAKA - CHIHUAHUA SHORTHAIRED AND LONGHAIRED, ŠI-CU – SHIH TZU, BOSTON TERRIER), 16 h

26. 4. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA V. FCI (AKITA INU, AMERICAN AKITA, SIBERIAN HUSKY, SAMOYED, ALASKIAN MALAMUT), 16 h

28. 4. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA TORNJAKA / KK „TORNJAK“ TOMISLAVGRAD

29. 4. 2019. IPO-PTIČARI / KD „ČAPLJINA“5. 5. 2019. SMOTRA I IPO-PTIČARI / KU „DOMALJEVAC“5. 5. 2019. CACT D.S. / KU „PRIJATELJI“ ČITLUK11. 5. 2019. IPO-D.S. / KD „VITEZ“12. 5. 2019. KRVNI TRAG / KD „VITEZ“18. 5. 2019. CAC ŽEPČE, subota, 13 h19. 5. 2019. CAC VITEZ, nedjelja, 10 h19. 5. 2019. CACIB VITEZ, nedjelja, 16 h4. 8. 2019. SMOTRA I IPO PTIČARI / KU „CINCAR“ LIVNO30. 8. 2019. CAC POSUŠJE, petak, 9.45 h30. 8. 2019. CACIB POSUŠJE, petak, 16 h30. 8. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA – DOGO CANARIO (PRESA CANARIO),

CANE CORSO, DOGO ARGENTINO, petak, 11 h31. 8. 2019. CAC POSUŠJE, subota, 9.45 h31. 8. 2019. CACIB POSUŠJE, subota, 16 h31. 8. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA – SREDNJOAZIJSKI OVČAR,

KAVKASKI OVČAR I KANGALSKI OVČAR, subota, 11 h1. 9. 2019. UTAKMICA „C“ PTIČARI / KU „DOMALJEVAC“14. 9. 2019. SMOTRA I IPO-ZEC / KU „ŠIROKI BRIJEG“14. 9. 2019. IPO-D.S. / KD „VITEZ“15. 9. 2019. SMOTRA I IPO-ZEC / KU „CINCAR“ LIVNO15. 9. 2019. SMOTRA I IPO-PTIČARI / „FAZAN“ ODŽAK15. 9. 2019. IPO-D.S. / KD „ČAPLJINA“21. 9. 2019. IPO-ZEC (OTVORENI TEREN) / KD „VITEZ“27. 9. 2019. CAC MOSTAR, petak, 9.45 h27. 9. 2019. CACIB MOSTAR, petak, 16 h 28. 9. 2019. CACIB MOSTAR, subota, 10 h28. 9. 2019. SPECIJALNA IZLOŽBA III. FCI – AMERIČKI STAFORDSKI

TERIJER, STAFORD TERIJER, BULL TERIJER, JORKŠIRSKI TERIJER I JACK RUSSELL TERIJER, 16 h

29. 9. 2019. IPO-PTIČARI / KU „LJUBUŠKI“ 29. 9. 2019. IPO-SLUŽBENI PSI / KD „ČAPLJINA“29. 9. 2019. UTAKMICA „C“ PTIČARI / „FAZAN“ ODŽAK5. 10. 2019. IPO-D.S. I CACT D.S. / KU „ŠIROKI BRIJEG“6. 10. 2019. IPO-PTIČARI / KD „ČAPLJINA“6. 10. 2019. IPO-ZEC USORA / KK „TORNJAK“ ŽEPČE (otvoreni tereni)

21. siječnja 2019. u Grude se s europskog prvenstva u radu pasa goniča vratila ženka Cica sa svojim vlasnikom i trenerom Daliborom Pezerom, osvojivši prvo mjesto sa

138 od mogućih 140 poena. Nije isto, ali je usporedivo s bilo kojom zlatnom medaljom sa sportskih i europskih natjecanja.U francuskom Toulouseu u petak 18. siječnja i u subotu 19. siječnja održano je 26. europsko prvenstvo pasa goniča gla-snoga gona. Kinološki savez Herceg-Bosne predstavljali su selektor i vodič Mirko Čolak, vodič i trener Dalibor Pezer te suci Ivo Krezo i Vinko Biletić, koji su bili stručni tim, a imali su čast i suditi na ovom EU prvenstvu. Selektor je za ovo na-tjecanje izabrao dvije ženke: Cicu pasmine srpskog trobojnog goniča i Unu Širokobriješku, pasmina posavski gonič. Bilo je hrabro, da ne kažem, čak i drsko, a onda stati uz bok europ-skih kinoloških velesila. Pa ipak, mala četa, ali hrabra, u njoj jedva pet junaka i dvije junakinje. Rezultat nestvaran. Cica osvaja prvo mjesto sa 138 od mogućih 140 bodova. Druga ženka, koju je pripremao i predstavio osobno Mirko Čolak, zauzela je visoko šesto mjesto osvojivši 92 boda. Ovo je vrlo cijenjen sport koji pripremaju stručnjaci, pro-fesionalci koje trebamo cijeniti i vjerujte, ovo je nezamisliv uspjeh.Ova vrsta lova stara je, koliko je star prvi pripitomljeni pas. Bila je omiljeni lov careva, kraljeva i plemića. Danas je tako-đer najljepši lov za lovce plemenitog ponašanja u lovu s tako-đer plemenitim i za takav lov pripremljenim psima.Podsjećam poštovane lovce da je i prošle godine pas iz Kino-loškog saveza Herceg-Bosne, vlasništvo također Dalibora Pe-zera iz Gruda, imenom Ari, otac zlatne Cice, na europskom prvenstvu u Crnoj Gori osvojio naslov europskog prvaka. Cica je obranila titulu svoga oca, a Dalibor, Kinološki savez Herceg-Bosne i stručna ekipa osvjetlali obraz kinolozima Herceg-Bosne i BiH. Za ovaj uspjeh stižu čestitke od kinologa iz BiH, kinoloških saveza Hrvatske, Srbije, Crne Gore, europ-skih ekipa iz Toulousea te Međunarodne kinološke federacije –FCI.Ja se također pridružujem čestitkama.

Stjepan fra Petar Krasić

Četa mala, ali hrabra…

RASPORED KINOLOŠKIH MANIFESTACIJA ZA 2019. GODINU

Skromna, ali jaka ekipa

LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

SASTAVIO: MARIOFIL

SOLDO

ORGAN VIDA

SKUPINA VUKOVA

ANODA ILI KATODA

TVRDI VANJSKI DIO DRVETA

OBIČNO, VEĆINOM

VLADIMIRANIĆ

JAKA KARTA U IGRI (MN.)

GLUMAC I VODITELJ FILIPOVIĆ

RIMSKA JEDINICA

ZAJEDNICARIBA ILI PTICA

IZVORNA KRATICA SAD

ZELENKASTA ŽABA

KREKETUŠA

LOPATICA ZA ČIŠĆENJE

PLUGA, OTIKAČ

ZNATI DAĆE SE ŠTO DOGODITI

JUŽNI VJETAR

UZGAJIVAČ PASA

NOSIVI STUPOVI ZGRADE

TROPSKI VJETAR

''AMPER''

GLAZBENO- SCENSKO

DJELO

RASTUĆI ULAZITI U ŠTO

IVO PILAR

OBJESITI ''AUTONOMNA OBLAST'' ANTE KARAČIĆ

SKUPINA OVACA ILI KOZA URUGVAJ GLUMICA LINDA

LISIČJE KRZNO UZ REP,

OREPINA

GRČKI FILOZOF ''BLAŽENI'' HRV.AKADEMIK I FIZIČAR, VLADIMIR

SKUPINA GOVEDA ILI

SOBOVAPUSTINJAK,

ISPOSNIK

''TAKSA''RIJEKA PLOD

KUKURUZA SA ZRNJEMZAJEDNICA

PČELA

MOJSIJEVBRAT

OZLJEDA, TRAUMA

IZUMRLA PTICA SLIČNA

GOLUBUPONOS

PRILIČNO JAK SATNICA (ORARIJ)

Mariofil SoldoKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

V

N

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslovi su već upisani u mrežu.

ANČIĆ, ATI, KALAMITI, KEP, LILITA, LITRAŽA, MIG, NOR, OPTATIV, OT, OTAKAČ, OTAR, OVARITIS, OVITI, PARAGA, POTKOP, PUSTOLOVNOST, SAŽETI, STOLAR, TAMARA, TISA, TRAPIĆ, TROM, UPRAVA

DemokracijaLovac upita kolegu lovca politologa:– Objasni mi onako kratko-jasno, što je to demokracija?– Demokracija je ono kad te netko pošalje u neku stvar, a ti ideš gdje ti hoćeš – pojasni mu politolog.

ViceviHvali se hvalisavi lovac:– Lani sam ubio tri lisice, četiri zeca, dvije divlje svinje…– A imaš li koji o Muji i Hasi – dočeka ga drugi lovac.

Po BologniLovac došao doma gladan kao vuk, a supruga ga upita:– Jesi li gladan?– Jesam, jesam – odgovori.– A koliko ćeš sarmi? – priupita supruga.– Po Bologni, tri pa dvije – reče lovac.

LaganjeSkupina lovaca šalila se na račun lovačkih laži. Jedan lovac reče:– Ja sam u životu slagao samo tri puta.– E, ovo ti je četvrti put – dočeka ga drugi lovac.

Učiteljice– Tata, jesi li ti ikada bio zaljubljen u učiteljicu? – upita sinčić oca lovca.– Jesam, sine – odgovori otac.– I što je bilo? – znatiželjan je sinčić.– Kad je tvoja mama saznala, prebacila te u drugu školu – pojasni mu otac lovac.

Frano VukojaPucanje od smijeha



Pripremila Jelena Ljubić

Lovačka kuhinja

Pečena rebra

od divlje svinje

Đuveč

U ovom ćemo broju pripremati meso divlje svinje, svakako veterinarski pregledano. Lagano je za pripremu i vrlo ukusno. Uz dodavanje povrća i začina, lijep ugođaj za lovce gurmane. Trebaju nam rebra od mlađe divlje svinje radi lakše obrade. Meso obvezno staviti u marinadu da omekša i primi okuse.

Sastojci• 2 – 3 kg svinjskih rebara• 3 glavice crvenog luka• 3 veće mrkve • 1 glavica bijelog luka • 6 dcl crnog vina• 2 – 3 jušne žlice svinjske

masti• 3 lista lovora • 1 čajna žlica papra• 2 jušne žlice Vegete • vezica peršina• soli po ukusu

Sastojci• 1 – 2 kg mekšeg mesa

divlje svinje• 2 dcl ulja• 3 glavice crvenog luka• 1 glavica bijelog luka• 2 zelene paprike• 1 crvena paprika • 3 mrkve• 3 rajčice• 1/2 kg graška • 1/2 kg mahuna, zelenih i

žutih• 2 tikvice• 1 jušna žlica Vegete• soli po želji• papar• 300 g riže• vezica peršina

PripremaMeso dobro očistiti i oprati u hladnoj vodi. Pripremiti marinadu u dublji lonac. Crveni luk narezati na komadiće, te mrkvu, peršin i bijeli luk. Dodati sol, papar i lovorov list. Sve skupa pomiješati s crnim vinom i posuti po pripremljenom mesu. Neka se odmara u hladnjaku bar tu noć, a dobro bi bilo i do dvadeset četiri sata. Meso možete koji put okrenuti i pokriti folijom. Nakon odmaranja meso ocijediti i staviti peći u zagrijanu pećnicu. U pleh za pečenje staviti masnoću te lagano peći otprilike sat do dva. Povrće iz marinade zajedno s tekućinom preliti preko mesa. Svako pola sata meso preliti tekućinom iz mesa i marinade. Sok će mu dati mekoću i lijepu smeđu boju. Kad je gotovo, servirati uz dobro crno vino.

PripremaMeso dobro oprati i narezati na kockice. U posudu zagrijati ulje te dodati sitno sjeckani crveni luk. Lagano pirjati dok omekša. Onda dodati meso, sol, bijeli luk, Vegetu i papar. Lagano peći pola sata uz dodavanje vode. Kad meso omekša dodati papriku rezanu na kockice, mahune, tikvice, grašak i rajčicu. Možete dodati nekoliko krumpira na kockice ili rižu. Dodati čašu vode i lagano peći oko sat vremena. Kad postane kremasto, onda je gotovo. Prije serviranja posuti gotov đuveč sitno sjeckanim peršinom.

ZABAVA

Alis Fišek1962. – 2018.


Blaž Lubina1933. – 2019.


Karlo Klarić1946. – 2018.

LD „Jeleč“ Žepče

Mijo Barišić1940. – 2019.


Blaž Stojčić1945. – 2015.

LD „Jarebica“ Mostar

Veselko Rezić– Većo1950. – 2018.


Drago Mikulić1941. – 2018.


Marinko Radić1971. – 2018.


Milenko Drežnjak1968. – 2019.


Ivo Ramljak1934. – 2017.


Vinko Bušić – Vinkaš1951. – 2019.

HLU „Malič“ Grude

Ilija Sović1941. – 2018.


Marko Cvitković1939. – 2018.


Mirko Bošnjak1951. – 2015.

Canad. Croat. huntingclub „Sokol“, Norval, Canada

Vlado Ramljak1960. – 2019.

LO„Vitez“ Vitez

Jakov Kasalo1956. – 2018.

LU „Livanjsko polje“ Lištani

Marko Džambo1935. – 2018.


Niko Zečević1939.– 2018.

LSUG „Jarebica“Štrepci

Mirko Sinanović– Pjeno1972. – 2017.


Pavo Marković1955. – 2019.

LU „Sava“ Orašje

Željko Kikić1965. – 2019.

LD „Fazan“ Usora

Jozo Vucić 1940. – 2019.


Marko Galić – Ikasović1947. – 2018.


Nikola Smoljan – Krpo1942. – 2019.


Pero Đerek1937. – 2019.


OBLJETNICE

Brza pošta s povratom novca u roku 24 sata

KALENDAR LOVIDBE

LOVCI, OPREZ! ORUŽJE UBIJA!

IN MEMORIAM

OžujakMuflonka i janje, vepar, nazime,

medvjed (do 15. 3.), vuk,veliki tetrijeb (od 15. 3.), lisica, čagalj, tvor

TravanjMuflonka i janje, vepar,nazime, vuk, veliki tetrijeb,lisica, čagalj, tvor

sijeČanj - veljaČa 2019. god. xxii. • br. 117 · i biljni i životinjski svijet svojim radom,...

Documents