B AN F N

Z J U J

N L R MC E G

,

C F N, P L K

G G GT Z ..

I ----

Z,

S L K

Ren GunonKralj svijeta

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

S

P P A Z /

D K

/

T M /

T ! " /

P S G /

M / #

S L ! /

O V$ !

K-% /

D O / &

D I $$ ! /

J L"' $$ ! /

D N

/

Biljeke / #

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

Kralj svijeta

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

9P A

P

P S-Y iz Alveydre, naslo-vljeno Indska misa, a objavljeno !"!.,! sadri opis tajnovitoga inicacskog sredita koje se naziva Agarta. Mnogi itatelji te knjige i dalje smatraju da je posre-di tek izmiljena pripovest, kca koja nema temelja u zbilji. Shvatimo li sve doslovce, u njoj doista postoje nevjerojatnosti koje bi mogle opravdati takvo miljenje, barem u onoga tko dri do izvanjskih pojava. I Saint-Yves je imao dobre razloge to sm ne objavio to djelo koje je napisao puno pre, ali ga ne dovrio. S druge strane, o Agarti i njezinu poglavaru Brahmtmi, jedva da je do tada u Europi bilo spomena osim u veoma neo-zbiljnog pisca Louisa Jacolliota na i se ugled ne mo-emo osloniti. to se nas tie, smatramo da je on doista umjeno govorio o tim stvarima tekom svoga boravka u Indi, ali ih je, kao i ostalo, posloio na svoj, odvie matovit nain. Godine !"%. pokazala se, meutim, nova i pomalo neoekivana injenica: knjiga pod naslo-vom Zveri, ljudi i bogovi u kojoj gospodin Ferdinand Ossendowski pripoveda o zavrzlamama sa svoga bur-noga putovanja srednjom Azom tekom !". i !"!. godine, sadri, osobito u posljednjem delu, pripovesti

10

P A

gotovo istovjetne Saint-Yvesovima. Glas koji je nastao o toj knjizi pruio je po nama dobru priliku da konano prekinemo utnju po pitanju Agarte.

Sumnjiavi ili zlobni duhovi nisu, naravno, propu-stili priliku da g. Ossendowskog optue za najobine prepisivanje Saint-Yvesa, istiui u korist svoje tvrdnje sve sline ulomke obu knjiga. Uistinu, postoji dobar broj ulomaka koji sve do detalja odraavaju zapanjuju-u slinost. Postoji ponajpre neto to bi se moglo ui-niti vrlo nevjerojatnim za samoga Saint-Yvesa, mislimo pri tome na prihvaanje postojanja nekog podzemnoga sveta koji posvuda prostire svoje ogranke, ispod kon-tinenata, pa ak i oceana, i pomou kojih se uspostavlja-ju nevidljive komunikace izmeu svih predjela zemlje. G. Ossendowski, meutim, sm ne preuzima tu tvrdnju, on, tovie, kae da ne zna to da o tome misli, nego je pripisuje razliitim osobama koje je susretao tekom svoga putovanja. U najzanimljivim delovima posto-ji takoer ulomak gdje je Kralj sveta prikazan pred grobom svoga prethodnika, potom ulomak u kojemu se postavlja pitanje podretla Bohemanaca koji su neka-da ivjeli u Agarti( i jo mnogih drugih. Saint-Yves kae da postoje trenuci tekom podzemnoga slavlja Kozmi-kih mister kada se putnici koji se nalaze u pustinji zaustavljaju, a ivotinje same utihnu.% G. Ossendovski nas uvjerava da je i sm prisustvovao tim trenucima sveopega pribiranja. Kao neobina podudarnost posto-ji pre svega pria o jednome otoku, danas nestalome, na kojemu su ivjeli udni ljudi i ivotinje: tu Saint-Yves

11

P A

navodi saetak opisa plovidbe Diodora Sicilskoga oko Iambula, dok g.Ossendowski govori o putovanju nekog staroga budista s Nepala, a ipak su razlike u njihovim opisima neznatne. Ako o toj pripovesti doista postoje dve inaice koje potjeu iz meusobno tako udaljenih izvora, moglo bi biti zanimljivo pronai ih i brino ih usporediti.

Pokuali smo upozoriti na sve te pristupe, ali isto smo tako skloni kazati da nas oni nipoto ne uvjeravaju da je re o krivotvorini. Ne kanimo, uostalom, ulaziti ovdje u raspravu koja nas zapravo zanima samo povr-no. Neovisno o svjedoanstvima na koja nas upuuje g.Ossendowski, posredstvom svih ostalih izvora zna-mo da su pripovesti te vrste u Mongoli i srednjoj Azi-ji uobiajene. Mi samo napominjemo da neto slino postoji u predajama gotovo svih naroda. S druge strane, ako je g.Ossendowski djelomino prepisao Indsku mi-su, ne vidimo dobar razlog zato bi izvjesne ulomke u tu svrhu previdio kao ni zato bi menjao oblik odre-enih rei piui na primjer Agharti umjesto Agarha, to se zauzvrat moe izvrsno objasniti injenicom da je raspolagao mongolskim izvorom informaca, dok se Saint-Yves drao hinduskoga izvora (znamo, naime, da je bio povezan s barem dva Hindusa)., Ne razumemo, nadalje, zato bi rabio naziv Kralj sveta za poglavara inicacske herarhe koji u Saint-Yvesa nigdje ne na-lazimo. Iako moramo priznati izvjesne posudbe, to ne umanjuje injenicu da g.Ossendowski katkada iznosi stvari e slinosti ne nalazimo u Indskoj misi. Re je

12

P A

posebice o onim stvarima koje posve sigurno ne mo-gao izmisliti, utoliko vie to je oito bio nesposoban shvatiti njihovo tono znaenje jer je bio daleko vie za-okupljen politikom, nego idejama i naucima, ne pozna-vajui u potpunosti ono to se odnosi na ezoterizam. Takva je, primjerice, pria o Crnoj steni koju je Kralj Sveta neko poslao Dalai-Lami, a koja je potom prene-ena u Urgu u Mongoli, gdje je i nestala pre otprilike stotinu godina./ U brojnim predajama, meutim, Crne stene igraju vanu ulogu, od one koja je bila simbol Kibele do one postavljene u Kaaba iz Meke. Evo i dru-goga primjera: Bogdo-kan ili ivi Buda koji se nalazi u Urgu, izmeu ostalih dragocjenosti uva i Dingis-kanov prsten na kojemu je urezana svastika te konu ploicu na kojoj je biljeg Kralja sveta. ini se da je g.Ossendowski mogao vidjeti samo prvi predmet, dok bi mu postojanje drugog bilo dosta teko zamisliti: ne bi li bilo prirodne govoriti ovdje o nekoj zlatnoj ploici?

Tih nekoliko prethodnih napomena dovoljno je za ono to elimo kazati, budui da kanimo u potpunosti ostati izvan svih polemika i pitanja o linostima. Samog Saint-Yvesa i g.Ossendowskog navodimo samo stoga to nam njihova djela mogu posluiti kao polazite u razmatranjima koja nisu ni u kakvoj vezi s onim to bi-smo mogli misliti o jednome ili drugome. Znaenje tih razmatranja posebice nadilazi njihove individualnosti, kao i nau, na koju u tome podruju nadalje ne treba raunati. U pogledu njihovih djela, ne elimo se upu-tati u neku, vie ili manje uzaludnu tekstualnu kriti-

13

P A

ku, nego rade izneti upute koje, barem po naemu saznanju, jo nigdje nisu iznesene na vidjelo i koje nam u izvjesnoj mjeri mogu pomoi rasvetliti ono to g. Os-sendowski naziva tajnom nad tajnama.0

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

15

K

D

U !', najcjelovitoj i istodobno najjaoj prihvaenosti naslov knjige Kralj sveta pri-mjenjuje se upravo na Manua, prvotnoga i sveopega zakonodavca e se ime u razliitim oblicima javlja u mnogobrojnim drevnim narodima. Prisjetimo se samo, glede toga, egipatskoga Mina ili Menesa, keltskoga Menw ili grkoga Minosa." To ime nipoto ne oznaava neki povesni ili legendarni lik. Ono, zapravo, oznaa-va naelo, kozmiku inteligencu koja odraava isto duhovno svjetlo i oblikuje Zakon (Dharma) svojstven stanju naega sveta i ciklusa postojanja. To je naelo istodobno arhetip ovjeka koji se posebno kao takav smatra misleim biem (na sanskrtu mnava).

S druge strane, ovdje je vano upozoriti da to naelo moe oitovati duhovno sredite uspostavljeno na ze-mlji posredstvom organizace zaduene za sveukupno ouvanje batine svete predaje, neljudske po podre-tlu (apavrushya), pomou koje se prvotna Mudrost pri-opuje kroz vremenska razdoblja onima koji je mogu prihvatiti. Poglavar jedne takve organizace, predsta-vljajui na neki nain samoga Manua, s pravom e moi nositi njegov naslov i obiljeja, pa ak se i doista poi-

16

K

stovjetiti s naelom i je on ljudski izraz i pred kojim nestaje njegova linost u mjeri spoznaje do koje mora doi da bi mogao vriti svoju funkcu. Takav je sluaj upravo s Agartom, ako je to sredite nasledila, kao to upuuje Saint-Yves, batinu stare suneve dinaste ( Srya-vansha) koja je nekada boravila u Ayodhyi,! koja svoje podretlo vue od Vaivaswata, Manua aktualnoga ciklusa.

Saint-Yves, kao to smo kazali, ne zamilja vrho-vnoga poglavara Agarte kao Kralja sveta. On ga predstavlja kao vrhovnoga sveenika i postavlja ga k tomu na elo brahmanske crkve, naziv koji potjee od odvie zapadnjakoga pojmovlja.!! To potonje pripada mu zasebno, to e rei u potpunosti, kae nam u tome pogledu gospodin Ossendowski. ini se da su obojica vidjeli samo one strane koje su najizravne odgovarale njihovim vlastitim sklonostima i vlastitim preokupaci-jama, jer tu se, zapravo, radi o dvostrukoj, istodobno kraljevskoj i sveenikoj moi. Pontikalno obiljeje, u istinskome smislu rei, najzbiljske pripada pogla-varu inicacske herarhe, a to zahteva objanjenje. Re pontifex doslovno znai graditelj mostova, a taj rimski naslov po podretlu je, u neku ruku, zidarski naslov. Simboliki gledano, meutim, on vri funkcu posrednika uspostavljajui komunikacu izmeu ovo-ga i viih svjetova.! Duga, nebeski most, tome je na-slovu prirodni simbol pontikata, a sve tradice mu pripisuje savreno podudarna znaenja: u idova on tako znai jamstvo Bojega saveza sa svojim narodom,

17

K

u Kini je on znak jedinstva Neba i Zemlje; u grkoj on predstavlja Iris, glasnika bogova; gotovo posvuda, u Skandinavi kao i u Perzanaca i Arapa, u sredinjoj Africi i sve do nekih naroda Sjeverne Amerike, on je most koji povezuje osjetilni s nadosjetilnim svetom.

Jedinstvo dvaju moi, sveenike i kraljevske, bilo je, s druge strane, u Latina prikazano odreenim simbo-lizmom Janusa, krajnje sloenim simbolizmom s vie-strukim znaenjima; zlatni i srebrni kljuevi su u isto-me odnosu predstavljali dve podudarne inicace.!(

Hinduskom terminologom reeno, re je o putu Br-hmana i putu Katra, no, na vrhu herarhe se nalazi ope naelo iz kojega oba puta dobivaju svoja vlastita obiljeja, dakle, s onu stranu njihove odjelitosti, jer tu se nalazi izvor svakog pravog autoriteta, u kojem se god podruju vrio. Oni koji su uvedeni u Agarhu nazivaju se ativarna, to znai s onu stranu kast.!%

U srednjemu je veku postojao izraz u kojemu su dva komplementarna vida autoriteta bila ujedinjena na nain koji je vredan pozornosti: u to doba se e-sto govorilo tajnovitoj zemlji koju se nazivalo kraljev-stvom sveenika Ivana.!, To je bilo vreme kada su ono to bismo mogli opisati kao vanjsku zatitu sredita o kojemu je re tvorili dobrim delom nestoranci (ili oni koje obiavamo, s pravom ili ne, tako nazivati) i sabejci.!/ Upravo su se potonji meu sobom nazivali Menayyeh de Yahia tj. Ivanovi uenici. U tome pogledu mogli bismo odmah primetiti neto slino: u najmanju ruku je zanimljivo da su mnoge istonjake grupe, vrlo

18

K

zatvorene naravi, od imaelaca ili uenika starca s Pla-nine do druza iz Libanona, preuzeli isti naslov uvara Svete zemlje, poput zapadnjakih vitekih redova. U nastavku e nam nedvojbeno biti lake shvatiti to to moe znaiti. ini se da je Saint-Yves pronaao najto-nu re, moda tonu negoli je to i sm mislio, kada govori o templarima Agarte.

Da se ne udimo pred izrazom vanjska zatita koji smo upravo uporabili, dodajemo da valja imati na umu injenicu da je viteka inicaca bila bitno katrska ini-caca. Ona, izmeu ostaloga, objanjava odluujuu ulogu koju u njoj ima simbolizam ljubavi.!

Kakvi god tomu bili konani razlozi, ideja osobe koja je istodobno sveenik i kralj na Zapadu ne najuo-biajena premda se nalazi u samom izvoru kranstva koju na zapanjujui nain prikazuju kraljevi-magi. ak je u srednjemu veku najvia vlast (barem izvana) bila podeljena izmeu papinstva i carstva.!0 Jedno takvo razdvajanje moemo smatrati obiljejem neke nepo-tpune organizace odozgo, da se tako izrazimo, jer ne vidimo da se javlja zajedniko naelo o kojemu bi ovi-sile i proizlazile te dve moi, pravu najviu mo mo-ramo, dakle, nai negdje drugdje. uvanje jedne takve podjele na istoku je, naprotiv, iznimno, a neto te vrste jedva da susreemo u nekim budistikim idejama. Tu podsjeamo potvrenu nepodudarnost funkca Buddhe i cakravartina ili univerzalnoga monarha izmeu kojih je, navodno, Shakya-Mani morao izabrati.

19

K

Treba dodati da se pojam cakravartin, koji se ne odno-si posebno na budizam strogo primjenjuje, sledei gla-vne misli hinduistike tradice, na ulogu Manua i nje-govih predstavnika, odnosno, doslovce na onoga koji okree kota tj. na onoga koji stoji u sreditu svih stvari a da u njima ne sudjeluje ili onaj koji je, po Aristotelovu izrazu, nepokretni pokreta.!"

Osobitu pozornost skreemo na to da je sredite o kojemu je re vrsta toka koju tradice slono simbo-liki opisuju kao pol, jer se oko njega okree svet koji se uglavnom prikazuje kao kota, kod Kelta jednako kao i kod Kaldejaca ili Hindusa. Otuda i pravo znae-nje svastike, znaka koji je posvuda rairen, od Dalekoga istoka do dalekoga zapada, a koji je bitno znak pola. Tu se nedvojbeno prvi put u modernoj Europi upozna-jemo s njezinim pravim znaenjem. Suvremeni uenjaci su, naime, uzalud pokuavali taj simbol objasniti najne-obinim teorama. Opinjeni nekom vrstom unapred odreene ideje, veina njih je htjela vidjeti tu i gotovo posvuda drugdje samo solarni znak. Ako je on to ka-tkada i bivao, to je meutim moglo biti samo sluajno i u izvrnutom smislu. Drugi su pak bili blie istini kada su promatrali svastiku kao simbol kretanja. Premda ne pogreno, takvo tumaenje vrlo je nedostatno je se ne radi o bilo kakvom kretanju, nego o rotacskom kreta-nju oko nekog sredita ili nepomine osi, a vrsta toka je, ponavljamo, taj najbitni element na koji se izravno odnosi simbol o kojemu je re.!

20

K

Moemo, stoga, kazati da ulogu Kralja sveta valja shvatiti kao uredbenu i regulatornu (prisjetimo se, ta-koer, da posljednja re nema bez razloga isti koren kao rex ili regere), ulogu koja se moe saeti u reima poput ravnotea ili sklad, ono to u sanskrtu opisuje pojam Dharma: ona u vidljivom svetu oznaava odraz nepromjenjivosti najviega Naela. Na temelju istih ra-zmiljanja moemo takoer shvatiti zato su osnovna svojstva Kralja sveta pravednost i mir koji su samo preinaeni oblici te ravnotee i sklada u ljudskome svi-jetu (mnava-loka). I to je stvar od goleme vanosti, a upozoravamo na nju, osim radi opega znaaja, i radi onih koji se preputaju nekim utvarnim strahovima ko-jih ima i u knjizi samoga g. Ossendowskog kao odjeka njegovih posljednjih redaka.

21

M

T

N (

$, e je razumevanje ogra-nieno unapred stvorenim idejama, preplaeni su samim pojmom Kralja sveta koji shvaaju u smislu Princeps hujus mundi o kojemu govori Evanelje. Po sebi je jasno da je takvo meanje posve pogreno i neosno-vano. Da bismo ga uklonili mogli bismo se ograniiti na jednostavno upozorenje da se naslov Kralj ovoga sveta u hebrejskome i arapskome obino primjenjuje na samoga Boga.( No, budui da je dobra prilika da iznesemo ovdje nekoliko zanimljivih opaanja, razmo-trit emo u tu svrhu teore iz idovske kabale koje se tiu nebeskih posrednika, a koje su, uostalom, u izra-vnoj vezi s osnovnom temom ove stude.

Nebeski posrednici o kojima je re su ekina i Me-tatron. Recimo najpre da ekina u najiremu smislu ri-jei oznaava istinsku prisutnost boanstva. Treba primetiti da se u ulomcima Pisma u kojima se ona spo-minje radi posebice o ustanovljenju nekog duhovnoga sredita: o izgradnji svetita, podizanju Salomonovih i Zorobabelovih hramova. Redovito postavljeno u odre-

22

M

enim uvjetima, takvo bi sredite zapravo trebalo biti mjesto boanskoga oitovanja koje se uvek prikazuje kao svjetlo. Zanimljivo je primetiti da je izraz izra-zito osvetljeno i tono propisano mjesto, koji je po sve-mu sudei sauvala masonera, ostatak sveenikoga nauka po kojemu se upravljalo izgradnjom hramova, a koji osim toga ne pripadao posebno idovima, no na to emo se vratiti kasne. Ne moramo ulaziti u pi-tanje razvoja teore duhovnih upliva (vie volimo taj izraz nego re blagoslovi kojom se prevodi hebrejski berakoth, tim vie to je taj smisao vrlo jasno sauvala arapska re barakah), no, iako se ograniavamo na ra-zmatranja stvari samo s te toke gledita, to je mogue objasniti reenicom Eliasa Levite koju gospodin Vullia-ud donosi u svojoj knjizi idovska kabala: O tome pita-nju uitelji kabale uvaju velike tajne.

ekina se prikazuje s nekoliko gledita meu kojima su dva glavna: unutarnji i vanjski vid ekine. Postoji, s druge strane, u kranskoj tradici reenica koja veo-ma jasno opisuje ta dva vida: Gloria in excelsis Deo et in terra Pax hominibus bonae voluntatis. Rei Gloria i Pax se svaka za sebe odnosi na unutarnji vid, s obzirom na Naelo, i na vanjski vid, s obzirom na vidljivi svet. I, uzmemo li te rei na taj nain, moemo odmah shvatiti zato ih aneli (Malakim) izgovaraju kako bi navestili roenje Boga s nama ili u nama (Emanuel). to se tie prvoga vida, mogli bismo se isto tako prisjetiti teo-ra nekih teologa o svjetlu slave u kojemu i zbog ko-jega se ostvaruje nebeska viza (in excelsis). A to se tie

23

M

drugoga, re je o miru, o kojemu emo odmah ne-to kazati, koji je u svom ezoterinom smislu jedno od osnovnih obiljelja duhovnih sredita ustanovljenih na zemlji (in terra). Arapski pojam saknah, uostalom, koji je oito istovjetan s hebrejskim ekina, prevodi se kao veliki mir to tono odgovara rozenkrojcerskom Pax profunda. Tako bismo nedvojbeno mogli objasniti to su oni mislili pojmom hrama Duha Svetoga kao i to-ne protumaiti brojne evaneoske tekstove u kojima se govori o miru,% tim vie to je tajna predaja koja se odnosi na ekinu bila povezana sa svjetlom Mese. Govori li g. Vulliaud sluajno kada daje taj posljednji naputak da se radi o predaji upuenoj onima koji sle-de put koji zavrava u Pardesu, odnosno, kao to emo vidjeti kasne, najviem duhovnom sreditu?

To nas vodi do jo jedne opaske u vezi s pretho-dnom. G.Vulliaud odmah govori o misteru poveza-nom s Jubilejem, koji se na neki nain nadovezuje na ideju mira, i u tom pogledu on navodi tekst iz Zohara (III,,b): Reka koja izvire u Edenu zove se Iobel kao i Jeremin tekst (,0): Pustit e svoje korene prema ri-jeci odakle, po njemu, proizlazi da ideja jubileja znai postavljanje svega u svoje prvotno stanje. Jasno da je re o tome povratku u prvotno stanje koje su razma-trale sve predaje i kojim smo se imali priliku baviti u naoj studi o Danteovu ezoterizmu. I kada piemo da e povratak svega u svoje izvorno stanje oznaiti mesan-sko doba, oni koji su itali tu studu prisjetit e se ono-ga to smo ovdje govorili o odnosu zemaljskoga raja

24

M

i nebeskoga Jeruzalema. Ono o emu je ovdje doista re, premda u razliitim razdobljima ciklikoga oito-vanja, jest Pardes, svetite ovoga sveta koje tradicio-nalni simbolizam svih naroda usporeuje sa srcem, sre-ditem bia i boanskim prebivalitem (Brahma-pura u hinduistikom nauku), kao tabernakul koji je njegova slika i koji se stoga hebrejski naziva mikan ili Boja ku-ica, reju i je koren isti kao i koren rei ekina.

Po drugom stajalitu, ekina je sinteza serota. U serotskom stablu desna strana je strana milosti, a leva strana strana strogosti./ U ekini, dakle, mora-mo prepoznati ta dva gledita i odmah zapaamo, da se nadoveemo na ve reeno, da se barem djelomice strogost poistovjeuje s pravdom, a milosre s mirom. Grei li ovjek i udaljuje se od ekine, on se izvrgava moi snag (srim) koje ovise o strogosti,0 a ekina se tada naziva rukom strogosti, to odmah priziva dobro poznat simbol ruke pravde. Nasuprot tomu, ako se ovjek pribliava ekini, on se oslobaa, a ekina postaje Boja ruka pravde, tj. ruka koja blagoslivlja." Otuda i tajnovitosti kue pravde (Beith-Din) koja je jo jedno ime za najvie duhovno sredite.( Gotovo da nema po-trebe pojanjavati da su dve strane o kojima smo go-vorili takoer one na koje se dele odabrani i prokleti u kranskim prikazima posljednjega suda. Mogli bi-smo ih takoer usporediti s dva Puta koja su pitagorov-ci prikazivali slovom Y koje je u svom poznatom obliku predstavljalo mit o Heraklu izmeu kreposti i poroka, s dvama vratima, nebeskim i podzemnim koja su u La-

25

M

tina bila povezana sa simbolizmom Janusa, s dve cikli-ke faze, uzlaznom i silaznom, koje se u Hindusa isto tako nadovezuju na simbolizam Gansha.(! Lako je, na-posljetku, otuda objasniti to zapravo znae izrazi po-put ispravna namjera, koji emo u nastavku susresti, i dobra volja (Pax hominibus bonae voluntatis, a oni koji donekle poznaju razliite simbole koje smo upravo spominjali vidjet e da se blagdan Boia ne podudara bez razloga sa zimskim solsticem) uspem li po stra-ni ostaviti sva vanjska, lozojska i moralna tumaenja kojima su ti izrazi ustupili mjesto, od stoika do Kanta.

Kabala ekini daje oblik a su imena istovjetna nje-zinima i koji stoga ima i istovjetna obiljeja,( a naravno isto toliko razliitih vidova koliko i ekina. Njegovo je ime Metatron i on se brojano jednako spominje kao i a-dai, Svemogui (kojim se opisuje ime Abrahamova Boga). Etimologa rei Metatron vrlo je nesigurna. Meu ra-zliitim pretpostavkama koje postoje u vezi nje jedna od najzanimljivih je ona da svoje podretlo vue iz kaldejske rei Mitra, to znai kia, a koja je po svome korenu povezana i s reju svjetlo. Ako je tomu tako ne bismo trebali misliti da je slinost s hinduskim i za-rathutranskim Mitrom dovoljan razlog da smatramo da se tu radilo o razmjeni sa stranim naucima jer posto-jee odnose razliitih predaja ne prilii promiljati na taj posve izvanjski nain. to se tie uloge koja se pripisuje kii, moemo rei da se ona u gotovo svim predajama javlja kao simbol silaska duhovnih upliva s Neba na Zemlju. Upozoravam u tome pogledu da idovski nauk

26

M

govori o svjetlosnoj rosi koja dolazi sa stabla ivota pomou koje se treba dogoditi uskrsnue mrtvih kao to kapanje rose koje oznaava nebeski utjecaj koji se priopuje svim svjetovima priziva posebice alkemski i rozenkrojcerski simbolizam.

Pojam Metatron obuhvaa sva znaenja uvara, Go-spodina, poslanika, posrednika. On je tvorac svih teo-fana u osjetilnom svetu,(( on je Aneo Lica kao i Kra-ljevi Svjetla (Sr ha-lam) a po potonjoj oznaci vidimo da se nipoto nismo udaljili od nae teme. Da upora-bimo tradicionalni simbolizam koji smo prethodno ve objasnili, slobodno moemo rei, kao to je poglavar inicacske herarhe zemaljski Pol, da je Metatron nebeski Pol. I onaj prethodni je odraz ovoga potonjeg s kojim je u izravnoj vezi posredstvom osovine Svje-tla. Ime mu je Mihael, veliki sveenik koji je rtva pa-ljenica i prinosnica pred Bogom. I sve to na zemlji ine Izraelci izvreno je po obrascu onoga to se dogaa na nebeskome svetu. Veliki sveenik tu simbolizira Miha-ela, kraljevia Milosti U svim ulomcima u kojima Pi-smo govori o pojavi Mihaela, re je o slavi ekine.(% To to je ovdje reeno o Izraelcima moe se takoer kazati za sve narode koji imaju istinski pravovjernu tradicu. Moramo rei da se to poglavito odnosi na predstavnike primordalne predaje iz koje sve ostale potjeu i kojoj su podreeni, a to je povezano sa simbolizmom Svete Zemlje, slikom nebeskoga sveta koji smo ve spomi-njali. S druge strane, prema onomu to smo pre kazali, Metatron uz Pravdu poprima samo oblik Milosti. On

27

M

ne samo veliki sveenik (kohen ha-gadol), nego i Veliki Kraljevi (sr ha-gadol) i poglavar nebeskih vojski, tj. on istodobno obuhvaa naelo kraljevske moi i svee-nike ili pontikalne moi kojoj odgovara upravo po-srednika uloga. Treba, izmeu ostalog, primetiti da su melek, kralj i maleak, aneo ili poslanik zapravo samo dva oblika jedne te iste rei. tovie, malaki, moj poslanik (tj. Boji poslanik, ili aneo u kojemu je Bog, maleak ha-Elohim) jest anagram od Mihael.(,

Treba dodati da poistovjeenje Mihaela s Metatronom o kojemu je re predstavlja, meutim, samo jedno gle-dite. Ostavimo li svetlu stranu, postoji ona mrana, a nju predstavlja Samael koji se zove i Sr halam, i tu se vraamo na ishodite naih razmiljanja. Zapravo, taj posljednji vid, i samo on, ini duha ovoga sveta u lo-em smislu rei, onoga Princeps hujus mundi o kojemu govori Evanelje. Njegovi odnosi s Metatronom, kojemu je on poput sjene, opravdavaju uporabu iste oznake u dvostrukom smislu, dok zahvaljujui njemu istodobno razumemo zato je apokaliptiki broj ///, broj Zve-ri, takoer sunev broj.(/ Po svetom Hipolitu, uostalom, i Mesa i Antikrist imaju lava za svoj znak koji je inae sunev znak. Istu bismo opasku mogli dati o zmi( i mnogim drugim simbolima. S kabalistike toke gledi-ta, tu se radi o jo dva suprotstavljena lica Metatrona. Ne moramo posezati za teorama o tom dvostrukom smislu simbola koji bismo mogli na openit nain obli-kovati, nego emo samo kazati da sotonizam pred-stavlja upravo tu zbrku izmeu svetloga i mranoga

28

M

gledita. A upravo tu zbrku uzrokuju, nehotice i iz ne-znanja (to je isprika, ali ne i opravdanje) oni koji misle da prokazuju znaenje pojma Kralja sveta povezuju-i ga s paklom.

29

T 1

P S-Y, najvii poglavar Agarte nosi naslov Brahtm (tone bi bilo pisati Brahmtm), uporite du u Bojemu duhu. Njegove dve slube su Mahtm, predstavnik sveope Due i Mhnga, simbol svih materalnih organizaca kozmosa:(0 to je herarhska podjela koju zapadni nauci prikazuju trojstvom duha, due i tela koji se tu primjenjuju po osnovnoj analogi makrokozmosa i mikrokozmosa. Va-no je upozoriti da ti pojmovi na sanskrtu oznaavaju upravo naela te se na ljudska bia mogu primeniti ukoliko ona i sama predstavljaju ta naela tako da se, ak i u ovom sluaju, bitno veu uz funkce, a ne na pojedince. Po g. Ossendowskom, Mahtm spoznaje dogaaje, budunost, a Mhnga upravlja uzrocima tih dogaaja. to se tie Brahtme, ona moe govoriti licem u lice s Bogom,(" stoga je lako razumjeti to to znai prisjetimo li se da ona zauzima sredinje mjesto u uspostavljanju izravne komunikace zemaljskoga sveta s viim stanjima, a posredstvom njih s najviim Naelom.% Pokuamo li ga shvatiti u uskom smislu i samo u odnosu prema zemaljskome svetu, izraz Kralj sveta je veoma neprikladan. U odreenom pogledu

30

T 1

na Brahtmu bi tone bilo primeniti izraz Gospodar tru svjetova%! jer u svakoj pravoj herarhi onaj tko posjeduje najvii stupanj time istodobno posjeduje i sve podreene stupnjeve, a ta tri sveta iz hinuduistike predaje (koji ine iribhuvanu) su, kao to emo kasne objasniti, podruja od kojih svako za sebe odgovara tri-ma funkcama koje smo maloas pobrojali.

Kada izlazi iz hrama, kae g. Ossendowski, Kralj sveta zrai boansko svjetlo. idovska Bibla kae isto za Mojsa kada je silazio sa Sinaja,% a to se te uspo-redbe tie valja upozoriti da islamska tradica Mojsa promatra kao Pol (el-Qutb) svoga doba. Ne li to, izme-u ostaloga, zato to ga je, kao to kae kabala, podu-avao sam Metatron? Ovdje bismo jo trebali razlikovati razlikovati glavno duhovno sredite naega sveta i se-kundarna sredita koja mu mogu biti podreena, a koja ga predstavljaju samo u odnosu na posebne tradice, prilagoene odreenim narodima. Da se ne vraamo na to pitanje, upozoravamo da funkcu zakonodavca (na arapskom rasl) koja pripada Mojsu nuno podra-zumeva prenos moi koji opisuje ime Manu. S druge strane, jedno od znaenja koje obuhvaa ime Manu uka-zuje upravo na odraz boanskoga svjetla.

Kralj sveta, kae jedan lama g. Ossendowskom, u vezi je s mislima svih onih koji upravljaju sudbinom ovjeanstva On poznaje njihove namjere i ideje. Udovoljavaju li oni Bogu, Kralj sveta e im se priklo-niti sa svojom nevidljivom pomoi, ne udovoljavaju li mu, Kralj e izazvati njihovu propast. Ta mo Agarti je

31

T 1

dana posredstvom tajne znanosti Oma, rei kojom za-poinjemo sve nae molitve. Odmah zatim sledi ova reenica koja e zaprepastiti sve one koji imaju makar nejasnu ideju o znaenju jednoslone svete rei Om: Om je ime jednoga starog sveca, prvoga goroa (g. Os-sendowski pie goro umjesto guru) koji je ivio pre tri-sto tisua godina. Reenica postaje posve neshvatljiva ne prisjetimo li se da razdoblje o kojem je re, i o koje-mu veoma malo znamo, daleko prethodi trenutanom razdobulju Manua. Adi-Manu ili prvi Manu nae kalpe (Vaivaswata je sedmi), s druge strane, zvao se Swyamb-huva tj. potekao od Swyambha, Onoga koji postoji sam od sebe ili vjenoga Logosa. Logos, dakle, ili onaj tko ga izravno predstavlja, moe se doista oznaiti kao prvoga meu guruima ili duhovnim uiteljima, a Om je zapravo ime za Logos.%(

Re Om, s druge strane, neposredno nudi klju za herarhsku raspodjelu funkca izmeu Brahtme i nje-govih slubenika koje smo ve spomenuli. Po hinduisti-koj tradici tri elementa te svete jednoslone rei sim-boliziraju zasebno tri sveta o kojima emo odmah neto rei. To su tri stanja Tribhuvane: Zemlja (Bh), atmosfera (Bhuvas), nebo (Swar), drugim reima, svet tjelesnoga oitovanja, svet istananoga ili duevnoga oitovanja i nevidljivi svet. Polazimo li odozdo prema gore, to su podruja koja pripadaju Mahngi, Mahtmi i Brahtmi, kao to lako moemo vidjeti pogledamo li tumaenja njihovih maloas iznesenih naslova. To su i odnosi subordinace koji postoje izmeu tih razliitih

32

T 1

podruja koja, za Brahtmu, opravdavaju naziv Gospo-dara tru svjetova koji smo maloas uporabili.%% On je Gospodar svega, sveznajui (vidi neposredno sve poslje-dice u njihovim uzrocima), unutarnji upravitelj (boravi u sreditu sveta i upravlja iznutra, ravnajui njegovim kretanjem a da ne dio njega), izvor (svake prihvatljive moi), podretlo i svrha svih bia (ciklikoga oitova-nja i zakon predstavlja.%, Da se posluimo drugim, ne manje tonim simbolizmom, recimo da Mahnga predstavlja baza poetnoga trokuta, a Brahtma njegov vrh. Izmeu njih dvoje Mahtm utjelovljuje neku vrstu posrednikoga naela (kozmiku vitalnost, hermetiku Anima mundi), e se djelovanje razva u posrednikom prostoru. Sve je to, meutim, veoma jasno prikazano likovima koji odgovaraju svetome alfabetu koji Saint-Yves naziva vaan, a g. Ossendowski vatannan, ili, to se svodi na isto, geometrskim oblicima (pravac, spirala, toka) na koje se bitno svode tri mtrsa ili osnovna ele-menta Oma.

Pojasnimo jo i sledee: Brahtmi pripada punina dvu moi, sveenika i kraljevska, koje se smatraju prvotima i na neki nain nerazluivima. Te dve moi razlikuju se potom kako bi se oitovale, Mahtm pred-stavlja posebice sveeniku mo, a Mhanga kraljevsku. Ta se razlika podudara s razlikom izmeu brhmana i katra. Mahtm i Mahnga, meutim i same po sebi imaju, uostalom, kao i Brahtm, istodobo sveeniku i kraljevsku narav jer su s onu stranu kast. U tome po-gledu pojasnit emo jo neto to se ini da nikada ne

33

T 1

bilo objanjeno na zadovoljavajui nain, a veoma je va-no: pre smo spomenuli kraljeve mage iz Evane-lja kao one koji u sebi sjedinjuju dve moi, sada emo kazati da ti zagonetni likovi nisu nita drugo do tri po-glavara Agarte.%/ Mahnga Kristu nudi zlato i pozdravlja ga kao kralja, Mahtm mu nudi tamjan i pozdravlja ga kao sveenika, Brahtm mu, konano, nudi smirnu (balzam nepotkupljivosti, slika Amrite)% i pozdravlja ga kao najveega Proroka ili duhovnog Uitelja. Tako oda-na poast roenom Kristu, u tri sveta koja su njihova zasebna podruja, i posredstvom autentinih predsta-vnika glavne predaje, istodobno je, kao to vidimo, jam-stvo savrenoga pravovjerja kranstva u tom pogledu.

G. Ossendowski, naravno, nikako ne mogao uzeti u obzir razmiljanja te vrste, no da je shvatio neke stvari malo dublje, to je propustio, mogao bi barem upozoriti na veliku slinost koja postoji izmeu najviega trojstva Agarte i lamaistikoga trojstva koje navodi: Dalai-lama ostvaruje Buddhinu svetost (ili njegovu istu duho-vnost); Tailama, ostvaruje njegov nauk (ne magski kao to se, izgleda, misli) i Boghokhan, predstavnik njegove materalne i ratnike snage. To je posve ista raspodjela na tri sveta. Tu opasku je mogao izneti tim vie to upuuje na to da se glavni grad Agarte zove Lhasa, u kojemu se na vrhu planine nalazi dvorac Da-lailame, Potala, okruen hramovima i samostanima. Takav nain prikazivanja stvari pogrean je uostalom zato to preokree odnose, jer za sliku zapravo moemo kazati da priziva svojoj prototip, a ne obrnuto. Sredite

34

T 1

lamaizma, dakle, moe biti samo prava slika sredita sveta. to se tie poloaja na kojima su postavljena, sva sredita te vrste pokazuju neke zajednike topo-grafske osobitosti, i one, daleko od toga da su neva-ne, imaju neospornu simboliku vrednost te moraju tovie biti u vezi sa zakonima prema kojima djeluju duhovni uplivi. Re je o pitanju koje otkriva upravo znanost o tradici koju bismo mogli nazvati svetom geograjom.

Postoji jo jedna, nita manje vana podudarnost: opisujui razliite stupnjeve ili krugove inicacske herarhe koji su povezani s odreenim simbolikim brojevima i pozivajui se osobito na podjele vremena, Saint-Yves zavrava govorei da je najvii krug i naj-blii tajanstvenom sreditu sainjen od dvanaest delo-va koji predstavljaju najviu inicacu i podudaraju se, izmeu ostaloga, sa zodakim sustavom. Taj se, da-kle, ustroj ponavlja u onome to nazivamo okrunim veem Dalai-lame sastavljenim od dvanaest velikih Nama ana (ili Nomenkana). Isto to ustrojstvo nalazi-mo uostalom i u odreenim zapadnjakim tradicama, poglavito u onima koje govore o vitezovima okruglo-ga stola. Napominjemo k tomu da dvanaest lanova unutarnjega kruga Agarte, s toke gledita kozmikoga poretka ne predstavljaju naprosto dvanaest znakova zodaka, nego takoer (u iskuenju smo da keemo rade, premda se dva tumaenja ne iskljuuju) dva-naest Aditya koji su istodobno oblija sunca povezani sa samim zodakim znakovima%0 i naravno, kao to se

35

T 1

Manu Vaiswata zove sinom Sunca, Kralj sveta meu svojim znacima takoer ima i sunce.%"

Prvi zakljuak koji se iz svega ovoga namee jest da doista postoje uske veze izmeu opisa koji se u svim ze-mljama odnose na manje ili vie skrivena ili barem tee dostupna duhovna sredita. Jedini prihvatljiv zakljuak koji se moe dati o tome jest da ako se ti opisi odnose na razliita sredita, kao to se u nekim sluajevima ini, ona nisu, da tako kaemo, do oitovanja jednoga i najvi-ega sredita, kao to sve posebne tradice nisu zapravo do prilagodbe velike primordalne tradice.

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

37

O$ vitezove okrugloga stola. Neemo izai izvan teme pojasnimo li ovdje to znai potraga za Gralom, koja u legendama keltskoga podri-jetla predstavlja njihovu osnovnu funkcu. Ona u svim tradicama podsjea na neto to je u nekom razdoblju bilo izgubljeno ili skriveno. To je, primjerice, soma u Hindusa i haoma u Perzanaca, napitak besmrtnosti koji je upravo u snanoj izravnoj vezi s Gralom, jer taj je, kao to je poznato, sveti kale koji sadri Kristovu krv koja je isto tako pie besmrtnosti. Simbolizam je inae raznolik: u idova je, tako, ono to je izgubljeno izgovor glavnog boanskog imena,, no osnovna ideja je uvek ista, a kasne emo vidjeti s ime se ona tono podudara.

Kae se da je sveti Gral kale koji se rabio na Poslje-dnjoj veeri te da je Josip iz Arimateje u njega sakupio krv i vodu koji su potekli iz otvorene rane na Kristovu boku, izazvane kopljem centuriona Longina.,! Taj su kale, prema legendi, u Veliku Britanu odneli sm Jo-sip iz Arimateje i Nikodem,, i tu treba vidjeti znak po-vezanosti keltske tradice s kranstvom. Kale zapra-vo igra veoma vanu ulogu u veini antikih predaja, a

S G

P

38

S G

tako je nedvojbeno bilo i u Kelta. Treba ipak primetiti da je esto bio povezivan s kopljem - ta dva simbola bila su, dakle, komplementarni jedan s drugim, no to bi nas udaljilo od nae teme.,(

Moda nam najjasne bitno znaenje Grala poka-zuje njegovo podretlo: taj su kale napravili aneli od smaragda koji je pao s Luciferova ela nakon njegova pada.,% Taj smaragd neodoljivo podsjea na urnu, biser na elu koji u hinduistikoj simbolici (odakle prelazi u budizam) esto zauzima mjesto ivina treega oka, predstavljajui ono to bismo mogli nazvati sjetilom vjenosti, kao to smo ve objasnili drugdje.,, Govori se, uostalom, da je Gral bio povjeren Adamu u zemalj-skom raju te da ga je, nakon pada, Adam izgubio jer ga ne mogao poneti sa sobom nakon izgona iz Edena. Sa znaenjem na koje emo upravo uputiti to e biti mno-go jasne. Odvojen od svoga izvornoga sredita ovjek bi se zapravo naao zatvoren u vremenskoj sferi, ne bi vie mogao pronai jedino mjesto s kojega bi sve pro-matrao pod vidom vjenosti. Drugim reima, posjedo-vanje osjetila za vjenost povezano je s onim to sve tradice nazivaju, kao to smo pre kazali, prvobitnim stanjem a obnova predstavlja prvi stupanj istinske inicace kao preduvjet postizanja nadljudskoga sta-nja.,/ Zemaljski raj predstavlja uostalom upravo sredi-te sveta, a ono o emu emo govoriti u nastavku o izvornom smislu rei Raj, moglo bi sve jo bolje poja-sniti.

39

S G

Ono to sledi moglo bi se initi odvie tajanstve-nim: Set se uspeva vratiti u zemaljski raj i tako pono-vno stei dragocjenu posudu. Ime seth izraava ideju temelja i stabilnosti, stoga na neki nain upuuje na obnovu prvobitnoga reda koji je unitio ljudski pad., Tako moemo shvatiti kako su Set i oni koji su nakon njega posjedovali Gral mogli uspostaviti duhovno sre-dite koje je imalo zameniti izgubljeni raj, sredite koje je bilo slika toga raja. To posjedovanje Grala znai, da-kle, integralno uvanje primordalne tradice u takvom duhovnom sreditu. Legenda ne kae ni gdje ni tko je uvao Gral do Kristova doba, no keltsko podretlo koje prepoznajemo u toj legendi nedvojbeno mora napustiti shvaanje da su u tome sudjelovali Druidi te da ih se moe ubrojiti u redovite zatitnike primordalne tradi-ce.

Gubitak Grala ili bilo kakva njegovog simbolikog ekvivalenta zapravo je samo gubitak tradice sa svime to ona obuhvaa. Istini za volju, ta tradica uostalom vie je skrivena nego izgubljena, nju u najgorem slua-ju mogu izgubiti samo neka sekundarna sredita kada prestane njihova izravna veza s najviim sreditem. to se potonjega tie, on spremite tradice uvek ini ne-taknutim i ne dotiu ga se promjene koje se dogaa-ju u izvanjskome svetu. Stoga po razliitim crkvenim ocima, posebice po svetome Augustinu, potop ne mo-gao dosegnuti zemaljski raj koji je Henokovo boravi-te i Zemlja svetih,,0 i vrh dodiruje lunarnu sferu odnosno, nalazi se onkraj podruja promjene (koje se

40

S G

poistovjeuje sa sublunarnim svetom) ondje gdje se susreu Zemlja i Nebo.," No, kao to je raj zemaljski po-stao nepristupaan, najvie sredite koje je u bti istovje-tno prvomu, ne moe se tekom odreenoga razdoblja oitovati izvana, stoga moemo kazati da je tradica izgubljena za itavo ovjeanstvo jer je sauvana samo u nekim strogo zatvorenim sreditima te masa ljudi u njoj ne sudjeluje svjesno i djelatno, za razliku od situ-ace u izvornome stanju./ Upravo je u takvome stanju dananje doba koje je, zapravo, takvim postalo puno pre nego nam je obina i profana povest postala do-stupnom. Gubitak tradice moe se, dakle, prema slu-ajevima shvatiti u tom openitom smislu ili se posta-viti u vezu s prikrivanjem duhovnoga sredita koje bi vie ili manje nevidljivo upravljalo odreditima nekog posebnoga naroda ili odreene civilizace. Dakle, kad god se susretnemo sa simbolizmom s tim u vezi treba ispitati mora li ga se protumaiti u prvom ili drugom smislu.

Po onomu to smo kazali Gral istodobno predstavlja dve stvari koje se nadopunjuju: onoga tko u potpuno-sti posjeduje prvobitnu tradicu, tko je postigao djela-tnu spoznaju koja bitno podrazumeva to posjedovanje, samim time je iznova ukljuen u puninu prvobitnoga stanja. Dvostruki smisao koji bitno pripada samoj rei Gral odnosi se na te dve stvari, prvobitno stanje i pr-vobitna tradica, jer posredstvom verbalnih pretapanja koja u simbolizmu esto igraju nezanemarivu ulogu i za koje postoje samo dublji razlozi koje isprva ne bismo

41

S G

mogli zamisliti, Gral je istodobno posuda (grasale) i knji-ga (gradale ili gradulae). Taj posljednji vid oito upuuje na tradicu dok se drugi izravne tie samo stanja./!

Ne namjeravamo ovdje ulaziti u manje vane poje-dinosti iz legende o svetom Gralu, iako sve one takoer imaju simboliku vrednost, ni pratiti priu o vitezovi-ma okrugloga stola i njihovim podvizima. Samo pod-sjeamo da je okrugli stol koji je izgradio kralj Artur prema Merlinovu nacrtu bio namenjen za primanje Grala kada bi ga neki od vitezova uspio osvojiti i odni-jeti ga iz Velike Britane u Bretanju. Taj stol je k tomu, po svoj prilici, vrlo star simbol, jedan od onih koji su uvek bili povezivani s idejom duhovnih sredita, u-varima tradice. Kruni oblik stola formalno je povezan sa zodakim ciklusom s obzirom na prisutnost dva-naest glavnih osoba oko njega a je osobitost, kao to smo prethodno kazali, u uspostavljanju svih sredita o kojima je re.

Postoji jo jedan simbol koji se odnosi na drugi vid legende o Gralu i zasluuje osobitu pozornost: re je o simbolu Montsalvat (doslovno planina spasa), vrhun-cu iznad dalekih granica do kojih ne dospeva nedan smrtnik, prikazuje se uspravljenim usred mora, u ne-dostupnom podruuju iza kojega se uzdie sunce. To je istodobno sveti otok i polarna planina, dva ista sim-bola o kojima emo jo govoriti u nastavku ove stude. To je zemlja besmrtnosti koja se prirodno poistovjeu-je sa zemaljskim rajem./

42

S G

Vratimo se samome Gralu. Lako je vidjeti da je njego-vo prvotno znaenje u osnovi isto kao i ono koje openi-to ima sveta posuda posvuda gdje se susree, a posebi-ce na istoku, kao rtveni kale koji izvorno sadri, kao to smo ukazali, vedsku somu i mazdaistiku haomu, tj. pie besmrtnosti koje, onima koji ga uz potrebne uvje-te prihvaaju, daje ili obnavlja sjetilo vjenosti. Ne bi-smo se mogli vie baviti simbolizmom kalea i onoga to on sadri, a da ne napustimo nau temu. Da bismo ga prikladno razvili trebali bismo mu posvetiti itavu jednu zasebnu studu, no opaanja koja emo sada izni-jeti odvest e nas do drugih razmatranja koja su od naj-vee vanosti za ono ime sada bavimo.

43

M

I "' da je soma u odre-enom razdoblju postala nepoznata, stoga ju je u obre-dima rtvovanja valjalo zameniti nekim drugim napi-tkom koji je bio oblik te prvotne some.! Tu ulogu je otpo-etka igralo vino, i na njega se u Grka odnosi velik dio legende o Dionizu. Za vino se, dakle, esto smatralo da predstavlja pravu inicacsku tradicu: u hebrejskom se rei iain, vino i sod misteri zamjenjuju jedna s drugom jer imaju isti broj.( U suj vino simbolizira ezo-tersku spoznaju, nauk pridran za elitu koji ne prilii svim ljudima, kao to svi ne mogu nekanjeno piti vino. Iz toga proizlazi da uporaba vina u nekom obredu ovo-me dodjeljuje vrlo jasan inicacski karakter. Takav je sluaj osobito s Melkisedekovom euharstskom r-tvom,% i to je sredinji trenutak na kojemu nam se sada valja zaustaviti.

U judeokranskoj tradici ime Melkisedek ili tone Melki-cedeq zapravo izriito opisuje samu funkcu kra-lja sveta. Pomalo smo se ustezali izrei tu injenicu koja obuhvaa objanjenje jednoga od najzagonetnih ulomaka hebrejske Bible, no budui da smo se odlui-li izloiti pitanje Kralja sveta, doista je nismo mogli

44

M

preutjeti. Tu bismo se mogli vratiti na rei koje je u tome pogledu izrekao sveti Pavao: O toj stvari moramo jo puno toga rei i mnoge potekoe objasniti jer ste postali spori u razumevanju.,

Evo najpre samoga biblskog ulomka o kojemu je re: I Melkisedek, kralj Salema, donese kruh i vino, on bae sveenik Boga Svevinjega (El Elion). On blago-slovi Abrama/ govorei: Abrame, budi blagoslovljen od Boga Svevinjega, gospodara Neba i Zemlje, i neka bude blagoslovljen Bog Svevinji koji ti tvoje neprate-lje predade u ruke. I Abram mu dade desetinu svega onoga to je oduzeo.

Melkisedek je, dakle, u isti mah kralj i sveenik. Nje-govo ime znai kralj Pravde, a on je istodobno i kralj Salema, to znai Mira. Tu dakle nalazimo prvenstveno Pravdu i Mir, tj. upravo dva temeljna obiljeja Kralja Sveta. Valja primetiti da re Salem, suprotno opem mnenju, zapravo nikada ne oznaavao neki grad, nego ga se moe promatrati, uzmemo li ga kao simbo-liko ime Melkisedekova boravita, kao ekvivalent pojma Agarta. U svakom sluaju, pogreno je u njemu vidjeti izvorno ime za Jeruzalem jer to ime je Jebus. Obrnuto, ako je ime Jeruzalem bilo dano tome mjestu kada su u njemu idovi osnovali duhovno sredite, to je bilo da ukau da je ono bilo poput vidljive slike pravoga Sale-ma. Treba dodati takoer da je Hram izgradio Salomon e se ime (lomoh) isto tako izvodi iz Salema, to znai Pacik.0

45

M

Evo, dakle, kojim reima sveti Pavao tumai ono to je rekao Melkisedek: Ovaj naime Melkisedek, kralj sa-lemski, sveenik svevinjega Boga. Izie u susret Abra-hamu kad se ovaj vraao s poraza kraljeva, i blagoslovi ga. Njemu je Abraham dao desetinu od svega. On e ime znai najpre Kralj pravde, zatim Kralj Salema, to jest Kralj mira, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, koji nema ni poetka ni svretka ivota, tovie, slian Sinu Bojemu, ostaje vjeno sveenik."

Melkisedek je, dakle, prikazan kao vei od Abraha-ma jer ga ovaj blagoslivlje, a bez ikakve sumnje, vei blagoslivlje manjega.! Abraham, pak, sa svoje strane prepoznaje tu nadmo pa mu daje desetinu, to je znak njegove ovisnosti. Tu je doista re o investituri goto-vo u feudalnom smislu rei, no s razlikom da se radi o duhovnoj investituri. Moemo dodati da se tu idov-ska tradica dodiruje s velikom prvobitnom tradicom. Blagoslov o kojemu se govori upravo je priopenje je-dnog duhovnog upliva u kojemu e Abraham od tada sudjelovati. Primetimo samo da upotrebljena formula Abrahama stavlja u izravnu vezu s Bogom Svevinjim kojega potom priziva sam Abraham poistovjeujui ga s Jahvom.!! Ako je Melkisedek tako vei od Abrahama, onda je to stoga to je Svevinji (Elion), koji je Melki-sedekov Bog, i sm vei od Svemoguega (addaj) koji je Abrahamov Bog, ili, drugim reima, prvi od dvaju bogova predstavlja boanski vid koji je vei od drugo-ga. S druge strane, to je iznimno vano, i to se ini da dosada nikada ne bilo objanjeno, jest da je El Elion

46

M

istovjetan s Emanuelom, ta dva imena imaju isti broj.! To pripovest o Melkisedeku izravno povezuje s onom o kraljevima magima e smo znaenje pre objasnili. tovie, tu moemo opaziti i sledeu vezu: Melkisede-kov sveenik je sveenik El Eliona: kranski sveenik je sveenik Emanuela; ako je, dakle, El Elion Emmanuel, nji-hova su dva sveenika ista, a kranski sveenik, za ko-jega je uostalom bitno da vri euharistsku rtvu kruha i vina, doista je iz reda Melkisedekova.!(

Judeokranska tradica razlikuje dva sveeni-tva, jedno po redu Arona, drugo po Melkisedekovu redu. I ovo potonje vee je od prvoga, kao to je sm Melkisedek vei od Abrahama koji je iz Leveva ple-mena, a time i iz Aronove obitelji.!% Tu nadmo jasno potvruje sveti Pavao koji kae: Levi, primatelj deseti-ne (od Izraelskoga naroda) dao je da tako kaem dese-tinu po Abrahamu.!, Neemo se ovdje vie baviti zna-enjem tih dvaju sveenitava, samo emo jo navesti neke rei svetoga Pavla: Ovdje (u levitskome svee-nitvu) desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje jedan za koga se svjedoi da trajno ivi.!/ Taj ivui ovjek je Melkisedek, to je Manu koji zapravo ostaje trajan (na hebrejskome le-olam) tj. za itava trajanja njegova ciklu-sa (manvantara) ili sveta kojim posebno vlada. On je bez rodoslovlja jer je njegovo podretlo neljudsko, jer je i sm prototip ovjeka. On je doista slian Sinu Bojemu jer je, Zakonom koji donosi, za ovaj svet sm izraz i slika boanske Rei.!

47

M

Poglavito valja napomenuti sledee: u pripove-sti o kraljevima-magima vidimo tri odjelita lika koji su tri poglavara inicacske herarhe. U pripovesti o Melkisedeku vidimo samo jednoga lika, no taj u sebi moe ujediniti vidove koji odgovaraju istim trima fun-kcama. Tako neki razlikuju Adoni-cedeqa, Gospodara pravde, koji se na neki nain udvostruuje u Kohen-ce-deqa, Sveenika pravde, i Melki cedeqa (Kralja pravde). Ta se tri vida mogu zapravo promatrati kao da se svaki za sebe odnosi na funkcu Brahtme, Mahtme i Mahn-ge.!0 Dok je Melkisedek zapravo ime za trei vid, ono se obino naveliko primjenjuje na skup tru vidova, i to tako da se istie prednost pred druga dva vida. Funkci-ju koja taj vid izraava najblia je vanjskome svetu, onome, dakle, koji se oituje najneposredne. Moemo, uostalom, primetiti da izraz Kralj sveta kao i Kralj Pravde izravno priziva samo kraljevsku mo, a s druge strane u Indi takoer nalazimo ime Dharmaraja koje je doslovno istovjetno Melki-cedequ.!"

Uzmemo li ime Melkisedek u njegovu najuem smi-slu, obiljeja kralja pravde su vaga i ma, a to su obi-ljeja Mihaela koji se smatra Anelom suda. Ta dva simbola svaki za sebe u drutvenom poretku predsta-vljaju administrativnu i vojnu funkcu koje pripadaju katrama i koje su dva konstitutivna elementa kraljev-ske moi. Heroglifski gledano, to su i dva znaka koje obuhvaa hebrejski i arapski koren haq, koji istodobno znai pravda i istina! i koji u raznih starih naro-da oznaava upravo kraljevstvo. Haq je snaga koja

48

M

upravlja pravdom, tj. skladom koji simbolizira vaga, dok ma simbolizira snagu( i upravo to karakterizira osnovnu ulogu kraljevske moi, s druge strane pak, to u duhovnom poretku karakterizira snagu istine. Treba dodati, osim toga, da postoji blai oblik korena haq do-biven zamjenom znaka duhovne snage s materalnom, a taj oblik hak oznaava upravo mudrost (na hebrej-skome hokmah), stoga on vie odgovara sveenikom autoritetu, kao to drugi odgovaraju kraljevskoj moi. To potvruje i injenica da dva podudarna oblika nasta-ju, sa slinim oblicima, iz korena kan koji u razliitim jezicima oznaava mo ili snagu kao i spoznaju:% kan je povrh svega duhovna ili intelektualna mo je-dnaka mudrosti (otuda kohen, na hebrejskome sveenik) a qan je materalna mo (gdje razliite rei izraavaju ideju posjedovanja, a osobito ime Qain)., Ti koreni i izvedenice mogli bi nas nedvojbeno odvesti do mnogih drugih razmatranja, ali moramo se ograniiti na ono to se najizravne tie ove stude.

Da dovrimo ono to smo zapoeli, vratimo se na ono to idovska kabala kae o ekini: nju u niemu svetu predstavlja posljednji od deset serota, malkut, tj. kraljevstvo. Ta je oznaka podesna da opie gledite koje ovdje prikazujemo, no takva je u jo veoj mjeri, izmeu ostalih sinonima koji se ponekad veu uz Mal-kut, cedeq, tj. pravda./ Ta bliskost malkuta s cedeqom ili kraljevstva (upravljanja svetom) s pravdom nalazi se upravo u imenu Melkicedeq. Tu je re o distributivnoj ili gotovo uravnoteujuoj pravdi srednjega dela se-

49

M

rotskoga stabla. Njega valja razlikovati od pravedno-sti suprotstavljene milosru koja se izjednaava sa stro-goom na levoj strani, jer su to dva razliita vida (i u hebrejskome, uostalom, postoje za to dve rei: prva je cedaqah, a druga din). Prvi meu tim vidovima jest pra-vda u istodobno najstroem i najcjelovitemu vidu, ona bitno obuhvaa ideju sklada i ravnotee i nerazluivo je povezana s mirom.

Malkut je zaliha u koju se slevaju vode koje dolaze odozgo, tj. sve emanace (milosti ili duhovnih upliva) koje se obilno razlevaju. Ta reka odozgo i vode koje iz nje silaze snano priziva ulogu koja se pripisu-je nebeskoj reci Gang u hinduistikoj tradici. Tako-er bismo mogli primetiti da akti, a je Ganga tek jedan vid, ima isto tako neke slinosti sa ekinom, barem u svojoj providonosnoj funkci koja im je zajednika. Zaliha nebeskih voda istovjetna je, naravno, s duho-vnim sreditem naega sveta: otuda istjeu etiri reke Pardesa, usmjerujui se prema etiri glavne toke. To se duhovno sredite za idove izjednauje s brdom Sion za koje rabe naziv srce sveta, zajedniki svim svetim zemljama koji za njih postaje stanovitim ekvivalentom hinduistikoga Merua ili perzskoga Albori.0 Taber-nakul Jahvine svetosti, boravite ekine, jest svetite nad svetitima koje je srce Hrama kao i sredite Siona (Je-ruzalem), kao to je brdo Sion sredite Izraela, a Izrael sredite sveta." Moemo otii i korak dalje: ne vredi samo sve pobrojano, nego i obrnuto, nakon tabernaku-la u Hramu, Koveg saveza u Tabernakulu, i u samom

50

M

kovegu saveza mjesto oitovanja ekine (izmeu dva kerubima) isto tako predstavljaju sled pribliavanja duhovnome polu.

Dante predstavlja Jeruzalem upravo kao duhovni Pol, kao to smo imali priliku pokazati drugdje.( No, im napustimo iskljuivo idovsku toku gledita, to ponajpre postaje simbolom i ne ini vie lokalizacu u strogome smislu rei. Sva sekundarna duhovna sredi-ta koja su uspostavljena kao prilagodba primordalne tradice u odreenim uvjetima, kao to smo to pokazali, slike su najviega sredita. Sion je vjerojatno tek jedno od sekundarnih sredita, a poradi te slinosti simboli-ki se moe izjednaiti s onim najviim. Jeruzalem je, doista, kao to ukazuje njegovo ime, prava slika Salema. Ono to smo kazali i to emo jo kazati o Svetoj zemlji, koja ne samo Izrael, olakat e nam razumevanje.

U tome pogledu, drugi veoma bitan izraz kao sino-nim Svete zemlje jest Zemlja ivih: taj izraz oito upu-uje na boravite besmrtnosti, stoga se u vlastitom i strogom smislu primjenjuje na raj zemaljski ili njegove simbolike ekvivalente. To nazivlje je, meutim, prene-seno na zemlju Izraelovu. Govori se da Zemlja ivih obuhvaa sedam zemalja, a g. Vulliaud s tim u vezi primjeuje da je to zemlja Kanaan u kojoj bae sedam naroda.(! To je tono u doslovnome smislu. No, tih bi se sedam zemlja moglo veoma lako simboliki podu-darati, poput onih o kojima je, s druge strane, re u islamskoj tradici, sa sedam dwipa koji, po hinduistikoj tradici, za svoje zajedniko sredite imaju Mru, na to

51

M

emo se vratiti kasne. Isto tako, kada se stari svjeto-vi ili stvorenja koja nam prethode oblikuju kao sedam kraljeva Edoma i broj sedam ovdje se postavlja u vezu sa sedam Manua koji se raunaju od poetka Kalpe do dananjeg doba.(

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

53

L 1

S

T"' ' susreu se u mnogim narodima. Ne namjeravamo ih ovdje sve navoditi, tim vie to neke do njih, kao to se ini, nisu najizravne u vezi s pitanjem koje nas zaokuplja. Mogli bismo ipak openito primetiti da je spiljski kult uvi-jek vie ili manje povezan s idejom unutarnjega mje-sta ili sredinjega mjesta te da su u tom pogledu sim-boli spilje i srca dosta bliski jedno drugome.! S druge strane, u srednjoj Azi i u Americi, ili moda jo negdje drugdje, doista postoje spilje i podzemni prolazi u ko-jima su se odreena inicacska sredita mogla stolje-ima odravati. Mimo te injenice, meutim, u svemu onome to se tie te teme, postoji dio simbolizma koji ne teko objasniti. Moemo ak smatrati da su upravo razlozi vezani uz simboliki poredak oni koji su odre-dili izbor podzemnih mjesta za uspostavu tih inicac-skih sredita, daleko vie od motiva obine razboritosti. Saint-Yves je moda mogao objasniti taj simbolizam, no to ne uinio i to neke delove njegove knjige ini utvarnima. to se tie g.Ossendovskog, on je posve si-gurno nesposoban reiti se doslovnosti i u onome to

54

L 1

su mu govorili vidjeti neto dublje od najneposredne-ga smisla.

Meu tradicama na koje emo sada podsjetiti po-stoji jedna osobito zanimljiva: ona se nalazi u judai-zmu i tie se tajnovitoga grada zvanoga Luz.( To ime je izvorno bilo ime mjesta Jakovljeva sna, nakon kojega e se zvati Beith-El tj. kua Boja,% no na to emo se vratiti kasne. Govori se da u taj grad ne moe dopreti Aneo smrti te da on u njemu nema nikakvih ovlasti. Prema jednom vrlo neobinom, ali vanom gleditu, taj grad neki smjetaju u blizinu Alborja koji je za Perzan-ce takoer boravite besmrtnosti.

Govori se da u blizini Luza postoji bademovo stablo (na hebrejskome takoer luz) ispod kojega se nalazi upljina koja vodi do podzemnih hodnika, a oni, pak, vode do samoga grada koji je posve skriven. U svojim razliitim uporabama, ini se da re luz dolazi od kori-jena koji oznaava sve ono to je skriveno, prekriveno, zamotano, utljivo i tajno. Valja primetiti da rei koje oznaavaju Nebo izvorno imaju isto znaenje. Obino coelum povezujemo s grkim koilon, upljinom (to ta-koer moe biti u vezi sa spiljom, tim vie to Varron ukazuje na to gledite reima: a cavo coelum). Meu-tim, takoer valja napomenuti da je najstari i najtoni oblik po svemu sudei caelum koji odmah priziva caela-re. skrivati. Na sanskrtu, s druge strane, Varuna dolazi od korena var (prekriti, to je takoer smisao korena kae na koji se nadovezuje latinski celare, drugi oblik od caelare, i njegov grki sinonim kalyptein),, a grki Oura-

55

L 1

nos samo je drugi oblik istoga imena, var se lako menja u ur. Te rei mogu, dakle, oznaavati onoga tko pre-kriva,/ tko skriva, ali i ono to je skriveno, a to po-tonje znaenje je dvosmisleno: to je ono to je sjetilima skriveno, nadosjetilno podruje, kao i tradica koja se u razdobljima ieznua ili pomraenja prestaje izvanjski i otvoreno oitovati, nebeski svet koji postaje pod-zemnim svetom.

Postoji jo jedna veza, slinost s Nebom: Luz se naziva modrim gradom, a ta je boja, koja pripada saru,0 ne-beska boja. U Indi se govori da se modra boja atmosfe-re stvara odrazom svjetla na jednome od Meruovih lica, na junom licu koje promatra Jambu-dwipa nainjena od sara. Lako je vidjeti da se to odnosi na isti simbolizam. Jambu dwpa ne samo Inda kao to se obino misli, nego zapravo predstavlja itav zemaljski svet u svome trenutanom stanju, a taj se svet moe promatrati kao da je sav poloen juno od Mrua, jer se ovaj poistovje-uje sa sedmodjelnim polom." Sedam dwipa (doslovno otoka ili kontinenata) javljaju se neposredno jedan za drugima u odreenim ciklikim periodima, stoga je svaki od njih zemaljski svet zamiljen u odgovaraju-em periodu. Oni ine lotos e je sredite Mru posred-stvom kojega se orentiraju po sedam predjela sveta.! Postoji, dakle, lice Mrua okrenuto prema svakome od sedam dwipa. Ako svako od tih lica ima jednu duginu boju,!! sinteza tih sedam boja je bela koja se posvuda pripisuje najviemu duhovnom autoritetu,! a koja je i boja samoga Mrua (vidjet emo da se on opisuje kao

56

L 1

bela planina, dok ostale samo predstavljaju njegove vidove u odnosu na razliite dwipe). ini se da u razdo-bljima oitovanja svake dwipe postoje razliiti poloaji Mrua, no on je zapravo nepokretan jer je sredite, a ori-jentaca zemaljskoga sveta prema njemu menja se iz razdoblja u razdoblje.

Vratimo se na hebrejsku re luz a su odvie ra-zliita znaenja vrlo vredna pozornosti: ta re obino znai badem (kao i bademovac, opisujui u iremu smislu kako stablo tako i njegov plod) ili jezgru. Je-zgra je, dakle, ono najunutarnje i najskrivene, ona je posve zatvorena i odatle ideja nepovredivosti!( (koju nalazimo u imenu Agarta. Ista re luz takoer je ime neunitivoga dela tela koji se simboliki prikazuje kao najtvra kost s kojom dua ostaje povezana nakon smrti do uskrsnua.!% Kao to jezgra sadri klicu, a kost modinu, i luz sadri mogue elemente potrebne za obnovu bia, a ta se obnova zbiva pod utjecajem ne-beske rose koja ponovno oivljuje osuene kosti. Na to vrlo jasno podsjeaju rei svetoga Pavla: Posano u pokvarljivome uskrsnuti e u slavi.!, Ovdje kao i uvi-jek slava se odnosi na ekinu postavljenu u viemu svetu s kojom je nebeska rosa u najuoj vezi, kao to smo kazali pre. Luz je kao neprolazno u ljudsko-me biu jezgra besmrtnosti kao to je mjesto nazvano istim imenom boravite besmrtnosti: tu u dva sluaja prestaje mo Anela smrti. On je neka vrsta jajeta ili embra Besmrtnika,!/ moe ga se usporediti takoer s

57

L 1

kukuljicom iz koje izlazi leptir,! usporedba koja tono prevodi njegovu ulogu u odnosu na uskrsnue.

Luz se smjeta oko unutarnjega zavretka hrpteni-ce. To se moe initi dosta udnim, no objanjava se slinou s onime to hinduistika tradica kae o sna-zi takozvanoga Kundalina,!0 jednoga od oblika akti koji se smatra imanentnim ljudskome biu.!" Ta snaga se prikazuje u obliku zme omotane oko sebe same u osjetljivom delu organizma koji se takoer odnosi na unutarnji zavretak hrptenice. Tomu je tako barem u obinih ljudi, no kroz uinke praksi poput Hatha- yoge, ona se budi, razva i uzdie preko toki (akre) ili lo-tosa (kamale) koje odgovaraju razliitim spletovima da bi dosegnule podruje koje odgovara treemu oku tj. frontalnome ivinu oku. Taj stupanj predstavlja obnovu prvobitnoga stanja u kojemu se ovjeku vraa sjetilo vjenosti, a time postie ono to smo drugdje nazvali virtualnom besmrtnou. Do tada ivimo u ljudskim uvjetima, na posljednjem stupnju Kundalini konano stjee obod oko glave, a taj posljednji stupanj odnosi e na uinkovito osvajanje viih stanja bia. Ono to proi-zlazi iz te slinosti jest da se lokalizaca luza u unutar-nje delove organizma odnosi samo na stanje paloga ovjeka. A za ljude na zemlji okupljene u zajednicu, ona je isto tako lokalizaca najviega duhovnog sredi-ta u podzemnom svetu.!

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

59

V 1 K-

O

G A ne oduvek bila u podzemlju te da ondje nee zauvek ostati. Doi e vreme kada e, prema reima g. Ossendowskog, narod iz Agharti izai iz svojih spilja i pojaviti se na licu zemlje.! Pre svoga nestanka iz vidljivoga sveta, to je sredite nosilo drugo ime jer mu ime Agarta koje znai neuhvatljivo ili nedostupno (kao i nepovredivo jer je boravite mira, Salem) tada ne bilo prikladno. G. Ossendowski precizira da je ono postalo podzemnim sreditem pre vie od est tisua godina te smatra da se to razdoblje, s vrlo zadovoljavajuom tonou, podudara s poe-tkom Kaliyuge ili mranoga doba, eljeznoga doba starih istonjaka, posljednjim od etiri razdoblja na koje se deli manvantara. Njegova podjela trebala bi se po-dudarati sa svretkom istoga razdoblja.

Govorili smo pre o slinostima u svim tradicama koje se tiu neega to je izgubljeno ili skriveno, a prika-zuje se razliitim simbolima. Kada to uzmemo u ope-nitom smislu, ono to se odnosi na itavo ovjeanstvo na zemlji tie se upravo na uvjete u Kaliyugi. Trenuta-no razdoblje je, dakle, razdoblje pomraenja i zbrke.( Stanje u njemu je takvo kakvo jest, ustrajui na njemu,

60

V 1 K-

inicacska spoznaja nuno mora ostati skrivena, otu-da tajnovita narav takozvane povesne antike (koja ipak ne see do poetka ovoga razdoblja)% i tajnih or-ganizaca svih naroda: organizaca koje nude djelatnu inicacu ondje gdje jo postoji neki istinski tradicional-ni nauk, no koje nude samo sjenu, jer je duh toga nauka prestao oivljavati simbole koji su tek vanjska repre-zentaca. Tomu je tako, izmeu ostaloga, i stoga to je sva svjesna veza s duhovnim sreditem sveta zavrila prekidom, a to je najvlastiti smisao gubitka tradice. to se tie ovoga ili onoga posebnog sekundarnog du-hovnoga sredita, on gubi izravnu i djelatnu vezu s naj-viim sreditem.

Valja nam, dakle, govoriti, kao to smo ve kazali, o neemu to je pre skriveno, nego doista izgubljeno, jer to ne izgubljeno za sve te ga neki jo u potpunosti posjeduju. I, ako je tomu tako, drugi uvek imaju mo-gunost da to pronau ako na primjeren nain trae, tj. tako da njihova namjera bude voena skladnim trepe-renjem koje izaziva zakon slonih djelovanja i reakci-ja, i koje bi ga moglo postaviti u djelatnu duhovnu komunikacu s najviim sreditem./ Ta usmjerenost namjere u svim tradicionalnim oblicima ima svoje sim-bolike prikaze. Htjeli bismo govoriti o ritualnoj oren-taci: ona je, zapravo, smjer prema duhovnom sreditu koje je, kakvo god bilo, uvek slika istinskoga Sredita sveta. No, u mjeri u kojoj napredujemo u Kaliyugi, jedinstvo s tim sreditem je sve zatvorene i skriveni-je, postaje sve tee, dok istodobno sve malobrojnima

61

V 1 K-

postaju sekundarna sredita koja ga izvanjski predsta-vljaju.0 Pa ipak, kada to razdoblje zavri, tradica bi se trebala iznova oitovati u svojoj cjelini, jer poetak svih manvantara, koje se podudaraju s krajem prethodnih, za zemaljsko ovjeanstvo nuno podrazumeva povratak u prvobitno stanje."

Svaka svjesno uspostavljena veza sa sreditem sred-stvima uobiajene organizace u Europi je raskinu-ta, a tomu je tako ve nekoliko stoljea. Taj raskid ne izvren jednim potezom, nego u vie stupnjeva koji su usledili jedan za drugim.! Prvi od tih stupnjeva see do poetka !%. stoljea. Ono to smo ve kazali drugdje povodom vitekih redova moe olakati razumevanje da je jedna od njihovih glavnih uloga bila osigurati ko-munikacu izmeu Istoka i Zapada, komunikacu a se uloga moe shvatiti napomenemo li da se sredite o kojemu ovdje govorimo oduvek opisivalo, barem to se tie povesnih vremena, kao da je smjeteno na Istoku. Nakon unitenja templarskoga reda, istu vezu nastavit e uvati rozenkrojceri ili oni kojima bi kasne trebali dati to ime, pa makar i prikriveno.!! Renesan-sa i reformaca obiljeavaju novu kritiku fazu, a na-posljetku, po onomu na to po svemu sudei ukazuje Saint-Yves, potpuni raskid se podudara s Westfalskim ugovorom kojim !/%0. zavrava Tridesetogodinji rat. No, zanimljivo je primetiti kako vie autora potvruje da su, odmah nakon Tridesetogodienjega rata, pravi rozenkrojceri napustili Europu i povukli se u Azu. U tome pogledu mi podsjeamo da je rozenkrojcerskih

62

V 1 K-

adepata bilo dvanaest, kao i lanova najuega kruga Agarte, te u skladu sa zajednikim ustrojem tolikih du-hovnih sredita oblikovanih po slici onoga najviega.

Polazei od toga posljednjeg razdoblja, polog djela-tne inicacske spoznaje vie doista ne uva nikakva zapadna organizaca. I Swedenborg izjavljuje da otada izgubljenu Re valja traiti meu tibetanskim i tar-tarskim mudracima. Anne Catherine Emmerich je, pak, imala vizu tajnovitoga mjesta koje ona naziva Plani-nom prorok i koje smjeta u ista podruja. Podsjeti-mo i na fragmentarne informace koje je gospoa Bla-vackaja sakupila o toj temi, koje su u nje izrodile ideju Velikog belog trema koji vie ne bismo mogli na-zvati slikom, nego naprosto imaginarnom karikaturom ili parodom Agarte.!

63

O

D

P ! . O), Kralj sve-ta se pojavljivao vie puta, u Indi i Samu, blagosli-vljajui narod zlatnom jabukom okrunjenom janjetom. Ta pojedinost dobiva svoje puno znaenje kada je uspo-redimo s onim to Saint-Yves kae o ciklusu Janjeta i Ovna.! S druge strane, koja je jo vana, postoji u kranskoj simbolici bezbroj prikaza Jaganjca na plani-ni s koje se sputaju etiri reke, oito istovjetne etiri-ma rekama zemaljskoga raja. Rekli smo, dakle, da je Agarta pre poetka Kaliyuge nosila neko drugo ime, a to ime bilo je Parada koje na sanskrtu znai najvia zemlja, to se primjenjuje na duhovno sredite u naji-zvrsnemu smislu, opisujui se i kao srce sveta. Iz te su rei Kaldejci izveli Pardes, a zapadnjaci Paradis. To je izvorni smisao potonje rei i s time bi naposljetku trebalo postati jasno zato smo pre kazali da je ono o emu je ovdje re uvek, u ovom ili onom obliku, isto-vjetno Pardesu iz idovske kabale.

S druge strane, povodom onoga to smo objanjavali o simbolizmu pola, takoer je lako vidjeti da je plani-na zemljaskoga raja istovjetna polarnoj planini o kojoj pod razliitim imenima govore gotovo sve tradice: ve

64

O

smo spomenuli Mru u Hindusa i Alborj u Perzanaca kao i Montsalvat iz zapadnjake legende o Gralu, no, na-vodimo isto tako arapski Qf ( pa ak i grki Olimp koji u vie pogleda ima isto znaenje. Uvek se radi o podru-ju koje je poput zemaljskoga raja postalo nedostupno obinim ljudima, smjetenom izvan svih oekivanih ka-taklizimi koji uznemiruju ljudski svet na kraju odree-nih ciklikih razdoblja. To podruje je istinska najvia zemlja. Prema nekim vedskim i avestikim tekstovima njezin je poloaj isprva bio polaran u doslovnom smi-slu rei, no, kakav joj god bio poloaj u razliitim povi-jesnim razdobljima ovjeanstva na zemlji, ona uvek ostaje polarna u simbolikom smislu, jer bitno predsta-vlja vrstu os oko koje se sve okree.

Planina, naravno, predstavlja sredite sveta pre Kaliyuge, tj. dok je na neki nain bilo otvoreno, a ne u podzemlju. To razdoblje odnosi se na neto to bismo mogli nazvati njegovom normalnom situacom, mimo mranoga razdoblja i posebni uvjeti podrazumevaju neku vrstu preokreta uspostavljenog poretka. Treba k tomu dodati da, osim tih razmatranja koja se odnose na ciklike zakone, simboli planine i spilje imaju svoje dublje razloge, a izmeu njih postoji istinsko nadopu-njavanje.% Spilja osim toga moe biti smjetena unutar same planine ili neposredno podno nje.

Postoji jo simbola koji u starim tradicama predsta-vljaju sredite sveta. Jedan od najpoznatih je moda omfalos koji podjednako nalazimo u gotovo svih naro-da., Grka re omfalos oznaava pupak, ali i openito

65

O

svako sredite te posebice glavinu na kotau. Re nbhi na sanskrtu ima slinu uporabu, a tako je i s izvedeni-cama iz istoga korena nab i nav/ u keltskim i german-skim jezicima. U galskom pak re nav ili naf, koja je oito istovjetna ovim potonjima, znai poglavar i pri-mjenjuje se na samoga Boga. Tu se dakle izraava ideja sredinjega Naela. Smisao glavine u tome pogledu ima posve osobitu vanost, jer je kota posvuda simbol sveta koji se okree oko vrste toke, simbola koji valja usporediti sa svastikom, no u njoj ne prikazana kruni-ca koja predstavlja oitovanje tako da je samo sredite izravno prikazano: svastika ne preuzima oblik sveta, nego djelovanja Naela na taj svet.

Simbol omfalosa mogao bi biti smjeten na mjestu koje je naprosto sredite odreenoga podruja, i to du-hovno sredite pre nego zemljopisno, ma koliko se to dvoje moglo u pojedinim sluajevima poklapati. No, da bi to bilo mogue, to bi mjesto za stanovnike odree-noga podruja doista morala biti vidljiva slika sredi-ta sveta dok bi tradica svojstvena tom narodu bila tek prilagodba prvobitne tradice obliku koji bi vie odgovarao njegovu mentalitetu i egzistencalnim uvje-tima. Openito je poznat omfalos iz delfskoga hrama. Taj je hram doista bio duhovno sredite stare Grke i,0 ne ustrajui na svim razlozima koji bi mogli opravdati tu tvrdnju, napominjemo tek da se ondje dva puta godi-nje okupljalo vee Amktiona, sastavljeno od pred-stavnika svih helenskih zemalja koji su, uostalom, inili jedinu djelatnu vezu izmeu tih naroda, povezanost

66

O

a je snaga poivala upravo u njezinoj bitno tradicio-nalnoj naravi.

Materalni prikaz omfalosa uglavnom je bio jedan sveti kamen, ono to esto nazivamo betyl. ini se da potonja re dolazi od hebrejskoga Beith El, Boja kua, isto ime koje je Jakov dao mjesto na kojemu mu se Gospodin ukazao u snu: I Jakov se probudi iz sna i kae: Ovdje sigurno prebiva Gospodin, a ja to nisam znao. On se prestrai pa kae: Neka to mjesto bude strahovito! To je kua Boja i vrata Nebeska. I Jakov se rano ujutro ustade, uzme kamen koji mu je sluio kao uzglavlje, uspravi ga kao stup i po vrhu ga pole uljem (kako bi ga posvetio). I dade tome mjestu ime Beith El, no prvo ime tog mjesta bae Luz." Znaenje rei luz objasnili smo pre, no, s druge strane, takoer se go-vori da je Beith El, Boja kua postalo kasne Beith Lehem, kua kruha, gradi u kojemu je roen Krist.! Simboliki odnos izmeu kruha i kamena bio bi k tomu vredan pozornosti.!! Jo valja napomenuti da se ime Beith El ne primjenjuje samo na mjesto, nego i na sm kamen: I ovaj kamen koji sam uzdignuo kao stup bit e kua Boja!! Taj kamen, dakle, mora postati upravo boansko obitavalite (mikan), sledimo li opise koji e biti izneti kasne o tabernakulu, tj. sjeditu ekine. Sve se to, naravno, vee uz pitanje duhovnih upliva (berakoth) te, kada govorimo o kultu kamena koji je bio zajedniki mnogim starim narodima, treba znati da se taj kult ne obraao kamenju, nego Boanstvu e je ono bilo prebivalite.

67

O

Kamen koji prikazuje omfalos mogao je imati oblik stupa, kao Jakovljev kamen. Vrlo je vjerojatno da su u keltskih naroda neki menhiri imali to znaenje. Oko toga kamenja okupljali su se i proroci, kao u Delma, to se lako objanjava time da se smatralo boanskom nastambom. Kua Boja se, uostalom, prirodno izje-dnauje sa sreditem sveta. Omfalos se takoer pri-kazivao kao kamen u obliku stoca, kao jajolik i crni Ki-belin kamen. Stoac podsjea na svetu planinu, simbol Pola ili Osovine sveta. to se tie jajolika oblika, on se izravno odnosi na drugi veoma vaan simbol na Jaje sveta.!( Jo valja dodati da se omfalos, osim to je najee bio prikazivan u kamenu, katkada prikazivao kao breuljak, kao neka vrsta humka koji je slika svete planine. Tako su se u Kini, u sreditu svakoga kraljev-stva ili feudalne drave nekada podizali humci u obli-ku etverostrane piramide nainjene od zemlje iz pet podruja: etiri strane bile su etiri stoerne toke, a vrh samo sredite.!% Osobito je zanimljivo da tih pet podruja nalazimo u Irskoj gdje je zaglavni kamen slino uzdignut u sreditu svakoga podruja.!,

Irska meu keltskim zemljama zapravo nudi naj-vie podataka koji se tiu omfalosa. Ona je nekada bila podeljena na pet kraljevstava od kojih se jedno zvalo Mide (to je u angliciziranom obliku ostalo kao Meath) to je stara keltska re medion, sredina, istovjetna s latinskom medius.!/ To kraljevstvo Mide, koje obuhvaa delove uzdigute iznad etiri druga teritora, postalo je doivotnim prebivalitem najviega irskoga kralja

68

O

kojemu su bila podvrgnuta ostala etiri.! U Ushnaghu, koji dosta tono predstavlja sredite zemlje, podignuta je golema stena nazvana pupkom zemlje koju doda-tno opisuje ime kamen udjela (ailna-meeran) jer je obi-ljeavao mjesto gdje su se unutar kraljevstva Mide po-dudarale crte razdvajanja etiri prvobitna kraljevstva. Jednom godinje, prvoga svibnja, odravao bi se opi skup slian godinjem okupljanju druida u sredinjem posveenom mjestu (medio lanon ili medio nemeton) u Gaulu, zemlji Carnuta. Namee se isto tako slinost sa skupom Amktiona u Delma.

Ta podjela Irske na etiri kraljevstva, s dodatnim sre-dinjim podrujem koje je bilo prebivalite vrhovnoga poglavara, nadovezuje se na vrlo stare tradice. Irsku su radi toga nazivali otokom etiru Gospodara,!0 me-utim, taj se naziv, kao uostalom i zeleni otok (Erin), prethodno rabio za jednu daleko ralanjenu zemlju, danas nepoznatu, moda i nestalu, Ogygie ili rade Thu-le koja je bila jedna od glavnih duhovnih sredita, ako svojedobno ne bila i glavno. Sjeanje na taj otok e-tiru Gospodara see sve do kineske tradice to po svemu sudei nikada ne bilo napomenuto. Evo jednog taoistikog teksta koji to potkrepljuje: Car Yao dao si je mnogo truda i smatrao je da vlada najbolje to je mogu-e. Nakon posjeta etirima Gospodarima na dalekom otoku Kou-che (nastanjenom istinskim ljudima, chenjen, tj. ljudima koji su reintegrirani u prvobitno stanje) shvatio je da se posve iskvario. Ideal je ravnodunost (ili bolje, osloboenje u nedjelatnoj aktivnosti) nado-

69

O

vjeka!" koji puta da se kozmiki kota okree. etiri Gospodara izjednauju se s druge strane s etiri Ma-harade ili velika kralja koji po indskoj i tibetanskoj tradici predsjedaju sreditem na svetoj planini. Oni se istodobno podudaraju s elementima: najvii, peti Go-spodar predstavlja eter (aksha), kvintesencu (quinta essentia) u hermetiara, primordalni element iz kojega nastaju ostala etiri.! Sline predaje nalazimo i u sre-dnjoj Americi.

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

71

I 1

D

najvie zemlje mogli bismo navesti jo mnogo drugih sukladnih tradica. Posebice je poznato drugo ime, vjerojatno jo stare od Paradea. To ime je Tula iz kojeg su Grci izveliThul. Kao to emo vidjeti, ta je Thula vjerojatno bila istovjetna prvome otoku etiri-ju Gospodar. Takoer valja primetiti da je ime Tula bilo pripisivano mnogim razlitim podrujima jer ga jo i danas podjednako nalazimo kako u Rusi tako i u sre-dnjoj Americi. Nedvojbeno moramo uzeti u obzir da je svako od tih podruja u nekom manje ili vie dalekom dobu bilo sjedite duhovne moi koja je bila stanovito oitovanje prvobitne Tule. Poznato je da meksika Tula svoje podretlo duguje Toltecima. Oni su, kae se, doli iz Aztlana, zemlje usred voda. Oito je re o Atlantiku, a ime Tula dolazi iz pradomovine Tolteka. Sredite koje-mu su to ime dali moralo je, barem u stanovitoj mjeri, zameniti ono na nestalome kontinentu.! Pa ipak, valja razlikovati atlantsku Tulu i onu hiperborejsku, a upra-vo potonja predstavlja prvo i najvie sredite svekolike tekue manvantare. Ona je bila istinski sveti otok i, kao to smo pre kazali, njezin je poloaj od poetka bio do-slovce polaran. Svi ostali sveti otoci koji su nosili ime

72

I 1

istoga znaenja bili su tek njegove slike. A to se odnosi ak i na duhovno sredite atlantske tradice koja upra-vlja samo jednim sekundarnim povesnim ciklusom unutar manvantare.

Re Tula na sanskrtu znai ravnotea te posebice oznaava zodaki znak toga imena. Po jednoj kineskoj tradici, meutim, nebeska ravnotea isprva je bila Ve-liki medvjed.( Ta je opaska od golemog znaenja jer je simbolizam koji se vee uz Velikoga medvjeda po pri-rodi najue povezan sa simbolizmom Pola.% Razmatra-nje toga pitanja zahtevalo bi zasebnu studu, stoga se njime ovdje neemo baviti., Valjalo bi takoer istraiti odnos izmeu polarne i zodake ravnotee. Potonja se smatra znakom Suda, a ono to smo prethodno, u po-gledu Melkisedeka, kazali o ravnotei kao obiljeju pra-vednosti, moe pomoi u razumevanju njegova imena kao oznake najviega duhovnog sredita.

Tula se jo zvala belim otokom, a kazali smo da bela boja predstavlja duhovni autoritet. U amerikim tradicama Aztlan za simbol ima belu planinu, no ta se slika najpre rabila za hiperborejsku Tulu i polarnu planinu. U Indi se beli otok (shwta dwpa) koji se openito smjeta u daleke sjeverne predjele/ smatra prebivalitem blaenih to se, oevidno, izjednauje sa zemljom ivih. Postoji meutim jedna oita iznim-ka: keltske tradice govore o zelenom otoku kao oto-ku svetaca ili otoku blaenika,0 no u sreditu toga otoka uzdie se bela planina koju, kau, ne mogu dosegnuti vode potopa," a i je vrh grimizne boje.! Ta

73

I 1

suneva planina, kako se jo naziva, isto je to i Mru: Mru je takoer bela planina opasana zelenim poja-som jer je smjeten usred mora,!! a na njegovu vrhu sja svjetlosni trokut.

Opisu duhovnih sredita kao beloga otoka (ozna-ka koja se, ponavljamo, mogla rabiti, kao i druge, za sekundarna sredita, a ne iskljuivo za najvie sredite kojemu bi ponajpre odgovaralo) valja nadodati imena mjesta zemalja ili gradova koji izraavaju istu ideju bje-line. Takvih imena ima podosta, od Albiona i Albane preko Albe Longe, iz koje nastaje Rim, i drugih drevnih gradova koji su mogli nositi isto ime.! Ime grada Argos u Grka ima isto znaenje.!( Smisao tih imena postat e mnogo jasni dalje u ovoj knjizi.

Valja napomenuti jo neto o prikazima duhovno-ga sredita kao otoka koji k tomu obuhaa i svetu pla-ninu. Naime, ako su takvi lokaliteti doista postojali (premda sve svete zemlje nisu otoci) oni su istodobno morali imati i simboliko znaenje. Same povesne i-njenice, povrh svega one iz povesti svetoga, na svoj nain zapravo prevode istine viega reda na osnovi zakona podudarnosti koji je sm temelj simbolizma i sve svjetove sjedinjuje u potpuni i sveopi sklad. Ideja koju priziva spomenuta slika bitno je ideja stabilnosti na koju smo ukazali kao obiljeje Pola: otok ostaje ne-pokretan usred neprestanog zapljuskivanja valova, pri emu je zapljuskivanje slika vanjskoga sveta. A valja nam prei more strasti da bismo stigli do planine spasa, do svetita mira.!%

Ren

G

uno

nKr

alj s

vijet

a

75

L 1

J

U ! malo pre kazali posve smo ostavili po strani pitanje stvarne lokalizace najvie zemlje, vrlo sloeno pitanje, a k tomu od drugotne va-nosti sa stajalita koje nas je zanimalo. Po svemu sude-i, moemo smatrati da je bilo vie lokalizaca koje su sledile jedna za drugom, prema razliitim ciklusima koji su podciklusi velikoga ciklusa zvanoga manvantara. Uzmemo li, uostalom, njihov skup na neki nain s onu stranu vremena, opazit emo herarhski poredak tih lokalizaca koji odgovara uspostavi tradicionalnih obli-ka koji su, pak, tek prilagodbe primordalne tradice koja prevladava svekolikom manvantarom. S druge stra-ne, podsjeamo da je ona mogla istodobno imati, osim glavnoga sredita, vie drugih sredita koji se na ovaj nadovezuju, koji su poput njegove slike, i to je izvor zbrke koju je lako izazvati tim vie to su ta sekundarna sredita najizvanjska, a time i vidljiva od glavnoga.!

U potonjemu smo ve opazili slinost Lhase, sjedita lamaizma, s Agartom. Sada dodajemo da samo na Za-padu poznajemo jo barem dva grada i topografski ustroj od poetka sadri slina obiljeja: Rim i Jeruza-lem (ve smo pre vidjeli da je potonji doista bio vidlji-

76

L 1

va slika zagonetnoga Melkisedekova Salema). Kao to smo pre kazali, u davnini je postojalo znanje o neemu to bismo mogli nazvati svetom geograjom: poloaj gra-dova i hramova ne bio sluajan, nego odreen po veo-ma preciznim zakonima. Tako moemo naslutiti veze koje su ujedinjavale sveeniko i kraljevsko umee s umeem graditelja,( radi ega su stari cehovi njegovali istinsku inicacsku tradicu.( Izmeu utemeljenja ne-kog grada i uspostave nekog nauka (ili novog tradicio-nalnog oblika kao rezultata prilagodbe danim uvjetima vremena i mjesta) postojao je odnos u kojemu je prvi esto uziman kao simbol drugoga.% Pri odluivanju o smjetaju nekoga grada koji je u ovome ili onome vidu trebao postati metropolom jednoga dela sveta, valja-lo je biti osobito obziran. A imena tih gradova, kao i ono to se odnosi na okolnosti njegova utemeljenja, zasluu-ju da ih se s toga stajalita paljivo istrai.,

Ne osvrui se na razmatranja koja se tek neizravno tiu nae teme, recimo jo da je sredite od vrste o kojoj smo govorili postojalo na Kreti u predhelensko doba/ te vie njih, po svemu sudei, u Egiptu, koji su uteme-ljeni jedan za drugim u uzastopnim razdobljima, poput Memsa i Tebe. Ime potonjega, ujedno i ime jednoga gr-koga grada, kao oznaka duhovnoga sredita osobito zaokuplja nau pozornost radi svoje oite slinosti sa idovskom Thebah tj. s arkom iz vremena Potopa. Ona je jo jedna slika najviega sredita, a takvom se sma-tra jer jami ouvanje tradice takorei u povojima i u prelaznome razdoblju koje je poput intervala izmeu

77

L 1

dva ciklusa obiljeenoga kozmikom kataklizmom, koja unitava prethodni svet da bi napravila mjesto za novi.0 Noina biblska uloga slina je onoj koju u hindui-stikoj tradici igra Satyavrata koji potom, pod imenom Vaivaswata, postaje dananji Manu. Valja, meutim, na-pomenuti da, dok se potonja tradica odnosi na poetak tekue manvantare, biblski potop oznaava tek poetak jednoga drugog, manjega ciklusa koji se uzima kao dio manvantare:" ne radi se o istom dogaaju, nego o dva slina dogaaja.!

Ovdje vredi napomenuti i poneto o odnosu izme-u arke i duge, na koji upuuje biblski tekst pojavom duge nakon potopa, kao znaka saveza izmeu Boga i zemaljskih stvorenja.!! Za vreme potopa arka pluta na oceanu donjih voda, a duga se u trenutku obiljeavanja ponovne uspostave poretka i svekolike obnove poja-vljuje u oblacima tj. u podruju nebeskih voda. Re je, dakle, o analognome odnosu u najuemu smislu re-i, odnosno, o komplementarnosti dvu izvrnutih slika: luk arke okrenut je prema dolje, luk duge prema gore, a njihovo jedinstvo, kao polovice kruga, ini potpun kruni ili ciklian oblik.! Taj oblik je, zapravo, potpun od poetka ciklusa: on je okomit presjek kruga i je vodoravan presjek prikazan krunim pojasom zemalj-skoga raja!( koji je, pak, krino podeljen etirima re-kama poteklima iz polarne planine.!% Obnova mora nastupiti na koncu istoga ciklusa, no u slici nebeskoga Jeruzalema krug je zamenjen kvadratom,!, to upuu-je na ono to su hermetiari simbolino opisivali kao

78

L 1

kvadraturu kruga: krug koji predstavlja razvoj mogu-nosti irenjem prvobitne i sredinje toke, preobraava se u kocku kada se taj razvoj dovri i kada se postigne konana ravnotea ciklusa.!/

79

N

D

Iz svjedoanstva svih suglasnih tradica lako emo zakljuiti da postoji jedna sveta zemlja u najizvrsne-mu smislu rei, prototip svih svetih zemalja, duho-vno sredite kojemu su podvrgnuta sva ostala sredita. Sveta zemlja je i zemlja svetih, zemlja blaenih, ze-mlja ivih, zemlja besmrtnosti. Svi su ti izrazi jednaki te im jo valja pridruiti naziv ista zemlja! koji Platon rabi upravo za boravite blaenih. Obino se to bora-vite smjeta u nevidljivi svet, no, elimo li shvatiti o emu je re, ne smemo zaboraviti ni same duhovne herarhe o kojima takoer govore sve tradice, a koje zapravo predstavljaju inicacske stupnjeve.(

U tekuem razdoblju naega zemaljskog ciklusa tj. u Kali-yugi, ta je sveta zemlja, koju tite uvari skrivajui je od svjetovnih pogleda jamei ipak nekakve vanjske odnose, zapravo nevidljiva, nedostupna, ali samo za one koji nisu ovlateni da do nje dopru. Trebamo li, sto-ga, njezinu lokalizacu u odreenom podruju smatrati doslovce ili samo simboliki stvarnom ili moda oboje istodobno? Na to emo pitanje jednostavno odgovoriti da za nas same zemljopisne injenice, kao uostalom i one povesne i ostale, imaju simboliku vrednost ime

80

N

im se oevidno ne oduzima nita od njihove vlastite zbiljnosti, kao injenicama, nego im se, osim te neposre-dne zbiljnosti, dodjeljuje vee znaenje.%

Daleko od toga da smo kazali sve to se ima za kazati o temi kojom smo se bavili u ovoj studi, i sli-nosti koje smo izneli zasigurno ukazuju na mnoge druge slinosti. Meutim, sigurno smo kazali mnogo vie nego to je do sada bio sluaj. Moda e neki biti u iskuenju da nam to predbace. Smatramo, meutim, da nema osnove za predbacivanje, u uvjerenju kako ovdje nema niega o emu bi valjalo utjeti, premda smo mi u manjoj mjeri od koga drugoga raspoloivi za osporava-nje pitanja prikladnosti javnoga izlaganja stvari koje su poneto neobine naravi. to se toga pitanja prikladno-sti tie, ograniit emo se na ovu kratku primjedbu: u okolnostima u kojima danas ivimo dogaaji se odva-ju takvom brzinom da postoje mnoge stvari i uzroci nisu neposredno vidljivi, i e su primjene prilino, ako ne i posve nepredvidljive. elimo se uzdrati od svega to bi, izbliza ili izdaleka, nalikovalo proroanstvima. Smatramo ipak prikladnim za kraj navesti reenicu Jo-sepha de Maistrea, koja danas vredi u veoj mjeri nego pre stotinu godina: Moramo biti spremni za jedan be-skrajan dogaaj boanskoga reda kojemu se primiemo brzinom koja zapanjuje sve promatrae. Neumoljivi proroci najavljuju da je to vreme ve nastupilo.

81

P

I

! Drugo izdanje, !"%". Les Fils de Dieu, str. (/, (/-(/, ; Le Spiritisme dans

le Monde, str.-0.( Moramo u tome pogledu kazati da su patniki narodi,

od kojih su Bohemanci jedan od najzanimljivih pri-mjera, veoma zagonetni te zahtevaju da ih se pozorno istrai.

% Dr. Arturo Reghini napomenuo nam je da bi to moglo biti povezano s timor panicus koji su poznavali stari na-rodi. Ta nam se slinost ini vrlo vjerojatna.

, Protivnici g.Ossendowsskog htjeli su objasniti istu inje-nicu pretpostavljajui da je u rukama imao ruski pre-vod Indske mise, prevod e je postojanje vie nego problematino jer ga nisu poznavali ak ni nasljednici Saint-Yvesa. G. Ossendowskom se takoer predbacu-je da pie Om dok Saint-Yves pie Aum. No, ako Aum predstavlja svetu jednoslonu re rastavljenu na svo-je osnovne elemente, ipak je Om pravilna transkripca koja odgovara pravilnom izgovoru, u obliku u kojemu se izgovara u Indi i Tibetu. Ta je pojedinost dostatna za procjenu kompetence nekih kritiara.

/ G. Ossendowski, koji ne zna da se radi o aerolitu, neke pojave, poput pojave znakova na njegovoj povriini, po-

Biljeke

82

B1

kuava objasniti pretpostavkom da je re o nekoj gli-nenoj ploi.

Bilo je takoer zanimljivih slinosti s lapsit exilis, kame-nom palim s neba na kojemu su se u stanovitim okol-nostima pojavljivali natpisi i koji se poistovjeivao s Gralom u inaici Wolframa von Eschenbacha. Ono to stvar ini jo zanimljivom jest da je po istoj toj inaici Gral naposljetku bio prenesen u Kraljevstvo sveeni-ka Ivana koje su neki htjeli izjednaiti s Mongolom, a zapravo se niti jedna geografska lokalizicaca ne tre-ba doslovce shvatiti (usp. LEsoterisme de Dante, !",, str.(,-(/ i dalje).

0 Bili smo jako zaueni kada smo nedavno doznali da neki ovu knjigu smatraju svjedoanstvom u korist osobe e nam je postojanje, u vreme kada smo je pisa-li, bilo posve nepoznato. U potpunosti poriemo svaku tvrdnju takve vrste, s koje god strane dolazila, jer je re iskljuivo o iznoenju podataka o tradicionalnom sim-bolizmu te apsolutno nema nikakve veze s bilo kakvim personikacama.

P

II

! Minos je u Grka bio istodobno zakonodavac ivima i su-dac mrtvima. U hinduistikoj predaji te dve funkce pripadaju odvojeno Manuu i Yami, no tu dvojicu se obi-no predstavlja kao brau blizance to ukazuje na to da se radi o podvostruenju jedinstvenoga naela uoblie-na u dva razliita gledita.

To sjedite suneve dinaste, smatramo li ga simboli-nim, moemo usporediti s rozenkrojcerskom tvra-vom Sunca i, takoer, s Campanellinim Gradom Sun-ca.

83

B1

( Taj naziv brahmanska crkva u Indi se zapravo ne ni-kada rabio osim u krivovjernoj sljedbi i posve modernoj Brahma Samj sljedbi nastaloj poetkom !". stoljea pod europskim i osobito pod protestantskim utjecajem, koja se ubrzo podelila u vie suparnikih ogranaka, a danas je gotovo posve uguena. Zanimljivo je primetiti da je jedan od utemeljitelja te sljedbe bio djed velikoga pje-snika Ra