salmedin mesihovic - ilirike

(Ilirike)

SALMEDIN MESIHOVI

Sarajevo, 2014. god.

iii

Salmedin Mesihovi

(Ilirike)

Izdanje:

Prvo

Autorsko izdanje :

Sarajevo, 2014

Elektronsko I. izdanje

------------------------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 904(497=291.6) MESIHOVI, Salmedin Ilirike [Elektronski izvor] / Salmedin Mesihovi. - Sarajevo : autor, 2014. - 1 elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, slike ; 12 cm Nasl. s naslovnog ekrana. ISBN 978-9958-0311-0-6 COBISS.BH-ID 21090054 -------------------------------------------------

v

Salmedin Mesihovi

(Ilirike)

Sarajevo, 2014.

A U T A R I J A T IA U T A R I J A T IA U T A R I J A T IA U T A R I J A T I

Doc. dr. sc. Salmedin Mesihovi

Djelo Autarijati predstavlja dopunjeni magistarski rad koji je pod nazivom Problem kulturne i narodnosne zajednice Autarijata odbranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 7. VI. 2004. god. pred Komisijom; prof. dr. sc. Mirjana Sanader prof. dr. sc. Aleksandar Stipevi i prof. dr. sc. Marin Zaninovi.

Mesihovi, Autarijati, 2007

1

S V M M A R I V M

UVOD I. DIO

Odrednice Identifikacija povijesnih Autarijata sa nosiocima glasina ke kulture starijeg !eljeznog doba Povijest istra!ivanja Izvorna gra%a Odre%enje Autarijata Prilozi

II. DIO Porijeklo Mati na teritorija Drutveno-politi ki razvitak Ekspanzija Nestanak

III. DIO Naselja Nekropole Pokretni materijal Rezultati antropolokih istra!ivanja

IV. DIO Religija Umjetnost Gospodarski i drutveni izgled Autarijatske zajednice Brak i porodi ni odnosi, ishrana, odje-a

KARTE SLIKE I ILUSTRACIJE ZAKLJU4AK DODATAK-HRESTOMATIJA PISANIH VRELA PORIJEKLO SLIKA I ILUSTRACIJA BIBLIOGRAFIJA

Kratice Izdanja izvora Natpisi Literatura Neobjavljena gra%a Web sites SA8ETAK/SUMMARY


2

UVODUVODUVODUVOD

Balkanski poluotok smjeten na jugoistoku Europe bio je, jo od najranijih vremena

egzistencije ljudske vrste, spona koja je povezivala kulturne i etnike, narodnosne, drutveno-

politike, duhovne i gospodarske komplekse Europe, Male Azije i Bliskog Istoka. Preko

zapadnog i sredinjeg Balkana prolazile su dvije bitne komunikacione linije koje su spajale

srednje-europsku unutranjost sa svijetom Mediterana. Na tim komunikacija sretale su se i

uzajamno pro'imale tekovine mnogih kulturnih grupa, preslojavale etnike skupine, ukrtali i

me(usobno pro'imali religije i razliiti stilovi 'ivota. Jedna komunikacija, koja je ila od

Egejskog i Mramornog mora uz doline Strumice i Vardara i nastavljaju+i se dolinom Morave

izbijala na Dunav, povezivala je Malu Aziju, Bliski Istok i uop+e istoni Mediteran sa

Podunavljem i srednje-europskim bazenom. Druga komunikacija je poinjala na istonoj obali

Jadrana pa se pru'ala uz doline rijeka jadranskog i crnomorskog sliva ( Neretve, Krke, Bosne,

Vrbasa ) sve do Panonske nizije. Jadransko-panonskom komunikacijom povezivan je svijet

zapadno-mediteranskih kultura sa onima u Podunavlju. Izme(u ove dvije drevne komunikacije

u starijem 'eljeznodopskom razdoblju razvila se kulturna i narodnosna zajednica jedinstvenog i

osebujnog sadr'aja. Prouavanje postojanja spomenute narodnosne i kulturne zajednice,

posvjedoene u povijesnim vrelima pod nazivom Autarijati, na svom putu od prapovijesnog

preko protohistorijskog do povijesnog razdoblja, odnosno ukratko reeno problem njihove

egzistencije, je tematika rada.

Obrazlo'enje teme

Ilirski narod Autarijati spada u grupu najbitnijih predrimskih domorodakih zajednica

koje su naseljavale dijelove teritorija dananje Bosne i Hercegovine. Znaaj Autarijata se jo vie

pove+ava, ako se ima u vidu da arheoloka i povijesna gra(a koja donosi informacije o

glasinakoj kulturi starijeg 'eljeznog doba i Autarijatima koji su bili njen nosilac spada u

najva'niji element izuavanja starijeg 'eljeznog doba i protohistorije na tlu Bosne i Hercegovine.

glasinaka kultura starijeg 'eljeznog doba je razvijala svoje karakteristine osobine, ne samo u

materijalnoj kulturi, nego i u sferama gospodarskog i drutvenog 'ivota Ilira koji su bili njeni

nosioci.

S druge strane Autarijati su zbog obimne produkcije svoje materijalne kulture bili i jedan

od najbitnijih razloga da se nakon 22 stolje+a od gaenja cjeline njihove narodnosne i kulturne

zajednice, pokrene istra'ivanje prapovijesnog i protohistorijskog naslje(a na tlu Bosne i

Hercegovine. Glasinaka kultura je zajedno sa butmirskom kulturom na velika vrata uvela


3

Bosnu i Hercegovinu u evropsku praistorijsku nauku.1 Otada pa do danas jo uvijek pitanja

koja proizlaze iz postojanja ovog ilirskog naroda zaokupljaju pa'nju i stalno tra'e nove odgovore

ili bar pojanjenja, objanjenja i reviziju ranije donesenih zakljuaka, jer bez stalnih novih

otkrivanja aspekata 'ivota Autarijata teko se mo'e i zamisliti bilo kakvo izuavanje

protohistorije na tlu Bosne i Hercegovine, pa i 'eljeznog doba u cjelini. Uostalom glasinaka

kultura i Autarijati svojim znaajem daleko prevazilaze i regionalni karakter i predstavljaju

jednu od osnovica ilirologije i uop+e izuavanja problema ilirskog etnikog kompleksa ne samo

po u'em nego i po irem shvatanju onoga to se sadr'ava pod izrazom ilirski etniki kompleks,

jer su oni jedna od najznaajnijih prapovijesnih i protohistorijskih narodnosnih i kulturnih

pojava ne samo na teritoriju dananje Bosne i Hercegovine, nego i zapadnog i centralnog

Balkana. Glasinaka 'eljeznodopska kultura svojim postojanjem i ostavljenim tragovima

sopstvene materijalne produkcije samim tim svjedoi i o prapovijesti i protohistorije itave BiH

i susjednih zemalja. Autarijati su postali i najbitniji faktor u irenju ilirskog elementa na

Balkanu tijekom starijeg 'eljeznog doba. Istono od teritorije na kojoj se razvila autarijatska

narodnosna zajednica pru'a se srednjebalkansko podruje koje je bilo pozornica dodira u

prapovijesnom, protohistorijskom i antikom razdoblju svih balkanskih raznolikosti, i etnikih,

i narodnosnih i jezinih i kulturnih,2 Tijekom svoje ekspanzije u to vorno podruje jugoistone

Europe infiltrirali su se i Autarijati doprinijevi ujedno i znatnom pove+anju upliva ilirskog

inioca u me(usobnim odnosima naroda vanhelenskog Balkana. Znai da bi se rjeavanjem

pitanja koja proizlaze iz fenomena postojanja glasinake kulture starijeg 'eljeznog doba i

povijesnog naroda Autarijata, dobili i dobri temelji u daljem razvitku ilirologije i daljem putu

rjeavanja nedoumica u vezi Ilira.

Egzistencija autarijatske 'eljeznodopske kulture korespondirala je sa erom kada je na

samom jugu poluotoka cvjetala, do'ivjela svoj klasini vrhunac i rairila se velikim dijelom

svijeta grka civilizacija. 8ivjeti u dovoljnoj blizini, ali ipak i dovoljno izolirano, mo'da bolje

reeno zanemareno od pa'nje civilizovanih neto daljih susjeda na jugu, moglo je doprinijeti

tome da kulturna dostignu+a Autarijata ostanu zasjenjena i baena duboko u sjenu pred onim

to su bili, to vidimo, to znamo i to je ostalo od civilizacija antike koje se baziraju na urbanoj

kulturi.

Iz svega izlo'enog proizlazi i motivacija da se ponovo otvori poglavlje izuavanja

pojedinih ilirskih naroda, u prvom redu Autarijata za koje znamo, preko grkih pisanih vrela, da

1 Spomenica, 1988, 76

2 Papazoglu, 1969, 5


4

su u razdoblju protohistorije bili najve+i i najmo+niji ilirski narod

( ), makar ta izuavanja u svojoj poetnoj fazi

morala biti i sintetikog i revizionog karaktera, a sve nastoje+i i pokuavaju+i odgovoriti na sva

ona pitanja koja proizlaze iz problematike Autarijata, a koja su u dosadanjim istra'ivanjima

bila otvorena ali ne i rijeena.

Metodologija rada

Izuavanje prolosti i kulture, i uop+e naina 'ivota jedne narodnosne zajednice koja je

egzistirala u prapovijesnom i protohistorijskom dobu, i nestala u samom osvitu pisane povijesti

u naim zemljama, predstavlja delikatan zadatak. Iz problematike autarijatskog postojanja tako

proizlazi mnogo vie pitanja nego to je mogu+e dati preciznih odgovora. Nijedan ilirski narod,

a napose zbog znaaja koji su Autarijati imali u op+e etnogenetskom i kulturnom razvitku

vanhelenskog Balkana, ne izaziva vie nedoumica nego spomenuta narodnosna zajednica. Kod

njih je najvie ostalo nejasno upravo ono to proizlazi iz za njih najbitnijih pitanja (porijeklo,

teritorija, ekspanzija, nestanak). U vezi problema Autarijata op+enito ili samo pojedinih

segmenata njihovog postojanja je postavljeno vie najrazliitijih teza (o tome +e biti vie govora

u samom radu uz odgovaraju+a poglavlja), ali injenica ostaje da do danas jo uvijek nije dato u

cjelini rjeenje problema autarijatske narodnosne i kulturne zajednice od njenog nastanka pa

do nestanka.

Primarni cilj istra'ivanja je dovesti Autarijate kao narodnosnu i politiku zajednicu i

kulturu iji su oni bili nosilac u kontekst prapovijesnog i protohistorijskog razvitka na podruju

Balkanskog poluotoka. Zatim, slijedi rjeavanje nedoumica pa i proturjenosti koje su sve do

sada proizlazile iz izuavanja autarijatsko-glasinakog fenomena. Zbog specifinosti teme,

iako arheologija i njeni rezultati imaju najve+i znaaj, metodoloki pristup ima

multidisciplinarni karakter, gdje i povijesna i filoloka ( a u znatno manjoj mjeri i socioloka i

etnoloka) istra'ivanja snose dobar dio odgovornosti za uspjeh projekta. 8elja je bila da se kroz

arheoloki materijal, pisana vrela, filoloke survivale i rezultate dosadanjih istra'ivanja to je

u mogu+e ve+oj mjeri rekonstruira povijesni razvitak Autarijata. Poto se izuavanje problema

postojanja jednog naroda esto pretvori u jedan prilino obiman posao, odluili smo da se

zadr'imo samo na najkarakteristinijim problemima njegovog razvitka koji se jo uvijek pred

nama postavljaju kao nedoumice, a ne na rekonstrukciju itavog kontinuiranog tijeka

povijesnog i kulturnog razvitka. Znai najvie smo se zadr'ali na rjeavaju onih problema koji

su do sada u naunom svijetu izazivali najvie pitanja, nedoumica, proizvodili najrazliitije

teorije, kao, samo da navedemo, na primjeru problema nestanka koje po @ovi+u jo nije


5

dovoljno razjanjeno. 3Bar pribli'nim odgonetanjem tajni ovih segmentiranih problema i

njihovim slaganjem u jednu protohistorijsku cjelinu stvorili bismo bar grubi okvir za

pretpostavljenu sliku koja bi predstavljala postojanje jednog ilirskog naroda, ime bismo se

pribli'ili i konanom rjeavanju problema kulturne i narodnosne zajednice Autarijata.

Istovremeno smo nastojali da izvrimo i reviziju dosadanjih, postavljenih teza o Autarijatima i

glasinakoj kulturi starijeg 'eljeznog doba, bilo da je rije o odbacivanju, doradi ili samo daljem

oblikovanju stavova koji su se do sada pojavljivali u znanstvenoj javnosti po spomenutim

pitanjima.

Problem Autarijata, odnosno itav spektar manjih problema koji bi iz njega proizlazili, se

morao promatrati i kroz prizmu op+eilirskog pitanja, bez kojeg bar sa'etog prikaza ne bi bilo

mogu+e pokuati ni pribli'no kvalitetno odgovoriti ni na jedna od spomenutih problema. Zbog

navedene injenice smo smatrali svrsishodnim da u sam kontekst teksta ubacimo i kra+i eksurs

o op+em ilirskom pitanju.

Zahtjevnost rjeavanja problem uvjetovala je jo jednu neminovnost, koje se odgleda u

tehnikom aspektu rada, tj. u njegovoj relativnoj opirnosti. Jednostavno reeno nije bilo

mogu+e da se autarijatska slagalica kako-tako dovede u smislenu cjelinu, bez objanjavanja i

najmanjih njenih sastavnih dijelova. Iako bi se i neki dijelovi teksta mogli uiniti suvinim na

prvi pogled, (npr. pokretni materijal), kada se u(e u taj mali segment uviditi +e se da je bez

cjelovitog njegovog prikaza nemogu+e predstaviti i nove pristupe, objanjena, zakljuke i

pretpostavke koji su stalno proizlazili prilikom obrade spomenutog problema. Posebno se to

primijetilo u prilozima koji su opirni ( sa ilustracijama i fotografijama materijala) najvie iz

razloga to se time na najbolji nain 'elio pokazati kontinuirani razvitak autarijatske

materijalne kulture, i u okviru nje posebno na segment originalne produkcije. I tako +e se kroz

ilustracije i fotografije mo+i pratiti evolucija jednog objekta kroz razliite faze razvitka (npr.

objekti izra(eni od metalnog lima su najilustrativniji primjer toga evolutivnog procesa).

A poto Autarijati predstavljaju, kako se tijekom rada ispostavilo, jednu narodnosnu i

kulturnu zajednicu sa vrsto me(usobno povezanim sastavnim dijelovima, nije se mogao

namjerno izbje+i ili smatrati manje vrijednim nijedan aspekt njihovog postojanja, jer se u

pravom smislu mo'e re+i da ti aspekti proizlaze jedan iz drugog. Naravno iz objektivnih razloga

najvie se pa'nje usmjerilo na izuavanje kulturne batine Autarijata, njihov politiko-

drutveni, gospodarski i duhovni 'ivot, tih specifinih osobenosti Autarijatskog kulturnog,

etnikog, narodnosnog i politikog bi+a.

3 @ovi+, 1984, 138


6

U'e podruje rada se fokusira vremenski na period starijeg 'eljeznog doba i

protohistorije, sve do prvih godina III. stolje+a prije nove ere, zemljopisno najve+im dijelom na

prostor jugoistone Bosne, a manjim dijelom na prostore Sand'aka, i jugozapadne Srbije.


7

I. DIO I. DIO I. DIO I. DIO

OdredniceOdredniceOdredniceOdrednice

Terminoloke odredniceTerminoloke odredniceTerminoloke odredniceTerminoloke odrednice

Autarijati, odnosno zajednice iz kojih su se formirali i sastojali, su proli kroz dugotrajni

svestrani razvitak. Zbog toga je potrebno da se sa nivoima i fazama toga razvitka usklade i

terminoloke odrednice kako bi se i preko njih na najpravilniji na!in objanjavao stupanj razvitka u

kome su se Autarijati nalazili u odre"enim periodima.

Terminoloko odre"enje koje se odnosi na identifikaciju stanovnitva koje je u!estvovalo u

pojedinim fazama etnogeneze, narodnosne geneze i politijogeneze Autarijata precizirali smo na

sljede#i na!in;

a) Za kasno bron!ano doba, upotrebljavamo izraz nosioci glasina!ke kulturne grupe kasnog

bron!anog doba

b) Za zajednice koje su ostale na mati!nom prostoru nakon smirivanja migracija nastalih

seobom nosilaca 'arnih polja (period prelaska iz bron!anodopske kulture u 'eljeznodopsku

X. i IX. st. p. n. e.) upotrebljavamo izraz proto-autarijatske zajednice

c) Za populaciju koja u!estvuje u naglom kulturnom, gospodarskom i drutvenom uspona u

periodu VIII - kraj VI. st. p. n. e. upotrebljavamo izraz autarijatske zajednice

d) Tek kada dolazi do ujedinjena autarijatskih zajednica, i za kasniji period mo'emo

upotrebljavati termin Autarijati. (kraj VI - kraj IV. st. p. n. e.).

e) Za ilirske zajednice iz razdoblja nakon uruavanja Autarijatske zajednice na kraju IV. st. p. n.

e. naseljene na prostoru koji su naseljavali Autarijati ili direktno proizale iz njih,

upotrebljavati !emo termin postautarijatske zajednice

f) Zbog ove velike terminoloke raznolikosti, kao zbirni termin, u slu!ajevima kada je to

neophodno, koristi#emo se izrazom Autarijatska narodnosna zajednica.

Posebna teko#a u pojmovnim odre"enjima vezana je za problematiku drutvenog i

politi!kog razvitka. Sa zanemarljivim podacima iz pisanih vrela vezanim za ovu problematiku a koji

jedini mogu pru'iti pojmove sa kojima bi se slu'ili u objanjavanju ovog segmenta autarijatskog

'ivota prisiljeni smo da se poslu'imo odre"enim pojmovima ve# ustaljenim u literaturi ili prvi put

prezentiranim, ali samo kao terminus technicus, kako bismo pokuali da bar u grubim crtama

prika'emo drutveno-politi!ki razvitak Autarijatske narodnosne zajednice. Dva su pojma kojima

!emo se najvie slu'iti u opisivanju drutvenog i politi!kog 'ivota; kne'evina i politi!ki entitet .

Prvi pojam odnositi #e se na politi!ko organizovanje autarijatskih zajednica od VIII. do kraja VI. st.


8

p. n. e. kada su one 'ivjele razdvojene u vie samostalnih politi!kih okvira. O postojanju tih

kne'evina svjedo!i i veliki broj kne'evskih grobova. Drugi pojam se odnosi na onu fazu politi!kog i

drutvenog razvitka Autarijatske narodnosne zajednice od kraja VI. st. do kraja IV. st. p. n. e. kada

ona na povijesnu pozornicu izbija kao ujedinjen politi!ki faktor, ali koji nije uspio i da preraste u

takav strukturiran drutveni i politi!ki organizam da bismo ga mogli nazvati dr'avom. Za nosioce

vlasti i u kne'evinama upotrebljavati !emo ve# ustaljeni pojam knezovi, a u Autarijatskom

politi!kom entitetu vladari, kako bismo i time odra'avali izvjesnu distinkciju u ostvarenom

stupnju drutveno-politi!kog razvitka. Sukladno tome i dinastije koje u njima vladaju nazivati !emo

bilo kne'evske bilo vladarske .

Kao nazive za tipove i oblike arheolokih nalaza, posebno s obzirom na pokretni materijal,

upotrebljavati !emo terminologiju koju su koristili Alojz Benac i Borivoje 1ovi# u svojim radovima

vezanim za glasina!ku kulturu.

Zemljopisne odredniceZemljopisne odredniceZemljopisne odredniceZemljopisne odrednice

ira zemljopisna pozadina doga"aja u kojima su u!estvovali Autarijati obuhva#a ve#i dio

zapadnog i centralnog Balkana. Geoloko-morfoloke karakteristike ovoga podru!ja se nisu mnogo

promijenile u odnosu na stanje od prije 2500 godina. Zbog planinskog karaktera zemlje, nije

dolazilo do nekih irih aluvijalnih ni tektonskih poreme#aja. Jedino je pokrivenost umom bila

znatno izra'ajnija. I klimatski uvjeti pokazuju odre"eni stupanj stabilnosti i ne bi trebalo da

smatramo da je bilo nekih ve#ih, radikalnih temperaturnih i ostalih klimatskih oscilacija u zadnjih

3000 godina

Sama Glasina!ka visoravan je bila zapadna periferija cjelokupnog kulturno-povijesnog kruga

kojem je dala ime. Visoravan, nekih 40-ak km isto!no do Sarajeva predstavlja samo mali teritorijalni

odsje!ak glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba. To je jedno ove#e polje, kroz koje te!e rje!ica

Reetnica, a okolo se nalazi nekoliko manjih polja i dolina, isprijesecanih i opkoljenih brdima i

bre'uljcima.

Samu zemljopisnu os podru!ja glasina!ke kulture !inio je tok rijeke Drine, od sastava Pive i

Tare do zavoja koji Drina pravi u svome srednjem toku, a onda se ta os pru'ala na istok i zapad

obuhva#aju#i planine, rije!ne kotline i visoravni u sjevernoj Crnoj Gori, jugoisto!noj Bosni i u

jugozapadnoj Srbiji. Autarijatsko-glasina!ko podru!je pru'a se od planine Romanije, du' platoa

Glasinca i okolice Rogatice do Drine. Isto!no od Drine ono se pru'a preko planina Tare i Zlatibora

do zap.Morave, a od trbaca taj pojas ide preko Drine uzvodno du' Lima i Uvca, a od !epan polja

dalje prema vrelima Pive i Tare. Zna!i pored jugoisto!ne Bosne i dijelova Sand'aka, mati!no

podru!je glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba obuhva#a i niz lokaliteta u jugozapadnoj Srbiji, u


9

okolici U'ica1, I u sjevernoj Crnoj Gori se prostire zona rasprostiranja glasina!ke kulture (okolica

Plevlja, Gotovua, Barakovac i Kalui#), a na krajnjem zapadu zahvata i dijelove bjelani!kog masiva.

Preko zapadne Morave ovaj predio se nadovezuje na Moravu i komunikaciju Egejsko more-Dunav,

dok se Drinom ve'e za Panonski bazen, Pra!om sa sarajevskom kotlinom odnosno sredinjom

Bosnom, a rijekama Mora!om i Zetom sa Jadranom i Mediteranom. Autarijati se tijekom svoje

ekspanzije ire duboko u srednje i donje Pomoravlje, preko Petera u Metohiju i isturene dijelove

Kosova, na jugoistoku se autarijatski pojas iri skoro do Skadarskog jezera, a na jugozapadu, preko

Bjelani!kog masiva do planinskog lanca Lelija-Zelengora-Magli#.

Osnovna karakteristika podru!ja koji su Autarijati naseljavali je njegov planinsko-brdski

karakter. On predstavlja isto!ni zavretak prostiranja Dinarida koji se nadovezuju na arske,

Rodopske i Balkanske planinske pojaseve. Isto!ni Dinarski pojas (Bjelani!ki masiv i Durmitor)

ujedno predstavlja i najvie dinarske planine. To je planinski kraj, nadmorska visina je uglavnom

preko 900 metara nadmorske visine, izrazito umovit, bogat panjacima i livadama. Pojedini

dijelovi, posebnu oni u kanjonima Tare, Drine i Sutjeske te na najviim masivima planina su teko

dostupni. Tu se nalaze vrela i gornji tokovi rijeka Drine, Neretve, Zap.Morave, Ibra, Mora!e,

Bijelog Drima, donji tok Ibra, te tokovi, Pra!e, Tare, Pive, Cehotine, Lima, Jedino se tijekom ljeta,

zbog presuivanja vrela, na Glasina!koj visoravni zna pojaviti oskudica u vodi. Regija je bogata i

raznovrsnim 'ivotinjskim svijetom. Jedinu pravu ve#u teko#u za stanovnitvo mogu predstavljati

otre zime sa velikim snje'nim padavinama i nanosima koji dosti'u veliku visinu.

1 Vasi#, 1973, 77


10

Identifikacija povijesnih Autarijata sa nosiocimaIdentifikacija povijesnih Autarijata sa nosiocimaIdentifikacija povijesnih Autarijata sa nosiocimaIdentifikacija povijesnih Autarijata sa nosiocima

Glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog dobaGlasina!ke kulture starijeg 'eljeznog dobaGlasina!ke kulture starijeg 'eljeznog dobaGlasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba

S obzirom na slabu i fragmentarnu obavijetenost koju o Autarijatima pru'a pisana izvorna

gra"a, prisiljeni smo da ve#u pa'nju obratimo na ostatke materijalne kulture Autarijatske

narodnosne zajednice. Naravno to otvara novo pitanje; koju vrstu i tip materijalne kulture koja je

egzistirala na irem zapadno i sredinje balkanskom podru!ju mo'emo sa sigurno#u ili bar sa

ve#om vjerojatno#om pripisati Autarijatima. Iz povijesnih vrela jasno je da je egzistencija

Autarijatske narodnosne zajednice i politi!kog entiteta !iji je ona bila tvorac prestala krajem IV. st.

p. n. e.2 To sugerira da je i kontinuirana produkcija materijalne kulture Autarijata na zapadnom i

centralnom Balkanu morala prestati prije ili oko 310. god. p. n. e. jer ih te godine nalazimo u

masovnom pokretu prema jugu. Na osnovu ovih podataka mo'emo tvrditi da je i materijalna

kultura Autarijata kao jedinstvene narodnosne i kulturne zajednice pripadala prvenstveno starijem

'eljeznom dobu. U ovom razdoblju materijalna kultura je trebala da dijeli u potpunosti sudbinu

svojih tvoraca, njihov nastanak, prostornu podudarnost, razvitak, dostizanje vrhunca ne samo na

lokalnom nego i na irem prostoru i na kraju opadanje i kraj.3 Jedina kulturna pojava na zapadnom

2 Diod. XV, 19, 1; Ael. 17 c 41; App. Ill. Ill, 4; Just. XV, 2,1; Oros. III, 23, 36 3 Kulturna podru!ja, a pogotovu pokretni materijal kao najbrojniji segment jednog kulturnog podru!ja, se samo

u iznimnim slu!ajevima mogu pripisati odre"enom iz pisanih vrela poznatom narodu ili zajednici sa nekim drugim (u

odnosu na sadr'inu pojma narod) drutvenim ustrojstvom ili etni!kim odre"enjem. Arheoloka gra"a je djelo ljudi, a

poto je !ovjek drutveno bi#e logi!no slijedi da je ona produkt zajednice kojoj je njen tvorac, korisnik ili vlasnik

pripadao. Ta zajednica je morala imati odre"eno porijeklo, specifi!an na!in 'ivota, odre"eno stanje svijesti, teritoriju

na kojoj je 'ivjela, i sopstveni ritam razvitka. Ve#i broj istovrsnih tipolokih karakteristika nalaza koji pripadaju

odre"enoj lokalnoj ravni i imaju istu ili bli'u dataciju i dovedeni su u teritorijalni i kronoloki sklad sa odre"enim

narodom i zajednicom, mogu sugerirati pripisivanje materijalne gra"e, odnosno kulturne grupe ili !itave kulture,

tome narodu ili zajednici. Tek tada se odre"ene karakteristike koje proizlaze iz materijalne gra"e, a odgovaraju gore

spomenutim premisama mogu smatrati specifi!nostima svojstvenim samo jednom narodu ili zajednici kao njegov

originalni produkt. Gore spomenuti aksiom trebao bi biti ishodina to!ka sa koje bi se ilo u pravcu identifikacije

odre"ene narodnosne zajednice sa odre"enom kulturom, s tim to je potrebno naglastiti da se sadr'ina pojma etni!ki

kompleks (u smislu obuhvata niza srodnih naroda i zajednica bez politi!ke i drutvene veze) ne mora poklapati sa

odre"enom kulturom ili kulturnom grupom.

Ina!e o teorijskim pristupima razrade identifikacije narodnosne ili plemenske zajednice posvjedo!ene u

povijesnim vrelima sa odre"enom materijalnom kulturom v. 1ovi#, 1967,110; Garaanin M, 1974, fus. 87; Benac 1987


11

i centralnom Balkanu koja se paralelno razvijala sa onim to, preko povijesnih vrela, znamo o

Autarijatima bila je gggglasina!ka kultura starijeg 'eljeznog dobalasina!ka kultura starijeg 'eljeznog dobalasina!ka kultura starijeg 'eljeznog dobalasina!ka kultura starijeg 'eljeznog doba.4

O etni!koj i narodnosnoj identifikaciji nosilaca glasina!ke kulture raspravljalo se jo od

po!etnih istra'ivanja. Prvi koji je predlo'io narodnosnu pripadnost tvoraca glasina!kih gradina i

nekropola, bio je 1iro Truhelka. Po njemu su na, a osnovi nesumnjive originalnosti produkcije

materijalne kulture i njenom jedinstvu na irem prostranstvu, prona"enim stranim predmetima

koji dolaze prete'ito sa juga te trajanju i vremenu gaenja glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog

doba, Autarijati bili njeni nosioci.5 Me"utim, kasnije se pod uticajem izu!avanja problematike

rimskog osvajanja i pacifikacije zapadnog Balkana pojavilo i drugo miljenje o Dezitijatima kao

narodu koji je bio nosilac glasina!ke kulture. Poto su Autarijati kao bitan politi!ki i narodnosni

faktor na zapadnom i centralnom Balkanu i!ezli decenijama prije prve pojave Rimljana na

isto!nojadranskoj obali a tri stolje#a prije kona!nog rimskog pokoravanja naroda koji su pripadali

ire shva#enom ilirskom kompleksu, razumljivo je bilo da se prostor isto!ne Bosne morao

narodnosno popuniti sa Dezitijatima. Ovu tezu je prvi spomenuo Carl Patsch, a prihvatili su je i

dalje razvijali M.Mandi#, A.Mayer, H. Kiepert, W.Tomaschek.6 I u katalogu Glasinac II 1ovi# i Benac

kao nosioce glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba navode Dezitijate.7

I pored viedecenijske prisutnosti u znanstvenoj literaturi, teza o Dezitijatima kao

nosiocima glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba mora se odbaciti iz vie razloga, Da bi se

uop#e mogla povezati odre"ena kulturna grupa, u naem slu!aju glasina!ka kultura, sa izvjesnim

narodom ili zajednicom druga!ijeg tipa, poznatim iz pisanih vrela potrebno je zadovoljiti

teritorijalne i vremenske odrednice me"u dva spomenuta !inioca. I kulturna grupa i po imenu

poznata zajednica moraju se podudarati po svome teritorijalnom rasprostriranju, bar u osnovnim

4 O kronologiji i sihronizaciji glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba v. Prilog 1. i 1a

Spisak prapovijesnih i protohistorijskih lokaliteta na teritoriju BiH za koje bi se moglo pretpostaviti da su autarijatsko-

glasina!kog porijekla ili su samo situirani na bosanskohercegova!kom dijelu autarijatske mati!ne teritorije v. Prilog 4. 5 Truhelka, 1893, 115-116 6 Patsch, Daesitiates, P.W.R.L bd IV (VIII) 1901. Kada se govori o ovome problemu mora se navesti da je Patsch

po svojom osnovnoj vokaciji bio povjesni!ar anti!kog, rimskog perioda i odli!an epigrafi!ar ali ne i arheolog, za razliku

od Truhelke, koji je i pored svoga svestranog anga'mana ipak u prvom redu bio specijalista za prapovijesna i

protohistorijska razdoblja.

Mandi#, 1942, 118-119 i 122; Mayer, 1957, Tomaschek, 1896, 2593; I u Historiji naroda Jugoslavije (1959, 17-

18) Dezitijati se lokaliziraju u srednjoj i isto!noj Bosni, a Autarijati (prili!no nelogi!no) i u sjevernu Hercegovinu i u

jugozapadnu Srbiju. 7 Benac- 1ovi#, 1957, 26; I Stip#evi# (1974, 219), smatra da su se u tumule na Glasincu ..pokapali pripadnici

plemena Dezitijata


12

crtama, u istome vremenskom razdoblju. I upravo tu se nailazi na kontradikciju u razvitcima

Dezitijata i 'eljeznodopske glasina!ke kulture, I dok se svi pisani podaci, i u povijesnim djelima

anti!kih pisaca i na epigrafskim spomenicima,8 a koji govore o Dezitijatima odnose na prijelaz iz

stare u novu eru, glasina!ka kultura nestaje tri stolje#a ranije. Realno bi bilo o!ekivati, ako su

Dezitijati bili nosioci glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba, i njene kulturne egzistencije, da je

i tijekom ta tri stolje#a glasina!ka kultura cvjetala ili bar egzistirala u pojedinim svojim segmentima

mo'da i vie ili manje trasformirana, to nije slu!aj. Uostalom kada Plinije Stariji govori o

domoroda!kim narodima na tlu naronitanskog konventa, na kraju pasusa nabraja (koriste#i i

sadanje-za one sa brojem dekurija- i prolo vrijeme-za one bez broja dekurija-) veliki broj malih

ilirskih naroda, kao to su Sikuloti, Deremisti, Melkumani, Naresi, Dindari, Dokleati, Partheni,

Glindicioni, Kerauni, Ozuaei, Hemasi, Arthiti, Armisti, Scirtari (kod Klaudija Ptolemeja Skirtones).9

Sve ove domoroda!ke zajednice egzistiraju vie-manje u istom vremenskom okviru kao i Dezitijati,

a na osnovu konteksta Plinijevog teksta, i poznavanja bar okvirnog rasprostriranja ranije

spomenutih ve#ih domoroda!kih naroda u njegovom tekstu, mogli bismo dio tih naroda jedino

smjestiti na prostor istoka provincije Dalmacije, odnosno u jugoisto!nu Bosnu, Podrinje i zapadni

dio Sand'aka, i samim tim isklju!iti Dezitijate kao populaciju koja je naseljavala spomenuto

podru!je. Zanimljivo je, kada se sagleda raspored domoroda!kih naroda u I. st. n. e., da to idemo

dalje prema isto!noj granici Dalmacije, da se primje#uje sve ve#a usitnjenost domoroda!kih

zajednica. Za razliku od zapada i sredinjeg dijela provincije Dalmacije, te podru!ja provincije

Panonije ju'no od Save gdje egzistiraju, prema rimskim vrelima, velike, kompaktne i brojne

narodnosne zajednice (Japoda, Mezeja, Delmata, Dezitijata i dr.) na istoku provincije Dalmacije

prebiva veoma veliki broj malih naroda. Ta izra'ena usitnjenost zajednica u I. st. n. e. na istoku

Provincije vjerojatno je rezultat dezintegracije jedne ve#e narodnosne i kulturne zajednice koja se

dogodila u prethodnim stolje#ima. Postojanje ovako velikog broja minijaturnih plemenskih

zajednica mo'e se tuma!iti jedino kao posljedica velikog tektonskog poreme#aja koji je zahvatio

jednu znatno ve#u narodnosnu zajednicu rezultiraju#i uruavanjem jedinstva te i narodnosne

8 Vell. II, 115, 4; Cass. Dio LV, 29; Strab. Geo. VII, 5, 3; App. Ill. 17; Plin. NH III, 143; CIL III 3201=10159+3198,

b=10156, b (Solinski natpis) i natpis iz Breze princepsa Dezitijata T(ita) F(lavija) Valensa 9 Plin. NH III, 143; Ptol. Geo. II, 16 (u vezi navo"enja Ptolemeja Klaudija potrebno je navesti da se u koritenim

tekstovima i prijevodima nalazi na razli!ito navo"enje pa tako kod Mate Sui#a, 1976 A, dijelovi koji govore o zapadnom

Balkanu pripadaju poglavlju 16 druge knjige, za razliku od izdanja

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Periods/Roman/_Texts/Ptolemy/2/15*.html, gdje navedeni opis

pripada poglavlju 15 druge knjige, dok Luka Jeli#, 1898 u svome iscrpnom radu o Ptolemejevom opisu zapadnog

Balkana upotrebljava opet neko sasvim druga!ije navo"enje,)


13

zajednice i politi!kog entiteta koji je ona formirala, u neko znatno ranije vrijeme. Stanovnitvo

prostora gdje su nekada egzistirale glasina!ka kultura starijeg 'eljeznog doba i Autarijatska

narodnosna zajednica je Rimljane do!ekalo izdijeljeno u !itav konglomerat malih narodnosno-

politi!kih zajednica, koje su sigurno bile i suvie slabe da bi ne samo pru'ile ne samo adekvatan

otpor Rimljanima, nego da bi se, u pojedinim slu!ajevima, uop#e usudile i da se suprotstave

rimskim legijama i njihovim saveznicima u vrijeme Oktavijanovog pohoda.

Poznat sa solinskih natpisa, lokalitet HeHeHeHe((((dumdumdumdum?) castellum D?) castellum D?) castellum D?) castellum Daesitiatumaesitiatumaesitiatumaesitiatum je sude#i po !itavom

nizu nalaza, posebno epigrafskog karaktera, gotovo sigurno bio situiran u podru!ju Gornje Bosne.10

Ova oblast je ulazila u sklop rasprostriranja srednjobosanske kulturne grupe 'eljeznog doba, to bi

samim tim podrazumijevalo da su (i) Dezitijati bili narod, koji je bio nosilac srednjobosanske

kulturne grupe.11 Tako bi se nosiocima srednjobosanske kulturne grupe 'eljeznog doba, !ija je

jedna od bitnih karakteristika za razliku od susjedne glasina!ke kulture bilo sahranjivanje u ravne

grobove sa inhumacijom (do III. st. p. n. e. kada se prelazi na incineraciju), mogli smatrati (i)

Dezitijati, odnosno zajednice iz kojih su se formirali i sastojali.12 Na osnovu do danas iskopane

glasina!ke arheoloke gra"e, mo'e se re#i da ne postoje ni najmanji tragovi na tlu jugoisto!ne

Bosne, prisustva materijalne kulture provenijencije srednjobosanske kulture, !ak ni u periodu od

nestanka glasina!ke kulture i Autarijatske narodnosne zajednice kao narodnosnog i politi!kog

faktora pa do dolaska Rimljana. Jednostavno nije prona"eno nita, to bi ukazivalo da su se

osobnosti srednjobosanske kulture u bilo koje vrijeme proirile i na prostor koji su zauzimali

glasina!ka kultura i Autarijati, !ak ni u oblast rijeke Pra!e koja im je bila komunikacijski najbli'a i

najpristupa!nija. 13

10 CIL III 3201=10159+3198, b=10156,b (Solinski natpis), natpis iz Breze princepsa Dezitijata T(ita) F(lavija)

Valensa i natpis na spomeniku iz Sup!e koji je pripadao obitelji Batona, jasno svjedo#e da je Gornja Bosna u povijesno

doba pripadala Dezitijatima. 1remonik-Sergejevski, 1930; Sergejevski, 1940, 141-142; Bojanovski, 1988, 147, fus. 21;

Pakvalin, 1996, 95-97; Isto, 2000, 193-194 11 1ovi#, 1976, 187-188; Benac, 1987, 797; O Dezitijatima i uop#e srednjobosanskoj kulturnoj grupi 'eljeznog

doba v. 1ovi#, 1976, 188-237; Isto, 1987 A, 481-528; Pakvalin, 1996, 93-116 12 1ovi#, 1987 A, 528; Pakvalin, 1996, 94; 97 13 Naravno ne bi trebalo isklju!ivati ni mogu#nost manjih sporadi!nih naseljavanja na nekdanoj autarijatskoj

mati!noj teritoriji pojedinih srednjobosanskih skupina od III. st. p. n. e. i naro!ito tijekom rimske vladavine, koje bi

vie-manje u!estvovale u daljnem razvitku (ali ne presudno) postautarijatskih ilirskih naroda i plemena na istoku

budu#e provincije Dalmacije, to bi moglo objasniti mijeani srednjodalmatinsko-jugoisto!ni imenski karakter ovog

prostora u rimsko doba. (Kati!i#, 1964, 15-21). Opet sa druge strane, mogli bismo pretpostaviti, s vie razloga za nego

protiv, da su izme"u jezika Ilira nosilaca glasina!ke kulture i nosilaca srednjobosanske kulturne grupe, pa i onih

zajednica koje se nazivaju panonskim postojale najvie dijalektalne razlike, i usljed toga mnoga imena su morala biti


14

Jedino to bi moglo govoriti u prilog dezitijatske teze je, ali sa velikom dozom rezerve, je

prisustvo toponima Batovo na Glasina!koj visoravni, na potezu prema dolini rijeke Pra!e. Ali

samo pojavljivanje toponima izvedenog iz imena Bato(n), a koji se sa!uvao sve do kraja XIX. st. ne

zna!i da je ono bilo posljedica dezitijatskog prisustva na tome prostoru. Mi ne znamo nita o jeziku

Autarijata, izuzev tri pre'ivjela ostatka niti o njihovoj nomenklaturi osobnih imena, i zbog toga se

ne mo'e odgovoriti na pitanje da li su njihova imena i jezi!ni sistem bili sli!ni ili isti sa

dezitijatskim ili ne. Tek kada bi se dokazalo da su Dezitijati i Autarijati imali i koristili razli!ita

imena, mogao bi se toponim Batovo uzeti u obzir. Uostalom sam toponim je mogao nastati u bilo

koje vrijeme sve do vremena kada je proces romanizacije ve# bio u zavrnoj fazi, jer o tome

toponimu ne znamo nita vie nego to je tura Truhelkina vijest.14 S druge strane ime Baton nije

nikakav dezitijatski specifikum, i drugi narodi, kao Breuci i Dardanci15, su ga koristili i izgleda da je

ono bilo op#eprisutno me"u narodima i zajednicama koji su pripadali komponentama ilirskog

etni!kog kompleksa, pa samim tim mo'da i u Autarijatskoj narodnosnoj zajednici.

Nasuprot Dezitijatima, povijesni i arheoloki podaci i o!uvani tragovi u toponimiji i

hidronimiji na prostoru rasprostiranja glasina!ke kulture u slu!aju Autarijata se podudaraju. Poto

glasina!ka kultura predstavlja jedan od velikih i pri tome kompaktni arheoloki kompleks koji se

pru'ao od sarajevskog polja do Zapadne Morave, jedini ilirski narod koji bi se mogao nalaziti u

tome prostoru u razdoblju od VIII. do IV. st. p. n. e. bili bi Autarijati. Kako !emo kasnije pokazati i

povijesna vrela potvr"uju lokalizaciju Autarijata na ovim prostorima. U prilog autarijatskoj tezi

govore i dva jezi!na survivala, jer rijeka Tara i planina Tara, koji su nesumnjivi survival jezika

Autarijata, ulaze u teritorijalni sklop rasprostriranja glasina!ke kulture. Autarijatska teza se jo

vie poja!ava, kada se ima u vidu da se ne podudaraju samo vremenska i teritorijalna odrednica,

nego i tokovi razvitka Autarijatske narodnosne zajednice i glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog

doba, Autarijatska narodnosna i politi!ka zajednica je u usponu, upravo kada cvjeta i materijalna

zajedni!ka i specifi!na samo njima, o !emu svjedo#i !itav niz zajedni!kih imena. Ina!e dr'imo da bilo kakvo grani!no

odvajanje pojedinih onomasti!kih oblasti unutar etni!kog kompleksa Ilira, samo iz razloga vjerojatne jezi!ke sli!nosti

njenih sastavnica, treba prihvatiti prili!no relativno. 14 Truhelka, 1890 B, 393, Po Truhelki ilirski bato je oznaka vladarskog polo'aja, politi!ka titula u drutvenoj

hijerarhiji ilirskih naroda, kne'evskog ranga. Me"utim veliki broj pisanih podataka i natpisa na kojima se spominje

Bato(n) ipak sugerira da je ipak rije! o osobnom imenu, u pojedinim slu!ajevima i o nazivu odre"ene porodice (natpis

na sepulkralnom spomeniku iz Sup!e obitelji Batona). Ina!e irom BiH ima dosta toponima !iji bi se nastanak mogao

povezati sa rije#i Bato(n) kao to su; Batovo, Batoti#i, Batua, Bati#i i sl., (1orovi#, 1925) 15 Oko 200. god. p. n. e. po Liviju (XXXI, 28,1-2) Dardancima je vladala osoba po imenu Bato(n). Ime Bato se javlja

i na rimskom natpisu u Fatnici (isto!na Hercegovina) CIL III, 12 800


15

kultura glasina!ke kulture, a kada ona naglo nestaje, u istom razdoblju nestaju sa povijesne

pozornice i Autarijati.

Odlu!nu prekretnicu da se u znanstvenoj javnosti odbaci dezitijatska teza, i prihvate

Autarijati kao nosioci 'eljeznodopske glasina!ke kulture donijela su intenzivnija arheoloka

istra'ivanja u zapadnoj Srbiji. Rezultati tih istra'ivanja potvrdili su !injenicu o srodnosti i

kompaktnosti materijalne kulture u jugoisto!noj Bosni i jugozapadnoj Srbiji. Dezitijati nisu mogli

biti narod koji je naseljavao i ove zapadnosrbijanske prostore jer, iako teritorijalno rasprostriranje

Dezitijata nije ni do danas precizirano, teko bismo mogli tvrditi da su se oni mogli pru'ati u

isto!nom pravcu !ak do Pomoravlja, a na ju'nom do Drima i Skadarskog jezera. Sa velikom

rezervom bi se moglo prihvatiti i stanovite da su se pru'ali i do same rijeke Drine i za razdoblje tri

stolje#a nakon nestanka autarijatske narodnosne zajednice, za vrijeme Oktavijanovog pohoda na

Ilire 35 - 33. god. p. n. e. i ustanka Batona 6 - 9. god. n. e.16

I tako se od sredine 60-tih godina ponovo aktueliziraju Autarijati kao narod koji je bio

nosilac glasina!ke kulture. 1ovi# u radu o O izvorima za istoriju Autarijata iz 1967. god. potpuno

naputa dezitijatsku tezu (to je ve# nagovijestio u diskusiji vo"enoj na Simpozijumu iz 1964) i

prihvata tezu o Autarijatima koju je jo 80 godina ranije postavio Truhelka.17 Neto kasnije 1ovi#

autarijatsku tezu dodatno razra"uje i potvr"uje u knjizi Od Butmira do Ilira.18I Fanula

Papazoglu u svome obimnom djelu o predrimskim srednjobalkanskim plemenima, prihvata tezu da

su Autarijati nosioci glasina!ke kulture, s tim da Papazoglu cijeli glasina!ki kulturni kompleks

pripisuje Autarijatima. 19 Sve je to vodilo tome da je kona!no autarijatska teza potpuno znanstveno

prihva#ena ( posebno je dola do izra'aja u radovima na skupu Sahranjivanje kod Ilira)20 i samim

tim uvrtena u sinteti!ka djela Prahistorija Jugoslavenskih zemalja-'eljezno doba Tom V,21 i

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Autarijatska teza je, kao potpuno prihva#ena bez

16 Na karti rasporeda "epihorskih plemenskih zajednica po!etkom carskog doba" u Arheolokom leksikonu BiH,

Tom I, oblast rijeke Pra!e, ucrtana je kao grani!no podru!je izme"u Dezitijata i Sikulota, Razgrani!enje izme"u dvije

narodnosne zajednice je postavljeno, po Leksikonu, na takav na!in da je podru!je sjeverno od Pra!e, po!etkom nove

ere bilo prostor pru'anja Dezitijata, a ju'no od rijeke Sikulota. (Arheoloki leksikon BiH, 1988, Tom I, 28). Smatramo da

je iz ve# objanjenih razloga rije! paualnoj lokalizaciji, bez oslonca ni na povijesna vrela ni na arheolokim materijal. 17 1ovi# 1967, 114 18 1ovi#, 1976, 284-290 19 Papazoglu, 1963, 75; 79, prim.36; Isto, 1969. 84. 20 Garaanin M, 1979 A, 9; Benac, 1979, 26

21 1ovi#, 1987, 642; Benac 1987, 785


16

ikakvih nedoumica, koritena i u radovima sa Iliro-Tra!kog Simpozijuma odr'anog sredinom 1989,

i u u"beniku Arheologija iz 1997, a prihvata je i Wilkes, iako s izvjesnom manjom rezervom. 22

U periodu svoje najve#e rasprostranjenosti, glasina!ka kultura starijeg 'eljeznog doba je

pored jugoisto!ne Bosne, jugozapadne Srbije i Sand'aka obuhva#ala i isto!nu Hercegovinu

(najizra'eniji lokaliteti Mosko i Plana kod Bile!e, Radimlja i Vidotak kod Stoca, Mazlumi kod

Gacka-materijal neobjavljen, Gubavica kod Mostara, Ljubomir kod Trebinja-materijal sa iskopavanja

1968/69 neobjavljen), veliki dio dananje Crne Gore (Glogovik kod Herceg novog, Petrovi#i i Kli!evo

kod Niki#a), Metohiju, i na kraju sjevernu i srednju Albaniju gdje je njen ogranak poznat pod

nazivom MatiMatiMatiMati kulturakulturakulturakultura. . . . Imaju#i u vidu veliku rasprostranjenost ove ilirske kulture starijeg 'eljeznog

doba, name!e se novo pitanje; da li su Autarijati i zajednice koje iz njih proizilaze, bili jedini narod,

nosilac i originalni tvorac cjelokupne glasina!ke kulture, odnosno kulturekulturekulturekulture GlasinacGlasinacGlasinacGlasinac----MatiMatiMatiMati, kada se

uzme i sjeverna Albanija u obzir.23 Sa sigurno#u se jedino mo'e govoriti samo o tome da je

kompletna glasina!ka kultura bila originalna tvorevina ilirske zajednice naroda. Odre"ene

podvarijante, uglavnom slabo primjetljive razlike tipolokog i ornamentalnog karaktera koje se

primje#uju na materijalu sa prostora koje obuhva#a isto!nu Hercegovinu, dubrova!ko primorje i

Crnu Goru, ali i sjevernu Albaniju kao da nagovjetavaju i eventualne razlike u narodnosnom

smislu nosilaca odre"enih varijanti razvitka koji se odvijaju posebno na sjeveru i posebno na jugu

cjelokupnog glasina!kog kulturnog prostora.24 1itav niz nekropola tumula glasina!kog tipa

razasutih po ju'noj Hercegovini, kao to je na primjer ona u Gubavici kod Mostara, najbolje

oslikavaju narodnosne i kulturne zajednice koje su bile nosioci ju'ne varijante glasina!ke kulture

starijeg 'eljeznog doba.25 Grubo gledano, granica izme"u sjeverne i ju'ne varijante bi prolazila

22 Garaanin M, 1991, 11; Osim Garaanina (koji je i ranije prihvatio autarijatsku tezu, 1973, 505-508) Autarijate

kao jednu od bitnijih narodnosnih zajednica koja je bila nosilac glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba prihvatili su i

Vasi# 1972; ,Jovanovi#, 1979 A i Srejovi#, 1994; Arheologija, Vasi#, 1997, 286; Wilkes, 2001, 154-155 23 O jedinstvenoj kulturi Glasinac-Mati, kona!no formiranoj u starije 'eljezno doba vidi (s posebnom pa'njom na

drugi segment spomenutog kompleksa) v. : Prendi, 1975, 103-130; Isto, 1985, 70-76; 88-90; Kurti, 1976, 237-248; Kilian,

1976, 192; 1ovi# , 1987, 642-643; Isto, 1987 B, 289; Isto, 1991, 67; Garaanin M, 1988, 124-127; Isto, 1991, 25-26; Vasi#,

1991, 75; Wilkes, 2001, 55-61 24 1ovi#, 1976, 321; Isto, 1987, 575 fus. 1; Boko Marijan smatra da se kulturni razvitak isto!ne Hercegovine i

ju'ne Dalmacije, izuzezv gata!ko-nevesinjskog podru!ja, ne mo'e smatrati dijelom glasina!ke kulture u starijem

'eljeznom dobu, te da navedeni prostori pokazuju stanovitu neodvisnost. ( Boko Marijan, 2001, 8). Me"utim na

osnovu osnovnih formi i oblika na kojima se zasniva i nepokretna i pokretna gra"e ( i njene tipoloke kvantitativnosti)

sa ovog podru!ja koja se datira u period 'eljeznog doba prije helenizacije, spomenuta stanovita neodvisnost bi se

prije mogla tuma!iti ipak kao posebna varijanta razvitka glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba 25 O ju'noj varijanti v. 1ovi#, 1976, 290; Isto, 1987, 633-634


17

razme"em gornjeg sliva Neretve i gornjeg sliva Drine, to bi zna!ilo da je crnomorski sliv cjelovitog

glasina!kog kulturnog prostora pripadao sjevernoj, a jadranski sliv ju'noj varijanti. Sa druge

strane u sjevernoj Albaniji se oko rijeke Mati u kasnom bron!anom dobu stvorio jo jedan razvojni

centar koji je postao osnovicom jo jednog etnokulturnog procesa razvitka nosilaca glasina!ke

kulture starijeg 'eljeznog doba, !ime bi i Mati-segment u Albaniji predstavljao posebnu grupu.26

Na osnovu svega prezentiranog mogli bismo govoriti da su nosioci sjeverne varijante

glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba, odnosno nukleusa glasina!ke kulture, kako bi to

nazvao R.Vasi# Autarijatske zajednice27, a ju'ne Ardijejci, Plereji, Dokleati, Labeati i Daorsi, ovi

posljednji u svojoj prethelenisti!koj fazi,28 dok bi nosioci Mati-segmenta mo'da bili Taulanti.29

Nasuprot svim spomenutim miljenjima u monografiji o Romaji, uri#, Glii# i Todorovi# su

Autarijate identifikovali sa nosiocima Mati ogranka i onim zajednicama koje su prodirale uz Drim u

prizrensku kotlinu.30 Ovu tezu je nemogu#e prihvatiti, jer nema oslonca ni u pisanoj, ni u

arheolokoj gra"i, a pogotovu ne u filolokim reliktima koji su jedino sa!uvani na sjeveru. Za

prisutnost Autarijata, odnosno zajednica iz kojih je ovaj ilirski narod potekao, na sjeveru postoji

veliki broj argumenata,31ne samo u toponimiji i hidronimiji, nego i u odlikama materijalne kulture,

odnosno njenog razvitka na sjeveru koji se potpuno poklapa sa odlikama razvoja Autarijata koje su

poznate iz pisane gra"e.

Podjela izme"u sjeverne i ju'ne varijante, ali za samo kasnija razdoblja (druga polovina VI.

st.-sredina IV. st. p. n. e.), mo'e se izvu#i i na osnovu rasprostriranja dva tipa ornamentalnog

ukraavanja objekata izra"enih od metalnog lima (narukvice, pojasevi, naunice, ukosnice,

prstenovi), o !emu #e biti vie govora u poglavljima posve#enim pokretnom materijalu i

umjetnosti. I tek bi nova istra'ivanja, koja bi na svjetlo dana iznijela nove koli!ine materijala mogla

da preciznije izdvoje i definiraju ove podgrupe.

Nosioci ju'ne i Mati varijante glasina!ke kulture su oni elementi koji su napustili mati!no

podru!je nastanka glasina!ke kulture tijekom i neposredno nakon zavretka velikih migracionih

poreme!aja uzrokovanih seobom nosilaca ''''arniharniharniharnih poljapoljapoljapolja. . . . Te iseljene skupine nosilaca glasina!ke

kulturne grupe kasnog bron!anog doba, tijekom starijeg 'eljeznog doba, iako su se i dalje kretale u

okviru op#eg kulturnog kontinuiranog razvitka glasina!ke kulture, ipak su na novim podru!ijima

26 Prendi, 1978, 38-40; Wilkes, 2001, 59-61

27 Arheoloki leksikon BiH Tom I, 1988, 24; 79; Vasi#, 1991, 78

28 1ovi#, 1987, 575 fus. 1; Benac 1987, 788; Vasi#, 1991, 78-79 29 Vasi#, 1991, 79; 30 uri#-Glii#- Todorovi# 1975, 132-138. 31 1ovi#, 1987, 643


18

razvili i neke svoje osobitosti u odnosu na zajednice koje nisu u!estvovale u seobama. To je i

razumljivo kada se ima u vidu da su, iako su imale i dalje izvjesne veze sa mati!nim teritorijem,

iseljene zajednice ipak tijekom starijeg 'eljeznog doba kada je njihov etnokulturni razvitak bio u

na!elu odvojen od razvitka na sjeveru morale formirati i neke svoje specifi!nosti u materijalnoj

kulturi, imaju#i u vidu i ranije i zate!ene kulturne elemente koje su uticale na razvitak razli!itih

varijanti razvitka glasina!ke kulture. Te specifi!nosti su, iz razloga postojanja sna'nih temelja i

zakonitosti na kojima je tekao dalji kulturni i etni!ki i narodnosni i politi!ki razvitak naroda i

plemena poteklih iz zajedni!ke jezgre glasina!ke kulture, ipak ostale slabo primljetljive. Naravno

ne bi trebalo isklju!iti ni vrlo vjerojatnu mogu#nost da su se tijekom starijeg 'eljeznog doba

pojedine manje skupine (dijelovi plemena, pojedina bratstva i rodovi) kretale irom prostora

naseljenog me"usobno srodnim zajednicama nosilaca glasina!ke kulture, gdje bi te skupine, iz

raznoraznih razloga, prelazile iz jedne narodnosne zajednice u drugu, a u tome pogledu je mo'da

najilustrativniji primjer Parthena, o kojima #e u samom radu vie biti govora. Ova unutarnja

kretanja sigurno su doprinosila sa svoje strane smanjivanju razlika izme"u sjevera i juga, ali ona

ipak nisu uspjela da potpuno izbriu stanovite razlike u materijalnoj kulturi jer je u osnovi rije! o

manjim pokretima sporadi!nog tipa.


19

Povijest istra'ivanjaPovijest istra'ivanjaPovijest istra'ivanjaPovijest istra'ivanja

Haltatska kultura !iji je tvorac bila ilirsko-autarijatska populacija jugoisto!ne Bosne, bila

je i prva prapovijesna i protohistorijska kultura u Bosni koja se po!ela znanstveno istra'ivati.

Zbog konfiguracije terena karakteristi!nog za planinsku visoravan (nepregledni panjaci i

prohodnost terena) i naro!ito zbog kroni!ne slabe naseljenosti ovog podru!ja u povijesnim

razdobljima, tragovi koje je autarijatska materijalna kultura ostavila iza sebe, su bili najvidljiviji i

to u iznimno velikom broju, na prostoru Glasina!ke visoravni. Jo i par decenija prije

sistematskih arheolokih istra'ivanja raspola'emo sa podacima o vrlo vrijednim nalazima iz

predrimskog doba koji su slu!ajno otkriveni. Tako je u okolici mjesta Pra!e 1852 godine otkrivena

velika ostava gr!kog novca, !iji se nastanak mo'e datirati na kraj IV. st. p. n. e. 32

U ljeto 1879 godine, Moritz Hrnes je u !lanku objavljenom u Wiener Zeitung ukazao na

zna!aj prapovijesne materijalne kulture sa Glasinca.33 To je dovelo do toga da ve# prve godine po

uspostavi okupacione uprave Austro-Ugarske Glasina!ka visoravan postane predmet slu!ajnih

nalaza i amaterskih istra'ivanja pojedinaca. Sljede#e godine poru!nik J.Lexa, je, prilikom

izgradnje puta Han Podromanija-Rogatica, otvorio prve tumule na visoravni (lokalitet Glasina!ko

polje-Bjelosavljevi#i) i tom prilikom je u jednom tumulu iz grupe kraj rijeke Reetnice naiao

me"u ostalim nalazima i na !uvena bron!ana glasina!ka kultna kolica koje vuku dvije ptice.

Nalaze prona"ene u tom prvom nepredvi"enom iskopavanju objavio je 1881. god. Ferdinand von

Hochsttter u Saop#enjima Be!kog antropolokog drutva.34 Moglo bi se re#i da je upravo

slu!ajnost da je Lexa prilikom prvog evidentiranog otvaranja jednog glasina!kog tumula, naiao

na tako reprezentativan i jedinstven nalaz kao to su glasina!ka kultna kolica, bila razlogom da

Glasina!ka visoravan u"e u orbitu interesovanja i amatera istra'iva!a a manje od deceniju kasnije

i tek osnovanih nau!nih institucija u Bosni i Hercegovini. Od amaterskih istra'ivanja vrijedi

izdvojiti i rad austro-ugarskih oficira35 J.Glossauera i F.Brundla koji su 1886. god. izvrili

iskopavanje jednog broja tumula (lokaliteti Crvena Lokva-1itluci i Bandin Od'ak), a !ije je

32 Makanec, 1906, 109 33 Hrnes, 1889, 135-149; Benac-1ovi#, 1956, 5; 1ovi#, 1976, 169; 269-270 34 Hochsttter 1881, 289-298; Prona"eni materijal se nalazi u Be!kom Muzeju. 35 Upadljivo prisustvo austro-ugarskih oficira koji su prvi u!estvovali u iskopavanjima glasina!kih tumula, je

razumljivo ako se ima u vidu da su se na strateki bitnoj, ali i nesigurnoj (zbog izra'ene hajdu!ije) visoravni nalazili

stacionirani jak garnizon austro-ugarske armije i vie 'andarmerijskih postaja.


20

izvjetaje objavio Hrnes.36 Ve# nakon prvih nalaza, postalo je jasno da je rije! o jednom od

najva'nijih i najve#ih prapovijesnih i protohistorijskih kulturnih kompleksa na prostoru

zapadnog i centralnog Balkana.

Kako su prvi nalazi s Glasina!ke visoravni bili poznati ve# na samom po!etku priprema

za osnivanje Zemaljskog Muzeja, ve# sa prvom godinom rada Muzeja 1888. god., u prvi plan

njegovih aktivnosti dolo je sistematsko iskopavanje i istra'ivanje visoravni. Te godine je

otpo!ela i Prva kampanja arheolokih iskopavanja i istra'ivanjaPrva kampanja arheolokih iskopavanja i istra'ivanjaPrva kampanja arheolokih iskopavanja i istra'ivanjaPrva kampanja arheolokih iskopavanja i istra'ivanja koja je trajala sve do zaklju!no sa

1897. god.37 Prva sistematska istra'ivanja u organizaciji Zemaljskog Muzeja otpo!eo je 1iro

Truhelka, koji ih je i vodio tijekom tri kampanje (1888., 1889. i 1890. godine). Truhelka se u

svome radu uglavnom skoncentrisao na iskopavanje tumula sa u'eg podru!ja Glasina!ke

visoravni, i ukupan broj iskopanih tumula za vrijeme Truhelkinih kampanja iznosi vie od 100

tumula. Iz te prve tri godine iskopavanja posebno su bili vrijedni nalazi iz kne'evskih grobova iz

tumula sa Kusa!a i Ararevih gromila. Truhelka je prvi po!eo pored tumula obra"ivati i glasina!ke

gradine, gdje se njegov anga'man uglavnom bazirao na opisivanju gradina, povremeno uz

detaljan opis tehnike gra"enja fortifikacija ( gradinskog nasipa ) na pojedinim gradinama.38

Nakon Truhelke, vodstvo iskopavanja materijalne kulture na Glasina!koj visoravni privremeno je

1891. godine preuzeo or"e Stratimirovi#.39 Stratimirovi# je rezultate svoga iskopavanja objavio

samo u vidu sumarnog izvjetaja, daju#i samo op#e podatke, tako da je najve#i dio materijala koji

je 1891. god. prona"en ostao neobjavljen.40

36 Hrnes, 1889, 149; Truhelka, 1889; 23-35; Isto, 1890 B, 386-401; Isto, 1891, 306-315; Benac-1ovi#, 1956, 5;

1ovi# 1963,41-61; Isto, 1965, 57-59; Spomenica, 1988, 74 37 Zemaljski Muzej je, nakon vie godine priprema, sve!ano otvoren 1. II 1888 godine. Spomenica, 1988, 13 38 O iskopavanjima koje je vodio Truhelka v. : Truhelka, 1889, 23-35; Isto, 1889 A, 26-44; Isto, 1890, 68-95; Isto,

1890 B, 386-401; Isto, 1891, 306-315; Istovremeno sa gore navedenim Truhelkinim izvjetajima, u Glasniku

Zemaljskog Muzeja su objavljeni i drugi kra#i, sa'eti i nepotpisani izvjetaji o iskopavanjima na visoravni. Vjerojatno

je i njihov autor bio Truhelka. Anonim, 1889, 93; Isto, 1889A, 99; Urednitvo, 1890, 238 39 Najvjerojatnije su neki metodoloki propusti, koje je u Truhelkinom radu na terenu zapazio M. Hrnes, bili

povod da se Truhelka zamijeni sa Stratimirovi#em, odnosno Fialom. Spomenica 1988, 40-41; Truhelka je vodio

dnevnik iskopavanja s dosta precizno upisanim grobovima, grobnim nalazima i drugim relevantnim podacima, ali su

izuzev u slu!aju Ararevih gromila, njegovi izvjetaji sasvim sumarni, a u inventarne knjige je bio uveo sistem da se

kao cjeline upisuje materijal po tumulima, a ne po grobovima. Tako se nalazi iz njegovih iskopavanja mogu koristiti

najvie tipoloki. Posebnu teko!u pri!injava !injenica da su se za vrijeme I kampanje iskopavanja dnevnici smatrali

privatnim vlasnitvom istra'iva!a, a ne institucije. O iskopavanju koje je vodio Stratimirovi# v. : Stratimirovi#, 1891,

338-349 40 1injenicu da materijal prona"en 1891. god. nije publikovan, djelimi!no ubla'ava pedatno vo"eni dnevnik

iskopavanja sa potrebnim tehni!kim i stratigrafskim podacima.


21

Ve# od naredne 1892. godine, vodstvo projekta Zemaljskog Muzeja vezanog za istra'ivanje

glasina!ke kulture preuzeo je Frantiek-Franjo Fiala, koji je njime rukovodio sve do zavretka I

kampanje arheolokih istra'ivanja.41 Najve#a zasluga Fialinog petogodinjeg rada le'i u !injenici

da je on pored iskopavanja na samoj visoravni, istra'ivanja proirio i na susjedna podru!ja, i to u

ju'nom pravcu prema porje!ju Pra!e i na istoku ka Rogatici i Gornjem Podrinju, zahva#aju#i

prostor ome"en planinama Romanijom i Devetakom i rijekama Pra!om i Drinom. Tako je 1893.

god. u porje!ju Pra!e djelomi!no istra'en i Ilijak, najve#e gradinsko naselje koje pripada

glasina!koj kulturi, i nekropole tumula koje su nalazile u neposrednoj blizini Ilijaka, u kojima se

nalazilo vie kne'evskih grobova.42 Posljednje godine I kampanje Fiala je u sklopu svojih

istra'ivanja, koja je 1892. god. zapo!eo na Glasina!koj visoravni, !ak preao i na desnu obalu

Drine, gdje je u trpcima kod Rudog istra'io nekropolu sa tumulima.43 Tako se zahvaljuju#i

rezultatima iskopavanja koja je vodio Fiala, dolo do zaklju!ka da je na prostoru jugoisto!ne

Bosne u starijem 'eljeznom dobu egzistirala originalna, jedinstvena, sna'na i bogata kulturna i

narodnosna zajednica.44 Fiala je na navedenom podru!ju istra'io ukupno 870 tumula u kojima je

otkopao 1292 groba (od kojih 224 sa incineracijom) i obiao i opisao 16 gradina.45 Ali kako je

glasina!ka visoravan. bilo prvo i najzna!ajnije podru!je odakle je doao najve#i dio do sada

prona"enog arheolokog materijala, koji se pripisuje jednoj originalnoj kulturi iz epohe starijeg

'eljeznog doba, !itava ta kultura nosi naziv glasina!ka kulturaglasina!ka kulturaglasina!ka kulturaglasina!ka kultura , koji je i pored svih nedostataka,

zbog svoje uvrije'enosti potrebno smatrati prije svega kao terminus technicus .

Iste godina kada je zavravala I kampanja iskopavanja 1897. god. Vejsil 1ur!i# je izvrio

iskopavanja ravnih grobova sa urnama, to je jedini do danas poznati primjer takvog na!ina

sahranjivanja u jugoisto!noj Bosni do III. st. p. n. e. koji se datiraju u eneolit na lokalitetu

Spomenica, 1988, 76; I ve#i dio materijala sa iskopavanja koje je vodio Truhelka 1890. god. ostao je nepublikovan.

Benac-1ovi#, 1956, 5 41 Spomenica, 1988, 40; O iskopavanjima koje je vodio Fiala v. : Fiala, 1892, 389-444; Isto, 1893 A, 717-763;

Isto, 1894, 721-764; Isto, 1895, 533-565; Isto, 1896, 429-461; Isto, 1897, 585-619

Fiala je za razliku od Truhelke imao drugi pristup , jasniji i sistemati!niji, i njegovi su izvjetaji prili!no pouzdani. U

Fialinim izvjetajima daje se uz tipoloke karakteristike materijala i opis tumula i opis svakog pojedinog groba,

navode#i i sve priloge. 42 Fiala, 1893, 717-730; Fiala, 1894, 750-751 43 Fiala, 1897, 610-618 44 Fiala je bio i prvi koji je takvu misao postavio izrazivi je u zaklju!ku svoga izvjetaja o iskopavanjima iz 1893

godine na sljede#i na!in; Ujedno se izvjestitelju !ini veoma vjerovatno, da Glasinac predstavlja samo malen dio

ilirske naseobine u zemlji, koja je obuhvatala svu srednju i ju'nu Bosnu i Hercegovinu. . Fiala, 1893, 717 45 Benac, 1979, 25; Spomenica, 1988, 51


22

Tatinica kod Viegrada. Na'alost rezultati iskopavanja koje je tada vodio 1ur!i# ostali su jo uvijek

ve#im dijelom neobjavljeni.

Fialina iznenadna smrt 28. I. 1898. god. prekinula je i Prvu kampanju arheolokih

istra'ivanja na nalazitima koja pripadaju glasina!koj kulturi.46 Ukupno je u periodu od 1886

1897. iskopano oko 1220 tumula, sa preko 2000 grobova.47 Prva kampanja ima neprocjenjiv zna!aj

za istra'ivanje glasina!ke kulture. Njoj pripada najve#i broj otkopanih tumula, prona"enih nalaza

i registrovanih i opisanih gradina. Sva kasnija istra'ivanja (uklju!uju#i i ona kasnija u zapadnoj

Srbiji) sveukupno nisu uspjela da nadmae ono to su postigli Truhelka i posebno Fiala. Zna!aj

glasina!ke kulture i bogatstvo prvih nalaza su bili u tolikoj mjeri veliki i bitni za razvitak bh.

arheologije, da je ve# u prvoj godini nakon osnivanja Zemaljskog muzeja, na izlo'bi koju je u Be!u

1889. god. priredilo Drutvo njema!kih i be!kih antropologa Zemaljski muzej u!estvovao sa

izlo'bom dijela glasina!kih nalaza.48

I nakon zavretka I. kampanje, bilo je nakon 1897. godine pa u naredne dvije decenije,

sporadi!nih istra'ivanja na podru!ju jugoisto!ne Bosne, kao to je bilo Truhelkino iskopavanje

grobnice iz mla"eg 'eljeznog doba u Mahrevi#ima kod 1ajni#a 1909. god. i istra'ivanje tri groba

na planini Gosinji 1909. i 1912. god..49

U periodu izme"u dva svjetska rata, arheoloka istra'ivanja 'eljeznodopske kulture u

jugoisto!noj Bosni su do'ivjela duboku stagnaciju u odnosu na prethodni period. I prakti!no

tijekom 23 godine postojanja Kraljevine SHS/Jugoslavije, nema skoro nikakvih istra'ivanja, !ak ni

sintetskih radova, temeljenih na bogatom arheolokom materijalu prona"enom za vrijeme Prve

kampanje. Jedino se u tom op#em bljedilu izdvaja Mihovil Mandi# koji je 1937 vrio manja

istra'ivanja u okolici Rogatice na lokalitetu Kosovo.50 Me"utim i materijal i rezultati do kojih je

Mandi# doao prilikom ovog iskopavanja ostali su sve do danas neobjavljeni.

Nakon zavretka II svjetskog rata, zavrava se period stagnacije, i zapo!inje nagli polet i u

arheolokim istra'ivanjima Bosne i Hercegovine. Ali to je prije svega zna!ilo bacanje ve#eg

46 Spomenica, 1988, 49; Fiala je izgleda, imao i dugoro!nu namjeru da napie i jednu monografiju posve#enu

glasina!koj kulturi, to je najavio i u svome izvjetaju sa iskopavanja iz 1893. godine. Fiala, 1893, 717-718 47 Govedarica, 1979, 171

48 Spomenica, 1988, 237/238 49 Truhelka, 1909, 425-441; Rezultati Truhelkinog iskopavanja iz 1909 i 1912 na Gosinji (izuzev eneolitskih

nalaza koje je objavio 1ovi# u PJZ IV) su ostali neobjavljeni to je velika teta jer nalazi, a posebno prona"ena

eneolitska keramika pokazuje neke tipoloki zanimljive detalje koji dopunjavaju nae znanje o porijeklu glasina!ke

kulture. 50 Mandi#, 1937, 5-9


23

interesa za istra'ivanje lokaliteta i perioda (na primjer eneolit) koji do tada nisu bili istra'ivani,

tako da je istra'ivanje problema glasina!ke kulture u prvim godinama nakon oslobo"enja bilo

zanemareno. Tek se sredinom 6. decenije prolog stolje#a pa'nja ponovo po!ela okretati prema

materijalnoj kulturi ilirske populacije koja je naseljavala jugoisto!nu Bosnu u haltatskom

razdoblju. Pristupilo se preispitivanju i sre"ivanju dotadanjeg cjelokupnog fonda nalaza i

dokumentacije istra'ivanja iz vremena I. kampanje. U tom pogledu dva sintetska monografska

djela koautora Alojza Benca i Borivoja 1ovi#a (Glasinac I-Bronzano doba i Glasinac II-'eljezno

doba) objavljena 1956 i 1957 !ine veoma va'an aspekt toga rada. U ovom periodu, to!nije 1957

godine izvrena su i reviziona iskopavanja, koja su donijela vrijedne podatke o postojanju tipa

rodovskog tumula.51

1ovi# se glasina!koj kulturi i etni!koj i narodnosnoj genezi njenih nosilaca vra#ao i

tijekom narednih decenija, u vidu vie studija i separata.52 U njima je 1ovi# dao i novu obradu

nalaza, dopunivi i kronologiju i sihronizaciju postavljenu u monografijama Glasinac I i II.

Ina!e tijekom druge polovine osme decenije i tijekom devete decenije prolog stolje#a

istra'ivanja na glasina!kom podru!ju i uop#e prapovijesne i protohistorijske batine jugoisto!ne

Bosne preuzeo je Centar za balkanoloka ispitivanja ANU BiH sa ciljem da prikupi to vie novih

podataka i utvrdi stanje istra'enosti nekropola, zatim prikupljanja antropoloke gra"e, te da se

upotpuni znanje o strukturi, obliku i vrstama grobnih humki i posebno posve#ivanju ve#e pa'nje

do tada slabo istra'enim gradinama.53 Od 1974. godine u vie navrata su, pod organizacijom CBI,

obavljana i manja dopunska ili reviziona iskopavanja, kao na primjer ono koje je obavljeno

tijekom 1974-1975. god na lokalitetima Kusa!e, Podilijak kod Sjeverskog i na brdu Zmijnici kod

Gu!eva.54 V.Lekovi# i B. Govedarica su 1978. god. izveli sonda'no istra'ivanje na Gradini Vrlazje,

a idu#e godine i na gradini Loznik. Jedino sistematsko istra'ivanje gradina u ovom periodu

V.Lekovi# i B. Govedarica su izveli 1979. i 1981. god. na gradini Ilijak, ali samo uz njen isto!ni

bedem, dok je najve#i dio gradine ostao neistra'en, dok je 1980. god. izvreno i sonda'no

51 1ovi#, 1959, 53-85 52 1ovi#, 1963, 41-61; Isto, 1964, 95-134; Isto, 1965, 57-82; Isto, 1965 A, 27-145, Isto, 1967, 103-122; 1ovi#-

Miki#, 1973, 29-92; 1ovi#, 1976, 269-319; Isto, 1979, 143-169; Isto, 1981, 99-140; Isto, 1983, 413-432; Isto, 1984, 101-

190; Isto, 1987, 575-643; Arheoloki leksikon Tom I, 1988, 76-81 53 Ovo se obavljalo u okviru ire zasnovanog i planiranog projekta sistematskog istra'ivanja ilirskih utvr"enih

naselja i postaja pokrenutog 1972. god. 1itav istra'iva!ki projekat odvijao bi se u tri faze; 1-identifikacija, opis i

prikupljanje povrinskog materijala, 2-geodetsko snimanje i sonda'no iskopavanje, 3-sistematsko iskopavanje

odre"enih gradinskih lokaliteta. Na irem glasina!kom podru!ju u sklopu 1. faze obra"ena su 54 gradinska lokaliteta. 54 Govedarica, 1978; Isto, 1979


24

istra'ivanje gradine Ketenovi#-Kadi#a Brdo.55 Sistematsko iskopavanje ponovo je zapo!elo 1984

godine pod vodstvom Blagoja Govedarice. Tom prilikom su nastavljena reviziona iskopavanja i

tumula Kusa!e i Podilijak i otpo!ela sistematska iskopavanja pojedinih gradina.56 Tijekom 80-tih

godina prolog stolje#a istra'ena je (istina djelomi!no i povrno) i gradina Bukovik kod Sokoca.

Pored Govedarice, I Milica Kosori# je tijekom 80-tih godina povremeno istra'ivala pojedine

lokalitete u jugoisto!noj Bosni, srednjem i gornjem Podrinju. Tako su sondirane i djelomi!no

istra'ivane gradine Savi#i kod ekovi#a, Kre!a kod Fo!e i Borak Brdo kod Gora'da, 57 a iskopan je i

jedan tumul na lokalitetu Jezero-Sase kod Viegrada, koji je dao vrijedne nalaze keltsko-latenskog

tipa. M.Kosori# je 1983. i 1984. god. vodila istra'ivanja i na nekropoli Sdrijelo, koja se nalazila

ispod gradine Kremenje (Gora'de). Na'alost najve#i dio rezultata sa iskopavanja koje je Kosori#

vodila na lokalitetima koji su pripadali glasina!koj kulturi starijeg 'eljeznog doba nije objavljen.

Ne samo u Bosni, nego i u podru!ju izme"u Drine i Morave postoje grupirani u ve#e ili

manje nekropole na stotine i tisu#e tumula ve#inom skeletnih grobova sa istom ili sli!nom

tehnikom i obi!ajima sahranjivanja u kontinuitetu od rane bronce do razvijenog haltata.58 I

nalazi starijeg 'eljeznog doba sa ovog prostora su na osnovu svojih karakteristika usko povezani

sa kulturom starijeg 'eljeznog doba koja je je cvjetala u jugoisto!noj Bosni i !ine neodvojivi dio

glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba, Nedvojbeno rije! je o jednoj kulturnoj i narodnosnoj

cjelini, koju je rijeka Drina u svome gornjem i dijelom srednjem toku sjekla po samoj sredini. Sve

do kraja II svjetskog rata istra'ivanja starijeg 'eljeznog doba u jugozapadnoj Srbiji nisu ni blizu

bila stupnju istra'ivanja u jugoisto!noj Bosni. Tek od kraja 40-tih godina prolog stolje#a,

otpo!inju sistematska istra'ivanja 'eljeznodopskih lokaliteta u zapadnoj Srbiji. Kao i slu!aju

Glasinca i jugoisto!ne Bosne, gdje je nalaz kultnih kolica inicirao istra'ivanje, tako su i nalazi iz

Mramorca, koje je Milutin Garaanin obradio 1949, inicirali ne samo istra'ivanje prekodrinske

glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba, nego i otvorili pitanje prisustva Ilira na tlu Srbije i

55 Govedarica, 1985, 15-27 56 Na'alost najve#i dio prona"enog i neobra"enog i nepublikovanog materijala iz vremena ovih istra'iva!kih

kampanja je propao tijekom i neposredno nakon posljednjeg rata (nalazio se u prostorijama CBI ANU BiH). 57 Iskopavanja na Kre!i vo"ema su u dvije etape. Tijekom 1982. i 1983. god. ona su vo"ena u okviru projekta

Arheoloka istra'ivanja praistorijskih nekropola i naselja u periodu nastanka i upotrebe metala na podru!ju

Podrinja i ist. Bosne. Druga etapa istra'ivanja izvo"ena je u periodu 1988 - 1989. u okviru projekta Kulture Podrinja

u bronzano doba. Oba projekta je vodila Milica Kosori# za Zemaljski muzej u Sarajevu. Obilni materijal i

dokumentacija sa iskopavanja se nalazi u Zemaljskom muzeju i, izuzev manjeg dijela rezultata iz druge etape, nisu

objavljeni. Za djelimi!ne rezultate istra'ivanja na Savi#ima i Borak Brdo v. : Kosori#, 1983, 73-94; Isto, 1989; 58 Garaanin M.-.Garaanin D, 1956, 11 i d.; Garaanin M, 1949, 126 i d; 1957, ; 1973, 470-481;Garaanin, D

1954/5, 90 i d.; Zotovi# 1967;1972; 1985, 68-100


25

uop#e sredinjeg Balkana.59Iznena"uju#e djeluje !injenica da je do otkri#a dva srebrna pojasa i

jedne zlatne grivne, kao nalaza koji po svojim karakteristikama pripadaju krugu glasina!ke

kulture starijeg 'eljeznog doba, iz sela Mramorca u jaseni!kom kraju, dolo jo 1887 god,60. Kao

to vidimo ovo otkri#e vremenski korenspodira sa po!ecima istra'ivanja na glasina!kom

podru!ju, ali se moralo ipak !ekati skoro 60 godina da ovaj reprezentativni nalaz bude obra"en i

kronoloki i kulturno odre"en.

Milutin i Draga Garaanin su sredinom este decenije prolog stolje#a vrili istra'ivanja u

Ra'anima i Krivoj Reci.61Kasnija otkri#a monumentalnih grobova u Atenici, Pilatovi#ima i Novom

Pazaru i obrada materijala prona"enog u njima samo su dodatno potvrdila prisustvo ilirsko-

autarijatske komponente, i osvijetlila njen kulturni i narodnosni razvitak duboko na podru!ju

isto!no od Drine.62 Istra'ivanjima na ovom prostoru pored Milutina Garaanina i Drage Garaanin

u zadnjih par decenija bavili su se i Aleksandar Palavestra, koji se vie fokusirao na istra'ivanje

kne'evskih grobova, i M.Zotovi# koji je nastojao utvrditi vezu izme"u ilirskih Autarijata i

materijalne kulture starijeg 'eljeznog doba u jugozapadnoj Srbiji. 63 Monumentalni tumuli u

Novom Pazaru i Atenici su istra'eni u nizu kampanja od 1957. do 1962. god.64 Posebno vrijedne

nalaze dala je kampanja tijekom prve polovine 70-tih godina na lokalitetu Pilatovi#i.65

Istra'ivanja u Metohiji, koja su otpo!ela od druge polovine este decenije XX. st. su vodili

Jovan Glii#, Jovan Todorovi#, Dragoslav Srejovi#, Nikola Tasi#, Lj. Dai#, Natalija uri#, i ona su

najvie bila orijentirana na iskopavanja na lokalitetima Romaja (vrena u periodu 1970-1973) i

Pe!ka Banja, iako ni drugi susjedni kosovsko-metohijski lokaliteti nisu bili zanemareni.66

Istra'ivanja na lokalitetima Sand'aka i sj.Crne Gore otpo!eo je Fiala, da bi tek bila obnovljena

sedam decenija kasnije. Okolicu Pljevalja (kojom se i Fiala bavio) i Peter istra'ivali su 1.

Markovi# i Z.Letica, a monumentalnim grobom Lisje polje kod Ivangrada bavio se pored

Markovi#a, i V. Lekovi#.67 Istra'ivanja u Sand'aku, sj. Crnoj Gori i Metohiji, imaju posebnu

59 Garaanin M 1949, 126-135 60 Valtrovi#, 1887, 30 61 Garaanin M i D, 1956; Garaanin M. 1957; Isto, 1973, 470-481; Garaanin D. 1967

Najve#i dio nalaza iz jugozapadne Srbije karakteristi!nih za glasina!ku kulturu !uva se u Narodnom muzeju u

U'icu. Nalazi iz Novog Pazara nalaze se u Narodnom muzeju u Beogradu, a iz Atenice u Narodnom muzeju u 1a!ku. 62 Palavestra, 1984 63 Zotovi# 1967; Isto,1972; Isto, 1985, 68-100; Palavestra, 1984 64 Op#enito o tim istra'ivanjima v. Palavestra, 1984, 21-27

65 Zotovi#, 1979, 31 66 Dai#, 1957; uri#, 1964; Srejovi#, 1973; uri# -Glii# Todorovi#, 1975; Tasi#, 1979; Todorovi#, 1979, 67 Markovi#, 1966; Isto, 1984; Lekovi#, 1980; Letica, 1982;


26

vrijednost jer omogu#avaju uvid u jugoisto!ni pravac rasprostiranja Autarijata, odnosno sjeverne

varijante glasina!ke kulture starijeg 'eljeznog doba.

Za razliku od arheoloke gra"e iz jugoisto!ne Bosne, gra"a iz jugozapadne Srbije, sj. Crne

Gore i Sand'aka, nije sistematizirana u sintetskom obliku, i poznata je iz niza pojedina!nih

rasprava, monografskih tekstova i sintetskih djela koja se op#enito bave prapovijesti i

protohistoriji prostora isto!no i jugoisto!no od Drine, a !iji su autori ve# spomenuti istra'iva!i.68

Me"utim, i pored svega navedenog ipak je potrebno ista!i da ni u periodu 1945-1991,

arheolokih kampanja ni pribli'no onakvog obima i tipa kakve su vodili Truhelka i Fiala sa ciljem

istra'ivanja haltatske autarijatsko-ilirske kulture jugoisto!ne Bosne, vie nije bilo. Kao to

vidimo sve su se kasnija istra'ivanja bazirala jo uvijek najve#im dijelom na tekovinama radova

istra'iva!a iz perioda 1886-1897. Jedino je u neto ve#oj mjeri dolo do otkrivanja novog

materijala sa onog pravca rasprostiranja Autarijata isto!no od Drine.

Kada je rije! o arheolokim iskopavanjima koja su se desila na samoj visoravni, potrebno

je naglasiti da su neka od njih obavljanja nestru!no. Posebno se ta !injenica odnosi na

iskopavanja izvrena prije 1888 godine. I prilikom tih prekopavanja, obavljanih bez vo"enja

dnevnika iskopavanja, dolazilo je ne samo do razaranja stratigrafskih slojeva, nego i do razaranja

nereprezentativnog materijala. Upravo zbog toga za neke nalaze, kao to su na primjer glasina!ka

kultna kolica, a bez kojih bi naa vizija !itave glasina!ke kulture bila nezamisliva, moramo

konstatovati da im je vrlo teko odrediti i preciznu dataciju i mjesto u op#em aspektu

autarijatskog pitanja. Potrebno je spomenuti da su i gra"evinski radovi izvo"eni na ovom

podru!ju, isto kao i u slu!aju pronalaska kultnih kolica, doprinosili pronalasku arheolokog

materijala kao na primjer u slu!aju Kusa!a, Kosova i Sokoca.

Kada je o stupnju istra'enosti rije!, potrebno je podvu#i !injenicu da je on prili!no

nesrazmjeran u odnosu na pojedine oblasti. Najbolje je obra"eno (rekognisticirano, sondirano,

istra'eno) glasina!ko podru!je sjeverno od Pra!e (ju'no od ove rijeke skoro da nije ni bilo

istra'ivanja) i ire podru!je oko U'ica. U odnosu na spomenute oblasti slabije su obra"ene

Metohija i drugi dijelovi jugozapadne Srbije, dok su velika podru!ja jugoisto!ne Bosne (oko Fo!e,

uz Taru, prema srednjem Podrinju), Sand'aka i sjeverne Crne Gore ostala skoro neistra'ena !ak i

ako se na tome podru!ju nalazi i relativno veliki broj registriranih lokaliteta na kojima bi se

sigurno nalazio materijal autarijatsko-glasina!ke provenijencije.

Usporedo sa istra'ivanjima materijalne gra"e tekla su i povijesna i lingvisti!ka izu!avanja

autarijatske problematike. Fokus povjesni!ara se uglavnom usmjeravao na tri vrste podataka iz

68 Garaanin M, 1973, 505-507


27

autarijatske povijesti, a koja spominju slana vrela, veliko jezero i seobu izazvanu najezdom 'aba

i mieva. Na rasprave o slanim vrelima i velikim jezerom uvijek su se nadovezivala i pitanja

rjeavanja teritorije na kojoj su Autarijati 'ivjeli i odnosa sa susjednim narodima, dok su se sa

seobom Autarijati uvodili u koloplet dijadokih ratova i bili bi posmatrani sa pozicija povjesni!ara

koji su se bavili helenizmom. !ime bi izu!avanje Autarijata dobivalo i svoj povijesni smisao.

Ve# su Tallcsy i Rcker u prvom broju Glasnika Zemaljskog muzeja u svojoj argumentaciji

kojom su ime Bosna povezivali sa solju, koristili i povijesne podatke o slanim vrelima koje su

iskoritavali Autarijati i Ardijejci.69 Pored spomenute dvojice tra'enjem slanih vrela bavio se i Carl

Patsch.70 Problemom Velikog jezera bavio se i Vjenceslav Radimsky, koji se njime pozabavio u

izdanju GZM na njema!kom jeziku (WMBH),71 Patsch je bio i me"u prvima koji su zakora!ili u

pokuaj odgonetanja tajne 24. poglavlja Pseudo-Skilaksovog Peripla, u kome se spominje veliko

jezero, iza kojeg se pru'aju Autarijati. Pseudo-Skilaksovom jezeru Patsch je ina!e posvetio vie

radova u prvoj i drugoj deceniji XX. st.72 Pitanje velikog jezera, koje je prili!no dugo izazivalo

velike nedoumice uop#e u istra'ivanju Ilira, kona!no je na zadovoljavaju#i na!in rijeio Mate Sui#

u radu Gdje se nalazilo jezero iz 24. poglavlja Pseudo-Skilakova Peripla73

Pored spomenutih autora vrijedi ista!i i radove Zippela, Tomascheka i Polascheka74. Zippel

je dao i najstariju povijesnu rekonstrukciju koja je obuhva#ala samo zadnje razdoblje autarijatske

egzistencije, ali je zbog nekriti!kog koritenja Apijanovog izvjetaja, ova povijesna rekonstrukcija

teko prihvatljiva.75

Kao to vidimo nitko se sve do Fanule Papazoglu nije specijalno pozabavio, sa pozicije

izu!avanja povijesnih podataka, u cjelini ovim narodom, ve# se o Autarijatima pisalo uzgred u

kontekstu drugih povijesnih procesa, razli!ite problematike te izvjesnih arheolokih ili

69 Tallcsy, 1889, 7-10; Isto, 1893; Rcker, 1889, 11-12; Ina!e o soli u anti!kom razdoblju na isto!nom Jadranu

v. Zaninovi#, 1996, 394-401 70 Tallcsy, 1893, 335; Patsch, 1904, 241 71 Radimsky, 1896, 129-134 72 Patsch, 1906, 367-390; Isto, 1912, ; Isto, 1922, 43, pr. 4 73 Sui#, 1953, 111-129 74 Tomaschek, 1880, ; Isto, 1896, 2 593;Polaschek, 1937, 2 395 75 Zippel, 1877, 140 i d.Apijan je u stvari nabacao niz povijesnih !injenica u vrlo !udnu i nespojivu vezu. U

njegovom opisu ilirske povijesti tako nalazimo keltski napad na Delfe i vjerojatno u!estvovanje onih

postautarijatskih zajednica koje su priznale vlast Kelta u tome pohod, pohod Cimbra i Teutona s kraja II. st. p. n. e.,

najezdu 'aba, razornu epidemiju kuge koja je harala kod Ilira a najvie kod Autarijata i autarijatsku seobu i nestanak

povezane u jednu uzro!no-posljedi!nu cjelinu, !iji se proces odvijanja deavao veoma brzo.


28

lingvisti!kih pitanja.76Tek je F.Papazoglu u okviru svoje knjige Srednjobalkanska plemena u

predrimsko doba napravila jednu sinteti!ku povijesnu rekonstrukciju Autarijatske prolosti, ali

primarno promatranu iz vizure povjesni!ara vremena Aleksandra Velikog i helenisti!kog

razdoblja. 77 Samim tim je ona nastojala da to je mogu#e ve#i dio autarijatske povijesti uklopi u

okvir vremena Aleksandra Velikog i prvih decenija helenisti!kog razdoblja, !ime je prili!no suzila

razdoblje povijesnog postojanja Autarijata (skoro na samo par decenija!?). U kontekstu te

helenisti!ke pozicije potrebno je sagledati i druge radove F.Papazoglu o Autarijatima, u prvom

redu njen rad Autarijati i Lizimah .78 Odnosu Autarijata sa Tribalima sa aspekta i pisanih vrela

bavio se i Rastko Vasi#.79 Izvjesnu pa'nju rekonstruiranju autarijatske povijesti je posvetio i John

Wilkes, za razliku od npr. autora jedne druge sinteze o Ilirima Cabanesa !ije je spominanje

Autarijata fragmentarno.80

Izu!avanja autarijatske jezi!ne batine obavljala su se jedino u sklopu op#eg istra'ivanja

ilirske i paleobalkanske lingvistike, i to najvie promatranjem autarijatskog imena i hidronima

Tara. Tako su se tuma!enjima ova dva lingvisti!ka traga autarijatskog postojanja bavili ve#

spomenuti Tomaschek, zatim Kretschmer, Krahe, Schwyzer, Budimir, Mayer i Russu.81

Lingvisti!ka istra'ivanja nisu vodila ra!una da postoji jo jedan toponim Tara, koji se odnosi na

ime planine, Zanemarivanje ja!e obrade izraza Tara koji se odnosi na planinu, u odnosu na

pa'nju koja je posve#ivana hidronimu, prili!no je doprinio tome da lingvisti!ka istra'ivanja

ostanu nedovrena.

I kao posljednji va'niji rad koji se bavi Autarijatima i koji nastoji povezati tri segmenta

njihovog izu!avanja (arheoloki, povijesni i lingvisti!ki) potrebno je ista!i separat A.Benca u V

tomu Praistorije Jugoslavenskih naroda, ali on je imao prili!no op#enit odnos i nije se zadr'avao

mnogo na detaljnijoj razradi autarijatskog problema.82

Kao to vidimo o autarijatsko-glasina!kom pitanju, postoji do danas objavljena

mnogobrojna literatura i sa arheolokog i povijesnog i filolokog stajalita, ali parcijalnog

karaktera bez jasnog pregleda kompletnog autarijatsko-glasina!kog fenomena koje bi u sebi

76 Papazoglu, 1969, 70 77 Papazoglu, 1969, 69-100 78 Papazoglu, 1970 79 Vasi#, 1972, 117-133 80 Wilkes, 2001, 151-159

81 Kretschmer, 1925, 88, fus. 3; Krahe, 1925, 81; Isto, 1929, Isto, 1960, 113-123; Schwyzer, 1939, 66; Budimir,

1953, 3 i d.; Mayer, 1957, 70:, Russu, 1958, 107 82 Benac 1987, 737-802


29

sadr'avalo rezultate istra'ivanja sva tri segmenta (povijesnu gra"u, materijalnu zaostavtinu i

jezi!ne survivale).


30

Izvorna gra"aIzvorna gra"aIzvorna gra"aIzvorna gra"a

Pisana vrelaPisana vrelaPisana vrelaPisana vrela

Autarijati, kao i ostali ilirski narodi nisu imali svoju autohtonu knji'evnost niti su uop#e

poznavali umije#e pismenosti na svome materinjem jeziku.83 Oni zbog toga nisu ostavili pisana

originalna svjedo!anstva o svome na!inu 'ivota, svojim sje#anjima, iskustvima i predanima. I

samo zahvaljuju#i svome zna!aju i mjestu koje su zauzimali u op#ebalkanskom kontekstu,

Autarijati su mogli da budu primije#eni od naroda na ve#em kulturnom i civilizacijskom nivou, i

tako se utisnu u njihovo kolektivno sje#anje, i posrednim putem do"u i do nas. Time su i ime

Autarijata i njihova povijest ostali sa!uvani od zaborava i anonimnosti.84

Autarijate nisu spominjali samo anti!ki povjesni!ari, nego i zemljopisci, putopisci,

hroni!ari i duhovnici. To pru'a irok spektar uvida u pisanu izvornu gra"u o Autarijatima.

Me"utim zbog relativne udaljenosti i kontinentalne izoliranosti u unutranjosti Balkana, te vrlo

bitne !injenice da i!ezavaju upravo onda kada unutarnji i zapadni Balkan ulaze u horizont

interesovanja mediteranskih naroda, njihov ulazak u sferu interesovanja gr!kih, a kasnije i

rimskih pisaca bio je fragmentarne prirode. Podaci o Autarijatima su malobrojni i sadr'ajno

83 Do sada na autarijatskom narodnosnom, politi!kom i kulturnom prostoru nisu prona"eni niti se mogu

primijetiti bilo kakvi tragovi pismenosti, !ak ni na jezicima i pismima civilizovanih mediteranskih naroda u vremenu

kada su Autarijati 'ivjeli na ovom podru!ju. Za razliku od glasina!ke kulture, na podru!ju rasprostriranja

srednjobosanske kulturne grupe, u proto-urbanom naselju Pod prona"ena je sloju koji se datira na kraj VII. st. p. n. e.

!itava vaza sa natpisom, ispisanim umbroetrurskim alfabetom. Pored ove vaze, prona"eno je u mla"im slojevima

nalazita Pod, jo jedan manji pehar i prljenak sa po nekoliko slovnih znakova, te fragment vaze s dijelom natpisa.

Covi#, 1964 A; Isto, 1976, 207-208; Isto, 1987 A, 504; 523; Isto, 1991 A; alabali#, 1967, 35-45; Arheoloki leksikon,

Tom II, 1988, 137; 164; Stip!evi#, 1989, 191;

Ali pitanje pismenosti na tlu dananje Bosne i Hercegovine je mnogo slo'enije pitanje, nego to bismo to

mogli i da zamislimo. 1ak ni urednici Arheolokog leksikona BiH, do danas najreprezentativnijeg izvora informacija

za BH arheologiju, anti!ku i srednjovjekovnu povijest nisu mogli da decidirano odgovore koji su to najstariji tragovi

pismenosti na tlu BiH, nego su preutno ostavili mogu#nost da su i znakovi urezani na keramici vin!anske kulture

prona"enoj na lokalitetu Gornja Tuzla, !ije porijeklo i zna!enje jo uvijek nije utvr"eno, najstariji znakovi pisane

komunikacije na tlu BiH. (Arheoloki Leksikon BiH, Tom I, 1988, 137; natuknica B.1ovi#a) 84 Unutranjost Balkana je Grcima bila interesantna i iz prakti!nih razloga. Barbarski svijet jugoisto!ne Europe

je bio jedan od glavnih rezervoara sirovina i robova, kojima se snabdijevalo razvijeno robovlasni!ko drutvo stare

Gr!ke. Tako na primjer u Ateni krajem V. st. i po!etkom IV. st. p. n. e. me"u robovima nalazimo evidentirane i

Tra!ane, Da!ane, Tribale, Gete. (Epigrafski spomenik IG II-2 Na, 1951 b, 23). Sve je to neminovno vodilo tome da i

gr!ki pisci obrate pa'nju na barbarske narode unutranjosti.

salmedin mesihovic - ilirike

Documents