INSTITUT PRIZNANJA I OVRNOSTI ODLUKA INOZEMNIH SUDOVA - SA POSEBNIM OSVRTOM NASUDSKE ODLUKE SFRJ - SRJ

1. UVODInstitut davanja egzekvature1 ili postupak delibacije2 sudskih odluka inozemnih sudova, iako nije novijeg datuma3, jo uvijek i permanentno predstavlja predmet znanstvenog i strunog istraivanja pravnika, posebice onih koji se bave meunarodnim privatnim pravom. Pitanje treba li, i uz koje pretpostavke, djelovati sudska odluka i izvan podruja drave iji ju je sud donio uvijek je aktualno, ovo osobito, jer u modernim globalizacijskim trendovima, koji ne poznaju (i ne priznaju) dravne granice, eksteritorijalno djelovanje sudskih odluka predstavlja jedan od bitnih inbenika u procesu meunarodne razmjene ljudi, dobara i usluga, odnosno predstavlja, osnovu supranacionalne pravne sigurnosti, gdje se dravna sudbena suverenost zapravo javlja kao jedan od ograniavajuih faktora koji djeluju na danas sveprisutne integracijske procese.4 Kada dolazi do primjene ovog instituta ? Sporne pravne situacije u meunarodnom privatnom pravu klasificiraju se: na one koje se tiu ratio personae: kada se odnose na subjekte prava i njihov pravni poloaj (npr. pravni poloaj stranaca), na one koje se tiu ratio materiae: kada predmet pravnog odnosa upuuje na inozemnstvo (npr. prometna nezgoda u inozemstvu), i na one koje se tiu ratio legis: kada se radi o vrenju prava i pravnim sankcijama (npr. sukob zakona i procesni propisi za rjeavanje tih situacija). Koja su najuestalija rjeenja? To se pitanje u meunarodnom privatnom pravu rjeava na vie naina:

-

kolizijskim pravilima o materijalnom pravu, koja odreuju koje e se od vie razliitih materijalnih prava primjeniti na pravnu situaciju koja ima veze s pravima vie drava,51

naziv egzekvatura svoje porijeklo vue iz latinske rijei exequatur neka bude izvreno, a tim se nazivom koristi francuska pravna teorija i praksa, 2 naziv delibacioni postupak svoje porijeklo vue iz latinske rijei delibare okusiti a tim se nazivom koristi talijansko pravo giudizio di delibazione, 3 na prve sigurne dokaze o priznavanju sudskih odluka nailazimo jo poetkom XVII. stoljea i to u Engleskoj, isto tako, nije nepoznato da je francuski kralj Louis XIII. izdao je 1629. godine jednu naredbu, poznatu i kao Code Michaut, iji se lan 121. odnosio upravo na priznavanje inozemnih odluka, 4 osim navedenog, razlozi koji se najee u literaturi iznose in favorem priznavanja inozemnih sudskih odluka su i: - zatita prava steenih u inozemstvu, - procesna ekonominost, te - izbjegavanje udvostruavanja sudskih postupaka u istoj pravnoj stvari. 5 K.SAJKO, popis literature br. 11.

-

supstancijalnim procesnim pravom, koje daje izravno zakonodavno rjeenje6, te meunarodnim aktima7.

Kako je to pitanje rijeeno u Republici Hrvatskoj? Republika Hrvatska je, pruzimanjem kao republikog zakona, od bive SFRJ, preuzela Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (dalje ZRSZ)8. Ovaj zakon sadri pravila o odreivanju mjerodavnog prava za statusne, porodine (obiteljske) i imovinske odnose s meunarodnim elementom. Ovaj zakon sadri i i pravila o nadlenosti sudova i drugih organa RH za raspravljanje odnosa iz stavka 1. ovog lanka, pravila postupka i pravila za priznanje i izvrenje (ovrhu) stranih sudskih i arbitranih odluka..9 Iako ZRSZ predstavlja najznaajniji (unutarnji) izvor meunarodnog privatnog i procesnog prava u RH: Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na odnose koji su regulirani drugim republikim zakonom10 ili meunarodnim ugovorima11.12 Strukturno ZRSZ sastoji se od est poglavlja: I - osnovne odredbe (l.1. 13.), kojima se regulira polje primjene zakona, popunjavanje pravnih praznina, hijerarhija izvora, javni poredak, prijevarno zaobilaenje prava, renvoi, valjanost pravnog posla i pravne radnje, zastara, kvalifikacija pojmova, unutranji sukob zakona, status bipartida, status apartida i utvrivanje sadraja stranog prava; II - odredbe o mjerodavnom pravu (l.14. 45.), kojima se tzv. kolizijskim pravilima ili poveznicama, na posredan nain utvruje materijalno pravo mjerodavno za konano rjeavanje pravne situacije s inozemnim elementom (npr. proglaenje nestale osobe umrlom, dokazivanje smrti, stvarna prava, ugovorni odnosi, izvanugovorna odgovornost za tetu,nasljeivanje, obiteljski odnosi, itd.); III odredbe o meunarodnoj nadlenosti i postupku (l.46. 85.), kojima se regulira meunarodna nadlenost organa u RH i (neka) procesna pravila (npr. opa meunarodna nadlenost suda RH u parninom postupku,, prorogacija meunarodne nadlenosti, posebna meunarodna nadlenost za obveznopravne sporove, litispendencija, tzv. siromako pravo; itd.), IV - priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka (l.86. 101.),13

6 7

N. KATII, popis literature br. 10. dvostranim, viestranim meunarodnim ugovorima, meunarodnima konvencijama itd. 8 Sl. list SFRJ br.43/80 i 72/82, te NN br.53/91. (Napomena: autor u radu koristi se redakcijski proienim tekstom iz knjige K.SAJKO i dr., vidi popis literature br. 12.) 9 ZRSZ l.1. 10 tako pravila meunarodnog prava sadravaju i: Zakon o mjenici (NN 74/94), Zakon o eku (NN74/94), Pomorski zakonik (NN 17/94-43/96), Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zranoj plovidbi (NN 132/98), Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-22/00), Zakon o zatiti trinog natjecanja (NN 48/9589/98), Zakon o kretanju i boravku stranaca (NN 53/91-29/94)), Zakon o trgovakim drutvima (NN 111/93-34/99), Zakon o parninom postupku (NN 53/91-112/99), Steajni zakon (NN46/96-129/00) 11 o meunarodnim ugovorima biti e vie rijei u nastavku ovog rada 12 ZRSZ l.3. 13 predstavlja saedes materiae ovog rada i biti e vie rijei u njegovu nastavku

V - posebne odredbe (l.102. 106.), kojima se reguliraju diplomatsko konzularna ovlatenja vezana uz zakljuenje braka, starateljstvo, sastavljanje oporuka, ovjeru potpisa, rukopisa i preslika itd. VI - prijelazne i zavrne odredbe (l.107.), kjima se regulira vremensko razgranienje vezano uz primjenu ZRSZa.14 Kako primjena ZRSZa izgleda u praksi? RJEENJE Opinski sud u Z., po sucu toga suda A.B. kao sucu pojedincu, u ovrnom postupku predlagatelja M. T., N.T. i I.T. svi iz G. V. broj 40., svi zastupani po punomonici D.K., odvjetnici iz Z i protustranke C osiguranje d.d. Z., radi priznanja odluke stranog suda, dana 27. listopada 1999. godine rjeio je priznaje se pravovaljanom odlukom presuda Temeljnog suda u C., Republika Slovenija, poslovni broj P-43/92 od 9. studenog 1993. godine, kojom je tuenica C osiguranje d.d. Z., duna platiti tuiteljima .. o b r a z l o e nj e Predlagatelji su kod ovog suda podnijeli prijedlog za priznanje strane sudske odluke radi naknade tete. U tijeku postupka izvren je uvid u presudu stranog suda i ovlateni prijevod iste, te je utvreno da je prijedlog za priznanje iste u cijelosti osnovan. Uvidom u presudu stranog suda utvreno je da je ista pravomona, te da je na temelju iste tueniku naloeno platiti tuiteljima iznose kako to stoji iu izreci ovog rjeenja. Isto tako utvreno je da je strani sud bio nadlean postupati u toj pravnoj stvari, da u tom sporu ne postoji iskljuiva nadlenost suda ili kojeg drugog organa u RH. Obzirom da ne postoje okolnosti koje bi bile u suprotnosti sa Ustavom RH i utvrenim osnovama dravnog ureenja to su u cijelosti ispunjeni uvjeti iz l. 87. 92. ZRSZa, pa je prijedlog predlagatelja prihvaen. Valja rei bez obzira to se tueni nije oitovao na prijedlog, da u postupku priznanja strane sudske odluke, sud nije ovlaten kontrolirati njenu pravilnost, niti intervenirati u pogledu odluke o visini dosuenog iznosa, nego se mora ograniiti na ispitivanje je su li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za priznanje a koje injenice proizlaze iz obrazloenja. Iz navedenih razloga odlueno je kao u izreci ovog rjeenja.15 2. OPSEG ISPITIVANJA INOZEMNE SUDSKE ODLUKE Da li se uinci domaih sudskih odluka priznaju automatski i u inozemnstvu, tj. djeluju li one eksteritorijalno ? Odgovor je negativan, iz naela suverenosti svake drave proizlazi njeno pravo da na svom podruju vri iskljuivu sudbenost, stoga, inozemna sudska odluka moe proizvoditi uinke u toj draci samo ako joj ona to dozvoli. To doputenje ili spremnost pojedine drave - drave priznanja, da prizna drugoj dravi dravi odluke, da na njezinu podruju djeluje inozemna sudska odluka, u pravilu je samo naelna, jer se ista u praksi uvjetuje ispunjenjem odreenih pretpostavaka, koje

14

proieni tekst ZRSZa mogue je pronai i na web adresi Hrvatske gospodarske komore: www.hgk.hr/komora/sud/zrsz.htm 15 Opinski sud u Zagrebu Ipl-2683/94 od 27.10.1999.

se utvruju u posebnom formalnom postupku16 koji se pokree i vodi sa ciljem da se priznaju uinci inozemne sudske odluke.17 Postupak za priznanje uinaka inozemnih odluka nije u svim dravama jednako ureen, klasifikacija razlika zavisi od toga kojoj e se okolnosti dati dominantan znaaj, tako imamo:

-

sistem neograniene kontrole, po kojemu se u dravi priznanja ne ispituje samo da li su ispunjene pretpostavke za priznanje inozemne sudske odluke, ve se sama odluka ispituje u formalnom i materijalnom smislu, sistem revizije iz osnova, vrlo slian sistemu neograniene kontrole, ali kod kojega se sama inozemna sudska odluka moe i izmijeniti u njenom dispozitivnom dijelu, ukoliko sud priznanja smatra da se ista temelji na pogreno utvrenom injeninom stanju ili na pogrenoj primjeni zakona,

-

sistem ograniene kontrole, po kojemu se inozemne sudske odluke samo formalno ispituju u dravi priznanja, ispituje se samo da li su ispunjene pretpostavke za priznanje uinaka inozemne sudske odluke a bez ispitivanja merituma, sistem meunarodnih konvencija, po kojemu se uinci inozemne sudske odluke priznaju samo ako je to predvienom meunarodnom konvencijom ili internim propisima drave priznanja.18 Kako je to rijeio ZRSZ? ZRSZ prihvatio je sistem ograniene kontrole, propisujui taksativno pretpostavke koje moraju biti, kumulativno19, u pozitivnom odnosno negativnom smislu, ispunjene da bi se inozemna sudska odluka priznala.20

3. PRETOSTAVKE ZA PRIZNANJE ODLUKE INOZEMNOG SUDA3.1. PREDMET PRIZNANJA - ODLUKA INOZEMNOG SUDA Propisi niti jedne drave, pa tako ni ZRSZ, ne sadre odredbe kojima bi se definiralo koja se sudska odluka ima smatrati inozemnom a koja domaom - tuzemnom. Rjeenje ovog problema nalazimo u tzv. personalnom kriteriju koji ima u vidu pripadnost suda odluke (ili nekog drugog organa) dravi odluke.21 Tako se smatra inozemnom sudskom odlukom svaka sudska odluka koja nije donesena u ime drave u kojoj se trai njezino priznanje nego u ime neke inozemne vlasti, neovisno gdje se nalazi sjedite organa o ijoj se odluci radi.2216

koji moe biti onaj redovni sudski (izvanparnini, parnini ili ovrni), a ispunjenje traenih pretpostavaka moe se utvrivati i u postupku koji tee u nekoj drugoj stvari, u kojoj se priznanje uinaka inozemne sudske odluke javlja kao predhodno pitanje, 17 uinci inozemnih sudskih oduka katkada se mogu priznati i bez posebnog ispitivanja, tako i Haka konvencija o sudskoj nadlenosti i izvrenju odluka u graanskim i trgovakim stvarima, u l. 26. dozvoljava priznanje uinaka inozemnih odluka bez ispitivanja, 18 postoji znatan broj sistema priznanja inozemnih sudskih odluka, kako samih sistema tako i njhovih podvarijanta ili kombinacija, stoga smo se u njihovu iznoenju ograniili na navoenje samo onih koje smatramo relevantnim za razumijevanje ovog rada, 19 .VUKOVI, vidi popis literature br. 17. 20 Vidi ZRSZ l. 101. st.2 a u vezi l. 86. 100. 21 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 22 I. GRBIN, popis literature br. 9.

Kada je utvreno da se radi o inozemnoj sudskoj odluci, naredno pitanje koje se namee, je: u kojoj pravnoj stvari je ista donesena? Priznaju se i ovruju inozemne sudske odluke donesene kako u kaznenim23 tako i u graanskopravnim stvarima. irina pojma graanskopravna stvar, razlikuje se od propisa do propisa, neki propisi pod graanskopravnom stvari razumijevaju samo imovinskopravne stvari, drugi samo statusnopravne ili obiteljskopravne stvari itd. ZRSZ pod graanskopravnom stvari razumijeva statusne, obiteljske, imovinske i druge materijalnopravne stvari24. Naredno pitanje koje se javlja vezano je uz injenicu da u graanskopravnim stvarima odluke mogu donositi i drugi organi25, ako su na to ovlateni, pa se stoga postavlja pitanje po kojem pravu treba utvrivati pojam odluke i suda? Teorija je zauzela stav da je to pravo drave odluke26, to jo uvijek ne znai da drava priznanja mora takve odluke i priznavati, ve je ista slobodna da samostalno propisuje kriterije pod kojima e se utvrditi krug inozemnih odluka ije priznanje dolazi u obzir. To ini i ZRSZ : Strana sudska odluka izjednauje se s odlukom suda RH i ima pravni uinak u RH samo ako je prizna sud RH. Stranom sudskom odlukom smatra se i sudska nagodba kao i odluka drugog organa koja je u dravi u kojoj je donesena izjednaena sa sudskom odlukom odnosno sudskom nagodbom.27 Iz sudske prakse: Stranim se sudskim odlukama smatraju i odluke drugih organa ako su u dravi gdje su donesene izjednaene sa sudskim odlukama i sudskim nagodbama28 Predmet priznanja moe biti i javna isprava sastavljena pred javnim biljenikom u SR Njemakoj jer ima status izvrnog naslova koji se izjadnaava sa sudskom odlukom29 Predmet priznanja moe biti i notarska listina sainjena u SR Njemakoj. Za njeno priznanje nije potrebna potvrda o pravomonosti jer ima status izvrnog naslova koji se izjednaava sa sudskom odlukom30 3.2. PRIZNATA NADLENOST Pravilima o sudskoj nadlenosti31, razgraniuje se, kada su u pitanju pravni odnosi sa elementom inozemnosti, djelokrug domaih sudova od djelokruga inozemnih sudova32. Ta se pravila nazivaju norme o meunarodnoj nadlenosti ili sudbenosti.3323

razmatranje priznavanja i ovrivosti inozemnih sudskih odluka donesenih u kaznenim stvarima prelazi okvire ovog rada, ali navodimo da se postupci priznavanja i ovrivosti inozemnih sudskih odluka donesenih u kaznenim stvarima, sve vie ureuju odgovarajuim konvencijama i meunarodnim ugovorima, tako npr. RH je zakljuila sa Republikom Slovenijom Ugovor o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (NN, MU 3/1994) 24 ZRSZ l.1. st.1. 25 npr. oni porezni, carinski itd., a isto tako postoje u dravama razliiti sudovi (nedravni kao npr. crkveni) 26 I GRBIN, popis literature br. 8. 27 ZRSZ l.86. 28 VSH, G-219/79 od 20.02.1979. 29 VSH, G-25/89 od 30.01.1990. 30 VSRH, G-4/91 od 14.05.1991. 31 nadlenost se definira kao djelokrug poslova odreenog organa (objektivna), ili kao pravo i dunost odreenog suda da postupa u odreenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo odreenu radnju (subjektivna), 32 S.TRIVA - V.BELAJEC - M.DIKA, vidi popis literature br. 14. 33 B.EISNER, vidi popis literature br. 7.

Ukoliko zakonodavstvo neke drave ne sadri pravila o meunarodnoj nadlenosti, tada valja primjeniti pravila dotine drave o internoj (stvarnoj) nadlenosti domaih sudova.34 Kada drava priznanja, po (svojim) pravilima o priznavanju meunarodne nadlenosti, zakljui da je drava odluke opravdano povjerila svom sudu odluivanje o nekom sporu, ona e tu nadlenost priznati35, te u tom sluaju govorimo o priznatoj nadlenosti36. Poznata su dva sistema po kojima se klasificira priznanje nadlenosti:

-

pozitivni sistem: do priznanja nadlenosti dolazi samo kada na to ukazuju kriteriji koji je postavila drava priznanja, negativni: do priznanja nadlenosti dolazi uvijek, osim ako priznanje nije izriito iskljueno pravilima drave priznanja. Negativni sistem je prihvatio i ZRSZ: Strana sudska odluka nee se priznati ako u toj stvari postoji iskljuiva nadlenost suda ili drugog organa RH37,a iskljuiva nadlenost suda RH postoji kada je to ZRSZ ili drugim zakonom RH izriito odreena38 U koje vrijeme mora postojati priznata nadlenost? Ako polazimo od stajalita da priznata odluka u pravilu djeluje ex tunc, onda je logino da i priznata nadlenost mora postojati u vrijeme donoenja inozemne odluke39. Da li sud priznanja mora priznatu nadlenost preispitivati po slubenoj dunosti ? U teoriji ne postoje ujednaena miljenja, neki autori smatraju da se ista treba presumirati40, miljenja smo, a polazei od shvaanja da se radi o procesnoj pretpostavki na koju sudovi paze ex offo, a koja moe dovesti i do apsolutne nenadlenosti, da priznatu nadlenost treba preispitivati po slubenoj dunosti41. Iz sudske prakse: Ako ne postoji iskljuiva nadlenost suda ili drugog domaeg organa , strane e se odluke priznati bez obzira na to postoji li nadlenost stranog suda, bilo po propisima drave kojoj taj sud pripada bilo po domaim propisima o nadlenosti42 Ne moe se priznati i izvriti presuda koju su donijeli sudovi NR Bugarske u stvari dodjele djeteta prilikom razvoda braka, ako su i dijete i tuena majka dravljani SFRJ i imaju prebivalite u SFRJ43 3.3. UZAJAMNOST34 35

B. EISNER, op. cit., p.l. br.7. bitno je razlikovati priznanje inozemne nadlenosti od priznanja inozemne odluke, jer priznanje inozemne nadlenosti predstavlja samo jednu od pretpostavaka koje moraju biti ispunjene u postupku priznavanja inozemne sudske odluke, a da bi ista bila priznata, 36 I. GRBIN, op.cit, p.l. br.8. 37 ZRSZ l.89. st.1. 38 ZRSZ l.47. 39 tako miljenje i I. Grbin, op.cit., p.l. br.8., ali postoje i drugaija .Vukovi, op.cit., p.l. br.17., smatra da meunarodna nadlenost ovisi o mjerodavnom pravu po kojemu se prosuuje priznata nadlenost, ako je mjerodavno pravo drave priznanja, odluno je vrijeme odluivanja o priznanju inozemne sudske odluke 40 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 41 tako i M.DIKA-G.KNEEVI-S.STOJANOVI, popis literature br. 4. 42 VSH, G-11/84 od 16.02.1984. 43 VSM, G-8/86 od 25.10.1986.

Uzajamnost ili reciprocitet predstavlja jednu od pretpostavaka koje moraju biti ispunjene u postupku priznavanja inozemnih sudskih odluka, konkretnije, izmeu drave odluke i drave priznanja mora postojati uzajamnost u priznavanju sudskih odluka. Uzajamnost se javlja u vie oblika, ovisno o nainu nastanka ili ovisno o pravnom sadraju.44 Ovisno o nainu nastanka uzajamnost moemo podijeliti na:

-

diplomatsku: kada se ista temelji na tzv. diplomatskom reciprocitetu zajamenosti meunarodnim ugovorima ili izjavama odnosnih vlada,45 zakonsku: kada se ista temelji na zahtjevu drave priznanja da postojanje uzajamnosti proizlazi iz zakonskih propisa drave odluke,46 faktina: koja se temelji na injenici da se sudske odluke drave priznanja stvarno priznavaju i u dravi odluke, tj. nije potrebno da se uzajamnost temelji na meunarodnim ugovorima, vladinim izjavama ili zakonima, nego je dovoljno da se u nekoj dravi odluke, odluke drave priznanja stvarno priznaju;47 faktinost mora se odnositi na podudarnost pravnih podruja48 (tj. ne postoji faktinost ako sudovi jedne (prve) drave priznaju sudske odluke druge drave s podruja odtetnog prava, a sudovi te (druge) drave priznaju sudske odluke (prve) drave s podruja obiteljskog prava). Ovisno o pravnom sadraju uzajamnost moemo podijeliti na:

-

formalnu: temelji se na injenici da jedna drava postupa sa inozemnim graanima jednako kao i sa svojim (domaim) graanima49, neovisno o opsegu tih prava koja njezini graani uivaju u inozemnoj dravi, materijalnu: koja se temelji na injenici da jedna drava priznaje inozemnom graanu izvjesna prava samo onda ako njegova drava priznaje ta ista prava dravljanima drave priznanja50, i na ugovaranje tzv. klauzule najveeg povlatenja: klauzulom najveeg povlatenja jedna se drava u pogledu izvjesnih prava obvezuje drugoj dravi da e njezinim dravljanima jamiti jednak poloaj kao i onoj treoj dravi kojoj su ta prava priznata51. "Strana sudska odluka nee se priznazi ako ne postoji uzajamnost."52 Kako je samo ispitivanje uzajamnosti ili njezno dokazivanje u praksi vrlo teko izvedivo, ZRSZ je propisao i jednu olakotnu okolnost: Postojanje uzajamnosti to se tie priznanja strane sudske odluke pretpostavlja se dok se ne dokae suprotno, a ako se sumnja u postojanje te uzajamnosti objanjenje daje Ministarstvo pravosua44

ne postoji neka jedinstvena sistematizacija podjela uzajamnosti, tako .VUKOVI, op.cit., p.l. br. 17., uzajamnost dijeli na formalnu, faktinu i elastinu, B.EISNER, op.cit., p.l. br. 7., uzajamnost dijeli na formalnu i materijalnu i tzv. prava rezervirana za inozemne graane, mi smo se u ovom radu posluili kriterijima raspodjele koje koristi I.GRBIN, op.cit., p.l. br.8. 45 B. EISNER, popis literature br. 6. 46 I.GRBIN, op. cit., p.l. br. 8. 47 I.GRBIN, op.cit., p.l. br.8. 48 S.DIMITRIJEVI, popis literature br. 3. 49 I. GRBIN, op.cit., p.l. br.8. 50 B.EISNER, op.cit., p.l. br. 7. 51 I.GRBIN, op.cit., p.l. br.8. 52 ZRSZ l.92.st.1.

RH53, smanjujui na taj nain znatno razloge54 za odbijanje priznavanja inozemnih sudskih odluka uslijed nepostojanja ili preciznije nepriznavanja uzajamnosti. Meutim, ZRSZ nije "definirao" kakvu uzajamnost, ve je to preputeno teoriji i sudskoj praksi. Uzajamnost u smislu ZRSZa mora biti materijalna i faktina.55 Iz sudske prakse: Za utvrenje postojanja uzajamnosti kao jedne od pretpostavki koje se trae u postupku priznavanja odluke stranog suda dovoljno je postojanje faktine uzajamnosti izmeu drave priznanja i drave doluke56 Za priznanje strane odluke ne trai se formalna uzajamnost, ve je dovoljno i postojanje faktike uzajamnosti57 Postojanje uzajamnosti u pogledu strane sudske odluke pretpostavlja se dok se suprotno ne dokae, ako nema podataka u sudskoj praksi o postojanju uzajamnosti u priznanju, mora se prihvatiti zakljuak da uzajamnost postoji jer nije dokazano suprotno58 U koje vrijeme mora postojati uzajamnost? Kako se postupak priznavanja provodi u vrijeme kada sud drave priznanja odluuje o priznanju inozemne sudske odluke59, prosuivanje uzajamnosti po vremenu donoenja inozemne sudske bilo bi protivno samoj svrsi uzajamnosti tj. njenom djelovanju pro futuro60. Uzajamnost mora postojati u vrijeme kad sud drave priznanja odluuje o priznanju inozemne sudske odluke.61 3.4. JAVNI POREDAK Izgradnja pravnog sustava pojedine drave vri se pod utjecajem razliitih imbenika: povijesnih, ekonomskih, socijalno-politikih, kultorolokih i dr. Rezultat takve izgradnje je i raznolikost pravnih sustava. Ali, usprkos toj raznolikosti, u zakonodavstvima mnogih drava, ustalilo se jedno ope pravilo koje veli: u nekim se sluajevima, unato kolizionim normama koje upuuju na primjenu inozemnog prava, to pravo nee primjeniti, i obrnuto, da e se u nekim sluajevima primjeniti domae pravo, iako bi po kolizionim normama trebalo primjeniti inozemno pravo62. Rije je o institutu poznatom kao javni poredak63. Iako pravna znanost odavno64 pokazuje veliki interes za ovaj institut, osobito kod primjene inozemnog prava, ne postoji njegova jasna definicija, upravo zbog gore53 54

ZRSZ l.92.st.3. kao to su npr. tvrdokorna nepriznavanja nekih drava, razlike po sadraju prava, potekoe u ispitivanju i provjeravanju sudske prakse (kod faktike uzajamnosti) i sl., a miljenja smo da meu ove razloge moemo svrstati i ispitivanje suda priznanja, po slubenoj dunosti, da li postoji ili ne postoji uzajamnost, 55 M.DIKA-G.KNEEVI-S.STOJANOVI, op.cit. p.l. br. 4. 56 VSH, G-2775/75 od 13.11.1975 57 VSH, G-3948/76 od 3.11.1976. 58 SS, GRS-14/85 od 14.11.1985. 59 .VUKOVI, op.cit. p.l. br. 17. 60 ne bi bilo logino da sud priznanja odbija dati prizanje zato to drava odluke u prolosti nije priznavala odluke drave priznanja a u trenutku priznanja ih priznaje ili obrnuto, 61 I.GRBIN, op.cit., p.l. 8. i 9., tako i .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 62 B. EISNER, op.cit., p.l. br.7. 63 franc.ordre public, tal.ordine pubblico, njem.Offentliche Ordnung,engl.pubblic policy 64 poevi od postglosatora Hubera, preko Savigny-a, Mancinia, pa sve do Kegela, Ehrenzweig-a i drugih velikih pravnih teoretiara i mislioca.

navedenih raznolikih inbenika na kojima se isti temelji. Jasno je jedino da se pod njim podrazumijevaju osnovna naela prava i morala koja vrijede u nekoj dravi, koja ona smatra nepovredivim65. Kako se radi o pravnom standardu, ili standardno apstraktnoj definiciji jednog pojma, on uvijek ostavlja dovoljno prostora stvaranju pravne nesigurnosti uslijed njegove relativizacije66. Bitno je stoga istaknuti da se javni poredak odnosi na procesnopravna i materijalnopravna pitanja. O procesnopravnim povredama javnog poretka govorimo kada su u inozemnog postupku temeljna naela procesa naruena u tolikoj mjeri da ih drava priznanja otklanja kao neprihvatljivima. O materijalnopravnim povredama javnog poretka govorimo kada inozemna sudska odluka treba proizvesti u dravi priznanja takve posljedice koje su u njoj zabranjene, ili su protivne njenom javnom poretku (dravnom ureenju). U oba sluaja mora se raditi o osobito tekim67 ili oitim68 povredama javnog poretka. I ZRSZ predvia javni poredak kao jednu od pretpostavaka koja mora biti ispunjena da bi se inozemna sudska odluka mogla priznati, i to njenim negativnim navoenjem: strana sudska odluka nee se priznati ako je u suprotnosti sa Ustavom RH utvrenim osnovama dravnog ureenja.69 Da li je inozemna sudska odluka, koju valja priznati, protivna javnom poretku, sud drave priznanja mora utvrivati po slubenoj dunosti u trenutku odluivanja o priznanju.70 3.5. PRIMJENA SUPSTANCIJALNOG PRAVA Kako bi to vie smanjile opasnost od priznavanja inzemnih sudskih odluka koje ne odgovaraju njihovu poimanju pravednosti, drave priznanja uvele su jo jednu posebnu pretpostavku od koje ine zavisnom inozemnu sudsku odluku da bi se ista mogla priznati. Ta pretpostavka odnosi se na primjenu supstancijalnog prava i ovisi o odgovoru na pitanje da li je sud drave odluke primjenio ono supstancijalno pravo koje po shvaanju drave priznanja trebalo primjeniti. Ovo dosta kruto pitanje ublaeno je na nain da neke drave dozvoljavaju priznanje inozemnih sudskih odluka i kada je primijenjeno inozemno pravo ako ono bitno ne odstupa od domaeg prava, i to u vrijeme donoenja odluke71. I ZRSZ uvjetuje primjenu supstancijalnog prava kao pretpostavku za priznanje inozemne sudske odluke, ali samo u jednoj vrsti sluajeva: da je inozemni sud odluivao o osobnom stanju (statusu) dravljana RH, te da je prema odredbama ZRSZa trebalo primijeniti pravo RH.65 66

I.GRBIN, op.cit., p.l. br.8. tako je u teoriji istaknuto da je pozivanje na javni poredak vrlo prikladno sredstvo za sprovoenje politikih volja, samim time i kao sredstvo pogodno za odbijanje priznanja inozemnih sudskih odluka. 67 I.GRBIN, op.cit., p.l. br.8. 68 Hake konvencije o meunarodnom privatnom pravu govore o manifestament ili manifestly 69 ZRSZ l.91. 70 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 71 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17.

Nadalje, i ZRSZ ostavlja i mogunost priznavanja inozemne sudske odluke koja bitno ne odstupa od prava RH koje se primjenjuje na takav odnos.72 3.6. LITISPENDENCIJA I RES IUDICATA Graanskom procesnom pravu poznata su razna procesna sredstva koja sprjeavaju djelovanje divergentnih sudskih odluka u identinim pravnim stvarima.73 Kakva je situacija kada su u pitanju identine pravne stvari ali se parnice vode pred sudovima razliitih drava, odnosno to uiniti kada, u postupku priznanja inozemne sudske odluke, sud RH utvrdi da: ve postoji sudska odluka drave priznanja (u naem sluaju to je sudska odluka suda RH) , ili ve postoji sudska odluka neke druge (tree) drave, ili

-

je ve pred sudom drave priznanja (u naem sluaju to je sud RH) u tijeku74

parnica? ZRSZ u l.90. rjeava navedene situacije na nain da: "Strana sudska odluka nee se priznati ako je u istoj pravnoj stvari sud ili neki drugi organ RH donio pravomonu odluku ili ako je u RH priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari. Sud e zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i meu istim strankama - do pravomonog okonanja te pranice."75 Prema tome, u postupku priznanja inozemne sudske odluke, sud RH e odbiti priznanje u sluaju postojanja pravomone odluke organa RH ili ve ranije priznate pravomone inozemne sudske odluke, odnosno sud RH e zastati sa postupkom priznanja do pravomonog okonanja ranije pokrenute parnice pred sudom RH, u istoj pravnoj stvari i meu istim strankama, te e u tom sluaju daljnja sudbina postupka za priznanje zavisit e od ishoda te parnice.7672 73

vidi ZRSZ l.93. u tom smislu detaljnije vidi S.TRIVA - M.DIKA, popis literature br. 15., (dalje ZPP) i to l.194. st.2. i 3., l. 288. st.2., l. 301. st.1., l.354. st.1. t.11. itd.; kao i S.TRIVAV.BELAJEC-M.DIKA, op.cit., p.l. br. 14. 74 uvijek pod pretopstavkom da se radi o identinoj pravnoj stvari 75 (1) opravdano teoretiari formulaciju ovog lanka ne smatraju najboljom jer u praksi isti moe izazvati dosta dilema zbog toga to ne definira to se smatra identitetom predmeta spora, u l.90.st.1. spominje "ista stvar" a u st.2. govori o "ista pravna stvar i meu istim strankama", to navodi na zakljuak da pravi razliku izmeu objektivnog i subjektivnog identiteta a emu nema mjesta jer procesnopravno se identitet pravne stvari utvruje kako po objektivnim tako i po subjektivnim obiljejima; (2) opravdano teoretiari kritiziraju i redigiranje sud e zastati s priznanjem strane sudske odluke ako jer zastajanje sa postupkom priznanja otvara mogunost zlouporabe postupka koji je ve (ili jo) u tijeku pred sudom drave priznanja (npr. odugovlaenje postupka) a i suprotan je naelima procesne ekonominosti, stoga smatraju da bi prednost trebao imati onaj postupak koji je ve pravomono okonan, odnosno (arg. a contr. od ZRSZ) da bi trebalo prekinuti sudski postupak koji je ve (ili jo) u tijeku pred sudom drave priznanja do okonanja postupka za priznanje inozemne sudske odluke, ovom stavu se i mi priklanjamo osobito zato jer postojanje pravomone sudske odluke drave priznanja (u istoj pravnoj stvari) predstavlja razlog za odbijanje priznanja inozemne sudske odluke, stoga bi bilo logino da postojaje pravomone inozemne sudske odluke ima prednost pred postupkom koji je u tijeku pred sudom drave priznanja a u istoj pravnoj stvari, stoga dajemo prednost pravomonosti 76 I.GRBIN, op.cit., p.l. br. 9.

Iz sudske prakse: Kada je domai sud izrekao svoju presudu kojom su definitivno (pravomono) ureeni brani odnosi izmeu stranaka i odlueno o povjeravanju i uzdravanju djeced, naknadna odluka stranog suda (kojom su samo djelomino ureeni brani odnosi) ne moe se priznati77 Posojanje pravomone odluke domaeg suda zapreka je priznanju strane odluke donesene u istoj stvari78 Pravomono presueni spor odlukom inozemnog suda ne moe biti predmet spora pred domaim sudom, ve inozemna sudska odluka nakon priznavanja u postupku pred domaim sudom, djeluje isto kao i sudska odluka domaeg suda79 3.7. POTIVANJE NAELA OBOSTRANOG SASLUANJA STRANAKA AUDIATUR ET ALTERA PARS Metodsko procesno pravilo, po kome je sud duan svakoj stranci u postupku pruiti mogunost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, iako u svojoj biti obuhvaeno javnim poretkom, predstavlja jednu od nezaobilaznih pretpostavaka za priznanje inozemnih sudskih odluka. Sud RH odbit e priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku; Osobito e se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga to joj poziv, tuba ili rjeenje kojim je zapoet postupak nije bilo osobno dostavljeno odnosno to uope nije ni pokuana osobna dostava, osim ako se bilo na koji nain upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku.80 I kod ove odredbe uoava se samo generalno opredjeljenje zakonodavca, naime ZRSZ ne sadri obrazlaenja koritenih formulacija kao to su neke osobe , sudjelovati u postupku ili nepravilnosti u postupku. U teoriji su se iskristalizirali stavovi da se formulacija:

-

neke osobe, odnosi se ne samo na subjekte koji su oznaeni kao stranke u postupku, ve i na subjekte prema kojima bi odluka trebala neposredno djelovati, a kojima nije bilo omogueno da sudjeluju u postupku (npr. nune suparniare);81 sudjelovati u postupku, odnosi se na takve okolnosti uslijed kojih stranka (obzirom na nepravilnosti u postupku) nije mogla efikasno iskoristiti sva pravna sredstva kojima bi sprijeila odnosno izmijenila odluku ije se priznanje zahtijeva 82, a po mjerodavnom pravu drave odluke, odnosno po (domaem) pravu drave u kojoj je odreenu procesnu radnju trebalo poduzeti (npr. dostavu);83

77 78

VSH, G-2300/76 od 06.04.1977. VSH, G-38/86 od 16.12.1986. 79 VSV, Pz 540/89 od 23.08.1989. 80 ZRSZ l.88. 81 M.DIKA-G.KNEEVI-S.STOJANOVI, op.cit., p.l. br. 4. 82 nemogunost sudjelovanja u postupku ne treba shvatiti apsolutno, ve ekstenzivno (npr. ako stranka nije sudjelovala na jednom roitu, to ne znai da se ista nije mogla se oitovati naknadno na slijedeem roitu, ili pak kroz pravne lijekove) 83 .VUKOVI, op.cit., p.l. br. 17.

-

nepravilnosti u postupku, odnosi na takvo bitno84 ponaanje organa koji je vodio postupak koje nije u skladu sa zahtjevima procesnog prava mjerodavnog za postupak u kojemu je odluka donesena.85 Vrijedno je napomenuti da na povredu pretpostavke obostranog sasluanja stranaka u postupku priznanja inozemne sudske odluke sud priznanja ne pazi ex offo ve samo po prigovoru osobe protiv koje je odluka donesena86. Isto tako, teret dokazivanja da osoba protiv koje je odluka donesena nije zbog nepravilnosti u postupku mogla u njemu (ravnopravno) sudjelovati lei na toj osobi87, a teret dokazivanja da se ta stranka upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku na bilo koji nain lei na osobi u iju korist je odluka donesena, odnosno koja zahtijeva njezno priznanje88. Iz sudske prakse: U postupku za priznanje strane sudske odluke, sud uzima u obzir povredu naela obostranog sasluanja pred drugim sudom, samo po prigovoru stranke89 Okolnost da dunik nije sudjelovao u postupku pred stranim sudom (ali je to mogao uiniti), nije sama za sebe zapreka priznanju niti izvrenju inozemne odluke90 Sud ne smije donijeti odluku o priznanju strane sudske odluke prije nego to pribavi obavjetenje od suda koji je donio tu odluku, o tome da li je protivna stranka bila uredno pozvana na raspravu, ako ona to osporava91 3.8. PRAVOMONOST I OVRNOST 3.8.1. PRAVOMONOST Pravomonost92 je izraz kojim se u graanskom praninom procesnom pravu oznaavaju sloena svojstva koja stjee izreka (dispozitiv) sudske odluke u odreenom stadiju rasta svoje pravne snage ka potpunoj neopozivosti.93 Pravomonost, kada se radi o inozemnoj sudskoj odluci, javlja se i kao jedna od pretpostavaka koje moraju biti ispunjene da bi se inozemna sudska odluka mogla priznati94. Strana sudska odluka priznat e se ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadlenoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomonosti te odluke po pravu drave u kojoj je donesena95 Inozemna sudska odluka treba biti pravomona u trenutku kada se odluuje o priznanju njezinih uinaka96, ali za cjelovito ispunjenje pretpostavke pravomonosti potrebno je84

.VUKOVI, op.cit., p.l. br.17.:nije odluna svaka nepravilnost, nego samo ona koja je bitno utjecala, ili mogla utjecati na donoenje odluke, na postojanje nepravilnosti mogla bi se u pravilu, pozivati samo ona strana koja je nepravilnosti pobijala pravnim lijekovma u inozemnom postupku, ako to nije uinila, suglasila se sa nepravilnostima 85 I.GRBIN, op.cit., p.l. br.9. 86 I.GRBIN, op.cit., p.l. br.9. 87 ZRSZ l.88.st.1. 88 ZRSZ l.88.st.2. 89 VSSl, opr.br. II Sp-1/85, kao i pravno miljenje prihvaeno na Opoj sjednici VSSl od 23.12.1985 (Informator br.3360/86 od 21.05.1986.) 90 VSH, G-11/84 od 16.02.1984. 91 VSBiH, G-6/89 od 28.02.1990. 92 o institutu pravomonosti detaljnije M.DIKA, popis literature br. 3. 93 S.TRIVA-M.BELAJEC-M.DIKA, op.cit., p.l. br.14. 94 neki pravni sustavi ne uvjetuju pravomonost kao pretpostavku za priznanje inozemne sudske odluke nego samo izvrnost (Austrija i Francuska) 95 ZRSZ l.87. 96 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17.

podnijeti i potvrdu kojom se dokazuje postojanje odreenog svojstva inozemne sudske odluke potvrdu o pravomonosti97, koja mora biti izdana po pravu drave odluke98 jer o njemu zavisi i njezin status99. Posebno procesno pitanje javlja se u situaciji kada povodom izvanrednih pravnih lijekova (priznata) inozemna sudska odluka (pravomona) bude ukinuta ili djelimino preinaena, kakva je tada pravna situacija? Mogua su interesantna rjeenja.100 3.8.2. OVRNOST101 Osnovom kondemnatorne sudske odluke, vjerovnik kojemu dunik ne izvri dobrovoljno (u paricijskom roku) dunu inidbu, ovlaten je zahtijevati prisilno ostvarenje naloga iz odluke u posebnom sudskom postupku ovrnom postupku102. Ovrha se provodi na temelju odluke koja je stekla svojstvo ovrne isprave103. Kada je u pitanju pravomona kondemnatorna inozemna sudska odluka, temeljem koje se trai i njezino prisilno ostvarenje, ovrnost se javlja kao jedna od pretpostavaka neophodnih za priznanje njezinih uinaka. Tako i ZRSZ: Podnositelj zahtjeva za ovrnost inozemne sudske odluke, osim potvrde o pravomonosti, treba da podnese i potvrdu o ovrnosti te odluke po pravu drave u kojoj je donesena104 ZRSZ kad govori o ovrnosti inozemnih sudskih odluka ima na umu samo proirivanje njezinih uinaka i na tuzemstvo, a ne i njezno prisilno izvrenje 105, stoga se prisilno ostvarenje inozemnih sudskih (i drugih) odluka provodi po pravilima ovrnog postupka drave priznanja106, to iz razloga to niti jedna drava ne dozvoljava provedbu ovrhe ni domaih odluka bez da su stekle svojstvo ovrnosti107. Iz sudske prakse: Strana odluka, makar bila i izvrna ne moe se priznati ako nije pravomona. Pravomonost strane odluke mora biti dokazana.108 Ako podnositelj zahtjeva za priznanje strane sudske odluke ni na poziv suda ne priloi tu odluku niti potvrdu o njenoj pravomonosti, sud e takav zahtjev odbaciti10997

ZPP ne sadri posebna pravila o potvrdi o pravomonosti sudske odluke,stoga bi ovu prazninu bio nuno popuniti 98 M.DIKA-G. KNEEVI-S.STOJANOVI, op.cit., p.l. br.4. 99 da li e se ista tretirati kao javna isprava ili kao specifina odluka inozemnog organa 100 kako razmatranje navedene pravne situacije zahtijeva i iscrpnu pravnu analizu, ono prelazi okvire ovog rada, stoga smo se samo zadovoljili njezinim navoenjem ne bi li ukazali na svu sloenost materije meunarodnog privatnog prava 101 ukazujemo na terminoloku razliku: ovrnost je svojstvo neke isprave da se na temelju nje moe traiti prisilno ostvarenje utvrene trabine, a ovrivost je svojstvo trabine koja je utvrena ovrnom ispravom 102 detaljnije o ovrnom postupku upuujemo na Z.STUHNE, vidi popis literature br. 13., (dalje OZ) . 103 to se smatra ovrnom ispravom vidi OZ l. 21. i l.23. 104 ZRSZ l.96. st.2. 105 zakljuak Savjetovanja Saveznog suda republikih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 13. i 14. lipnja 1984. (PSP 26/46) 106 OZ l.1.; "Ovim se zakonom ureuje postupak po kojemu sudovi provode prisilno ostvarenje trabina na temelju ovrnih i vjerodostojnih isprava ........." 107 .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 108 VSH, G-10/85 od 04.04.1985. 109 VSRH, G-2/93 od 17.02.1993.

4. POSTUPAK PRIZNANJA I OVRNOSTI INOZEMNE SUDSKE ODLUKEU pravilu, inozemne sudske odluke ne priznaju se automatski u dravi priznanja, ve je neophodno provesti poseban postupak u kojem se ispituje da li su ispunjene sve pretpostavke koje pravni sustav drave priznanja zahtijeva da bi se inozemna sudska odluka mogla priznati odnosno ovriti. Taj postupak nazivamo postupak priznanja i ovrnosti inozemne sudske odluke (dalje PP). PP specifian je ogranak izvanparninog procesnog prava110, koji se pokree i vodi sa ciljem da se uinci inozemne sudske odluke priznaju u dravi koja nije sudjelovala u postupku njezina donoenja. ZRSZ regulira PP jednom jedinom odredbom?111, a sve ostalo preputeno je pravnoj nauci i praksi. (1)Za priznanje i izvrenje stranih sudskih i stranih arbitranih odluka mjesno je nadlean sud na ijem podruju treba provesti postupak priznanja odnosno izvrenja; (2)Sud e se ograniiti na to da ispita postoje li uvjeti iz l.86.-100. ovog zakona, a ako smatra potrebnim, objanjenje moe traiti i od suda koji je donio odluku i od stranaka; (3)Protiv rjeenja o priznanju odnosno izvrenju odluke stranke mogu izjaviti albu u roku od 15 dana od dana dostave rjeenja; (4)O albi protiv rjeenja iz stavka 3. ovog lanka odluuje drugostepeni sud; (5)Ako o priznaju strane odluke nije doneseno posebno rjeenje, svaki sud moe o priznanju te odluke rjeavati u postupku kao o predhodnom pitanju, ali samo s uinkom za taj postupak; (6)Priznanje odluke stranog suda u stvarima koje se odnose na osobno stanje (status) ovlaten je traiti svatko tko za to ima pravni interes.112 U praksi PP se pokree na zahtjev (ili prijedlogom) osobe koja je (najee) bila stranka u postupku pred inozemnim sudom, a ukoliko se radi o stvarima koje se odnose na osobno stanje (status) ovlatenje za pokretanje postupka ima svatko tko za to ima pravni interes113. Za provedbu PP mjesno je nadlean sud na ijem se podruju treba provesti PP114, a stvarno je nadlean opinski sud odnosno trgovaki sud ukoliko se radi o trgovakom sporu115. Kako ZRSZ ne odreuje da li je PP kontradiktoran postupak, pri emu se odsustvo kontradiktornosti shvaa u smislu da bi sud o zahtjevu za priznanje mogao odluiti prije nego to bi osobi protiv koje je donesena inozemna sudska odluka, a ije se priznanje110 111

I.GRBIN, op.cit., p.l. br.9. navedeno oskudno normiranje otrpjelo je u teoriji dosta kritike, primjerice: ne definira se niti o kojoj bi se vrsti postupka radilo, odnosno ne definiraju se niti pravila kojeg postupka bi trebalo supsidijarno primijenjivati, 112 ZRSZ l.101. 113 ZRSZ l.101. st.6. 114 ZRSZ l.101. st.1. 115 Zakon o sudovima dalje ZS, (NN 3/94 129/00),: l.16. st.1. toka 3.c, odnosno l.19. st.1. t.5.

zahtijeva, pruio priliku da se o tom zahtjevu izjasni116, u teoriji (a i u praksi) dolo je do razmimoilaenja stavova, ovisno o tumaenju pojma kontradiktornosti, ako se pod pojmom kotradiktornosti podrazumijeva sasluanje stranaka, onda postupak nije kontradiktoran117, ako se pod pojmom kontradiktornosti podrazumijeva davanje mogunosti strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivnika, onda je postupak kontradiktoran118. Priklanjamo se ovom drugom stavu, i to iz razloga to smatramo: da bi, prije donoenja rjeenja o priznanju, trebalo bi omoguiti osobi, protiv koje je donesena inozemna sudska odluka ije se priznanje trai, da se izjasni o zahtjevu za priznanje, jer na postojanje ili nepostojanje odreenih pretpostavaka, neophodnih za postupak, sud priznanja ne pazi po slubenoj dunosti, ve samo ukoliko ga na to stranke upozore,

-

obzirom da je PP kontencijozni119 izvanparnini postupak o privatnim stvarima, sama pravila izvanparninog postupka, nalau da se ima beziznimno120 raspravljati u kontradiktornoj formi121. Zakonsko odreenje doslovno ukazuje zapravo na to da, da li e PP biti kontradiktoran ili ne, ovisi o dispoziciji samog suda: "Sud ...., a ako smatra potrebnim, objanjenje moe traiti i od suda koji je donio odluku i od stranaka"122. Meutim ovo valja tumaiti samo u okviru granica procesnog materijala koji sud prikuplja123. O zahtjevu za priznanjem odnosno ovrnosti inozemne sudske odluke sud odluuje rjeenjem. Ukoliko su ispunjene pretpostavke za priznanje i ovrnost inozemne sudske odluke sud e rjeenjem odluku priznati odnosno utvrditi njezinu ovrnost. Ako pak utvrdi da postoje smetnje koje prijee priznanje odnosno ovrnost sud e rjeenjem odbiti zahtjev. Protiv rjeenja doputena je alba u roku od 15 dana od dana dostave124, o albi odluuje drugostupanjski sud125. Rjeenje o priznanju ima deklaratoran znaaj i djeluje erga omnes.126 O priznanju inozenme sudske odluke, ukoliko nije doneseno posebno rjeenje, ovlaten je i svaki sud127 odluivati kao o predhodnom (preiudicijalnom, incidentalnom) pitanju128, ali samo sa uinkom na taj postupak (inter partes). Iz sudske prakse:

116 117

M.DIKA-G. KNEEVI-S.STOJANOVI, op.cit., p.l. br.4. takovo stajalite zauzima .VUKOVI, op.cit., p.l. br.17. 118 takovo stajalite zauzima I.GRBIN, op.cit. p.l. br. 8. i 9. 119 inicijativa za njegovo pokretanje predstavlja dispoziciju stranaka (ne pokree se po slubenoj dunosti) 120 F.ILI-M.ANTEK, vidi popis literature br. 18., (dalje VP), Zagreb, 1934. 121 VP 2 stav 2 t.5.:"sud naroito mora po slubenoj dunosti izvidjeti sve okolnosti i odnose, koji imaju utjecaja na sudsku odluku; u tom cilju moe sasluati stranke ... kojima bi se stvar razjasnila", 21 stav 5: "presluanje stranaka i drugih uesnika ...., nisu vezani zaposebne formalnosti ...., presluavanje se vri usmeno ili putem pismene izjave ...." 122 ZRSZ l.101. st. 2. 123 M.DIKA-G. KNEEVI-S.STOJANOVI, op.cit., p.l. br.4. 124 ZRSZ l.101. st.3. 125 ZRSZ l.101. st.4. a u svezi sa l.17. st.1. t.5., odnosno l.20. st.1. t.1. ZSa 126 I.GRBIN, o.cit., p.l. br.9. 127 ZRSZ l.101. st.5. 128 ZPP l.12. st.1., detaljnije o predhodnom pitanju vidi S.TRIVA-M.BELAJECM.DIKA, op.cit, p.l. br.14. i O.JELI, PRETHODNO ILI PREJUDICIJELNO PITANJE, Zbornik radova graansko parnino pravo u praksi, Zagreb, 1989.

Ako o priznanju strane sudske odluke nije doneseno posebno rjeenje, o tome moe kao o predhodnom pitanju rjeavati opinski sud u postupku njezina prisilnog izvrenja129; U postupku priznanja, odnosno izvrenja stranih sudskih odluka, nema mjesta donoenju rjeenja o obustavi postupka u sluaju izostanka predlagatelja s roita130; Kad je sud istim rjeenjem odluio o priznanju i o prisilnom izvrenju strane sudske odluke, protiv odluke o priznanju dunik moe izjaviti albu, aprotiv odluke o prisilnom izvrenju prigovor131; Nepostojanje obrazloenja kao ni potvrde o izvrnosti strane sudske odluke, nije apsolutni razlog za uskraivanje njezinog priznanja i izvrenja, jer je prvostepeni sud mogao: 1) zatraiti od stranaka da se oituju, 2) mogao je zatraiti i od stranog suda objenjenje, 3)trebao je pozvati vjerovnika da ishodi potvrdu o izvrnosti strane presude132; Odluka stranog suda moe se priznati samo onda kad su ispunjene sve pozitivne procesne pretpostavke, te kad nema ni jedne negativne pretpostavke133; Ako je ve doneseno posebno rjeenje kojim je odbijen prijedlog za priznanje strane odluke, parnini sud nije ovlaten da o priznanju te odluke rjeava kao i o predhodnom pitanju134; Ako tueni tokom postupka stavi prigovor da je stvar pravomono presuena u inozemstvu, pa sud rjeavajui kao o predhodnom pitanju, utvrdi da su se ostvarile pretpostavke za priznanje strane sudske odluke, odbacit e tubu135; Sud nije ovlaten odluiti o priznanju strane sudske odluke bez odravanja roita i dostavljanja prijedloga za njezno priznanje protustranci"136; U postupku za priznanje odluke stranog suda, kao stranke sudjeluju sve osobe koje su bile stranke u postupku pred stranim sudom, jer se svima njima mora omoguiti da u postupku za priznavanje strane sudske odluke tite svoja prava. Zato svim tim osobama treba dostaviti i rjeenje o priznanju odluke stranog suda137; Neovjerena preslika strane sudske odluke ne moe biti osnovom za voenje postupka za priznanje te odluke, te e sud odbaciti prijedlog za njezino priznanje ako stranka, u ostavljenom roku ne dostavi ovjeren prijepis preslike ili original te odluke138; U postupku za priznanje odnosno izvrenje strane odluke, ne moe se traiti njezina izmjena (smanjenje plaanja i sl.).139; Pitanje valute u kojoj dunik treba ispuniti svoju obvezu, ne rjeava se u postupku priznanja odluke stranog suda, ve u izvrnom postupku140; U postupku za priznanje stranih odluka revizija nije doputena141; Izvrenje strane sudske odluke nee se dopustiti ako podnosilac zahtjeva nije podnio i potvrdu o izvrnosti te odluke142;129 130

VSH, Gzz-17/87 od 25.06.1987. VSH, G-64/81 od 29.04.1981. 131 VSH, G-72/85 od 05.12.1985. 132 VSH, G 336/82 od 23.12.1982. 133 VSH, G-2257/79 od 11.1.1979. 134 VSH, G-3566/78 od 21.11.1978. 135 VSH, G-3953/75 od 06.05.1976. 136 VSH, G-7/89 od 20.04.1989. 137 VSH, G-3957/78 od 12.12.1978. 138 VSM, G-2/86 od 20.02.1986. 139 VSH, G-146/82 od 14.10.1982. 140 VSH, G-97/85 od 13.11.1985. 141 VSH, Rev-786/88 od 10.05.1988. 142 VSH, G-90/85 od 5.12.1985.

Rjeenje o dozvoli izvrenja odluke stranog suda mora biti obrazloeno143; U postupku za izdavanje rjeenja o dozvoli izvrenja strane doluke, sud je ovlaten ispitati jedino da li su ispunjenje pretpostavke za izdavanje dozvole izvrenja, a ne i to da li vjerovnikovo potraivanje jo postoji144; U postupku izvrenja strane odluke izvrenik ne moe isticati prigovor da je uvjerenja (klauzula) o izvrnosti te odluke dana protivno zakonu ili zbog zablude, ve moe samo traiti da strani sud koji je izdao uvjerenje, donese rjeenje o njegovu ukidanju, ako to doputaju propisi drave kojoj pripada strani sud145; U postupku izvrenja odluke stranog suda, ne moe se odluivati o tome da li potraivanje traioca izvrenja jo postoji niti da li je ono zastarijelo, jer odluivanje o tim pitanjima ovisi o dokazivanju spornih injenica. Zato se prigovore u vezi s kojima treba utvrivati sporne injenice moe istaknuti jedino podnoenjem opozicione tube146. Kada se ovrha na temelju presude suda RH treba provesti na teritoriju Republike BiH, molba za priznanje sudske odluke i prijedlog za ovrhu moe se podnijeti i kod suda u RH koji je donio sudsku odluku na temelju koje se trai ovrha, a sukladno lanku 22. Sporazuma Vlade RH i Vlade Federacije BiH o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima (NN MU 1/12/96)147

5. OSVRT NA SUDSKE ODLUKE SFRJ - SRJDinamian razvoj dogaanja u posljednjih desetak godina, koji je uvelike promijenio zemljovidnu i politiku strukturu ovog dijela Europe, odrazio se i na meunarodno pravo, kako ono javno (dalje MJP) tako i ono privatno (dalje MPP). MJP kao skup pravnih pravila koja ureuju odnose u meunarodnoj zajednici priznatih subjekata148, otrpjelo je promjene, na nain, da je u ovom dijelu Europe dolo do nestanka149 jednog meunarodno priznatog subjekta, i do nastanka150 vie meunarodno priznatih subjekata. Drugim rijeima, na ovim je prostorima dolo (kroz njihov derivatan nastanak) do sukcesije drava151.143 144

VSH, G-686/79 od 03.04.1979. VSH, G-13/81 od 25.03.1981. 145 VSH, G-3538/78 od 01.03.1979. 146 VSH, G-2672/78 od 01.03.1979. 147 s u Koprivnici, G-957/1998 od 10.12.1998 (objavljeno i u OSIGURANJE br. 6/2000) 148 J.ANDRASSY, vidi popis literature br. 1. 149 o nestanku drave govorimo kada drava prestaje postojati zbog nestanka nekoga od triju elemenata koji je ine dravom, a to su: 1. dravni teritorij/podruje (svaka drava mora imati teritorij/podruje na kojemu njezini organi vre svoje nadlenosti), 2. stanovnitvo (svaka drava mora biti zajednica ljudi/dravljana stalno naseljenih na njezinom podruju), 3. organizirana politika vlast suverenost (svaka drava mora imati dravnu vrhovnu vlast na njezinom podruju koja iskljuuje vlast drugih drava -samostalnost, i nije podvrgnuta nikakvoj vioj vlasti -neovisnost). 150 o nastanku drave govorimo kada neka drava nastane na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti tzv. originaran nastanak, odnosno kada neka drava nastane na podruju jedne ili vie drava predhodnica tvz. derivatan nastanak 151 o sukceciji drava govorimo kada jedna drava stjee teritorijalnu suverenost (stvarajui pri tome i nove pravne odnose) - drava sljednica na podruju koje je pripadalo nekoj drugoj dravi drava predhodnica. Teoretiari prave razliku izmeu

Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava.152 Do sukcesije drava dolazi i kada se jedna drava raspadne i prestane postojati153, a na njezinom podruju nastanu dvije ili vie novih drava sljednica154, pa stoga ne dolazi do kontinuiteta drava155. Takav je sluaj i sa SFRJ.156 Meutim, raspad SFRJ nije bio trenutaan, ve produljen (obzirom na ratne uvjete), jer drave sljednice ex SFRJ nisu nastale u isto vrijeme. Stoga se postavilo pitanje o datumima sukcesije za svaku od tih drava sljednica. Datumi suksesije, kao datumi s kojima je svaka od drava sljednica ex SFRJ stekla kvalitetu drave subjekta meunarodnog prava, predstavljaju, u meusobnim odnosima, kljuni vremenski moment za odreivanje predmeta priznanja inozemne sudske odluke, tj. predstavljaju kljuni kriterij za utvrivanje to se smatra domaom a to inozemnom sudskom odlukom. Tako su na podruju (ex) SFRJ, njezinim raspadom i prestankom postojanja, kao drave sljednici, nastale:

-

Republika Slovenija - 8. listopada 1991. godine, Republika Hrvatska - 8. listopada 1991. godine, Republika Makedonija - 17. studenog 1991. godine Republika Bosna i Hercegovina - 6. oujka 1992. godine i Savezna Republika Jugoslavija - 27. travnja 1992. godine.157de iure i de facto sukcesije: kada postoji priznati meunarodnopravni osnov sukcesija je de iure, ukoliko isti ne postoji, sukcesija je samo faktina - de facto, 152 V..DEGAN, vidi popis literature br. 2. 153 do sukcesije drava moe doi na vie naina, raspad drave je samo jedan od modela sukceije drava, do sukcesije moe doi i ustupom, prisajedinjenjem (pripajanjem, asimilacijom), odvajanjem (secesijom) itd. 154 V..DEGAN, op.cit., p.l. br.2.155

-

razlika izmeu kontinuiteta drave i sukcesije drava ogleda se u tome to, kod kontinuiteta drave odreena drava trpi izjesne promjene, ali ne gubi meunarodni status, dok kod sukcesije drava drava predhodnica gubi meunarodni status a drava/e sljednica/e (tek) stjee meunarodni status. U teoriji postoje dva uenja, jedno, koje zastupa miljenje da obveze drave predhodnice prelaze na dravu sljednicu jer je steeno neko podruje - teorija teritorijalnosti, a pravdajui to interesima inozemnih vjerovnika drave predhodnice; drugo uenje pak, zastupa miljenje da, ako odreeni subjekt propadne, propadaju s njime i negove obveze - teorija suverenosti, a pravdajui to injenicom na nitko ne moe biti odgovoran za tue obveze (osim ako na to izriito ugovorom ne pristane) 156 Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (dalje Arbitrana komisija), nadovezujui se na svoje Miljenje br.1. od 29. prosinca 1991.kada je ustanovljen poetak raspada SFRJ, u svom je Miljenju br.8. od 4. srpnja 1992. i zakljuila da valja ostanoviti das SFRJ vie ne postoji 157 Arbitrana komisija, Miljenje br.11. od 4. srpnja 1992., je ustanovila da: RH i Republika Slovenija su proglasile svoju neovisnost 25. lipnja 1991., zatim su u primjeni odredaba Brionske deklaracije od 7. srpnja 1991. suspendirale te proglase o neovisnosti za tri mjeseca, te je u skladu s njome uinak suspenzije prestao 8. listopada 1991. kada su te dvije Republike konano stekle u smislu MP kvalitete suverenih drava; Republika

Sukcesija drava, kao institut MJP, odraava se i na MPP. MPP kao grana unutranjeg prava koja ureuje privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem158, otrpjelo je promjene, na nain da je, kao posljedica sukcesije, ili tonije uslijed deklarirane i priznate neovisnosti i samostalnosti, nastalo novo unutarnje pravo drava sljednica. Te nove propise moemo podijeliti u dvije osnovne grupe: na one koji su preuzeti iz zakonodavstva bive SFRJ i primjenjuju se u dravama sljednicama kao domai propisi, i na one koji su po prvi puta stupili na snagu i primjenjuju se u dravama sljednicama tek nakon njihova osamostaljenja. Kako se to odraava na MPP ? Osnovna razlika ogleda se u tome da je kod preuzetih propisa dolo do promjene u pogledu meunarodne nadlenosti, a kod onih koji su po prvi puta stupili na snagu je ona tek (direktno) ustanovljena. Isto vrijedi i za iskljuivu nadlenost suda i drugih organa drava sljednica: dotadanja iskljuiva nadlenost suda ili drugog organa SFRJ postaje iskljuiva nadlenost drava sljednica, odnosno iskljuiva nadlenost suda i drugih organa drava sljednica, koja je ustanovljena propisom koji je (tek) po prvi puta stupio na snagu i primjenjuje se nakon njihova osamostaljenja. Koja je sudbina ZRSZa nakon raspada SFRJ ? U RS su svi savezni zakoni SFRJ jedinstvenom odlukom preuzeti kao republiki (pa meu njima i ZRSZ).159 U RH je posebnim zakonom (sa odgovarajuim izmjenama i dopunama) Zakonom o preuzimanju Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima160 izvreno preuzimanje tog saveznog zakona SFRJ. RM nakon osamostaljenja, idem preuzima najznaajnije savezne zakone SFRJ. BiH Uredbom sa zakonskom snagom161 preuzima sve najznaajnije savezne zakone SFRJ. SRJ, nije nikakvim posebnim ili opim propisom, obzirom na zastupani stav o dravnom kontinuitetu (dakle, primijenjuju se svi savezni zakoni SFRJ, op.a.), izvrila preuzimanje izvora znaajnih za MPP.162 Slijedom iznijetog, moemo zakljuiti da je u svim dravama sljednicama, na podruju bive SFRJ, (sa nunim vie kozmetikim i jezinim nego supstancijalnim) izmjenama i dopunama na znazi ZRSZ kao najznaajniji izvor MPPa.

Makedonija je istakla svoje pravo na neovisnost 25. sijenja 1991., ona ju nije proglasila prije objavljenog referenduma od 8. rujna 1991., uinci kojega su bili zabiljeeni u Ustavu Republike Makedonije od 17. studenog 1991.; Republika Bosna i Hercegovina referendumom od 29. veljae i 1. oujka 1991 veina stanovnitva izjasnila se ua suverenu i neovisnu dravu, rezultati toga referenduma bili su slubeno proklamirani 6. oujka 12991.; za SRJ 27. travanj 1992. mora se smatrati datum sukcesije jer su toga dana Crna Gora i Srbija usvojile Ustav nove cjeline. 158 K.SAJKO, op. cit., p.l. br.11. 159 l.4. Ustavnog zakona za sprovoenje Temeljne ustavne povelje (Uradni list RS, br.1/91 160 NN 53/91 161 Sl. list BiH, 2/92 162 S.DIMITRIJEVI, op. cit., p.l. br.3.

Kako je Odlukom Sabora Republike Hrvatske, od dana 8. listopada 1991. RH je raskinula sve dravnopravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanju SFRJ 163, javilo se pitanje: to e se smatrati inozemnom a to domaom sudskom odlukom164, odnosno: I - koji e status imati odluke koje nakon 7.10.1991. donesu sudove u ime ostalih (ili preostalih) djelova ex SFRJ?, II - koji e status imati odluke koje su do 7.10.1991. ve donijeli sudovi u ime SFRJ? Ad I: od 8.10.1991. RH je nezavisna, samostalna i suverena drava, to znai da odluke koje, nakon 7.10.1991., donesu ostali (ili preostali) sudovi ex SRFJ imaju se smatrati inozemnim sudskim odlukama165 jer su donesene u ime neke inozemne vlasti (personalni kriterij), stoga da bi se njihovi uinci priznali i u RH mora biti proveden PP166. Ad II: do 8.10.1991. RH je bila sastavni dio (jedna od republika) tadanje SFRJ, odnosno sastavni dio jednog jedinstvenog dravnog ureenja, to znai da odluke koje su do 7.10.1991. ve donijeli sudovi u ime tadanje SRFJ (neovisno u kojoj republici ili pokrajini) imaju smatrati domaim sudskim odlukama167 jer su donesene u ime tada domae vlasti i tada jedinstvenog dravnog ureenja, stoga se njihovi uinci priznaju u RH bez potrebe da iste budu priznate: Ako se prijedlog za izvrenje temelji na odluci suda neke republike iz sastava bive SFRJ, koja je donijeta prije 8. listopada 1991., takva se odluka tretira kao domaa, jer je ona to bila u asu donoenja 168 pa slijedom toga valja dozvoliti izvrenje169. Ovo je ope postavljeno pravilo.170 Meutim, sama okolnost da je odreena sudska odluka ex SFRJ oznaena kao inozemna sudska odluka, jer je donesena nakon 7.10.1991. od strane ostalih (preostalih) sudova ex SFRJ, ne znai da je ista i podobna za priznanje. Tako imamo Rjeenjem Okrunog suda u O. udovoljeno je prijedlogu predlagateljice B.B.koje glasi: Priznaje se pravomona presuda Opinskog suda u .,Srbija, od 13. lipnja 1992. g. koja je pravomona 13. sijenja 1993.g . Protiv tog rjeenja protustranka je izjavila albu zbog pogrene primjene materijalnog prava. alba je osnovana. Ovaj Vrhovni sud RH dri da je predlagateljica stavila prijedlog za priznanje strane sudske odluke u smislu ZRSZa. Meutim, da bi se radilo o priznanju potrebno je da se radi o takvoj odluci. Sporna odluka nema to znaenje, jer se Sabor RH u svojoj Odluci donesenoj na zajednikoj sjednici svih vijea dana 8. listopada u toki 3. i 4. odluio: 3. RH ne priznaje valjanim niti jedan pravi akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bive Federacije SFRJ;163 164

NN 53/91 usporedi sa t. 3.1. ovog rada 165 tako i I.GRBIN, op.cit. p.l. br.9., a i S.DIMITRIJEVI, op.cit., p.l. br.5. 166 ZRSZ l.101. 167 tako i I.GRBIN, op.cit. p.l. br.9., a i S.DIMITRIJEVI, op.cit., p.l. br.5. 168 dan nastupanja pravomonosti (formalne i materijalne) 169 stajalite Privrednog suda Hrvatske sa sjednice sudaca od 5. veljae 1992. 170 postoje i odreena odstupanja od ovog pravila, npr. u sluaju ulaganja izvanrednih pravnih lijekova, ali ve smo ranije naveli da ta razmatranja prelaze okvire ovog rada

4. RH priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bive SFRJ, na temelju naela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oruanom sukobu uspostaviti, odravati i razvijati prijateljske, politike, gospodarske, kulturne i druge odnose. Ova Odluka objavljena je u NN, br.53/91 a stupila je na snagu u trenutku njezina donoenja, dok je presuda ije se priznanje trai u prijedlogu predlagateljice donesena kasnije od bive Republike SFRJ (Srbije) s kojom RH nije uspostavila meunarodne pravne a ni faktine odnose, dakle nije uspostavljeno naelo uzajamnosti. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijano rjeenje suda prvog stupnja i odbaciti prijedlog predlagateljice primjenom odredbe l.369. st.2. u svezi s odredbom l.354. st.2. t.3. i l. 16 st.2. ZPPa.171 Da li je i danas tako? U Zakonu o potvrivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa izmeu RH i SRJ172 ugovorne su se stranke, svjesne svoje odgovornosti za uspostavu mira i sigurnosti u regiji, sporazumijele o tome da:

-

potuju jedna drugu kao, neovisne, suverene i ravnopravne drave u okviru svojih meunarodnih granica (l.1.), polazei od povijesne injenice da su Srbija i Crna Gora postojale kao neovisne drave prije stvaranja Jugoslavije, a imajui u vidu injenicu da je Jugoslavija produljila meunarodni subjektivitet ovih drava, Republika Hrvatska konstatira postojanje dravnog kontinuiteta Savezne Republike Jugoslavije, (l.5.st.1.)

-

polazei od povijesne injenice postojanja razliitih dravnih oblika organiziranja Hrvatske u prolosti, Savezna Republika Jugoslavija konstatira postojanje kontinuiteta hrvatske dravnosti (l.5.st.2.). Meutim, Sud RH moe odbiti priznanje inozemne sudske odluke i ako se u PP utvrdi iskljuiva nadlenost suda ili drugog organa RH, a iskljuiva nadlenost postoji kada je to zakonom RH izriito odreeno.173 Tako imamo sluaj: D.K.., zastupan po punomoniku mr.N.V., odvjetniku iz R., podnio je ovome sudu pravodobnu i doputenu ustavnu tubu radi zatite ustavnog prava a u povodu rjeenja Okrunog suda u R., broj: R120/93-4, od 21.10.1993., kojim je odbijen njegov prijedlog za priznavanje strane sudske odluke, tj. rjeenja IV Optinskog suda u B. broj: II-02114/91 od 11.12.1991.. Ovim ostavinskim rjeenjem iza pok. K.K.oglaena je nasljednicom M.B., a D.K. iz R. proglaen je temeljem oporuke nasljednikom iza pokojne M.B. iz R., i to rjeenem Opinskog suda u R: broj: O-327/89 od 30.10.1990. Kao pravni sljednik iza pok. M.B., a radi uknjibe u zemljinoj knjizi prava vlasnitva naslijeene imovine, D.K. je pred Okrunim sudom u R pokrenuo postupak za priznavanje naprijed naznaene strane sudske odluke. Zahtjev je odbijen jer je odredbom l. 89.st.1. ZRSZa propisano da se nee priznati strana sudska odluka ako u odreenoj pravnoj stvari postoji iskljuiva nadlenost suda u RH. Kako je odredbama l. 186.-190. Zakona o nasljeivanju (NN 52/71 i 47/78) odreena iskljuiva nadlenost suda RH za raspravljanje ostavine na nekretninama koje se nalaze na podruju RH, to je prijedlog za priznanje odluke stranog suda odbijen.171 172

VSRH G 12/93 od 20. listopada 1993. NN MU 1/10-1996 173 vidi ZRSZ l.89.st.1. a u svezi l.47.

Vrhovni sud RH odbio je albu predlagatelja stoga to je sporna sudska odluka donesena na nakon stupanja na snagu Odluke od 8.10.1991. i ne smatra se stoga podobnom za priznanje. Ustavna tuba nije osnovana. Ustav RH jami pravo vlasnitva i pravo naslijeivanja (l.48) Prema odredbi l. 16. Ustava, slobode i prava utvrena Ustavom mogu se ograniiti zakonom da bi se, izmeu ostalog, zatitio i pravni poredak.. U ovom sluaju ogranienje prava vlasnitva do kojeg je dolo nepriznavanjem odluke stranog suda temelji se na odredbama Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH koju je Sabor RH proglasio 25. lipnja 1991. (NN 31/91). Ova Ustavna odluka temelj je odluke Sabora od 8.10.1991. o raskidu dravno pravnih sveza na temelju koje je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanju SFRJ. Odluka je donesena, nema sumnje, i radi zatite pravnog poretka RH. Naime, tom se odlukom ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bive Federacije -SFRJ. Tom odlukom RH priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bive SFRJ na temelju naela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oruanom sukobu uspostaviti, odravati i razvijati prijateljkske, politike, gospodarske, kulturne i druge odnose. Sa Srbijom, republikom u sastavu bive SFRJ, zbog oruane agresije nije RH uspostavila navedene odnose na naelu uzajamnosti. Iz tih se razloga ni odluke sudova i drugih organa Srbije ne mogu, poradi zatite pravnog poretka, priznati u RH. Iz navedenih je razloga Ustavni sud RH, temeljem odredbe l.61. Poslovnika Ustavnog suda RH (NN 29/94), ustavnu tubu odbio kao neosnovanu.174 Kakva je situacija sa meunarodnim konvencijama to ih je zakljuila ex SFRJ, odnosno primjenjuju li se one na podruju RH? RH je Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti (dalje UO) iz 1991. godine175 odredila da e se i meunarodne konvencije176 koje su obvezivale SFRJ, primjenjivati u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom RH na temelju odredaba meunarodnog prava o sukcesiji drava glede ugovora (t. III)177. Kakva je situacija sa meunarodnim ugovorima to ih je zakljuila ex SFRJ, odnosno primjenjuju li se one na podruju RH? RH je Zakonom o sklapanju i izvravanju meunarodnih ugovora178 definirala postupak sklapanja i izvravanja meunarodnih ugovora, gdje se navodi: Meunarodni ugovori koje je sklopila ili kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u RH, ako isti nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, na temelju odredaba meunarodnog prava o sukcesiji drava u pogledu ugovora179 Kakva je situacija sa dvostranim meunarodnim ugovorima to ih je RH zakljuila sa ostalim dravama sljednicama ex SFRJ? "Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona."180174

ODLUKA USTAVNOG SUDA RH, BR. U-III-945/94 OD 17.04.1996 (objavljeno u Pravo u gospodarstvu br. 9-10/1996.) 175 NN 31/91 176 o meunarodnim konvencijama detaljnije vidi K.SAJKO, op.cit., p.l. br.11. i K:SAJKO i dr., op.cit., p.l. br.12. 177 V.TOMLJENOVI. vidi popis literature br. 16. 178 NN 53/91 i 73/91 179 l.33 Zakona o sklapanju i izvravanju meunarodnih ugovora (NN 53/91-73/91) 180 Ustav RH, proieni tekst, NN 41/2001, l.140. st.1.

Tako upuujemo na: Zakon o potvrivanju Ugovora izmeu RH i Republike Slovenije o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima (NN MU 3/94), Zakon o potvrivanju sporazuma izmeu Vlade RH, Vlade BiH, Vlade Federacije BiH o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima (NN MU 12/96), Zakon o potvrivanju Ugovora izmeu RH i Republike Makedonije o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima (NN MU 3/95-1/97), Zakon o potvrivanju ugovora izmeu RH i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima (NN MU 6/98- 8/98), Zakon o potvrivanju Ugovora izmeu RH i Republike Makedonije o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (NN MU 8/95-12/97),

-

Zakon o potvrivanju Ugovora izmeu RH i Republike Slovenije o meusobmnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (NNMU 3/94), itd.181

6. ZAKLJUAKInstitut priznanja i ovrnosti inozemnih sudskih odluka, kao jedno od pravnih sredstava zatite dravne suverenosti, inkorporiran je i u hrvatski pravni sustav kroz ZRSZ. Nepoznavanje sutinske problematike vezane uz ovaj institut meunarodnog privatnog prava, dovodi esto do aprioristiki negativnih stavova prema zahtjevima za priznanje i ovrnost inozemnih sudskih odluka. Kako bi to izbjegli, odnosno kako bismo unaprijedili tenje prema razboritoj i pravinoj primjeni ovog instututa, u ovom smo radu, kroz navoenje esencijalne procedure vezane uz postupak priznanja i ovrnosti inozemnih sudskih odluka, nastojali pribliiti ovu proble/te/matiku svima onima koji ele dati svoj doprinos unaprijeivanju njegove primjene. Obzirom na trenutak, postupak priznanja i ovrnosti inozemnih sudskih odluka, osobito je aktualan u prizmi dogaanja na podruju ex SFRJ, gdje su uslijed raspada jedne drave, nastale nove drave, odnosno gdje su uslijed raspada jednog jedinstvenog sustava meunarodnog (i) privatnog prava, nastali novi, partikularni, sustavi meunarodnog (i) privatnog prava drava sljednica. Posljedica toga je i nastajanje inozemnih sudskih odluka tamo gdje su do trenutka sukcesije sve odluke bile domae. Moda za rjeavanje izloene tematike, ZRSZ i nije (vie) najsretnije rjeenje182, te je sigurno je da e se u mnogim postupcima priznanja takovih (ali i drugih) sudskih odluka javljati i dosta (spornih) pitanja, sigurno je i da se radi o jednom novom izazovu teoriji i praksi, ali isto tako sigurno je da taj izazov neemo svladati budemo li svi samo (nijemi) promatrai. Vrijeme je na naoj strani.POPIS LITERATURE:

1. 2.181

J.ANDRASSY, MEUNARODNO PRAVO, k, Zagreb, 1954. V..DEGAN, MEUNARODNO PRAVO, PfRi, Rijeka, 2000.

navodimo samo one ugovore koji su interesantni za materiju koju obraujemo, a za popis svih ugovora koje je RHzakljuila sa dravama sljednicama ex SFRJ , per 01.01.2002. upuujemo na PREGLED PROPISA, 1/2002, RriF, Zagreb, 2002.182

u tom smislu upuujemo na teze o (novom) Zakonu o meunarodnom privatnom pravu iznesene u K.SAJKO, op.cit. p.l. br.12.

3. 4. 5.

M.DIKA, O BITI I GRANICAMA PRAVOMONOSTI i povijesno -komparativna impostacija instituta, monorafija, Zagreb, 1991. M.DIKA - G. KNEEVI - S. STOJANOVI, KOMENTAR ZAKONA O MEUNARODNOM PRIVATNOM I PROCESNOM PRAVU, Nomos, Beograd, 1991. S.DIMITRIJEVI, PRIZNANJE SUDSKIH I ARBITRANIH ODLUKA DRAVAMA BIVE SFRJ, Pravni ivot, br. 12/2001, Beograd, 2001. DONETIH U

6. 7. 8. 9.

B.EISNER, MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO, I dio, k, Zagreb, 1953. B.EISNER, MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO, II dio, k, Zagreb, 1956. I.GRBIN, PRIZNANJE I IZVRENJE ODLUKA STRANIH SUDOVA, Informator, Zagreb, 1980.

I.GRBIN, PRIZNANJE I IZVRENJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA, Zakonitost, br.4/92, Zagreb, 1992.

10. 11. 12. 13. 14. 15.

N.KATII, OGLEDI O MEUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU, NN, Zagreb, 1971. K.SAJKO, MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO, Opi dio, Informator, Zagreb, 1996.

K.SAJKO i drugi, "IZVORI HRVATSKOG I EUROPSKOG MEUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA", iNFORMATOR, zAGREB, 2001. Z.STUHNE, OVRNI ZAKON S KOMENTAROM, Faber & Zgombi Plus, Zagreb, 1998.

S.TRIVA - V.BELAJEC - M.DIKA, GRAANSKO PARNINO PROCESNO PRAVO, NN, Zagreb, 1986. S.TRIVA - M.DIKA, ZAKON O PARNINOM POSTUPKU s napomenama, biljekama, prilozima i stvarnim kazalom, XVI izdanje, NN, Zagreb, 1995.

16. 17. 18.

V.TOMLJENOVI, POMORSKO MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO, PfRi, Rijeka, 1998. .VUKOVI, MEUNARODNO GRAANSKO PROCESNO PRAVO, Zagreb, 1987.

F.ILI M. ANTEK, ZAKON O SUDSKOM VANPARNINOM POSTUPKU I UVODNI ZAKON ZA ZAKON O SUDSKOM VANPARNINOM POSTUPKU s tumaem i sudskim rjeidbama te stvarnim kazalom, Tipografija, Zagreb, 1934.