B.V.-Ban

1) JEZIK I GRAMATIKA -1.dio JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju. GOVOR je konkretna realizacija jezika. Nastajanje jezika: Teorija krikova smatra da je jezik nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih zvukova kod praovjeka u trenucima jakih emocija Onomatopejska teorija smatra da se jezik razvio oponaanjem zvukova iz prirode. Jezik mimike i pokreta mogao je prethoditi govoru. Izraz jezinog znaka ini ga materijalna strana jezinog znaka materijalizirati apstraktan pojam izgovaranjem (glasovi) i zapisivanjem (slova) Sadraj jezinog znaka znaenje koje to to je zapisano ili izgovoreno ima u naoj podsvijesti Jezini znakovi se u govoru ostvaruju kao fonemi, a u pismu kao grafemi. Put prenoenja poruke Govornikova psiholoka faza pojam nastaje u svijesti govornika Govornikova fizioloka faza impuls se prenosi od mozga do govornih organa Govornikova fizika faza govorni organi se pokreu i nastaju glasovi Sugovornikova fizika faza do uha mu dolaze zvuni valovi nastali glasovima Sugovornikova fizioloka faza impuls se prenosi od uha do mozga Sugovornikova psiholoka faza pojam nastaje u svijesti sugovornika Kontekst okolina jezine jedinice u kojoj ona dobiva odreeni smisao Zalihost/Redundancija viak obavijesti u komunikaciji koju daje kontekst i kojemu je svrha izbjegavanje nesporazuma (ono to je vika je zalihosno) Idiom je svaki pojavni oblik jezika, to su svi idiolekti (govori pojedinaca), lokalni jezini sustavi, dijalekti i jezici. Dijeli se na: organski vezan za sela ili ostale najnie razvojne stupnjeve drutva neorganski standardni jezik autonoman vid jezika svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastino stabilan u vremenu substandardni idiomi - nije usko vezan za odreenu sredinu kolokvijalni jezik atrovaki jezik dobni argoni struni argoni HRVATSKI: Prajezik indoeuropski; skupina BALTIKO SLAVENSKA > junoslavenski > Zapadni Skupina ljudi u nekom mjestu ine mjesni govor, pa dijalekt, pa narjeje, pa jezik NORME sustavi pravila kojima se odreuju naini koritenja standardnog jezika. 1

B.V.-Ban

ortografska (pravopisna) Nadimci se piu velikim slovom. ortoepska (pravogovorna) - Jednoslone rijei imaju silazan naglasak. gramatika (morfoloka) Pridjev se s imenicom slae u rodu, broju i padeu. sintaktika stilski neobiljeen red rijei u jednostavnoj reenici: SPO leksika knjievnik se slui rijeima Hrv. Knjievnog jezika stilistika odstupanja od norme doputena su radi stvaranja, npr., atmosfere GOVORNI ORGANI: POMINI: grkljan, glasiljke, nepce s resicom, jezik, donja eljust, drijelne stjenke, usne NEPOMINI: tvrdo nepce, gornja eljust, zubi NASTANAK GLASA: Zrana struja prolazi iz plua kroz dunik i provlai se kroz grkljan s glasiljkama tu dobiva oblik glasa. Zatim dolazi u grlo nad kojim se nalazi drijelo. Ono vodi u usnu i nosnu upljinu. Te upljine slue kao rezonatori (za pojaavanje glasa). U njima zrana struja dobiva konani oblik. GLAS najmanji odsjeak izgovorene rijei. FONETIKA znanstvena disciplina koja prouava glasove same po sebi, njihova artikulacijska (mjesto i nain tvorbe) i akustina (zvunost) svojstva. FON glas sam po sebi. FONOLOGIJA znanstvena disciplina koja prouava foneme kao razlikovne jezine jedinice, kako jezik iskor. glasove koje je fonetika opisala. FONEM najmanja jezina jedinica koja sama nema smisao ali ima razlikovnu ulogu. (30 + otvornik ie + samoglasno r) PODJELA GLASOVA: OTVORNICI svi glasovi kod kojih je prolaz zrane struje otvoren, tj. ne pojavljuje se nikakva zapreka, a glasiljke trepere AEIOU + dvoglas IE ZATVORNICI svi glasovi kod kojih zrana struja nailazi na djelominu ili potpunu prepreku. PODJELA OTVORNIKA: Podjela prema poloaju jezika u odnosu na nepce: VISOKI: i, u SREDNJI: o, e NISKI: a Podjela prema vodoravnom poloaju jezika u odnosu na nepce: PREDNJI: i, e, ie STRANJI: o, u MIRUJE: a PODJELA ZATVORNIKA: Podjela prema nainu tvorbe: 2

B.V.-Ban

Zvonanici (Sonanti): djelomina prepreka - V jela munjena rulja. v, j, l, m n, nj, r, lj umnici (Konsonanti): potpuna prepreka: Zatvorni / Praskavi / Eksplozivni: Bode ga patak. b, d, g, p, t, k Tjesnani / Frikativi: Saeh za efa. s, , h, z, , f Poluzatvorni / Sliveni / Afrikate: c, , , , d Podjela prema mjestu tvorbe: Usneni / Labijali: dvousneni/bilabijali: p, b, m usnenozubni, labiodentali v, f Jezini: prednjojezini / zubni / dentali: d, t, n, c, z, s desnici / alveolari: r, l srednjojezini /prednjonepani / palatali: , , , , , d, j, lj, nj stranjojezini / zadnjonepani / velari / jedrenici: k, g, h Podjela prema zvunosti: ZVUNI b d g z d - - - zategnute glasiljke BEZVUNI p t k s f c h oputene glasiljke NEUTRALNI v, j, l,m, nj, n, r, lj zvonanici Z+B > BB B+Z > ZZ PU MU RU pmr su SUPROTSTAVLJENI FONEMI. U je FONOLOKA OKOLINA ine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema. Suprotstavljanje fonema u istoj fonolokoj okolini je FONOLOKA OPOZICIJA/OPREKA. ALOFON fonem uvjetovan okolinom, njegova izgovorna varijanta.

MORFEM osnovni i nepromjenjivi dio rijei. MORFEMSKA ANALIZA postupak razdvajanja rijei na morfeme Podjela morfema prema poloaju PREFIKS KORIJEN SUFIKS Zajedniki naziv AFIKSALNI morfemi MORFOLOGIJA jezina disciplina koja prouava morfeme odnosno vrste rijei MORFONOLOGIJA dio gramatike koji prouava fonemski sastav morfema i veze izmeu sastava morfema i njihovog funkcioniranja. MORF oblik sam po sebi (morfem pek morfi pe, pek, pec, pe) PREFIKS predmetak, SUFIKS dometak 3

B.V.-Ban

ALOMORF varijanta morfema izrazom djelomino razliita a sadrajem jednaka. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u rijei zamijenjen drugim. GLASOVNE PROMJENE FONOLOKI UVJETOVANE ALTERNACIJE do njih dolazi zbog prirode samog fonema, tj. zbog drukije raspodjele fonema unutar morfema. 1. jednaenje suglasnika po zvunosti 2. jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe 3. stapanje suglasnika 4. ispadanje suglasnika MORFOLOKI UVJETOVANE ALTERNACIJE one nisu uvjetovane prirodom fonema, nego gramatikom ili tvorbenom kategorijom. 1. nepostojano a 2. nepostojano e 3. prijeglas 4. navezak 5. zamjena l sa o (vokalizacija) 6. palatalizacija 7. sibilarizacija 8. jotacija 9. alternacije ije/je/e/i NEPOSTOJANO A je ono a koje se gubi i ponovno javlja u razliitim oblicima iste rijei, uvijek u zadnjem slogu. Javlja se: u nominativu i genitivu mnoine, u nominativu jednine pridjeva (neodreen oblik), u nominativu jednine nekih zamjenica Npr. vrabac vrapca, laljivac laljivca, narana naranaa, izloba izloaba umoran umorna, modar modra, bistar bistra kakav kakva, sav svega, nekakav nekakva NEPOSTOJANO E javlja se u kajkavskim govorima. Npr. akovec akovca Gubec Gupca ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) - suglasnik L na kraju nekih rijei ili na kraju sloga zamjenjuje se samoglasnikom O: Kad se javlja: u mukom rodu GPR, u Nominativu jd. imenica mukog roda, ispred sufiksa -ba Npr., htio htjela, aneo anela, kotao kotla, posao posla, pisao pisala, prevodilac prevodioca, mislilac mislioca, dijel dio, cijel cio, dijeliti dioba, 4

B.V.-Ban

Ne provodi se u: imenicama na lac, nominativ jd i genitiv mn. npr. ronilac ronilaca, donosilac donosilaca. PALATALIZACIJA velari kgh ispred e, i u palatale (vuk vue, velik veliina, mnogi mnoina, duh due, prah praina) dental c ispred e, i u (mjesec mjesee) dental z ispred e u (vitez vitee) Kad se javlja: u vokativu jednine imenica mukog roda na kghcz (puh, junak, mjesec, knez) u prezentu i aoristu glagola kojima osnova zavrava na kgh (pekti peem, podigti podie) u tvorbi umanjenica sufiksima -ica, -i imenica na kgh (krug krui, noga noica, muha muica) ispred nekih sufiksa (mrak mraan, duh dua) Ne provodi se u: kolega kolege, buha buhica, zeko - zekin SIBILARIZACIJA velari kgh ispred i prelaze u sibilante czs Npr. ruka ruci, knjiga knjizi, duh dusi Kad se javlja: u dativu i lokativu jednine imenica enskog roda (majci, knjizi, svrsi) u dativu, lokativu, instrumentalu mnoine imenica mukog roda (acima, vrazima, dusima) u imperativima glagola kojima osnova zavrava na kgh (reci, teci, lezi) Ne provodi se u: osobnim imenima i prezimenima, imenicama odmila (hipokristicima), nekim zemljopisnim imenima (Krki, Kartagi) i imenicama na -cka, -ka, -ka, -zga, -tka, a neke mogu imati dvojake oblike (juhi jusi, pripovijetki pripovijetci) JOTACIJA stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u novi palatalni suglasnik t+j (ut utji ui) d+j (mlad mladji mlai) h+j (suh suhji sui) s+j (visok visji vii) z+j (brz brzji bri) g+j (drag dragji drai) c+j (micati micjem miem) k+j (jak jakji jai) l+j lj (posoliti posoljen) 5

B.V.-Ban

n+j nj (puniti punjen) Kad se javlja: u komparativima na ji u prezentu i imperfektu glagola na -jem, -jah u GPT na jen u instrumentalu jd enskog roda na ju (radostju radou) u zbirnim imenicama na je EPENTETSKO ILI UMETNUTO L - oblik jotacije kad se pbmv nau ispred J pa se umee L. Promjena se zove EPENTEZA. Npr. grubji grublji, grmje grmlje, snopje snoplje, mravji mravlji

JEDNAENJA (ASIMILACIJE) SUGLASNIKA JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI Do jednaenja dolazi kada se dva suglasnika razliita po zvunosti nau jedan pokraj drugoga. Z + B > BB rob + stvo ropstvo uz + put usput B + Z > ZZ svat + ba svadba naru + ba narudba Ne provodi se u: suglasnike skupine dc, d, d, ds, d (podcijeniti, oditati, predstava, podiati) sloenice s ispod/iznad (iznadprosjean, ispodprosjean) druge sloenice kada je to potrebno radi jasnoe (podtekst, postdiplomski, nadtrati) JEDNAENJE PO MJESTU TVORBE Do jednaenja dolazi kad se jedan kraj drugog nau dva suglasnika razliita po mjestu tvorbe. s + , , lj, nj > sepati epati nosnja nonja z + , d, lj, nj > kaznjiv kanjiv pazljiv paljiv voznja vonja 6

B.V.-Ban

h + , > orahi orai trbuhi trbui drhem drem n + b, p > m inbenik imbenik stanben stamben obranbeni obrambeni Ne provodi se u: kad su lj ili nj nastali glasovnom promjenom ( snijeg snjean, slijep sljepoa), ako su na poetku drugog dijela sloenice (razljutiti, raznjihati, izljubiti) ili u sloenicama poput jedanput, stranputica kada je n na kraju prvog dijela sloenice. STAPANJE SUGLASNIKA Kad se nau dva ista stapaju se u jedan (bezzvuan bezvuan) To se esto dogaa zbog neke glasovne promjene: pet + deset peddeset bez + ini beini iz + sipati issipati Ne provodi se u: u superlativima pridjeva na j (najjai, najjadniji) i u sloenicama (naddravni, izvannastavni, dvadesettreina) ISPADANJE SUGLASNIKA Do glasovne promjene dolazi radi lakeg izgovora. d i t ispred c i sudac sudca suca otac otca oca svetac svetca sveca d i t u skupovima st,t,zd,d ispred suglasnika osim r i v: koristna korisna kazalitni kazalini obrastla obrasla goditnji godinji nudna nuna Ne provodi se u: rjeima stranog porijekla (protestni, azbestni), a moe biti i da imaju dva oblika zadatci, dodatci s u sufiksu ski kad se nae iza i ribiski ribiki Gospiski gospiki

7

B.V.-Ban 3.dio GRAFEMI - temeljna slova, izvedena slova, dvoslovi, troslov jedan fonem vie grafema vie fonema jedan grafem PRAVOPIS ortografija, propisuje pravila o pisanju grafema, rijei i skupova rijei. PRAVOGOVOR ortoepija, propisuje pravila o izgovoru rijei. GRAFEMSKI SUSTAV sustav pisanih znakova za foneme. FONEMSKI SUSTAV se ne podudara s grafemskim. jedan fonem je najee jedan grafem, ali moe biti i 2 i vie. POVIJEST JEZIKA Tri hrvatska pisma: latinica, glagoljica i zapadna irilica (bosanica) DJELA: LATINICA Red i zakon sestara dominikanki ibenska molitva GLAGOLJICA Baanska ploa Vinodolski zakonik Misal po zakonu rimskoga dvora BOSANICA Poljiki statut ETIMOLOKI PRAVOPIS trai da rije piemo tako da se vidi njezin nastanak (preddvorje) FONOLOKI PRAVOPIS da svako slovo u rijei odgovara glasu koji izgovaramo. (predvorje) NA fonoloko-etimoloki. IJE JE I E PRAVILA: PRVO PRAVILO ije se ispred naglaenog sloga pretvara u je DRUGO PRAVILO izvedena imenica/pridjev iz glagola gubi ije u je POSEBNO PRAVILO SUG + r + ije > je/e IJE U JE: u dugoj mnoini imenica koje dobivaju slog vie (cvjetovi, snjegovi svjetovi) u genitivu mnoine imenica enskog roda s nepostojanim a (popijevka, pripovijetka pripovjedaka imenice enskog roda na -ota, -oa, -ina (grehota, sljepoa, bijel bjelina) imenice srednjeg roda koje u GDLI dobivaju slog vie (dijete djeteta) zbirne imenice na ad (zvijer - zvjerad, drijebe drjebad/drebad) u deminutivima na -i, -i, -ica, -ica (mijeh mjei, korijen korjeni, zvijezda zvjezdica, cijev cjevica) glagolske imenice nastale od svrenih glagola (navijestiti navjetenje, prosvijetliti prosvjetljenje, izlijeiti izljeenje) augmentativi (svijet svjetina) u prvom dijelu sloenice (zvijer zvjerokradica, cijev cjevovod) u komparativu (bljei, ljepi, bjedniji) u opisnim pridjevima na -ast, -kast, -cat, -it (cjevast, bjelkast, cjelcat, rjeit) pridjevi na ovit (pjeskovit, brjegovit/bregovit) sloeni pridjevi (cjeloveernji, bjelokosni) 8

B.V.-Ban

IJE OSTAJE IJE: ponekad u dugoj mnoini (lijekovi, tijekovi) kratka mnoina (snijezi, korijeni) zbirne imenice na je (cvijee, lijee) u deminutivima na -ce, -ak, -ka (odijelce, drijelce, korijenak, cijevka) glagolske imenice nastale od nesvrenih glagola (svijetljenje, cijepljenje, dijeljenje) u posvojnim pridjevima na -ov, -ev, -in (pijetlov, slijepev, zvijezdin) (OSIM KOD brjestov, drjenov, ljeskov)

IJE I JE U GLAGOLIMA: IJE>JE kad od svrenog s ijetvorimo nesvreni sa -ivati, -avati dodijeliti dodjeljivati ocijeniti ocjenjivati razmijeniti razmjenjivati rijeiti rjeavati primijeniti primjenjivati JE>IJE isto u promjeni vida kad svreni glagol ima u sebi je dospjeti dospijevati podsjei podsijecati sagorjeti sagorijevati razumjeti razumijevati ALI kada ima u osnovi MJERA MJESTO SJESTI onda ostaje je zamjeriti se zamjerati se premjestiti premjetati nasjesti nasjedati JO: lei lijeganje, lijegati zreti sazrijevati umjeti umijem razumjeti razumijem -htjeti - -htijem -spjeti - -spijem smjeti smijem NAGLASAK je isticanje sloga visinom i jainom glasa. NAGLASNE/PROZODIJSKE JEDINICE: JAINA (intenzitet) naglaeno ili nenaglaeno TRAJANJE (kvantiteta) dug ili kratak INTONACIJA (kretanje tona) silazna ili uzlazna PROZODIJA znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi prouavanjem prozodijskih jedinica (visine, trajanja, intonacije). Dugi naglasci se esto ostvaruju ispred suglasnie skupine. Kratki naglasci se esto ostvaruju ispred samoglasnike skupine. NAGLASNA ILI IZGOVORNA CJELINA ine ju naglaena rije i vie ili jedna 9

B.V.-Ban nenaglaena rije koja se ispred ili iza nje uz nju vee u izgovoru. ETIRI PRAVILA: 1. Jednoslone rijei moraju imati silazne naglaske. 2. Troslone ili vieslone rijei na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske. 3. Dvoslone ili vieslone rijei na poetnom slogu mogu imati sve naglaske. 4. Na zadnjem slogu u hrvatskim standardnim rijeima ne moe stajati nikakav naglasak. Kratko silazni: \\ (nebo, kist, procjena) Kratko uzlazni: \ (magla, sarma, kabanica, pozornica) Dugo silazni: (sunce, unka, mir, pamenje, cijeli) Dugo uzlazni: / (duga, tuga, rezervirati) NENAGLAENA DUINA nalazi se iza naglaenog sloga (vee se uz naglasak ispred sebe). Moe se nalaziti u osnovnom obliku neke rijei, na tvorbenom sufiksu ili na nastavku. Oznauje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi. GDJE SE JAVLJA: padei: Genitiv jednine enskog roda (tame, vode) Instrumental jednine enskog roda (tamom, vodom) Genitiv mnoine svih rodova (tama, voda, polja, novaca) Odreeni oblici pridjeva (bijeli, bijeloga, bijelome) Prezent (gledam, gleda, gleda) GPS (itajui, piui, videi) GPP (proitavi, napisavi, nacrtavi) RAZLIKOVNA ULOGA imaju ju i naglasak i nenaglaena duina (unuka unuka) RIJEI dijelimo na: TONIKE ILI NAGLAENE RIJEI, NAGLASNICE ATONIKE ILI NENAGLAENE RIJEI, NENAGLASNICE (KLITIKE: ENKLITIKE I PROKLITITE) Proklitike (prislonjenice, prednaglasnice) nenaglaene rijei koje stoje ispred naglaene. Vrste proklitika: prijedlone: svi jednosloni prijedlozi (od, do, u, za, sa) neki dvosloni prijedlozi (meu, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko) trosloni prijedlozi sloeni sa iz- (ispod, iznad, izmeu, izvan) veznici - (a, i, ni, da, kad(!)) negacija - ne Prelazak naglaska na proklitiku: nenaglaene pred uzlaznim naglaskom (u vodi, na jeziku, o trubi) naglaene pred silaznim naglaskom (u grad, po vodu, ne znam) kratkouzlazni (ne znam) kratkosilazni (u grad, po vodu) 10

B.V.-Ban

Enklitike (naslonjenice, zanaglasnice) nenaglaene rijei koje stoje iza naglaene Vrste enklitika: glagolske nenaglaeni oblici prezenta pomonog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) nenaglaeni oblici aorista pomonog glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) nenaglaeni oblici prezenta pomonog glagola htjeti (u, e, e, emo,ete, e) zamjenike nenaglaeni oblici osobnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, vas, ih) nenaglaeni oblici osobnih zamjenica u dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im) nenaglaeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih) nenaglaeni oblici povratne zamjenice (si, se) estica (rijeca) li Redoslijed enklitika: 1. prvo glagolska, pa zamjenika (osim treeg lica je poelio mu je) 2. prvo zamjenika u dativu, zatim ostale zamjenike (ako mu je pokloni) 3. prvo li, glag., zamj (D), zamj (G/A), (Kako li e mu se, Smatra li da e mu ih) (opet je ide na kraj zar joj ih je poklonio) NASTAJANJE SLOVA : prema osnovnom k ili c imeniki sufiksi -a, -aa, -jaa, -iar, -i, -ica, -ina, -e, -eak, -iak, -i, -aga, -iina, -ina pridjevski sufiks -aak, -ian, -iki, -aan, -aki, -iv, -iast NASTAJANJE SLOVA : prema osnovnom t ili imeniki sufiksi -i, -oa, -a, -da, -ba, -aa pridjevski sufiksi -ai, -ei NASTAJANJE SLOVA D: prema osnovnom budet, dem, depar, dez, patlidan, dungla, narudba, svjedodba, predodba, jednadba, eirdija, buregdija, buregdinica, evabdinica, damija, demper, dep, deparac, dokej, dudo, duboks, menader, kanda, fildan, hoda, pidama, srdba, NASTAJANJE SLOVA : prema osnovnom d avao, on, urica, sue, evanelje, lea, mlai, groe, prilagoavati, uvrijeen, ak, aki, urevaki, mea, ubre, ipati, erdan, puna, ra, maioniar, aa

2. TEORIJA KNJIEVNOSTI

11

B.V.-Ban

Umjetnost subjektivnost, individualnost, osobnost, senzibilnost, slikovitost, ritminost Znanost istrauje, dokazuje, zakljuuje Teorija knjievnosti bavi se pojmovima, terminima, stilistikom i metrikom, raznim knji.podjelama na rodove i vrste Povijest knjievnosti prati kronoloki razvoj knjievnosti kroz vrijeme, bavi se periodizacijom Knjievna kritika dio znanosti o knjievnosti koji se bavi analizom i tumaenjem knjievnih dijela i utvrivanjem njihovih umjetnikih vrijednosti. Periodizacija smjetanje knji. Djela u odr. Razdoblje, epohu ili period (vremenske i stilske odrednice) Podjela: pisana i usmena, na standardnom jeziku i dijalektalna, rodovi i vrste, poezija i proza Autori: talent, mata, senzibilnost, ali je usmeni neobrazovan i anoniman; Prvobitna umjetnost sinkretska, nema pisane rijei, estetski i utilitarni (svakodn. Potreba i pomo) karakter Usmena knjievnost : usmena predaja, narodna knjievnost, anoniman i neobrazovan autor, dio svakodnevice, sinkretska Pisana knjievnost: kontinuitet pisane rijei, poznat i obrazovan autor Rodovi: Epika, Drama, Lirika i Diskurzivni rod (putopisi, kritike, lanici, eseji) KNJIEVNI ROD je skupina knjievno-umjetnikih tekstova slinih po nainu pisanja

2.1. LIRIKA Melika starogrko lirsko pjesnitvo pjevano uz glazbu (gr. Melos pjesma) iz koje se razvila lirika Lirika obiljeja: moe biti u stihu ili pjesma u prozi. izraavanje osjeaja, miljenja, stava, kratkost, saetost, jezgrovitost, konciznost, subjektivnost, sugestivnost, slikovitost; Sinestezija stilsko izraajno sredstvo u kojem su objedinjeni razliiti doivljaji i efekti TEMATSKA PODJELA intimno-refleksivna (Cesari Pjesma mrtvog pjesnika) domoljubna (SSK Moj Dom) pejzana (Cesari Voka Poslije Kie) ljubavna (Pupai Zaljubljen u ljubav) 12

B.V.-Ban

socijalna (Cesari Vagonai) duhovno-religiozna (op Isus ita novine) Sonet lirska pjesma koja se sastoji od prvo dva katrena, pa dvije tercine, a ima obgrljenu rimu abba cdc; klasilni (petrartkistiki) ili elizabetanski (ekspirovski) Kompozicija nain na koji su manji dijelovi teksta sastavljeni u cjelinu (strofina ili stihovna) KITICE: distih/dvostih, tercina/tercet, katren/kvartina, peterostih, sestina, septima, oktina Stih i strofa misaona, ritmika i semantika (smislena) cjelina Ritam govorna kategorija ostvarena sveukupnou razliitih jezinih elemenata (izbor i poredak rijei, stilska sredstva, izmjena nagl. i nenagl. slogova i rijei Heksametar vrsta stiha koja se sastoji od est stopa ili mjera Daktilski heksametar vrsta stiha kokja se sastoji od 6 stopa 5 daktila i troheja Stopa ili mjera mala ritmika cjelina sastavljena od slogova Versifikacija znanost o stihu, grki i latinski imaju kvantitativnu (dugi i kratki slogovi) a mi silabiku (nagl. i nenagl. slogovi) versifikaciju STOPE: Daktil stopa koja se sastoji od jednog dugog i dva kratka sloga Trohej stopa koja se sastoji od jednog dugog i jednog kratkog sloga (njime zavrava D.H.) Spondej stopa koja se sastoji od dva duga sloga Jamb stopa koja se sastoji od jednog kratkog i jednog dugog sloga TEMA interesno podruje pisca MOTIV najmanja tematska jedinica (figurativni i apstraktni) POENTA mjesto u knji. djelu gdje se najvie naglaava osnovna ideja PJESMA U PROZI krai prozni tekst koje ima sve osobine lirskog izraza, a izraava subjektivne osjeaje, stavove i miljenja STILSKA-IZRAAJNA SREDSTVA: Figure figure dikcije (glasovne/zvune), rijei (tropi), konstrukcije, misli STIL izbor iz jezika, donosi razliitost, moe biti umjetniki (jedn,suh, kien, bujan) i neumjetniki (admin, znan, kolokv, public) FIGURE DIKCIJE zasnivaju se na uinku odreenih glasova i zvukova u govoru asonanca ponavljanje istih samoglasnika u stihu 13

B.V.-Ban

aliteracija ponavljanje istih suglasnika u stihu onomatopeja oponaanje zvukova iz prirode anafora ponavljanje rijei na poetku stiha epifora ponavljanje rijei na kraju stiha simploka ujedinjenje anafore i epifore anadiploza rije s kraja stiha se ponavlja na poetku slijedeeg FIGURE RIJEI tropi, zasniva se na promjeni osn zna rijei metafora skraena poredba, preneseno znaenje metonimija podvrsta metafore, jednom rijeju zamjenjuje se vea cjelina (hrabar ovjek sila) personifikacija davanje ljudskih osobina svemu to nije ovjek sinegdoha pars pro toto dio se uzima za cjelinu (ovjek je unitio prirodu) eufemizam ublaavanje nekog pojma (pijan veseo) epitet ukrasni pridjev alegorija cijelo djelo u prenesenom znaenju simbol - rije koja se doivljava u prenes.zna., opi i individualni FIGURE MISLI - za razliku od figura rijei, figure koje se odnose na iri smisao poredba usporedba na temelju slinosti antiteza usporedba na temelju suprotnosti hiperbola - preuveliavanje litota - umanjivanje gradacija postupno stupnjevanje ironija govori jedno, misli drugo oksimoron - suprotni pojmovi (glasna tiina) paradoks - nevjerojatni, ali mogui parovi rijei (Znam da nita ne znam.) FIGURE KONSTRUKCIJE inverzija redoslijed rijei obrnut od gramatikog retoriko pitanje pitanje na koje se ne oekuje odgovor asindeton nizanje rijei bez njihova gram povezivanja polisindeton - nepotrebno nizanje veznika TRADICIONALNI LIRSKI OBLICI: Tradicionalni lirski oblici oblici koji se od davnina nisu previe mijenjali tematikom, osj. stavom i oblikom: HIMNA I ODA: sveane, posveene neemu to ovjek jako potuje Grka Pindar i Alkej Rim Horacije 14

B.V.-Ban

himna: Antun Mihanovi Horvatska domovina oda: Petar Preradovi Rodu o jeziku DITIRAMB: autor naglaeno iznosi oduevljenje i radost slave se ivotne radosti onom koji je uzdignut do zanosa nastala u Grkoj u ast boga Dioniza Vladimir Nazor Cvrak ELEGIJA: tuno raspoloenje, bol, alost za nedostinim Ovidije Ex Ponto prvotno su to u Rimu bile ljubavne pjesme elegijski distih 1 heksametar, 1 pentametar Franjo Ciraki Florentinske Elegije EPITAF: umjetniki oblikovan natpis na nadgrobnom spomeniku lapidarnost izraavanje bitnoga MOTO natpis na poetku knjievnog djela navjeuje dalji smisao teksta Mak Dizdar Zapis o zemlji EPIGRAM: kratki lirski tekst u stihu stav, miljenje, osjeaj kritiki odnos autora Rim Marcijal Krivi izbor Grka Simonid IDILA

2.2. LIRSKO-EPSKE VRSTE LIRSKO-EPSKE VRSTE BALADA nastala u 14/15. stoljeu u kotskoj, pjeva o nesreama i stradanjima polaganim rimom, uobiajen kraj je tragina smrt junaka ROMANCA nastala u 14/15. stoljeu u panjolskoj, ljubavna tematika, ivo opisuje neki dogaaj ubrzanim ritmom, osjeaj vedrine POEMA ima i dramske elemente, epski se dogaaj prikazuje izrazito pjesnikim postupkom EPSKI ELEMENTI: prolo vrijeme, epska scena, radnja, likovi, dijalog i monolog LIRSKI ELEMENTI: osjeaji, ritam, sugestivnost, stilska sredstva, epiteti OBILJEJA EPSKE POEZIJE: 15

B.V.-Ban

stalni epiteti antiteza (poredba koja se temelji na opreci ili suprotnosti) SLAVENSKA ANTITEZA sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora na to pitanje fromulaian nain izraavanja cjeline i formule koje se ponavljaju u istom ili slinom obliku, uvijek su ritmiki i funkcionalno iste, najavljuju i zakljuuju deseterac epski deseterac je stih koji ima cezuru (stanku) nakon etvrtog sloga, zove se i nesimetrini

2.2. EPIKA Karakteristike: opirnost, fabula, likovi, pokuaj objektivnosti, Tehnike pisanja: dijalog, monolog, naracija i deskripcija SREDSTVA RETARDACIJE: digresije manja odstupanja od glavne fabule, dui opisi nekog predmeta, osobe ili dogaaja epizode vea odstupanja od fabule koja ne utjeu bitno na tijek fabule i imaju svoje samostalno znaenje retrospekcija (reminiscencija) vraanje u prolost opisi dijalog i monolog ponavljanja (formule, stalni epiteti, ponavljanje itavih strofa ili dijelova) U STIHU: - lirsko epska pjesma - epska pjesma opisuje povijesne dogaaje, slavi junake, veinom iz naroda, crno bijela tehnika karakterizacije, vea od lirske pjesme, ima fabulu, jedan dogaaj, malo likova, ima jasnu poruku - ep i epopeja: EP dui oblik epske poezije EPOPEJA vrsta povijesno junakog epa koji obuhvaa sve aspekte ivota jednog naroda u odreenom povijesnom trenutku TEMATSKA PODJELA EPOVA: povijesno junaki filozofski religiozni ljubavni idilini pustolovno-avanturistiki ZAJEDNIKE OSOBINE EPOVA: 16

B.V.-Ban

opirnost razvijena fabula sredstva retardacije puno likova i opisa U PROZI: JEDNOSTAVNI OBLICI mit legenda bajka basna zagonetka vic SLOENIJI OBLICI kratka pria novela pripovijetka roman JEDNOSTAVNI OBLICI: prvotno nastali iz usmene knjievnosti situacije iz svakodnevnog ivota MIT jednostavan oblik koji objanjava nastanak svijeta ili bilo to to nisu znali objasniti racionalno LEGENDA pria iz naroda, puko vjerovanje, mitski, fantastini i zbiljski dogaaji BAJKA udesan svijet, terapeutski uinak, sretan zavretak, borba dobra i zla, tipiziran poetak, ponavljanje istih motiva, brojevi (3,7,9,12), krnji perfekt BASNA kroz likove ivotinja (personifikacija) prikazuju ljudske karaktere, prenosi poruku i ima pouan karakter ZAGONETKA, VIC, TRA, REBUS, ANEGDOTA itd SLOENI OBLICI: NOVELA: krae prozno djelo javlja se u 14. stoljeu u predrenesansi , zaetnik je Giovanni Boccacio (Dekameron) kratkoa samo jedan zaplet cjelovitost obrade teme (istie odnose i psiholoku analizu) 1 ili 2 glavna lika 17

B.V.-Ban

na kraju obrat i poenta (naglo isticanje neeg to je vano) ROMAN: podjela prema tematici: drutveni, psiholoki, porodini, povijesni, pustolovni, ljubavni i kriminalistiki opiran i opsean fabula s digresijama i epizodama KLASIAN/TRADICIONALAN ROMAN: opsena vrsta opiran i opsean razvijena fabula s epizodama i digresijama mnotvo likova naracija, deskripcija, dijalog, monolog kompozicija Fabula: SIE uzrono-posljedini niz dogaaja koje nam daje pripovjeda Fabula moe izostati, sie ne moe 3 naina razvitka fabule: Prstenasti Stepenasti Paralelni Motiv: 2 tipa motiva STATIKI (vezani uz opise, izostavni) pokuaj objektivnog prikaza Tehnike pisanja: Naracija Deskripcija Dijalog i monolog

MODERAN ROMAN: poetak in medias res bez uvoda fabula u svijesti lika kratko vremensko razdoblje vaan lik a ne dogaaj PROZA U TRAPERICAMA proza u kojoj se pojavljuje mladi pripovjeda (glavni lik) koji u prvom licu izgrauje svoj stil na temelju govornog jezika gradske mladei i osporavanja tradicionalne strukture 18

B.V.-Ban

Zvonimir Majdak Kui, stari moj ROMAN TOKA SVIJESTI: utvrdila Viginia Woolf (Gospoa Dalloway) u 30.godinama 20.stoljea upadamo u radnju bez ikakve najave nizovi asocijacija, digresija Miroslav Krlea Povratak Filipa Latinovicza

2.4. DRAMA Dvojaki karakter: Knjievni tekst Scenska izvedba (vizualan i auditivan doivljaj) osnovno sredstvo izraavanja je dijalog adaptacija prilagodba teksta za izvoenje na pozornici STRUKTURA TEKSTA: dijalog didaskalije (itatelju, reiji, scenografu, koreografu, u zagradama ili u kurzivu) popis likova (osnovne karakteristike) afi (l'affiche) STRUKTURA DJELA: uvod ili ekspozicija zaplet vrhunac ili kulminacija obrat ili peripetije rasplet TRAGEDIJA NASTANAK TRAGEDIJE: procvat u V. stoljeu prije Krista nastala iz obreda posveenih bogu Dionizu tako da se korifej izdvojio iz kora i poeo govoriti samostalne stihove i razgovarati s korom utemeljitelj je Tespis ESHIL uvodi deuteragonista SOFOKLO uvodi tritagonista Naziv potjee od rjiei tragos (jarac) i ode (pjesma) jer su u najstarije vrijeme koreuti bili zagrnuti jareom koom Struktura grke tragedije: PROLOG uvodni dio prije ulaska kora 19

B.V.-Ban

PAROD pristupna pjesma kora pri ulasku u orhestru EPIZODIJ glumev pristup koru sve to glumac govori izmeu dvije korske pjesme STAZIM stajaa pjesma kora kojom se jedan epizodij dijeli na dva dijela EKSOD - izlazak glumci i kor naputaju orhestru Glumci Glavni glumac protagonist Drugi glumac deuteragonist Trei glumac tritagonist Kor lanovi su koreuti Voa je korifej Dijelovi korske pjesme: strofa okret pri plesanju antistrofa protuokret u plesanju

TRAGINI JUNAK lik koji slijedi svoj cilj do kraja, ak i autodestruktivno, moralni je pobjednik, nosi TRAGIKU KRIVNJU - za nekoga kriv, za nekoga ne, nesvjesno (Edip) ili svjesno (Antigona)) TRAGIKI ZAVRETAK konana cijena koju junak plaa za vlastitu dosljednost, a njegova je rtva vlastiti ivot KATARZA duhovno proienje koje gledatelji osjete nakon traginog kraja (samilost, suosjeanje) KOMEDIJA sretan kraj sceni prilagoeno oblikovanje svih nijansi smijenoga tematska i jezina bliskost svakodnevici kulture u kojoj nastaje likovi prikazani iz smijene i vesele perspektive SMIJENO: SATIRA jako kritiziranje, ismijavanje HUMOR smijeno bez stava autora GROTESKA smijeno na granici s izoblienou PODVRSTE KOMEDIJE: komedija karaktera ismijavanje karaktera komedija intrige nerazumijevanje meu likovima komedija situacije neobine situacije u koje likovi upadaju 20

B.V.-Ban

komedija konverzacije duhoviti razgovori DRAMA U UEM SMISLU DRAMATINOST kvaliteta nekih tekstova, knjievni izraz odreenih ivotnih situacija u kojima se naglaeno pojavljuje sukob miljenja izazivajui napetost sve je bazirano na sukobu htijenja/miljenja intimni, etiki i moralni motivi izbor tema iz ivota

2.5. DISKURZIVNI ROD osobine: umjetniko-znanstveni elementi (subjektivno objektivni) KNJIEVNO ZNANSTVENE VRSTE: ESEJ utemeljitelj Michel de Montaigne u 16. st. renesansa poznat i u antici neogranien odabir tema na kraju ne dolazi do konane spoznaje nego se ostavlja mogunost za daljnju raspravu RASPRAVA veeg obujma od eseja najee znanstvena vrsta no moe imati i umjetniku obradu LANAK/OSVRT, BIOGRAFIJA, PUTOPIS moe i na trivijalan i na umjetniki nain PUBLICISTIKA: REPORTAA izvjee o nekom dogaaju, doivljaju ili pojavi, umjetniki i neumjetniki, reporter izlae vlastite stavove, koristi se iskustvom FELJTON/PODLISTAK krai tekst u novinama u kojem se analizira, ili se izlau stavovi o umjetnosti, filozofiji i sl tako da zanima iru publiku POLEMIKA nain razrade knjievnih, ivotnih i znanstvenih problema, na iv i uvjerljiv nain se sukobljavaju razliita miljenja

1. STARE ISTONE CIVILIZACIJE (4.tisuljee pr. Kr. 8.st.pr.Kr.) 2. ANTIKA (8.st.pr.Kr 5.st.) 3. SREDNJI VIJEK (5.-15.st.) 4. PREDRENESANSA (14.st.) 5. RENESANSA (15/16/17. st.) 6. BAROK (1. polovica 17.st.) 7. KLASICIZAM (2. polovica 17.st.) 8. PROSVJETITELJSTVO (18.st.) 9. ROMANTIZAM (kraj 18. i 1. polovica 19.st.) 10. REALIZAM (2. polovica 19.st.) 11. MODERNA KNJIEVNOST (20.st.) 21

B.V.-Ban

POVIJEST KNJIEVNOSTI znanost koja se bavi prouavanjem knjievnih djela u njihovom vremenu nastanka i povijesnom kontinuitetu Podruja: Svjetska knjievnost Europska knjievnost Nacionalna (hr) knjievnost

3.1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA POECI PISMENOSTI: Bliski istok (mezopotamske i egipatske kulture) i Sredozemni bazen (kret-mik. kultura, etruanska) Prvi poznati autori Hafiz, Ehnaton, akuntala KINESKA KNJIEVNOST i King (1300.-500.g.pr.Kr.) autor Kung Ce - zbornik kineske poezije Li Tai Pe (701.-762.g.) lirske pjesme, najpoznatiji japanski pjesnik JAPANSKA KNJIEVNOST knjiga Manjou Knjiga od 10000 listova (autor Jakonoi) (8.st.) Macuo Bao (17.st.) uveo haiku lirska forma od 17 slogova (5,7,5) ARAPSKA KNJIEVNOST 1001 no 300 bajki, anegdota, aljivih pripovijesti Najstariji djelovi potjeu iz Indije Komplicirana i sloena struktura Glavni likovi eherezada i kralj ahrijar Najpoznatije pripovijesti Aladin i Sinbad moreplovac KUR'AN Sveta knjiga islama 114 sura (poglavlja) =to je za itanje moralna, pravne i religiozne poruke ritmika proza, bujan i metaforiki stil, nesustavan nain izraavanja PERZIJSKA KNJIEVNOST Hafiz (amus ad-din Muhamed 14.st.) Lirski pjesnik, pisao gazele lirska pjesma od 3-13 dvostiha s istom rimom provedenom u originalu kroz sve parne stihove Divan 500 gazela 22

B.V.-Ban

INDIJSKA KNJIEVNOST veda najvaniji sveti tekstovi religije hinduizma, prenosile se usmenom predajom postoje 4 vrste veda: Rgveda Samaveda Jadurveda Atharvaveda kasnije dodane i Brahmane i Upaniad 2 vana epa za Hinduse: Ramayana - Ramin udes Mahabharata Autor slijepi Vjasa Najopsenije djelo u svjetskoj knjievnosti (pjesma o kralju Nali i Bhagavadgita) Tema: Ratovi izmeu Pandava i Kaurava Panatantra indijska zbirka pripovjedaka Kalidasa akuntala u dijalogu

3.1.1. STAROEGIPATSKA I BABILONSKO-ASIRSKA KNJIEVNOST EGIPATSKA KNJIEVNOST Ptahotep (3.tis.pr.Kr.) Pouke Mudrosti filozofinost, didaktinost, AFORIZMI mudra izreka nastala na temelju iskustva Ehnaton (14. st.pr.Kr.) Himna Atonu bogu-Suncu faraon Pjesme s rijeke staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama BABILONSKO-ASIRSKA KNJIEVNOST Ep o Gilgameu napisan 1700., pronaeno 650.g.pr.Kr. u biblioteci Asurbanipala PRVI DIO - prijateljstvo kralja Gilgamea s Enkiduom, snagatorom (1.-7. ploa) DRUGI DIO nakon Enkiduove smrti, Gilgameova alost, strah od smrti, pokuaj da stekne besmrtnost

3.1.2. HEBREJSKA KNJIEVNOST (BIBLIJA) knjiice BIBLIJA zbornik svetih knjiga Judaizma i Kranstva Sveto pismo Starog i Novog zavjeta Povijesni dokument, religijski zakon, knjievni tekst Septuaginta grki prijevod Starog zavjeta iz 4.st.pr.Kr. Vulgata latinski prijevod Svetog Jerolima iz 4.st. 23

B.V.-Ban

STARI ZAVJET 13.-1. st.pr.Kr. 400.-100.g.pr.Kr. sakupili idovski sveenici 46 knjiga povijesne (Petoknjije), mudrosne (Pjesma nad pjesmama, psalmi) i proroke (Jeremija) knjige Veina napisana na hebrejskom, manji dio na aramejskom, jako malo (najmlae) na grkom PETOKNJIJE: pripisuju se Mojsiju 1. Knjiga Postanka 1. idovske predaje o stvaranju svijeta do opeg potopa, pitanja o ovjekovoj sudbini, odnosu s Bogom i sl. 2. Povijesna tematika, ivot idov od Abrahama do povratka u Egipat 2. Knjiga Izlaska (Eksod, posveena Mojsiju) 1. Govori o Mojsijevom ivotu i bijegu iz Egipta 2. Sklapanje sinajskog saveza i prikaz svih propisa i vjerskih obreda 3. Levitski Zakonik 4. Knjiga Brojeva 5. Ponovljeni Zakoni Pjesma nad pjesmama metafora, lirski dijalog, erotika, POEMA (dramsko: dijalog, lirsko: epiteti, osjeaji) pripisuje se kralju Salomonu najljepe djelo poezije o ljubavi starog Istoka 5 dijelova Prvi susret, uzajamna ljubav raste, zarunicu dovode zaruniku, zaruniina ljubav na kunji, pristalost i radost zarunice prolog (enja za zarunikom) i epilog (pobjeda i trajnost ljubavi) Judita spjev, pria o Juditi iz Betolije koja spava s vojskovoom Holofernom, pa ga ubija da spasi narod NOVI ZAVJET 1. st. 27 knjiga Veina napisana na grkom Kompozicija: evanelja Matej, Marko, Luka i Ivan prva tri sinoptika ev. jer se poklapaju Matejevo na aramejskom, ostali na grkom 24

B.V.-Ban

povijesne knjige djela apostolska poslanice apostola Petra i Pavla katolike poslanice Jakovljeva, Petrova, Ivanova, Judina otkrivenje Ivanovo (Apokalipsa) prikazuje nestanak starog i nepravednog svijeta i raanje novog i pravednog, dolazak novog otkupitelja koji nosi spas motivi: 4 jahaa apokalipse, 7 trublji brojevi/simboli: 3,4,6,7 napisao Ivan, zavrio ga na otoku gdje mu je Bog i arhaneo Gabrijel slao vizije PSALMI pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju biblijska knjiga psalama sadri 150 pjesama raznih karaktera: hvalospjevi tubalice zahvalnice pokornike pjesme liturgijske pjesme hodoasnike pjesme poune pjesme proroke pjesme predaja ih pripisuje kralju Davidu

TALMUD Zbornik svetih spisa i zakona idovskog naroda dvije redakcije 4. stoljee, palestinska, opsenija 5. stoljee, babilonska, ima znaenje kanona ouvan jedan rukopis iz 1343. godine

3.2. ANTKA 3.2.1. GRKA KNJIEVNOST veliko znaenje epika, lirika, drama, tragedija, komedija nastali u Grkoj 8.st.pr.Kr 1.st.pr.Kr.

1. ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.) veinom usmena knjievnost glavno: ep i lirske vrste, mitovi 25

B.V.-Ban

lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu pratnju lire, lirika u uem smislu) 6.stoljee HOMER: Ilijada i Odiseja 2. KLASINO RAZDOBLJE (450. 323.) procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V. dramske vrste nadjaavaju ep u drami se dotiu kljuna pitanja ovjekova postojanja Tragedija:Eshil, Sofoklo, Euripid Komedija: Aristofan, Menandar Povjesniari Herodot, Tukidid Govornici Demosten Filozofi: Platon, Aristotel 3. HELENISTIKO RAZDOBLJE (323. 30.) od smrti Aleksandra do propasti Egipta mjesto epa zauzima manji epilij pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale) najpopularniji oblik epigram (Marcijal) 4. CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. 6.st.) jedina novost roman (najpoznatiji romanopisac Longo) basne (Ezop) DJELA: ALKEJ Lai: Glavni predstavnik monodijske melike (solo pjevanje uz pratnju lire) Lirska domoljubna pjesma Laa = drava pred raspadom Slobodan stih, anafora, inverzija alkejska strofa 2 jedanaesterca, deveterac, pa deseterac PINDAR Pjesnik o ratu: Najvei predstavnik grke i korske lirike SAPFA Ljubavna strast: safika strofa 3 jedanaesterca i 1 peterac ANAKREONT Pijuckajmo zajedno: anakreontska poezija (epikurejska, prema Epikuru) slavi ivotne radosti i vino HOMER: Ilijada ne u posebno obraivat, treba proitat, vani pojmovi: ep, epika, 26

B.V.-Ban

invokacija, in medias res, sredstva retardacije, motiv srdba, odnos bogoviljudi, daktilski heksametar, 10.godina Trojanskog rata, 24 pjevanja, ratniki ep, tj. epopeja PRVO PJEVANJE (I.) Razorivi jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kerku Apolonova sveenika Hrisa. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamemnon vratio ker. Nakon pogrdnog odbijanja sveenik Hriso zamoli njegovog zatitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon uslia Hrisovu molitvu i poalje svoje nevidljive strijele. Tko god bi bio pogoen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona sazvana je Narodna skuptina na kojoj Agamemnon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za sveenikovu ker on trai Ahilovu robinju Briseidu, to je razljutilo Ahila koji vie ne eli pomagati ahejskoj vojsci. Nakon to mu je oduzeta Briseida Ahil tuno zaziva majku Tetidu i moli je za pomo. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp i ali se Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odlui kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku boica Hera, Zeusova ena strano se pobuni jer ona ljubi Ahejce a mrzi Trojance, ali Zeus ne odustaje od svoje odluke ESTO PJEVANJE (VI.) Ahejci jaaju i pobjeuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje. Hektor kae majci Hekabi neka ona i druge ene idu u hram boginje Atene uz prinos potrebnih rtava i neka je mole za pomo, da ih obrani od Ahejaca, a posebno od junaka Diomeda i stranog Ahileja. Stoga su one krenule. Na bojinici, iz dviju vojska izlaze junaci, grki Diomed i trojanski Glauk. ele se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod svoje ene Andromahe i oprata se s njom prije nego otie u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u boj ESNAESTO PJEVANJE (XVI.) Nakon to su izgubili sve junake Ahejci su se nali u veoma tekoj situaciji i bili su pred porazom, te Patroklo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvoena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti i da mu svoje oruje pridruivi mu Mirmidonce, no preporui mu da se odmah vrati im otjera Trojance od laa zato da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevi Patrokla u Ahilejevom oruju s Mirmidoncima Trojanci su pobjeali mislei da je to Ahilej. Patroklo je junaki s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokua osvojiti i Troju. Doavi pred zidine grada pokuao je popeti se na gradske zidine i tri puta ga Apolon odgurne. etvrti puta Apolon ga otro upozori te se Patroklo povue od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene 27

B.V.-Ban

u napad. U borbi izmeu Patrokla i Hektora Apolon udari Patrokla u lea te ga onesvijesti. Patrokla je prvi ranio Euforo kopljem u lea. Patroklo teko ranjen jedva se dovue do svoje ete, te pade na pod i Hektor ga ubije. OSAMNAESTO PJEVANJE (XVIII.) Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To uje njegova majka Tetida i doe utjeiti sina, te mu kae da ne ide u boj bez oruja jer e ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oruje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oruje. Hefest pristaje i pone kovati novo oruje. Te noi Trojanci jo jednom pokuaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera alje Irida s porukom za Ahileja i kae mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplaili. Ahilej se proeta opkopom, a Trojanci uplaeni bjee, pa Ahejci konano donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se no i Trojanci vijeaju. Pulidamas, prorok, predlae da se preko noi svi vrate u grad, jer bi inae bili previe izloeni, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu eljeli posluati njegov pametni savjet, ve su ostali vani DVADESETETVRTO PJEVANJE (XXIV.) Svako jutro Ahilej ali Patrokla i vue Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus poalje Tetidu Ahileju, da mu kae da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu poalje Prijamu da mu kae da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noi i ujutro se vraa u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomai Odiseja - vrsta avanturistiki ep/epopeja, daktilski heksametar, 24 pjevanja, prvih 12 Odisejev povratak kui, drugih 12 osveta proscima i zdruivanje s Penelopom, nakon Trojanskog rata, mirno doba PRVO PJEVANJE (I.) poinje zazivom muze odnosno invokacijom bogovi vijeaju i sloe se da bi se Odisej trebao vratiti kui u rodnu Itaku nakon toga Atena otie do Itake preruena u Mentora kralja Tafskog i kae Telemahu,Odisejevu sinu, da zaprijeti proscima koji troe njegovu imovinu i onda neka se zaputi u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju pitati za oca naveer se prosci raziu, a Telemah takoer ode na spavanje DEVETNAESTO PJEVANJE (XIX.) Odisej je ostao u dvorani da eka Penelopu. Penelopa sie iz svoje sobe i sjedne na stolicu kraj ognjita. Dole su i slukinje da raspreme stolove i 28

B.V.-Ban

pobrinule su se da ponovo bude svjetla i topline. Slukinja Melanta stane po drugi put grditi Odiseja. Ona ga stade tjerati iz dvora. Na to Odisej odgovori Kako bi ti bilo kad bi i tebe bogovi kaznili? Kad je Penelopa ula razgovor izgrdi slukinju i stadoe razgovarati o svome muu kojeg eka ve mnotvo godina ( nije znala da taj mu kojeg tako dugo eka stoji ispred nje ). Odisej joj pone opisivati nestvarne dogaaje kao ugoivanje na otoku Kreti. Opisao je vrlo detaljno njegovu odjeu. Penelopa je samo plakala. Penelopa tako ugosti svog prijanjeg mua ne znajui zapravo da je to on. Ona mu ponudi i pranje nogu ali on prista samo pod uvjetom da to bude jedna starija slukinja. Pri pranju nogu stara dadilja prepozna Odiseja po oiljku iznad desnog koljena. Vepar je zadro zubom u meso Odiseju ve u mladim danima. Odisej je zamolio dadilju de ne oda njegovu pravu linost jer bi moglo doi do ozbiljnih problema. Starica uzme novu vodu i ne proizusti ni jednu rije. Nakon toga Odisej ponovo zapone priati s Penelopom koja mu govori o jednom snu u kojem vidi skori dolazak mua. Kraljica na kraju razgovora zaeli strancu laku no i ode u svoje odaje. DVADESETPRVO PJEVANJE (XXI.) Penelopa uze lijepi mjedeni klju s bjelokosnom drkom i ode uz pratnju sluga po Odisejev luk i tobolac ( spremite za strijele ). Penelopa izjavljuje da e oeniti samo onoga koji e uspjeti nategnuti Odisejev luk i ija e strijela proi kroz svih dvanaest sjekira. Junaki prosci stadoe gledati luk sa zaprepatenjem. Antinoj predlae redoslijed kojim e prosci pokuati nategnuti luk i ija e strijela proi svih dvanaest sjekira. Odisej priznaje smo govedaru i svinjaru svoju pravu linost kako bi od njih dobio pomo da pokua i on to uiniti. Niti jedan prosac nije uspio izvriti zadani zadatak. Odisej moli jedan pokuaj ali mu se svi protive. Na kraju Odisej svojom lukavou i pomou svoga sina Telemaha uspijeva dobiti jedan pokuaj. Niti jedan junaki prosioc ne vjeruje u njegovu snagu i uspjenost. Odisej bez ikakve vee muke nategne luk uz veliko oaranje prosilaca postavi strijelu i razapne ju kroz svih dvanaest sjekira. Odisej namigne sinu da doe do oca s orujem kako ga ne bi nitko mogao napasti. Odisej tako zapoinje veeru. TRAGEDIJA: Najvei tragiari: Eshil, Sofoklo, Euripid ESHIL: uvodi drugog glumca smanjuje ulogu kora pojaao znaenje dijaloga jednostavna radnja, dosta statina svean i ozbiljan stil sa puno metafora, duboko aljenje nad sudbinom junaka idealizirani likovi 29

B.V.-Ban

OKOVANI PROMETEJ jedini sauvani dio trilogije o Prometeju obrauje mit o titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka, ali mu se usprotivio kad je shvatio da se Zeus pretvara u tiranina radnja se odvija meu bogovima (ak su i zbor Okeanide, keri boga Okeana) zbog toga ima prenaglaeno uzvien stil osnovni sukob: tiranija vs. pravda, nasilje vs. ljubav nema prave radnje jer je glavni lik okovan za stijenu Prometej samo iznosi svoje misli i pria s likovima najdirljiviji lik je Ija, koju je obljubio Zeus,a ljubomorna Hera ju je pretvorila u kravu koju proganjaju obadi na kraju Prometej umire ali moralno pobjeuje je ipak ostao nepokolebljiv u svojim stajalitima SOFOKLO: uvodi treeg glumca pojaava dramsku radnju smanjuje ulogu kora poveava broj koreuta na 15 pie prve sadrajno nepovezane (anorganske) trilogije junaci nisu vie pod upravom bogova, nego donose vlastite odluke harmonina kompozicija, jasni karakteri, visoki etiki principi, duboka humanost KRALJ EDIP najpoznatija i najslavnija grka tragedija obrauje mit o tebanskom kralju Edipu kojem su bogovi predodredili sudbinu jo prije roenja zadire u jedno od osnovnih pitanja ovjeanstva pitanje pravednog grjenika veliina Edipa lei u tome to i kad sazna za grozotu koju je napravio, ima toliko moralne snage da i dalje traga za istinom bez obzira na posljedice kad na koncu saznaje da je ipak kriv, sam sebi nametne kaznu bjeei pred proroanstvom (ubiti oca, eniti mamu), odlazi iz Korinta u Tebu, gdje unitava Sfingu i za nagradu dobiva Tebu i Jokastu (mamu) za enu traga za ubojicom Laja, Jokastina mua, svoga oca i shvaa da je Laj ubijen na mjestu gdje je on ubio jednog starca shvaa da mu je Laj otac a Jokasta majka, kanjava se i iskopa si oi ANTIGONA Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili oko vlasti. Eteoklo je dobio poten pokop, a Polinika nisu smatrali junakom te ga nisu ni pokopali Edipove keri Antigona i Izmena su ogorene, a molbe su im odbijene i 30

B.V.-Ban

Antigona odlui neto poduzeti, Izmenu je strah zakona, Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov brat, otac Hemona, Antigonina zarunika) sazna to je ona napravila i naredi joj kaznu Antigonu ivu zakopaju u grobnicu te ona umire, nakon ega se i Hemon ubija, nakon ega se i njegova majka Euridika takoer ubija Kreont ostaje sam i shvaa da je on svemu kriv i da je on postupio drugaije i da nije odbio Antigonine molbe, svi bi bili ivi.

31