1

Osman Buza, Amir Abazović, Senaid Šabanović, Omer Čabaravdić

BOSNO MOJA DIVNA MILA

PRIRUČNIK ZA POLAGANJE POSEBNOG DIJELA STRUČNOG ISPITA 

ZA TURISTIČKE VODIČE U ZENIČKO­DOBOJSKOM KANTONU

Zenica, 2009.

2

PRIRUČNIK ZA POLAGANJE POSEBNOG DIJELA STRUČNOG ISPITA  ZA TURISTIČKE VODIČE U ZENIČKO­DOBOJSKOM KANTONU  POSEBNI DIO (prema odredbama čl. 13. Pravilnika o stručnom ispitu za turističke vodiče, Službene novine FBiH,br. 2/06) Priredili Osman Buza Amir Abazović Senaid Šabanović Omer Čabaravdić Izdavač Za izdavača Odgovorni urednik Lektor i korektor Alica Arnaut Tehnički urednik

3

Osman Buza, Amir Abazović, Senaid Šabanović, Omer Čabaravdić

BOSNO MOJA DIVNA MILA

PRIRUČNIK ZA POLAGANJE POSEBNOG DIJELA STRUČNOG ISPITA 

ZA TURISTIČKE VODIČE U ZENIČKO­DOBOJSKOM KANTONU

Zenica, 2009.

4

1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE I HISTORIJSKI RAZVOJ 

1.1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE  U sjeverozapadnom dijelu Balkana ili jugoistočnom dijelu Evrope centralni dio teritorije

zauzima Bosna i Hercegovina. Ovaj prostor pripada onim oblastima Evrope koje su stajale u blažoj vezi sa starim kulturnim centrima Bliskog i Srednjeg Istoka. U isto vrijeme, svojim geografskim položajem, on je podjednako i dio mediteranskog i podunavskog srednjovjekovnog svijeta. Ovi su faktori bili od trajnog opredjeljujućeg utjecaja na identitet stanovništva, privredni, društveni i kulturni razvoj u periodima od kasnog neolita, eneolita, ranog, srednjeg i kasnog bronzanog doba do željeznog doba, odnosno do nove ere.

Zbog niza pogodnosti tokom svih ovih perioda prostor Bosne i Hercegovine su konstantno naseljavali narodi sa svih strana svijeta, o čemu svjedoče mnogobrojni izvori.

U prostorno-geografskom smislu Zeničko-dobojski kanton se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, zahvatajući prostor slivova rijeka Bosne, Krivaje i Usore. Glavne željezničke i cestovne komunikacije Bosne i Hercegovine prolaze dolinom rijeke Bosne i povezuju centralnu Evropu sa Jadranskim morem. Ovim pravcem je predviđena izgradnja evropskog Koridora 5C Budimpešta – Zenica – Ploče.

1.1.1. Prirodne karakteristike – reljef i klima  Uvažavajući klimatske uvjete i nadmorske visine (geomorfološko oblikovanje i

konfiguracija terena), prostor Kantona se može podijeliti u tri reona: 1. nizijsko-brdoviti reon (riječne doline i blage uzvisine), 2. brdski reon (umjereno valoviti predjeli), 3. planinski reon (oštre reljefne forme).

Reljefne karakteristike i nadmorska visina cijelog područja Kantona kreću se u rasponu od 140 do 1472 m nadmorske visine.

Sjeverni dio Kantona je najniži sa nadmorskom visinom od 140 do 500 m i karakteristikama umjerenokontinentalne klime.

Južni dio područja Kantona čije se nadmorske visine kreću od 500 do 1000 m predstavlja brdsko i visokobrdsko područje, a prostire se u gornjem toku rijeke Bosne od Visokog do Zenice, te u dolini rijeke Krivaje na području Olova sa tipičnom kontinentalnom i umjerenokontinentalnom klimom.

Centralni dio Kantona predstavlja visoko brdovito i planinsko područje, a čine ga planinski masivi Ravan-planine, Konjuha, Smolina, Zvijezde i Čemerske planine, koji se kreću od 1145 (Pogar) do 1472 m nadmorske visine (Karasanovina). Sa povećanjem nadmorske visine utjecaj planinske klime postaje izrazitiji.

5

Površina Kantona obuhvata 3321 km2, na kome je prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo 478 279 stanovnika, čini ga 12 općina.

Tabela 1. Općine Zeničko-dobojskog kantona

OPĆINA POVRŠINA

(km2) % NADMORSKA

VISINA (Nm/v)Breza 73 2,20 495 Doboj Jug 9 0,27 150 Kakanj 337 10,15 385 Maglaj 277 8,34 179 Olovo 423 12,74 536 Tešanj 189 5,69 229 Usora 45 1,36 160 Vareš 390 11,74 832 Visoko 231 6,96 422 Zavidovići 590 17,76 214 Zenica 547 16,47 326 Žepče 210 6,32 239

3.321 100,00 Najveću površinu zauzima Općina Zavidovići sa 590 m2 ili 17,76%, a najmanju Općina Doboj Jug sa svega 9 m2.

Nadmorska visina pojedinih lokacija na području Kantona kreće se od 148 metara, na ušću rijeke Usore u rijeku Bosnu, do 1.472 metra na obroncima Ravan-planine jugozapadno od Vareša. Geografski prostor Kantona je brdsko–planinskog karaktera, od čega 48% otpada na planinski rejon sa nadomorskom visinom iznad 700 metara. Prema strukturi zemljišta poljoprivredno čini 35%, šumsko 59% i neplodno 6%, dok prema kategorijama korištenja poljoprivredno zemljište čine: oranice i bašte (49%), voćnjaci (7%), pašnjaci (15%) i livade (29%).

Na području Kantona vlada umjerenokontinentalna klima. Ona se odlikuje toplim ljetima i umjereno hladnim zimama. Prosječna godišnja temperatura je oko 10oC. Padavine su neravnomjerno raspoređene tokom godine, a najviše ih ima u toku maja i juna kada se kreću od 880 do 1.000 mm/ m2. Na osnovu hidrometeroloških pokazatelja za period 1990. do 2000. godine u Kantonu je prosječan broj kišnih dana oko 135, dana sa snijegom je oko 32, vedrih dana oko 52, oblačnih je oko 110 i vjetrovitih oko 55.

Kanton na sjeveru graniči s Republikom Srpskom, od obronaka planine Vlašić do obronaka planine Ozren, te dijelom Sljemenske planine istočno od Olova. Ovaj dio granice istovremeno predstavlja dio nevidljive granice između dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Na ostalom geografskom području Zeničko–dobojski kanton graniči sa Srednjobosanskim i Tuzlanskim kantonom, te Kantonom Sarajevo.

1.2. STANOVNIŠTVO  Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, uzimajući u obzir mape Dejtonskog sporazuma,

Zeničko–dobojski kanton je imao 478279 stanovnika. Nacionalna struktura stanovništva u

6

današnjem Zeničko–dobojskom kantonu bila je sljedeća: Bošnjaci 58,60%, Hrvati 18,41%, Srbi 14,77% i ostali 8,23%. Tabela 2. Raspored stanovništva po općinama i gradskim naseljima

OPĆINA BROJ STANOVNIKA 1991.

NACIONALNA STRUKTURA

OPĆINA % Bošnjaci Hrvati Srbi Ostali Breza 17317 3,62 13079 851 2122 1265Doboj Jug 3259 0,68 3045 97 19 98Kakanj 55950 11,70 30529 16555 4929 3937Maglaj 39327 8,22 19269 8261 9760 2037Olovo 16579 3,47 12222 642 3292 423Tešanj 42759 8,94 34940 4797 1576 1446Usora 7672 1,60 715 6763 61 133Vareš 22203 4,64 6714 9016 3644 2829Visoko 46160 9,65 34373 1872 7471 2444Zavidovići 57164 11,95 34198 7576 11640 3750Zenica 146923 30,72 80359 22511 23833 20220Žepče 22966 4,80 10825 9100 2273 768ZDK 478279 280268 88041 70620 39350

100,00 % 58,60 % 18,41 % 14,77 % 8,23 %

Prema podacima o broju stanovnika po popisu iz 1991. godine najveći broj stanovništva

živio je na području Općine Zenica (146923 ili 30,72%), a najmanji broj na području Općine Olovo (16579 ili 3,47%), ne računajući novoformirane općine Doboj Jug i Usoru.

Usljed agresorskog rata u periodu od 1992. do 1995. godine došlo je do značajnih demografskih promjena na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, pa tako i na ovom području. S obzirom na prethodne činjenice, struktura stanovništva Zeničko-dobojskog kantona u decembru 1998. godine bila je izmijenjena, tako da je lokalnog stanovništva bilo 347541 i raseljenih lica 81289.

Prvi talas izbjeglih i raseljenih lica na područje Zeničko-dobojskog kantona u Općinu Zenica došao je sa područja Kozarca, Prijedora, Banje Luke, Doboja i drugih mjesta iz sjeveroistočne Bosne. Kratko nakon toga na područje ovog Kantona, u Kamenicu i Zavidoviće, stigao je i drugi talas stanovništva sa područja Srebrenice i Žepe. Krajem 1992. i početkom 1993. godine, na područje Kantona pristizale su u većim ili manjim grupama izbjelice i raseljena lica sa područja općina Busovača, Vitez, Gornji Vakuf, Jajce, Mrkonjić Grad, Čapljina, Mostar, ali i iz drugih dijelova srednje i sjeverozapadne Bosne i Hercegovine.

U tim ratnim godinama sa područja Zeničko-dobojskog kantona iselio je veći broj stanovništva, pretežno u sjeveroistočni dio Bosne, te u Hercegovinu, a veliki broj domaćeg stanovništva i izbjeglica našli su svoje privremeno boravište van granica Bosne i Hercegovine, širom Evrope i u prekookenaskim zemljama. Nažalost, veliki broj ovih ljudi ni do danas se nije vratili na svoja prijeratna ognjišta. Jedan broj ljudi je i smrtno stradao ili se vode kao nestali.

Prema procjeni i projekcijama broja stanovnika na području Zeničko-dobojskog kantona

7

konačan rezultat svega ovoga je smanjen broj stanovništva i ozbiljan gubitak njegovih sposobnosti za daljnji rast, što je vidljivo u tabelarnim pregledima koji slijede. Također, nameću se i sljedeći zaključci o kretanju stanovništva u navedenom periodu:

1. broj stanovnika Kantona u 1998. godini manji je za gotovo jednu petinu u odnosu na 1991. godinu; najveće smanjenje ima Općina Vareš (blizu 55%),a jedino je broj stanovnika u Općini Žepče povećan za nešto više od 13 %;

2. od 1998. do 2005. godine stopa rasta stanovništva Kantona je u opadanju, što važi, uz izvjesne oscilacije u kretanju, i za svaku općinu pojedinačno;

3. poređenje stopa rasta stanovništva od 1991. do 2002. godine i od 1991. do 2005. godine, a posebno od 2005. do 2029. godine, pokazuje da se vremenom smanjuje broj stanovnika u odnosu na 1991. godinu;

4. promjenom broja stanovništva neminovno se mijenja i njegova nacionalna struktura, što značajno utječe na političke prilike Kantona.

Tabela 3. Broj stanovnika po općinama u periodu 1991 – 2029. godine (I 1)

R.b

1991. 1998. 2000. 2002. 2005. 2015. 2029.

Ukupno

475152 (478279)

385957

394572

398419

401401

390832

371249

Prema optimističnijoj varijanti Prostornog plana Zeničko-dobojskog kantona, broj

stanovnika bi mogao postepeno rasti. Tako se u 2015. godini predviđa porast broja stanovnika na 415 405, a 2029. godine na 432230 stanovnika, što još uvijek nije na nivou broja stanovnika iz 1991. godine.

Pored promjene u demografskoj strukturi i poslijeratnom periodu došlo je i do promjene nataliteta i mortaliteta. Tokom 1999. godine u Kantonu je rođeno 5097 dojenčadi, a istovremeno je umrlo 3007 lica. Prema podacima iz 1991. godine srednje trajanje života muškaraca je bilo 69,2 godine, a 1996. godine 68,2 godine.

1. 3. HISTORIJSKI RAZVOJ 

1.3.1. Prahistorija 

Sredinom II milenija stare ere po klasičnoj hronologiji u području gornje i srednje Bosne egzistira veći broj naselja butmirske kulturne grupe. Ova populacija u svojoj osnovi se bavi zemljoradnjom, a nešto manje stočarstvom, lovom, obradom kamena, lončarstvom i slično. Krajem III i početkom II milenija stare ere (period eneolita) ova kultura iščezava usljed prodora stočarskog stanovništva. U tom periodu sjevernim dijelovima Bosne šire se lasinjske kulturne grupe, a zatim i vučedolske.

Tokom ranog i srednjeg bronzanog doba (oko 1800 – 1250. godine stare ere) riječne doline gube na značaju i postepeno se naseljavaju planine i planinske visoravni, što dovodi do razvoja stočarstva kao nove djelatnosti. Naseljenost je rijetka, a naselja su vrlo mala i međusobno udaljena. Za razliku od šireg evropskog okruženja, na ovim prostorima dolazi do stagnacije razvoja. Tek krajem XIII pa do sredine VIII stoljeća stare ere (kasno bronzano doba) u čitavoj

8

srednjoj i južnoj Evropi dolazi do dinamičnog razvoja. Dolazi do pomjeranja stanovništva, tako da prostor sjeverne Bosne i duž riječnih tokova naseljavaju nove mase stanovništva. Oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne biva formirana jedna kompletna kulturno-etnička zajednica pod nazivom „srednjobosanska kulturna grupa“. Broj naselja naglo raste i dostiže broj od oko 300 – 400. Formira se nekoliko naselja tzv. gradinskog tipa sa lokacijama pogodnim za odbranu, koristeći se pritom bedemima i fortifikacijama.

Period željeznog doba (od VIII do I stoljeća stare ere) karakterizira stabilan i kontinuiran razvoj. Prostor srednje Bosne je sredinom IV stoljeća stare ere pod utjecajem mediteranske kulture sa juga i keltske ekspanzije iz Podunavlja.

Od II stoljeća stare ere do početka nove ere Rimska imperija je apsolutni vladar ovih prostora. U tom periodu dolazi do organizacije većih teritorijalno-političkih zajednica, te sukoba koji dobijaju razmjere ratova. Tokom V stoljeća nove ere česte su i provale barbara, što dovodi do trajnog siromaštva naroda u srednjoj Bosni. Prostor sadašnje Bosne i Hercegovine zaposjedaju Istočni Goti (Huni).

U velikim kretanjima izazvanim seobom naroda pokrenula su se, među ostalim narodima, i mnoga slavenska plemena, tako da se već sredinom V stoljeća naslućuje njihovo prisustvo u Panoniji i Vojvodini. Do samog kraja VIII stoljeća dolazi do neprekidnih prodora Avara iz prostora Kaspiskog jezera , čime su okončane velike seobe naroda. Slaveni su prostor današnje Bosne i Hercegovine napali 551. godine, što je u historiji poznato kao „godina slavenske kolonizacije“. Nakon pada Salone, Slaveni su definitivno naselili ove prostore, da bi već u IX i X stoljeću formirali svoje administrativne zajednice.

Manji broj nalazišta iz paleolitskog doba otkriven je u pećinama srednje Bosne. Paleolitska staništa, u kojima su otkrivene rukotvorine, istraživana su na Kmenu kod ušća Usore u Bosnu, Velikom Majdanu kod Tešnja i Londži u Makljenovcu. Ova nalazišta svrstavaju se u tipični mousterien, a to je period od 50 000 do 35 000 godina prije sadašnjih. Višim stepenom stambene kulture ovog vremena mogu se smatrati pećine. Dolina rijeke Usore bila je posebno interesantna za nosioce kulture monsterien.

U Bosni i Hercegovini su se tokom neolitskog doba susretali i miješali kulturni elementi iz evropske i mediteranske zone, što je uvjetovalo nastanak takozvanih miješanih stihova. Naselja neolitskih kulturnih grupa istraživana su na više lokaliteta u Bosni i Hercegovini. (I 2) Takvo jedno naselje nalazi se u Kraljevinama kod Novog Šehera, gdje su pronađeni ostaci kamenog oruđa i keramičkog posuđa. Druga neolitska naselja se nalaze na ušću Zgošćanskog potoka u rijeku Bosnu (Općina Kakanj), zatim na Debelom brdu i Malom brdu u dolini rijeke Usore, te Arnautovićima kod Visokog. Na ovim lokalitetima su bile zajednice kakanjske kulturne grupe. Selo Obre u dolini rijeke Trstionice (nedaleko od Kaknja), te Okolište kod sela Moštre u blizini Visokog predstavljaju zajednice iz butmirske kulturne grupe. Naselje Tuk kod Zavidovića bila je lokacija, također, kakanjske kulturne grupe, kao i Papratnici kod Ćatića. Posebno zanimljivo naselje iz ovog perioda je Obre u kome se ističu nalazi barbarske i druge grube keramike, bojene keramike i manohromne keramike, te niz stambenih objekata i više grobova.

Evidentno je da je za širenje neolitske grupe u BiH najvažniju ulogu odigrala magistrala doline rijeke Bosne, kojom su se otvarale široke mogućnosti za vezivanje bosanske teritorije sa Panonijom, a preko nje i sa srednjom Evropom. Prelazno doba je u cjelini okarakterizirano velikim smjenama žitelja i kulturnih manifestacija na teritoriji Bosne i Hercegovine. Veoma je zanimljivo da su neke nove grupe došle na teritoriju Bosne u svom čistom kulturnom stanju, kao što su kostolačka, lasinjska i badenska. Očito je da je Bosna poslužila kao pribježište mnogim zajednicama u nemirnom dobu velikih etničkih pomjeranja, ali bez međusobnog dodira i uz tendenciju zatvaranja.

Bronzano i željezno doba predstavljaju period koji kao svoj početak uzima vrijeme od 1800. godine stare ere. U tom periodu bronza se počinje proizvoditi i koristiti u južnoj i srednjoj

9

Evropi. Ovo nemirno doba pod kraj II milenija imalo je značajne posljedice za čitav daljnji razvoj naših krajeva u prahistorijskom dobu. Talasi novog zapadnopanonskog stanovništva dopirali su u toku XII i XIII stoljeća preko Save u sjevernu Bosnu, zauzimajući doline rijeka Bosne i Usore, gdje formiraju veliki broj naselja. Rudom bogati krajevi oko srednjeg toka rijeke Bosne grčevito se brane od ratničkih grupa sa sjevera. Veći broj predmeta iz ovog perioda, kao i ostaci naselja, pronađeni su širom Bosne i Hercegovine, a najznačajnija nalazišta su u naseljima Pod kod Bugojna i Velika Gradina u selu Varvara na Vrelu rijeke Rame kod Prozora.

Na prelazu iz II u I milenij stare ere na tlu centralne Bosne dolazi do jednog novog razvoja u proizvodnji grnčarskih proizvoda sa posebnim dekorativnim stilom. On je definiran kao zapadnobalkanski geometrijski stil. Vezan je prvenstveno za srednjobosansku kulturnu grupu, koja se nalazi na području gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne. Posebno zanimljivi dijelovi bronzanih proizvoda iz ovoga doba proizvedeni su u blizini ušća rijeke Lašve u Bosnu, a potječu iz XI stoljeća stare ere. Daljnji razvoj tokom X i IX stoljeća, moguće je pratiti, osim na keramici, i na metalnim izrađevinama. Na području oko gornjeg toka rijeka Bosne i Lašve je nalazište Brgule kod Vareša. Lijepi primjerci geometrijski ukrašenih objekata iz male nekropole u Tešnju, kao i bronzani brijač iz ostave Grapska kod Doboja vezuju se za period prelaza iz IX u VIII stoljeće stare ere.

Jedno od nalazišta koje ukazuje na proizvodnju željeza u periodu oko 900. godine stare ere je gradina Kopile u blizini Zenice. Na osnovu historijskih izvora rudarstvom i metalurgijom željeza bavila su se mnoga plemena u Bosni i Hercegovini, a posebno Desitijati u centralnoj Bosni. Zanatlije su u ovom dobu nosioci i tvorci umjetničkih i estetskih shvatanja i dostignuća, jer složeni postupci izrade predmeta od bronze, željeza, srebra i jantara traže takav stepen znanja koji se ne može postići bez specijalizacije, te se oni izdavaju kao poseban društveni sloj.

Stari Grci i Rimljani ostavili su baštinu svim kasnijim pokoljenjima, vijesti i podatke o Ilirima, te zemlji ilirskih plemena. Od IV stoljeća stare ere ilirske oblasti su se našle na udaru keltskih migracija i prodora koji su zahtijevali prostor u današnjoj Bosni i Hercegovini. Nakon borbe koja je trajala skoro dva stoljeća Iliri su uspostavili vlast u Iliriku sa dvije pokrajine, Dalmacijom i Panonijom.

Širom većeg dijela današnje Hrvatske i Srema, u cijeloj Bosni i Hercegovini, u Primorju i Crnoj Gori ustale su mase slobodnog i već pokorenog ilirskog stanovništva u rat protiv Rimljana. Tako je buknuo poznati dalmatinsko-panonski ustanak od 6. do 9. godine nove ere nazvan Batonovim ustankom.

Nedostaju precizni podaci za izradu propisa, statistika, topografskih slika i slično. Antički pisci su slabo poznavali geografiju naših krajeva tako da je, prema onome što oni kažu, vrlo teško odrediti područje rasprostiranja pojedinih plemena ili lokacija naselja, društvenu strukturu autohtonog življenja, ekonomsku snagu i oblike privredne djelatnosti uz historijske dodire i veze sa drugim narodima. Ovo bi dalo polaznu tačku svih ispitivanja domena kulturnih prilika u našoj zemlji za vrijeme antike.

Međutim, Bosna i Hercegovina posjeduje znatan fond arheološke građe za izučavanje ovog perioda, koji potječe od Grka, Rimljana i Ilira. Do sada su najvećim dijelom iskopavana naselja gradskog tipa, privredne vile i mali industrijski objekti bez ijednog seoskog naselja. Među poznatim epitafima u Bosni i Hercegovini je onaj u Brezi. Nakon Batonovog ustanka, 9. godina nove ere označava potpuno uključenje Ilira u sastav rimske države, te područja današnje Bosne i Hercegovine u sastav Dalmacije. U tom periodu veliki broj gradinskih naselja iz prethodnog perioda Rimljani premještaju sa uzvisina u ravnice. Jako prirodno utvrđenje toga vremena je Arduba, današnji Vranduk, kako je opisuje Dion Kasije, poznata kao jedno od posljednjih uporišta Batonovih ustanika.

Tragovi rimskih utvrđenja sačuvani su na ponekoj gradini kao što su Crkvine u Makljenovcu kod Doboja. Iz epigrafskih nalaza poznato je da su na ovom lokalitetu sagrađeni

10

vojni logori sa jedinicama od početka I do sredine III stoljeća nove ere. Ovdašnji stanovnici i vojni veterani su držali plodne komplekse zemlje čime su doprinijeli unapređenju zemljoradnje.

Kroz Bosnu i Hercegovinu kao dio Rimskog carstva sagrađeno je više cestovnih pravaca, a svi su oni imali polazišta u Saloni (Solin) i Naroni. Jedan od tih pravaca bio je Salona – Duvno – Prozor – Gornji Vakuf – Vitez – Kiseljak – Visoko – Breza. Breza je bila vezana komunikacijom za naselja u dolinama rijeke Bosne i Usore, te ogrankom sa Varešom. Magistrale su imale cijelu mrežu regionalnih i lokalnih puteva radi povezivanja susjednih mjesta i naselja. Njima je cirkulirao dosta živ vojno-poštanski saobraćaj pravcem Jadransko primorje – Posavina, odnosno Podunavlje. O tome svjedoče stari kameni mostovi u dolini rijeka Krivaje, Bosne, te Stavnje u Varešu.

U gradovima su građeni mnogi objekti, amfiteatri, cirkuski hramovi i slično. Ostaci skromnih hramova i svetilišta pronađeni su u Zenici. Iliri su u svom plemenskom uređenju zadugo ostali po strani od utjecaja razvijene rimske kulture.

Najčešći izraženi oblik u umjetnosti toga vremena bio je reljef. Do sredine III stoljeća nove ere kod nas egzistira provincijalna umjetnost prožeta koncepcijom rimskog realizma i plastičnosti, ali se istovremeno javlja originalna i autohtona skulptura u reljefu. Iz centralne Bosne, okolina Zenice, Kaknja i Breze, potječe nekoliko spomenika na kojima su prikazane izrazite koncepcije domaće umjetnosti. Krajem IV stoljeća nove ere dolazi do prodora Gota na područje današnje Bosne i Hercegovine. Za odbranu carstva i prostora duž rijeke Bosne početkom VI stoljeća sagrađene su utvrde Bobovac kod Kaknja i grad na ušću rijeke Usore. Tokom IV stoljeća bile su podizane bazilike unutar gradskih naselja kao što je slučaj sa bazilikom u naselju Doboj kod Kaknja. Spomenici arhitekture iz doba kasne antike u Bosni i Hercegovini nisu toliko brojni, kako je to slučaj sa spomenicima iz doba uspona i cvjetanja rimske kulture. Među spomenicima profane kulture vrlo značajno mjesto zauzima rezidencijalna građevina u Brezi na lijevoj obali Stavnje. Zbog nekoliko fragmenata ukrasne arhitekture koji su srodni ukrasima iz kasnoantičke bazilike u Zenici i Dabravinama otkopani kompleks je u cijelosti smatran sakralnom građevinom, mada su dimenzija i raspored prostorija u znatnom raskoraku prema neuobičajenim nalazima u Bosni. Način gradnje i nalazi u ruševinama upućuju na VI stoljeće i Istočne Gote kao osnivače ovog objekta.

Nakon zauzeća Dalmacije (535. godina), sada već znatno okrnjene, jer se iz područja između rijeka Bosne i Drine barbari nisu mogli otjerati, ukazuje se potreba utvrđivanja granice blizu obale rijeke Bosne. Stoga se grade utvrđenja na Bobovcu kod Kaknja i na Crkvini u Makljenovcu kod Doboja. Na taj način je bilo zaštićeno i naselje na mjestu današnje Zenice, koje je u to doba važilo kao značajan kulturni centar. Bazilika u Zenici, u širem području municipija Bistue Nove, postala je poznata iz više razloga (upotrebljavani spomenici iz razvijenih epoha, korišten namještaj koji je zauzimao posebno mjesto u umjetnosti iz vremena seobe naroda). Sa sličnim ornamentima sagrađene su bazilike u naseljima Dabravine kod Vareša i u Brezi. Oprema zeničke bazilike je najkomplentnija, pa joj zato pripada primat eponimnog nalazišta za sakralnu umjetnost kasne antike u zaleđu nekadašnje provincije Dalmacije.

Neki od fragmenata iz Zenice i Dabravine imaju karakteristike predromantičke umjetnosti ranog srednjeg vijeka. Jedan od najznačajnijih spomenika plastike kasne antike je nadgrobna ploča iz Zenice sa prikazom četiri figure. Kompoziciju čini edikula, pročelje zgrade sa podnožjem, dva stupa, epistolom i zabatom sa akroterijima. Spomenik potječe s početka IV stoljeća.

Kao primjer građanskog odijela u srednjoj Bosni služe predstave na spomenicima iz Zenice. To je, prije svega, neka vrsta košulje sa dugim uskim rukavima, koja je svezana do ispod koljena, a možda i do stopala.

11

1.3.2. Srednji vijek 

Krajem IV stoljeća pod snažnim pritiskom Huna desilo se značajno pomjeranje mnogih naroda i plemena koji su se našli na njihovom putu prodora od uralskih stepa prema zapadu. Na tom putu našla su se mnoga slavenska plemena, koja su već od III stoljeća ugrožavala granice i provincije Rimskog carstva. Ovo je bio prvi dodir Bosne i Hercegovine sa kretanjima barbarskih plemena, njeno prvo uključivanje u mnogostrana gibanja i promjene koje su potresale Evropu od IV do kraja VIII stoljeća. U tom periodu sadašnjim prostorima Bosne i Hercegovine vladaju Goti, koji centar svoje uprave za Bosnu i Dalmaciju smještaju u Salonu (Solin).

Na osnovu historijskih izvora ništa se određeno ne može reći o lokaciji ili specifičnom tipu istočnogotskih naselja. Najvjerovatnije je da su se Istočni Goti, krećući se dobrim rimskim putevima, koristili i već postojećim naseljima kao što su Zenica, Travnik, Sarajevsko polje. Takvi tragovi ostali su na stubovima bazilike u Brezi. U nekoliko kasnoantičkih grobnica u srednjoj Bosni i Stranjanima kod Zenice uz pokojnike su nađeni predmeti bizantijskog kasnoantičkog porijekla, datirani na kraj V i prve decenije VI stoljeća. Značajni ostaci iz ovog vremena pronađeni su i u Brezi (ostatak štita), te u Zenici (zlatna naušnica sa smaragdnim uloškom).

U velikim kretanjima izazvanim seobom naroda pokrenula su se, među ostalim narodima, i mnoga slavenska plemena, povučena humskim hordama. Već sredinom V stoljeća naslućuje se njihovo prisustvo u Panoniji i Vojvodini. Novi naleti nomadskih Avara zahvatili su i povukli za sobom nove mase naroda slavenske pripadnosti, dok se oni konačno nisu zaustavili u Panoniji u drugoj polovini VI stoljeća. Pobjedom koju su 798. godine izvojevale franačke trupe udružene sa Slavenima konačno je srušena avarska država. Ovim događajem ujedno je označen i kraj perioda velike seobe naroda za srednju Evropu i naše krajeve. Prisustvo Avara na ovim prostorima otkrivaju pronađeni predmeti na lokalitetu bazilike u Dabravinama kod Vareša, te Čobana kod Maglaja, najvjerovatnije iz VII stoljeća.

Godine koje su slijedile nakon pada Salone smatraju se početkom jednog novog doba, kada je utvrđen proces stalnog naseljavanja Slavena u narednim decenijama. Početkom IX i X stoljeća došlo je do formiranja prvih državnih zajednica u našim krajevima.

Pored nasilnog osvajanja paganstvo novih doseljenika bilo je, također, značajan element koji je otežavao bliži kontakt. Tek pokrštavanjem hrvatskog i srpskog plemena u jednom dugom procesu došlo je do potpune asimilacije Slavena i Romana.

Prvi spomen imena Bosna vezuje se za Konstantina Porfirogenita i sredinu X stoljeća i to u okviru zemalja u provinciji Dalmacija, te u gornjem toku rijeke Bosne i njenih pritoka u ovom dijelu. Tokom XII stoljeća ona se proširila do granica Hrvatske na zapadu i Drine na istoku, obuhvatajući Donje kraje oko Sane i Vrbasa, te Usoru, Soli i Podrinje.

Tokom narednih nekoliko decenija Bosna je bila na udaru Bizanta i Ugarske. Za događaje u XII stoljeću podatke daje Jovan Kinam i jedini domaći izvor tog vremena – Barski rodoslov popa Dukljanina. Značajni izvori ovoga vremena pronađeni su tokom arheoloških iskopavanja na već pominjanim lokalitetima u dolinama rijeka Bosne i Usore. Jedan bronzani privjesak, relikvijar u vidu krsta, otkriven je u Haljinićima kod Kaknja, pripadao je poznatim i u oblastima dalje prema istoku široko rasprostranjenim tipovima sirijsko-palestinskih relikvija. Prema obliku i detaljima figuralnih predstava može se datirati u X ili XI stoljeće, a njegova pojava samo jasnije potvrđuje svu šarolikost utjecaja koji su dopirali do ovih krajeva.

Tragovi naselja na mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini, na našem području u Žabljaku kod Doboja, omogućili su ne samo hronološko diferenciranje nego i svako drugo shvatanje tog vremena.

12

Najstariji po imenu poznati vladar Bosne bio je izvjesni knez Stjepan kojeg je na vlast doveo dukljanski kralj Bodin krajem XI stoljeća. Nije poznato da li je taj knez potjecao iz domaće vladarske porodice ili je bio vlastelin kralja Bodina. Polovinom XII stoljeća u Bosni vlada ban Borić, a krajem XII i početkom XIII stoljeća ban Kulin. U Kulinovo doba Bosna doživljava snažan uspon na političkom, ekonomskom i kulturnom polju, pa se on opravdano smatra jednom od najznačajnijih figura banske historije. (I 3)

Papa Inocent III u oktobru 1200. godine piše ugarsko-hrvatskom kralju Emeriku da je njegov vazal bosanski ban Kulin "dao sigurno utočište i zaštitu nemalom broju patarena koje je splitski nadbiskup Bernard nedavno protjerao iz Splita i Trogira". Dvije godine kasnije isti papa piše da "u zemlji bana Kulina boravi mnoštvo nekih ljudi koji su ozbiljno osumnjičeni i jako ozloglašeni zbog osuđenog katarskog krivovjerja". Ban Kulin, koji sebe ne smatra pozvanim baviti se teološkom problematikom, posredstvom dubrovačkog nadbiskupa moli papu da u Bosnu pošalje kompetentne ljude koji će njega i podanike mu poučiti u spornim pitanjima. Ivan de Casamaris, legat Apostolske stolice, stiže u Bosnu u zimu 1202/1203.godine i na crkveno-državnom saboru na Bilinom polju uz rijeku Bosnu (današnja Zenica) u prisustvu bana, vlastele, predstavnika klera i brojnog naroda, 8. aprila 1203. godine uspijeva privoljeti "prvake onih ljudi koji se u Bosni na poseban način koriste povlasticom kršćanskog imena (da) u ime svih koji pripadaju njihovu bratstvu, a bili su ozloglašeni kao raskolnici i oklevetani kao pristalice manihejske sljedbe, unaprijed se odriču krivovjerja i raskola te će ubuduće djelovati u zajedništvu s Rimskom crkvom, poštujući njezin nauk i običaje". Obećaju, nadalje, da će imati "svećenike, koji će u nedjelje i na blagdane čitati Svetu misu, slušati ispovijedi i davati pokore (...) bdjeti da žene, koje budu pripadale njihovu bratstvu, žive odvojeno od muškaraca, kako u spavaonicama tako i u blagovalištu". Priori bosanskih i humskih krstjana obećali su da će imati bogomolje i podjednako čitati biblijske knjige Starog i Novog zavjeta, poštivati učenje svetih Otaca i Crkve, zajednički birati svoje vrhovne starješine i od Rima za njih tražiti potvrdu.

Sredinom XIII stoljeća katolički bosanski biskup rezidenciju prenosi u Đakovo (Slavonija), prepuštajući bosanski teritorij krstjanima koji će na prostoru katoličke bosanske dijeceze organizirati moćnu heterodoksnu Crkvu bosansku. Crkva bosanska svoje najsigurnije uporište ima na prostoru uz granicu Bosne i Huma, od Uskoplja, Moštre, Janjića i Foče na sjeveru do Stoca i Boljuna na jugu.

Heterodoksni krstjani su, prema katoličkim izvorima latinske i glagoljaške provenijencije, ispovijedali umjereni dualizam, pretpostavljajući vjeru u jednoga Boga koji je upravu nad vidljivim materijalnim svijetom do pojave 'eshatona' prepustio Sotoni, predvodniku pobunjenih anđela. Prakticirajući zajedništvo u svakodnevnom dodiru s marginalnim ljudima, gradskom sirotinjom, prezaduženim ruralnim narodom, žrtvama demografske eksplozije, privrednih i monetarnih transformacija, krstjani su ispravno shvatili da izobilje jednih u sebi uključuje bijedu drugih, ali su izlaz iz društvene krize uzaludno tražili u pesimističnom pogledu na svijet, te će zbog suprotstavljanja autoritetu Crkve završiti na marginama kršćanstva.

Bilinopoljski akt u crkvenoj politici pape Inocenta III primjer je za dogovor sa siromašnim katolicima Duranda iz Huesce u južnoj Francuskoj (1207. godine) i humilija-tima Bernarda Primma u sjevernoj Italiji (1210. godine). Uostalom, i leksička podudarnost bilinopoljske abjuracije upućuje na strukturalnu sličnost zajednica bosansko-humskih krstjana sa siromašnim katolicima, humilijatima i dijelom valdeških zajednica odanih Crkvi. Unatoč bilinopoljskom obećanju da se "neće kao dosad nazivati kršćanima nego braćom" spomenuto ime ostaje distinktivni znak pripadnika Crkve bosanske tokom njezina dvoipostoljetna djelovanja.

Ko su zapravo bosansko-humski krstjani? Manihejci, arijanci, katari ili patareni, kako ih najčešće nazivaju latinski kontroverzisti i hrvatski izvori katoličke provenijencije, ili bogumili, "koji ne štuju ikone i ne klanjaju se križu," na što aludiraju istočno-pravoslavni nomokanoni i sinodici? Historičari na spomenuto pitanje još uvijek ne nalaze zadovoljavajući odgovor.

13

U XIII stoljeću na banskoj stolici sjede banovi: Stjepan, Matija Ninoslav i dvojica Prijezda, te Stjepan I Kotromanić. U ovom periodu, pored niza unutarnjih sukoba i pritisaka Ugarske, konačnu fizonomiju dobiva samostalna Crkva bosanska, čije su pristaše kasnije prozvani bogumilima ili patarenima. Pod vladavinom bana Stjepana II Kotromanića (1322–1353) Bosna se razvija u snažnu državu od Save do Cetine i Drine. Godine 1377. Tvrtko I Kotromanić se proglašava za kralja, a njegova titula je kralj Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Dalmacije, Hrvatske, Donjih Kraja i Zapadnih strana. U to doba Bosna je svakako najsnažniji državni organ na slavenskom jugu, a Tvrtko je bez sumnje najsnažnija ličnost u cjelokupnoj historiji Bosne. Nakon Tvrtkove smrti među oblasnim gospodarima ističu se: Hrvoje Vukčić u Donjim Krajima, Sandalj Hranić Kosača i kasnije njegov sinovac Stjepan u Humu, te Pavao Radinović i njegov sin Radoslav u srednjem Podrinju. Kraljevi Dabiša, zatim njegova žena Jelena, pa Ostoja i Tvrtko II nisu bili u stanju da obuzdaju ni pojedine oblasne gospodare, a kamoli da uspješno savladaju njihove međusobne koalicije ili saveze sa vanjskim neprijateljima države. Za vrijeme posljednjih kraljeva, Tomaša i Stjepana Tomaševića, zapaža se proces jačanja centralne vlasti, ali istovremeno i polarizacija prema najvažnijim dijelovima države, Bosni i Humu. Ovaj proces nasilno je prekinut osmanskom invazijom. Sultan Mehmed II El-Fatih (Osvajač) 1463. godine provalio je u Bosnu na čelu moćne vojske i zauzeo velike oblasti sa utvrđenim gradovima, prije svih Bobovac kod Kaknja, te uhvatio zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i dao ga pogubiti.

Tokom cijelog ovog vremena jezgro države predstavljala je centralna ili uža Bosna, u području gornjeg toka rijeke Bosne i sliva Lašve. Na sjeveru uz donju Bosnu i njezinu pritoku Usoru prostirala se oblast Usora. Svaka zemlja (sve do XIV stoljeća) dijelila se na župe, koje su imale veliki stepen autonomije. Prostor današnjeg Zeničko-dobojskog kantona pripadao je srednjovjekovnim župama Vrhbosna (dijelom), Lašva (dijelom), Brod i Usora. Razvoj feudalnih odnosa i administrativne reforme bana Stjepana II i kralja Tvrtka uglavnom su razorili i stari župski sistem, a kao nove upravne jedinice pojavile su se kneževine sa centrima u utvrđenim gradovima, zatim autentična vlastelinstva, te gradske i varoške općine. Važan faktor u ekonomiji srednjovjekovne Bosne bili su Dubrovčani koji su svoje kolonije imali, pored ostalog, i u Visokom i Olovu.

Kao žarišta kulturnog života u Bosni pojavljuju se općenito dvorovi vladara i nekih viših feudalaca, te samostalnih franjevaca, kao i pravoslavni manastiri, zatim kuće krstjana Crkve bosanske, te u kasnije vrijeme varoši i gradovi. U užoj Bosni, osim kraljevskog dvora, obrazuju se i drugi kulturni centri u gradovima i varošima, a pored ostalih i u Bobovcu, Kraljevoj Sutjesci, Visokom i Olovu. Najveći dio područja koje danas obuhvata Bosna i Hercegovina činilo je u srednjem vijeku relativno jedinstveno kulturno područje. Posebno intenzivan kulturni život zabilježen je u periodu od XII do XVI stoljeća, kada nastaju zapaženi samostalni politički i kulturni iskoraci. U drugoj polovini XII stoljeća nastaju takva kapitalna djela kao što je Evanđelje kneza Miroslava i Povelja Kulina bana, a zatim i niz epigrafskih spomenika. Na planu unutrašnje politike Bosna se konačno afirmira kao samostalna država. U ovom razdoblju dolaze do izražaja i praktične posljedice crkvenog raskola između Istočne i Zapadne crkve, te konstituiranja samostalne Crkve bosanske. Političke prilike ovoga razdoblja su u znaku nastojanja Ugarske, Srbije i Hrvatske da nametnu svoju neposrednu vlast. Godine 1463. dolazi do eskalacije sukoba sa Osmanlijama, čime su pokrenuti mnogi novi tokovi. U ovo vrijeme Bosna postaje vojnički najaktivnija pokrajina Osmanskog carstva. Glavne manifestacije široke djelatnosti građenja u srednjovjekovnoj Bosni su: utvrđeni gradovi, vladarski i vlastelinski dvorovi, gradske i seoske kuće, posebne i gospodarske zgrade, te crkvena arhitektura. Državna prijestolnica i kraljevska rezidencija tog vremena je Bobovac kod Kaknja (od poznatih 27 u centralnoj Bosni)

14

U drugoj razvojnoj etapi, kada gradski bedemi obuhvataju i posebne naseobinske kvartove, karakteristično je znatno proširenje gradskog područja. Na Bobovcu se kao cjeline pojavljuju i kompleks kraljevskog dvora, ansambl sakralnih objekata na Crkvici, kao i naseobinski kvartovi na terasama desno i lijevo od istočne gradske kapije. Zapaža se i utjecaj velikih građevinskih stilova toga vremena na građenje u Bosni. Najčistiju formu romaničkog grada, uprkos brojnim kasnijim adaptacijama, ima Vranduk kod Zenice, a dijelom se ista može naći u Bobovcu i Visokom. Inače, dvor na Bobovcu prvi put se spominje 1356. godine u jednom pismu bana Tvrtka, a to je svega šest godina nakon prvog spomena Bobovca kao grada, te se može zaključiti da je bobovački dvor izgradio ban Stjepan II Kotromanić, a prema nekim izvorima spominju se i Tvrtko I, Tvrtko II, Ostoja, te Tomaš. Bobovac je dugi niz godina bio glavni grad bosanske države, gdje je čuvana i bosanska kraljevska kruna. Prilikom osmanskog osvajanja dvor na Bobovcu je temeljito opljačkan a zatim zapaljen i u velikoj mjeri porušen. Osmanlije su naknadno neke dijelove popravili, pa su tu držali manju vojnu posadu, sve do početka XVII stoljeća. Od toga vremena dvor je, kao i cijeli grad, potpuno napušten.vNekoliko fragmenata kamene plastike ukazuje da je unutrašnjost palače imala bogatu umjetničku dekoraciju. Značaj bobovačkog dvora je u tome što je on jedini, u cjelini otkopani vladarski dvor srednjeg vijeka na čitavom području bivše Jugoslavije. Tokom srednjovjekovnog perioda u Bosni je sagrađeno više crkvenih objekata, a između ostalih, ban Kulin je podigao dvije crkve, Stjepan II Kotromanić osnovao je samostan u Milama kod Visokog, kralj Stjepan Tomaš i njegova žena Katarina su polovinom XV stoljeća podigli veći broj crkava (Vranduk, Tešanj). Koncem XII stoljeća Kulinov veliki sudija Gradiša podigao je crkvu u blizini današnje Zenice. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju svakako najzanimljiviju i najznačajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. Računa se da je do danas sačuvano svega oko 50000 stećaka, a da ih je još toliko uništeno tokom posljednja dva stoljeća. Prema karakteru ornamentike mogu se izdvojiti dvije velike zone, iako to stručnjaci ne čine. To je teritorij centralne Bosne koji se uglavnom poklapa sa područjem tzv. Kraljeve zemlje u XV stoljeću i Huma. Na ovom području gotovo jedini ukrasi stećaka su simboli križa, polumjeseca i zvijezde. Dva raskošno ornamentirana stećka iz Zgošće (kod Kaknja), spomenik sa grobom velikog bosanskog kneza Radoja i neki drugi predstavljaju rijetke izuzetke u ovom području. O slikarstvu u srednjovjekovnoj Bosni sačuvane su samo oskudne i nepotpune vijesti. Jedina slikarska djela za koja se može tvrditi da su još u srednjem vijeku dospjela u Bosnu, a možda su u Bosni i rađena, jesu tri slike iz franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, koje su 1871. godine prodate Štrosmajeru i nalaze se u nekadašnjoj Galeriji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Bosni i Hercegovini do sada nije sačuvan nijedan predmet iz srednjeg vijeka koji bi bio ukrašen rezbarijom u drvetu, Međutim, u ostalim materijalima rezbarije su vrlo interesantne. Dekorativna ornamentika kraljevskog dvora na Bobovcu, rađena u mekanom kamenu (muljici), odaje umjetnika koji je prije rezbar nego klesar i toliko je specifična za Bosnu i Hercegovinu. Tehnika i motiv ukrasa na stećcima podsjećaju na duborez. Među stotinama ukrašenih nadgrobnih spomenika ističe se poznati veliki stećak iz Zgošće kod Kaknja. To je svakako najljepši stećak i možda najljepši do danas očuvani grobni spomenik srednjeg vijeka uopće. Kada je riječ o srednjovjekovnoj bosanskoj keramici, odmah treba reći da je uloga keramike, naročito kada se uporedi sa starijim kulturama, svedena u minijaturne okvire. To siromaštvo se odnosi kako na keramičke tehnike tako i na forme i načine umjetničkog oblikovanja. Ipak i takva, ona svjedoči o duhovnim i umjetničkim afinitetima svoga vremena i svoje sredine. U kraljevskom dvoru na Bobovcu i franjevačkim kućama na Bobovcu, u Visokom i Varošištu kod Vranduka otkriveni su ostaci zemljanih peći sa izuzetno zanimljivim

15

umjetničkim detaljima. Najzanimljiviji su, svakako, pečatnjaci iz kraljevskog dvora koji su rađeni domaćom keramičkom tehnologijom, a slobodna vanjska ploha ukrašena je grbom kralja Tvrtka II Tvrtkovića i kaligrafski ispisanom kraljevskom titulom. Kako likovni sadržaj ovog pečatnjaka odgovara ustaljenim motivima pečatnih slika, to je vjerovatno i kalup za ovaj pečatnjak izradio jedan od gravera, pečatorezaca, čija je aktivnost bila vrlo intenzivna na dvoru Tvrtka II. Na tlu Bosne i Hercegovine staklo se nikad nije proizvodilo. Stoga se ne može govoriti ni o umjetničkom stvaralaštvu u ovom materijalu. Sticajem niza okolnosti desilo se da nalazi stakla sa područja Bosne i Hercegovine predstavljaju bolju dokumentaciju o vrstama venecijanskog stakla XIV i XV stoljeća nego što je ima i sama Venecija sa Muranom. Pored niza staklenih ostataka čaša, zdjela i boca jedinstven je nalaz staklenog medaljona sa urezanom predstavom neke barske ptice pronađen u Kraljevoj Sutjesci. Građu za poznavanje umjetničkog ukrašavanja odjeće u srednjovjekovnoj Bosni sačinjavaju sačuvani primjeri tekstila, računajući tu i arheološke nalaze, zatim likovni izvori, među kojima naročitu vrijednost imaju minijature i stećci, te ostaci narodne nošnje u Bosni i Hercegovini koja u sebi ima elemente srednjovjekovnog porijekla. Neki primjeri crkvenog ruha u samostanu na Kraljevoj Sutjesci kod Kaknja pokazuju stilske osobine gotike, pa nije isključena mogućnost da i one potječu još iz XV stoljeća. Među arheološkim nalazima iz Bosne najznačajniji su ostaci vezenih grbova iz kraljevskog groba u Arnautovićima kod Visokog. Pismo je svakako jedna od najznačajnijih kulturnih pojava u povijesti Bosne i Hercegovine. Plastičnije negoli u bilo kojem drugom domenu ovdje se raspoznaju originalni kulturni elementi kao i utjecaj drugih kulturnih sfera. Gotovo sve natpise na Bobovcu odlikuje tzv. gotička fraktura. Glavno pismo koje je prodiralo u sva područja društvenog života bila je ćirilica. Ona je na području Bosne tokom vremena dobila neke specifične forme, pa je zbog toga prozvana bosanskom ćirilicom ili bosančicom. Najstariji sačuvani akt državne administracije jeste Povelja Kulina bana, kojom se Dubrovčanima dozvoljava slobodna trgovina u Bosni. To je ujedno najstarija isprava pisana savremenim narodnim jezikom u čitavom slavenskom svijetu. Posebno značajnim izvorom sa kraja XII ili početka XIII stoljeća smatra se i natpis sa Ploče velikog sudije Gradiše pronađen u naselju Podbrežje kod Zenice. Poznato je da su razvijenije općine u srednjovjekovnoj Bosni imale notarnice, a među njima i Općina Olovo. Jednostavni heraldički amblemi koji dobrim dijelom vrše funkciju grbova javljaju se u Bosni i Hercegovini u velikom broju u širokom vremenskom i prostornom dijapazonu. Heraldički amblem doživljava razvoj i u jednom i u drugom pravcu, ulazeći u kompoziciju sa štitom, čime nastaju nepotpuni, a potom i potpuni grb. Najstariji grb Kotromanića i ujedno prvi poznati potpuni grb u Bosni jeste grb Stjepana II Kotromanića. Nakon proglašenja za kralja Tvrtko I dodavanjem nekih novih elemenata formira novi grb koji je sa malim izmjenama upotrebljavan sve do propasti Bosne. Najbolje očuvani Tvrtkov grb je onaj iz njegovog groba u Arnautovićima kod Visokog. Iz pisanih izvora zna se da je kruna kao simbol kraljevske vlasti posebno čuvana u Bobovcu, te da je nakon pada Jajca 1463. godine okončala u Beču. Vladarske zastave poznate su sa novca Pavla, te banova Mladena I i Šubića, zatim sa pečata Stjepana II i bana Tvrtka, sa konjaničkih pečata bosanskih kraljeva i sa nekih pečata hercega (Vladislava i Vlatka). Zastave prikazane na velikim konjaničkim pečatima bosanskih kraljeva imaju poznati grb – srcoliki štit sa kosom gredom i ljiljanima.. (I 4) Najznačajniji i najkarakterističniji simbol za Bosnu i njezine vladare u doba kraljeva bio je ljiljan. Ovaj simbol ukomponiran je i u krunu, šest ljiljana prikazano je na slobodnim poljima štita u porodičnom grbu Kotromanića, ljiljani su upotrijebljeni i kao ornamentalni motiv na kamenoj ornamentici kraljevskog dvora na Bobovcu, kao ukras na nekim pečatima i novcima itd. Porijeklo bosanskog ljiljana vjerovatno treba tražiti u grbu i amblemima ugarsko-hrvatskih

16

kraljeva iz dinastije Anžuvinaca, koji su taj simbol baštinili od svojih predaka iz Francuske. Vjerovatno je ljiljan kao kraljevski i državni amblem u Bosnu uveo Tvrtko I prilikom proglašenja za kralja. Nekoliko desetina sačuvanih primjeraka pečata sa područja srednjovjekovne Bosne i Hercegovine predstavlja svakako najljepšu i najpotpuniju zbirku srednjovjekovnih pečata na području bivše Jugoslavije.

1.3.3. Osmanski period  Prvi upad u Bosnu Turci su učinili 1386. godine, iako se historijski smatra da su osvojili Bosnu 1463. godine. To se desilo osvajanjem Jajca i pogubljenjem posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Ključu. Neposredno poslije tog događaja Bosna je bila pod pritiskom susjeda, naročito Ugarske. Pod izgovorom likvidacije bosanskih heretika Ugarska vojska pod vodstvom kralja Sigmunda prodrla je u dolinu rijeke Usore i tom prilikom nanijela teške gubitke braniteljima. Tokom tih sukoba pobijeno je svo civilno stanovništvo, posebno vlastelinske porodice. Ovaj period je karakterističan i po građanskom ratu između pristalica Hrvoja Vukčića i Sandalja Hranića, što uveliko koristi i sama Ugarska. Oslabljeni Hrvoje, obraća se za pomoć Osmanlijama. Sultan Mehmed šalje mu pomoć, pa kad to uvidi Hranić, on se izmiri sa Vukčićem, te zajednički s Osmanlijama 1415. godine u dolini Usore potuku ugarsku vojsku i prodiru do Celja. Nakon ovih događaja Osmanlije su neprekidno prisutne u Bosni, napadajući sa svih strana. Tako su se 1436. godine dolinom rijeke Bosne spustili do Visokog, Zenice i dalje. Dakle, Osmanlije su prije osvajanja Jajca imali osvojen veći broj gradova. Koristeći snagu 150000 vojnika, sultan Mehmed II El-Fatih u proljeće 1463. godine pokreće opći napad na Bosnu. (I 5) Padom Bobovca, a potom i Jajca srušena je srednjovjekovna bosanska kraljevina. Ovim nije bilo završeno osvajanje cjelokupnog prostora srednjovjekovne Bosne. Tek padom Bihaća osvajanje je u potpunosti završeno, dakle, tek nakon 207 godina. Istovremeno sa osvajanjima Osmanlije su stvarale svoje administrativno-teritorijalno ustrojstvo. Godine 1580. formiran je Bosanski pašaluk sa tri sandžaka, Bosanski sandžak(formiran 1463. godine), Zvornički sandžak (formiran 1483. godine) i Hercegovački sandžak (formiran 1469. godine). Sandžaci su organizirani od više nahija, kao i kadiluci u sudskoj organizaciji. O stanju u BiH u ovom periodu najočitije govori doseljavanje španskih Jevreja sefarda. Oni su se kao etnička vjerska zajednica u BiH pojavili nakon progona iz Španije krajem XV stoljeća, kada su tražeći azil došli u Bosnu (koja je tada bila u sastavu Osmanske imperije). Jevrejska zajednica se održala do današnjih dana, iako u malom broju. Veliki broj Jevreja u gradskim sredinama BiH (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Doboj, Derventa, Zenica itd.) nestao je u progonima tokom Drugog svjetskog rata, a jedan dio je nakon rata kao svoj novi dom odabrao državu Izrael. O dugotrajnom prisustvu Jevreja u BiH svjedoče sinagoge u Sarajevu i Zenici, kao i jevrejska groblja u Sarajevu, Tuzli i Zenici, koja su danas više historijski spomenici nego funkcionalne cjeline. Posljednja administrativno-teritorijalna podjela Bosanskog pašaluka izvršena je 1865. godine po kojoj su se izdvajali Sarajevski, Travnički, Bihaćki, Banjalučki, Zvornički, Hercegovački i Novopazarski sandžak, koji je 1877. godine priključen Kosovskom pašaluku. Sandžake su činile kaze ili srezovi, a one su bile sastavljene od džemata ili općina. Osmanski društveni sistem bio je vojnički sa državnom svojinom čiju osnovu je predstavljao timarski (spahijski) sistem, odnosno vojnički posjed – timar ili spahiluk. Pored timarskog sistema razvio se i čiflučki sistem (čifluk – imanje; sahbija – posjednik), na kome su radili čifčije (kmetovi).

17

U godinama pred osmansko osvajanje, Bosna je imala neobično krhku i nestabilnu crkvenu historiju. Na nekim područjima egzistirale su tri različite crkve. U većem dijelu Bosne bila je prisutna Crkva bosanska i katolička crkva bez prava teritorijalne podjele. Mnoga sela su bila daleko od franjevačkih samostana i od hiža Crkve bosanske, pa su ih rijetko obilazili fratri ili krstjani. Ovo je bila dobra osnova za uspjeh islama u Bosni. Nakon osvajanja Bosne, posebnom poveljom (ahdnamom) zagarantirana je sloboda franjevcima i katolicima u Bosni. Istovremeno uz širienje islama u Bosni širilo se i pravoslavlje i to gotovo na isti način kao i islam, u vidu procesa. Islam se širio intenzivnije i masovnije pretežno među Vlasima koji zajedno sa osvajačima naseljavaju Bosnu. U Osmanskoj carevini, kao i u svim zemljama gdje je islam bio osnovna ideologija i religija, smatralo se vjerskom dužnošću, izrazom dobročinstva i pokornosti prema Bogu građenje kulturnih, obrazovnih i drugih objekata od interesa za ljude i njihov svakodnevni život. U takve objekte spadale su džamije, mektebi, medrese, bolnice, česme, ćuprije, vodovodi, hanovi, karavansaraji, musafirhane i slično. Nakon Mohačke bitke 1526. godine i pobjede Osmanlija nad Ugarskom dolazi do intezivnog primanja islama, podizanja džamija, kulturnih i humanitarnih objekata, a u većim gradovima i medresa. Otvaraju se muslimanske, pravoslavne i katoličke škole. Sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine tokom osmanske uprave bio je vrlo spor. Feudalni timarski sistem uspostavljen nakon osvajanja Bosne pokazao se kočnicom prodora kapitalističkih odnosa iz Evrope. Uprkos svom povoljnom geografskom položaju BiH nije imala uvjete za intenzivniji privredni razvoj. Njene granice prema sjeveru, iz političkih razloga, bile su dugo vremena potpuno zatvorene. Privreda se zasnivala na naturalnom konceptu bez razvijenog novčanog prometa. U drugoj polovini XVII stoljeća, a posebno nakon vojne katastrofe pod Bečom, kada je Kara Mustafa-paša neuspješno napao Beč i kada se Veliki rat, vođen između Osmanskog carstva i saveza evropskih zemalja nazvanog Sveta alijansa završio Karlovačkim mirovnim sporazumom 1699. godine, došlo je do promjene historijskog toka, umjesto ofanzivnih nastupa došlo je do povlačenja. Ovim mirom utvrđene su i međunarodno verificirane, kroz komisiju i svjedočenje predstavnika evropskih sila, konačne granice Bosne, koje su 95% identične sadašnjim granicama države Bosne i Hercegovine. U XVII, XVIII, pa i u XIX stoljeću u BiH se razvila vojno-politička vlast oličena u ajanima i kapetanima. To su uglednici određenog kraja (ajansko vijeće), koje je paralelno sa vlastima odlučivalo o svim bitnim pitanjima života, posebno o odbrani. Kapetani su bili imenovani nosioci vojno-političke vlasti. Pobune protiv nametanja čiflučkih odnosa nasilnim putem i protiv velikih nameta koji su vođeni kroz vanredne poreze spojene sa stalnom propagandom i napadima iz okolnih zemalja, kulminiraju u oštro protivljenje vanrednim nametima, iz čega su, zapravo, nastali ustanci u Hercegovini i Krajini 1875. godine. Oni su dali povoda stranim zemljama da se zainteresiraju i uključe u rješavanje tzv. pitanja Bosne u sklopu istočnog pitanja. Ovo stanje je razrješeno na Berlinskom kongresu 1878. godine donošenjem odluke, uz pristanak Osmanske carevine, da se austrijskoj vladi odobri priprema za okupaciju Bosne i u njoj zavede red, mir i sigurnost.

1.3.4. Period austrougarske uprave  Okupacija teritorija Bosne od strane austrougarskih trupa započela je 29.07.1878. godine, a završena je 20.10. iste godine.(I 6) Bošnjaci su se snažno odupirali agresiji na svoju zemlju i zadali su okupatorskoj austrougarskoj vojsci velike teškoće i teške gubitke. U Sarajevu je bila formirana Narodna vlada u kojoj su se našli predstavnici sve tri glavne vjere. Akcijom

18

bošnjačkih prvaka organizirana je narodna vojska i počele su pripreme za odbranu Bosne. Kada su austrougarske trupe prešle Savu, započele su žestoke borbe. Najveći otpor Bošnjaka pružen je kod Maglaja, Vranduka, Jajca, Banje Luke i Velike Kladuše. Suočen sa snažnim otporom, komadant okupacionih trupa, general Filipović, morao je tražiti pojačanje i mijenjati gotovo sve planove nastupanja. Tokom ovih dešavanja i animoziteta prema okupaciji dolazi do iseljavanja, a naročito Bošnjaka muslimana u Tursku. Austro-Ugarska je prvo izmijenila ime zemlje, uvodeći naziv Bosna i Hercegovina. Glavni socijalno-politički događaji druge polovine XIX stoljeća u BiH bili su:

1. zavođenje okupacionog režima uz obavezu služenja vojnog roka, 2. uvođenje decenijskog sveštenstva u katoličkoj crkvi i otvaranje Vrhbosanske

nadbiskupije od 1880. godine, 3. početak borbe bosanskih pravoslavaca, od tada Srba, za crkveno-prosvjetnu

autonomiju 1886. godine, 4. početak borbe za vakufsko-mearifsku autonomiju bosanskih muslimana 1889.

godine, 5. početak industrijalizacije i evropeizacije u BiH.

Nakon duge borbe Vlada u Beču je morala dati određene ustupke u pogledu prava autonomnih vjerskih zajednica i prava na političko organiziranje. (I 7) Tako su bile osnovane Socijaldemokratska stranka 1909. godine, Muslimanska narodna organizacija 1906. godine, te 1908. godine Hrvatska narodna zajednica. Sindikalna organizacija u BiH formirana je 1906. godine. Nakon ovih događaja, 1908. godine organizirani su izbori i sazvan prvi Sabor BiH. Iste godine Austro-Ugarska carevina je izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine, čime je jednostrano narušila ustavno-pravni status i odluku Berlinskog kongresa. Posebno žestoke reakcije na ovaj čin ispoljili su muslimanski i srpski krugovi. Nakon potvrde aneksije od strane Istanbula, Austro-Ugarska je donijela Štatut Bosne i Hercegovine, koji je inkoporiran u njen Ustav. Napetosti su u BiH neprekidno prisutne i rezultiraju akcijom nacionalističko-terorističkih organizacija Mlada Bosna i Crna ruka 28.06.1914. godine, odnosno atentatom na prestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije, nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Nakon što je Srbija odbila da prizna umiješanost u atentat, otpočeo je Prvi svjetski rat.

1.3.5. Period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca  Nakon gubitka rata 1918. godine Glavni odbor Narodnog vijeća Bosne i Hercegovine krajem iste godine u Zagrebu je formirao Narodno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca, a BiH je predstavljalo 18 predstavnika. Neposredno poslije toga bila je formirana Narodna vlada Bosne i Hercegovine. Međutim, kralj Petar I Karađoređević proglasio je stvaranje unitarne, a ne federalne države, tj. Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Time se Vlada BiH pretvorila u Zemaljsku upravu odnosno Pokrajinsku upravu. U tom cilju, 1924. godine u BiH je formirano nekoliko upravnih oblasti: sarajevska, tuzlanska, bihaćka, travnička, mostarska i vrbaska (banjalučka). Zavođenjem šestojanuarske diktature Aleksandra Karađorđevića 1929. godine teritorij BiH je podijeljen na Drinsku, Vrbasku, Primorsku i Zetsku banovinu sa sjedištima u Sarajevu, Banjoj Luci, Splitu i Cetinju. Osnovni cilj ove podjele bio je obezbjeđivanje srpske većine. Nakon atentata na Aleksandra Karađorđevića 1934. godine, a i prije toga, rastu napetosti između Srba i Hrvata. Situacija je dijelom riješena dogovorom Cvetković – Maček 1939. godine i stvaranjem Hrvatske banovine, kojoj je bilo priključeno i 13 kotara iz sastava BiH u kojima su

19

Hrvati imali većinu, bez uzimanja u obzir i prisustvo muslimana. Zbog nasilnog isključivanja iz svih tokova većine stanovnika BiH dolazi do općeg nasilja u cijeloj zemlji, što je bio samo uvod u obračun Hrvata i Srba tokom Drugog svjetskog rata, te težnje ustaša i četnika za stvaranjem Velike Hrvatske i Velike Srbije.

1.3.6. Drugi svjetski rat  Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Kraljevinu Jugoslaviju su 6.4.1941. godine napale sile Osovine i prisilile njenu vojsku na kapitulaciju 17.4.1941. godine. Deset dana ranije u Zagreb su ušle njemačke snage, te je isti dan proglašena i Nezavisna država Hrvatska. Pobjedničke sile Osovine su odlučile da cijela teritorija BiH dođe pod vlast NDH, čiji je poglavnik Ante Pavelić započeo politiku s ciljem eliminacije srpskog stanovništva, što je uključivalo prisilno prevođenje na katoličanstvo, protjerivanje i genocid. Vlast NDH je, s druge strane, muslimansko stanovništvo smatrala Hrvatima islamske vjeroispovijesti. NDH, međutim, nije bila u stanju uspostaviti svoju vlast nad cijelom BiH, u kojoj, naročito u krajevima sa srpskim stanovništvom i nakon njemačkog napada na SSSR, u junu 1941. godine izbijaju pobune protiv novog režima. Pobunjenici su se vremenom podijelili na dvije frakcije – partizane pod vođstvom Titovih komunista koji su se borili za socijalizam i federativno preuređenje Jugoslavije nakon oslobođenja, te četnike koji su nastojali obnoviti predratni poredak. Nakon što je 1941. godine u Srbiji slomljena Užička republika, glavnina partizanskih snaga se prebacila u BiH gdje će biti središte njenih aktivnosti. Zbog toga će upravo to područje postati poprištem velikih i značajnih ratnih operacija kao što su Bitka na Neretvi i Bitka na Sutjesci.(I 8) U isto vrijeme je u BiH počinjen i veliki broj zločina nad civilnim stanovništvom, ispočetka uglavnom nad Srbima, a kasnije i nad pripadnicima drugih nacionalnosti. U Travniku u proljeće 1942. godine ustaške vlasti su počele upućivati tamošnje Cigane u koncentracione logore. Revoltirani ovim postupkom, muslimani u Zenici izdali su 26. maja 1942. godine svoju rezoluciju, koju je potpisalo njih 27. U tome su, u većem ili manjem omjeru, sudjelovale sve zaraćene strane, iako su partizani u tome bili više motivirani ideološkim negoli nacionalnim motivima. Partizani su vremenom stekli povjerenje i podršku među pripadnicima svih nacionalnosti, tako da se od 1943. godine bilježi i veći broj muslimana među njihovim redovima. Tome je pridonijelo i stvaranje ZAVNOBiH-a kao institucije na temelju koje će u okviru poratne jugoslavenske federacije biti obnovljena bosanskohercegovačka državnost. Partizani su od 1942. do 1945. godine imali velike dijelove BiH pod svojom kontrolom, ali su kontrolu nad cijelom BiH uspostavili tek neposredno iza završetka rata. Odžak, koji se predao krajem maja 1945. godine, smatra se posljednjim osovinskim uporištem u Evropi.

1.3.7. Rat u BiH (1992 – 1995)  Rat u Bosni i Hercegovini je općeprihvaćeni naziv za međunarodni vojni sukob na području Bosne i Hercegovine, koji je trajao od 06. aprila 1992. do 14. decembra 1995. godine između Srbije i Crne Gore, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Ovaj rat se često imenuje i kao Agresija na Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je zvanično podigla optužnicu protiv Srbije i Crne Gore za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Međunarodni krivični sud za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije (Haški tribunal) je u nekim okončanim procesima ovaj rat okarakterizirao kao međunarodni sukob.

20

Pretpostavlja se da je u ovome ratu stradalo između 100 000 i 200 000 ljudi, dok je preko dva miliona stanovnika moralo napustiti svoje domove. Prema najnovijim izvještajima raseljeno je čak oko 1,8 miliona ljudi. Rat je uzrokovan kompleksnom kombinacijom opće političke, društvene i sigurnosne krize u zemlji, koja je uslijedila nakon završetka Hladnog rata i pada socijalističkog poretka u SFRJ. Okončan je potpisivanjem mirovnog sporazuma u Dejtonu, 21. novembra 1995. godine. (I 9) Rat u Bosni i Hercegovini je usko vezan sa raspadom Jugoslavije. Jugoslavenska kriza počinje slabljenjem dotadašnje komunističke vlasti, što se može okarakterizirati kao dio općih promjena koje su uslijedile završetkom Hladnog rata u svijetu. U slučaju Jugoslavije komunizam je sve više gubio ideološku snagu pred najezdom nacionalističkih i separatističkih ideologija krajem 1988. i početkom 1989. godine, naročito u Srbiji i Hrvatskoj, a potom i u BiH, te u manjoj mjeri i u Sloveniji. Ovaj proces je, također, proporcionalan dolasku Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, koji je svoj put započeo odazivajući se na buđenje iste nacionalističke ideologije, te postavljajući se kao vođa Srba na Kosovu 1989. godine. Osnovni cilj Miloševićeve politike bilo je osvajanje vlasti i dominacije nad jugoslavenskom federacijom. Da bi ostvario svoj cilj, Milošević je iscenirao nekoliko procesa, koji su doveli do preuzimanju vlasti, prije svega u Vojvodini i Crnoj Gori, postavljajući na vlast garnituru političara koji su odgovarali njegovoj viziji buduće Jugoslavije. Ta vizija se zasnivala na dominaciji Srbije kao najmnogoljudnije republike u SFRJ, te Miloševiću kao njenom vođi. Kriza Jugoslavije se pogoršava nakon što Milošević manipulira procesom, koji je doveo do obaranja vlasti kosovskih Albanaca na Kosovu i Vojvodini, nakon čega konsolidira kontrolu nad gotovo pola Jugoslavije. (I 10) Ovakav odnos snaga dovodi do reakcije drugih republika, a prevenstveno Slovenije. Na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije 20. januara 1990. godine Milošević je prvi put upotrijebio svoju dominaciju za opstrukciju mnogih amandmana Ustava, koje su slovenski predstavnici u Saveznom parlamentu pokušali da sprovedu, kako bi se ponovo uspostavio balans u snagama između saveznih republika. Kongres se završava debaklom i napuštanjem delegata iz Slovenije i Hrvatske, što se može okarakterizirati i kao početak raspada Jugoslavije. Produbljenje krize omogućava nacionalističkim opcijama da dođu do vlasti, među kojima najviše dolazi do izražaja Franjo Tuđman u Hrvatskoj, koji se javlja kao pandan Miloševićevoj nacionalističkoj politici. Slovenija i Hrvatska nedugo potom započinju proces osamostaljivanja i proglašavanja nezavisnosti, što vodi i u oružane sukobe. Ovo je pogotovo slučaj sa Hrvatskom, koja je u to vrijeme imala izraženu srpsku manjinu, kako u području sjeverne Dalmacije i oko Knina, Like, Korduna, i Banija, tako i u velikim gradovima (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Zadar, Vukovar). Prema popisu stanovništva Bošnjaci su bili većina u 45 općina (u 13 relativna, u 31 apsolutna), Srbi u 34 općine (5 relativna, 29 apsolutna), a Hrvati su bili većina u 20 općina (6 relativna, 14 apsolutna). Na prvim slobodnim demokratskim izborima u novembru 1990. godine pobijedila je koalicija tri najveće nacionalne stranke u zemlji, sastavljena od Stranke demokratske akcije (SDA), Srpske demokratske stranke (SDS) i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH). Nacionalne stranke su, bez obzira na povremena prepucavanja i uzajamne optužbe oko metoda agitacije i bojazan da se ne napravi politički savez Bošnjaka i Hrvata protiv Srba, ipak uspostavile prećutni savez. Iako su se programski i politički međusobno razlikovale, osnovni razlog koji ih je povezivao i stvarao idilu harmonije i tolerancije bio je antikomunizam, odnosno zajednička želja da dotadašnjoj socijalističkoj vlasti u zemlji dođe kraj. Stranke su podijelile vlast po nacionalnom ključu, tako da je za predsjednika Predsjedništva Republike BiH izabran Bošnjak, prvobitno Fikret Abdić, koji je mjesto ustupio Aliji Izetbegoviću. Za predsjednika

21

Skupštine izabran je Srbin Momčilo Krajišnik, a za predsjednika Vlade Hrvat Jure Pelivan. Sporazum o podjeli vlasti funkcionirao je za vrijeme izborne utrke, u pobjedi na izborima, te u podjeli funkcija, čime je, ustvari, i okončan. Završetak raspada SFRJ, započet slovenskim proglašenjem nezavisnosti i kratkotrajnim ratom protiv JNA, nastavio se intenziviranjem napora Hrvatske na stjecanju nezavisnosti. U Hrvatskoj su u ljeto 1991. godine intenzivirani ratni sukobi između JNA i hrvatske vojske (tada republičkog Ministarstva unutarnjih poslova, MUPH) i jedinica Zbora narodne garde (ZNG). JNA se koristila teritorijama BiH kao odskočnim daskama za vojne operacije i pomaganje pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj, a sve komunikacije prema pobunjenim Srbima u tzv. Krajini i zapadnoj Slavoniji išle su preko teritorije BiH. Nakon isteka tromjesečnog moratorija na proglašenje nezavisnosti, sklopljenog uz posredovanje predstavnika Evropske zajednice na Brionima u julu 1991. godine, JNA proglašava djelimičnu mobilizaciju 3. oktobra 1991. godine, a Hrvatska 8. oktobra 1991. godine proglašava prekid svih veza sa ostatkom SFRJ. Skupština BiH je, reagirajući na slijed događaja, 15. oktobra 1991. godine donijela Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. Tim činom odlučeno je da se povuku predstavnici BiH iz rada saveznih organa dok se ne postigne dogovor između svih republika koje sačinjavaju Jugoslaviju. Na to su pristali predstavnici SDA i HDZ, dok su predstavnici SDS-a odbili djelovati po donesenom aktu. Na razini Predsjedništva i Vlade BiH donesena je odluka prema kojoj se regruti i rezervni sastav neće slati u JNA. Ujedno, mobilizirani su rezervni odredi MUP-a BiH i upućeni u pravcu Bosanske Gradiške i Bosanske Kostajnice da bi spriječili eventualne sukobe i napade na Hrvatsku iz BiH. Ipak, nisu uspjeli u svom zadatku, jer su ih zaustavile srpske paravojne formacije. Od sredine septembra do sredine novembra 1991. godine, oslanjajući se na općine u kojima je osvojio vlast, SDS uspostavlja tzv. srpske autonomne oblasti (SAO), koje su u svim svojim djelovanjima bile nezavisne od centralne vlasti. Kao vrhunac, uslijedio je referendum srpskog naroda, 9. i 10. novembra 1991. godine, na kojem su Srbi izglasali uspostavljanje tzv. samostalne srpske republike u granicama BiH, s namjerom priključenja ostacima SFRJ. Bosanska Vlada u Sarajevu iznijela je stav da referendum smatra neustavnim i nevažećim, tako da nije poduzela nikakve daljnje mjere. Kao odgovor na poteze SDS-a, HDZ BiH je 12. novembra 1991. godine proglasio tzv. Hrvatsku zajednicu Posavine u Bosanskom Brodu, a 18. novembra 1991. godine u Grudama je proglašena i tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (HZHB). SDS je 9. januara 1992. godine "autonomne oblasti" formalno proglasio tzv. Srpskom republikom Bosnom i Hercegovinom (kasnije preimenovana u Republiku Srpsku – RS) prije negoli je Skupština BiH 25. januara 1992. godine uopće donijela odluku da se održi referendum o nezavisnosti. Potom je uslijedilo proglašenje tzv. Hrvatske zajednice Središnje Bosne 27. januara 1992. godine. U srpskom slučaju, stvaranje autonomnih oblasti je bilo prenošenje recepta pobune iz Hrvatske na bosanskohercegovački teritorij. U dijelovima zemlje gdje je osvojio većinu glasova, a time i mandat, SDS je postojeći državno-upravni aparat podredio svojim ciljevima i te općine su mu služile kao baza za daljnje ratne pripreme. Tamo gdje nije osvojio većinu, SDS je počeo planirati stvaranje tzv. srpskih općina, što je odgovaralo njihovoj viziji nacionalne podjele, u kojem bi bile stvorene posebne institucije samo za Srbe. Iznenađenje je bilo stvaranje hrvatskih zajednica, koje su podsjećale na srpske autonomne oblasti. Obje vrste ekskluzivno nacionalnih teritorijalno-upravnih jedinica nastajale su na područjima gdje su nacionalne stranke osvojile većinu, a time i vlast, pa nije bilo stvarne potrebe za utemeljivanjem dodatnog upravnog aparata uz već postojeći, koji je bio pod njihovim nadzorom. Stvaranje takvih oblasti i zajednica objašnjavalo se brigom za zaštitu naroda. S obzirom da ustavna prava Srba i Hrvata u RBiH nisu bila ugrožavana a njihovo učešće u

22

državnoj vlasti bilo je proporcionalno, stvaranje nacionalnih zajednica je predstavljalo antiustavni pokušaj podjele države i pripajanja teritorija susjednim državama po planovima i kartama političkog vođstva Srbije i Hrvatske. Sami akti su obrazloženi organiziranjem pojedinog naroda, samoupravom usljed nesposobnosti i neusaglašenosti centralnog aparata, kao i samoodbranom usljed neefikasnosti republičkog MUP-a, te raspadom Teritorijalne odbrane BiH i osnivanjem niza paravojnih jedinica po nacionalnoj osnovi (Patriotska liga, Hrvatsko vijeće obrane, te niza srpskih dobrovoljačkih jedinica, koje su potpomagane od strane JNA i dobrovoljačkih jedinica sa teritorije Srbije). Samim tim činom postale su jasne poruke vodećih političara koji su govorili o jedinstvu i nedjeljivosti BiH, a radili na podjeli BiH stvaranjem nezavisne vlasti, posebne policije, uprave, vojske, te komunikacijskog i monetarnog sistema. Odgovor na neustavno stvaranje novih teritorijalno-političkih jedinica u Republici BiH bio je pokušaj državnih organa da se po svaku cijenu očuva mir. Političke stranke SDS i HDZ su, uz SDA, izbornim rezultatima stekle legalitet, uz pretpostavljeni legitimitet da sudjeluju u republičkoj vlasti. Uz lojalne građane, postojale su i struje koje su intenzivno radile na razbijanju zemlje. U situaciji neproglašene vojne okupacije otvorene pripreme za odbranu bile su izrazito otežane i ometane. Uz očigledno razbijačku politiku SDS-a, uloga trećeg partnera, HDZ-a, u vlasti bila je ambivalentna. Dok je dio HDZ-a BiH (uvjetno nazvan bosanskim) radio na stabilizaciji stanja u državi (izjašnjavanje na Referendumu o nezavisnosti zemlje, sudjelovanje u odbrambenim naporima), drugi dio (uvjetno nazvan hercegovački) je povlačio poteze koji su pridonosili destabilizaciji države (stvaranje hrvatskih zajednica, pregovaranje s ekstremnim krilom SDS-a, čiji su vrhunac sastanci Boban – Karadžić u Grazu). U takvoj situaciji, s otvorenim protivnikom i nestabilnim saveznikom, insistiranje SDA na očuvanju mira po svaku cijenu pokazuje se kao logičan izbor. Naknadni pregled aktivnosti državnih predstavnika ukazuje da se razdoblje prije rata iskoristilo za brojne međunarodne kontakte i traženje pomoći. S pravom se može utvrditi kako je glavni strategijski cilj bio dobijanje međunarodnog priznanja, nakon ispunjenja postavljenih uvjeta za priznanje od strane Evropske zajednice. Da BiH nije stekla međunarodno priznanje prije rata, upitno je da li bi to pravo, s obzirom na intenzitet agresije, uspjela ostvariti tokom rata. Prvi znak rata u BiH bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruženju, u novembru 1991. godine. Selo je napadnuto djelovanjem JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji usmjerenoj u pravcu Dubrovnika. Nakon uništenja sela, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu. Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost republičkog rukovodstva da spriječi korištenje teritorija BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku. Propagandnom ratu JNA mogu se, također, dodati napadi srpskih paravojnih formacija u Posavini, koji su na tadašnjoj Radio-televiziji Sarajevo prikazani, kao marginalni lokalni sukob, sa posjetom na licu mjesta, tada politički visoko rangiranih Fikreta Abdića i Biljane Plavšić. Slične akcije poduzimali su i drugi političari, kao Stjepan Kljuić. u propuštanju kolone tenkova na Gornjem Malovanu, koja je zaustavljena od strane lokalnog stanovništva i politički organiziranih pojedinaca. Kolona je propuštena i tenkovi su kasnije korišteni u akcijama zauzimanja Kupresa. Također, interesantna je i akcija zauzimanja releja na Vlašiću 1992. godine, koja je direktno prenošena na prvom programu Radija Sarajevo. Sve do samog zauzimanja releja od strane JNA mogli su se čuti komentari zaposlenika kao i poziv na pomoć. Nakon zauzimanja releja emitiranje programa nastavljeno je bez komentara.

23

Od jeseni 1991. godine do početka rata širom Bosne i Hercegovine dolazi do brojnih incidenata. Tako patrole MUP-a BiH presreću kamione s oružjem za koje niko ne zna "odakle su i kuda idu", rezervisti iz Srbije i Crne Gore mobilizirani za rat protiv Hrvatske prilikom prolaza kroz BiH često prave ekscese i otvaraju nasumičnu vatru radi zaplašivanja stanovništva, pojavljuju se barikade i samozvani "organi reda" vrše kontrolu saobraćaja. Česte su i noćne pucnjave. Sve veći broj incidenata, dolazak jedinica JNA koje su se povukle iz Hrvatske i Slovenije, te crnogorskih i srpskih rezervista, doveli su do toga da je republičko vođstvo mobiliziralo dio rezervnog sastava republičkog MUP-a, jedinog oružanog sastava koji je zadržan pod nadzorom republičkih vlasti. Uz mobilizaciju rezervnog sastava MUP-a i JNA je počeo provoditi mobilizaciju, iako je republičko Predsjedništvo preporučilo neodazivanje na te pozive. Na pozive JNA odazivali su se uglavnom Srbi, dok su Bošnjaci i Hrvati odlazili u rezervni sastav MUP-a. Da bi se održao red, čak su, u dogovoru sa komadantom Sarajevske vojne oblasti, generalom Milutinom Kukanjcem, uspostavljene mješovite patrole MUP-a BiH i JNA, bez većih rezultata. Iako je zapovjedništvo nad bosanskohercegovačkom Teritorijalnom odbranom (TO) spadalo u nadležnost republičkih vlasti, JNA je akcijom izmještanja oružja TO-a pod svoj nadzor razoružala tu formaciju. Ujedno, veliki broj kadrova TO-a, kao i general Vukosavljević, bili su Srbi, što je dodatno otežavalo pristup mobilizacijskim spiskovima. Oduzimanje oružja Teritorijalne odbrane od strane JNA nije išlo jednostavno i bez otpora. U općinama sa većinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, općinske su vlasti uspješno odbile predavanje oružja JNA, te opkoljavanjem i zauzimanjem skladišta opreme JNA došle do neznatnih zaliha oružja i drugih materijalno-tehničkih sredstava. Politički sukobi između HDZ BiH i SDA u tim općinama započeti su načinom podjele plijena, te organizacijom blokade manjih skladišta u središnjoj Bosni. Referendum o nezavisnosti BiH proveden je 29. februara i 1. marta 1992., na kojem je 64 do 67% od biračkog tijela izašlo na glasanje, a gotovo 98% je glasalo za nezavisnost. Kao odgovor na Referendum, srpske paravojne jedinice su podigle u razdoblju od 1. do 5. marta barikade u Sarajevu i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima (Bosanski Šamac, Derventa, Odžak), među kojima se izdvaja Bosanski Brod, oko kojeg su se razbuktale oružane borbe. U Bosanskom Brodu pripadnici srpske paravojne jedinice su nakon Referenduma (1. mart 1992. godine) podigli barikadu koju su polahko pomicali prema mostu na Savi. Nakon dva dana, 3. marta 1992. godine, blokirali su most praznom cisternom. Na policijsku patrolu koja je pokušala ukloniti barikadu otvorena je paljba, a policajci su na nju uzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon čega se sukob razbuktao da bi se s manjim ili većim intenzitetom (razmjenjivanje pješadijske i artiljerijske paljbe) nastavio do službenog početka rata. Tokom marta rukovodstvo SDS-a završava pripreme za početak rata. Dovršava se formiranje "srpskih opština", kao paralelnih organa vlasti, tamo gdje SDS nije pobijedila na izborima, i vrše se pripreme za izdvajanje srpskih kadrova iz republičkog MUP-a koji su trebali činiti srpski MUP. Krajem marta bilježe se mjestimična puškaranja (23. marta u Goraždu, te 29. marta u Kupresu, Mostaru i Derventi), da bi se sukobi od početka aprila 1992. proširili na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Kao što je vidljivo iz djelimične hronologije događaja, u prvoj polovini aprila 1992. godine, ratni sukobi u Bosni i Hercegovini počeli su i prije službenog početka rata, 6. aprila 1992. godine, kad je napadnuto Sarajevo. S obzirom na činjenicu da je još u novembru 1991. godine napadnuto i uništeno selo Ravno u istočnoj Hercegovini u operaciji odmazde JNA, to bi se moglo smatrati pretpočetkom rata. Borbe u Bosanskoj Posavini, koje su se razbuktale u martu 1992. godine, također, predstavljaju "rat prije rata". Kao primjer metodologije djelovanja JNA i srpskih paravojnih jedinica može se uzeti Bijeljina, u kojoj su borbe trajale od 1. do 4. aprila 1992. godine. Paravojna jedinica Arkanove

24

Srpske garde počela je napad na grad, gdje im se suprotstavila manja skupina pripadnika Patriotske lige. Oni su uspjeli slomiti otpor i počeli su sa masovnim egzekucijama, koje nisu bile manifestacija "ratnog ludila" nego sistematično uklanjanje viđenijih ljudi, kao i bošnjačkog stanovništva. Operacija u Bijeljini imala je dvostruki zadatak. Prvo, Bijeljina je komunikacijski značajna, jer je ona sjecište dvaju krakova kojima su počeli srpski napadi na BiH, sjevernobosanskog (posavskog) i istočnobosanskog (drinskog) pravca. Ovladavanje Bijeljinom, centralnim gradom Semberije, omogućilo je potpunu kontrolu toga kraja, osiguranje zaleđa prema Srbiji, a time i logističku podršku. Kontrolom Semberije osigurao se nadzor nad donjim tokom rijeke Save i ušćem Drine u Savu. Drugo, brutalnost kojom je izvršen napad, njegova medijska pokrivenost, paradna dotjeranost i pokazna opremljenost Arkanovih Tigrova ponajprije su imali funkciju zastrašivanja bosanskohercegovačkog stanovništva. Napad je izvršen uoči Bajrama, kao još jedan simbolični čin. Bijeljina je bila generalna proba prije početka otvorenog sukoba. U zauzeću Bijeljine vidljiv je obrazac kasnijeg djelovanja JNA i srpskih paravojnih jedinica. Taj se obrazac u praksi manifestirao koncentracijom nadmoćnih snaga uz podršku oklopno mehaniziranih jedinica i artiljerije. Grad predviđen za zauzimanje bio bi okružen i saobraćajne komunikacije stavljene pod kontrolu. Putem sredstava javnog informiranja lokalno stanovništvo je pozivano na nepružanje otpora, najčešće korištenjem sintagmi o "Jugoslaviji", te "bratstvu i jedinstvu". U slučaju slabijeg otpora osvajanje grada preuzimale su na sebe pješadijske jedinice koje je karakterizirala brutalnost prema zarobljenicima i civilnom stanovništvu. Uz likvidaciju predstavnika legalnih vlasti i uglednijih građana počinjalo se sa etničkim čišćenjem, a paravojne jedinice su kao nagradu stjecale pravo na pljačku. Ako bi došlo do jačeg otpora (koji su u praksi najčešće pružale lokalne snage naoružane ličnim naoružanjem), pješadija bi stala i pozvala bi se artiljeriju da "omekša otpor". Uopće, srpske snage uglavnom su izbjegavale direktnu borbu i koristile su se neselektivno artiljerijom gdje god je to bilo moguće. Takav način upotrebe artiljerije srpski general Mladić je kasnije u opsadi Sarajeva definirao kao "razvlačenje pameti". Namjera JNA bila je ovladati teritorijom Bosne i Hercegovine u kratkom vremenu, najvjerovatnije do kraja ljeta 1992. godine. Stoga je poduzet opći napad na četiri glavna pravca. Cilj JNA bio je ovladati glavnim gradom i zauzeti sve državne institucije. Srpske paravojne formacije su se pridružile JNA u sprovođenju tog plana. Počele su se dizati barikade u gradu s namjerom da ga presijeku napola. Istovremeno, u gradu su počeli djelovati brojni snajperisti s namjerom sijanja panike i paralize života. Patriotska liga je odgovorila podizanjem kontrabarikada i razbijanjem srpskih barikada, te je tako uspjela očistiti jezgro grada i uspostaviti unutrašnje komunikacije. Kako je JNA djelomično izašla na ranije pripremljene položaje u okolini grada, počela su neselektivna djelovanja artiljerijskim oružjem po samome gradu. Sefer Halilović, komadant Glavnog štaba Armije RBiH, je u augustu 1992. godine procijenio da se u srpskoj opsadi Sarajeva na okolnim brdima nalazi 450 artiljerijskih oružja svih mogućih kalibara, sa oko 120 tenkova, 200 oklopnih transportera i masom protuavionskih topova. Jedinice JNA su 2. maja 1992. godine u prodoru pokušale zauzeti centar grada i zgradu Predsjedništva RBiH, ali su u žestokom okršaju odbačene. Toga dana dolazi do zarobljavanja predsjednika Izetbegovića na sarajevskom aerodromu. Istog poslijepodneva odbrambene snage BiH opkoljavaju kasarnu JNA u centru grada. TVSA uspostavlja vezu sa Izetbegovićem u kojem predsjednik poručuje međunarodnoj javnosti da je talac srpskih snaga. Članovi Predsjedništva RBiH (Ejup Ganić i Stjepan Kljujić) pokušavaju animirati svjetsku javnost na otmicu Predsjednika. Nakon pregovora bosanske i srpske strane uz posredstvo UNPROFOR-a dogovorena je razmjena Izetbegovića za generala 2. vojne oblasti, Milutina Kukanjca uz slobodan izlazak JNA sa kompletnim naoružanjem. Prilikom izlaska kolona je napadnuta i presječena u Dobrovoljačkoj ulici i tom prilikom ubijen je i ranjen veći broj vojnika dok su ostali

25

zarobljeni. Za vrijeme Izetbegovićevog zatočeništva došlo je do pokušaja preuzimanja vlasti od strane Fikreta Abdića, tada člana Predsjedništva RBiH. Abdić je onemogućen u svom naumu, nakon čega se povukao u Cazinsku krajinu. Linije fronta oko Sarajeva uspostavljaju se u aprilu i maju, da bi se ustalile i uglavnom ostale nepromijenjene (unutrašnji prsten opsade) do kraja rata. Cilj napada JNA bio je ovladavanje tokom rijeke Drine, presjecanje komunikacije BiH i Sandžaka, te etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva iz sliva rijeke na potezu od Bijeljine do Foče. Gornji tok rijeke Drine je slabo naseljen, a u istočnoj Hercegovini živi pretežno srpsko stanovništvo, tako da južno od Foče nije bilo značajnijih ratnih ciljeva. Srpske snage zauzele su Bijeljinu, Zvornik, Višegrad i Foču, dok su se Srebrenica i Goražde odbranili i potkraj ljeta su lokalne snage Armije RBiH uspjele osloboditi značajnu teritoriju i izbiti na rijeku Drinu, a dijelom i na državnu granicu. JNA je kao cilj svog djelovanja imala i ovladavanje tokom rijeke Save i područjem Posavine, kako bi uspostavili siguran koridor koji bi zapadne dijelove BiH, koje su već nadzirali Srbi (banjalučka i dobojska regija), kao i Krajine u Hrvatskoj kopnenim putem povezali sa Srbijom. U tu svrhu angažiraju se krupni oklopno-mehanizirani sastavi i cijelo ljeto vode se intenzivne borbe. Sjeverni dio Posavine (uz Savu) pod nadzorom je HVO-a, koji intenzivno potpomaže hrvatska vojska uz pružanje logistike na frontu, učestvujući i sa krupnijim sastavima. Glavni problem odbrane sjevera Bosanske Posavine bio je postojanje dviju linija zapovijedanja, političke i vojne. Dok je vojna logika nalagala odsudnu odbranu i presjecanje koridora prema Krajini, čime bi se ubrzao i pad Krajine u Hrvatskoj, a snage HV-a i HVO-a bile su dovoljno opremljene i motivirane za uspješno izvršenje takvih operacija, politički argument je presudio i došlo je do povlačenja HV-a iz Bosanske Posavine, nakon čega je uslijedilo i srpsko zauzimanje toga dijela BiH. Južni dio Posavine (Gradačac, Brčko) pod nadzorom je Armije RBIH. Ljeto 1992. prošlo je u žestokim ofanzivama i protuofanzivama, ali je krajnji rezultat za srpsku stranu bio povoljan. Srbi su imali tri faze ofanzivnih djelovanja. U aprilu i maju su zauzeli Bosanski Šamac (17. april 1992. godine) i Brčko (7. maj 1992.godine). U junu su zauzeli Derventu (7. juni 1992. godine), Modriču (10. juna 1992. godine) i Odžak (13. juna 1992. godine), a konačni slom odbrane uslijedio je 6. oktobra 1992. godine srpskom okupacijom Bosanskog Broda. U razdobljima između srpskih ofanziva slijedile su protuofanzive HV-a i HVO-a, u kojima se, navodno, uspjelo doći sve do ispred Doboja, ali su tada zaustavljene političkim direktivama. Na svom dijelu fronta Armija RBiH zabilježila je uspjeh odbranom Gradačca, a manje je poznat podatak da su jedinice Armije RBiH do 1993. godine držale ratnu liniju u predgrađima Brčkog na približno kilometar od rijeke Save. Na sjevernoj strani Posavine, pod nadzorom HVO-a održala se samo enklava kod Orašja, gdje se lokalno vođstvo usprotivilo odluci o povlačenju. U situaciji kad su snage JNA odsjekle jug Hrvatske i držale Dubrovnik u okruženju namjera JNA je bila odsjeći Mostar s juga, te pravcem Stolac – Čapljina – Metković ovladati istočnom obalom Neretve i, vjerovatno, deltom Neretve, te izbiti na more. Srpske snage su u ofanzivi (24 - 28. april 1992. godine) uspjele ovladati istočnim dijelom Mostara i probiti se do Čapljine. Tu su zaustavljene intervencijom hrvatske vojske i potisnute istočno od Stoca. U borbama je oslobođena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveležje. Oslobođenje Mostara bio je svijetli trenutak borbe u Hercegovini i primjer da se samo združenim djelovanjem može postići uspjeh. Arif Pašalić, lokalni zapovjednik Armije RBiH, izjavio je da je u borbama sudjelovalo 340 boraca Samostalnog mostarskog bataljona, 60 policajaca HVO-a, jedan vod HOS-a i specijalna jedinica HVO-a, uz kvalitetnu artiljerijsku podršku HVO-a. Nakon stabilizacije vojnog stanja u zapadnoj i centralnoj Hercegovini počinju brojni incidenti, počevši od ubistva generala HOS-a Blaža Kraljevića, što će završiti sukobom Armija RBiH i HVO-a. U ratnim operacijama u ljeto i jesen 1992. godine, uspostavlja se ratna linija koja se do kraja 1994. godine neće bitnije mijenjati. Iako su srpski izvori tvrdili da vojska Republike Srpske kontrolira oko 70% teritorije, Sefer Halilović navodi da su Armija RBiH i HVO od aprila do

26

septembra 1992. godine oslobodili 58% državne teritorije. Tačni podaci nisu utvrđeni. Najkvalitetniji dio teritorije pod nadzorom vojske RS-a bila je banjalučko-dobojska regija s brojnim stanovništvom i urbano-industrijskim centrima. Područje jugozapadne Bosne (od Drvara do Livna) slabo je naseljeno i razvijeno, a od ranije je poznato kao demografska "crna rupa" BiH, bez dovoljno domicilnog stanovništva za funkcionalnu odbranu. Podrinje je značajno zbog hidroenergetskog potencijala Drine i velikog rudnog bogatstva, ali protjerivanjem većinskog bošnjačkog stanovništva ostalo je bez demografskog potencijala. Istočna Bosna i Istočna Hercegovina su brdsko-šumski i kraški krajevi, također, rijetko naseljeni i slabo razvijeni. Tek zauzećem najvećeg dijela Bosanske Posavine, Republika Srpska je stekla značajnije kvalitetne teritorijalne dobitke. Srpske snage nisu uspjele u svome osnovnom naumu – brzom zauzimanju teritorije BiH i kvalitetnom osiguranju najvažnijih komunikacijskih pravaca prema tzv. Krajini u Hrvatskoj. Stoga su u jesen 1992. godine, nakon zauzimanja Jajca, prešle u strategijsku defanzivu koja će trajati do kraja rata. Armija RBiH je do augusta 1992. godine izvršila punu mobilizaciju i imala 168 500 vojnika, bez snaga HVO-a i MUP-a BiH. Najveći problemi bili su odnosi s HVO-om. Dok je HVO, kao što je rečeno u izjavi prilikom osnivanja, zabranjivao postojanje bilo kakvih jedinica na području koje je smatrao da pripadaju Herceg-Bosni, na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH jedinice HVO-a su prihvaćene kao dio oružanih snaga BiH. Prema navodima oficira Armije RBiH, HVO je od početka rata zaustavljao konvoje s oružjem i logistikom. Glavni problem bilo je uspostavljanje jedinstvenog zapovjedništva koje bi objedinjavalo i koordiniralo vojna djelovanja. Taj problem bit će izražen sve do kraja rata, iako su sva ratna iskustva govorila da su vojni uspjesi mogući samo tamo gdje postoji koordinirano djelovanje. Sukob između Bošnjaka i Hrvata, naročito u području Hercegovine i centralne Bosne, počeo je još od 20.6.1992. godine u Gornjem Vakufu i Novom Travniku. Pored toga se naročito ističu sukobi i incidenti u Mostaru, Prozoru i Kiseljaku, te likvidacija komandanta HOS-a Blaža Kraljevića od strane formacija HVO-a. Krajem aprila 1993. godine, sukob između Bošnjaka i Hrvata eskaliralo je u totalni rat međunarodnog karaktera. U to vrijeme u Travniku je HVO zahtijevao da se bosanska armija razoruža i raspusti, pozivajući se na Vens – Ovenov plan, prema kome je Travnik stavljen u "hrvatsku pokrajinu". HVO je zahtijevao povlačenje svih nehrvatskih snaga iz te pokrajine. U roku od nekoliko sedmica, u aprilu i maju 1993. godine, zbog srpskog odbijanja Vens – Ovenovog plana, te nemoći Međunarodne zajednice da sprovede mirovni plan dolazi konačno i do izbijanja hrvatskog-bošnjačkog rata. Sve ovo je primoralo bosansku vladu i Armiju RBiH da se suoče sa novim stanjem stvari. Uslijedio je krupan politički i vojni preokret. Bošnjacima predvođena Armija RBiH počela je da uzvraća udarac. Vojna strategija Trećeg korpusa bila je da isiječe jedan trougao teritorije u srednjoj Bosni koji bi se prostirao od Tuzle na sjeveroistoku do Sarajeva na jugoistoku i Mostara na jugozapadu. Problem je bio što bosanska Vlada nije kontrolirala to područje. Teritorija pod kontrolom vlade Republike Bosne i Hercegovine bila je svedena na grupu izolovanih enklava oko Travnika, Zenice, Tuzle, Bihaća, Sarajeva i enklava u istočnoj Bosni. Nijedna od ovih enklava nije mogla da se održi bez stalne međunarodne pomoći, prije svega u doturanju humanitarne pomoći, pošto su pristup svakoj od njih presjecale srpske ili hrvatske snage koje su ih opsjedale. Glavni prioritet Trećeg korpusa je bio obezbjeđivanje linija komunikacije između raštrkanih teritorija u području Viteza. Armija RBiH je obezbijedila komunikacije u brdima iznad doline u kojoj se nalazi Vitez. Do početka ljeta, Armija RBiH je obezbijedila neku vrstu puta, koji je zaobilazio džep Viteza straga i povezivao Travnik sa Zenicom i dalje sa Tuzlom. S druge strane ni Herceg-Bosna nije mirovala. U Gornjem Vakufu je došao kraj tromjesečnog primirja, nakon do tada najveće ofanzive hrvatskih snaga na gradsko jezgro i okolna sela. Napadi

27

su započeli jula 1993. godine I trajali sve do februara 1994. godine. Na obje strane su počinjeni ratni zločini, pljačke i paljenje imovine. Nakon stravičnih izvještaja o Karadžićevim logorima za Bošnjake, u toku ljeta počeli su da pristižu jezivi izvještaji o maltretiranju i mučenju Bošnjaka i u hrvatskim logorima. Stipe Mesić se prisjetio u Zagrebu da je o logorima prvi put čuo od Joze Primorca, aktiviste HDZ-a, nakon čega je svoja saznanja prenio Franji Tuđmanu, koji se zbog toga nije mnogo zabrinuo, rekavši da sve strane imaju logore. (I 3) Međunarodni komitet Crvenog krsta je polovinom augusta uspio doći do velikog broja zatvorenika u 51 logoru. Vijeće sigurnosti UN-a je 15. septembra 1993. godine izdalo saopćenje u kojem od Hrvata zahtijeva raspuštanje logora, podsjećajući na osjećaj "odvratnosti i osude" koju je izrazila Međunarodna zajednica godinu dana ranije prilikom otkrivanja srpskih logora. Na samoj granici sukobom zahvaćene teritorije nalazio se Vareš, prije rata sa relativnom hrvatskom većinom. Bošnjaci i Hrvati su uspijevali da se odupru sukobu cijelo ljeto 1993. godine, kada na scenu stupa podijeljenost unutar hrvatskog naroda. Lokalno rukovodstvo je bilo za dalju saradnju sa Bošnjacima, zastupajući interes probosanske struje, ali situacija se pogoršala dolaskom jedinice HVO-a iz Kiseljaka u oktobru 1993. godine. Lokalni hrvatski načelnik i šef policije su kraće vrijeme zatvoreni, a potom smijenjeni sa funkcija, te je postavljen novi načelnik općine. Bošnjački muškarci su odvedeni u zarobljeništvo, a izvršeni su i napadi na kuće Bošnjaka. Za nekoliko dana skoro svo civilno bošnjačko stanovništvo je pobjeglo na jug u selo Dabravinu. Međutim, Hrvati nisu mogli niti htjeli da brane Vareš, prije svega jer im se nije uklapao u teritorijalne planove. Istog časa kada su stekli kontrolu nad gradom, počele su pripreme za evakuaciju stanovništva u Hercegovinu. Postojala su dva puta za bijeg, oba preko srpske teritorije. Evakuacija preko srpske teritorije nije predstavljala problem s obzirom na saradnju kiseljačkog HVO-a sa Srbima, ali bošnjačko selo Stupni Do, 2 km udaljeno od Vareša, predstavljalo je problem. U to vrijeme Franjo Tuđman 22. oktobra 1993. godine saziva sastanak u Predsjedničkim dvorima uz prisustvo Janka Bobetka, Imre Agotića, Josipa Lucića i Gojka Šuška u kojem iznosi teritorijalnu viziju Herceg-Bosne na liniji Novi Travnik – Vitez – Busovača uz rješavanje pitanja Mostara i Gornjeg Vakufa. (I 4) U noći 23. oktobra 1993. godine, nakon neprestanog cjelodnevnog bombardovanja sela Stupni Do, pripadnici hrvatskih jedinica upadaju u selo nakon čega čine masakr nad stanovništvom. Orgijanje nad civilima i imovinom je trajalo danima, sve do sitnih sati 3. novembra 1993. godine kada hrvatski načelnik naređuje hrvatskom stanovništvu da se do zore spreme za evakuaciju i okupe na gradskim ulicama, pozivajući ih preko megafona. Rekao im je kako se “muslimanska armija približava gradu sa sjevera, zapada i juga." Preko 10 000 ljudi pobjeglo je u jednoj jedinoj noći. (I 3) Kako je rat bjesnio vlada Sjedinjenih Američkih Država počela je da vrši pritisak na Zagreb. Američki predsednik Clinton je imenovao svog izaslanika Carls Redmana koji je imao zadatak da uvjeri Tuđmana da zaboravi na pretenzije prema Bosni. Amerikanci su iznijeli stav da će, ukoliko se to ne desi, Hrvatska izgubiti podršku za oslobađanje trećine svoje teritorije pod srpskom kontrolom. Inicijativu o prestanku sukoba je podržala i Njemačka, već ranije naklonjena Hrvatskoj. Vijeće sigurnosti je 3. februara 1994. godine postavilo Hrvatskoj rok od dvije sedmice da povuče trupe svoje regularne vojske iz Bosne ili da se suoči sa posljedicama. Hrvatskoj su zaprijetili da će proći kao i Srbija pod sankcijama ukoliko ne ispoštuje ultimatum. Pritisak je urodio plodom. U narednih nekoliko dana bosanska i hrvatska delegacija su pozvane u Vašington. Sporazum o bošnjačko-hrvatskoj federaciji je bio potpisan, a Hrvatskoj je zauzvrat obećana vojna i ekonomska pomoć. Početkom sukoba i opsadom Sarajeva bosanskohercegovačke vlasti su zahtijevale vojnu intervenciju Međunarodne zajednice koja je, budući da je bila zapletena u interne politike, bila nemoćna da zauzme jasan i snažan stav. Kao odgovor počela je masivna organizacija

28

dostavljanja humanitarne pomoći, te uspostava UNPROFOR-a na prostoru BiH kao neutralne vojne jedinice UN-a čiji mandat opet nije bio sasvim jasan, osim u tome da se UNPROFOR nije smio miješati u ratne operacije bilo koje strane niti koristiti silu. Kasnije se ustanovilo, nakon što je brojno UNPROFOR-ovo osoblje bilo držano kao taoci od strane srpske vojske (u Goraždu i Srebrenici) da je njihova uloga u ratu u BiH vjerovatno još više zakomplicirala situaciju, naročito na vojno-političkom planu. Nekoliko mirovnih misija je organizirano od strane Međunarodne zajednice na čijem čelu su bili prominentni zapadni političari. Čitav niz primirja potpisan je samo da bi ostali “mrtvo slovo na papiru". Zapadni diplomati svojim stavovima i ponašanjem ipak su razbili "utopijsku viziju" da će rješenje za rat u BiH doći izvana, što se, također, kasnije ispostavilo kao netačno. Zapadni diplomati, među kojima su se najviše isticali Lord Owen i Lord Carrington su djelimično doprinijeli kulturi odnosa Zapada prema BiH, a što se odnosilo na već jasnu apatiju i nedostatak liderstva. Jedan od poznatijih političkih ali neuspjelih rješenja je bio Vens – Ovenov mirovni sporazum. U epilogu se može zaključiti da je osnovni problem stava međunarodne zajednice bio nerazumijevanje stanja na terenu, te osnovnih ciljeva i tendencija ideologije srpske, hrvatske i bošnjačke strane. Dok su se stvari u BiH rješavale na frontu, stav Međunarodne zajednice koja je insistirala na mirovnom diplomatskom rješenju dojmio se kao utopijski. Umiješanost Međunarodne zajednice eskalirala je u kontraverznosti kako se konflikt komplicirao. Jedna od najkontraverznijih odluka UN-a je bila osnivanje tzv. “sigurnosnih zona“ Žepa, Srebrenica, Goražde i Sarajevo. Evidentna nemoćnost Međunarodne zajednice da kontrolira situaciju kulminirala je padom Srebrenice i genocidom u Srebrenici u kojem je oko 8000 Bošnjaka likvidirano od strane srpskih snaga. Iako je Genocid u Srebrenici pokrenuo čitav niz promjena u odnosu Međunarodne zajednice prema ratu u BiH, interesantno je napomenuti da je za vrijeme u kojem je Sarajevo bilo pod “zaštitom“ UN-a kao “sigurnosna zona“ tamo ubijeno oko 12 000 civila od strane srpske vojske. Pored manjih selektivnih intervencija zračnih sila NATO-a tokom rata od 1992. do 1995. godine ono što se može smatrati odlučnom vojnom intervencijom Međunarodne zajednice (NATO-a) počelo je oko 02.00 sata 30. augusta 1995. godine bombardovanjem srpskih položaja oko Sarajeva. Prema mnogim tvrdnjama, vojna intervencija je bila direktan odgovor na zadnji masakr sarajevskih civila 25. augusta 1995. godine na Markalama u kojem je stradalo preko 60 civila. Ipak, prema mnogim izvorima tvrdi se da je vojna intervencija prouzrokovana nizom razloga od kojih je masakr na Markalama bio samo jedan u nizu, koji je izazvao dovoljno političkog momentuma da se NATO sa SAD-om kao liderom jasno i direktno uključi u konflikt. Operacija Namjerna sila (Deliberate Force), kako je nazvana ova intervencija, uključila je bombardiranje srpskih položaja, uz nekoliko prekida i pauza, koje je trajalo oko 2 sedmice i zvanično je okončana dogovorom deblokade Sarajeva 14. septembra 1995. godine. Prevashodna namjena vojne intervencije NATO-a bila je uspostavljanje vojnog balansa na terenu i tjeranje srpske strane da se odazove mirovnom procesu. Pored bombardovanja srpskih vojnih uporišta oko Sarajeva, plan snaga NATO-a uključio je i selektivno bombardiranje strategijskih srpskih vojnih položaja širom Bosne i Hercegovine u šta se uključuje i bombardiranje komunikacijskog centra srpske vojske nedaleko od Banje Luke, a koji je za posljedicu imao destabilizaciju srpskih vojnih položaja u zapadnoj Bosni i značajno napredovanje operacije Oluja od strane hrvatskih i bosanskih snaga. NATO je za 15 dana bombardiranja izveo 3200 naleta, i pritom na srpske položaje istresao 10 000 tona eksploziva. Kao posljedica vazdušnih udara NATO-a poginula su 152 civila, a 273 su teže ili lakše ranjena. Uspjehom operacije Bljesak, predsjednik Clinton je dao odobrenje za početak operacije Oluja. Sjedinjene Američke Države su bile aktivno uključene u pripremu, nadzor i početak ove operacije. Zeleno svjetlo Bijele kuće i predsjednika Clintona za operaciju Oluja bilo je

29

dostavljeno Hrvatskoj od kapetana Richarda C. Herricka, koji je izvijestio da SAD nemaju ništa protiv otpočinjanja operacije koja treba da bude brza, efikasna i završena u roku od 5 dana. Ovo je predstavljalo završnu fazu vojne saradnje izmedju SAD-a i Hrvatske, koja je otpočela 1992. godine. 1995. godine Clinton se spremao za ponovne izbore i Bob Dole, kao republikanski kanditat, postavljao je sve glasnije zahtjeve Senatu za ukidanjem embarga na uvoz oružja za bosanske muslimane. Za Clintona, Balkan postaje jedno od ključnih strateških pitanja za dalji ostanak u Bijeloj kući. U svojoj strategiji za razrješenje krize američka administracija na čelu sa Clintonom odlučila je iskoristiti hrvatsku vojsku za napad na srpske snage, zbog čega je potpisana Splitska deklaracija između Izetbegovića i Tuđmana, koja je dopuštala ulazak hrvatskih vojnih snaga pod vođstvom generala Ante Gotovine na teritoriju Bosne i Hercegovine u svrhu saradnje sa Armijom Bosne i Hercegovine. Za uspjeh te operacije bilo je neophodno da hrvatske snage osvoje Dinaru iznad Knina, te oslobode Knin i Krajinu u operaciji Oluja, da bi se odmah zatim prebacile na teritoriju Bosne i izvršile pritisak na Srbe i time prisilile Miloševića da potpiše Dejtonski sporazum. Vrlo brzo došlo je do neke vrste nagodbe između hrvatske i američke obavještajne službe. Hrvatska je dala američkoj službi (DIA) 500 kg ruskih podvodnih mina i najmodernija ruska torpeda, kao i dešifrirajuće kodove korištene između ruske i jugoslavenske vojske..... Ovo oružje transportirano je u SAD preko splitskog vojnog aerodroma. Herculesi C-130 spustili su se u toku noći, oružje je natovareno i u najvećoj tajnosti prebačeno u SAD ili u američke vojne baze u Evropi. Hrvatska strana otkrila je, također, i lokaciju tvornice za proizvodnju hemijskog oružja u Bijelom polju kod Mostara. Ovo je bio samo početak saradnje, jer odmah potom SAD je isporučila Hrvatskoj sisteme za prisluškivanje i nadgledanje teritorije Srbije i Crne Gore pomoću kojih se moglo istovremeno osluškivati i snimati 20 000 telefonskih razgovora. Prilikom združenih napada na srpske položaje aktivno je učestvovala regularna vojska Republike Hrvatske. Na frontu prema Krajini, bilo je angažirano pet brigada hrvatske vojske sa ljudstvom iz Splita, Varaždina, Zagreba, Trogira, Bjelovara i Gospića, kao i tri domobranske pukovnije iz Metkovića, Splita i Unesića. Ukupno se ovdje nalazilo 30 000 vojnika Republike Hrvatske. U regionu Posavine, također, je bilo angažirano 30 000 pripadnika hrvatske vojske. Riječ je o brigadama iz Vinkovaca, Županje, Zagreba, Osijeka, Nove Gradiške, Slavonskog Broda i Našica. Dejtonski sporazum predstavlja kulminaciju tzv. šatl-diplomatije (Shuttle), koju je otpočeo Richard Holbrook sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. Šatl se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano, kontaktna grupa šatl-diplomatije igrala je ulogu kurira i moderatora čiji je zadatak bio proslijeditii moderirati zahtjeve zaraćenih strana. Mnoge osnove i preduvjeti Dejtonskog sporazuma započeli su šatl-diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od osnovnih principa na kojima je Dejtonski sporazum zasnovan bila je podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa. Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke, i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu, 14. decembra 1995. godine. Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav Vlade zapravo su neki od rezultata dogovora. Dejtonskim sporazumom je efektivno završio rat, mada su mnoge stvari ostale neriješene. Pored toga, konačni dogovor ostvaren u Dejtonu danas se smatra jednim od najkontraverznijih političkih rješenja proizašlih iz cjelokupne jugoslavenske krize.

30

1.3.8. Postdejtonska Bosna i Hercegovina  Bosna i Hercegovina je nasljednica Republike Bosne i Hercegovine, bivše jugoslavenske republike sa hiljadugodišnjim granicama, koje su od 6.4.1992. godine i međunarodno priznate. Kao složena država koju čine dva multietnička entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, te tri konsitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, članica je Organizacije ujedinjenih naroda od pomenutog datuma potvrđenog i Dejtonskim sporazumom 19.12.1995. godine. Prema Ustavnim rješenjima Federacija BiH je sačinjena od deset federalnih jedinica, kantona, a Republika Srpska od općina i, u nekim nadležnostima, od regija. Jedna od federalnih jedinica je Zeničko-dobojski kanton, odnosno kanton broj 4, kojeg čine općine: Breza, Doboj Jug, Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zenica i Žepče. Najveće naseljeno mjesto je Zenica, koja je istovremeno i sjedište Kantona.

2. PRIVREDNI RAZVOJ  Na konačnu ocjenu stanja u privredi u znatnoj mjeri utjecali su mnogobrojni faktori, među kojima se posebno ističu sljedeći: - problem pristupa kapitalu za investicije i obrtni kapital, - otežano obezbjeđenje novih tehnologija, - usporeno usvajanje svjetskih i evropskih standarda kvaliteta, nedostatak akreditiranih

institucija i laboratorija za certificiranje proizvoda (svi postojeći labaratoriji djeluju lokalno i nemaju status nacionalnih labaratorija, jer nisu u skladu sa EN ili ISO normama, a među njima su labaratorije za ispitivanjehrane, te proizoda od drveta, metala),

- sporo osvajanje novih tržišta (Bliskog Istoka, Rusije, Kine) Bez obzira na činjenicu da je Federacija Bosne i Hercegovine, kao i Bosna i Hercegovina u cjelini nadležna za donošenje mjera makroekonomske politike, Vlada Kantona je svojim projektima i intenzivnom saradnjom sa lokalnom upravom nastojala privredni ambijent učiniti pogodnijim za poduzetnike. S tim ciljem je u sklopu Vladinih aktivnosti realiziran niz projekata koji su rezultirali poboljšanjem poslovnog ambijenta. Među njima se posebno ističu projekti kapitalnih ulaganja, te projekti subvencioniranja privrednih aktivnosti.

2.1. STATISTIČKI POKAZATELJI STANJA U PRIVREDI 

2.1.1. Kretanje osnovnih pokazatelja u Kantonu i F BiH  Za sagledavanje privrednih i drugih kretanja u Kantonu korišteni su zvanični podaci Federalnog zavoda za statistiku i Vanjskotrgovinske komore BiH. U cilju dobijanja realne slike stanja izvršeno je kompariranje osnovnih pokazatelja stanja u Kantonu sa istim u drugim kantonima i cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine.

31

Tabela 4. Osnovni pokazatelji privrednih/gospodarskih i drugih kretanja po kantonima (I 11)

Indeksi fizičkog

obima/obujma ind. proiz.

2007 / 2006

Ostvarene investicje za

2006. godinu, u 000 KM

Broj zaposlenih XII 2007.

Prosječna neto plaća

u KM XII 2007.

Broj nezaposlenih

XII 2007

Uvoz u 000 KM

I-XII 2007.g

Izvoz u 000 KM I – XII

2007. g.

F BiH 109,1 2.024.742 423.440 696,74 367.570 9.607.169 4.236.905

Zeničko-dobojski 111,4 226.622 72.383 568,07 68.202 1.219.265 903.693

Tabela 5. Rang osnovnih pokazatelja Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji BiH (I 12)

Indeksi fizičkog obima/obujma

ind. proiz.

Ostvarene investicje za godinu, u 000 KM

Broj zaposlenih

Prosječna neto plaća u KM

Izvoz u 000 KM

Uvoz u 000 KM

2006 2 3 3 10 1 4 2007 4 4 3 9 2 3

Kao što se može vidjeti iz prethodnih podataka, ZDK u odnosu na druge kantone iskazuje dosta dobre rezultate u oblasti izvoza i fizičkog obima industrijske proizvodnje. Istovremeno, jasno se uočava činjenica da je Kanton sa tendencijom rasta u sferi ostvarenih prosječnih neto plaća.

2.1.2. Fizički obim industrijske proizvodnje  Ne ulazeći u podatak obuhvata, indeks fizičkog obima industrijske proizvodnje kantonalne privrede u posljednjih pet godina, izuzev 2003/2002. godine, neprekidno je pozitivan. Detaljni komparativni podaci sa Federacijom BiH po godinama dati su u Tabeli 6. Tabela 6. Indeksi fizičkog obima industrijske proizvodnje

2003 / 2002 2004 / 2003 2005 / 2004 2006/2005 2007/2006 ZENIČKO-DOBOJSKI

KANTON 99,8 114,0 104,5 116,2 111,4

FEDERACIJA BiH 104,8 113,8 106,1 107,5 109,1 Posmatrajući ovaj parametar po područjima i potpodručjima djelatnosti u Kantonu za 2007/2006. godinu, evidentno je stanje koje pokazuje izraziti stepen rasta, što je prikazano u Tabeli 7.

32

Tabela 7. Indeksi fizičkog obima industrijske proizvodnje (I 13)

2005 / 2004 2006 / 2005 2007/2006

1 2 3 4

INDUSTRIJA UKUPNO 104,5 116,2 111,4C. Rudarstvo 106,5 110,6 117,3D. Prerađivačka industrija 124,4 103,3 104,8E. Snabdijevanje/opskrba električnom energijom, gasom/plinom i vodom 86,0 161,9 122,4

Indeks fizičkog obima industrijske proizvodnje je u području rudarstva bio 117,3, prerađivačke industrije 104,8, te u snabdijevanju električnom energijom, gasom i vodom 122,4. Posebno visok indeks imala su potpodručja: proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira (119,7), proizvodnja namještaja (139,3), proizvodnja kože, izrada galanterije i obuće (117,7), te izdavačka i štamparska djelatnost (239,6). Istovremeno, neka su potpodručja imala negativan trend, kao što su: prerada drveta (66,1), proizvodnja tekstila (84,0), te proizvodnja električnih mašina (86,5). Bitno je istaći da su dominantne djelatnosti u Kantonu, među kojima i proizvodnja metala i metaloprerada, imale rast indeksa fizičkog obima industrijske proizvodnje. Na žalost, istovremeno je značajan pad imalo područje prerade drveta. Ovakvi rezultati su vezani za veoma kompleksne i zakašnjele procese tranzicije, kao i za provedene reforme u šumarstvu i implementaciju Zakona o šumama, te privatizacije ili druge vidove rješavanja vlasničkog i drgog statusa onih subjekata koji čine okosnicu sektora drvoprerade (Krivaja Zavidovići, Ukus Tešanj, Krivaja Žepče, Stupčanica Olovo, Zvijezda Vareš i Pilana Kakanj). Značajan pad efekata u sektoru drvoprerade kompenziraju uspješna privatna poduzeća utemeljena na tržišnim principima, orijentirana na više stupnjeve obrade i bolja iskorištenja resursa, te ekonomičnost i produktivnost sa instaliranom modernom i rentabilnom opremom.

2.1.3. Trgovina  Prema broju privrednih subjekata koji obavljaju ovu djelatnost trgovina je dominantna privredna grana u Kantonu. Komparirajući podatke iz 2006. i 2007. godine, evidentno je iznimno visoko uvećanje prometa. Komparativni podaci vanjskotrgovinske razmjene Zeničko-dobojskog kantona za 2007. godinu prikazani su u Tabeli 8. Tabela 8. Komparativni podaci vanjskotrgovinske razmjene Zeničko-dobojskog kantona (u 000 KM)

2006. GODINA 2007. GODINA BiH F BiH ZDK BiH F BiH ZDK

1 - Izvoz 5.271.043 3.611.573 826.343 6.080.081 4.236.905 903.6932 - Uvoz 11.234.503 7.924.268 997.815 13.625.121 9.607.169 1.219.2653 - Obim ( = 1 + 2 ) 16.505.546 11.535.841 1.824.158 19.705.202 13.844.074 2.122.9584 - Saldo ( = 1 - 2 ) -5.963.460 -4.312.695 -171.472 -7.545.040 -5.370.265 -315.572

Pokrivenost % 46,92% 45,58% 82,82% 44,62 44,10 74,12

33

Iz tabele je evidentan porast vanjskotrgovinske razmjene privrede Zeničko-dobojskog kantona tokom 2007. godine u odnosu na 2006. godinu i on iznosi 16,4%. Istovremeno je smanjena pokrivenost uvoza izvozom, te uvećan deficit. Udio vanjskotrgovinske razmjene Kantona u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH i Federacije BiH tokom 2007. godine u odnosu na 2006. godinu smanjen je (prema BiH sa 11,10% na 10,80%, te prema F BiH sa 15,80% na 15,33%). U komparaciji sa drugim kantonima, Zeničko-dobojski kanton u 2007. godini je po ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni zauzimao treće mjesto (iza Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona), dok je po pokrivenosti uvoza izvozom ZDK bio na drugom mjestu (iza Bosansko-podrinjskog kantona). Udio ZDK u ukupnom izvozu Federacije BiH za 2007. godinu bio je 21,33%, a u uvozu 8,95%. Najveći udio u izvozu Kantona za 2007. godinu imale su općine Zenica (45,02%), Tešanj (12,08%) i Visoko (26,94%), a u uvozu Zenica (34,59%), Tešanj (23,34%) i Visoko (17,45%). Najznačajniji vanjskotrgovinski partneri Federacije BiH su: Austrija, Češka, Njemačka, Hrvatska, Mađarska, Italija, Slovenija, Turska, Srbija, Švicarska, SAD i Velika Britanija. Najveći izvoznici iz Zeničko-dobojskog kantona su: Mital Steel Zenica i Prevent cuting, koji se nalaze među 10 najvećih izvoznika u F BiH. Najveći uvoznik u ZDK su Mital Steel Zenica i Hifa oil, koji se nalaze među 10 najvećih uvoznika u F BiH.

2.1.4. Zaposlenost i plaće  U Tabeli 9. dati su podaci o broju zaposlenih i prosječnim neto plaćama. Na kraju 2007. godine u Kantonu je bilo zaposleno 72 383 lica, što je za 8,09% više u odnosu na prosjek u 2006. godini. U ukupnom broju zaposlenih u Federaciji BiH Kanton učestvuje sa 17,09%. Najveća zaposlenost u Kantonu prisutna je u području prerađivačke industrije i čini 31,03% ukupno zaposlenih. U istoj tabeli dati su i podaci o prosječnim neto plaćama. Na kraju 2007. godine prosječna plaća u Kantonu je bila 568,07 KM i veća je za 18,4 % u odnosu na prosjek u 2006. godini. U odnosu na prosjek u Federaciji BiH, prosječna neto plaća u Kantonu je veća za 18,47%. Najveća prosječna neto plaća u Kantonu evidentirana je u području finansijskog poslovanja (895,98 KM) i snabdjevanju električnom energijom, gasom i vodom (1 064,12 KM), dok je najniža u području ugostiteljstva (330,77 KM). Tabela 9. Zaposlenost i plaće (I 14)

Broj zaposlenih Prosječna neto plaća u KM

Q 2006 XII 2007 Index

XII 2007 / Q 2006

Q 2006 XII 2007 Index

XI 2007 / Q 2006

UKUPNO 66.658 72.383, 108,9 479,97 568,07 118,4

U Tabeli 6. prikazani su podaci o broju zaposlenih i prosječnim neto plaćama. Indeks broja zaposlenih na kraju 2007. godine u odnosu na prosječnu zaposlenost u 2006. godini povećan je u većini općina (Doboj Jug 132,3 i Maglaj 128,8). Istovremeno je indeks smanjen u tri općine (Olovo 94,2; Vareš 96,9, i Zavidovići 96,3). Indeksi prosječne neto plaće na kraju 2007. godine u odnosu na prosjek u 2006. godini povećane su u svim, a bitno u općinama Breza (140,0), Maglaj (123,6) i Kakanj (129,4). Posmatrano prema stručnoj spremi zaposlenih (31. mart 2007. godine), izuzev zaposlenih u odbrani, obrtu i slobodnim profesijama, od ukupno 59380 lica u Kantonu je bilo 5.535 sa VSS

34

(od čega 76 doktora i 113 magistara); 4 090 sa VŠ, 19 066 sa SSS, 15 387 sa KV spremom, te 4442 sa VKV, 10 860 sa NS, PK i NK spremom. Prema istom statističkom istraživanju broj zaposlenih je u starosnoj grupi 40 – 44 godine 10 577 lica, u grupi 19 – 39 godina 24 563, a u grupi 45 – 64 evidentirano je 24 150 lica.

2.1.5. Nezaposlenost  Na kraju 2007. godine u Kantonu je evidentirano ukupno 68202 nezaposlenih lica (prijavljenih u Zavodu za zapošljavanje), što je za oko 3,3% manje u odnosu na isti period 2006. godine. Komparativni podaci po općinama za 2006. godinu dati su u Tabeli 10. Za uočavanje realnih činjenica u pogledu nezaposlenosti nije od presudne važnosti samo kvalitet statističkih podataka, koncept iskazivanja nezaposlenosti, koncepti iskazivanja pokazatelja i kretanja kod nezaposlenosti već i dublja strukturalna i suštinska analiza, što nije dominantni predmet i cilj ove informacije. Cijeni se da je obim datih pokazatelja dovoljan za odgovarajuću elaboraciju ovog pitanja u okviru teme koju obrađuje. Ovi podaci su prikazani po stručnoj spremi u Tabeli 11. Najveći broj nezaposlenih evidentiran je u Općini Zenica (22019), što je 32,28% od ukupnog broja nezaposlenih u Kantonu i manji je u odnosu na isti period 2006. godine za 4,5%. Posmatramo prema stručnoj spremi, najveći broj nezaposlenih u ukupnom broju nezaposlenih u Kantonu evidentiran je u strukturi KV (38,9%) i NKV (35,8%). Tabela 10. Komparativni podaci nezaposlenosti

Broj nezaposlenih Index

2007. 2006. 2006. 2007.

UKUPNO: 70.583 68.202 96,7 Tabela 11. Nezaposlene osobe prema stručnoj spremi (decembar 2007. g.) (I 14)

Općine Ukupno VSS VŠS SSS NSS VKV KV PKV NKV

UKUPNO 68.202 715 539 12.269 301 656 26.576 2.686 24.460

2.2.PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA  

2.2.1. Proizvodnja metala i metaloprerada  U oblasti proizvodnje metala i metalopreradi nastavlja se trend povećanja obima i asortimana proizvodnje, te poboljšavanja poslovnih pokazatelja kod većine privrednih društava iz djelatnosti proizvodnje metala i metaloprerade, izuzev iskazane stagnacije i smanjenja broja zaposlenih. U djelatnosti proizvodnje metala, privredno društvo Arcelor Mittal d.o.o. Zenica sa uposlenih oko 3400 radnika uz ostvarenje povećanja fizičkog obima proizvodnje sa indeksom 105,3%, ostvarilo je zavidne poslovne rezultate kroz povećanje ukupnog prihoda za 21,2%, uz

35

ostvarenje dobiti (10,9% od ukupnog prihoda). Optimizacija proizvodnje na novoj 100-t elektrolučnoj peći rezultirala je proizvodnjom čelika od 533304 t (108,8%), valjanih proizvoda 548374 t (104,6%) i kovanih proizvoda 14502 t (106,6%), uz ostvarenje plasmana na ino stranom tržištu u visini od 63%. U završnoj fazi su i aktivnosti na pokretanju integralne proizvodnje. Naznačeni su i problemi, te očekivanje pomoći od Kantona oko uknjiženja nekretnina sa Željezarom Zenica, te obezbjeđenja odgovarajućih uvjeta za školovanje kadrova koji nedostaju (elektro, građevinske, metalurške i mašinske struke). Privredna društva iz oblasti metaloprerade nastavljaju trend povećanja obima proizvodnje, dobre iskorištenosti raspoloživih kapaciteta i ostvarenja dobrih poslovnih pokazatelja. Permanentno se ostvaruje visok procenat izvoza do fantastičnih 97% koji su ostvarila privredna društva FAD d.d. Tešanj i Enker d.d. Tešanj, te preko 90% ostvarenog izvoza kod preduzeća Pobjeda d.d. Tešanj i Mann Hummel BA d.d. Tešanj. Uspješno provedena privatizacija uz orijentaciju ka inostranom tržištu i obezbjeđenje međunarodnih standarda kvaliteta omogućavaju planiranja razvojne politike povećanja obima proizvodnje, uvođenja novih tehnologija i proizvodnog asortimana. Za uspješnu realizaciju razvojnih projekata očekuju se brže rasterećenje privrede i stvaranje povoljnijeg ambijenta za investiranje, uz potenciranje neophodnosti uvođenja mehanizama stimulacije izvoza, pojednostavljenje carinske procedure, lakše obezbjeđenja viza i ostalo. (I 15)

2.2.2. Tekstilna i industrija kože, obuće i gume  Privredno društvo KTK Visoko d.d. Visoko sa uposlenih oko 1.200 radnika uz ostvareno smanjenje proizvodnje i ukupnog prihoda za približno 30% u odnosu na 2006. godinu, ostvarilo je gubitak što iznosi cca 70% ostvarenog ukupnog prihoda. Gubici su najvećim dijelom uzrokovani velikim udjelom nepovoljnih „lohn“ poslova, visokom cijenom sirove kože i ostalih hemijskih preparata, nemogućnošću učešća na tenderima zbog neizmirenih obaveza po osnovu poreza i doprinosa, te blokade cjelokupne imovine preduzeća. Nad privrednim društvom KTK Visoko nije proveden ni postupak privatizacije (u nadležnosti Federalne agencije za privatizaciju). U većini preduzeća i u postprivatizacijskom periodu nastavljen je trend negativnog poslovanja, obustava rada i prekida poslovne aktivnosti. Privatizacija nije uspjela riješiti nagomilanu problematiku, posebno u preduzećima privatiziranim metodom Javnog upisa dionica, pri čemu nije ušao svjež kapital. Nad preduzećem Polet Kakanj vodi se stečajni postupak, a realno je očekivati i pokretanje stečajnog postupka nad preduzećima Mahnjača Žepče i Sloga Tešanj, uzrokovanog nemogućnošću iznalaženja rješenja otplate zaostalih obaveza i izlaska iz krize u postprivatizacijskom periodu. Preduzeće Vitex d.d. Visoko sa uposlenih oko 400 radnika, privatizirano metodom JUD-a ostvarilo je povoljnije poslovne rezultate u odnosu na 2006. godinu i povećanje ukupnog prihoda za cca 40% uz ostvarenje gubitka u visini od 56% ostvarenog prihoda. Program restruktuiranja već daje neke efekte ali je neophodna pomoć države kroz donošenje zakonske regulative u rješavanju općeprisutne problematike. Traži se adekvatna podrška prijedloga da se zaostale obaveze izmire, te da se zaostale obaveze za zdravstveno osiguranje otpišu, jer se nisu ni mogle koristiti usluge. Mogućnosti Vlade Kantona u ovim i sličnim situacijama su ograničene. Nasuprot neprevaziđene problematike većine bivših državnih preduzeća iz oblasti tekstilne i industrije kože, obuće i gume, razvija se veći broj novih preduzeća sa privatnim kapitalom. Ova preduzeća su fleksibilnija, neopterećena zaostalim obavezama, ostvaruju dobre

36

poslovne rezultate uz ostvarena povećanja obima proizvodnje i zaposlenosti i planove proširenja kapaciteta, uvođenja novih tehnologija, što se vidi u tabelarnom pregledu dostavljenih pokazatelja kod privrednih društava Alma Ras Olovo, Trend-tex d.o.o Tešanj i Meteortex d.o.o. Kakanj i dr. Posebnu ekspanziju u poratnom periodu ostvarilo je pirvredno društvo Prevent Visoko iz Visokog, koje trenutno upošljava preko 1500 lica. (I 15)

2.2.3. Proizvodnja celuloze, papira, prerada drveta i proizvodnja proizvoda od drveta  Slično kao i kod tekstilne i industrije kože, obuće i gume, prijeratna velika preduzeća djelatnosti prerade drveta sa većinskim državnim kapitalom utjecala su na iskazani najveći podbačaj fizičkog obima industrijske proizvodnje (indeks 2007/2006 je 66,1%). Privredna društva IP Krivaja Zavidovići i ŠIP Stupčanica Olovo posluju sa gubitkom već dugi niz godina, sa usložnjavanjem problematike i iskazivanjem sve slabijih proizvodnih pokazatelja. Iz istih razloga nad preduzećem DI Zvijezda d.d. Vareš pokrenut je stečajni postupak. Stečajni upravnik preduzeća Stupčanica Olovo je uporedo sa provođenje stečajnog postupka organizirao proizvodnju sa manjim brojem radnika (ranije iskazan tehnološki višak), uz ostvarenje smanjenja indeksa ukupnog prihoda od 55,2%, te negativan poslovni rezultat uz procentualno smanjenje gubitaka u odnosu na 2006. godinu. Nasuprot izraženoj problematici i slabim poslovnim pokazateljima preduzeća iz djelatnosti prerade drveta na području Kantona egzistira veći broj novoregistriranih privatnih preduzeća djelatnosti proizvodnje namještaja i proizvoda od drveta (finalizacija), koja sa svojim novim tehnologijama, opremom i fleksibilnošću pronalaze mjesto na domaćem tržištu, što dokazuje ostvareni indeks fizičkog obima proizvodnje u iznosu od 139,3%. (I 15)

2.2.4. Proizvodnja nemetalnih mineralnih proizvoda i ostalo  U ovoj proizvodnoj oblasti nastavlja se trend povećanja obima proizvodnje i usluga, te ostvarenja dobrih poslovnih pokazatelja u djelatnostima vezanim za građevinarstvo, izgradnju i sanaciju infrastrukture, što se očituje kroz ostvarenje indeksa fizičkog obima proizvodnje nemetalnih mineralnih sirovina od 111,4%. Privredno društvo Tvornica cementa d.d. Kakanj koje upošljava oko 370 radnika ostvarilo je proizvodnju cementa od 712050 t (index 111,47%), sa ostvarenim povećanjem indeksa ukupnog prihoda za 39,7%, te procentualno najviše iskazanom dobiti u odnosu na ukupan prihod (35,2%). Ovako dobrim poslovnim pokazateljima pored zalaganja uprave i svih zaposlenih doprinijelo je i znatnije povećanje cijena cementa. Može se uočiti da najveći broj privrednih društava iz ovih djelatnosti ostvaruju odlične poslovne pokazatelje kroz znatnije povećanje obima proizvodnje i ukupnog prihoda uz poslovanje sa dobiti. Privredna društva AME d.o.o. Breza i NBI Ćurić d.o.o. Žepče ostvarila su i enormna povećanja kapitala kroz realizaciju novih investicionih projekata. Privredna društva AME Breza i PAM glas d.o.o. Doboj Jug ostvarila su i znatnije povećanje broja uposlenih. (I 15)

37

2.3. ENERGETIKA 

2.3.1. Električna energija  

U energetskoj oblasti proizvodnja električne energije ima dominantnu ulogu. U ZDK nalazi se jedna od dvije termoelektrane u Federaciji Bosne i Hercegovine, te je osnovna proizvodnja i bazirana na TE Kakanj u Kaknju, a preostali, mali dio, na industrijske termoelektrane (Arcelor Mittal d.d. Zenica i Natron Hayat d.d. Maglaj), koje zadovoljavaju samo dio vlastitih potreba. Na području Kantona nije instalirana nijedna velika hidroelektrana.

2.3.2.  Derivati nafte  Snabdijevanje derivatima nafte u Kantonu odvijalo se nesmetano i u kontinuitetu. Realizacija uvoza u 2007. godini u obimu od 205365 tona daje podatak godišnjeg izvršenja, što istovremeno ukazuje da je u 2007. godini posvećena veća pažnja mjerama kontroliranog uvoza naftnih derivata na graničnim prijelazima Federacije Bosne i Hercegovine. I pored pozitivnih pomaka, koji su primijetni u podizanju kvaliteta naftnih derivata, da bi se održao rastući trend, neophodne su stalne kontrole.

2.3.3.  Prirodni gas 

Potrošnja prirodnog gasa u Zeničko-dobojskom kantonu u 2007. godini ostvarena je u ukupnoj količini 59944 [1000 Sm3]. Planirani uvoz/potrošnju bilo je potrebno povećati zbog značajnog povećanja planirane potrošnje privrednog društva Arcelor Mittal d.d. Zenica.

2.4. RUDARSTVO – EKSPLOATACIJA MINERALNIH SIROVINA 

2.4.1. Eksploatacija uglja  Proizvodnju uglja, koja je u Zeničko-dobojskom kantonu u oblasti eksploatacije mineralnih sirovina dominantna, vrše tri privredna društva i to:

• Rudnik mrkog uglja Breza d.o.o. Breza, • Rudnik mrkog uglja Kakanj d.o.o. Kakanj i • Rudnik mrkog uglja Zenica d.o.o. Zenica.

S obzirom na činjenicu da je ugalj osnovni domaći energetski resurs, kao i to da navedena tri rudnika zapošljavaju značajan broj radnika, ovlaštenja i obavezu vlasnika državnog kapitala u navedenim privrednim društvima vrši Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. U Federaciji Bosne i Hercegovine proizvodnja uglja je osnova za proizvodnju električne energije, a ugalj u ukupnom energetskom potencijalu zauzima veoma značajan udio. Eksploatacione rezerve lignita i mrkog uglja u Federaciji BiH iznose oko 1,5 milijardi tona, što je nezamjenjiv energetski potencijal. Dio godišnje proizvodnje, u iznosu od 83%, prodaje se JP Elektroprivreda BiH d.d. za potrebe termoelektrana u Tuzli i Kaknju. Preostale

38

količine godišnje iskopanog uglja prodaju se industriji i ostalim potrošačima u iznosu od 14%, a u susjedne države izvozi se oko 3%. Ukupno planirana proizvodnja uglja u 2008. godini u rudnicima na području ZDK iznosi 1998500 tona, a planirana u 2007. godini je bila u iznosu od 1824000 tona.

2.4.2. Eksploatacija nemetalnih mineralnih sirovina 

U eksploataciji nemetalnih mineralnih sirovina osnovne karakteristike proizvodnje u 2007. godini su dominantnost proizvodnje laporovitih krečnjaka za potrebe Tvornice cementa Kakanj, proizvodnja kamenih agregata za betone, asfalte, tampone i drugu primjenu u građevinarstvu i proizvodnju ciglarskih glina. Tabela 12. Prikaz koncesionara mineralnih resursa u 2007. godini

Koncesionar Sjedište Resurs

TVORNICA CEMENTA KAKANJ d.d. Kakanj Kakanj

Krečnjak, laporac

IGM d.d. Visoko

Visoko

gline

BBM-AMFIBOLITd.o.o. Vareš Vareš spilit

krečnjak

TRGOŠPED d.o.o. Kakanj Kakanj krečnjak

KRIVAJA-GRADNJA d.o.o. Zavidovići Zavidovići krečnjak

RKB-Rudnik krečnjaka d.o.o. Breza Breza krečnjak

BREZA DOM d.o.o. Sarajevo Sarajevo krečnjak

BOSNAPUTEVI d.d. Sarajevo Sarajevo krečnjak

JAŠAREVIĆ KOP d.o.o. TEŠANJ Tešanj krečnjak

SANEX d.o.o. Breza Breza kvarcni pijesak

E&P d.o.o. Zavidovići Zavidovići dijabaz

39

2.5.  TRGOVINA, UGOSTITELJSTVO I TURIZAM 

2.5.1.  Opće stanje trgovine  Iako je trgovina prema broju registriranih privrednih subjekata u Zeničko-dobojskom kantonu dominantna privredna djelatnost, opće stanje može se ocijeniti nepovoljnim. Relativno je malo zastupljena trgovina na veliko, nedovoljan je broj trgovinskih objekata višeg nivoa, kao što su hipermarketi, supermarketi, superstore, moderno opremljene samoposluge i sl. U toku 2007. godine primijetno je blago povećanje broja supermarketa i savremeno opremljenih trgovačkih objekata čiji su osnivači kako domaće tako i strane firme, kao što su Konzum, Merkator, Interex, Bingo, DP market i drugi. Privatna trgovinska mreža, mala preduzeća i radnje su, uglavnom, smješteni u nedovoljno opremljenim i neplanski raspoređenim prodajnim objektima. Ne postoje adekvatni projekti, niti kreditne linije za finansiranje trgovinskih projekata. Ipak, može se konstatirati da je zbog liberalizacije trgovine, pa i nedovoljne obezbjeđenosti granica, tržište relativno dobro snabdjeveno, posebno proizvodima iz uvoza. Zbog toga su proizvodi domaćeg porijekla, u odnosu na uvezenu robu, još uvijek nedovoljno zastupljeni, bilo zbog sporog oživljavanja proizvodnje ili nedovoljno razvijene svijesti o kupovini domaćeg proizvoda, naravno, uz uvjet optimalnog kvaliteta o ispunjavanju ostalih uvjeta. Zbog toga bi osnovni zadatak svih struktura u narednom periodu trebalo da bude oživljavanje domaće proizvodnje i promocija domaćih proizvoda, gdje bi i trgovina mogla da ima značajnu ulogu stvaranja uvjeta proizvodnje za vlastite potrebe, posebno kada je riječ o doradi, pakovanju, te kooperantskim odnosima i slično. Na ovaj način stvorili bi se uvjeti da i trgovina postane značajan generator razvoja i oživljavanja privrednih aktivnosti. U Ministarstvu za privredu čine se značajni napori na promociji domaćih proizvoda, te praćenju i neposrednoj kontroli cijena. Također, potrebno je nastaviti i izvršiti privatizaciju privrednih subjekata u kojima Vlada Kantona vrši ovlasti i obaveze vlasnika državnog kapitala: Nova trgovina Žepče, Velepromet-maloprodaja Visoko i RMK promet Zenica. Vlada Zeničko-dobojskog kantona i Ministarstvo za privredu su u cilju uvođenja kontrole i zaustavljanja nekontroliranog rasta cijena, te provodeći mjere ekonomske politike u mjesecu decembru 2007. godine, a usljed poskupljenja osnovnih životnih namirnica (hljeba, mlijeka, brašna, ulja), donijele Odluku o mjerama neposredne kontrole cijena kojom su propisane maksimalne marže na cijene proizvoda i usluga od interesa za Zeničko-dobojski kanton.

2.5.2. Opće stanje ugostiteljstva i turizma  Na području Kantona ugostiteljsko-turističkom djelatnošću bavi se oko 100 privrednih subjekata i 25 agencija. Veliki broj je onih koji se ovom djelatnošću bave kao sporednom. Osnovni problemi koji karakteriziraju ovu granu su: nedovoljna uređenost prostora, nedefiniran turistički proizvod, nedovoljan kvalitet ugostiteljsto-turističkih usluga i izraženo mišljenje da se ovim djelatnostima može baviti svako, bez obzira na stručnost, stepen obrazovanja, starost itd. Međutim, ugostiteljstvo i turizam su djelatnosti koje zahtijevaju visok stepen znanja, sve moralne kvalitete i kulturu, zbog čega je u programu rada Ministarstva za privredu dato značajno mjesto ovoj djelatnosti. Značajni projekat iz ugostiteljsko-turističke djelatnosti, čiji je jedan od inicijatora i Vlada Zeničko-dobojskog kantona, je Projekat Historijski park srednjovjekovne Bosne u općinama Zenica, Kakanj i Visoko, te aktivnosti u saradnji sa Regionalnom razvojnom agencijom za region

40

Centralna BiH na Projektu Razvoj turizma i očuvanje prirodnih vrijednosti i kulturno-historijskih spomenika na području općina Vareš i Kakanj, sa posebnim osvrtom na stavljanje kraljevskog grada Bobovac u kontekst turističke ponude. U toku je realizacija i čitavog niza projekata u kojima učestvuje i Turistička zajednica Zeničko-dobojskog kantona. i Federalno ministarstvo okoliša i turizma, kao što su izrada strategije razvoja turizma u Federaciji BiH za period od 2008. do 2018. godine, edukacija turističkih vodiča, izrada turističke signalizacije u općinama i sl.

3. PROSTORNO UREĐENJE, RURALNI I URBANI PROSTOR 

3.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA  

U projekciji razvoja svih segmenata života i rada na području Kantona Prostorni plan ZDK teži dostizanju zacrtanih ciljeva, koji se mogu podijeliti na opće i posebne ciljeve prostornog razvoja. (I 16)

3.1.1. Opći ciljevi 

U opće ciljeve prostornog razvoja mogu se ubrojati: - humani razvoj kao stalan proces širenja izbora i mogućnosti ljudi da dostignu određeni nivo

blagostanja; - poštivanje ljudskih prava kao osnovnog principa u planiranju i organiziranju prostora; - valorizacija i zaštita vrijednosti prirodnih resursa, prirodnog i kulturnog naslijeđa; - obezbjeđivanje dostupnosti svim izvorima materijalnih dobara potrebnih za dostojan

standard života bez ugrožavanja okoline; - stvaranje uvjeta za dostupnost obrazovanju, nauci, kulturi, zdravstvu i socijalnoj zaštiti

svakom stanovniku; - uključivanje stanovnika u proces planiranja i provođenje planova; - profiliranje prostora Kantona kao ambijenta unosnog, održivog i visokoprofitabilnog

poslovanja; - stvaranje ambijenta ugodnog življenja podizanjem kvaliteta stanovanja, vodosnabdijevanja,

tehnološki kontrolisanog načina odvođenja i tretmana otpadnih voda, snabdijevanja energentima, saobraćajne dostupnosti i povezanosti, urbanog zelenila, zaštite okoline, socijalne sigurnosti, obrazovanja, zdravstva, kulture i sporta;

- obezbjeđivanje kvalitetne komunikacione povezanosti sa Evropom, regionom jugoistočne Evrope i svijetom;

- reduciranje nepovoljnih utjecaja na prirodnu i urbanu sredinu zagađenu industrijom, saobraćajem i dejstvima koja su imala direktan utjecaj na neposrednu okolinu (minirani prostori nastali u toku rata, klizišta, područja erozije, napuštena eksploataciona polja rudnika i sl).

41

3.1.2. Posebni ciljevi    Posebni ciljevi prostornog razvoja mogu se posmatrati u nekoliko područja: a) Održivi prostorni razvoj i uređenje - racionalna organizacija, korištenje i zaštita prostora; - određivanje odgovarajućih prostornih kapaciteta za urbani i ruralni razvoj; - policentrični sistem razvoja Kantona (disperzna koncentracija); - očuvanje bogatstva i raznolikosti pejzaža u okviru Kantona; - rekonstrukcija, unapređenje i razvoj transportne, energetske, vodoprivredne i

telekomunikacijske infrastrukture; - razvoj energetskih resursa u skladu sa zaštitom okoline; - ekonomski efikasnije korištenje zemljišta; - racionalno korištenje i eksploatacija voda, zaštita izvorišta, podzemnih i otvorenih vodnih

tokova; - smanjenje štetnih utjecaja na prirodnu sredinu, na urbanim i vanurbanim područjima

Kantona; - zaštita i uređenje graditeljskog i prirodnog naslijeđa i njegovo uključivanje u razvoj

Kantona; - sprječavanje disponiranja industrijskog otpada bez njegovog prethodnog zaštitnog tretmana; - zaštita ljudi i dobara od elementarnih nepogoda; b) Održivi ekonomski razvoj - profiliranje prostora kao ambijenta pogodnog za održivu ekonomiju; - profiliranje prostora kao ambijenta profitabilne ekonomije; - uvođenje tržišnog sistema korištenja zemljišta; - definiranje ekonomske kulture kao historijskog atributa samoodrživosti zajednice; - stvaranje uvjeta za realizaciju ekonomskog regionalnog1 razvoja Kantona (prema kome osam

općina Kantona pripada Regiji Centralne BiH, a četiri općine Kantona,Visoko, Breza, Vareš i Olovo, pripadaju Sarajevskoj regiji) kroz:

- razvijeno produktivno okruženje (uglavnom prerađivačka industrija, poljoprivreda, energetika i umreženi sektor malih i srednjih preduzeća), zajedno sa inovativnim i efektivnim uslugama za poslovnu podršku, - razvijen pristup infrastrukturi i turizmu, uz korištenje geostrateških položaja regija i jaka obaveznost prema okolišu,

1 Složena državno-administrativna organizacija BiH sprječava realizaciju reformi i proces tranzicije prema planiranoj dinamici. Stoga Međunarodna zajednica kreira regionalni koncept ekonomskog razvoja u cilju ubrzavanja reintegracije BiH i povećanja konkurentnosti na putu pristupanja Evropskoj uniji. U tu svrhu je unutar BiH utvrđeno pet specifičnih regija, a, kako je navedeno, Zeničko-dobojski kanton pripada Regiji Centralne BiH i Sarajevskoj regiji.

42

- visoko razvijeno tržište rada bazirano na prilagođenim ljudskim resursima i tehnološkim ostvarenjima, - razvijena socijalna kohezija, koju održavaju partnerstvo i saradnja između privatnog i javnog sektora; c) Demografski razvoj - stvaranje uvjeta za normalizaciju ukupnih demografskih procesa i poklanjanje potrebne

pažnje obnavljanju stanovništva Kantona; - stvaranje uvjeta za demografsku revitalizaciju i obnavljanje naseljavanja ruralnih područja; d) Upravljanje - uspostavljanje sistema upravljanja razvojem Kantona, koji će na bazi stečenog

pravno-političkog sistema, omogućiti da vlast ostvaruje istinske interese građana, razvijajući pri tom zajedničko opredjeljenje da se razvoj mora zasnivati na primjeni nauke, znanja i informacija.

3.2. PROJEKCIJA PROSTORNOG RAZVOJA 

3.2.1. Osnovne karakteristike Kantona  

Zeničko-dobojski kanton, kao jedan od deset kantona Federacije BiH, prostire se na površini od 3 326 km2 i po veličini zauzima četvrto mjesto u Federaciji Bosne i Hercegovine. Obuhvata 12 općina, i to: Breza, Doboj Jug, Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zenica i Žepče. Na području Kantona živi oko 400000 stanovnika, što čini 17,2 % ukupnog broja stanovnika Federacije BiH. Po broju stanovnika nalazi se na trećem mjestu u Federaciji BiH, iza Tuzlanskog i Sarajevskog kantona.

3.2.2. Geografski i geoprometni položaj 

Zeničko-dobojski kanton graniči na istoku, sjeveru i sjeverozapadu sa Republikom Srpskom, na sjeveroistoku sa Tuzlanskim kantonom, na zapadu sa Srednjobosanskim kantonom i na jugu sa Kantonom Sarajevo. Ima povoljne geoprometne karakteristike, jer se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine kroz koji protiče najvećim dijelom rijeka Bosna, prolazi magistralni put M-17, željeznička pruga i dijelom izgrađena trasa autoputa na Koridoru 5C. Geoprometni položaj Bosne i Hercegovine, a samim tim i Zeničko-dobojskog kantona, veoma je povoljan za uspostavljanje najkraćih veza Zapadne Evrope prema Bliskom Istoku, i Srednje Evrope prema Mediteranu.

43

3.2.3. Stanovništvo 

Uvjeti i okolnosti u kojima je rađeno istraživanje predstavljali su ozbiljna ograničenja. Prije svega, u Bosni i Hercegovini nije bilo popisa stanovništva od 1991. godine, zbog čega nedostaju mnogi relevantni podaci potrebni za jednu ovakvu dugoročnu projekciju, naročito oni koji se odnose na biološku strukturu stanovništva. Umjesto stvarnih podataka o ovim strukturama, danas postoje samo njihove aproksimacije, što iz razumljivih razloga nema istu vjerodostojnost kao izvori koje nudi popis stanovništva. Uz ovo, ratno pustošenje od 1992. do 1995. godine demografski je destruiralo Bosnu i Hercegovinu u toj mjeri da u zemlji živi 700000 do 1000000 manje stanovnika nego što bi to bilo da se nije dogodilo ratno razaranje. Time je zahvaćeno čitavo područje Bosne i Hercegovine, pa samim tim i Zeničko-dobojski kanton. Date su dvije varijante projekcije broja stanovnika. U prvoj varijanti (varijanta A) je pretpostavljeno da će se demografski dinamizam odvijati spontano, bez utjecaja neke razvojne i populacione politike, a u drugoj varijanti (varijanta B) osjeća se utjecaj aktivne razvojne i populacione politike.

3.2.3.1. Broj stanovnika od 1991. do 2005. godine 

Razvoj stanovništva Zeničko-dobojskog kantona od 1991. godine odvijao se u nenormalnim okolnostima. Ratno pustošenje izvršilo je glavni utjecaj na taj razvoj, što je dovelo do velikog poremećaja u reprodukciji i svim ostalim aspektima demografskog kretanja. Veliki broj stanovništva napustio je svoja prebivališta, dok se značajan dio populacije iz drugih područja Bosne i Hercegovine nastanio u ZDK u svojstvu raseljenih osoba.

 3.2.3.2. Projekcija broja stanovnika od 2009. do 2029. godine prema varijanti A  

U ovoj varijanti projekcije polazi se od nekoliko pretpostavki: - u vezi s Prostornim planom Zeničko-dobojskog kantona 2009 – 2029. godine neće biti

posebne razvojne niti populacione politike; - demografska tranzicija će se odvijati spontano, stvarajući i dalje slične efekte kao u

proteklom razdoblju; - kretanje stanovništva u svim njegovim relevantnim aspektima odvijat će se opadajućim

trendovima; - stopa povratka raseljenih osoba i izbjeglica neće se povećati; - broj stanovnika Kantona počet će se smanjivati od 2011. godine. - od 2002. do 2015. godine na ovom području bit će manje stanovnika za blizu 2% (godišnji

prosjek smanjenja 0,1%), a u razdoblju od 2015. do 2027. godine broj stanovništva će se smanjiti za 5% (godišnje 0,5%).

44

Tabela 13. Projekcija broja stanovnika prema varijanti A (I 17)

Rb

Općina

2002.

2015.

2029.

Broj

Broj

Stopa rasta

Broj

Stopa rasta

Ukupno

398.419 390.832 -0,1

371.249 -0,5

3.2.3.3. Projekcija broja stanovnika od 2009. do 2029. godine prema varijanti B 

Osnovne pretpostavke za projekciju stanovništva Kantona i općina prema varijanti B mogu se svesti na slijedeće stavke: - postojanje aktivnije razvojne politike kako bi se gradovima na području Kantona i općinama

podigla sposobnost za stvaranje novih radnih mjesta i privlačenje stanovništva iz drugih krajeva;

- preduzimanje određenih mjera populacione politike usmjerenih na zaustavljanje pada, a zatim i izvjesnog povećanja nataliteta;

- doći će do oživljavanja povratka raseljenih i izbjeglih iz skupine mlađeg naraštaja; - efekti demografske tranzicije iz ratnog razdoblja bit će ublaženi. Ostvarivanjem nabrojanih pretpostavki nastat će povoljniji uvjeti za budući razvoj stanovništva na prostoru Kantona u cjelini i općina pojedinačno. Može se očekivati da će se broj stanovnika u Kantonu od 2002. do 2015. godine povećati za oko 4,3 % (godišnji porast 0,3%), a od 2015. do 2027. godine za nešto više od 4 % (godišnja stopa rasta 0,4%). Tabela 14. Projekcija broja stanovnika prema varijanti B (I 17)

Rb

Općina

2002.

2015.

2029.

Broj

Broj

Stopa rasta

Broj

Stopa rasta

Ukupno

398.419 415.405 0,3 432.230

0,4

Prema naprijed navedenom, na prostoru Kantona do kraja planskog perioda prema varijanti A će živjeti 371249 stanovnika, a prema varijanti B 432230 stanovnika.

3.2.4. Projekcija razvoja naselja i centara 

Analizom i valorizacijom postojeće mreže naselja na području Kantona napravljena je projekcija budućeg razvoja, na način razvijanja i unapređivanja već oformljene policentrične

45

strukture. Realizacijom policentričnog razvoja naselja treba da se obezbijedi uravnoteženost cjelokupne teritorije Kantona. Međutim, kroz tendenciju formiranja metropolskih područja Sarajeva i Zenice, javlja se velika koncentracija stanovništva, velike razlike između stope agrarizacije i stope urbanizacije i sl, što predstavlja značajan problem. Kako bi se prevazišli navedeni problemi, neophodno je izvršiti korekciju ispoljenih tendencija, koje se sastoje u izmjeni razvojnih prioriteta u privredi (uloga sela u razvojnoj politici, razvoj poljoprivrede), te u bržoj i potpunijoj urbanizaciji sela, posebno kroz razvoj centara nižeg reda na nivoima općina. Razvoj ovakvih urbanih centara, koji su međusobno povezani infrastrukturnim sistemima, treba da omogući razvoj gravitirajućih područja, odnosno razvoj cjelokupnog teritorija Kantona. Osnovnu ulogu u razvoju Kantona imat će regionalni centar, grad region i općinski centri. Grad region predstavlja sistem u kojem se razvija industrija, poljoprivreda, kultura, rekreacija, stanovanje, odnosno funkcije koje mogu da se spoje u efikasne funkcije, poštujući dnevne, periodične i vanperiodične individualne, porodične i društvene potrebe. On se bazira na policentričnom sistemu, „gradu“ u društveno-ekonomskom sistemu i „regionu“ u geografskom i političkom sistemu, odnosno, predstavlja policentričan sistem aglomeracije povezan u jedinstven sistem na bazi komplementarnosti i kooperativnosti funkcija, tako da u ekonomskom, prostornom i administrativnom pogledu čini cjelinu. Administrativna cjelina nije čvrsto vezana, ali je veoma bitna funkcija zajedničkog planiranja i usmjeravanja razvoja na cijeloj teritoriji. Uz grad region neophodno je razvijati i urbane regije unutar oformljenih aglomeracija (Kakanj, Visoko, Maglaj i dr). Po svojoj strukturi aglomeracije su složeni sistemi sastavljeni od čitavog spleta naselja različitog tipa i njihovih karakteristika, ali međusobno organski povezanih u urbanu regiju, odnosno regionalni grad (Zenica – Kakanj), gdje je važno naglasiti da se pored geoprostornog i lokacijskog segmenta na prostorima Zenice i Kaknja nalaze komplementarni razvojni potencijali (rudnici uglja, termoelektrana, rekreativna područja, zaštićene zone i spomenici kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, termalni izvori i dr), koji omogućavaju formiranje jednog od polova razvoja Bosne i Hercegovine. U narednom periodu, uz razvoj urbanih regija, potrebno je razvijati i razvojne osovine (Koridor 5C, željeznička pruga, telekomunikacijska i energetska infrastruktura i dr) čiji je zadatak prenošenje impulsa na širi prostor. Osim razvojne osovine u dolini rijeke Bosne veoma su bitne i ostale razvojne osovine locirane u dolinama rijeka Lašve, Usore i Krivaje. Modernizacijom postojećih, kao i izgradnjom novih puteva, doći će do povezivanja područja lociranih na teritoriji Kantona, što će omogućiti razvoj privrede, turizma i tehnologije, te razvoj centara (regionalnog i općinskog) međusobno povezanih u okviru kojih će se razvijati funkcije na bazi prirodnih i stvorenih uvjeta, kao što je razvoj banjsko-lječilišnog i rekreativnog turizma na područjima općina Kakanj, Olovo i Tešanj, prerada drveta na području općina Vareš, Olovo, Kakanj i Zavidovići, te razvoj rudarstva u Zenici, Brezi i Kaknju. Planirani sistem naselja bazira se na policentričnom modelu koji je hijerarhijski struktuiran na više nivoa (kantonalni centar, subkantonalni centar, općinski centri) i komplementaran u smislu razvoja funkcija svih nivoa prema komparativnim prednostima pojedinih područja.

46

Na osnovu analize postojećeg sistema naseljenih mjesta i gravitacijskih sprega utvrđena su središta pojedinih područja (žarišta), koja čine okosnicu razvoja policentričnog modela u kome su centralna naselja diferencirana na sljedeći način:

Formacija grad region I Primarni centar (središte Kantona – grad Zenica) II Sekundarni centri

II A – u sklopu grada regiona (općinski centar Kakanj) II B – ostali sekundarni centri (općinski centri Visoko, Zavidovići, Tešanj)

III Tercijarni centri (općinski centri Maglaj, Breza, Žepče) IV Kvartarni centri (općinski centri Olovo, Vareš, Usora i Doboj Jug).

Planirani centri različitog nivoa podići će urbana obilježja na viši nivo, omogućiti porast gravitacionog utjecaja i obezbijediti disperzan razvoj uslužnih djelatnosti u prostoru, te njihovu dostupnost cjelokupnoj populaciji Kantona. Najznačajnija uloga manjih razvojnih žarišta (ostali općinski centri) je teritorijalno širenje procesa urbanizacije, odnosno strukturalni preobražaj seoskih naselja. Da bi se ovo obezbijedilo, neophodno je, uz razvoj saobraćajne mreže, posvetiti pažnju i razvoju ostale infrastrukture, što će postati primaran uvjet za razvoj policentričnog sistema naseljenih mjesta na teritoriji Kantona.

3.3. POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE I POLJOPRIVREDA 

3.3.1. Poljoprivredno zemljište 

U skladu sa ulogom i značajem koji se u svijetu i u našoj zemlji pridaju tlu kao faktoru bioprodukcije, nužno se nameće neophodnost da se tla sačuvaju i zaštite od korištenja u druge svrhe. U tom smislu izrada karte upotrebne vrijednosti zemljišta je neophodna kao osnova za buduće prostorno uređenje koje je bazirano na naučnim istraživanjima ekoloških uvjeta biljne proizvodnje unutar kojih pedološke karakteristike imaju vrlo važan, skoro odlučujući značaj. Karakteristike tla Zeničko-dobojskog kantona valoriziraju se kroz klimu, reljef, hidrografiju, geološko-petrografske karakteristike, zastupljenost tipova tla, te kroz reone i zone.

3.3.1.1. Zemljišni resursi  

Od ukupne površine Kantona na poljoprivredne površine otpada 21,78%, pod šumskom vegetacijom nalazi se 64,61% površine, a ostalo zemljište obuhvata 13,61%. Sve ovo ukazuje na znatno manje učešće poljoprivrednih površina (skoro duplo manje) u odnosu na šumsko zemljište, dok je neplodno zemljište najmanje zastupljeno. Poljoprivredno zemljište je u odnosu na šumsko jedino više zastupljeno u općinama Doboj Jug, Tešanj i Usora. Najveću površinu poljoprivrednog zemljišta ima Općina Zenica sa 16545 ha, a najmanju Općina Doboj Jug sa 561 ha. Najveći procenat poljoprivrednog zemljišta

47

ima Općina Usora sa 74,25%, a najmanji Općina Vareš sa 22,62 %. Šumskog zemljišta najviše ima na području Općine Zavidovići sa 41511 ha, a najmanje u Općini Doboj Jug sa 340 ha. Šumsko zemljište ima najveći procenat zastupljenosti u Općini Olovo sa 75,07 %, a najmanji u Općini Usora sa 23,14 %. Neplodnog zemljišta najviše ima na području Općine Zenica sa 3240 ha, a najmanje u Općini Doboj Jug sa 119 ha, dok je procentualna zastupljenost najveća u Općini Doboj Jug sa 11,67 %, a najmanja u Općini Olovo sa 1,60%.

3.3.2. Projekcija razvoja poljoprivredne proizvodnje 

Projekcija razvoja poljoprivredne proizvodnje na području ZDK data je na osnovu bilansa zemljišnih resursa i dosadašnjih oblika poljoprivredne proizvodnje, te bilansa potreba i mogućnosti proizvodnje poljoprivrednih proizvoda i to kroz: - projekciju uređenja poljoprivrednog zemljišta i organizaciju poljoprivredne proizvodnje, te - savremeni koncept proizvodnje hrane i održivi razvoj.

3.3.2.1. Savremeni koncept proizvodnje hrane i održivi razvoj  

Raspoloživi resursi nude veliku razvojnu šansu u proizvodnji zdrave hrane, što znači da savremeni koncept proizvodnje treba tražiti šansu u ponudi proizvoda iz programa ekološki održive poljoprivrede. Uz konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju potrebno je afirmirati i integralnu proizvodnju koja se zasniva na načelima prilagođavanja uzgoja bilja u stanišnim uvjetima i optimalnom korištenju agroekosistema (organo-biološko ratarstvo i povrtlarstvo, uzgoj voća i povrća prirodne kvalitete). U razvijenom svijetu izražen je trend povećanja ekološke organske proizvodnje i povećava se potražnja za zdravom hranom (posebno u urbanim sredinama), te raste svijest o potrebi napuštanja intenzivne tradicionalne proizvodnje koja ima negativne posljedice na životnu sredinu (zagađenje, degradacija zemljišta, onečišćenje voda, poremećaj bioceneze i sl).

3.4. ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA 

 3.4.1. Šumsko­gospodarska područja  

Zeničko-dobojski kanton po svojoj površini je jedan od većih u Federaciji Bosne i Hercegovine i zauzima oko 15% njezine teritorije. Ukupne površine šuma i šumskog zemljišta zauzimaju 64,61% teritorije ZDK, od čega je 47% šumskog zemljišta u državnoj svojini i 17,6 % teritorije Kantona u privatnoj svojini. Osnovni zadatak šumarske privrede je da u što kraćem roku proizvede najveću količinu najvrjednije drvne mase uz minimalne troškove i uz stalnu brigu očuvanja stabilnosti dotičnih ekosistema, pa je u svrhu toga uspostavljeno organizirano gazdovanje šumama u državnoj

48

svojini, na način uspostavljanja šumsko-gospodarskih područja (ŠGP). Šume Zeničko-dobojskog kantona pripadaju sljedećim šumsko-gospodarskim područjima - olovsko (šume na teritoriji općina Olovo, Vareš i Kakanj); - gornjebosansko (šume na teritoriji općina Visoko, Vareš, Kakanj, Breza i Zavidovići); - kakanjsko (šume na teritoriji općina Vareš, Kakanj, Zenica i Visoko); - krivajsko (šume na teritoriji općina Zavidovići, Žepče, Zenica, Olovo, Kakanj i Maglaj); - natron-usorsko-ukrinsko (šume na teritoriji općina Tešanj, Žepče, Usora, Maglaj, Doboj Jug). Šumsko-gospodarsko područje (ŠGP) je jedinstveni gospodarsko-proizvodni objekat, koji je organiziran po principu gospodarskih jedinica (GJ) i odjeljenja (GO). Sve površine šuma, sastojina u jednom ŠGO, jednakih ili približno jednakih stanišnih potencijala i proizvodnih tipova koji imaju isti krajnji proizvodni cilj, svrstavaju se u jednu prostornu ekološko-proizvodnu klasifikacionu jedinicu – gazdinsku klasu, čije se formiranje temelji na površinskoj zastupljenosti pojedinih vrsta drveća. Šume i šumska zemljišta razvrstavaju se na šire i uže kategorije, razvrstane u obrasle površine pod šumom zavisno od njihovog porijekla i neobrasle površine prema produktivnosti u šumarskom pogledu. Na području Kantona utvrđeno je šest širih kategorija šuma i šumskih zemljišta:

- visoke šume s prirodnom obnovom, - visoke degradirane šume, - šumske kulture, - izdanačke šume, - goleti ispod gornje granice privredne šume, - neproduktivne površine u šumarskom pogledu.

3.5. VODE I VODNA PODRUČJA 

3.5.1. Načini zahvatanja pitke vode 

Cijeli prostor Zeničko-dobojskog kantona u hidrološkom pogledu nalazi se u slivu rijeke Save, odnosno skoro u cijelosti u slivu rijeke Bosne, osim manjih dijelova na istoku i sjeveroistoku Kantona koji pripadaju slivu rijeke Drine. Rijeka Bosna protiče južnim, jugozapadnim, zapadnim i sjevernim dijelom Kantona. Duž toka kroz područje Kantona u rijeku Bosnu se ulijevaju veći vodotoci, kao što su Stavnja, Fojnička rijeka, Goruša, Radovljanska rijeka, Trstionica, Zgošća, Ribnica, Lašva, Babina rijeka, Kočeva, Gračanička rijeka, Bistričak, zatim Željeznica, Papratnica, Lješnica, Gostovićka rijeka, Krivaja i Usora, kao i veliki broj manjih vodotoka. Većina njih izvire na području Kantona i na kraju se ulijevaju u rijeku Bosnu. Rijeka Lašva spada u veće vodotoke, čije se samo ušće nalazi na teritoriji Kantona, a ostali dio sliva pripada Srednjobosanskom kantonu. Također, i sliv Fojničke rijeke najvećim dijelom leži van područja Kantona, a samo manji dio nizvodno od Kiseljaka pripada ZDK. Hipsometrijske karakteristike ZDK čine da je rijeka Bosna najdominantniji recipijent za

49

vode sa teritorije Kantona i sa susjednih kantona koji svojim dijelovima leže u slivu rijeke Bosne. Ovaj vodotok evakuira preko 90% voda sa područja Kantona prema rijeci Savi. Zahvatanje voda na Kantonu obezbjeđuje se putem:

- prirodnih izvora, - zahvatanja podzemnih voda, - zahvatanja voda na otvorenim vodotocima.

Izvori (vrela) predstavljaju površinsko istjecanje podzemnih voda koje se javlja kao posljedica specifičnih hidrogeoloških odnosa. Prirodni izvori vode za piće na području Kantona locirani su na teritorijama svih općina. U Kantonu egzistiraju značajni izvori pitke vode, kao što su: Vrelo Vrutak (Visoko), Milkino vrelo, Vrela Izbod, Vrelo Laz, i Mahmutovića rijeka (Breza), Vrelo Očevja (Vareš), Vrelo Izron (Zavidovići), Stog i Ilidža (Kakanj), te Vrelo Zeleni vir za vodosnabdijevanje Olova. Kada je u pitanju vodosnabdijevanje većih mjesta u Kantonu, može se konstatirati da tu postoji značajan problem. Grad Zenica najveći dio vode za piće obezbjeđuje sa izvorišta Kruščica, koje se nalazi na području Srednjobosanskog kantona, dok je vodosnabdijevanje općina Maglaj, Žepče, Tešanj i Usora, u sadašnjim uvjetima opterećeno problemima. Pored pobrojanih, kojima se trenutno Kanton koristi, treba navesti i vrelo značajno po izdašnosti, Vrelo Stijene u Varešu koje do sada nije zahvaćeno, a procjenjuje se u minimalnoj količini voda cca 70 l/s. Pored toga, na prostoru Općine Olovo postoji, također, kraško vrelo Orlja sa minimalnom izdašnošću preko 100 l/s. Najkvalitetniji oblik vodosnabdijevanja vodom za piće obezbjeđuje se eksploatcijom prirodnih akumulacija podzemne vode stacioniranih u akviferima intergranularnog ili karstno-pukotinskog tipa poroznosti. Podzemne vode na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona nalazimo u zaobaljima većih vodotoka. U prvom redu treba izdvojiti rijeku Bosnu u čijem aluvijonu egzistira akumulacija podzemnih voda koje se trenutno iskorištavaju na području Maglaja i Općine Doboj Jug. Pored zaobalja rijeke Bosne akumulacije podzemnih voda nalaze se i u zaobalju rijeke Usore, odakle se vrši vodosnabdijevanje općina Tešanj i Usora. Iako i uz ostale vodotoke na prostoru Kantona postoje indikacije o nalazištima podzemnih voda, te rezerve još uvijek nisu detaljno istražene. Pored toga, direktnim uvidom na terenu mogu se identificirati lokaliteti na kojima bez sumnje egzistiraju akumulacije podzemnih voda uz vodotok, ali nisu provedena detaljnija istraživanja, i u ovom trenutku nije moguće kvantificirati njihove rezerve. S obzirom na činjenicu da se potencijalni lokaliteti na kojima se mogu očekivati značajnije količine podzemnih voda nalaze duž rijeke Bosne i pod utjecajem su otpadnih voda gradova i industrije stacionirane na uzvodnome dijelu, to se vode zahvaćene na tim lokalitetima ne bi mogle upotrebljavati za piće bez prethodnog tretmana. Pored podzemnih voda u intergranularnoj sredini u zaobaljima vodotoka, u dijelovima Kantona gdje se pojavljuju karbonatne stijene, nalazimo i podzemne vode u akviferima karstno-pukotinskog tipa poroznosti. To su područja u općinama Breza, Vareš, Olovo, Zavidovići i pojedinim dijelovima općina Kakanj i Visoko. Voda za piće se zahvata i na otvorenim vodotocima za potrebe vodosnabdijevanja Zenice, Žepča, Maglaja i Kaknja. Najznačajniji zahvati voda za snabdijevanje pitkom vodom većih gradova u Kantonu

50

nalaze se na vodotocima Babina rijeka (Zenica), Ravna rijeka (Žepče), Bosna i Bistrica (Maglaj), na Trebačkoj rijeci, Mekiš-potoku i potoku Ponikva (Tešanj) za vodosnabdijevanje Tešnja i manjih naselja, te na rijeci Bukovici za vodosnabdijevanje Kaknja. Prostorna neujednačenost raspoloživih količina vode za posljedicu ima veoma skromne količine vode za piće u pojedinim općinama Kantona. U Tabeli 15. dat je pregled izvorišta sa kojih se pitkom vodom snabdijevaju pojedini općinski centri u Kantonu sa procijenjenom minimalnom izdašnosti ranga pojave jednom u dvadeset godina. Trenutno stanje vodosnabdjevenosti naselja vodom za piće u Kantonu je takvo da većina ima izražen deficit tokom sušnog perioda. Najizraženiji deficit trenutno je u općinama Maglaj, Žepče, Tešanj, Usora i Zenica. Nedostatak vode u navedenim gradovima posljedica je značajnog smanjenja kapaciteta raspoloživih izvorišta, te velikih gubitaka u vodovodnoj mreži.

3.5.2. Zaštita voda 

Prema projekciji stanovništva i razvoju privrede do 2030. godine za Kanton će biti potrebno obezbijediti dodatnih 1,39 m3/s pitke vode što zajedno sa trenutno zahvaćenim čini 25% raspoloživih količina u minimumu. Ukoliko se značajnije ne pokrenu aktivnosti na adekvatnoj zaštiti voda na teritoriji Kantona, zahvatanje dopunskih 1,39 m3/s pitke vode neće biti moguće, pa se planiraju sljedeće aktivnosti:

- zaštita izvorišta, - izgradnja akumulacija, - izgradnja uređaja za prečišćavanje otpadnih voda.

3.5.2.1. Zaštita izvorišta vode za piće  

Najkompleksniji vid zaštite vode je zaštita izvorišta vode za piće. Tabela 15. Pregled izvorišta po općinama sa utvrđenim sanitarnim zaštitnim zonama

Breza Mahmutovića rijeka (vrelo)

Doboj-Jug Havdine (podzemna voda)

Kakanj Bukovica (zahvat površinske vode)

Visoko Pitka voda (podzemna voda) Vrutak (podzemna voda)

Vareš Očevje (vrelo – usvojena odluka)

Usora Bare (vrelo) Alibegovići (vrelo)

51

Žabljak (vrelo) Beglerovac (vrelo) Ularice (vrelo) Makljenovac (vrelo)

Maglaj Misurići (podzemna voda)

Tešanj Jelah (podzemna voda) Stupa-Mekiš (zahvat vodotoka)

Zavidovići Izron suha (vrelo)

Zenica

Kruščica (vrelo) Babina rijeka (zahvat vodotoka) Strmešnjak (vrelo) Klopče (vrelo)

Žepče Ravna rijeka sa izvorima Matina voda, Novo vrelo, Klarića izvor, Mala rijeka, Ograjna izvori Bukovik i Jakovac, Izvor III Žepačkog vodovoda

Zaštita izvorišta podrazumijeva, u najširem smislu, zaštitu kompletnog hidrogeološkog sliva izvorišta. Zaštita cijelog sliva vrši se u tri različita režima, pri čemu se prva i druga zona štite strogim režimom zaštite, a treća zaštitna zona najslabijim zaštitnim režimom, ali sa jasno definiranim ograničenjima u korištenju prostora. Ako se promatra ukupna zahvaćena količina vode koja se trenutno koristi u Kantonu od 1,34 m3/s, veličina sliva sa koga se u minimalnim vodama prihranjuje izvorište tog kapaciteta, grubo iznosi oko 650 km2. To znači da bi se za zaštitu izvorišta vode, sa koga se zahvata navedena količina, trebao rezervirati prostor od 650 km2 ili oko 20 % površine Kantona. Dodatno zahvatanje količina od približno 1,4 m3/s, što su planske potrebe Kantona do 2030. godine, zahtijeva i rezervaciju prostora za zaštitu, čija površina iznosi oko 700 km2. Kada se zbroje površine potrebne za zaštitu izvorišta, skoro 40 % površine Kantona će biti neophodno rezervirati samo za tu namjenu. Približno jedna trećina te površine zahvatit će (Ia, Ib i II) zaštitne zone koje propisuju vrlo strog režim, a ostatak površine se može koristiti sa određenim ograničenjima. Iz tog razloga kod planiranja područja sa kojih treba obezbijediti vodu za piće, racionalnije je pribjegavati izgradnji regionalnih vodovoda, od pojedinačnog zahvatanja manjih izvorišta čije zaštitne zone u takvim slučajevima presijecaju područje i kompliciraju njegovo korištenje. Kod projektiranja zaštitnih zona veoma je važno izvršiti potreban obim istražnih radova, u cilju prikupljanja relevantnih parametara za racionalno i pouzdano definiranje područja koje treba štititi, a sve u cilju optimiziranja veličina zaštićenog područja i dobre zaštite bilo kog izvorišta.

3.5.2.2. Planirane akumulacije 

Zbog izgrađenosti područja realno je očekivati da se izgradnja većine planiranih akumulacija (u njihovom maksimalno planiranom kapacitetu) neće dogoditi u skorije vrijeme. S

52

druge strane, korisno djelovanje ovih akumulacija na popravljanje režima voda i odbrane od poplava moglo bi utjecati na opravdanost njihove izgradnje. Planirane akumulacije na području ZDK su: Buci (Fojnička rijeka), Gostović (Gostovića rijeka), Ribnica, Buk i Kamenica (Krivaja), Kruševo (Bioštica / Krivaja) i Vranduk (Bosna). S obzirom na protoke u rijeci Bosni (123 m3/s, prije ušća Usore), planirane akumulacije bi mogle ponuditi svega oko 15,8% „izravnanja“ protoka (kapacitet regulacije).

3.5.2.3.Uređaji za prečišćavanje otpadnih voda  

Izgradnja uređaja za prečišćavanje otpadnih voda značajno bi popravila sadašnje stanje. Prioritet pri izgradnji uređaja za prečišćavanje otpadnih voda treba da budu aglomeracije od preko 10000 ekvivalentnih stanovnika i općinski centri bez obzira na teret zagađenja koji ispuštaju. Ovakvim principom prečišćavanja otpadnih voda, komunalne otpadne vode prečišćavale bi se preko 70 %, a industrijske čak i preko 90%, s obzirom na činjenicu da bi izgradnjom uređaja u glavnim općinskim centrima bio obuhvaćen i najveći broj industrijskih pogona. Na ovakav način došlo bi do značajne redukcije tereta na teritoriji Kantona, te bi u tom smislu bilo moguće jednostavnije odabrati potencijalne lokalitete i vodotoke na kojima bi se mogli graditi vodozahvati za nedostajuće količine pitke vode, odnosno vode upotrebljivog kvaliteta i za sve druge industrijske, poljoprivredne, rekreativne i druge potrebe.

3.6. ENERGETSKE I MINERALNE SIROVINE 

Opća podjela sirovina vrši se na: - energetske sirovine, - metalne mineralne sirovine, - nemetalne mineralne sirovine.

Sva ležišta sa aspekta postojećeg stanja uvjetno se mogu podijeliti na: - ležišta u eksploataciji, - ležišta u fazi istraživanja, - napuštena ležišta.

3.6.1. Energetske sirovine  

Energetski potencijal Kantona bazira se na rezervama mrkog uglja u Zenici, Kaknju i Brezi. Rezerve se, saglasno zakonskim obavezama, svake godine obračunavaju i evidentiraju. Karakteristika za sva tri eksploataciona polja u Kantonu je da se u njima nalaze izdvojena ležišta kao posebne cjeline. U zavisnosti od vertikalnog položaja ugljenih slojeva u odnosu na površinu pojedini dijelovi eksploatacionog polja se eksploatiraju jamski, a drugi površinski.

53

3.6.2. Mineralne sirovine  

Zeničko-dobojski kanton na svom području ima ležišta mineralnih sirovina koja su dosta rijetka u zemljama okruženja, a za neke se čak može potvrditi da se radi i o svjetski raritetnim ležištima. Prije svega ovdje se radi o ležištima metalnih mineralnih sirovina, kao što je ceruzit (PbCO3), ruda olova koja je bez posebnih onečišćenja što bi predstavljalo poteškoću kod prerade ovog mineralnog resursa. Ceruzit sadrži samo CO3 (kalcijkarbonat) iz kog se zagrijavanjem vrlo jednostavno izdvaja, a rezerve i cijena olova na svjetskom tržištu su faktori koji treba da iniciraju otvaranje ležišta olova u Olovu. Također, na području Zeničko-dobojskog kantona postoje ležišta nemetalnih mineralnih sirovina koje su vrlo rijetke u svjetskim razmjerama, kao što je ležište gabra sa više varijacija u raznim bojama (bijela, crna, crvena, plava, zelena). Kako zemlje u širem okruženju Bosne i Hercegovine imaju malo ili nimalo ovog mineralnog resursa, postoji velika potražnja za ovim resursima i to dijabaza, spilita, granita itd. Ovo su dobre pretpostavke za razvoj i ZDK i Bosne i Hercegovine u cjelini. Metalne mineralne sirovine treba zasebno razmatrati, jer je njihova problematika različita kada je u pitanju većinski kapital uložen u njihova istraživanja i eksploataciju. Metalna ležišta su istraživana i eksploatirana u vremenu do 1992. godine tj. do početka rata u našoj zemlji, kada prestaje svaka aktivnost vezana za njihovo istraživanje i eksploataciju. Radi se o ležištima željeza Smreka, Droškovac i Pržići, zatim polimetalično-baritnim ležištima Veovača i Rupice u Općini Vareš, te ceruzitnom ležištu olova u Olovu. Ona su istraživana i eksploatirana državnim kapitalom i do danas nije riješena njihova privatizacija. Nemetalne mineralne sirovine u Kantonu prije rata su imale sporedan značaj, dok je u poslijeratnom periodu njihovo istraživanje intenzivirano na brojnim lokalitetima u svim općinama, čime su dobili strateški značaj. Za razliku od metalnih ležišta gdje se još ne zna titular, za ležišta nemetalnih sirovina može se potvrditi da su u potpunosti privatno vlasništvo. Istraživanja obuhvataju proučavanje postojećih podataka za svako pojedinačno ležište sa aspekta njegovog trenutnog stanja i vlasništva nad njima, kvalitativno-kvantitativne karakteristike, procjenu njihove opremljenosti u pravcu proširenja eksploatacije i povećanja plasmana na tržištu, kako za lokalno tržište, tako i za izgradnju autoputa Koridora 5C kroz Zeničko-dobojski kanton. Sva ležišta sa aspekta postojećeg stanja uvjetno se mogu podijeliti na:

- ležišta u eksploataciji, - ležišta u fazi istraživanja, - napuštena ležišta.

Ležišta u eksploataciji su ležišta u kojima se trenutno vrši eksploatacija mineralne sirovine. Vlasnik ovakvog ležišta ima koncesioni ugovor sa resornim ministarstvom ZDK za eksploataciju ležišta. Ležišta u fazi istraživanja su ona koja se nalaze u pripremi za eksploataciju, a vlasnici vrše intenzivne pripreme za otvaranje ležišta i potpisivanje koncesionih ugovora sa resornim ministarstvom ZDK. Saniranje napuštenih ležišta je općinska obaveza.

54

3.6.2.1. Utvrđene rezerve mineralnih resursa  

Zeničko-dobojski kanton u geološkom smislu izgrađuju različite stijenske mase, što kao posljedicu ima i postojanje dosta različitih vrsta mineralnih sirovina. Tako je zona Vareša karakteristična po izdvojenim ležištima željeza, polimetalično-baritnim ležištima, i po magmatskim, metamorfnim i sedimentnim stijenama iz kojih se dobiva različit kvalitet tehničkog kamena. Prostori općina Breza, Kakanj i Zenica su prepoznatljivi po ležištima i rudnicima uglja, ali i po eksploataciji krednog krečnjaka iz kojeg se dobivaju različite frakcije tehničkog kamena. Općinski prostori Maglaja, Zavidovića i Žepča su karakteristični po nalazištima dijabaza i spilita iz kojih se mogu dobivati frakcije tehničkog kamena za izgradnju završnog sloja autoputa. (I 18)

3.7. ENERGETSKA INFRASTRUKTURA 

3.7.1. Postojeća elektroenergetska infrastruktura 

3.7.1.1. Organizacija elektroenergetske djelatnosti u ZDK  

Elektroenergetsku djelatnost u ZDK obavljaju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo (JP EP BiH d.d. Sarajevo), JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne d.d. Mostar (JP EP HZHB d.d. Mostar) i Elektroprenos BiH. JP Elektroprivreda BiH i JP EP HZHB su javna preduzeća za proizvodnju, distribuciju i prodaju električne energije. Dio preduzeća Elektroprivreda BiH koji obavlja proizvodnju električne energije, a koji se nalazi na području ZDK je Termoelektrana Kakanj, dok je dio preduzeća Elektroprivreda BiH koji obavlja distribuciju i prodaju električne energije na većem dijelu područja ZDK Podružnica Elektrodistribucija Zenica (elektroenergetski objekti nazivnog napona do 35kV). Dio preduzeća Elektroprivreda HZHB koji obavlja distribuciju i prodaju električne energije na dijelu rubnih područja ZDK je Distributivno područje Centar (dijelovi općina Žepče, Vareš i Usora). Elektroprenos BiH je jedinstvena državna kompanija u Bosni i Hercegovini za prenos električne energije (elektroenergetski objekti nazivnog napona 110kV, 220kV i 400kV). Zadatak ove kompanije je da svu električnu energiju koja se proizvede u elektranama prenese do elektrodistributivnih područja ili velikih industrijskih potrošača i da poveže elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine sa elektroenergetskim sistemima susjednih zemalja, te time omogući izvoz, uvoz i tranzit električne energije. Elektroenergetski sektor ZDK ne možemo posmatrati odvojeno od elektroenergetskog sektora Bosne i Hercegovine. Elektroenergetski sektor u BiH nalazi se pred radikalnim reformama koje obuhvataju proces restukturiranja i privatizacije, što je jedan od preduvjeta ekonomskog razvoja i uključivanja u svjetsku ekonomiju. Osnovni cilj je stvaranje otvorenog tržišta i kreiranje regulatornog okvira kako bi se podstakla konkurencija, privukli privatni investitori i osigurao održiv razvoj elektroenergetske djelatnosti. Umjesto postojeće tri elektroprivredne kompanije (Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda HZHB i Elektroprivreda RS)

55

nakon završetka restrukturiranja i privatizacije u BiH će postojati osam proizvodnih kompanija i tri distributivne kompanije. Unutar distributivnih kompanija razdvajaju se djelatnosti trgovine od mreže. Uz već postojeću jedinstvenu Prenosnu kompaniju i Nezavisnog operatora sistema isti će činiti okosnicu elektroenergetskog sektora BiH. (I 19)

3.7.1.2. Potrošnja električne energije u ZDK  

Potrošače električne energije dijelimo prema tarifnim stavovima na sljedeće kategorije: domaćinstva, javna rasvjeta, poslovni objekti i veliki industrijski potrošači. Potrošnja električne energije u privrednom sektoru temelji se na tradicionalnim privrednim granama, kao što su rudarstvo, energetika, metalurgija i drvna industrija, te metaloprerada, mašinska industrija, hemijska industrija i prateći prerađivački kapaciteti. Prisustvo ovakvih privrednih grana, koncentriranih u krupne pogone velikih privrednih sistema, te njihov značaj i uloga, diktiraju potrebu uspostavljanja i održanja visokog stepena pogonske spremnosti isporučioca električne energije.

3.7.2. Planirana elektroenergetska infrastruktura 

3.7.2.1. Proizvodnja električne energije u ZDK 

3.7.2.1.1. Termoelektrane 

Na području Zeničko-dobojskog kantona postoji samo jedna termoelektrana, TE Kakanj u Kaknju. Njen ekonomski značaj treba posmatrati sa šireg privrednog stanovišta, s obzirom da je ona trenutno po veličini drugi proizvođač električne energije u BiH (kapaciteta oko 2,3 milijarde kWh za jednu godinu), čime godišnja proizvodnja od 2,3 milijarde kWh podmiruje 1/4 ukupne potrošnje u BiH. Također, treba napomenuti da je uspješnim radom TE Kakanj omogućen razvoj optimalne proizvodnje uglja u RMU Kakanj, kao i u drugim rudnicima Srednjebosanskog ugljenog bazena. Razvoj TE Kakanj u narednom periodu se očekuje kroz slijedeće razvojne projekte: - rekonstrukcija bloka 6, 1 x 110 MW – produženje radnog vijeka narednih 15 – 20 godina, te - izgradnja bloka 8, 1 x 250 MW. Proizvodnja električne energije u ZDK veća je od potrošnje, odnosno ZDK vlastitom proizvodnjom električne energije u potpunosti zadovoljava svoje energetske potrebe i višak proizvedene energije daje u elektroenergetski sistem BiH. Prognoza proizvodnje električne energije u TE Kakanj do 2020. godine izrađena je za tri scenarija potrošnje električne energije:

- S2 referentni scenarij potrošnje energije (scenarij sa velikim porastom bruto domaćeg proizvoda i najvećom potrošnjom energije),

- S3 scenarij potrošnje energije s mjerama smanjenja potrošnje (scenarij sa pretpostavkom veće primjene obnovljivih izvora energije i mjera energetske efikasnosti),

- S1 niži scenarij potrošnje energije (scenarij sa relativno sporim porastom bruto domaćeg

56

proizvoda i najmanjom potrošnjom energije).

3.7.2.1.2. Hidroelektrane 

Zeničko-dobojski kanton ima velike potencijalne mogućnosti za iskorištavanje hidroenergetskog potencijala u smislu izgradnje malih hidroelektrana za proizvodnju električne energije. Sve rijeke u ZDK pripadaju slivu rijeke Bosne i čine bogatu hidrografsku mrežu. Glavni tok rijeke Bosne nosi 57% ukupnog bruto hidroenergetskog potencijala ZDK. Od svih pritoka rijeke Bosne najznačajnija je rijeka Krivaja koja nosi 20% ukupnog bruto hidroenergetskog potencijala Kantona. Ukupni potencijal hidroelektrana na vodotocima I i II kategorije je oko 640 GWh godišnje.

3.7.2.2. Distribucija električne energije u ZDK 

U cilju povezivanja elektroenergetskog sistema BiH, a samim tim i Kantona, sa sistemima susjednih zemalja radi omogućavanja izvoza, uvoza i tranzita električne energije, kao i u cilju prenosa energije od mjesta proizvodnje do elektrodistributivnih područja ili velikih industrijskih potrošača u narednom periodu planirana je izgradnja elektroenergetskih objekata nazivnog napona 110 kV, 220 kV i 400 kV. Na području ZDK elektroenergetskom mrežom nazivnog napona do 35kV upravljaju dvije distributivne kompanije Podružnica ED Zenica (JP EP BiH d.d. Sarajevo) i Distributivno područje Centar (JP HZHB d.d. Mostar). Veći dio postojećeg sistema distribucije električne energije na srednjem naponskom nivou temelji se na dva stepena transformacije (110/35 kV i 35/10 kV), te dvije mreže srednjeg napona (35 kV i 10 kV). Dugoročno posmatrano, cilj je postojeći sistem transformirati u sistem sa jednim nivoom srednjeg napona (20 kV) i jednom direktnom transformacijom (110/20 kV). Stoga se razvoj mreže srednjeg napona temelji na tri djelimično povezana načela: - postupna zamjena naponskog nivoa 10 kV sa 20 kV, - prevođenje rudničkih trafostanica 35/x kV u trafostanice 20/x kV, - postupno uvođenje direktne transformacije 110/10(20) kV te ukidanje mreže 35 kV i

postupni prelazak na srednji napon 20 kV. Vezano za prelazak na 20kV srednjenaponske mreže ZDK najviše je urađeno u Općini Zenica, gdje trenutno radi pod 20kV naponom gradska kablovska mreža sa 115 trafostanica prenosnog odnosa 20/0,4kV. Buduća ulaganja u 35kV mrežu će biti usmjerena u rekonstrukciju postojećih trafostanica 35/x kV i postojećih priključnih 35kV vodova, te u eventualnu izgradnju novih 35kV vodova u cilju obezbjeđivanja dvostranog napajanja TS 35/x kV. Izgradnja novih 35kV trafostanica i pripadajućih priključnih 35kV vodova će biti odobrena iznimno u pojedinačnim slučajevima kada to opravdaju tehnički uvjeti za priključenje (npr. priključenje nekih elektrana, rudnika, većih privrednih objekata i slično).

57

3.7.3. Termoenergija (sistemi daljinskog grijanja) 

Veći urbani centri, posebno oni smješteni u blizini značajnih industrijskih kapaciteta i termoelektrana, koriste daljinsko grijanje u značajnijem opsegu (Zenica, Kakanj, Tešanj, Breza). Komercijalni objekti, škole, bolnice i druge slične institucije ukoliko nisu spojene na sistem daljinskog grijanja imaju vlastite kapacitete za proizvodnju toplinske energije, dok se većina domaćinstava, s obzirom na nisku razinu prihoda po stanovniku, koristi ugljem, drvetom i električnom energijom kao alternativnim izvorima grijanja. Postojeće toplane i pripadajuća oprema, posebno kotlovnice, stare su između 20 i 25 godina, tj. na rubu svoga radnog vijeka, što rezultira niskom efikasnošću sistema. Iz navedenog proistječe da je razvoj sistema daljinskog grijanja potrebno zasnivati na: - povećanju energetske efikasnosti postojećih sistema kroz zamjenu ili sanaciju zastarjelih

proizvodnih sistema, te - povećanju ukupne potražnje za toplinskom energijom. Povećanje energetske efikasnosti sistema daljinskog grijanja potrebno je ostvariti kroz rekonstrukciju i racionalizaciju postojećeg sistema i izgradnju novog. Svi urbani općinski centri trebaju stvarati uvjete za izgradnju centraliziranog sistema daljinskog grijanja. Ovakav način razvoja sistema daljinskog grijanja je osnovni preduvjet zaštite okoliša. Pri razmatranju razvoja sistema daljinskog grijanja postojeća toplinarska preduzeća trebaju se prilagoditi promjenama koje će nastati usljed novog tržišnog okruženja i iskoristiti postojeće potencijale kako bi umanjili slabosti nastale usljed razvoja tržišta, kao i pripadajućih rizika. U pogledu projekcije potrebno je napraviti analizu uvjeta i poslovnih učinaka preduzeća koja se bave proizvodnjom, distribucijom i snabdijevanjem toplinskom energijom, kao i utjecaja tržišnog i regulatornog okruženja na sektor toplinarstva. Relacija između cijene goriva i cijene energije je od iznimnog značaja za poslovne aktivnosti i razvoj toplinarskog sektora. Tarifni sistemi za električnu energiju, prirodni plin ili druga goriva, imaju velikog utjecaja na poslovno okruženje u sektoru toplinarstva s obzirom da regulirana cijena goriva određuje budućnost i osigurava održivost poslovanja, dok eventualno odsustvo harmonizacije različitih tarifnih sistema može rezultirati određenim ograničenjima s posljedicama koje bi trebalo dodatno istražiti.

3.7.4. Ostali vidovi energije 

3.7.4.1. Plin 

Bosna i Hercegovina nema svojih izvora prirodnog plina tako da je njena snabdijevanje ovim energentom u potpunosti utemeljena na uvozu. Postojeća trasa Zvornik – Sarajevo –Semizovac – Zenica u Zeničko-dobojskom kantonu opslužuje potrebe malog broja privrednih subjekata u općinama Visoko, Kakanj i Zenica. U cilju razvoja plinske mreže i otvaranja mogućnosti zamjene drugih energenata, prvenstveno uglja i mazuta, u planskom periodu kroz područje Kantona planirano je sljedeće:

58

- izgradnja pravca gasovoda Visoko – Brnjaci, kojim će se omogućiti nastavak gasifikacije Visokog;

- nastavak izgradnje gasovoda Semizovac – Zenica prema Travniku (dionica u dužini od 13 km prolazi kroz naselja Mutnica, Tišina, Dolipolje i Podjele na području Kantona);

- nastavak izgradnje trase gasovoda od Zenice prema hrvatskoj gasovodnoj mreži, prolazeći kroz općine Zenica, Žepče, Maglaj, Tešanj, Doboj Jug i Usora.

3.8. SAOBRAĆAJ 

3.8.1. Putna mreža Jedan od značajnih instrumenata ubrzanja razvoja Kantona je poboljšanje transportnih uvjeta, a posebno izgradnja autoputeva i puteva za brzi saobraćaj. Tabela 16. Osnovni pokazatelji kategorizirane putne mreže u ZDK

Putevi

Dužina u km

2007.

2029.

Autoputevi

3,00

111,20

Putevi za brzi saobraćaj

-

47,90

Magistralni putevi

172,30

194,20

Regionalni putevi

466,40

663,71

Lokalni putevi

1.078,82

1.127,00

Ukupno

1.720,52

2.144,01

Za vanjsku povezanost Kantona najznačajnija saobraćajnica je autoput na Koridoru 5C, koji predstavlja kičmu putne infrastrukture u Bosni i Hercegovini. Zeničko-dobojski kanton ima centralnu poziciju na ovom Koridoru, tako da će autoput, željeznička pruga, gasovod i naftovod predstavljati multimodalni transportni koridor u čijem području će se razviti brojne industrijske zone, turistički i trgovački centri, tehnološki parkovi i slično. Koridor ukupne dužine od 111,2 km na području Kantona predstavlja najznačajniju razvojnu osovinu. Put za brzi saobraćaj od Koridora 5C, od Zavidovića preko Banovića prema Živinicama, planiran je u okviru Prostornog plana Tuzlanskog kantona. On će na najefikasniji način povezati ove dvije najznačajnije industrijske regije u Bosni i Hercegovini, ali i predstavljati jednu od

59

razvojnih osovina na području Zeničko-dobojskog kantona (Zavidovići – Ribnica). Put za brzi saobraćaj Sarajevo – Tuzla ušao je u planove Federacije BiH za realizaciju u srednjoročnom periodu. Već dugo je prisutan izrazit nedostatak povoljne putne veze između Sarajeva i Tuzle. Dio ovog puta koji prolazi preko područja Općine Olovo imat će veliki značaj za njen razvoj, ali i za razvoj Kantona uopće. Regionalni put Ribnica – Olovo – Sokolac, odnosno Han-Pijesak, treba prekategorizirati u magistralni put, jer povezuje dvije značajne regije Zeničko-dobojsku i Romanijsku. Planirana prekategorizacija regionalnog puta Zenica – Vitez u magistralni je u svrhu povezivanja, odnosno integracije dvije urbane regije. Regionalni put Čatići – Kakanj – Lašva neophodno je izgraditi kao alternativni put u odnosu na autoput, ali i kao put u svrhu razvoja ovog područja. Planira se i izgradnja regionalnog puta R-445 (Moštre – Kondžilo – Brezovik), kako bi se povezale aglomeracije u području Visokog i Fojnice. Za integraciju sa okruženjem značajna je izgradnja i regionalnog puta od Bistrice do platoa Vlašića (planiranog u okviru Prostornog plana Srednjobosanskog kantona). Veliki značaj ima i planirana rekonstrukcija ostalih regionalnih puteva koji značajno otvaraju područje Kantona (naročito središnji dio) i omogućavaju njegovu kvalitetniju integraciju. Jedno od temeljnih opredjeljenja za koncipiranje putne mreže proizašlo je iz potrebe stvaranja efikasne prostorne organizacije Kantona povezivanjem centara u jednu cjelinu na području Kantona i sa susjednim centrima izvan Kantona, čime se osigurava formiranje razvojnih osovina i polova razvoja.

3.8.1.1. Lokalni putevi 

Lokalni putevi trebaju biti planirani u okviru prostornih planova pojedinih općina, kao što se i rješenja obilaznica gradova mogu realizirati samo u okviru urbanističkih planova. Međutim, lokalni putevi imaju nezamjenjivu ulogu u razvoju sela, odnosno, naselja u okviru općinskih područja. Stoga je veoma važno na bazi zajedničkih kriterija na nivou Kantona utvrditi lokalne puteve na području svake općine. Kriteriji trebaju biti zasnovani na veličini naselja koja se povezuju lokalnim putevima (broj stanovnika), gustini lokalnih puteva na području općine (pokrivenosti prostora i njegova dostupnost), kao i potencijalima koji se otvaraju izgradnjom lokalnih puteva. Poseban značaj imaju elementi moderniziranosti lokalnih puteva, kako bi se omogućilo korištenje savremenih motornih sredstava za transport (bez ograničenja). Na osnovu navedenih kriterija, a u cilju povezivanja naselja većih od 200 stanovnika, dobila se ukupna dužina od 1127 km lokalne mreže.

3.8.2. Vazdušni saobraćaj    Na području Zeničko-dobojskog kantona danas nema aerodroma za civilni vazdušni saobraćaj. Najbliži aerodromi su u Sarajevu i Tuzli. Avionski saobraćaj prema dugoročnim prognozama Evrope i svijeta imat će u budućnosti najveće stope rasta u okviru transportnog sistema.U skladu s tim, planirana je izgradnja

60

aerodroma u Visokom, na lokaciji Paljike u obuhvatu od cca 400 ha, koji će imati važnu ulogu u saobraćajnom sistemu Kantona i Bosne i Hercegovine. S obzirom na činjenicu da je u Evropi prisutno veliko zagušenje aerodroma, to ukazuje da bi za Bliskoistočne i Dalekoistočne zemlje bio interesantan aerodrom Sarajevo – Visoko, naročito za kargo saobraćaj, boravak i servisiranje letjelica, pogotovo što nijedan od sadašnja četiri aerodroma u Bosni i Hercegovini koji su u funkciji ne zadovoljava uvjete za internacionalni aerodrom.

3.9. PRIVREDA 

3.9.1. Ciljevi razvoja privrede 

Ciljevi razvoja Zeničko-dobojskog kantona za period do 2029. godine temelje se na prognozama razvoja u okruženju, privatizaciji, CEFTA, Koridoru 5C, finansiranju (mikrokrediti, FDI), institucijama za podršku razvoju i Univerzitetu Zenica. Razvoj Kantona vidimo kao sveobuhvatan proces koji treba da rezultira boljim životom njegovih stanovnika. Privredni razvoj Kantona trebao bi biti usaglašen sa novim trendovima u razvoju u okruženju i na globalnom nivou, ali uz respektiranje potencijala kojima Kanton raspolaže. S obzirom na činjenicu da su ratna dešavanja u velikom obimu uništila privredu, za njen oporavak su potrebne stope razvoja sa znatno višom dinamikom nego je to u okruženju, i to oko ili preko 10% na godišnjem nivou. Pri tome je veoma bitno uzeti u obzir i mogućnosti po osnovu CEFTA sporazuma. Privatizacija nudi reorganizaciju i preusmjeravanje privrede. Novi vlasnici privatiziranih kompanija zadržavaju njihov „core“ biznis, međutim, u isto vrijeme realiziraju i preorijentaciju na nova tržišta, oslanjajući se na nove i inovirane proizvode. Dakle, praktično dolazi do manje reorganizacije i preusmjeravanja ovih kompanija i lokalnih zajednica u kojima se iste nalaze. Privredni razvoj i scenariji na kojima bi se generirao ukupan razvoj Kantona temelje se na izgradnji autoputa Koridora 5C, koji bi trebao biti realiziran do kraja 2014. godine. Ključne koristi za ZDK od Koridora 5C manifestirat će se, prije svega, u velikom protoku putnika i turista, te robe i kapitala. To će omogućiti otvaranje velikog broja malih i srednjih preduzeća i velikih firmi koje će raditi na projektu izgradnje, što bi pozitivno utjecalo na smanjenje nezaposlenosti. Izgradnja Koridora 5C značajno će pojačati atraktivnost tzv. prioritetne zone razvoja Bosne i Hercegovine, kao jedne od značajnih pokretača privrednih aktivnosti koji omogućuje uključenje Bosne i Hercegovine u glavne evropske saobraćajne tokove i evropski ekonomski sistem. Za razvoj Kantona treba se koristiti nekim od internih (sredstva Kantona, općina, stanovništva, firmi) ili eksternih izvora. Interno generirani razvoj predstavljat će dugotrajan i spor proces, pa se Kanton mora osloniti na eksterne izvore kapitala (strane investicije i eksterno podržano mikrofinansiranje). Kako bi se obezbijedio rast domaćih i stranih investicija, veoma je bitno podizanje atraktivnosti područja Kantona za domaće i strane investitore i kreiranje okruženja u kome bi investitori bili motivirani.

61

Izuzetno važnu ulogu u privrednom razvoju Kantona trebaju i dalje imati i institucije koje su u funkciji podrške, promoviranja i unapređenja ekonomskog razvoja Kantona, kao što su Univerzitet Zenica, Biznis servis centar (BSC), Zenička agencija za ekonomski razvoj (ZEDA), poduzetnički inkubatori (PI). Kako su postojeći kapaciteti infrastrukturno uređenih lokacija za razvoj privrede jako ograničeni i gotovo da nema ponude za potencijalne investitore, veoma je bitno da se osiguraju kvalitetni prostorni resursi i kreiraju pretpostavke za razvoj novih poslovnih lokaliteta, imajući u vidu činjenicu da se jedan od scenarija razvoja Kantona bazira na razvoju malih i srednjih preduzeća. Poslovne/industrijske zone su jedno od rješenja koje bi omogućilo adekvatno upravljanje prostorom, te njegovu izgradnju i upravljanje na znatno efikasniji i racionalniji način. Razvoj bi se morao najprije usmjeriti ka poboljšanju života koji živimo i sloboda u kojima uživamo kroz povećanje raspoloživosti i proširenje raspodjele osnovnih roba za egzistenciju kao i povećanja nivoa života. Pored višeg prihoda i osiguranja više radnih mjesta treba poboljšati obrazovanje i posvetiti veću pažnju kulturnim i ljudskim vrijednostima, te proširiti dijapazon ekonomskih i socijalnih izbora. S obzirom na veoma izražen problem nezaposlenosti, temeljni cilj razvoja u periodu do 2027. godine na području Zeničko-dobojskog kantona je ekonomski razvoj mjeren stopom zaposlenosti i ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. U skladu sa definiranim vrijednostima i ciljevima razvoja ZDK osnovne komponente ekonomskog rasta su: - kumulacija kapitala koji uključuje sve nove investicije u zemljište, fizičku opremu i ljudske

resurse kroz poboljšanje zdravlja, obrazovanja i radnih kvalifikacija, - porast stanovništva i porast radne snage, te - tehnološki napredak – novi načini izvršavanja zadataka.

3.10. DRUŠTVENA INFRASTRUKTURA 

Na osnovu stanja i ocjena postojeće društvene infrastrukture, sagledanog nivoa razvijenosti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, sporta, fizičke kulture i ostalih djelatnosti, na području Kantona, a polazeći od projekcije demografske slike stanovništva, do kraja planskog perioda planira se ispunjenje sljedećih ciljeva: - usklađivanje razvoja društvenih djelatnosti sa potrebama i realnim mogućnostima Kantona, - uravnoteženi razvoj na čitavom prostoru Kantona podržavanjem procesa decentralizacije,

tako što će se u svim nivoima naseljenih mjesta i svim nivoima centara: - obezbjediti neophodan obim društvene infrastrukture, - uspostaviti optimalan standard opremljenosti svih vidova društvene infrastrukture i - obezbjediti razvoj i distribucija sadržaja društvene infrastrukture u kontinuitetu.

62

3.10.1. Obrazovanje 

3.10.1.1. Predškolsko obrazovanje 

Prema postavljenim kriterijima na području Kantona u planskom periodu se može očekivati 37100 (A varijanta) ili 43213 (B varijanta) predškolske djece. Pod pretpostavkom da će kapacitet novih objekata biti 120 djece, na području općina Kantona (naročito izvan užeg urbanog područja) potrebno je planirati 166 (optimalno 331) novih objekata za prihvatanje ukupnog broja predškolske djece.

3.10.1.2. Osnovno obrazovanje 

Mreža osnovnih škola ravnomjerno će pokrivati cjelokupnu teritoriju Kantona sa ciljem optimalnog zadovoljenja potreba stanovništva i ujednačavanja veličine gravitacionog područja škola po broju stanovnika i teritorijalnom obuhvatu. Prema postavljenim kriterijima na području Kantona u planskom periodu godišnje se može očekivati 55682 (A varijanta) ili 64822 (B varijanta) učenika. Da bi se prihvatila sva školska djeca (nastava u dvije smjene) potrebno je obezbijediti ukupno 113424 (226865) m2 korisne površine i 324.100 (972300) m2 slobodnih površina. Ako uzmemo u obzir da na području općina Kantona postoji 156763 m2 korisne površine i 289911 m2 slobodnih površina i sportskih terena, te da će se nastava odvijati u dvije smjene, može se konstatovati da postojeće stanje zatvorenog školskog prostora zadovoljava, dok se postojeći slobodni prostori trebaju proširiti, urediti i kvalitetno opremiti izgradnjom sportskih terena, dvorišta, oglednih vrtova i sl.

3.10.1.3. Srednje obrazovanje 

Uz izgradnju novih kapaciteta srednjeg obrazovanja vršit će se rekonstrukcija i proširenje postojećih i nabavka savremenije opreme za izvođenje kvalitetnije nastave. U uvjetima brzih promjena u tehničko-tehnološkom razvoju srednje obrazovanje treba da bude usmjereno na proces udruživanja i racionalizaciju, te bolje opremanje radionica i kabineta za praktičnu nastavu savremenom naučno-istraživačkom i edukacionom opremom. Prema postavljenim kriterijima na području Kantona se u planskom periodu godišnje može očekivati 25961 (A varijanta) ili 30237 (B varijanta) učenika u srednjim školama. Da bi se prihvatila sva srednjoškolska djece (nastava u dvije smjene), za planski period potrebno je obezbijediti ukupno 151180 (181.376) m2 izgrađene površine i 226595 (377.950) m2 slobodnih površina. Ako uzmemo u obzir da na području Kantona postoji 81502 m2 izgrađene korisne površine, i 49387 m2 slobodne površine, deficit za planski period iznosi 35436 m2 korisne površine i 94009 m2 slobodnih površina.

3.10.1.4. Više i visoko obrazovanje 

U oblasti višeg i visokog obrazovanja, nastavit će se proces prestruktuiranja i

63

usklađivanja obima i strukture studija sa potrebama društva, a u skladu sa Bolonjskim procesom koji će imati implikacije i na prostor. U ovom planskom periodu izvršt će se funkcionalna racionalizacija, integracija srodnih visokoškolskih organizacija i obezbijediti proširenje kapaciteta. Mrežu visokoškolskih ustanova treba razvijati kako u samom sjedištu Kantona tako i u ostalim općinskim centrima u skladu sa potrebama i ekonomskom opravdanošću. Za stvaranje potrebnih uvjeta za rad Univerziteta u Zenici planira se rekonstrukcija postojećih objekata i izgradnja novih. Neophodno je u planskom periodu fakultete opremiti savremenom naučno-istraživačkom i edukacionom opremom, koja bi omogućila studentima organiziran i sistematski naučno-istraživački rad, te kvalitetnije stjecanje stručno-praktičnih znanja i iskustava.

3.10.2. Vjerski objekti 

Na području svih dvanaest općina Zeničko-dobojskog kantona evidentiran je ukupno 431 objekat za obavljanje vjerskih obreda, od čega 281 objekat za potrebe stanovnika islamske vjeroispovijesti, 118 objekata za potrebe stanovnika katoličke vjeroispovijesti i 31 objekat za stanovnike pravoslavne vjeroispovijesti. Tabela 17. Pregled postojeće zastupljenosti vjerskih objekata po općinama

Općina

Džamija

Mesdžid

Crkva (katolička)

Kapela (katolička)

Crkva (pravoslavna)

Kapela (pravoslavna)

Ukupno

Zenica

38

3

7

1

49

Kakanj

24

4

1

2

31

Zavidovići

28

11

2

1

3

1

46

Breza

17

1

1

19

Visoko

27

1

3

1

1

4

37

Olovo

14

13

5

2

1

35

Vareš

11

7

8

21

1

2

50

Maglaj

22

3

8

3

3

39

64

Tešanj

25

13

1

1

40

Žepče

12

11

6

32

1

2

64

Usora

1

5

7

13

Doboj Jug

2

4

1

7

Ukupno

221

60

40

78

16

15

430

Kod planiranja izgradnje novih objekata neophodno je utvrđivati adekvatne lokacije za njihovu izgradnju kako bi vjerski objekti imali snagu simbola i zadovoljili visoke kriterije u prostornom, funkcionalnom i oblikovnom smislu primjerenom vremenu u kome se grade. Za postojeće objekte obavezujuće je redovno održavanje i obnova na način usklađen sa utvrđenim statusom u pogledu graditeljske vrijednosti.

3.11. KOMUNALNI OBJEKTI 

3.11.1. Deponije otpada 

U cilju provođenja Integralnog sistema upravljanja otpadom na području ZDK neophodno je uspostaviti mehanizme za: - minimalno nastajanje otpada,naročito minimiziranje opasnih karakteristika otpada, - smanjenje nastalog otpada, - tretiranje otpada na način osiguranja povrata sirovine iz njega, - sigurno odlaganje samo preostalog otpada čiji je utjecaj na okoliš minimalan. Poslovi upravljanja svim vrstama otpada kao i određivanje lokacija i zemljišta vrše se od strane kantonalnog Ministarstva, koje dalje uređuje uvjete planiranja upravljanja otpadom po općinama.(I 20) Za upravljanje komunalnim otpadom zadužena su komunalna preduzeća, otpad iz industrije tretiraju sami generatori te vrste otpada, a za medicinski otpad su odgovorne medicinske ustanove. Postojeća organizacija upravljanja komunalnim otpadom bazirana je na principu jedna općina – jedan operater, pa u svakoj od dvanaest općina Kantona egzistira po jedno komunalno preduzeće, koje osim komunalnog prikuplja i neke druge vrste neopasnog otpada (otpad iz industrije, medicinski i građevinski otpad). Ove aktivnosti se svode na prikupljanje, transport i odlaganje na postojeća odlagališta. Otpad iz industrije se proizvodi u oko 517 kompanija, koje djeluju u različitim granama privrede na području Kantona, i uglavnom se odlaže u neposrednoj blizini njegovog nastajanja, što je uzrokovalo velike površine odlagališta, naročito šljake i pepela, a koje bi se nakon sanacije mogle koristiti u druge svrhe. Medicinski otpad, koji se ne tretira na drugi način, zbrinjava se

65

konačnim odlaganjem u općinske deponije. Sva navedena općinska odlagališta spadaju u klasična smetljišta, izuzev Deponije Bukva u Tešnju koja zadovoljava minimalne uvjete zaštite okoliša. Niti jedna ova deponija nema izgrađen sistem za sakupljanje deponijskog gasa i filtrata. U skladu sa strateškim konceptom upravljanja otpadom na području FBiH, a koji je definiran prema međunarodnim zahtjevima u ovoj oblasti, „krovni cilj“ upravljanja otpadom na području Kantona je uspostavljanje i operacionaliziranje Integralnog sistema upravljanja otpadom na području Kantona, kao jedinstvenog sistema upravljanja otpadom na nivou FBiH i BiH. Za postizanje “krovnog cilja” utvrđeni su strateški ciljevi: - smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi i uspostava infrastrukture za integralno upravljanje

otpadom, - smanjenje količine otpada za finalno odlaganje uz efikasnije korištenje resursa zbrinjavanja, - osiguravanje provedbe sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir, - osiguranje razmjene kvalitetnih informacija putem infrastrukturnih sistema upravljanja

otpadom. Informacioni sistem upravljanja otpadom podrazumijeva uvođenje jedinstvenog sistema na nivou FBiH sa uspostavom katastra generatora otpada i kategorizacijom podataka radi predviđanja pojave rizika i preduzimanja potrebnih aktivnosti na njihovom sprječavanju, a sve u cilju uspostave integralnog sistema upravljanja otpadom. Na području Zeničko-dobojskog kantona na osnovu udaljenosti količina za transport i odlaganje otpada utvrđen je način zoniranja područja Kantona i kategorizacija po općinama: - Zona I – Breza, Olovo, Kakanj, Vareš,Visoko, Zenica, - Zona II – Doboj Jug, Maglaj, Tešanj, Usora, Zavidovići, Žepče.

3.12. POSEBNO ZAŠTIĆENI PROSTORI 

3.12.1. Zaštićeno prirodno naslijeđe 

Prirodno naslijeđe se svrstava u nekoliko kategorija: - prirodni predjeli, predjeli prirodnih ljepota, - spomenici prirode, - ugrožene vrste flore i faune. Da bi se sprovele mjere zaštite prirodnog naslijeđa, osim usaglašavanja pravnih akata Kantona sa domaćim (npr. Zakon o zaštiti prirode, Zakon o šumama, Pravilnik o sakupljanju ljekovitog bilja) i stranim (IUCN, različite međunarodne konvencije o zaštiti prirode) propisima, je za već postojeće objekte prirodne baštine (proglašeni zaštićenim objektima prirodne baštine ranijim aktima NR BiH i SR BiH) neophodno je sljedeće: - provjeriti njihovo stanje na terenu, u smislu da li još egzistiraju, da li su oštećeni, odrediti

uzrok oštećenja i mjere zaštite, odnosno prevencije; - kategorije zaštite postojećih objekata koje su zastarjele treba usaglasiti sa važećim

zakonskim propisima;

66

- nove predložene objekte prirodne baštine treba zaštiti u saglasnosti sa važećim kategorijama i zakonskim aktima;

- nove predložene objekte prirodne baštine treba detaljno ispitati da bi se utvrdila kategorija zaštite, obuhvat zaštite, razlozi za izdvajanje u određeni vid zaštite, i sl.

- za ovakve poslove treba angažirati odgovarajuću naučnu ustanovu. Također, treba formirati određeno tijelo u okviru institucija ZDK koje će analizirati opravdanost zahtjeva za zaštitu prirode od različitih vladinih i nevladinih organizacija i slati odgovarajućoj naučnoj instituciji na evaluaciju. Ovo tijelo bi vodilo i akcije s ciljem propagande o potrebi očuvanja prirodne baštine, edukacije mladih, propagiranja same prirodne baštine kao takve i sl. Važan segment u gospodarenju prostorom koje pokriva ZDK je određivanje pravnog lica koje bi bilo odgovorno za gospodarenje prostorom koji je izdvojen u određeni vid zaštite, npr. logično bi bilo, da ukoliko se radi o šumskim ekosistemima, to pravno lice bude neko šumarsko preduzeće koje gospodari šumama u okviru Kantona. Tabela 18. Pregled zaštićene prirodne baštine po općinama

Općine

Zaštićeno prirodno naslijeđe

Kakanj

- zaštićeno šumsko-gospodarsko područje Žuča – Ribnica (Directive 92/43/EEC-Annex I) -šumski ekosistemi unutar ovog područje pripadaju skupini ekosistema od interesa za zaštitu - prašuma Trstionica – s obzirom na propise prema Habitat Directivi (Directive 92/43/EEC-Annex I) ove šume treba svrstati na najviši stepen zaštite po IUCN kategoriji, kao specijalne rezervate prirode, GJ Gornja Trstionica – Bukovica, GJ Tribija – Duboštica - Spomenik prirode Tajan – II zona zaštite(Zakon o proglašenju spomenika prirode),površina 910,0ha, ŠGP Kakanjsko

Zenica

- zaštićeno stablo tisa (Taxus baccata L) - zaseok Šahinovići, selo Pepelari, Općina Zenica, državno vlasništvo (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 1195/55) – dendrološka rijetkost

Olovo

- zaštićeno područje klisura Čude (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 1078/55) – odlikuje se specifičnom geomorfologijom, kao i azonalnim sastojinama crnog bora - zaštićeno stablo tisa (Taxus accata L) – nalazi se u selu Bukov Do, (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti 1079/59), starost tise je oko 600 godina

67

Vareš

- zaštićeno stablo gigantska lipa (Tilia grandifolia L) starost se procjenjuje na 350 godina(Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 08-433/1-59) - zaštićeno stablo stara lipa (Tilia grandifolia L) nalazi se u groblju u Očevlju, (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 08-432/1-59), starost se procjenjuje na 300 godina - zaštićeno tresetno područje na planini Zvijezda kod Vareša, Općina Vareš, u državnom vlasništvu (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 08-429/1-59), 10 ha - izvor rijeke Stavnje, Općina Vareš, državno vlasništvo (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 08-275/1-58) - pećina Ponikva, Općina Vareš, državno vlasništvo (Rješenje Zavoda za zaštitu kulturnih i prirodnih znamenitosti SR BiH 08-276/1-58)

Maglaj

- zaštićena vrsta halačija, cvakija (Halacsya sendtneri (Boiss.) Dörfl.); s obzirom na njenu rijetkost i endemni karakter ova vrsta se predviđa za zaštitu u prijedlogu za Crvenu knjigu flore BiH: Šilić, Č 1996: Spisak biljnih vrsta (PTERRIDOPHYTA i SPERMATOPHYTA) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine, GZM (PN), sv. 31, 323-367. str.

Zavidovići

- Spomenik prirode Tajan, I zona zaštite(Zakon o proglašenju spomenika prirode),površina 4.038,35ha, ŠGP Krivajsko - masiv Veleža, serpentinske vrste biljaka - masiv Rapte – Mašica, špilje, ponori, kanjoni, klisure, točila, speleološki objekti, kameni mostovi, kugle - zaštićena vrsta gregresenova mlječika (Euphorbia gregersenii K.Maly), vrsta je zaštićena i nalazi se na međunarodnoj crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta (1997 IUCN Red list of threatened plants), kao i u Šilić, Č 1996, Spisak biljnih vrsta (PTERRIDOPHYTA i SPERMATOPHYTA) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine, GZM (PN), sv. 31, 323-367. str.

Žepče

- zaštićena vrsta bekova ljubica (Viola beckiana Fiala), kao stenoendemna vrsta nalazi se na spisku za Crvenu knjigu flore Bosne i Hercegovine (Šilić, Č 1996, Spisak biljnih vrsta (PTERRIDOPHYTA i SPERMATOPHYTA) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine, GZM (PN), sv. 31, 323-367. str.

3.12.2. Zaštićena područja kulturno­historijskog naslijeđa 

Prostor ZDK ima bogato višeslojno kulturno-historijsko naslijeđe, koje govori o kontinuitetu života na ovim prostorima. Posebno su značajna pojedina prahistorijska, antička, a naročito srednjovjekovna nalazišta. Kulturno-historijsko naslijeđe se nalazi na području svih dvanaest općina Kantona. Od 568 pojedinačnih objekata i ambijentalnih cjelina, iz perioda prahistorije datira njih 59, iz antičkog perioda 36, iz perioda srednjeg vijeka najviše 244, iz otomanskog perioda 154, iz austrougarskog perioda 74 i jedan iz perioda između dva rata u Općini Usora. Najveći broj objekata ovog karaktera nalazi se na području općine Kakanj, ukupno 196 iz svih perioda, a najviše iz perioda srednjeg vijeka, ukupno 112. Kulturno-historijski identitet otomanskog perioda zadržan je naročito u općinama Tešanj i Maglaj, dok je austrougarski period uglavnom zastupljen u objektima ambijentalne vrijednosti lokalnog karaktera. S druge strane, u Općini Kakanj, bez obzira na najveći broj ovih objekata,

68

identitet ne postoji ili je vremenom uništen. Veći broj ovih objekata ima lokalni značaj sa aspekta spomeničke i arhitektonske vrijednosti, ali su bitni kao dokumentaciona osnova radi saznanja o počecima života na prostorima pojedinih općina u Kantonu. Ključni objekti na području Kantona su Bobovac, Vranduk, Maglajska tvrđava i Tešanjska tvrđava, kao nosioci identiteta ovog prostora. Zaštita i održavanje spomenika i spomeničkih cjelina je sporadična, nesistematska, ali je bilo i dosta radova koji su stručno izvedeni kao što je obnova Vranduka, te džamija u Tešnju i Maglaju. Spomenici i cjeline su najviše ugroženi neodržavanjem, te agresivnom izgradnjom novih objekata u njihovoj blizini. Da bi se adekvatno i trajno riješila zaštita potrebno je uspostavljanje cjelovitog i usklađenog pravnog sistema zaštite integralnih prirodnih i kulturnih vrijednosti prostora. Jedini adekvatno zaštićeni spomenici na prostoru ZDK su nacionalni spomenici. Tabela 19. Pregled nacionalnih spomenika po općinama

Općine

Nacionalni spomenici

Ukupna površina

Zenica

6 spomenika (Crkva rođenja presvete Bogorodice, Crkva sv. Ilije, Ploča velikog sudije Gradiše, Sejmenska džamija, Vranduk, Sultan-Ahmedova džamija i Medresa)

30.384 m2

od čega groblja 2.800 m2

Visoko 5 spomenika (Okolište, Mile, Stari grad Visoki, Tabačica i Crkva sv. Prokopja)

46.225 m2

od čega groblja 13.000 m2

Kakanj

5 spomenika (Kuća Ive Duspera, džamija uKraljevoj Sutjesci, Vladarski dvor iz XIV i XVstoljeća, 22 inkunabule, Franjevački samostan sacrkvom)

76.515 m2

od čega groblja 31.215 m2

Vareš 3 spomenika (Bobovac, Župna crkva, Dabravine, bronzano doba i kasna antika)

9.765 m2

Olovo 1 spomenik (Džamija u Miljevićima) 24.395 m2

od čega groblja 10.500 m2

Breza 1 spomenik (kasnoantička Bazilika na Crkvini) 10.895,5 m2

Maglaj 3 spomenika (Stari grad Maglaj – urbana cjelina, Uzeir-begov konak i Kuršumlija džamija)

25.767 m2 (sa urbanom cjelinom)od čega groblja 4.500 m2

Zavidovići 1 spomenik (Manastir Vozuća) 16.480 m2

Tešanj 3 spomenika (Eminagića kuća, urbana cjelina sautvrdom, Čaršijska džamija)

27.866 m2

od čega groblja 3.000 m2

Usora nema spomenika (moguće nominirati župnu crkvu) 1.300m2

69

3.12.3. Zone posebne zaštite 

3.12.3.1. Zaštita historijskih urbanih cjelina 

Mnogo je važnije imati zaštićenu kulturno-historijsku cjelinu (urbanu ili kompleks) nego samo pojedinačne objekte, jer njihov međusobni odnos, kontekst i ambijent dodaju vrijednost pojedinačnim objektima i od manjeg značaja. Također, mnogi objekti ne mogu sami po sebi svjedočiti o životu u datom periodu nego je njihovo funkcionalno i kontekstualno povezivanje i prezentacija od presudnog značaja (npr. Kraljeva Sutjeska – Bobovac, Arnautovići, Mile – Stari grad Visoki).

3.12.3.2. Zaštita prirodnih cjelina

Kao i kod urbanih cjelina važno je zaštititi što veći obuhvat sa tampon zonom kako bi se omogućilo funkcioniranje zaštićenog prirodnog pojasa.

3.12.3.3. Zaštita kulturnih krajolika 

U Zeničko-dobojskom kantonu kulturni krajolici su ujedno i najvrjedniji nacionalni spomenici koji su dokumentaciono detaljno obrađeni i imaju zaštitu propisanu odlukama Komisije.

Tabela 20. Pregled zaštićenih zona ZDK Zaštićena zona

Karakter

Potrebne mjere

Tešanj (uža jezgra grada)

historijska urbana cjelina sa tvrđavom, kompaktna i očuvana

u izradi dokumentacija od Federalnog zavoda za zaštitu spomenika u Sarajevu prema kojoj će se vršiti očuvanje i revitalizacija historijske jezgre

Maglaj (uža gradska jezgra)

historijska urbana cjelina sa tvrđavom, kompaktna i većim dijelom očuvana

izrada (dopuna) detaljne planske dokumentacije prema kojoj će se sistematski vršiti obnova i revitalizacija urbane cjeline

Kraljeva Sutjeska (naselje)

historijska urbana cjelina sa vrijednim pokretnim naslijeđem i tradicijom

planiranje cjeline kao nacionalnog spomenika ili zaštićene zone, te izrada detaljne planske dokumentacije

Bobovac

kulturni krajolik, nacionalni spomenik, izuzetan spoj morfologije terena sa ostacima dvora

zabrana svake gradnje, izrada projekta sanacije i konzervacije zone zaštite prema odluci Komisije za zaštitu spomenika.

Vranduk

kulturni krajolik,nacionalni spomenik, urbana cjelina na dominantnom uzvišenju

sprovođenje zaštite Zone zaštite prema odluci Komisije

70

Tajan spomenik prirode sprovođenje mjera zaštite utvrđenih Zakonom o proglašenju Spomenika prirode Tajan

Babino (Lastavica, Smetovi, Kraljevine, Vranice, Pepelari, Bristovac i dolina Babine rijeke)

kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe

izrada Prostornog plana posebnog područja Babino (nadležnost Općine)

Čajangrad Muhašinovići

historijska cjelina definiranje granica istraživanja u okviru Prostornog plana Općine Visoko

Bosanska piramida Sunca

geološki i arheološki fenomen

definiranje granica istraživanja u okviru Prostornog plana Općine Visoko

3.12.4. ZAŠTITA OKOLIŠA 

3.12.4.1. Mjere zaštite od zagađenja zraka 

Za postizanje kvaliteta zraka na cjelokupnom području Kantona potrebno je: - permanentno usklađivati i dorađivati postojeće propise koji se odnose na zaštitu zraka sa

legislativom EU; - strukturno i djelotvorno provoditi donesene zakonske propise koji se odnose na propise iz

oblasti zaštite zraka, posebno propise koji se odnose na monitoring emisija zagađujućih materija u zrak i granične vrijednosti emisija zagađujućih materija;

- smanjiti emisije štetnih polutanata u zrak u skladu sa postojećim propisima; - dograđivati postojeće sisteme zaštite zraka kao i sistem za praćenje (monitoring) emisija

zagađujućih materija u zrak. Kada je u pitanju ostvarenje postavljenog cilja za zaštitu zraka, kod razrade programa mjera zaštite potrebno je imati u vidu sljedeće opće mjere: - u postojećim velikim izvorima (kao što su Termoelektrana Kakanj, Arcelor Zenica,

Cementara Kakanj, Natron-Hayat Maglaj) zajedničkim dogovorom predložiti prikladne načine smanjenja emisija u zrak prašine, sumpordioksida, azotnih oksida i drugih zagađivača;

- na području općina Kantona maksimalno provesti priključenje na centralni toplinski sistem, a na područjima gdje nije moguće priključenje na centralni sistem grijanja (kod manjih kotlovnica i domaćinstava) nastojati upotrebljavati ugalj sa niskim procentom sumpora (po pravilu ispod 1 % sumpora u gorivu);

- smanjenje utjecaja saobraćaja preko izduvnih gasova primjenom katalizatora, bezolovnog benzina, stalnom kontrolom prilikom tehničkog pregleda vozila, reguliranjem saobraćaja, te unapređenjem javnog prevoza.

71

3.12.4.2. Mjere zaštite od zagađenja tla  

Degradacija tla odvija se u više segmenata. Ovdje se mogu izdvojiti dvije grupe, i to privremeno isključena tla iz biljne proizvodnje i trajni gubitak tla. U privremeno isključena tla iz biljne proizvodnje spadaju: površinski kopovi, pozajmišta raznih materijala, deponija krovine, deponija komunalnog i industrijskog otpada, arheološka istraživanja, površinska i brazdasta erozija, te klizišta. Trajni gubici zemljišta nastaju izgradnjom naselja, industrijskih i drugih objekata, saobraćajnica, vodnih akumulacija i jaružnom erozijom. Rudnici predstavljaju poseban rizik za okoliš, budući da se prostiru na velikim površinama. Direktni utjecaji nastaju zbog zauzeća zemljišta, a odražavaju se kao utjecaji na bioraznolikost područja, na ambijent, kao i na površinske i podzemne vode, te na kvalitet zraka. U cilju postizanja kvaliteta tla mjere zaštite podrazumijevaju: - sanaciju i rekultivaciju tla nakon završene podzemne i površinske eksploatacije energetskih i

mineralnih sirovina, - primjenu adekvatnih agrotehničkih mjera u poljoprivrednoj proizvodnji, - plansko pošumljavanje degradiranih šumskih površina, - provođenje Plana upravljanja otpadom.

3.12.4.3. Mjere zaštite od zagađenja vode 

Vode rijeke Bosne zagađene su fekalnim vodama kao i otpadnim materijama koje se direktno ubacuju u prirodne recipijente. Zbog toga je neophodno, kada je u pitanju segment zaštite voda, provesti mjere na zaštiti vode. Za ostvarivanje tih ciljeva mjere zaštite voda mogu biti administrativne mjere, mjere za očuvanje kvaliteta voda i mjere za sprječavanje akcedentnih zagađenja. Administrativne mjere obuhvataju: - planske osnove upravljanja vodama po slivovima koje treba da sadrže procjenu mogućnosti

opterećenja vodotoka, ukupno planirano opterećenje za ispuštanje otpadnih voda, te utvrđivanje mjerodavnog protoka prijemnika recipijenta za prijem opterećenja,

- izmjene i dopune izdanih vodoprivrednih dozvola za ispuštanje otpadnih voda radi usklađivanja s potrebnim mjerama i ciljevima zaštite voda,

- stalno praćenje propisa iz oblasti zaštite voda te njihovo usklađivanje s utvrđenim mjerama u provođenju zaštite voda,

- izradu katastra zaštite voda i izradu druge tehničke dokumentacije potrebne za provođenje mjera zaštite voda,

- uspostavljanje sistema informiranja o stanju kvaliteta voda i efikasnosti primijenjenih mjera. Mjere za očuvanje kvaliteta voda obuhvataju: - zabranu izgradnje na područjima gdje se ugrožava kvalitet voda (izvorišta i podzemne vode

koje se koriste ili planiraju koristiti za vodosnabdijevanje),

72

- zabranu ili ograničenje izgradnje na posebno zaštićenim područjima i vrijednim vodnim ekosistemima,

- ograničenje izgradnje i obavljanja djelatnosti na vodotocima gdje ispuštanje otpadnih voda može imati utjecaj na kvalitet voda i pored primjene potrebnih mjera zaštite,

- zabranu bilo kakvog ispuštanja opasnih/toksičnih materija, - povećanje kapaciteta recipijenta (prijemnika) izgradnjom potrebnih vodnih objekata. Mjere za sprječavanje i smanjenje zagađenja obuhvataju: - planiranje, rekonstrukciju i izgradnju sistema za prikupljanje i odvođenje komunalnih

otpadnih voda, - planiranje, rekonstrukciju i izgradnju uređaja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, - smanjenje opterećenja otpadnih voda iz raznih tehnoloških procesa i prilagođavanje sastava

otpadnih voda dopuštenim vrijednostima opasnih i drugih materija koje se ispuštaju u sistem javne kanalizacije ili prirodni recipijent (prijemnik),

- zamjena postojećih tehnologija boljim i čišćim tehnologijama u tehnološkim procesima gdje opasne i druge materije zagađuju vode,

- uvođenje programa mjera za smanjenje zagađenja voda od agrotehničkih sredstava, - uređenje erozijskih područja i sprječavanje ispiranja gradnjom regulacijskih vodnih

objekata, pošumljavanjem, pravilnom obradom zemljišta i pravilnom upotrebom agrotehničkih sredstava u poljoprivredi,

- izgradnju deponija (odlagališta) svih vrsta otpada koje zadovoljavaju tehničko-tehnološke uvjete u skladu sa Planom upravljanja otpadom,

- saniranje postojećih neurednih deponija (odlagališta) otpada, prvenstveno na onim mjestima gdje postoji opasnost od zagađenja podzemnih voda i površinskih voda koje su namijenjene izvorištima.

Pritisci na kvalitet površinskih voda dolaze skoro iz svih sektora, ali najveći pritisci su iz komunalnog, energetskog i industrijskog sektora. Naznačene mjere zaštite voda, posebno mjere za očuvanje kvaliteta voda i mjere za sprječavanje i smanjenje zagađenja treba detaljno razraditi po pojedinim sektorima iz kojih dolaze pritisci na kvalitet površinskih voda. Za uspješnu realizaciju postavljenih ciljeva za zaštitu voda na području ZDK, imajući u vidu sadašnje stanje kvaliteta voda i postavljene zahtjeve za kvalitetom voda, trebalo bi u što kraćem roku napraviti sljedeće: - donijeti planove zaštite područja za riječne slivove i podslivove na području Kantona, - utvrditi ciljeve kvaliteta voda u skladu sa planovima zaštite područja riječnih slivova i

zakonskih propisa, - uspostaviti katastar zagađivača voda, i - uspostaviti informacijski sistem o vodama (vodnom bogatstvu i kvalitetu voda) i stvarati

uvjete za informiranje javnosti o kvalitetu voda.

73

3.13. MINSKA POLJA  Nakon ratnih dejstava na području Zeničko-dobojskog kantona velike površine su ostale neočišćene od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava, što i danas utječe na bezbjednost ljudi i ograničeno korištenje zemljišta.

3.13.1. Analiza stanja minske situacije  Na ukupnom području Zeničko-dobojskog kantona definirana je sumnjiva površina od 20272,85 ha, što u procentima iznosi oko 6,10 % od ukupne površine Kantona koja je pod minamai sumnjivim sredstvima. Ovaj procenat nije zanemariv u ukupnom procentu zemljišta ZDK. Uočeno je da se od ukupne sumnjive površine najveći procenat ugroženosti pod minama nalazi u III kategoriji (4,20 %) i da će se morati nastaviti raditi na reduciranju ostalih kategorija. Ciljevi realizacije deminiranja mogu se svesti na sljedeće: - efikasno sprovođenje operacija deminiranja bez rizika od minskih nesreća i žrtava, - osigurati uvjete za kontinuirano i efikasno sprovođenje operacija humanitarnog deminiranja

u skladu sa potrebama zemlje, neophodnim materijalnim, finansijskim i ljudskim resursima i uz visok nivo osiguranja kvaliteta,

- do 2019. godine treba potpuno eliminirati sumnjivu površinu 1. i 2. kategorije kroz redukciju iste tokom generalnog i tehničkog izviđanja i čišćenja mina na rizičnim lokacijama.

3.13.2. Etape realizacije deminiranja Jedan od najkompleksnijih zahtjeva jeste identifikacija, a potom i čišćenje miniranog područja. Zbog dugotrajnog i skupog procesa deminiranja potrebno je uraditi etapne planove, kao podstrategije planova za deminiranje. Naročito je važno u postupku realizacije deminiranja voditi računa o prioritetnim područjima sa definiranim namjenama: - građevinska zemljišta u sklopu urbanih područja ili izvan njih sa stanovanjem, - građevinska zemljišta sa privrednim kompleksima, - područja značajna za razvoj poljoprivrede, - područja značajna za druge namjene. Navedena područja trebaju biti obuhvaćena prvom etapom deminiranja. Tabela 21. Minska situacija (sistemsko izviđanje 2008.)

Općina

Ukupna sumnjiva površina

m2

Sumnjiva površina u odnosu na površinu općine

Sumnjiva površina po kategorijama m2

Postotak sumnjive površine po kategorijama

%

I II III I II III

Breza 1.407.679 1,96

721.435 686.244

51,25 48,75

74

Općina

Ukupna sumnjiva površina

m2

Sumnjiva površina u odnosu na površinu općine

Sumnjiva površina po kategorijama m2

Postotak sumnjive površine po kategorijama

%

I II III I II III

Doboj Jug 59.797 0,60

52.047 7.750

87,04 12,96

Kakanj 544.516 0,14

11.064 533.452

2,03 97,97

Maglaj 18.463.191 7,76 843.388 2.180.004 15.439.799 4,57 11,81 83,62

Olovo 20.010.468 4,91 1.789.988 3.273.472 14.947.008 8,95 16,36 74,7

Tešanj 1.286.137 0,79 72.083 452.812 761.242 5,6 35,21 59,19

Vareš 31.846.947 8,12 3.441.696 1.832.391 26.572.860 10,81 5,75 83,44

Visoko 16.538.811 7,05 2.456.400 2.310.109 11.772.302 14,85 13,97 71,18

Usora 4.730.492 10,34 1.158.119 853.387 2.718.986 24,48 18,04 57,48

Zavidovići 25.412.013 4,58 3.222.928 4.810.525 17.378.560 12,68 18,93 68,39

Zenica 393.131 0,07

100.370 292.761

25,53 74,47

Žepče 79.400.477 28,22 888.318 738.162 77.773.997 1,12 0,93 97,95

Ukupno 200.093.659 6,10 13.872.920 17.335.778 168.884.961 6,94 8,66 84,4

3.14. OBAVEZNI PROSTORNI POKAZATELJI 

U Prostornom planu Zeničko-dobojskog kantona, utvrđeni su sljedeći prostorni pokazatelji i bilansi površina:

Ukupna površina obuhvata Plana .......................................................... 3.362,05 km2 (u granici Kantona)

Ukupan broj stanovnika - postojeći 1991. .............................. 475.151 (varijanta B) - postojeći 2005. .............................. 401.404 - planirani 2027. .............................. 432.230

Bruto gustina naseljenosti ...................................................................... 129 stan/km2 (broj stanovnika/km2)

75

Neto gustina naseljenosti ........................................................................ 11,38 (broj stanovnika/ha urbanog područja)

Koeficijent urbaniteta ............................................................................. 0,087 (ha urbanog područja/broj stanovnika Plana)

Broj zaposlenih 2027. (I 21) ................................................................. 88.452 Stepen zaposlenosti ................................................................................ 20,46%

(broj zaposlenih/broj stanovnika Plana)

Tabela 22. Reonizacija terena Kantona

Reon Površina ha Površina %

Nizijsko-brdski (140 – 500) 106.963,08 32,16%

Brdoviti (501 – 800) 117.799,19 35,42%

Planinski (801 – 1471) 107.842,76 32,42%

Ukupno Kanton 332.605,02 100,00%

Tabela 23. Hipsometrijski prikaz terena Kantona

Visinska zona Površina ha Površina %

140 – 200 36.460,36 10,97%

201 – 400 59.273,16 17,83%

401 – 600 69.916,90 20,99%

601 – 800 61.195,88 18,41%

801 – 1.000 53.456,72 16,08%

1.001 – 1.200 39.295,12 11,82%

1.201 – 1.401 11.806,64 3,55%

1.401 – 1.471 1.200,24 0,36%

Ukupno Kanton 332.605,02 100,00%

76

4.  KULTURNO­HISTORIJSKI SPOMENICI ZENIČKO­DOBOJSKOG KANTONA 

Okolnosti da ovim geografskim prostorom prolazi ona znamenita evroazijska granica svjetova, civilizacija, religija i svjetonazora, opredijelila je historijsku sudbinu Bosne i Hercegovine. Otuda je i područje Zeničko-dobojskog kantona vrlo bogato kulturno-historijskim spomenicima koji datiraju od najstarijih vremena do danas. U ovom priručniku navode se samo najznačajniji.

4.1. ZENICA  Historija kaže da je još u doba neolita ovaj kraj bio naseljen. U zeničkoj kotlini živjeli su Iliri, a kasnije su na ovom tlu bili naseljeni Rimljani, koji su na mjestu današnje Zenice formirali municipij Bistua Nuova. U historiografiji se posebno spominje 8. april 1203.godine, kada se znameniti bosanski vladar Kulin ban na Saboru sa starješinama bosanskih krstjana na Bilinom polju u ime svojih 10.000 kršćana odrekao bogumilstva i tim državničkim potezom izbjegao krstaški pohod protiv Bosne.

4.1.1. Ploča velikog sudije Gradiše  Ploča velikog sudije Gradiše veoma je značajan arheološki nalaz iz doba Kulina bana. To je nadgrobni spomenik iz XII stoljeća, ispisan bosančicom, gdje se spominje dvorski sudija Gradiša. Do danas on predstavlja prvi i jedini izvorni dokument koji govori o instituciji sudstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Ploča velikog sudije Gradiše proglašena je nacionalnim spomenikom, kao pokretno dobro, i smještena je u Muzeju grada Zenice.

4.1.2. Sultan Ahmedova (Čaršijska) džamija  Najstariji pisani dokument o ovoj džamiji napisan je na jednoj kamenoj ploči pronađenoj u podnožju munare Sejmenske džamije u Zenici. Natpis je na turskom jeziku a u prijevodu na naš jezik glasi "datum obnove Čaršijske džamije je u godini 912.h.g.” (1506/1507.godina ). Dostupni historijski dokumenti navode na zaključak da je ovu džamiju, na temeljima Sultan Sulejmanove džamije sagradio Sultan Ahmed 1720. godine. Ne postoje nikakvi podaci o džamiji sve do 1872.godine, kada je izvršena restauracija iste nakon katastrofalne poplave, te je džamija dobila prepoznatljiv izgled koji je zadržan do danas, što se može zaključiti po arhitekturi i materijalu od kojeg je građena. Ova džamija je u Zenici imala veoma značajnu prosvjetiteljsku i kulturnu ulogu, pa se iz tog razloga jako puno ulagalo u njeno održavanje. Sultan Ahmedova džamija proglašena je nacionalnim spomenikom.

4.1.3. Sejmenska džamija (munara)  Na ovoj, kao i na brojnim drugim džamijama širom BiH građenim u osmanskom vremenu, ne postoji natpis o vremenu gradnje i njenom utemeljenju. Postoji navodno predanje koje kazuje da je ovu džamiju sagradio oficir janjičarske vojske koja se sastojala od pješadije – sejmena. Tako se pretpostavlja da je Sejmenska džamija podignuta prije 1506. godine. Zidovi su izgrađeni od masivne građe i džamija ima izuzetno lijepu kamenu munaru visoku 25 metara. Sa sve četiri strane okružena je haremom. Kamena munara je proglašena nacionalnim

77

spomenikom kod Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika, jer je ona jedini izvorni dio džamije.

4.1.4. Sultan Mehmed Fatihova (Carska) džamija  Ova džamija se nalazi u naselju Vranduk. U literaturi se pretpostavlja da je sagrađena u ime Sultana Mehmeda II El-Fatiha, i to u vremenu njegove vladavine, u periodu 1451-1481. godine. Prema tome, Vranduk spada među prva mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima je podignuta džamija. Pretpostavka je da je ova džamija sagrađena na temeljima katoličke crkve sv. Tome, koju su Osmanlije srušili. Džamija je zajedno sa utvrdom proglašena nacionalnim spomenikom.

4.1.5.Medresa    Zenička medresa nalazi se preko puta Sultan Ahmedove ili Čaršijske džamije, na lijevoj obali rijeke Bosne. Pretpostavlja se da je Medresa sagrađena krajem XVII ili početkom XVIII stoljeća. Napravljena je u orijentalnom stilu, pravougaonog oblika sa prostorijama okolo i dvorištem u sredini. Medresa je u to vrijeme bila jedina obrazovna ustanova u kojoj se stjecalo šire znanje. Bila je internatskog tipa i raspolagala salom za predavanje, prostorijama za učenike i profesore, bibliotekom, kupatilom, abdesthanom i mokrim čvorovima. Zgrada Medrese vremenom je dotrajala i postala neuvjetna, tako da je stara zgrada srušena, a nova izgrađena u periodu od 1923. do 1927. godine, Nova zgrada Medrese je svoj izgled i dimenzije sačuvala i do danas. Medresa je 1946.godine prestala sa radom, a 1969.godine prostorije Medrese su renovirane i adaptirane za potrebe Muzeja grada Zenice, koji je kao arheološki muzej postojao sve do 1992. godine, kada su prostorije nakadašnje Medrese predate Islamskoj zajednici Zenica na korištenje. Medresa je, također, proglašena nacionalnim spomenikom.

4.1.6. Musalla  Musalla je vrijedan spomenik kulture na kojem se prema usmenim predanjima nalaze nišani nastali u XVI stoljeću, odnosno najstariji nišan datira iz 1585. godine. U turbetu su pokopana četiri putujuća trgovca koja su porijeklom iz Sirije. U jednom sukobu, koji je izbio iz nepoznatih razloga, oni su izginuli, a nakon četrdesetak godina, njihovi rođaci su im oko 1500. godine podigli turbe.

4.1.7. Hadži Mazića kuća  Hadži Mazića kuća spada u objekte bosanske stambene kulture i sagrađena je oko 1835. godine. Nalazi se u neposrednoj blizini Sultan Ahmedove (Čaršijske) džamije i Medrese. U prizemlju, koje je građeno od kamena i ćerpića, nalaze se dvije sobe sa starinskim vratima, kahvedžik i četiri zanatska dućana. Na spratu su kamarija i sedam prostorija. Na sobama su starinska vrata, šiše od šašavaka, a zidovi o dizme. Za vrijeme okupacije 1878. godine u ovoj kući, prema priči mještana, neko vrijeme je bio smješten štab generala Filipovića. U vremenu austrougarske vladavine ovaj objekat je služio kao sudnica zeničkog naiba u zeničkoj mahali Jalija, a od druge polovine XIX stoljeća zgrada je pretvorena u stambeni objekat. Danas je u ovom objektu smješten muftijin ured. Kuća hadžije Mazića stavljena je pod okrilje Zavoda za zaštitu spomenika i kulture.

78

4.1.8. Katolička crkva Svetog Ilije i Župni dvor  Graditeljska cjelina Crkva sv. Ilije sa Župnim uredom u Zenici proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine objekti Crkve i Župnog ureda, te pripadajući park između ta dva objekta. Prvobitna župna crkva u Zenici izgrađena je 1870. godine, a sada postojeća 1909-1910. godine po projektu Josipa Vancaša. Na njoj prevladavaju arhitektonski oblici secesije. U crkvi se nalazi glavni oltar iz 1837. godine sa reljefom Sv. Ilije i skulpturama Sv. Barbare i Sv. Florijana. Na zvoniku crkve nalaze se tri zvona. Crkva posjeduje i orgulje (8 registara), koje je 1933. godine poklonio visoki činovnik željezare Faulend. Orgulje je izgradila tvrtka Heferer iz Zagreba. Od drugih instrumenata postoje električne orgulje, harmonij i gitare. Sadašnja župna kuća izgrađena je 1910. godine, a 1930. godine je rekonstruirana i znatno proširena. U vremenu nakon Drugog svjetskog rata tadašnja vlast oduzela je dio prostorija (oko 200 četvornih metara – tri dvosobna stana), koji su vraćeni tek 1993. godine.

4.1.9. Pravoslavna crkva Rođenja presvete Bogorodice  Crkva rođenja presvete Bogorodice u Zenici počela se graditi 1883. godine. Završena je i posvećena na Malu Gospojinu 8 – 21. septembra. Posvetio ju je mitropolit Sava Kosanović. Zahvaljujući zeničkim sveštenicima Milojku Topaloviću, Miroslavu Drinčitu i Jadranu Daniloviću, te zeničkim vjernicima, u spomen stogodišnjice, 29. augusta 1984. godine počelo se sa živopisanjem hrama. Živopis je radio Dragomir Jašović Jaša, akademski slikar iz Beograda. Živopisanje je završeno 1990. godine. Crkva rođenja presvete Bogorodice proglašena je i nacionalnim spomenikom.

4.1.10. Sinagoga  Jevrejsko stanovništvo naseljavalo je Zenicu negdje između 1858. i 1864. godine, a kao svjedočanstvo postojanja ovog naroda u Zenici je jevrejska bogomolja Sinagoga i jevrejsko groblje, koje se nalazi u zeničkom naselju Raspotočje. Sinagoga u Zenici jedna je od rijetkih sačuvanih bogomolja jevrejskog naroda u Bosni i Hercegovini. Izgrađena je 1903. godine u pseudomaurskom stilu. Do 1941. godine služila je kao vjerski objekat. U toku Drugog svjetskog rata Sinagoga je pretvorena u konjušnicu, a nakon 1945.godine u ovom objektu je bio salon namještaja. Od 1966.godine Sinagoga je pretvorena u gradski muzej sa stalnom postavkom historijske zbirke.

4.1.11. Papirna  Dolaskom Austro-Ugarske monarhije u Bosnu i Hercegovinu započinje snažan proces društvenih i privrednih promjena, prije svega izgradnjom željezničke pruge i željezničke stanice u Zenici, zatim se otvara prvi rudnik uglja u Bosni i Hercegovini i počinje sa radom Željezara Zenica. Nakon ovih objekata, 1885. godine bečki kapitalist E. Musil podigao je fabriku Papirna, koja je radila sve do 1910.godine, kada je istekao ugovor sa državom, poslije čega su mašine demontirane i prenesene u Beč.

79

4.1.12. Konjska česma  Iz perioda Austro-Ugarske monarhije sačuvana je stara česma, poznata u narodu kao Konjska česma. Nalazi se u srcu Stare čaršije, a svjedoči o dolasku cara Franje Josipa u Zenicu, u čiju čast je izgrađena. Još i danas služi žednim i pregrijanim za rashlađivanje.

4.1.13. Kameni spavač  15. aprila 2009. godine u centru grada je otkriveno Spomen-obilježje poginulim borcima i svim civilnim žrtvama u toku rata 1992 – 1995. godine na području Općine Zenica – Kameni spavač. Na ovom spomeniku ispisana su imena svih poginulih boraca i civilnih žrtava rata.

4.1.14. Muzej grada Zenice  U užem centru grada nalazi se novoizgrađeni Muzej grada Zenice sa izuzetno bogatom riznicom kulturno-historijskih eksponata i narodnih umotvorina, koji svakako treba posjetiti.

4.1.15. Utvrda Vranduk  Utvrda (tvrđava) Vranduk nalazi se oko 14 kilometara nizvodno od grada Zenice. Izgrađena je na stijeni iznad klisure ispod koje rijeka Bosna svojim polulučnim tokom gradi prirodni ukras i zaštitu. U srednjem vijeku Vranduk je bio jedan u nizu kraljevskih gradova, u kome su stolovali bosanski kralj Stjepan Ostoja, a nešto kasnije i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaš, kao i njegov protivnik protukralj Radivoje. Prvi spomen Vranduka datira od 11. marta 1410. godine u žalbi dubrovačkih građana upućenoj ugarskom kralju Sigismundu na postupak njegovih vojnika. O periodu osmansko-turske vlasti tvrđava krije mračne uspomene kao politički zatvor u kojem su živote skončali brojni politički krivci i to pretežno kadije i muftije. Godine 1697, za vrijeme razornog pohoda Eugena Savojskog kada je gotovo čitava Bosna ostala u pepelu i dimu, Vrandučka tvrđava ostala je jedina neosvojena. Grad i tvrđava Vranduk stoljećima su odolijevali svakojakim neprijateljima i nepogodama, da li ljudskim ili elementarnim, ali skoro uvijek vješto istrajavali čuvajući od davnina naziv Kapija Bosne. I samo ime – Vranduk, za koje se pretpostavlja da je izvedeno od riječi branduk (braniti), dovoljno govori o ulozi koju je ova utvrda odigrala u historiji Bosne. Grad Vranduk – srednjovjekovna utvrda sa džamijom proglašena je nacionalnim spomenikom.

4.2. MAGLAJ  Općina i grad Maglaj nalaze se na magistralnom putu M-17, na dijelu Zenica – Doboj. Nastao je u XV stoljeću. Rijeka Bosna ga dijeli na dva dijela. Desni, stari dio sa svojim mahalama, starim bosanskim kućama i javnim česmama krase tvrđava Gradina sa svojih pet kuća (Dizdareva, Kapi, Širbegova, Kapetanova i Sahat-kula). Od tri džamije najpoznatija je Kuršumlija ili Jusuf-pašina džamija. Lijevi dio grada nastao je u drugoj polovini XIX stoljeća sa školskim, sportskim i kulturnim objektima.

80

4.2.1. Tvrđava Gradina   Ova tvrđava nalazi se iznad desne obale rijeke Bosne. Nastala je u XIII stoljeću i bila prva srednjovjekovna utvrda koju su kasnije nadograđivali Turci. Uz nju je i sahat-kula u kojoj je nekada bio zlatni čan, odnosno zvono koje danas nije u ispravnom stanju. Stari grad je bio u funkciji do 1878. godine, kada je izgubio strateški značaj i postepeno postao napušteni grad. Srednjovjekovna tvrđava Maglaj proglašena je nacionalnim spomenikom.

4.2.2. Kuršumlija džamija/Kalaun Jusuf­pašina džamija  Ova je džamija ime dobila po turskoj riječi za olovo – kuršum, jer joj je kupola od olova, a podigao ju je Jusuf-paša Kalaun u drugoj polovini XVI stoljeća, a obnovljena je 1867 – 68. godine o trošku sultana Abdul-Aziza. Desno od ulaza u dvorišnu zgradu nalazi se česma, u narodu prozvana Hadžina voda, izgrađena 1813.godine. Pretpostavlja se da je prije nje postojala stara, koju je izgradio osnivač džamije Kalaun Jusuf-paša, a snabdijevala se vodom sa starog vodovoda, koji je prolazio pored džamije. Kuršumlija džamija proglašena je nacionalnim spomenikom kulture 1. kategorije od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika.

4.2.3. Pravoslavna Crkva sv. Ilije Proroka   Crkva se nalazi u novom dijelu Maglaja i datira iz austrougarskog perioda. Gradnja je počela 1906. godine, a osvećena je 1908. godine. Izgrađena je u pseudobizantskom stilu, karakterističnom za sakralne objekte pravoslavne provinijencije sa kraja XIX i početka XX stoljeća.

4.2.4. Uzeir­begov konak   Ovaj konak je izuzetno lijep objekat uz samu obalu rijeke Bosne. Sagrađen je u starobosanskom stilu XIX stoljeća, negdje oko 1875. godine. Priča se da je prizemlje urađeno od tesanih kvadera koji su bili pripremljeni za gradnju mosta koji je Maglajlijama ponudio Jusuf-paša. Konak je sagradio jedan od potomaka maglajskih kapetana Salih-beg Uzeirbegović i bio je poznat po tome što je njegov vlasnik svojim gostima pružao besplatan konak i hranu. Uzeirbegov konak proglašen je nacionalnim spomenikom.

4.3.5. Spomenik austrougarskim vojnicima    Austrougarske trupe okupirale su Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, a 3. augusta je Sedma husarska regimenta upala u zasjedu kod Maglaja, izgubivši pritom 46 vojnika. O tom događaju svjedoči i spomenik koji su Austrijanci podigli na obali rijeke Bosne.

4.3. VISOKO  Općina i grad Visoko nalaze se na raskrsnici puteva, u središtu regiona Sarajevo – Zenica. Najznačajnije arheološko nalazište iz neolitskog perioda je Arheološki

81

lokalitet Okolište, najveće naselje butmirske kulture, koje je proglašeno nacionalnim spomenikom.

4.3.1. Utvrđeni kraljevski grad Visoki    Prvi pomen ovog grada veže se za 1355. godinu, a izgrađen je na brdu Visočica. Osim vojno-odbrambene funkcije bio je povremeno i sjedište bosanskih kraljeva. Predstavljao je stalno sjedište velikog bosanskog kneza, a dolaskom Turaka 1463. godine grad je velikim dijelom razoren i do danas nije obnovljen. Pripada tipu starih srednjovjekovnih bosanskih utvrđenih gradova na uzvišenju, izdužene pravougaone kompaktne osnove koja prati oblik i veličinu brda. Neposredno pored ovih zidina postojala je trasirana stara antička i srednjovjekovna cesta. Od polovine XIV do polovine XV stoljeća Visoki je pored Bobovca bio najpoznatiji utvrđeni grad bosanskih kraljeva. Arheološki ostaci utvrde Stari grad Visoki proglašeni su nacionalnim spomenikom kulture.

4.3.2. Mile  U blizini ušća rijeke Goruše u rijeku Bosnu nalaze se ostaci najstarijeg upravnog, kulturnog i vjerskog centra srednjovjekovne bosanske države, zatim ruševine Crkve sv. Kuzme i Damjana (XII stoljeće), te Crkve sv. Nikole (XIV stoljeće). Oko 1340. godine bosanski ban Stjepan II Kotromanić osnovao je franjevački samostan u Milima i tu, na mjestu stare crkve, dao izgraditi novu Crkvu sv. Nikole, u kojoj je 1377.godine krunisan za bosanskog kralja Tvrtko I Kotromanić. Historijske činjenice ukazuju da su Mile, odnosno crkva sv. Nikole bili mjesto krunisanja bosanskih kraljeva, bez obzira na to što je tokom vremena dvor bio dislociran iz Visokog u Kraljevu Sutjesku odnosno Bobovac. I ovaj lokalitet proglašen je nacionalnim spomenikom.

4.3.3. Tabhanska džamija  Duhovnost Visokog simbolizira stara Tabhanska džamija izgrađena u XVII stoljeću kao vakuf visočkih tabaka (zanatlije koje su se bavile preradom kože). Izgrađena je u vrijeme kada se u Visokom osnažio tabački esnaf. Smještena je na lijevoj obali rijeke Fojnice i to malo prije njenog ušća u rijeku Bosnu. U prošlosti je stradala od poplava i požara više puta. U poplavi 1871. godine rijeka je odnijela i tabhanu i stupe i džamiju. Ubrzo potom izgrađen je današnji postojeći objekat. Džamija je jednostavan objekat četvrtaste osnove, zidan od ćerpića uz mjestimičnu upotrebu kamena. Iz četverovodnog krova izvedena je visoka i veoma vitka drvena munara sa velikim lučnim otvorima na šerefetu i šatorskim krovom. Do današnjeg dana sačuvana je izvorna arhitektura džamije i ona svojom ljepotom plijeni pažnju. Tabhanska džamija proglašena je nacionalnim spomenikom.

4.3.4. Franjevački samostan i gimnazija  Prvi franjevački samostan podignut je na širem području Visokog, vjerovatno početkom četrdesetih godina XIV stoljeća. Uz samostan se nalazila i krunidbena crkva bosanskih kraljeva posvećena Sv. Nikoli. Godine 1450. samostan je razoren i tom je prilikom stradalo nekoliko franjevaca. Međutim, samostan je ubrzo obnovljen.

82

Dva stoljeća nakon rušenja visočkog samostana franjevci su se ponovno vratili u Visoko, gdje su podigli zgradu gimnazije 1899 – 1900. godine i time započeli novu etapu u srednjoškolskoj izobrazbi svojih kandidata. U Franjevačkoj gimnaziji nalazi se veći broj rimskih spomenika sakupljenih u Visokom i okolini. Najvrjednija je Batonova ploča od kristalnog dolomita, nađena kod sela Župče u Općini Breza. Baton je bio vođa ilirskog plemena Destijata

4.3.5. Crkva Sv. Prokopije   Ovo je najstarija crkva na potezu od Sarajeva do Bosanskog Šamca. Izgrađena je 1853. godine, a građena je u dvije etape. Bila je glavni centar vjerskog, kulturnog, nacionalnog i prosvjetnog života Srba. Krajem XIX stoljeća bila je više od vjerskog objekta i jako je utjecala na razvoj kulturnog života među malobrojnim pravoslavnim stanovništvom u Visokom. Tako je 1892. godine formiran hor Crkvenog srpskog pjevačkog društva Milutinović. Društvo je, pored hora, imalo tamburaški orkestar i dramsku sekciju, koja je u periodu od 40 godina izvela gotovo svu dramsku klasiku srpske i neka djela hrvatske književnosti. Crkva je danas u prilično lošem stanju i proglašen je nacionalnim spomenikom.

4.3.6. Bosanske piramide  Danas je u cijelom svijetu Visoko poznato kao arheološka destinacija i mjesto piramidalnog kompleksa sa perspektivom da Bosanska piramida Sunca, Bosanska piramida Mjeseca, te Piramida bosanskog zmaja (istraživanja počela u aprilu 2005. godine) svojim konačnim pomaljanjem iz zemljine utrobe promijene arheološko-civilizacijsku i historijsku sliku ne samo Bosne i Hercegovine nego i cijelog svijeta.

4.4. TEŠANJ  Tešanj leži među brdima uz rječicu Tešanjku, petnaestak kilometara od Doboja i približno isto od Teslića. U Tešanj se može doći iz pravca Doboja i iz pravca Banja Luka – Teslić. Pored prirodnih ljepota Tešanj ima bogatu kulturno-historijsku prošlost. Pod današnjim imenom Tešanj se prvi put spominje 1461. godine u povelji, kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću pored ostalog daruje ''i na Usori grad Tešanj''. Tešanj u svom gradskom jezgru baštini niz kulturno-historijskih spomenika, kao što su stara Gradina, jedna od najznačajnijih i prostorno najvećih tvrđava na prostoru BiH, te džamija Ferhadija, izgrađena 1564. godine.

4.4.1. Tešanjska tvrđava   Tešanjska tvrđava je jedna od najvećih (6296 m2 površine) i najznačajnijih objekata te vrste u BiH. Predstavlja višeslojno kulturno-historijsko područje koje se sastoji iz dva dijela – prvi je nastao u doba srednjovjekovne bosanske države, a drugi u doba osmanske uprave. Tačno vrijeme gradnje tvrđave nije poznato, jer je dugo građena i dograđivana. Arhitektonsku strukturu kompleksa čine dvije prostorne cjeline u bliskoj funkcionalnoj vezi, i to Gornji grad (srednjovjekovni utvrđeni grad) i Donji grad (tvrđava iz doba osmanske uprave i prigradsko naselje – varoš). Brojni fragmenti keramike i ostaci fortifikacijske arhitekture iz srednjeg vijeka i doba osmanske uprave potvrđuju kontinuitet i slojevitost lokaliteta. Zbog svog položaja najviše je služila odbrani od neprijatelja. Sa čaršijom čini jedan skladan ambijentalni prostor bosanskog stila. Tvrđava ili, kako je još zovu, Gradina proglašena je nacionalnim spomenikom.

83

4.4.2. Sahat­kula   Sahat-kula je podignuta u XVII stoljeću. Od ukupno 21 sahat-kule koje su sagrađene u Bosni i Hercegovini ona spada u 4 koje i danas rade. Visoka je 18,5 metara. Do 1890. godine pokazivala je alatursko vrijeme, ali je te godine Fehim-beg Smailbegović donio sat koji pokazuje evropsko vrijeme. Taj sat i danas radi.

4.4.3. Avdi –pašina ili Drvena džamija  U Tešnju su ranije sve džamije, osim Čaršijske ili Ferhadije, imale drvenu munaru. Danas u Tešnju postoji samo jedna džamija sa drvenom munarom, a ranije ih je bilo šest. Avdi-pašina ili Drvena džamija vjerovatno potječe iz XVII stoljeća, jer je sačuvano predanje da je stara 350 godina. Iznad ulaza se nalazi natpis iz 1781. godine, u kome se samo navodi ime Abdulah-paše Bošnjaka, ali se ne navodi da li je džamiju sagradio ili samo obnovio. Ova džamija je vrijedan arhitektonski objekat koji je sačuvan u izvornom obliku.

4.4.4. Gazi Ferhad­begova ili Čaršijska džamija  Ova je džamija izgrađena negdje oko 1564. godine, a sagradio ju je Ferhad-beg, sin Skenderov. Džamija je u vrijeme svog postojanja zapaljena u pohodu hordi princa Eugena Savojskog 1697. godine, zbog neuspjeha da osvoji stari grad Tešanj. Nad ulazom u džamiju sačuvan je hronogram koji se odnosi na obnovu džamije 1882 – 1883. godine. Iz tog vremena potječe minber, ćus i musandra. Čaršijska džamija je proglašena nacionalnim spomenikom.

4.4.5. Eminagića konak  Eminagića konak je najstariji i najljepši objekat porodičnog graditeljskog naslijeđa u Tešnju. Smatra se da datira još iz 1860. godine. Na prvoj geodetskoj snimci Tešnja iz 1882. godine nalazi se ucrtan i ovaj objekat sa istovjetnim dimenzijama. Objekat je raskošnih dimenzija, lociran na padini u samom naselju. Od 1980. godine konak je napušten. Graditeljska cjelina proglašena je nacionalnim spomenikom.

4.4.6. Mezar Muse Ćazima Ćatića  Mezar pjesnika Muse Ćazima Ćatića nalazi se u greblju Obješenica u samom gradu. Iako je rođen u Odžaku 1880. godine, svoj život i stvaralaštvo Musa Ćazim Ćatić posvetio je gradu Tešnju, gdje je umro 1915. godine.

 

4.5. ZAVIDOVIĆI  Zavidovići su mlad grad, nastao krajem XIX stoljeća. Kao i ostala mjesta ZDK, Zavidovići su bogati vodenim tokovima, te se oslanjaju na tri rijeke Bosnu, Krivaju i Gostović.

84

4.5.1. Manastir Vozućica   Ovaj je manastir sagrađen najvjerovatnije u XVI stoljeću, a njegovo prvo pominjanje u dokumentima datira iz 1617. godine. Manastir se sastoji od manastirske Crkve sv. Trojice, parcele na kojoj su se nalazile koliba i škola, izvora kaluđerica i groblja. Nakon poraza Austrije u austrijsko-turskom ratu krajem XVII stoljeća monasi su napustili manastir, koji je ostao pust narednih sto godina. Po povratku kaluđera, manastir je obnovljen u periodu od 1856. do 1859 godine. U to vrijeme uz manastir je sagrađena osnovna škola, u kojoj su nastavu održavali sveštenici, a 1894. godine dograđen je i zvonik od kamena koji je pokriven šindrom. Danas je manastir napušten i nalazi se u jako lošem stanju, mada se čine napori kako bi se zaštitio i sačuvao od propadanja. Manastir sa pratećim objektima proglašen je nacionalnim spomenikom.

4.5.2. Fenomen Kamene kugle, naselje Grab   U naselju Grab nalazi se neobično nalazište kamenih kugli koje se istražuje u okviru svjetski poznatog kompleksa Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca. Pronađene su 43 kamene kugle, što predstavlja najveće nalazište u Evropi, i nakon mnogo istraživanja još uvijek su velika nepoznanica.

4.6. ŽEPČE 

Grad Žepče smješten je u centralnoj Bosni, na putnoj komunikaciji M-17. Historijski izvori kažu da prvi pisani spomen Žepča datira od 14. oktobra 1458. godine, kada je kralj Stjepan Tomaš izdao povelju visokom činovniku Stjepanu Ratkoviću.

Na području Općine Žepče postoji nekoliko vjerskih objekata različitih konfesija, kao što su džamije i crkve.

4.6.1. Katolička crkva Sv. Antuna Padovanskog   Ova se crkva nalazi u mjestu Osova koje je jedna od najstarijih župa u kraju. Za nju se vezuje i hodočašće u čast Velike Gospe 15.augusta.

4.6.2. Ferhad­pašina džamija  

Džamiju je izgradio Ferhad-beg sredinom XVI stoljeća, a uz nju je izgrađena i vakufska zgrada.

4.6.3. Pravoslavna crkva Rođenja Presvjetle Bogorodice  

Crkva Rođenja Presvjetle Bogorodice predstavlja sakralni objekat pravoslavnih vjernika i datira s kraja XIX stoljeća.

85

4.7. BREZA  Općina Breza se nalazi u sastavu Zeničko-dobojskog kantona i graniči sa četiri općine: Ilijaš, Kakanj, Vareš i Visoko. Geografski položaj, konfiguracija i kvalitet tla, klima, područje bogato vodom, historijsko naslijeđe, te postojeći ugostiteljski i sportsko-rekreativni objekti predstavljaju vrijednu perspektivu za razvoj turističke privrede. Breza kao naselje u historijskim karakteristikama datira od drugog stoljeća naše ere pod imenom Hedum Kastelum (naseljena tvrđava). Brojni arheološki ostaci na čelu sa monumentalnom kasnoantičkom bazilikom iz VI stoljeća svjedoče o Brezi kao važnom mjestu susreta ranih kultura i civilizacija.

4.7.1. Kasnoantička bazilika 

Najstariji arheološki ostaci kasnoantičke bazilike iz VI i VII stoljeća svjedoče o vrlo ranom ukrštanju kultura i civilizacija Istoka i Zapada na ovim prostorima. Pretpostavlja se da je izgrađena negdje u vrijeme cara Justiniana, odmah nakon pada države Istočnih Gota ili još u toku bizantsko-gotskog rata, čim su bili osvojeni ovi prostori (oko 537.godine). Ovaj arheološki lokalitet proglašen je nacionalnim spomenikom.

4.7.2. Džamija u Podgori   

Džamija potječe iz osmanskog perioda i predstavlja autohtoni primjer džamije centralnog unutrašnjeg potkupolnog tipa pod četverovodnim krovom i sa kamenim minaretom. Nije tačno utvrđeno vrijeme izgradnje džamije niti ko je njen osnivač. Prema pretpostavkama džamija datira iz XVII stoljeća na što upućuje i njen izgled, koji je arhaičnog karaktera i vuče korijene iz ranijeg perioda Osmanskog carstva prije klasičnog stila izgradnje.

 

4.8. OLOVO 

Olovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. Olovu se može doći iz pravca Sarajeva, Vareša, Zavidovića i Tuzle. Svaki od puteva vodi kroz živopisni planinski ambijent visoke crnogorice optočen bistrim vodotocima bezbrojnih planinskih vrela i potočića, a sama Krivaja nudi izazovne mogućnosti uzbudljivog raftinga. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude po čemu je grad i dobio ime.

Crkva olovske Gospe, Obelisk Tvrtka visok preko 4 metra, te Crkvište sv. Roka samo su neki od historijsko-duhovnih vrijednosti ovog kraja koje, pored historijsko-arhitektonske imaju i svoju edukativnu dimenziju. Na oko 38 lokaliteta u okolini Olova ima stećaka i drugih kulturno-historijskih spomenika.

4.8.1. Obelisk kralja Tvrtka 

Obelisk datira iz XIV stoljeća i visok je preko 4 metra. Legenda kaže da je podignut nakon ranjavanja kralja Tvrtka u lovu.

86

4.8.2. Crkva olovske Gospe   Crkva je izgrađena na temeljima starog Gospinog svetišta koje je podignuto prije šest

stoljeća, u čast Gospe olovske. Četrdesetih godina prošlog stoljeća izgrađena je nova katolička crkva, koja predstavlja stjecište vjernika iz zemlje i svijeta.

4.8.3. Stara džamija u Olovu  

Ova je džamija izgrađena 1716. godine i proglašena nacionalnim spomenikom.

 

4.9. VAREŠ 

Vareš je brdski gradić s nadmorskom visinom od 829 metara, koji se smjestio u kotlini rječice Stavnje, 45 km od Sarajeva. Okružen je visokim planinskim masivima: Kapijom, Stijenama, Zvijezdom i Perunom.

4.9.1. Kraljevski grad Bobovac 

Vareški kraj od davnina je predstavljao strateški značajno mjesto za državu Bosnu i Hercegovinu. To se može jasno vidjeti iz činjenice da se u ovoj općini nalazi Bobovac, nekadašnja prijestolnica Bosne, grad u kome se čuvala bosanska kruna i posljednje uporište bosanskih vladara pred najezdom Osmanskog carstva 1463. godine.

Srednjovjekovni grad Bobovac prvi put se spominje 1350. godine u vrijeme ratnog pohoda cara Dušana na Bosnu. Bobovac čine četiri prostorno-strukturalne cjeline: branič-kula sa kompleksom utvđenog vladarskog dvora, dugačko i bedemom ozidano dvorište sa sistemom isturenih kula, kompleks sakralnih objekata na vještačkoj zaravni Crkvica, te malo naselje sa zanatskim radionicama unutar bedema. Izvan gradskih bedema nalaze se dva manja naselja i srednjovjekovno groblje.

Kroz više od jednog stoljeća grad se širio kako su zahtijevali odbrana i udobnost njegovih gospodara Kotromanića, banova i kraljeva. Svoj najveći procvat doživljava u vrijeme vladavine kraljeva Tvrtka II (1421-1443) i Stjepana Tomaša (1443-1461), koji su rado boravili u stolnom mjestu Bobovcu. Osmanlije su Bobovac prvi put ugrozili 1459. godine, a 1463. godine su ga zauzeli.

Bobovac je imao dvije palate, veliku za prijem poslanstva i drugu manju za kraljevsku porodicu, koja je bila na gornjoj terasi i dobro utvrđena. Ostaci portala i prozora potvrđuju da su građeni u stilu gotike, a na velikoj palati stupovi su bili ukrašeni ljiljanima.

Poseban lokalitet starog grada su Crkvice, gdje je obnovljena Kapela sv. Mihovila. Tu postoje i ostaci započete gradnje velike crkve.

U Bobovcu su se primala strana poslanstva i pisale povelje. Ulaskom Bosne u sastav Osmanskog carstva Bobovac je postao sjedište dizdara i ćehaje, a napušten je početkom XVII stoljeća.

Od tog utvrđenog grada i banskih dvora sada su ostale samo ruševine, ali i one dovoljno govore o nekadašnjoj snazi i sjaju srednjovjekovne bosanske države i burnim stoljećima prohujalim u nepovrat. Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac, utvrda i dvor sa crkvom proglašeni su nacionalnim spomenikom.

87

4.9.2. Bazilika u Dabravinama 

U Dabravinama kod Vareša nalazi se kasnoantički crkveni kompleks na 80m² prostora i još 150 metara visoko na stijeni iznad rijeke Stavnje. Otkopavanjem su pronađeni temelji crkve koja se sastojala od trodijelnog narteksa, dvije južne prostorije i baptisterija, koji je prema istoku završavao apsidom. Kasnoantička bazilika, ostaci zidova i arheološki materijal proglašeni su, također, nacionalnim spomenikom.

4.9.3. Drvena džamija  

Ova džamija nalazi se u Karićima i najpoznatije je kulturno mjesto i vjersko okupljalište muslimana vareškog kraja. Imala je svoju osobitu vrijednost među najstarijim sačuvanim džamijama sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1716. godine.

4.9.4. Mala crkva 

U Varešu se nalazi stara drvena crkva, koja je najstariji očuvani objekat rimokatoličke sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Stara vareška crkva ili, kako je još zovu, Mala crkva, posvećena je Sv. Mihovilu, a postoji na ovom mjestu od XVI stoljeća. Pored nje, postoji i nova župna crkva Sv. Mihovila Arkanđela sa pokretnom imovinom. Ona svojim izgledom podsjeća na sarajevsku katedralu i proglašena je, kao i Mala crkva, nacionalnim spomenikom.

U blizini male crkve nalaze se pravoslavna crkva i džamija, kao simboli različitih konfesija koje su oduvijek živjele u Varešu.

4.9.5. Očevijski kovački majdan 

U ovim kovačkim majdanima u srcu planine Zvijezde već 800 godina na isti način kuje se željezo uz pomoć vodene energije. Ovakav način kovanja željeza sačuvao se još samo na planini Schwarzwald u Njemačkoj, te su zbog toga Očevijski majdani ujedno i jedinstveno mjesto.

4.10. KAKANJ 

Kakanj je danas jedan moderan urbani grad u kome sve vrvi od života i ubrzanog tempa privrednog razvitka, ali koji je i pored toga zadržao bogatu kulturno-historijsku tradiciju i gostoljubivost svojih stanovnika. Područje Općine Kakanj bogato je kulturno-historijskim spomenicima, od nekadašnjeg kraljevskog grada Bobovca i Samostana Kraljeva Sutjeska, u čijoj blizini se nalazi i džamija Sultan Mehmeda El Fatiha do nekropola i stećaka.

4.10.1. Kraljevski grad Bobovac 

Bobovac je smješten u brdima srednje Bosne, na području gdje graniče općine Kakanj i Vareš. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima oko 1350. godine, a u njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazi i kraljevska grobna kapela u kojoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš. Kraljevski grad Bobovac proglašen je nacionalnim spomenikom.

88

4.10.2. Banski i kraljevski dvori srednjovjekovne Bosne  

Ostaci dvora nalaze se u neposrednoj blizini današnjeg Franjevačkog samostana. U tim dvorima, zajedno sa onima na Bobovcu, stolovali su bosanski banovi i kraljevi od 1353. do 1461. godine. Kompleks kraljevskog dvora i pokretno naslijeđe koje se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu proglašeni su nacionalnim spomenikom.

4.10.3. Samostan Kraljeva Sutjeska i Crkva sv. Ivana Krstitelja 

Samostan, koji datira iz XIV stoljeća, svjedoči o duhovnom životu ovog kraja a i o bogatoj historiji. Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska nalazi se na desnoj obali Trstionice, u podnožju brda Teševo, uz konzervirane arheološke ostatke srednjovjekovnog dvora bosanskih kraljeva, dvorske Kapele sv.Grgura, nedaleko od srednjovjekovnog kraljevskog grada Bobovca. U njemu se nalazi arhiva kulturno-historijskog materijala, bogata biblioteka i veliki broj djela likovnih majstora, kao i metalnih i tekstilnih predmeta umjetničkih zanata. U arhivu se čuvaju matične knjige još od 1641. godine, brojni rukopisi i hronike. Samostan je sagrađen u prvoj polovini XIV stoljeća, a kroz svoju dugu historiju je rušen u više navrata. Godine 1658. izgorio je sa svim dragocjenostima (arhiva, biblioteka), a novi je podignut 1664. godine. Njegovo sadašnje zdanje datira iz 1890. godine, a sagrađeno po projektu Ivana Holca.

Istu sudbinu imala je i Crkva sv. Ivana Krstitelja. U kripti crkve čuva se sarkofag iz XV stoljeća, pretposljednjeg bosanskog kralja. Iako se ne zna vrijeme izgradnje prve crkve, sa sigurnošću se može tvrditi da je to jedna od prvih franjevačkih crkava u BiH.

Franjevački samostan sa arhivom, bibliotekom i muzejem, te Crkva sv. Ivana Krstitelja proglašeni su nacionalnim spomenicima. U Samostanu se čuva i zbirka od 22 inkunabule (knjige tiskane do 1500. godine), koje su proglašene za pokretno nacionalno dobro.

4.10.4. Džamija u Kraljevoj Sutjesci  

Ovo je jedna od najstarijih džamija u BiH. Sagradio ju je Sultan Mehmed Fatih 1463. godine i smatra se prvom izgrađenom džamijom u Bosni i Hercegovini. Prema predanju, turska vojska odmarala se u sutješkoj dolini nakon osvajanja Bobovca. Tada je El-Fatih na mjestu današnje džamije zabio štap da klanja.

Džamija u Kraljevoj Sutjesci po tipu je džamija sa drvenim krovom i drvenim minaretom, pravougaone osnove sa četverovodnim krovom pokrivenim crijepom. Na ovom mjestu je jedno od 4 najveća dovišta u BiH na kojem se održava i tradicionalni mevlud. Džamija je proglašena nacionalnim spomenikom.

4.10.5. Stara bosanska kuća Ivice Duspera  

Kuća se nalazi u Kraljevoj Sutjesci. Stara je oko 300 godina i posebna po stilu gradnje. Posjeduje dvije verande, zidani šporet, ognjište, te peć sa lončićima koja je atrakcija kuće. Nekada je bila vlasništvo Mate Duspera, koji je u to vrijeme obavljao dužnost načelnika Kraljeve Sutjeske. Dugi niz godina je pod zaštitom države, a proglašena je nacionalnim spomenikom.

 

89

4.10.6. Stećci 

Razdoblje srednjovjekovne bosanske historije obilježeno je velikim brojem do danas očuvanih spomenika, kao što su nekropole i stećci, od kojih je posebno interesantan stećak pronađen kod Zgošće, na periferiji Kaknja.

 

4.11. DOBOJ JUG 

Prostor Općine Doboj Jug nalazi se u regiji sjeverne Bosne, na ušću rijeke Usore u Bosnu, uz magistralne ceste M-17 Bosanski Šamac – Sarajevo – Mostar i M-4 Doboj – Teslić – Banja Luka. Naseljenost prostora koji zahvata Općina Doboj Jug seže u prahistorijsko doba, što potvrđuje jedno od najznačajnijih arheoloških lokaliteta, uzvišenje Vila. Na tom lokalitetu pronađeno je rimsko groblje, nadgrobna ploča od kamena krečnjaka sa natpisom koji otkriva i prva poznata imena stanovnika tog kraja, te komadi novca (veliki bronzani Aleksandra Severa, mali bronzani carice Magniae Urbicae i Cripsa).

 

4.12. USORA 

Tokom srednjeg vijeka čitav kraj uz rijeku Usoru zvao se Usora o čemu, nažalost, gotovo nema nikakvih spomenika. Posljednji stećak u ovom kraju što je ležao u mahali Bedaci, tridesetih godina prošlog stoljeća je izdrobljen i upotrijebljen za gradnju. Jedino što nas danas veže za taj period jesu dva karavanska puta Drum i Grabik, kojima se sve do polovine XIX stoljeća odvijao glavni promet u dolini Usore, te lokalitet zvani Gradina u Mravićima.

Usora je pala u Turske ruke 1512. godine. Prvi pisani dokument iz turskog perioda koji govori o ovom prostoru je zapisnik što su ga vodile tešanjske kadije negdje između 1639. i 1642. godine. U tom zapisniku se govori o muslimanima među Bosnom i Usorom. Ovaj prostor je sve do 1952. godine bio pod patronatom Sreza Tešnja, kada je novom administrativno-teritorijalnom podjelom pripojen Doboju.

U Usori se njeguje vjerski turizam, a proglasom biskupa fra Grge Varešanina, Usora je župa od 1802. godine. Crkva sv. Ante Padovanskog, iako je izgrađena početkom XX stoljeća (1929-1931. godine), stekla je izuzetno mjesto u katoličkom svijetu. Svake godine 13.juna u ovoj crkvi okupljaju se hodočasnici iz okolnih krajeva. Pored ove crkve veoma je interesantna i Crkva sv. Ane izgrađena 1911. godine. Crkva se nalazi u Žabljaku u Općini Usora. Svake godine 26. jula I u ovoj crkvi se okupljaju hodočasnici.

U svim općinama Zeničko-dobojskog kantona nalazi se veći broj nekropola stećaka koji imaju regionalni i lokalni značaj. Lokaliteti su uglavnom neobilježeni, nedostupni ili ugroženi izgradnjom objekata u blizini naselja.

90

5. PRIRODNA BAŠTINA  

PRIRODNO BOGATSTVO ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA

5.1. RIJEKA BOSNA  

Bosna izvire ispod planine Igman na poznatom sarajevskom izletištu Vrelo Bosne, općina Ilidža, na 500 metara nadmorske visine, udaljenom svega 70-ak km od Zenice. Najveći dio Kantona proteže se duž rijeke Bosne, a po imenu ove rijeke zove se i jedan dio naše države.

Rijeka Bosna je duga 273 km, duboka je 1 – 3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10 m), a široka je 35 – 170 m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6 m, a djelimično su obrasle šumom i žbunjem. Prosječan pad iznosi 1,48 m/km. Najveći vodostaj je u periodu od marta do maja i u novembru, a najniži u augustu i septembru. Na više mjesta pravi slapove i brzake, pa je ova rijeka postala izuzetno atraktivna za ljubitelje raftinga. Nizvodno od Maglaja moguće je i splavarenje za vrijeme srednjeg i visokog vodostaja.

Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog Šamca ulijeva se u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu. Dolinom rijeke Bosne prolazi magistralna cesta M-17, koja povezuje autoput Zagreb – Beograd, od Slavonskog Broda do Sarajeva, i dalje prema Metkovićima, Opuzenu, Neumu, Dubrovniku, Splitu.

5.2. PARK PRIRODE TAJAN  

Ovaj park prirode zahvata područje općina Zavidovići i Kakanj, na 50 km². Tajan je istinsko odmorište za oči i dušu onih koji čeznu za nepatvorenom ljepotom, sa gusto obraslim šumama punim divljači, te endemskim biljkama dinarskog sistema.

Područje Parka prirode stanište je mnogim divljim životinjama, jer je cijelo područje nenastanjeno i prekriveno šumama. U tom području žive mrki medvjedi, vukovi, lisice, srne, zečevi, divlje svinje, tetrijeb i dr.

Na području Tajana postoje i mnogobrojne pećine i podzemne šupljine koje nastanjuju razne vrste insekata, pauka, gmizavaca i šišmiša.

Cijelo područje Tajana, izuzev vrhova planine, sastavljeno je od trijaskog krečnjaka u kome su nastale mnogobrojne pećine i jame, a registrovano ih je stotinu.

91

5.3. KANJON MAŠICE 

Kanjon Mašice jedan je od najljepših kanjona u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Nastao je presijecanjem vode kroz trijaski krečnjak, uz pomoć tektonskih poremećaja, tako da je došlo do razdvajanja krečnjačkog masiva na dva dijela, Mašicu i Srednju stijenu. Najveća dubina kanjona je 350 metara, a dno je prepuno malih pećina koje su idealna prebivališta medvjedima tokom njihovog zimskog sna.

5.4. KANJON DUBOKE TAJAŠNICE  

Ovo je gotovo neistražen kanjon, kroz koji protiče izuzetno čist potok Duboka Tajašnica. Potok se strmo spušta sa samih vrhova Tajana niz brojne vodopade kroz uski kanjon.

5.5. KANJON SUHE 

Ovaj kanjon putnom komunikacijom spaja izletišta Kamenicu i Ponijere. Obale kanjona su prepune speleoloških objekata koji su karakteristični kao arheološka i paleontološka nalazišta.

5.6. LUKINA PEĆINA 

Pećina je smještena u podnožju vertikalnih litica Srednje stijene. Svih 200 m oivičeno je naslagama kalcijkarbonatnog kristala, čije boje variraju od bijele do tamnocrvene. U pećini su pronađeni i ostaci izumrlog pećinskog medvjeda koji su stari preko 15.000 godina. Ova pećina je pristupačna čak i amaterima.

5.7. PEĆINA SREDNJE STIJENE   

Srednje stijene se nalaze u blizini Lukine pećine i otkrivena je u maju 2004. godine. To je pećina sa velikim dvoranama izuzetne ljepote I mnogobrojnim pećinskim ukrasima.

Također, na ovom području raste nekoliko endemskih biljaka dinarskog sistema kao što je gregersenova mlječika, a na ulazu u Lukinu pećinu rastu bršljan i bosanski ljiljan.

5.8. IZLETIŠTE KAMENICA 

Izletište je udaljeno oko 17 km od centra Zavidovića. Smješteno je na obalama rijeke Gostović i njenih pritoka. Na rijeci Gostović nalazi se veliki vodopad, koji je postao i zaštitni znak izletišta. Izletište se nalazi na nadmorskoj visini od 400 metara, ali bez obzira na to u Kamenici vlada planinska klima.

Na Kamenici su izgrađeni sportski tereni za košarku, nogomet i odbojku u pijesku, uređene su staze za pješačenje i brdski biciklizam. Pored 100 vikendica na ovom području se nalaze i dvije lovačke kuće, i to u Trbušnici i Staroj Kamenici.

92

5.9. SMETOVI  Ovo je poznato izletište Zeničana, koje je od centra grada udaljeno oko 8 km i nalazi se

na 1025 m nadmorske visine. Na Smetovima su uređene i staze za šetnju, mjesta za odmor, rekreaciju, roštilj i izgrađeni sportski tereni za košarku, nogomet i odbojku na pijesku. Na Smetovima se nalazi i Informativno-turistički centar, koji je izgradila Turistička zajednica ZDK, zatim Planinarski dom Željezara i Dom Saveza izviđača (objekat radioamatera), te Sportsko-rekreacioni centar ABC – Scorpio sa uređenim stazama za brdski biciklizam dužine 5500 m i vještačkom stijenom za penjanje u sklopu adrenalinskog tornja visokog 15 metara. Klub ekstremnih sportova Scorpio organizira i školu paraglajdinga za početnike i napredne letače, a za vrijeme zimskog raspusta školu skijanja za učenike osnovnih i srednjih škola, a tokom cijele zime programe turnog skijanja kroz najljepše predjele Smetova uz kompletnu opremu, stručne vodiče i instruktore.

5.10. IZLETIŠTE PONIJERI 

Izletište se nalazi u planinskom kraju Kaknja, samo 20-ak km od centra grada. Na nadmorskoj visini od 1200 m, Ponijeri su izletište koje pruža mogućnost ugodnog boravka ne samo ljeti nego i zimi. Bogato je i raznovrsnom florom i faunom,a predstavlja i poznato lovište, jer se u okolnim šumama mogu naći zečevi, lisice i jazavci, a dublje u šumi mogu se uloviti srna i medvjed. U zimskim mjesecima Ponijeri su idealno sankalište i skijalište sa uređenom skijaškom stazom i ski-liftom dužine 1100 metara.

6. SPORT 

6.1. SPORTSKI SAVEZ ZENIČKO­DOBOJSKOG KANTONA 

Sportski savez Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: Sportski savez) je krovna institucija pod čijim se okriljem odvija sportski život u Kantonu. Sportski savez predstavlja udruženje (asocijaciju) strukovnih (granskih) sportskih saveza, sportskih saveza općina sa područja Zeničko-dobojskog kantona i drugih asocijacija i udruženja koja u svojoj misiji imaju i aktivnosti vezane za sport.

Sportski savez je registriran 22. maja 1998. godine kod nadležnog ministarstva Zeničko-dobojskog kantona i od tada djeluje kao pravni subjekt u skladu sa Zakonom. On je nevladina, nestranačka i multinacionalna organizacija osnovana u skladu sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Federacije BiH.

93

Programska orijentacija Sportskog saveza zasniva se na kontinuiranoj koordinaciji aktivnosti svih relevantnih subjekata u oblasti sporta, te na implementaciji Zakona o sportu i drugih dokumenata koji imaju za cilj razvoj i jačanje sporta kao djelatnosti od posebnog interesa za građane Kantona.

Članice Sportskog saveza su :

- Nogometni savez ZDK , - Košarkaški savez ZDK, - Šahovski savez ZDK, - Savez za sport i rekreaciju invalida ZDK, - Karate savez ZDK, - Sportski savez studenata, - Sportska medicina Zenica, - Općinski sportski savezi Zenica, - Općinski sportski savezi Kakanj, - Općinski sportski savezi Visoko, - Općinski sportski savezi Breza, - Općinski sportski savezi Zavidovići, - Općinski sportski savezi Maglaj i - Općinski sportski savezi Tešanj, - Društvo pedagoga za tjelesni odgoj Zenica, - Planinarski savez ZDK, - Savez slijepih i slabovidnih osoba ZDK i - Sekcija sportskih novinara ZDK.

U okviru navedenih članica djeluje oko 200 klubova i drugih oblika udruživanja i aktivnosti u sportu koji okupljaju preko 10000 članova. Putem raznih oblika aktivnosti članica Sportskog saveza ZDK (ligaška takmičenja, turniri, smotre, Male olimpijske igre, studentske igre, akcije Sport za sve i drugih) u toku godine angažirano je preko 70000 građana Kantona raznih uzrasta .

6.2. SPORTSKI KLUBOVI NA NIVOU KANTONA 

Iz naprijed navedenog pregleda vidi se da na nivou Kantona, osim nogometnog postoje još i košarkaški, šahovski, karate i savez za sport i rekreaciju invalida ZDK, a u Zenici je i sjedište Ragbi saveza BiH.

Sportski savezi na nivou općina postoje u svim većim općinama, osim u općinama Olovo, Vareš, Žepče, Usora i Doboj Jug. Kada se uzme u obzir činjenica da gotovo sve sportske grane imaju saveze na nivou FBiH i na nivou BiH, to znači da u nekim sportovima postoje savezi na četiri nivoa. U Tabeli 24. dat je prikaz broja klubova u pojedinim sportovima, iz koje se vidi da su najmasovniji sportovi na području Zeničko-dobojskog kantona: nogomet, košarka, karate, tekvando, rukomet i šah. Tabela 24. Pregled sportskih klubova ZDK Redni broj

Naziv sporta Broj klubova (društava) po sportovima

94

Bre

za

Dob

oj Ju

g

Kak

anj

Mag

laj

Olo

vo

Teša

nj

Uso

ra

Var

eš

Vis

oko

Zavi

dovići

Zeni

ca

Žepč

e

UK

UPN

O

1. Atletika - - - - - - - - - 1 1 - 2 2. Nogomet 4 - 2 3 - 2 3 1 8 1 6 2 32 3. Košarka 1 - 1 2 - 3 - - 2 1 5 1 16 4. Rukomet - - - 1 - 3 - - 3 2 2 - 11 5. Odbojka 1 - 2 1 1 1 - - - - 2 - 8 6. Kik-boks - - - - - 1 - - - - 1 - 2 7. Tekvando 1 - 2 - 1 1 1 - - - 6 - 12 8. Karate 2 - 2 1 - - 1 - 4 1 5 1 17 9. Džudo - - 1 - - - - - - - 2 1 4 10. Tenis - - 2 - - - - - 1 1 3 - 7 11. Stoni tenis - - - - - - - - - - 1 - 1 12. Kuglanje,boćanje - - 1 1 - - - - 1 1 1 - 5 13. Boks - - - - - - - - 1 - 1 - 2 14. Plivanje - - - - - - - - - - 1 - 1 15. Kajak,kanu - - - 1 - - - - - 2 - - 3 16. Streljaštvo 1 - 1 - - - - - 1 - 1 - 4 17. Skijanje - - - 1 - - - - - - 1 - 2 18. Biciklizam - - - - - - - - - - 3 - 3 19. Auto-moto - - - - - - 1 - - - 3 - 4 20. Aerosport - - - - - - - - 1 - 1 - 2 21. Šah 1 1 2 - - 1 - - 1 2 2 - 10 22. Ritmika - - - - - - - - 1 - - - 1 23. Ekstremni

sportovi - - - - - - - - - 1 - - 1

24. Korfbal - - - 1 - - - - - - - - 1 25.. Ragbi - - - - - - - - - - 3 - 3

UKUPNO: 11 1 16 13 2 12 6 1 24 13 51 5 155

Također se iz navedene tabele vidi da Zenica prednjači po broju klubova, zatim slijede općine Visoko, Kakanj, Maglaj, Zavidovići, Tešanj i Breza, dok, prema raspoloživim podacima, u Varešu i Doboj Jugu postoji samo po jedan sportski klub. U Zenici su zastupljene sve sportske discipline osim kajaka, a u nekim sportovima klubovi postoje samo u Zenici (biciklizam, stoni tenis, plivanje). Među sportovima je izrazito najmasovniji nogomet i to je jedini sport koji je zastupljen u svim općinama na području Kantona. Neki sportovi koncentrirani su samo na područja dvije do tri općine, kao npr. atletika, kajak, ragbi, džudo i tenis. Žene sportisti predstavljaju 17,6 % od ukupnog broja sportista što je malo, s obzirom na ukupnu brojnost ove populacije.

Klubovi sa područja kantona uključeni su u različite nivoe takmičenja. Tako se trenutno u ligama na nivou BiH takmiči 6 klubova, u federalnim i kantonalnim ligama 40 klubova, a u turnirskim sistemima takmičenja uključeno je 66 klubova. Zeničko-dobojski kanton u Premijer nogometnoj ligi BiH predstavlja NK Čelik iz Zenice, u rukometu su predstavnici Kantona na državnom nivou RK Bosna iz Visokog i RK Krivaja iz Zavidovića, u košarci ŽKK Čelik iz

95

Zenice, a u odbojci na nivou BiH takmiči se OK Kakanj iz Kaknja (najuspješniji i najtrofejniji odbojkaški klub u Bosni i Hercegovini) i ŽOK Kakanj iz Kaknja. Zenica je sa ragbi klubovima Čelik, Rudar i Zenica 72 glavni centar ovog sporta u BiH.

Pored ovih klubova zapažene rezultate postižu i sportisti pojedinci iz Atletskog kluba Zenica, streljačkih klubova Zenica i Visoko, Kajak-kanu kluba Natron iz Maglaja, Kuglaškog kluba Rudar iz Kaknja, te iz klubova borilačkih sportova (karate, kik-boks, tekvando, džudo) iz Visokog, Kaknja, Tešnja i Zenice. Među najzapaženijim pojedinačnim rezultatima treba izdvojiti rezultate atletskih reprezantitavaca Hamze Alića, Elvira Krehmića, Senaida Hasića i karatiste Arnela Kalušića.

6.3. NOGOMETNI SAVEZ ZENIČKO­DOBOJSKOG KANTONA 

6.3.1. Historijat  Nogometni savez Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: Savez) je nevladino, nestranačko, nezavisno sportsko udruženje od javnog interesa, koje je nastalo udruživanjem klubova na nivou Zeničko-dobojskog kantona. Prvi organizacioni oblik Saveza datira iz perioda pedesetih godina prošlog stoljeća i nosi naziv Zenički podsavez. Takmičenje se odvijalo u ligi Zeničkog podsaveza. Pored ove lige Savez je vodio i takmičenja Druge zonske lige BiH. U narednoj fazi radi se na omasovljenju nogometnog sporta. Počinju ligaška takmičenja omladinskih selekcija. Ovaj period obilježili su popularizacija nogometa na svim razinama društvene zajednice. Uloga Saveza bila je da pomogne formiranju klubova i općinskih fudbalskih saveza, koji su djelovali u obliku aktiva fudbala. U ovom razdoblju stručne organizacije sudija i trenera bile su odvojeni pravni subjekti. Asocijacije fudbala bile su organizirane na nivou socijalističkih republika i tadašnjih pokrajina, a FSJ je bio krovna organizacija u Jugoslaviji. Ovakav oblik organiziranja trajao je sve do 1983. godine. Unutar BiH stvaraju se međuopćinske regije, geografski zaokružene, što je uvjetovalo formiranje Međuopćinskog fudbalskog saveza sa sjedištem u Zenici. Osnivačka skupština Saveza održana je 09.04.1983.godine u Zenici, a članovi su bili klubovi sa područja od Doboja do Kupresa.Takmičenja koja je vodio Savez u ovom periodu bila su: Međuopćinska liga, Grupna liga, te omladinske lige pionira, kadeta i juniora. Ovakav oblik organiziranja Saveza aktuelan je sve do agresije na BiH, 1992.godine. Tada dolazi do promjene političke paradigme i prekida svih takmičenja. Iskazujući ponos i prkos Bosanaca i Hercegovca, nogomet se organizira i tokom agresije, posebno na slobodnoj teritoriji na širem području grada Zenice. U ovom periodu društveno-politička zajednica je organizirana na nivou okruga, tako da se 05. maja 1994. godine u Zenici formira Nogometni savez Okruga Zenica. U suštinskom dijelu, radi se samo o promjeni naziva saveza, dok se u pogledu djelatnosti nastavlja isti kontinuitet rada. Organizira se prvenstvo na slobodnim dijelovima teritorije Okruga, a pokreće se i takmičenje redovne lige koje se odvija u dvije takmičarske grupe (A i B). U grupi A takmiče se: Rudar (Kakanj), Mladost (Doboj – Kakanj), Rudar (Zenica) i Željezničar (Zenica). U grupi B takmiče se: Krivaja (Zavidovići), Asko-promet (Nemila), Borac (Tetovo) i ZSK (Zenica). U finale prvog ratnog takmičenja plasirali su se pobjednik grupe A Rudar (Kakanj) i pobjednik grupe B ZSK (Zenica). Finalna utakmica odigrana je 29. 06.1994. godine na Stadionu Bilino polje. NK ZSK (Zenica) pobijedio je rezultatom 1:0 i tako postao pobjednik prvog nogometnog takmičenja u ratnim uvjetima na području ZDK.

96

U veoma teškim uvjetima (ratna opasnost, stradanja, glad, opsada, život bez struje i vode) osjećala se potreba za stvaranjem višeg ranga takmičenja, u kojem bi plasmanom ulazili prvaci liga okruga. Prvenstvo novoformirane Kantonalne lige od 12 klubova počelo je 24. 09. 1994. godine, a takmičili su se: Bosna (Visoko), Natron (Maglaj), Mladost (Doboj – Kakanj), Bosna (Tešanj), Asko-promet (Nemila), Krivaja (Zavidovići), Borac (Jelah), Zenica (Zenica), Rudar (Breza), Rudar (Kakanj), Rudar (Zenica), Tošk (Tešanj) i Proleter (Teslić). Takmičenje u složenim ratnim okolnostima uspješno je okončano 1995. godine. Prvo mjesto pripalo je Rudaru iz Breze sa osvojenih 47 bodova. Na nivou Bosne i Hercegovine, vode se, također, i aktivnosti na slobodnim teritorijama, odvijaju se takmičenja i vrše pripreme za organizaciju završnice takmičenja. Čast da bude domaćin prvog zvaničnog prvenstva države pripalo je ovom Savezu. U januaru 1995. godine Savez je bio domaćin Prvenstvu BiH u malom nogometu. Za ovaj period razvoja nogometa u Bosni i Hercegovini karakteristično je da su i sportski radnici dali ogroman doprinos, ne samo u takmičenju i nadmetanju sportista nego su promovirali BiH kao multinacionalnu zajednicu svih njenih naroda i narodnosti. Svjedoci smo bili da se na taj način gradila nova i jedistvena BiH i na sportskim terenima. Nakon promjene ustrojstva društvene zajednice u oblik kantonalne vlasti stvoreni su uvjeti za formiranje Nogometnog saveza Zeničko-dobojskog kantona. Osnivačka skupština održana je 08. 05. 1996. godine. U suštini radi se još jednom samo u promjeni u nazivu Saveza koji je do tada djelovao na nivou okruga. Članice Saveza su postali klubovi registrirani na području Kantona. Uspostavljen je model prema kojem se takmičenje i danas organizira.

6.3.2. Najpoznatiji nogometni klubovi  Najpopularniji sport, muški nogomet, u Kantonu ima registrirano 26 klubova koji se takmiče u seniorkoj konkurenciji na svim nivoima države. U Premijer ligi NS BiH takmiči se jedan klub, u Prvoj ligi NS FBiH takmiče se tri, u Drugoj ligi Centar NS F BiH takmiči se sedam i u Kantonalnoj ligi takmiči se 15 klubova. U malom fudbalu imamo dva a u ženskom nogometu četiri kluba.

6.3.2.1. NK Čelik Zenica  

Nogometni klub Čelik osnovan je u maju 1945. godine u oslobođenoj Zenici. Najtrofejniji je klub u Zeničko-dobojskom kantonu. Od 1972. godine svoje domaće utakmice igra na Stadionu Bilino polje. Najznačajniji uspjeh Čelik je imao 1971. godine, kada prvi put učestvuje u Srednjoevropskom kupu. U prva dva kola Čelik eliminira dva renomirana protivnika Kataniju iz Italije i Diósgyör iz Mađarske. Da je Čelik ozbiljan u svojim namjerama, nogometna Evropa je shvatila nakon što je izbacioe MTK u polufinalu. Na neutralnom terenu u Gorizi u Italiji Čelik pruža rijetko viđenu partiju i rezultatom 3:1 pobjeđuje tada moćnu Austriju iz Salzburga, donoseći u Zenicu prvi evropski trofej. Naredne sezone Čelik ponovo učestvuje u istom kupu i nastavlja pružati odlične partije. Redom su pali Sparta iz Praga i Honved iz Mađarske. U finalu se sastaje sa velikom Fiorentinom iz Firenze. Očekivalo se da će Fiorentina bez većih problema savladati Čelik, jer je razlika između ova dva tima bila ogromna. Ipak, Čelik je uspio šokirati sportsku javnost kada je u Firenzi 4. augusta 1972. odigrao neriješeno (0:0). Neviđena euforija zahvatila je Zenicu, a revanš susret odigran je dva mjeseca kasnije. Na otvaranju Stadiona Bilino polje, Čelik je 4. oktobra dočekao igrače Fiorentine pred rekordnih 34000 gledalaca. Pogotkom Mirsada Galijaševića u devedesetoj

97

minuti susreta Čelik je osigurao drugu titulu Srednjoevropskog kupa. Replika velikog pehara osvojenog 1972. godine danas krasi Bilino Polje na istočnoj tribini. Godine 1973. Čelik ponovo nastupa u Srednjoevropskom kupu, ali ovaj put gubi u finalu od mađarske Tatabanye. Tih godina Čelik učestvuje u novom evropskom takmičenju – Intertoto kup. U prvom kolu Čelik je eliminirao švedski Elfsburg, a naredni je bio portugalski Setubal. Čelik je osvojio prvo mjesto u grupi i zajedno sa još devet pobjednika u drugim grupama postao je jedan od deset pobjednika Intertoto kupa 1975. godine. Trenutno je jedini premijer ligaš u Zeničko-dobojskom kantonu.

6.3.2.2. FK Rudar Kakanj 

Tačan datum osnivanja FK Rudar je 06. juni 1928. godine. Prva odigrana utakmica bila je sa ekipom Jadrana iz Visokog. Nakon što je poglavarstvo Visočkog sreza odobrilo pravila novoosnovanog kluba, FK Rudar je postao član Jugoslavenskog nogometnog podsaveza u Sarajevu, odnosno Saveza u Zagrebu. Svoje domaće utakmice igra na stadionu pod Vardom. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi FBiH.

6.3.2.3. NK Žepče Žepče 

Ovaj klub utemeljen je 1919. godine kao Orlovik, a obnovljen je 1994. kao NK Žepče. Djeluje u kontinuitetu već 90 godina. Natjecao se u Premijer ligi od 2002. do 2008. godine, te u Kupu UEFA 2005. godine. Svoje utakmice igra na Gradskom stadionu u Žepču. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi FBiH.

6.3.2.4. NK Bosna Visoko 

Nogometni klub Bosna je klub iz Visokog. Nastao je 1953. godine spajanjem nogometnih klubova Jadran i Radnički iz Visokog. Ovaj klub domaće utakmice igra na Gradskom stadionu Luke. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi FBiH.

6.4. GRADSKA ARENA ZENICA  Najznačajniji sportski objekat u Kantonu, pa i šire je Gradska arena. Ona predstavlja multifunkcionalnu dvoranu namijenjenu za održavanje dvoranskih sportskih manifestacija. Gradska arena otvorena je 20. marta 2009. godine. Njen kapacitet iznosi oko 6200 sjedećih mjesta, od čega je 3000 na fiksnim, te 3200 na pokretnim tribinama. Kapacitet dvorane u toku održavanja koncerta (tribine i parket) iznosi oko 10000 ljudi.

98

7. MUZIKA I POZORIŠNI ŽIVOT 

7.1. MUZIKA  Muzički život i obrazovanje u Zeničko-dobojskom kantonu uglavnom se odvijaju kroz tri osnovne muzičke škole (Osnovna muzička škola Zenica, Osnovna muzička škola Avdo Smajlović Visoko, Osnovna glazbena škola Katarina Kotromanić-Kosaća Žepče) i jednu srednju školu (Srednja muzička škola Zenica), kao i kulturno-umjetnička društva okupljena oko lokalnih javnih ustanova za kulturu. Muzička djelatnost zastupljena je i kroz druge vidove organiziranja. Direkcija BH muzičkih festivala Zenica, već nekoliko godina organizira manifestaciju BH muzički festival. Muzički događaj sastoji se iz tri programa:BH pop-noć novih pop zvijezda, Euro pop-festival novih zvijezda Evrope, te Regionalni radijski festival megazvijezda bivše Jugoslavije. Na Festivalu su pored mladih neafirmiranih pjevača nastupile regionalne zvijezde poput Zdravka Čolića, Dine Merlina, Severine, Željka Joksimovića i dr. U Mulićima kod Visokog, djeluje Institut sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka. U Visokom egzistira i Urban Sevdah bend koji redovno održava koncerte širom Bosne i Hercegovine, uključujući Visoko, Sarajevo, Brčko, Zvornik, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Sanski Most i ostala mjesta. Bend se bavi neobičnim zvukom sevdaha koji odstupa od tradicionalnog, ali zadržava osnovu sevdaha. Grupu čini sedam mladih entuzijasta i to dvije djevojke i pet momaka. Urban Sevdah bend nailazi na razumijevanje kako kod starije tako i kod mlađe publike. Hor ilahija i kasida Revda iz Maglaja, osnovan je polovinom 2006. godine, pri džematu Jusuf-pašine džamije. Gradski mješoviti hor iz Maglaja osnovan je 1997. godine. Hor uz umjetničkog rukovodioca i dirigenta broji 40 ženskih i 10 muških članova, a na repertoaru je preko 400 kompozicija velikih horskih majstora muzike, stiliziranih sevdalinki i ilahija, a pjevaju na 11 svjetskih jezika. U većini gradova su aktivni i pop-rok bendovi, koji svojom popularnošću prelaze granice općina i kantona. U nekim gradovima aktivne su i amaterske pleh-glazbe. Zeničko-dobojski kanton, a osobito Zenica, veoma često ugošćuju najpopularnije pjevače i skupine raznih muzičkih vrsta s prostora bivše Jugoslavije i šire, te organiziraju i neke festivale. Centar muzičkog života u Kantonu je Zenica, u kojoj djeluju raznolike muzičke skupine ali ipak izdvajamo Kamerni simfonijski orkestar i hor, te Omladinski hor.

7.1.1. Kamerni simfonijski orkestar i hor Zenica  Kamerni simfonijski orkestar djeluje od 1989. godine, a hor od 1993. godine. Njeguju klasičnu, narodnu, duhovnu i opersku muziku, te predstavlja jednu od najbitnijih kulturnih institucija u gradu i zemlji koja okuplja veliki broj učenika, studenata, nastavnika i profesora muzike iz Zenice, BiH i drugih zemalja.

99

7.1.2. Omladinski hor   Omladinski hor djeluje od 1992. godine. Tokom rata u horu su pjevale samo djevojke, a nakon rata horu se priključuju i mladići. Hor njeguje različite žanrove muzike. Dosad su održali veliki broj koncerata u zemlji i inostranstvu.

7.2. POZORIŠNI ŽIVOT  Centar pozorišnih aktivnosti svakako predstavlja Bosansko narodno pozorište u Zenici koje bogatstvom repertoara i izuzetnim glumačkim i rediteljskim ostvarenjima bogati kulturni život Kantona, pa i cijele Federacije Bosne i Hercegovine. Na području Zeničko-dobojskog kantona egzistiraju i amaterska pozorišta u Tešnju i Visokom, a ostali amaterski pozorišni život se odvija kroz lokalna amaterska udruženja okupljena uglavnom oko kulturno-umjetničkih i kulturno-prosvjetnih društava.

7.2.1. Bosansko narodno pozorište Zenica  Bosansko narodno pozorište Zenica osnovano je početkom 1950. godine. Repertoar Pozorišta brižljivo je sastavljan s ciljem da bude savremen i angažiran. Postavljana su djela najznačajnijih svjetskih dramatičara, te brojnih bosanskohercegovačkih i južnoslavenskih autora. Tokom svoje historije BNP Zenica izgradilo je prepoznatljiv stil i zauzelo značajno mjesto u porodici bosanskohercegovačkih teatara. Prezentirajući vrhunska teatarska ostvarenja, BNP Zenica je učestvovalo i bilo laureat na brojnim teatarskim festivalima, smotrama i susretima na prostorima bivše Jugoslavije. Pozorište je gostovalo u Crnoj Gori, Češkoj, Hrvatskoj, Italiji, Kazahstanu, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Srbiji i Vojvodini. Za plodan rad i umjetnička dostignuća Pozorište je dobilo brojne nagrade i društvena priznanja. Osim teatarskih, BNP Zenica organizator je i domaćin različitih kulturnih i zabavnih programa i manifestacija značajnih za cjelokupan kulturni život u gradu Zenici, u ZDK i šire. Bosansko naodno pozorište Zenica u okviru svojih produkcijskih mogućnosti tokom jedne pozorišne sezone premijerno izvodi 9 – 11 predstava namijenjenih publici različitih uzrasta. Dvije do tri predstave namijenjene su djeci i omladini, a ostatak „odrasloj“ publici. Vođeno ambicijom da ide u korak s vremenom, ta da doprinosi rješavanju dilema savremenog čovjeka, BNP Zenica se u svom kreativnom postupku jasno opredjeljuje za njegovanje i afirmiranje bosanskohercegovačkog književnog i dramskog naslijeđa. Takoder, posebna pažnja u repertoarskoj politici poklanja se dramatizacijama značajnih domaćih i stranih proznih djela, te stimuliranju i afirmiranju mladih dramatičara. Tokom 50 godina postojanja BNP Zenica je izraslo u najznačajniju umjetničku instituciju u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Kroz svoje umjetničko djelovanje BNP Zenica postalo je središte i stjecište ne samo teatarskog nego i svekolikog umjetničkog i kulturnog života.

7.2.2. Bosansko pozorište Tešanj 

Pozorišna tradicija u gradu Tešnju datira od davne 1865. godine, kada je lokalni učitelj Stevo Petranović sa grupom građana postavio na pozorišne daske i odigrao Hebelovu Juditu, a odmah naredne godine Šilerove Razbojnike, što spada u red prvih pozorišnih javnih predstava u

100

Bosni i Hercegovini. U svom bogatom i plodonosnom radu grad Tešanj i Bosansko pozorište Tešanj sedam puta su bili domaćini Festivala amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine i to: 1962, 1965, 1971, 1981, 1982, 1983. i 1988. godine. Za organizacije ovih festivala dobili su mnoštvo priznanja širom bivše Jugoslavije. O učešćima na festivalima amaterski pozorišta BiH svjedoče mnogobrojna priznanja i nagrade, koje i danas krase prostorije Pozorišta.

7.2.3. Teatar Total Visoko 

Teatar Total je amatersko pozorište koje već dugi niz godina djeluje u Visokom. Učestvovali su na mnogim festivalima amaterskih pozorišta i osvajali nagrade. Priređivali su različite predstave od kojih su najpoznatije Hasanaginica i Husein-kapetan beg Gradaščević, te predstava Ežena Joneska Kralj umire.

8. RADIO, TELEVIZIJA I ŠTAMPA 

8.1. RADIO  Na području Kantona svi događaji iz bilo kojeg segmenta života popraćeni su putem radiostanica lokalnog karaktera, lociranih u svim općinama. U kantonu ih ima 18. Među najslušanijim radiostanicama su BM radio Zenica, Radio Zenica i Radio Q Visoko.

8.2. TELEVIZIJA  Na području Kantona Reginalna agencija za komunikacije (RAK) registrirala je pet televizijskih kuća, devet operatora koji kablovskom tehnikom distribuiraju RTV program i šest operatora koji pružaju audiovizuelne usluge. Od pet televizijskih kuća koje egzistiraju na području Kantona nijedna se nije nametnula da svoje usluge pruža na cijelom njegovom području i postane kantonalna televizija. Takve ambicije za sada ispoljavaju Televizija Zenica, Nezavisna televizija Amna iz Tešnja i Nezavisna televizija IC Kakanj iz Kaknja.

8.3. ŠTAMPA  Na području Kantona izlazi nekoliko novina, među kojima su: Naše novine Doboj Jug, Krivaja 1884 Zavidovići, MIN u Maglaju, Kakanjske novine u Kaknju, Bobovac, list vareških Hrvata, Planjaksov oglasnik i Enigmatski đerdan iz Jelaha – Tešanj, a najzapaženiju ulogu na području Kantona ima Naša riječ iz Zenice. Prvi broj lista Naša riječ izašao je u februaru davne 1956. godine. Od tada je Naša riječ postala neotkidivi dio zeničke svakodnevnice. Decenijama je u domove svojih sugrađana donosila vijesti, nekad dobre, nekad lošije, ali uvijek je bila s njima i uz njih, dijeleći s njima dobro i pomažući im da lakše prebrode zlo. Nikada ih nije ostavila, nikada ih nije izdala. Mnogi

101

ugledni novinari sa prostora bivše Jugoslavije svoje prve novinarske korake načinili su upravo u Našoj riječi. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je nedostajalo svega osim entuzijazma njenih novinara i drugih uposlenika, Naša riječ nije prestajala sa izlaženjem. Njeni novinari i fotoreporteri su dane i noći provodili na prvim linijama fronta, bilježeći radost ratnih pobjeda i tugu poraza i zapisujući priče o podvizima branilaca. Godine nakon rata bile su godine postepenog uspona Naše riječi. List, koji je dugi niz godina izlazio kao prioritetno zeničko glasilo, stasao je do sedmičnih novina čija se „zona odgovornosti“ proširila i mimo granica zeničke općine. Danas Naša riječ donosi informacije sa područja cijelog Zeničko-dobojskog i večeg broja općina Srednjobosanskog kantona i broj njenih čitalaca se povećava iz dana u dan. Izdavanje sedmičnog lista samo je jedna od djelatnosti kojim se uspješno bavi Novinsko-izdavačko privredno društvo Naša riječ. Veoma važan segment ove firme svakako je izdavačka djelatnost. Tokom posljednjih nekoliko godina, u izdanju Naše riječi svjetlo dana je ugledalo više od 30 knjiga, a u ovoj kući svoja djela su objavljivali i objavljuju brojni poznati autori iz Bosne i Hercegovine, poput Kemala Mahmutefendića, Selima Arnauta, Bojana Bogdanovića. Vrijeme koje predstoji sigurno će biti vrijeme još intenzivnijeg uspona ove medijske kuće, a garancija za ovo je polustoljetna tradicija objektivnog i sveobuhvatnog izvještavanja. U Kantonu postoji još nekoliko izdavačkih kuća, a najpoznatije su Vrijeme iz Zenice i Planjax iz Jelaha – Tešanj, a aktivne su i fondacije Kulin-ban iz Zenice i Arheološki park, piramida sunca iz Visokog.

9. KULTURNE, UMJETNIČKE I ZNANSTVENE INSTITUCIJE 

9.1. KULTURNE INSTITUCIJE  Kulturni život Zeničko-dobojskog kantona obuhvata gotovo sve oblike kulturnog izražavanja savremenog čovjeka. S obzirom na nacionalni i religijski pluralizam kultura u Kantonu je potrebno stalno stimulirati sve kulturne vrijednosti koje su usmjerene na afirmaciju izvornih nacionalnih i religijskih kultura. Kulturne potrebe stanovnika u većini općina zadovoljavaju kulturno-umjetnička i kulturno-prosvjetna društva koja svojim lokalnim muzejskim postavkama njeguju uspomenu na prošla vremena. Najznačajnije kulturne institucije u Kantonu locirane su u Zenici i Visokom.

9.1.1. Muzej grada Zenice  Muzej grada Zenice je javna institucija osnovana 1966. godine, a osnivač je bila tadašnja Opština Zenica. Muzej spada u kategoriju općih muzeja. Administrativni aparat, biblioteka i 3 muzejske zbirke (arheološka, historijska i etnološka) bile su smještene u više objekata (zgradi bivše Medrese, Hadži Mazića kući, Sinagogi i spomen-kući u Šerićima). Godine 1982. Muzeju grada se priključila i Gradska galerija zajedno sa svojim prostorom (Dom kulture). U toku ratnog perioda (1992-1995), Muzej grada Zenice ostao je bez tri objekta, a veći dio muzejskog materijala bio je deponovan na više neuvjetnih lokacija u gradu. Od septembra 2007. godine Muzej grada Zenice smješten je u novoj zgradi.

102

9.1.1.1.  Sinagoga  Ovo je jedna od rijetkih sačuvanih bogomolja jevrejskog naroda u BiH. Izgrađena je 1903. godine u pseudomaurskom stilu. Do 1941. godine služila je kao vjerski objekat. U toku Drugog svjetskog rata okupator je od sinagoge načinio konjušnicu. Nakon 1945. godine, u ovom objektu smješten je prvi salon namještaja, a od 1966. u njoj se nalazila historijska zbirka. Objekat sinagoge sada se koristi za manifestacije širiokog spektra.

9.1.2. Zavičajni muzej grada Visoko 

Zgrada Zavičajnog muzeja izgrađena je davne 1902. godine i u njoj je tada bila smještena Općina – beledija. Zavičajni muzej u Visokom osnovan je 1953. godine, a u zgradu, u kojoj se danas nalazi, smješten je od 1957. godine. Zgrada je izgrađena u neomaurskom stilu i odražava arhitektonski stil gradnje karakterističan za vrijeme u kome je nastala. Fundus Zavičajnog muzeja obuhvata muzejsku građu prikupljenu na području visočke općine i sistematiziranu u nekoliko zbirki: • Etnološka zbirka, • Numizmatička zbirka, • Historijska zbirka, • Arheološka zbirka, • Umjetnička zbirka, • Geološko-paleontološka zbirka, • Arhiv Zavičajni muzej nudi nekoliko tematskih izložbi godišnje svim svojim posjetiocima. Također, značajnu pažnju poklanja i očuvanju tradicije starih zanata u Visokom.

9.2. UMJETNIČKE INSTITUCIJE  Umjetničke potrebe stanovnika u većini općina zadovoljavaju kulturno-umjetnička i kulturno-prosvjetna društva. Umjetnici se okupljaju u redovnim kolonijama u Visokom i Vranduku. Aktivno je i Udruženje likovnih umjetnika Zeničko-dobojskog kantona. Jedna od značajnijih institucija je i Likovna galerija u Visokom. Galerija Likum 76 u Visokom otvorena je 1976. godine. Za proteklih 30 godina svoga rada galerija je primila veliki broj umjetnika i priredila preko 350 izložbi. Pored pojedinačnih izložbi Galerija svake godine priređuje i zajedničku izložbu pod nazivom Visočki likovni susreti. U proteklih 30 godina tu su izlagali eminentni svjetski umjetnici poput Albrechta Džrera, Gabrijela Jurkića, Vlahe Bukovca, Romana Petrovića, Ismeta Mujezinovića, Afana Hozića, Mersada Berbera, Safeta Zeca, Petra Vidića, Petera Waldega, Halila Tikveše i drugih.

103

9.3. ZNANSTVENE INSTITUCIJE 

9.3.1. Biblioteke  Od 12 općina na području Kantona u 11 djeluju javne biblioteke, osim općine Doboj –Jug koja nema javne biblioteke. Većina biblioteka je od 2009.godine uvezana u informatički sistem COBISS. Realizacijom ovog projekta javne biblioteke u Zeničko-dobojskom kantonu prednjače u informaciji u odnosu na biblioteke u drugim kantonima. Biblioteke, raspolažu vrijednim historijskim i naučnim knjižnim fondom. Posebno se ističu biblioteke u Tešnju i Karaljevoj Sutjesci.Biblioteka Tešanj

Biblioteka u Tešnju datira iz 19. stoljeća, a u kontinuitetu egzistira od 1946. godine. U prostorijama biblioteke nalazi se čitaonica i 3 odjeljenja: dječije odjeljenje, odjeljenje za odrasle i posebno odjeljenje. Tešanjska biblioteka je najbogatija biblioteka u ZDK a spada u red najbogatijih biblioteka u Bosni i Hercegovini. Njeno bogatstvo se ogleda u raritetima koje posjeduje a između ostalih to su biblioteka Hamida Dizdara, biblioteka Mesuda Smailbegovića (tešanjski muftija), te razni časopisi koji su stari preko stotinu godina. U sklopu biblioteke postoje i dvije knjige sa početka XVII stoljeća, tačnije iz 1603. i 1605. godine, kao i rukopis iz 1417. godine. Knjižnica Samostana Kraljeva Sutjeska po fondu starih knjiga ide u red najvrjednijih i najzanimljivijih u Bosni i Hercegovini. Muzejski dio knjižnice, s raritetnim izdanjima, ima 4770 svezaka, dok ukupan broj knjiga premašuje 11000. Posebna vrijednost jeste 31 inkunabula (knjige štampane do 1500. godine) što je više od polovice svih inkunabula u Bosni i Hercegovini. Samostan posjeduje 453 knjige iz XVI stoljeća, 541 iz XVII stoljeća, 1687 iz XVIII stoljeća., te 1050 knjiga iz prve polovine XIX stoljeća. Važno mjesto u knjižnici imaju i djela starih bosanskih pisaca, od kojih su neka pisana bosančicom (Divković, Margitić, Mrnavić) Stari bosanski pisci (njih 37), koji su pisali latinicom, zastupljeni su sa oko stotinu djela. Ne izostaju ni pisci izvan bosanskohercegovačkog područja, poput Kačića, Kataničića, Levakovića i dr. Brojni su naslovi i periodičnih publikacija već od prve polovine XIX stoljeća (Lirske narodne novine, Narodne novine, Srpske novine).

9.3.2. Školstvo  Školstvo u Kantonu je sveobuhvatno a obuhvata predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i odgoj, specijalno obrazovanje, visoko obrazovanje, te naučnoistraživačku djelatnost. Predškolskim obrazovanjem obuhvaćena su djeca u skoro svim općinama Kantona. Također, učenici se školuju u 60 osnovnih i 34 srednje škole. Od svih srednjih škola po svojoj jedinstvenosti izdvajaju se dvije srednje škole u Visokom, Franjevačka klasična gimnazija i Medresa Osman-ef. Redžović u Čajangradu. Franjevačka klasična gimnazija sa Samostanom njeguje tradicije prvog samostana u Bosni od 1339. godine kojeg je ustanovio poglavar franjevačkog reda fra Gerald Odonis uz odobrenje bana Stjepana II Kotromanića. Fra Ignacije Gavran danas u ovom samostanu predstavlja sinonim franjevačke istrajnosti i ljubavi prema Bosni. Ovaj, prvenstveno intelektualni, radnik koji je nizom knjiga i novinskih rukopisa ovjekovječio bitnost franjevaca za Bosnu, zaštitni je simbol knjižnice u Samostanu koja broji preko 60 hiljada naslova otvorene za sve ljubitelje knjige, kao i osnivač Lapidarija (spomen-sobe) u kojoj se čuvaju mnogobrojni historijski ostaci i znamenja

104

Medresa je srednja škola koja svoje učenike odgaja i obrazuje u duhu islamskih propisa, ih osposobljavajući ih na taj način za dažavetski I imamsko-muallimski rad, te za nastavak školovanja i usavršavanja na islamkim i drugim fakultetima. U Bosni i Hercegovini danas ima šest medresa. Najmlađa od njih je Medresa Osman-ef. Redžović u Čajangradu kod Visokog. Ova medresa sa đačkim domom je četverogodišnja srednja škola, koja je počela sa radom školske 1992/1993. godine. Medresa je smještena u Čajangradu, Općina Visoko.

9.3.2.1. Visoko školstvo 

9.3.2.1.1. Univerzitet u Zenici 

Historija visokog školstva u Zenici počinje prije ravno 40 godina kada je osnovana Visoka tehnička škola metalurške struke. U toku 1959. i 1960. godine intenzivno se radilo na osnivanju fakulteta, a odlukom Narodnog odbora Sreza Zenica i potvrdom ove odluke od strane Izvršnog vijeća NRBiH 1961. godine Visoka tehnička škola prerasta u Metalurški fakultet u Zenici u sklopu Univerziteta u Sarajevu. Sljedeći korak u razvoju naučne misli i razvoju visokog školstva u Zenici predstavljalo je osnivanje Metalurškog instituta Hasan Brkić (sada Kemal Kapetanović) 1. oktobra 1961. godine. Na osnivanje drugog zeničkog fakulteta čekalo se do 1977. godine. 31. marta te godine je, Odlukom Radničkog savjeta Zajednice osnovnih organizacija Željezare Zenica i Skupštine Opštine Zenica o izdvajanju specijalističkih mašinskih odsjeka pri Metalurškom fakultetu u Zenici u samostalan fakultet, osnovan Mašinski fakultet u Zenici. Dva spomenuta fakulteta su čitav niz godina bili okosnica visokog obrazovanja u Zenici, i na njima se obrazovao veliki broj stručnih kadrova koji su bili oslonac industrije u zeničkom području, pa i šire. Shodno potrebama razvoja nauke i njene primjene u praksi na Mašinskom fakultetu je 1981. godine konstituisan Zavod za mašinstvo koji 1989. godine prerasta u Institut za mašinstvo Mašinskog fakulteta u Zenici. U periodu do agresije na Bosnu i Hercegovinu u Zenici su otvarana odjeljenja fakulteta iz Sarajeva (Ekonomski i Pravni), ali ova odjeljenja nisu zaživjela, tako da su ubrzo bila i zatvorena. Početkom rata u BiH za visoko školstvo u Zenici kao i za društvo u cjelini nastaje jedan veoma težak period. Bili su ugroženi osnovni egzistencijalni uvjeti, a veliki broj studenata i nastavnog osoblja se aktivno uključio u odbranu domovine. Međutim, i pored svih problema visokoškolske ustanove u Zenici ne prestaju sa radom. Štaviše, osnivaju se i nova odjeljenja, fakulteti i akademije. Tako su jedno vrijeme u Zenici djelovala isturena odjeljenja Elektrotehničkog i Medicinskog fakulteta iz Tuzle, zatim Odjeljenje studija kriminalistike itd. Sva navedena odjeljenja su po završetku rata prestala sa radom. Odlukom Predsjedništva RBiH, a shodno veoma izraženoj potrebi za nastavnicima razredne nastave, učiteljima, na najširem području BiH, dana 10. 03. 1994. godine u Zenici je osnovana i Pedagoška akademija u okviru Univerziteta u Sarajevu. Paralelno sa njenim osnivanjem teklo je osnivanje i Islamske pedagoške akademija u Zenici, a konačnu odluku o njenom osnivanju donio je najviši organ Islamske zajednice u BiH 30.09.1993. godine. Pored navedenih odjeljenja i akademija u Zenici počinju sa radom i odjeljenja Ekonomskog i Pravnog fakulteta iz Sarajeva, a kako je potreba za obrazovanim stručnim kadrovima iz ovih oblasti bivala sve veća, ova odjeljenja rade i danas.

105

Uz navedene ustanove u zajednicu visokog obrazovanja u Zenici ulazi i Javna biblioteka sa čitaonicom i svojim odjeljenjima, čija je literatura iz stručne zbirke dostupna svim studentima zeničkih fakulteta. Univerzitet u Zenici je formiran 18. oktobra 2000. godine Odlukom Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, a nakon odvajanja od Univerziteta u Sarajevu počeo je sa radom oktobra 2004.godine. Do danas Univerzitet broji 8 članica, od kojih je 6 fakulteta (Fakultet za metalurgiju i materijale, Mašinski fakultet, Ekonomski fakultet i Zdravstveni fakultet), Studentski centar i Metalurški institut “Kemal Kapetanović”. Pridruženi član Univerziteta je Islamski pedagoški fakultet. Na sedam fakulteta djeluju 23 studijska odsjeka. Ukupan broj studenata u 2008.godini je bio 5457.

10. MANIFESTACIJE 

10.1. KULTURNO­ZABAVNE I SPORTSKE MANIFESTACIJE 

10.1.1. Zenica  Februar

- Izbor najboljih sportista ZDK na kojem se vrši izbor najuspješnijih sportista, sportskih organizacija i sportskih radnika

Mart i april

- Kulturna manifestacija Zeničko proljeće sa priredbama različitog kulturnog sadržaja (koncerti, izložbe, pozorišne predstave, promocije, tribine) u organizaciji Općine Zenica

- Aprilski salon – smotra likovnih stvaralaca Zenice i Zeničko-dobojskog kantona - Karate kup u organizaciji Karate kluba Hasen Do iz Zenice - Čimburijada, prvi dan proljeća

Maj

- Festival bosanskohercegovačke drame u organizaciji Bosanskog narodnog pozorišta - Evropski teniski turnir Zenica open

Juni

- Smotra folklora u organizaciji KUD Željezara Zenica, na kojem se predstavljaju kulturno-umjetnička društva iz naše zemlje sa folklornim igrama, muzikom, pjesmom i bogatom izvornom narodnom nošnjom svih naroda Bosne i Hercegovine

- Motoklub Condor Old timer iz Zenice već nekoliko godina organizator je Motorijade koja se održava u Zenici i na kojoj uzima učešće nekoliko stotina motorista iz zemlje i inostranstva

August

- Omladinski festival ilahija i kasida u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture Preporod iz Zenice

- Smotra duvačkih orkestara BiH u organizaciji KUD Željezara iz Zenice - Festival sevdaha na Vranduku

106

- Radijski festival na kojem pored mladih neafirmiranih pjevača nastupaju i regionalne zvijezde

Septembar

- MESS u Zenici – realizacija dijela festivala MESS Sarajevo u Zenici Decembar

- Novogodišnji koncert Omladinskog hora iz Zenice i Novogodišnji koncert Simfonijskog orkestra, u dane pred Novu godinu

- Bajramski i Božićni malonogometni turniri - Doček Nove godine na otvorenom u organizaciji Općine Zenica

10.1.2. Maglaj  Februar

- Tradicionalna manifestacija Izbor sportiste godine u organizaciji Radio-televizije Maglaj Maj i juli

- Smotra hrvatskog folklora i Šehersko prelo u organizaciji HKUD Gromovnik iz Novog Šehera

- Tokom ljeta održava se niz kulturnih manifestacija kao što su Veče opernih arija, Veče stiliziranih sevdalinki i koncerti u organizaciji Gradskog mješovitog hora

August

- Studentsko ljeto – tradicionalni festival neafirmiranih pjevača narodne i zabavne muzike u organizaciji JU Dom kulture Maglaj

- Mulabdićevi dani kulture – književne i poetske večeri, promocije knjiga, štampanje i izdavanje knjiga, literarni natječaji, izložbe u organizaciji JU Opća biblioteka Maglaj

- Međunarodna smotra folklora u organizaciji Gradskog folklornog ansambla Septembar

- Manifestacija Pipijada čiji je cilj upoznavanje i druženje djece s knjigom u organizaciji JU Opća biblioteka

Decembar

- Zimski turnir u malom nogometu u organizaciji Nogometnog kluba Natron iz Maglaja

10.1.3. Tešanj  Januar

- Međunarodna izložba sitnih životinja, na kojoj se izloži oko 1000 životinja, u organizaciji Udruženja za zaštitu i uzgoj sitnih životinja

Mart i april

- Tešanjsko proljeće je manifestacija sa priredbama različitog kulturnog sadržaja

107

U okviru manifestacije redovni programi su: - Sjećanje na Musu Ćazima Ćatića uz pjesničko veče i program učenika Gimnazije - Dani otpora fašizmu uz polaganje cvijeća i svečani program - Sajam privrede u organizaciji udruženja privrednika - Veče sevdaha na Starom gradu u organizaciji Udruženja muzičara Sevdah-Te, koji se

održava na Gradini u Tešnju Juni i juli

- Jelaško ljeto obuhvata manifestacije različitog karaktera od kulturnih, zabavnih pa do sportskih U okviru ove manifestacije održavaju se slijedeći program:

- Međunarodno takmičenje ribolovaca u organizaciji Udruženja sportskih ribolovaca Jelah iz Tešnja

- Dječiji festival – Djeca pjevaju hitove u organizaciji KUD Izudin Mulabećirović – Izo iz Jelaha

- Tradicionalni Nogometni turnir Sakib Subašić – Manga u organizaciji NK Borac, koji se održava na nogometnom stadionu u Jelahu

- U organizaciji Kick boxing kluba Borac iz Jelaha održava se tradicionalni turnir u kik-boksu Šehidi pousorja

- Međunarodni festival folklora koji svake godine okupi oko 1000 učesnika, u organizaciji KUD Izudin Mulabećirović-Izo iz Jelaha

- Rock-festival Rastok u organizaciji Jedinstvene organizacije mladih iz Jelaha okuplja mlade neafirmirane muzičare iz regije

- Izložba starih radioaparata je poseban događaj u organizaciji Radiohistorijskog udruženja, koje sakuplja, popravlja i čuva stare radioaparate

- Nogometni turnir u organizaciji Nogometnog kluba Pobjeda iz Tešanjke - Međunarodna smotra foklora u organizaciji KUD Behar iz Tešanjke - Tešanjsko ljeto je manifestacija u okviru koje se organizira niz kulturnih i sportskih

događaja (koncerti, izložbe, turniri, sajmovi , tribine) Oktobar

- Dani Hamida Dizdara predstavljaju kulturnu manifestaciju u okviru koje se održava Konferencija bibliotekara Bosne i Hercegovine i književne večeri u organizaciji Biblioteke iz Tešnja

Decembar

- Dani grada Tešnja u okviru kojeg se održava naučni skup povodom obilježavanja godišnjice vakufa Gazi Ferhat-bega, zatim pozorišne predstave i koncert domaćih kulturno-umjetničkih društava

10.1.4. Zavidovići  April

- Atletski klub Krivaja svake godine na ulicama grada Zavidovića organizira međunarodnu utrku, a u isto vijeme Košarkaški klub Krivaja u sportskoj dvorani organizira košarkaški turnir.

- Društvo pedagoga fizičke kulture svake godine organizira male olimpijske igre za učenike osnovnih i srednjih škola.

108

- Karate klub Krivaja iz Zavidovića svake godine organizira turnir u karateu Maj

- Likovna kolonija Proljeće u Zavidovićima u organizaciji Društva likovnih umjetnika Impresija iz Zavidovića održava se na izletištu Kamenica, nedaleko od Zavidovića i od izuzetne je važnosti za afirmaciju i popularizaciju likovnog stvaralaštva

- Rafting klub Krivaja iz Zavidovića svake godine u zadnjoj sedmici maja organizira rafting na rijeci Krivaji koji se održava na dionici dužine 71 kilometar; start je u Olovu, a cilj u Zavidovićima

- Rukometni klub Krivaja organizator je Državnog prvenstva kadeta u rukometu - Sportski naučni i istraživački klub Atom iz Zavidovića organizator je Mountain bike trke

na poznatom izletištu Kamenica Juni

- Invalidni odbojkaški klub Zavidovići organizator je Međunarodnog turnira u sjedećoj odbojci, koji se održava svake godine u Sportskoj dvorani u Zavidovićima

Juli i august

- Ljeto u gradu je tradicionalna kulturna manifestacija, u organizaciji JU Centar za kulturu. Manifestacija je kulturno-zabavnog karaktera sa različitim sadržajima: likovne izložbe, književne večeri, koncerti popularne muzike, sportovi na vodi, biciklistički i planinski pohodi i smotre folklora, a ova kulturna manifestacija pruža mogućnost kulturnim i sportskim udruženjima sa područja Općine Zavidovići da prezentiraju svoj rad i udruženje.

Novembar

- Festival zabavne muzike Raspjevana jesen je festival na kojem se predstavljaju mladi i neafirmirani pjevači iz regije starosne dobi od 16 do 26 godina. Cilj festivala je promoviranje mladih i talentiranih pjevača, a organizator je KUD Krivaja iz Zavidovića

Decembar

- Festival Mini play back show jedna je od najstarijih muzičkih manifestacija koju organizira Radio Zavidovići, a održava se u Domu kulture Zavidovići

- Božićni koncert, u organizaciji HKD Napredak, podružnica Zavidovići, održava se tradicionalno svake godine u povodu vjerskog praznika Božića

- Bajramska akademija i bajramsko sijelo u organizaciji BZK Preporod i KBD Zavidovići održava se u povodu obilježavanja vjerskih praznika Ramazanskog i Kurban bajrama.

10.1.5. Kakanj  Januar

- Sportska manifestacija Svi na snijeg koja se održava na poznatom kakanjskom skijalištu Ponijeri

- Izbor sportiste godine April

- Dan Općine Kakanj, u organizaciji Općine Kakanj, obilježava se 15. aprila

109

Maj

- Dani romske kulture i tradicije - Dan maturanata svih osnovnih i srednjih škola sa područja Općine Kakanj

August

- Kakanjski dani trgovine i kulture - Lastavica - tradicionalno dovište

Decembar

- Veče Kur'ana – obilježava se svakog 31. decembra

10.1.6. Žepče  Januar

- Tokom zimskog raspusta JU Dom kulture organizira za učenike malu školu novinarstva, malu školu glume i malu školu za mažoretkinje

Februar

- Zabavni koncert za mlade u povodu Valentinova, u organizaciji JU Dom kulture - U povodu Poklada JU Dom kulture, HKUD Naši korijeni i HKUD Ognjišta organiziraju

Pokladnu večer, koja se održava nedjeljom uoči Poklada, Maškaradu za sve učenike osnovnih škola, koja je zabavnog i natjecateljskog karaktera i Pokladno sijelo za sve uzraste, koje je, također, zabavnog i natjecateljskog karaktera.

Mart

- JU Dom kulture i Plesna skupina Let's dance forever organiziraju turnir u modernim plesovima

- Proljetna revija filma održava se od 21.03. do 28.03. u organizaciji JU Dom kulture April

- U organizaciji JU Dom kulture i JU Opća biblioteka u prostorijama Opće biblioteke održavaju se susreti djece osnovnih škola sa piscima

Maj

- JU Dom kulture organizira pozorišne predstave za svu djecu od 1 do 4 razreda osnovne škole

- KUD Ilhamija organizator je kulturne manifestacije Željeznopoljsko sijelo Juni

- HAKD Concordia i JU Dom kulture organiziraju dječiji festival zabavnih pjesama Prvi pljesak i Međunarodni rok-festival

- Dom kulture organizator je Turističke i gastro ponude Općine Žepče - Karate klub Viktorija iz Žepča organizator je karate kupa

110

Juli - Za vrijeme ljetnog raspusta, za školsku djecu i omladinu Središte za mladež Putokazi

organizira ljetnu školu glume - HKUD Naši korijeni organizator je Hrvatske smotre folklora i kulturne manifestacije

Bistričko prelo, čiji je cilj njegovanje tradicije naroda žepačkog kraja August

- Rukometni klub Žepče organizator je Regionalnog turnira u rukometu pod nazivom Rukomet u srcu

Septembar

- HKUD Ognjište organizator je kulturne manifestacije Dani miholjskog ljeta, a KUD Gromovnik tradicionalne manifestacije pod nazivom Šehersko prelo

Oktobar

- Festival Od ljeta jeseni, u organizaciji Središta za mladež Putokazi održava se u dvije festivalske večeri – prva večer je posvećena mladima do 15 godina, a druga je rezervirana za odrasle

- KUD Slovo o Žepču organizator je Smotre bošnjačkog folklora

Novembar - Općina Žepče svake godine organizira Javnu tribinu za mlade na temu Utjecaj droge na

zdravlje Decembar

- Osnovna glazbena škola Katarina Kosača Kotromanić iz Žepča svake godine organizira Božićni koncert

- U centru Žepča organizira se doček Nove godine na otvorenom u organizaciji Općine Žepče i JU Dom kulture

10.1.7. Breza  Maj

- Turnir u ženskom nogometu, održava se u organizaciji ženskog nogometnog kluba Breza iz Breze

- U organizaciji Škole fudbala Osmica iz Breze održava se turnir u nogometu pod nazivom Osman Omanović – Osmica

August

- Bazenijada je kulturno-zabavna i sportska manifestacija koja se održava svake godine u organizaciji Općine Breza

- Turnir u nogometu Šehidima Bosne održava se svake godine, a organizator turnira je Općina Breza i Nogometni klub Mladost Župča

Septembar

- U drugoj polovini septembra održava se tradicionalna berba voća čiji su organizatori Općina Breza, Poljoprivredna zadruga Breza iz Breze i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ZDK

111

10.1.8. Olovo  Mart

- Ženi u čast je kulturna manifestacija u povodu 8. marta – Dana žena Maj

- Turnir u malom nogometu u organizaciji MZ Bakići Olovo - Rafting na rijeci Krivaji u organizaciji rafting klubova iz Olova i Zavidovića održava se

posljednjeg vikenda u maju, ukupne dužine 71 km od Olova do Zavidovića Juli

- Međunarodni festival folklora održava se 25. i 26. jula u organizaciji KUD Olovo Decembar

- Djeca pjevaju hitove je dječiji festival koji se održava 25.decembra

10.1.9. Vareš  Juli

- Vareško ljeto je tradicionalna petodnevna manifestacija sa kulturnim dešavanjima izložbama, književnim večerima, koncertima i sportskim turnirima

- Dani Karića predstavljaju dovu u Karićima, koja se održava zadnji vikend u julu Septembar

- Obilježavanje Miholjdana u Patronu župe u Varešu Oktobar

- Pokrov Presvjetle Bogorodice – Patron Pravoslavne crkve u Varešu

10.1.10. Doboj Jug  Mart

- Obilježavanje Dana Općine Doboj Jug, te obilježavanje godišnjice osnivanja KUD Đerdan iz Doboj Juga i Dana Osnovne škole 21.mart Matuzići organiziranjem brojnih sportskih i kulturnih manifestacija tokom čitavog mjeseca marta, a centralna svečanost je 21.marta

Juni

- Kulturna manifestacija U susret ljetu održava se 21. juna Juli

- Sportska manifestacija Obuka djece neplivača – pet dana u toku jula mjeseca

112

August - Sportska manifestacija Otvorena zabavna škola fudbala – pet dana u toku mjeseca

augusta

10.1.11. Usora  Februar

- Pokladno sijelo u organizaciji Mjesne zajednice Omanjska, održava se na Pokladnu večer - Bal pod maskama, karneval u organizaciji KUD Izvor iz Žabljaka

April

- Tradicionalna Uskrsna ljuljačka u organizaciji MZ Alibegovci odražva se za Uskrs - Koncert KUD Izvor iz Žabljaka organizira se u povodu Uskrsa

Maj

- Prvosvibanjski malonogometni turnir u organizaciji MZ Sivša organizira se svake godine u povodu Prvog maja

Juni

- Dani hrvatske kulture Općine Usora u organizaciji Općine Usora, Hrvatskog kulturnog društva i MZ Sivša

Juli

- Spomen-turnir Makljenovac Bitka za putnikovo brdo u organizaciji MZ Makljenovac - U organizaciji MZ Žabljak i KUD Izvor iz Žabljaka, održavaju se Srpanjski susreti sa

priredbama različitog kulturnog sadržaja, kao što su večeri stiliziranog folklora, smotre izvornog foklora, dječiji glazbeni festival Mladost protiv ovisnosti, večer zabavne, narodne i izvorne glazbe, turnir u malom nogometu, te književne večeri i likovne kolonije

August

- Tradicionalni malonogometni turnir Anto Blažević – Polje u organizaciji MZ Omanjska - Memorijalni turnir Ivan Bratić Macare u organizaciji MZ Omanjska

Novembar

- Napretkova jesen naziv je književnih večeri koje se održavaju u organizaciji HKD Napredak

Decembar

- Humanitarni koncert Izvor od srca za pomoć oboljeloj djeci održava se u organizaciji KUD Izvor iz Žabljaka

10.1.12. Visoko  Februar

- Izbor sportiste godine

113

April

- Otvaranje arheološke sezone manifestacijom Srcem za priramide u organizaciji Općine Visoko i Fondacije arheološki park: Bosanska piramida Sunca

Juli

- Manifestacija Visočko ljeto je tradicionalna manifestacija u organizaciji Općine Visoko i RTV Visoko, u sklopu koje se održavaju dani turizma, trgovine, kulture i sporta

Oktobar

- Međunarodno takmičenje u ritmičkoj gimnastici Novembar

- Dani Zaima Muzaferije je kulturna manifestacija koja traje četiri dana i u okviru koje se održava niz kulturnih događaja od izložbi, promocija knjiga, revija filmova itd.

Decembar

- Novogodišnji turnir u malom nogometu

10.2. SAJMOVI I VAŠARI 

10.2.1. Sajmovi  Od 1993.godine, krajem septembra ili početkom oktobra, u Zenici se održava Generalni bosanskohercegovački sajam ZEPS, koji predstavlja središnji godišnji privredni događaj u Bosni i Hercegovini. Sajam daje najcjelovitiju sliku proizvodnih, izvoznih i uslužnih mogućnosti zemlje, a u državama prvog okruženja, stekao je renome sajma koji omogućava kontakte i promociju roba i usluga na bosanskohercegovačkom tržištu. Ovaj sajam nudi mogućnost kolektivnih nastupa pojedinih zemalja i regija, a posebno mjesto u tome svakako zauzima predstavljanje zemlje – partnera. Kako je po profilu opći sajam, to ZEPS programom izlaganja obuhvata sve investicione proizvode, ali i sve robe široke potrošnje, čija se prezentacija organizira u zasebnim cjelinama – sajamskim blokovima.

10.2.2. Vašari 

10.2.2.1. Visoko 

Tradicionalni događaj u ovom gradu je Visočko ljeto, koji više nije samo narodni vašar već se u vrijeme vašara održavaju i mnogobrojne kulturne i sportske manifestacije. Vašar se organizira u julu i traje 5 – 7 dana.

Visočko ljeto je tradicionalna manifestacija sa tradicijom dugom preko 100 godina. U početku je to bila jednodnevna manifestacija koja se održavala samo 2. augusta na Aliđun ili u kršćanskoj tradiciji poznat kao Ilindan. Kasnije se pretvorila u dane kulture, sporta i tgovine i traje skoro cijeli mjesec juli sa završnom ceremonijom 2. avgusta. Prvih petnaestak dana su dani

114

kulture i sporta gdje se sa različitim sportskim i kulturnim sadržajima obogaćuje ljetna ponuda Visokog, a zadnjih sedam dana otprilike od 26.7. do 2.8. su dani trgovine ili tradicionalni vašar.

10.2.2.2. Kakanj 

Kakanjski dani trgovine i kulture održavaju se početkom augusta mjeseca i traju 7 dana sa

obiljem kulturnih manifestacija.

10.2.2.3. Jelah 

Proslava 2.maja je jednodnevna manifestacija koja se održava svake godine u Jelahu.

Obogaćena je mnogim zabavnim i rekreativnim sadržajima, od kojih su najznačajnija takmičenja u tradicionalnim narodnim igrama, kao što su takmičenja u trčanju u vrećama, bacanje kamena sa ramena i druge.

10.2.2.4. Tešanjka 

Mjesna zajednica Tešanjka iz Tešanjke svake godine organizira proslavu 27.jula Dan ustanka

u BiH. Julska manifestacija je kulturno – sportsko – zabavnog karaktera i uveliko obogaćuje ljetnu ponudu ove općine.

10.2.2.5. Breza 

Već nekoliko godina na bazenima u Brezi se tokom augusta mjeseca, organizira popularna

Bazenijada, koja privlači mnogobrojne posjetioce. Za vrijeme ove manifestacije organizira se bogata ponuda trgovačke robe, ugostiteljskih usluga, zabave i razonode.

10.2.2.6. Vareš 

Vareško ljeto je manifestacija koja se održava svake godine u periodu od 19 – 27.jula.

Manifestacija je kulturnog, zabavnog i sportskog karaktera, a u okviru nje održavaju se i dani trgovine ili tzv. vašar.

11. TURISTIČKA PONUDA  ZENIČKO­DOBOJSKOG KANTONA 

Turizam je široka društvena aktivnost zasnovana na putovanjima radi potreba koje se ne mogu zadovoljiti u mjestu stanovanja. Ljudi najčešće putuju zbog odmora, zdravlja, želje za

115

promjenom svakidašnje okoline ili druženja. Prema mnogim teoretičarima turizam spada u aktivnosti koje čovjek ostvaruje u slobodnom vremenu, u smislu relaksacije i zabave.

11.1. TURISTIČKO TRŽIŠTE  Turističko tržište, kao dio općeg tržišta, podrazumijeva sučeljavanje turističke ponude i tražnje. Turističko tržište je specifično s obzirom na neka svojstva koja nisu karakteristična za tržišta drugih proizvoda i usluga. Specifičnosti turističkog tržišta ogledaju se u sljedećem:

• turistička ponuda je vrlo heterogena kako po broju i vrstama usluga (i proizvoda) što se nude, tako i prema broju ponuđača (subjekata, nosilaca ponude);

• korisnici usluga (turisti) od ponuđača traže niz međusobno povezanih (paket) usluga za razliku od ostalih tržišta gdje određeni broj kupaca zahtijeva jednu određenu uslugu (ili robu) određenog proizvođača;

• turista kao kupac ne može se zadovoljiti samo jednom uslugom na jednom lokalitetu, na jednom objektu (tj. samo jednog nosioca usluge) već kombiniranjem različitih usluga koje mu moraju biti ponuđene, pri čemu je ponuda distribuirana kod većeg broja ponuđača;

• potražnja (turistička) je vrlo neravnomjerno raspoređena (tokom godine i sezone) i pri tome je različitog intenziteta;

• usluge u turizmu „proizvode“ se (uglavnom) tek po narudžbi kupca i uvjetovane su potražnjom prisutnog kupca (turiste);

• turističke usluge vezane su za dato područje (destinaciju) i njegova privredna, ambijentalna i druga neprenosiva obilježja, a s tim u vezi, potražnja se u turizmu kreće prema ponudi, a ne obratno, tako da kupac ne povlači samo jednu uslugu već mnoge ponuđene pogodnosti u određenom mjestu;

• u međunarodnom turističkom prometu dolazi do izražaja specifičan vid izuzetno važnog izvoza „na mjestu događaja“;

• plasman turističkih usluga vrši se deviznim novčanim prometom, mada one «ne prelaze granicu zemlje»;

• veliki je utjecaj neekonomskih faktora (političke prilike, bolesti, vremenske prilike) na nivo i usmjeravanje turističke tražnje. (I 22)

Preko 100 miliona ljudi u svijetu direktno ili indirektno radi u turizmu. Turizam se razvija 1,5 puta brže u odnosu na druge industrije. Nije ni čudo što se onda djelatnost turizma naziva „turistička industrija“. Ovo ukazuje na činjenicu da je turističko tržište vrlo intenzivno, sa vrlo bogatom i raznovrsnom turističkom ponudom, koja je u savremeno vrijeme relativno pristupačna velikom broju turista. Zbog toga nije lahko zauzeti određeno mjesto na turističkoj mapi regije, Evrope ili svijeta.

11.2. TURISTIČKI PROIZVOD  Turistički proizvod je skup različitih međusobno povezanih pojedinačnih turističkih, ugostiteljskih, trgovačkih, saobraćajnih i drugih usluga, koje se prodaju u jednom turističkom aranžmanu (paketu). To je specifična roba koja se nudi i prodaje na turističkom tržištu.

116

Za razliku od uobičajenih proizvoda ili roba koje se samostalno nude na tržištu, specifičnost turističkog proizvoda (I 23) ogleda se u sljedećem:

- turistički proizvod čini paket ili aranžman više vrsta usluga i roba, koji se prodaje kao cjelina (po tome podsjeća na buket cvijeća koji se sastoji od različitih vrsta cvijeća, zelenila i drugih ukrasa, koji zajedno čine novi proizvod – buket cvijeća za posebne prilike);

- turistički proizvod se koristi na jednom ili više unaprijed određenih mjesta; - pojedine turističke usluge, koje su sastavni dio turističkog proizvoda, obično su vezane za

jednu destinaciju, ali se neke od njih mogu koristiti i na drugim destinacijama, posebno kada je u pitanju rekreativni turizam, kulturni turizam, poslovni turizam, kongresni turizam, zdravstveni – banjski turizam, i sl;

- turistički proizvod je jedinstven, on nema konkurenciju kao drugi proizvodi; (npr. postoji samo jedna Tvrđava Vranduk koja je jedinstvena po svojoj lokaciji, okruženju, izgledu i drugim karakteristikama);

- turistička ponuda jedne destinacije je uvijek drugačija od ponude svake druge destinacije. Turistički proizvod ima svoju upotrebnu vrijednost i vrijednost, kao i svaka druga roba. Proizvod ili roba koji nemaju svoju upotrebnu vrijednost i vrijednost, ne mogu biti predmet prometa.Upotrebna vrijednost turističkog proizvoda ogleda se u koristi i zadovoljstvu koju može imati korisnik (turista) korištenjem turističkog proizvoda u pogledu obnavljanja svojih fizičkih, psihičkih i zdravstvenih sposobnosti, te obogaćivanju svojih kulturnih, obrazovnih i duhovnih vrijednosti. Zadovoljstvo turiste mjeri se njegovim zadovoljstvom u toku i poslije „konzumiranja“ turističkog proizvoda, tj. kvalitetom prevoza, uvjetima smještaja, kvalitetom ishrane, posjetom kulturno-historijskim objektima, muzejima, kulturno zabavnim i sportskim priredbama, te posebno, kvalitetom prezentacije turističke ponude i „priče“ turističkog vodiča. Vrijednost turističkog proizvoda je zbir cijena svih usluga i proizvoda koji su sadržani u turističkom proizvodu: cijene rada putničke agencije, cijene rada turističkog vodiča, cijene prevoza, smještaja, ishrane, karte za posjetu određenom kulturno-historijskom mjestu, takmičenju, itd. Na vrijednost turističkog proizvoda može utjecati: udaljenost destinacije, trajanje turističkog aranžmana, nivo kvaliteta pojedinačnih usluga, konkurencija sličnih turističkih ponuda i drugi faktori. Kod utvrđivanja cijene jednog aranžmana, odnosno turističkog proizvoda, mora se imati u vidu socijalna struktura ciljane turističke grupe, platežna moć turista, opće ekonomske i političke prilike u kojima se želi realizirati turistički proizvod, konkurencija, odnosno ponuda i potražnja sličnih turističkih proizvoda.

11.3. TURISTIČKI RESURSI   Polazna pretpostavka za formiranje turističke ponude jednog područja je identifikacija prirodnog i kulturno-historijskog naslijeđa, te privrednih potencijala, a posebno turističko-ugostiteljskih kapaciteta, karakteristika urbanog i ruralnog prostora, kulturnih vrijednosti, religije i običaja stanovništva, sportskih, kulturno-umjetničkih i drugih manifestacija koje mogu biti u funkciji turističke ponude tog područja. Za formiranje turističke ponude nezaobilazna je ocjena stanja smještajnih kapaciteta i drugih ugostiteljskih objekata, cestovnih i željezničkih saobraćajnica, avioprijevoza, telekomunikacija i komunalne infrastrukture, naročito u oblasti ekologije, te drugih resursa koji utječu na ugodan i prijatan boravak turista na jednom području. Jedan od krunskih uvjeta za turizam su raspoloživi stručni kadrovi u svim djelatnostima koji na bilo koji način dolaze u kontakt sa turistima. Pored stručnosti ovi ljudi

117

moraju posjedovati visok nivo kulture komuniciranja i ponašanja, predusretljivosti, radinosti, korektnosti i ličnog poštenja, da bi bez rezerve ulijevali povjerenje turista u njihov rad. Nakon identifikacije turističkih resursa jednog područja, ocjene stanja u djelatnostima koje neposredno i posredno mogu učestvovati u turističkoj ponudi, raspoloživog kadra i drugih neophodnih uvjeta za realizaciju turističke ponude, može se prići koncipiranju same turističke ponude.

11.4. TURISTIČKA PONUDA  Pod turističkom ponudom podrazumijeva se ponuda turističkih resursa, turističkih proizvoda i turističkih usluga na turističkom tržištu. Po svom karakteru razlikuju se dva tipa turističke ponude, i to opća i posebna turistička ponuda.

11.4.1. Opća turistička ponuda  Pod općom turističkom ponudom podrazumijeva se ponuda koja općenito govori o:

- prirodnom bogatstvu određenog područja, planinama, rijekama, jezerima, termalnim izvorima, izvorima ljekovitih mineralnih voda, špiljama i svemu onom što priroda pruža za zadovoljenje određenih potreba ljudi u prirodi;

- objektima i uređenim mjestima – turističkim destinacijama u brdsko-planinskim područjima za odmor i rekreaciju, sport, lov i ribolov, te drugim aktivnostima ljudi (planinarenje, izviđanje, ekstremni sportovi i slično);

- kulturno-historijskom naslijeđu, kao što su: stari gradovi, tvrđave, naselja i drugi objekti iz davne prošlosti, stećci, kulturno-historijski spomenici, muzeji, stare džamije, crkve, sinagoge, groblja iz starijeg doba, itd;

- značajnijim privrednim događajima: sajmovima, šoping-centrima i drugim privrednim, poslovnim, naučnim i stručnim skupovima, tradicionalnim vašarima i pijacama;

- značajnijim sportskim, kulturnim i kulturno-zabavnim tradicionalnim manifestacijama, izložbama i drugim događajima iz kulture i sporta;

- značajnim tradicionalnim vjerskim skupovima; - turističkim smještajnim i drugim ugostiteljskim kapacitetima, te njihovoj specifičnoj

ponudi; - muzejskim objektima i bogatstvu njihovih kulturno-historijskih eksponata i druge

kulturno-historijske baštine; - objektima za sport i kulturu; - drugim znamenitostima na tom području.

Kada se govori o općoj turističkoj ponudi na području Zeničko-dobojskog kantona (I 24), s pravom se može govoriti o: više vidova turističkih ponuda. 1. Turistička ponuda za odmor i rekreaciju u brdsko-planinskim turističkim destinacijama:

- Smetovi kod Zenice – skijanje, planinarenje, izviđačke aktivnosti, radioamaterske aktivnosti, sportske aktivnosti, brdski biciklizam, odmor i rekreacija djece i omladine, te jednodnevni i višednevni izleti;

- Bistričak kod Zenice – planinarenje, odmor i rekreacija za sve uzraste, škola u prirodi, sportske pripreme i sportske aktivnosti, jednodnevni i višednevni izleti;

- Ponijeri kod Kaknja – skijanje, planinarenje, odmor i rekreacija za sve uzraste, škola u prirodi, sportske pripreme i sportske aktivnosti, jednodnevni i višednevni izleti;

- Doli kod Vareša – planinarenje, odmor i rekreacija za sve uzraste, škola u prirodi, lov;

118

- Kamenica, Maoča i Tajan kod Zavidovića – planinarenje, odmor i rekreacija za sve uzraste, škola u prirodi, jednodnevni i višednevni izleti, lov i ribolov;

- Zeleni vir i Buk kod Olova – odmor i rekreacija za sve uzraste, škola u prirodi, jednodnevni i višednevni izleti, ribolov;

- Kiseljak kod Tešnja – odmor i rekreacija za sve uzraste, jednodnevni i višednevni izleti. 2. Turistička ponuda za ribolov i sport na vodi:

- ribolov na rijekama Bosni, Lašvi, Krivaji, Gostovičkoj rijeci, Usori, Fojnici, Stavnji, Orlji, Stupčanici, Trstionici, Ribnici, Babinoj rijeci, Bistričkoj rijeci i drugim rijekama u slivu rijeke Bosne,

- sport na vodama rijeka Krivaja i Bosna (rafting na Krivaji). 3. Turistička ponuda za odmor, rekreaciju i liječenje u banjskim termalnim izvorima u Olovu, Brezi i Kaknju, u kojima postoje izgrađeni određeni kapaciteti (Banja Olovo i termalni bazeni u Brezi). U ovu grupu može se svrstati i ponuda za odmor i rekreaciju na izvorištima zdrave pitke slatke i mineralne vode (Kiseljak Tešanj), a pogodni su i za razvoj zdravstvenog i sportskog turizma. 4. Turistička ponuda vezana za posjete i obilazak objekata kulturno-historijskog naslijeđa. Kulturno-historijsko naslijeđe je turističko blago Bosne i Hercegovine i jedan od najvažnijih bosanskohercegovačkih brendova u turizmu BiH. Na području Zeničko-dobojskog kantona, nalazi se nekoliko starih gradova i tvrđava, arheološki park bosanskih piramida, te bezbroj stećaka koji predstavljaju vrlo zanimljivu ponudu stranim turistima. Najznačajnije destinacije kulturno–historijskog naslijeđa na području ZDK:

- srednjovjekovni grad Visoki, prijestolnica bosanskih kraljeva; - ostaci srednjovjekovne krunidbene i grobne crkve bosanskih vladara u Arnautovićima –

Mile kod Visokog, (Povelja Kulina bana iz 1189. godine, najstariji pisani spomenik bosanskog jezika, napisana u Milima);

- bosanske piramide u Visokom – pretpostavlja se da su stare oko 7000 godina (Bosanska piramida Sunca, Bosanska piramida Mjeseca, Piramida bosanskog Zmaja – istraživanja počela u aprilu 2005. godine);

- ostaci vladarskih dvorova kraljeva iz roda Kotromanića i poznati franjevački samostan Kraljeva Sutjeska kod Kaknja;

- kraljevski grad Bobovac kod Vareša (nekadašnja prijestolnica Bosne u kome se čuvala kruna bosanska, vjenčanje bosanske kraljice Katarine);

- tvrđava Vranduk kod Zenice (legenda govori da je na tom mjestu bila Arduba, posljednje uporište Ilira u Batonovom ustanku od 9. do 6. godine prije naše ere, a u Vranduku su stolovali bosanski kraljevi Stjepan Ostoja i Stjepan Tomaš);

- Gradina Maglaj (pretpostavlja se da je sagrađena u XIV stoljeću, a prema Povelji ugarskog kralja Sigmunda prvi spomen Maglaja datira iz 1408. godine);

- Tešanjska tvrđava – Gradina Tešanj (gradnja je započela u vrijeme Ilira, dograđivali su je Rimljani i Slaveni, a njen konačan izgled potječe od 1703. godine, kada su Turci sagradili dolnji grad),

- ostaci srednjovjekovne kulture (kasnoantička bazilika iz VI stoljeća u centru Breze), - stećci (nekropola stećaka i Zgošćanski stećak u Zgošći kod Kaknja – stećak se nalazi u

botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu, te veliki stećak Kralja Tvrtka kod Olova);

- mjesta na kojima su se u davnoj prošlosti dogodili značajni historijski događaji (Bilino Polje u Zenici, gdje se 1203. godine Kulin-ban u ime svojih podanika odrekao bogumilstva i izbjegao krstaški rat protiv Bosne, Sinagoga u Zenici, itd).

119

5. Turistička ponuda vjerskog turizma, vezana za posjete i obilazak starih džamija, dovišta i crkava, koje imaju svoje vjersko značenje i tradiciju, gdje se na određeni datum okuplja veliki broj vjernika islamske, katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, što daje realne šanse za razvoj i unapređenje vjerskog turizma (Lastavica kod Zenice, Džamija Kuršumlija iz 1560. godine u Maglaju, Olovska gospa u Olovu, Crkva sv. Ante Padovanskog Usora, stara vareška crkva Mala crkva iz XVI stoljeća u Varešu, itd). 6. U turističkoj ponudi kulturnog turizma, u svakoj prilici treba planirati posjete i obilazak muzeja u Zenici, Visokom, Kraljevoj Sutjesci, sa željom za informacijom više o historiji ovog kraja, kulturom i običajima, bogatom riznicom arheoloških eksponata, pisanih tragova i umjetničkih dijela. 7. U turističkoj ponudi vrlo značajno mjesto imaju kulturno-umjetničke, sportske i druge tradicionalne manifestacije. Na području Zeničko-dobojskog kantona, po svojim umjetničkim kvalitetima i uspjesima, poznata su pozorišta u Zenici, Visokom, Tešnju, galerije i domovi kulture, kao i dobro organizirana kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicionalnu nacionalnu kulturu i običaje, što je uvijek zanimljivo za turiste. Pretpostavke za razvoj turizama, odnosno za izradu turističke ponude vezane za kulturu i umjetnost, su: pozorišta, galerije, domovi kulture, dobro organizirana kulturno-umjetnička društva, tradicionalni narodni skupovi, tradicionalne kulturno-umjetničke manifestacije, i sl. 8. Turistička ponuda sportskog turizma obuhvata posjete sportskim takmičenjima i sportskim manifestacijama. Na području ZDK postoje realne pretpostavke za razvoj sportskog turizma: dobro organizirana mreža sportskih organizacija i sportskih klubova, objekti, kao što su sportski tereni, sportske dvorane, zatvoreni i otvoreni bazeni, što u okviru turističke ponude mogu omogućiti raznovrstan sportsko-takmičarski i rekreativni program, te kulturno-zabavni program za turiste. U svim općinama postoji i niz sportskih terena za nogomet, tenis, atletiku, te zatvorene sportske dvorane za sve vrste dvoranskih sportova. Posebno treba istaknuti završetak Atletskog stadiona u Zenici, koji je izgrađen po evropskim standardima, na kome je 2006. godine održano Balkansko prvenstvo u atletici, a 2007. godine Evropski kup 2. lige. Završetak velike sportske dvorane, Gradske arene u Zenici, koja će moći da primi preko 6.200 gledalaca (njeno otvaranje desilo se 20.03.2009. godine na Dan Zenice), otvorila je mogućnost za održavanje velikih međunarodnih sportskih i kulturno-zabavnih manifestacija, što će biti značajan faktor za dalji razvoj sportskog i kulturnog turizma. U nekim općinama na području ZDK redovno se održavaju tradicionalni narodni izleti – uranci na određeni dan u godini, kao što su: Čimburijada u Zenici (21.mart – prvi dan proljeća), teferiči na Buku i Maoči na području općina Olovo i Zavidovići, koji privlače veliki broj domaćeg stanovništva a, također, i goste iz inostranstva. 9. Veliki trgovački centri u Zenici, Kaknju, Doboj Jugu, Zavidovićima i drugim mjestima, šenaestogodišnja tradicija Generalnog međunarodnog sajma ZEPS u Zenici, najvećeg i najznačajnijeg sajma u BiH, te dugogodišnja tradicija mjesnih vašara u Visokom, Žepču, Tešnju i drugim mjestima, realna su pretpostavka za razvoj tzv. poslovnog i šoping-turizma. Treba, također, imati u vidu činjenicu da samo ZEPS posjeti oko 100000 posjetilaca.

11.4.1.1.  Ugostiteljske usluge 

Razvoj turizma direktno je vezan za stanje u oblasti ugostiteljstva, a naročito za smještajne kapacitete u hotelima, motelima, pansionima, planinarskim domovima, izviđačkim

120

domovima i kampovima, ribarskim kućama, te drugim smještajnim objektima koji mogu, u slučaju potrebe, služiti za smještaj turista (studentski i đački dom, privatni smještaj i sl). Restorani, picerije, ćevabdžinice, aščinice, gril i drugi objekti za ishranu su, također, u direktnoj konkretnoj turističkoj ponudi. Za ugodne trenutke turista u vanpansionskom vremenu značajnu ponudu mogu pružiti noćni zabavni klubovi, diskoteke i slični ugostiteljski objekti.

11.4.1.1.1.  Hoteli, moteli i pansioni 

Na području Zeničko-dobojskog kantona u funkciji je 38 ugostiteljskih objekata za smještaj sa osnovnim kapacitetom od preko 1500 ležaja.

• Zenica - Hotel Zenica, Kamberovića Polje, 4 zvjezdice, 81 soba, 4 apartmana - Hotel Dubrovnik (bivši hotel Metalurg), Školska 10, 4 zvjezdice, 32 sobe, 2 apartmana - Hotel Internacional, Bulevar Kulina bana 29, 3 zvjezdice, 96 ležaja - Hotel Dom penzionera, Prve zeničke brigade 1D, 3 zvjezdice, 80 ležaja - Hotel Rudar, Stjepana Radića 4, nije kategoriziran, 52 ležaja - Motel Almy, Vrandučka bb, 3 zvjezdice, 36 ležaja - Motel Titanik, Kanjon Lašve, 3 zvjezdice, 21 ležaj - Motel Maredo, Magistralni put M-17, Perin Han, 3 zvjezdice, 64 ležaja - Pansion Fontana, Zacarina 17, 2 zvjezdice, 50 ležaja - Pansion West side, Juraja Neidharta 6, 3 zvjezdice, 14 ležaja - Pansion Bistričak, Bistričak 16a, Nemila, 1 zvjezdica, 72 ležaja - Sobe za iznajmljivanje Florida, Kanjon Lašve bb, 3 zvjezdice, pet ležaja • Visoko - Pansion Bosanska piramida sunca, 3 zvjezdice, Musala 1, 50 ležaja - Hotel Džale, Muhašinovići 1, 3 zvjezdice, 34 ležaja - Motel Park, Donja mahala 9, tri zvjezdice, 20 ležaja

• Tešanj - Hotel AA, Gradaščevića bb, Jelah, 2 zvjezdice, 40 ležaja - Motel RM, Smailbegovića 6, 2 zvjezdice, 22 ležaja - Motel Mračaj, M. Tita bb, Jelah, 2 zvjezdice, 8 ležaja - Motel Plavi, M. Tita bb, Jelah, 2 zvjezdice, 35 ležaja - Motel Merlin, Mračaj, Jelah, 1 zvjezdice, 30 ležaja

• Maglaj - Hotel Galeb, Sulejmana Omerovića bb, 3 zvjezdice, 56 ležaja - Motel Chikago, Kosova bb, 2 zvjezdice, 13 ležaja

• Zavidovići - Hotel Kristal, Maršala Tita bb, nije kategoriziran, 50 ležaja

• Vareš

• Olovo - Hotel Aquaterm, Branilaca grada 1, medicinska ustanova, 74 ležaja

121

- Motel Montana, Paklenik, 3 zvjezdice, 20 ležaja - Motel Banja, Branilaca grada bb, 2 zvjezdice, 6 ležaja - Pansion Panorama, Sarajevska bb, 2 zvjezdice, 10 ležaja

• Breza - Motal Bosnia, Vrankamen bb, 1 zvjezdica, 14 ležaja

• Kakanj - Hotel Premium, Željeznička bb, 2 zvjezdice, 48 ležaja - Motel Tiron, 311. lahke brigade bb, 3 zvjezdice, 32 ležaja - Pansion Kameni dvorac, Ćatići bb, 2 zvjezdice, 21 ležaj - Pansion Agencija 2008, Željeznička 45, 2 zvjezdice, 2o ležaja - Pansion Tumbas inn, Ponijeri, nije kategoriziran, 25 ležaja

• Žepče - Motel «Marić», Donje Ravne bb, tri zvjezdice, 55 ležaja,

• Usora - Motel Split, Žabljak bb, 3 zvjezdice, 42 ležaja - Motel Aurora, Žabljak bb, 1 zvjezdica, 18 ležaja

• Doboj Jug - Motel Konak, Mravići bb, 2 zvjezdice, 20 ležaja

11.4.1.1.2. Ostali ugostiteljski objekti 

Za turističku ponudu su značajni restorani i drugi ugostiteljski objekti koji turistima pružaju uglavnom dobru ishranu internacionalne i domaće kuhinje, pića i poslastice, te zabavu i razonodu. S obzirom na činjenicu da u svakoj općini postoji veći broj ovih ugostiteljskih objekata, u ovom materijalu se oni neće pojedinačno navoditi, ali su turistički vodiči obavezni da poznaju najbolje restorane i njihovu ponudu, te druge za turiste interesantne ugostiteljske objekte koje mogu preporučiti turistima.

11.4.2.Posebna  turistička ponuda  Pod posebnom turističkom ponudom podrazumijeva se konkretna ponuda turističkih proizvoda i turističkih usluga koje na komercijalnom principu nude turističke (putničke) agencije i tour operatori, te sva druga privredna društva registrirana za obavljanje turističke djelatnosti. Posebnom turističkom ponudom smatra se ponuda turističkog proizvoda, koji u sebi sadrži veći broj usluga koje su neophodne za realizaciju te ponude. Dakle, turistički proizvod nije ponuda samo jedne turističke usluge već je to „šareni buket“ lijepih, interesantnih i korisnih usluga koje će svakog turistu učiniti sretnim i zadovoljnim.

122

 

 

11.5. VRSTE TURISTIČKE PONUDE  Zavisno od glavnog motiva za zainteresiranost turista, turizam i turistička ponuda se mogu definirati kao:

• Rekreativni turizam (odmor, zabava i rekreacija), • Izletnički turizam, • Planinski turizam, • Obrazovni i edukativni turizam, • Kulturni turizam, • Poslovni turizam, • Kongresni turizam, • Zdravstveno-banjski turizam, • Sportski turizam, • Lovni turizam, • Ribolovni turizam, • Seoski – ruralni ili eko turizam.

Za svaku od navedenih vrsta turizma izrađuje se specifičan turistički proizvod i turistička ponuda u kojoj učestvuju sve privredne djelatnosti i pojedinci koji na direktan i indirektan način pružaju svoje usluge turistima određene ciljne grupe. Sa aspekta godišnjih doba i vremenskih uvjeta često se govori o ljetnom i zimskom turizmu. Za svaku od navedenih vrsta turizma može se sačiniti turistička ponuda i u ljetnoj i u zimskoj sezoni. Razlika je u specifičnoj ponudi u ljetnoj sezoni, koja je isključivo vezana za ljetne uvjete (sunčanje i kupanje u moru) dok je turistička ponuda u zimskoj sezoni isključivo vezana za zimske uvjete (skijanje), iako obje ponude imaju isti motiv – odmor, zabava i rekreacija.

11.6. LJUDSKI RESURSI   U turizmu je ljudski faktor vrlo značajan u realizaciji turističke ponude. Ovdje se ne misli samo na kadrove u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, već i na ljude koji rade u trgovini, saobraćaju, bankama, pošti, kulturi, zanatskim uslugama, zdravstvu, administraciji, policiji, te na bilo kojim drugim poslovima koji su u neposrednom kontaktu sa turistima. Zenica je univerzitetski grad, a u svim gradovima na području Kantona, djeluju raznovrsne srednje škole koje vrše obrazovanje kadrova za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu, bankarske i druge usluge, zanatske djelatnosti, zdravstvo, poslove administracije i dr. Može se sa sigurnošću tvrditi da ovaj Kanton raspolaže kvalitetnim kadrovima za razvoj i unapređenje turizma, s tim da je neophodno permanentno vršiti edukaciju kadrova kako bi mogli što bolje obaviti svoj dio posla u kompleksnoj djelatnosti koja se zove industrija turizma. Opća turistička ponuda trebalo bi da sadrži osnovne informacije o turističkoj destinaciji, geografskom određenju, prostornom uređenju, klimatskim uvjetima, historijskom naslijeđu, broju, strukturi, kulturi i običajima stanovništva koje živi na tom području, političkom uređenju države, federacije, kantona i općine, privrednom razvoju i drugim karakteristikama.

123

11.7. PUTNIČKE AGENCIJE  Najznačajniju ulogu u izradi i prodaji turističkog proizvoda imaju putničke (turističke) agencije, čije je postojanje isključivo vezano za prodaju turističkog proizvoda i turističkih usluga koje su sastavni dio turističkog proizvoda. Putničke agencije su pravna lica, osnovane prema odredbama Zakona o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti. (I 25) Za grupne posjete gradovima i turističkim mjestima za koja je programom predviđeno razgledanje grada ili turističkog mjesta putnička agencija obavezna je angažirati turističkog vodiča koji je ovlašten za pružanje usluge turističkog vodiča Na području ZDK postoji veći broj registriranih putničkih agencija koje se bave turističkim uslugama. U vrijeme pripreme ovog priručnika na području ZDK turističke usluge obavljaju slijedeće putničke agencije: (I 26)

• Zenica - F.S. Zenicabus, Bulevar Kralja Tvrtka I br.13 - Dar prirode, Maršala Tita 17 - Centrotrans Eurolines, Mehmedalije Tarabara 4 - Buena Vista, Talića brdo 9 - Biss-tours, Nikole Tesle 4 - Fortuna Travel agency, Masarikova bb - PUPD Lion bus, Zmaja od Bosne 1 - Zenicatrans – prevoz putnika, Bulevar Kralja Tvrtka I br. 34 - GOLD – prevoz putnika, Aska Borića 23c - Intertours, Titova 23 - Respect, Potok 7 • Visoko - Stella tours, Donje Rosulje 48 - VI-tours, Tabhanska bb - Zemberek, Salihbegovića 2. - Centrotrans Eurolines, Kadije Uvejsa bb - Holiday, Alije Izetbegovića 1 • Tešanj - A BUSS, Titova bb, Jelah - NER TOURS, Medakovo bb - Autoprevoz-Internacional, 9. septembar bb • Maglaj - Bosnaturist, Peta ulica bb • Zavidovići - EKI TOURS, Safvet-bega Bašagića bb • Olovo - Centrotrans Eurolines, Branilaca Olova bb • Kakanj - KATARINA, Kraljice Katarine, Kraljeva Sutjeska • Žepče - PTUP Kolodvor, Orlovik bb • Doboj Jug - Bosnaexpres, Matuzići bb

124

11.8. MJESTO I ULOGA TURISTIČKOG VODIČA  Turistički vodič igra vrlo važnu ulogu u promociji i realizaciji turističke ponude. On je taj koji u toku putovanja i boravka grupe turista kojoj je određen za turističkog vodiča na najbolji mogući način prezentira sve informacije o mjestu u kome se realizira turistička ponuda, njegovoj historiji, stanovništvu, privredi, infrastrukturi, te daje što je moguće više informacija o svakom detalju turističke ponude, objektima i predmetima koji su predmet posjete, itd. Da bi uspješno obavio ovaj posao, turistički vodič se mora “naoružati” brojnim informacijama iz historije, geografije, društvenih i političkih prilika u zemlji i kantonu, kulturi, sportu, trgovini i dr. U pripremi za preuzimanje uloge turističkog vodiča, turistički vodič bi se trebao informirati o turističkoj grupi koju će voditi, državi i mjestu iz koje dolazi, njenom sastavu, starosnoj i obrazovnoj strukturi, te interesovanju za BiH, političkom i državnom uređenju, destinaciji i znamenitostima koje žele posjetiti i vidjeti, te na osnovu takvih saznanja sačiniti vlastiti podsjetnik, u kome bi trebao zapisati sve ono što mu je raditi, od trenutka prvog susreta sa grupom turista do njenog ispraćaja. Posebno važno pitanje je priprema za „priču“ o svakom mjestu kroz koje turisti prolaze ili u njemu borave, podacima o prirodnom i kulturno-historijskom naslijeđu tog kraja, podacima o historijskim ličnostima i događajima iz historije vezanim za tu destinaciju i šire okruženje, stanovništvu i njegovoj kulturi i običajima, aktuelnim događajima u sportu, kulturi, kulturno-zabavnim, vjerskim i drugim manifestacijama koje su vezane za taj kraj, itd. Turistička ponuda jednog tour operatora može često biti vezana i za obilazak i usluge sa područja destinacije koja se nalazi na području drugog kantona, pa i entiteta. Zbog toga je bitno da se turistički vodič dobro „naoruža“ i podacima o drugoj destinaciji, a takve podatke najčešće može naći na internetskim stranicama turističkih zajednica i drugih turističkih organizacija.

12. IZVORI PODATAKA 

1. Federalni zavod za statistiku Bosne i Hercegovine (I 1) 2. Alojz Benac i grupa autora, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.

godina (I 2) 3. Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994. godina (I 3) 4. Radovi sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evrposka kultura, Zenica, 1994. godina

(I 4) 5. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1996. godina (I 5) 6. Jusuf H. Mujkić, Zavidovići kroz historiju, Zavidovići, 1999. godina (I 6) 7. Adin Ljuca, Maglaj na tragovima prošlosti, Maglaj, 1999. godina (I 7) 8. Ljubo Mihić, Neretva, Mostar, 1985. godina (I 8) 9. Džemal Najatović, Britanska politika u Bosni i Hercegovini 1992-1995, Sarajevo, 1999.

godina (I 9) 10. Mirsad D. Abazović, Kadrovski rat za BiH, Sarajevo, 1999. godina (I 10) 11. Statistički podaci o privrednim i drugim kretanjima u Federaciji BiH, Sarajevo, 2008.

godina (I 11) 12. Pregled osnovnih vanjskotrgovinskih podataka za BiH u 2007. godini, Vanjskotrgovinska

komora BiH, Sarajevo, 2007. godina (I 12) 13. Statistički podaci o privrednim/gospodarskim i drugim kretanjima Federacije Bosne i

125

Hercegovine po kantonima, br. 1/2008, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo (I 13) 14. Statistički podaci o privrednim/gospodarskim i drugim kretanjima Federacije Bosne i

Hercegovine po kantonima, br. 2/2008, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo (I 14) 15. Informacija o stanju u privredi ZDK u 2007. godini, Ministarstvo za privredu ZDK,

Zenica, 2007. godina (I 15) 16. Prostorni plan ZDK za period 2009 – 2029. godina, Vlada ZDK, Zenica, 2009. godina (I

16) 17. Ilijas Bošnjović, Demografska studija Zeničko-dobojskog kantona, 2007. godina (I 17) 18. Studija prirodnih resursa Zeničko-dobojskog kantona – energetske i mineralne sirovine,

Institut za hidrotehniku GF, Sarajevo, 2007. godina (I 18) 19. Studija elektroenergetskog sektora BiH, 2008. godina (I 19) 20. Plan upravljanja otpadom Zeničko-dobojskog kantona, 2008. godina (I 20) 21. Studija privrednog razvoja Zeničko-dobojskog kantona, IPI Institut Zenica, Ekonomskog

instituta Sarajevo, 2008. godina (I 21) 22. Almazaga Ćatović, Turističko-ugostiteljska djelatnost, Faktor privrednog razvoja

Tuzlanskog kantona, Bosnia ARS 2005. godine (I 22) 23. Josip Senečić, Istraživanje turističkih tržišta, Mikrorad d.o.o. Zagreb i Ekonomski

fakultet Zagreb, 1999. (I 23) 24. www.turizam-zdk.net i prospekti Turističke zajednice ZDK (I 24) 25. Službene novine Federacije BiH, broj 19/96 (I 25) 26. www.zedoturizam.ba, www.bhtourism.ba. (I 26)

13. SADRŽAJ  1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE I HISTORIJSKI RAZVOJ ...................................................... 4

1.1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE........................................................................................... 4 1.1.1. Prirodne karakteristike – reljef i klima ......................................................................... 4

1.2. STANOVNIŠTVO ............................................................................................................... 5 1. 3. HISTORIJSKI RAZVOJ .................................................................................................... 7

1.3.1. Prahistorija .................................................................................................................... 7 1.3.2. Srednji vijek ................................................................................................................ 11 1.3.3. Osmanski period ......................................................................................................... 16 1.3.4. Period austrougarske uprave ....................................................................................... 17 1.3.5. Period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ............................................................... 18 1.3.6. Drugi svjetski rat ......................................................................................................... 19 1.3.7. Rat u BiH (1992 – 1995) ............................................................................................. 19 1.3.8. Postdejtonska Bosna i Hercegovina ............................................................................ 30

2. PRIVREDNI RAZVOJ ............................................................................................................. 30 2.1. STATISTIČKI POKAZATELJI STANJA U PRIVREDI ................................................. 30

2.1.1. Kretanje osnovnih pokazatelja u Kantonu i F BiH ..................................................... 30 2.1.2. Fizički obim industrijske proizvodnje ........................................................................ 31 2.1.3. Trgovina ...................................................................................................................... 32

126

2.1.4. Zaposlenost i plaće ...................................................................................................... 33 2.1.5. Nezaposlenost ............................................................................................................. 34

2.2.PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA ..................................................................................... 34 2.2.1. Proizvodnja metala i metaloprerada ............................................................................ 34 2.2.2. Tekstilna i industrija kože, obuće i gume ................................................................... 35 2.2.3. Proizvodnja celuloze, papira, prerada drveta i proizvodnja proizvoda od drveta ....... 36 2.2.4. Proizvodnja nemetalnih mineralnih proizvoda i ostalo .............................................. 36

2.3. ENERGETIKA .................................................................................................................. 37 2.3.1. Električna energija ...................................................................................................... 37 2.3.2. Derivati nafte ........................................................................................................ 37 2.3.3. Prirodni gas ................................................................................................................ 37

2.4. RUDARSTVO – EKSPLOATACIJA MINERALNIH SIROVINA ................................. 37 2.4.1. Eksploatacija uglja ...................................................................................................... 37 2.4.2. Eksploatacija nemetalnih mineralnih sirovina ............................................................ 38

2.5. TRGOVINA, UGOSTITELJSTVO I TURIZAM ............................................................ 39 2.5.1. Opće stanje trgovine ............................................................................................. 39 2.5.2. Opće stanje ugostiteljstva i turizma ............................................................................ 39

3. PROSTORNO UREĐENJE, RURALNI I URBANI PROSTOR ............................................ 40 3.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA .............................................................................. 40

3.1.1. Opći ciljevi .................................................................................................................. 40 3.1.2. Posebni ciljevi ............................................................................................................. 41

3.2. PROJEKCIJA PROSTORNOG RAZVOJA...................................................................... 42 3.2.1. Osnovne karakteristike Kantona ................................................................................. 42 3.2.2. Geografski i geoprometni položaj ............................................................................... 42 3.2.3. Stanovništvo ................................................................................................................ 43

3.2.3.1. Broj stanovnika od 1991. do 2005. godine .......................................................... 43 3.2.3.2. Projekcija broja stanovnika od 2009. do 2029. godine prema varijanti A ........... 43 3.2.3.3. Projekcija broja stanovnika od 2009. do 2029. godine prema varijanti B ........... 44

3.2.4. Projekcija razvoja naselja i centara ............................................................................. 44 3.3. POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE I POLJOPRIVREDA ............................................... 46

3.3.1. Poljoprivredno zemljište ............................................................................................. 46 3.3.1.1. Zemljišni resursi ................................................................................................... 46

3.3.2. Projekcija razvoja poljoprivredne proizvodnje ........................................................... 47 3.3.2.1. Savremeni koncept proizvodnje hrane i održivi razvoj ....................................... 47

3.4. ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA ...................................................................................... 47 3.4.1. Šumsko-gospodarska područja ................................................................................... 47

3.5. VODE I VODNA PODRUČJA ......................................................................................... 48 3.5.1. Načini zahvatanja pitke vode ...................................................................................... 48 3.5.2. Zaštita voda ................................................................................................................. 50

3.5.2.1. Zaštita izvorišta vode za piće ............................................................................... 50 3.5.2.2. Planirane akumulacije .......................................................................................... 51 3.5.2.3.Uređaji za prečišćavanje otpadnih voda ............................................................... 52

3.6. ENERGETSKE I MINERALNE SIROVINE ................................................................... 52 3.6.1. Energetske sirovine ..................................................................................................... 52 3.6.2. Mineralne sirovine ...................................................................................................... 53

3.6.2.1. Utvrđene rezerve mineralnih resursa ................................................................... 54 3.7. ENERGETSKA INFRASTRUKTURA ............................................................................ 54

3.7.1. Postojeća elektroenergetska infrastruktura ................................................................. 54 3.7.1.1. Organizacija elektroenergetske djelatnosti u ZDK .............................................. 54

127

3.7.1.2. Potrošnja električne energije u ZDK .................................................................... 55 3.7.2. Planirana elektroenergetska infrastruktura ................................................................. 55

3.7.2.1. Proizvodnja električne energije u ZDK ............................................................... 55 3.7.2.1.1. Termoelektrane ............................................................................................. 55 3.7.2.1.2. Hidroelektrane ............................................................................................... 56

3.7.2.2. Distribucija električne energije u ZDK ................................................................ 56 3.7.3. Termoenergija (sistemi daljinskog grijanja) ............................................................... 57 3.7.4. Ostali vidovi energije .................................................................................................. 57

3.7.4.1. Plin ....................................................................................................................... 57 3.8. SAOBRAĆAJ .................................................................................................................... 58

3.8.1. Putna mreža ................................................................................................................. 58 3.8.1.1. Lokalni putevi ...................................................................................................... 59

3.8.2. Vazdušni saobraćaj ..................................................................................................... 59 3.9. PRIVREDA........................................................................................................................ 60

3.9.1. Ciljevi razvoja privrede ............................................................................................... 60 3.10. DRUŠTVENA INFRASTRUKTURA ............................................................................ 61

3.10.1. Obrazovanje .............................................................................................................. 62 3.10.1.1. Predškolsko obrazovanje ................................................................................... 62 3.10.1.2. Osnovno obrazovanje ......................................................................................... 62 3.10.1.3. Srednje obrazovanje ........................................................................................... 62 3.10.1.4. Više i visoko obrazovanje .................................................................................. 62

3.10.2. Vjerski objekti ........................................................................................................... 63 3.11. KOMUNALNI OBJEKTI ................................................................................................ 64

3.11.1. Deponije otpada ........................................................................................................ 64 3.12. POSEBNO ZAŠTIĆENI PROSTORI ............................................................................. 65

3.12.1. Zaštićeno prirodno naslijeđe ..................................................................................... 65 3.12.2. Zaštićena područja kulturno-historijskog naslijeđa .................................................. 67 3.12.3. Zone posebne zaštite ................................................................................................. 69

3.12.3.1. Zaštita historijskih urbanih cjelina ..................................................................... 69 3.12.3.2. Zaštita prirodnih cjelina ..................................................................................... 69 3.12.3.3. Zaštita kulturnih krajolika .................................................................................. 69

3.12.4. ZAŠTITA OKOLIŠA ............................................................................................... 70 3.12.4.1. Mjere zaštite od zagađenja zraka ....................................................................... 70 3.12.4.2. Mjere zaštite od zagađenja tla ............................................................................ 71 3.12.4.3. Mjere zaštite od zagađenja vode ........................................................................ 71

3.13. MINSKA POLJA ............................................................................................................. 73 3.13.1. Analiza stanja minske situacije ................................................................................. 73 3.13.2. Etape realizacije deminiranja .................................................................................... 73

3.14. OBAVEZNI PROSTORNI POKAZATELJI .................................................................. 74 4. KULTURNO-HISTORIJSKI SPOMENICI ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA ........... 76

4.1. ZENICA ............................................................................................................................. 76 4.1.1. Ploča velikog sudije Gradiše ....................................................................................... 76 4.1.2. Sultan Ahmedova (Čaršijska) džamija........................................................................ 76 4.1.3. Sejmenska džamija (munara) ...................................................................................... 76 4.1.4. Sultan Mehmed Fatihova (Carska) džamija ................................................................ 77 4.1.5.Medresa ........................................................................................................................ 77 4.1.6. Musalla ........................................................................................................................ 77 4.1.7. Hadži Mazića kuća ...................................................................................................... 77 4.1.8. Katolička crkva Svetog Ilije i Župni dvor ................................................................... 78

128

4.1.9. Pravoslavna crkva Rođenja presvete Bogorodice ....................................................... 78 4.1.10. Sinagoga .................................................................................................................... 78 4.1.11. Papirna ...................................................................................................................... 78 4.1.12. Konjska česma .......................................................................................................... 79 4.1.13. Kameni spavač .......................................................................................................... 79 4.1.14. Muzej grada Zenice ................................................................................................... 79 4.1.15. Utvrda Vranduk ........................................................................................................ 79

4.2. MAGLAJ ........................................................................................................................... 79 4.2.1. Tvrđava Gradina ......................................................................................................... 80 4.2.2. Kuršumlija džamija/Kalaun Jusuf-pašina džamija ...................................................... 80 4.2.3. Pravoslavna Crkva sv. Ilije Proroka ............................................................................ 80 4.2.4. Uzeir-begov konak ...................................................................................................... 80 4.3.5. Spomenik austrougarskim vojnicima .......................................................................... 80

4.3. VISOKO ............................................................................................................................ 80 4.3.1. Utvrđeni kraljevski grad Visoki .................................................................................. 81 4.3.2. Mile ............................................................................................................................. 81 4.3.3. Tabhanska džamija...................................................................................................... 81 4.3.4. Franjevački samostan i gimnazija ............................................................................... 81 4.3.5. Crkva Sv. Prokopije .................................................................................................... 82 4.3.6. Bosanske piramide ...................................................................................................... 82

4.4. TEŠANJ ............................................................................................................................. 82 4.4.1. Tešanjska tvrđava........................................................................................................ 82 4.4.2. Sahat-kula ................................................................................................................... 83 4.4.3. Avdi –pašina ili Drvena džamija ................................................................................. 83 4.4.4. Gazi Ferhad-begova ili Čaršijska džamija .................................................................. 83 4.4.5. Eminagića konak ......................................................................................................... 83 4.4.6. Mezar Muse Ćazima Ćatića ........................................................................................ 83

4.5. ZAVIDOVIĆI .................................................................................................................... 83 4.5.1. Manastir Vozućica ...................................................................................................... 84 4.5.2. Fenomen Kamene kugle, naselje Grab ........................................................................ 84

4.6. ŽEPČE ............................................................................................................................... 84 4.6.1. Katolička crkva Sv. Antuna Padovanskog .................................................................. 84 4.6.2. Ferhad-pašina džamija ................................................................................................ 84 4.6.3. Pravoslavna crkva Rođenja Presvjetle Bogorodice .................................................... 84

4.7. BREZA .............................................................................................................................. 85 4.7.1. Kasnoantička bazilika ................................................................................................. 85 4.7.2. Džamija u Podgori ...................................................................................................... 85

4.8. OLOVO .............................................................................................................................. 85 4.8.1. Obelisk kralja Tvrtka .................................................................................................. 85 4.8.2. Crkva olovske Gospe .................................................................................................. 86 4.8.3. Stara džamija u Olovu ................................................................................................. 86

4.9. VAREŠ .............................................................................................................................. 86 4.9.1. Kraljevski grad Bobovac............................................................................................. 86 4.9.2. Bazilika u Dabravinama .............................................................................................. 87 4.9.3. Drvena džamija ........................................................................................................... 87 4.9.4. Mala crkva .................................................................................................................. 87 4.9.5. Očevijski kovački majdan ........................................................................................... 87

4.10. KAKANJ.......................................................................................................................... 87 4.10.1. Kraljevski grad Bobovac........................................................................................... 87

129

4.10.2. Banski i kraljevski dvori srednjovjekovne Bosne ..................................................... 88 4.10.3. Samostan Kraljeva Sutjeska i Crkva sv. Ivana Krstitelja ......................................... 88 4.10.4. Džamija u Kraljevoj Sutjesci .................................................................................... 88 4.10.5. Stara bosanska kuća Ivice Duspera ........................................................................... 88 4.10.6. Stećci ......................................................................................................................... 89

4.11. DOBOJ JUG .................................................................................................................... 89 4.12. USORA ............................................................................................................................ 89

5. PRIRODNA BAŠTINA ............................................................................................................ 90 5.1. RIJEKA BOSNA ............................................................................................................... 90 5.2. PARK PRIRODE TAJAN ................................................................................................. 90 5.3. KANJON MAŠICE ........................................................................................................... 91 5.4. KANJON DUBOKE TAJAŠNICE ................................................................................... 91 5.5. KANJON SUHE ................................................................................................................ 91 5.6. LUKINA PEĆINA ............................................................................................................. 91 5.7. PEĆINA SREDNJE STIJENE ........................................................................................... 91 5.8. IZLETIŠTE KAMENICA ................................................................................................. 91 5.9. SMETOVI .......................................................................................................................... 92 5.10. IZLETIŠTE PONIJERI .................................................................................................... 92

6. SPORT ...................................................................................................................................... 92 6.1. SPORTSKI SAVEZ ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA .......................................... 92 6.2. SPORTSKI KLUBOVI NA NIVOU KANTONA ............................................................ 93 6.3. NOGOMETNI SAVEZ ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA ..................................... 95

6.3.1. Historijat ..................................................................................................................... 95 6.3.2. Najpoznatiji nogometni klubovi ................................................................................. 96

6.3.2.1. NK Čelik Zenica .................................................................................................. 96 6.3.2.2. FK Rudar Kakanj ................................................................................................. 97 6.3.2.3. NK Žepče Žepče .................................................................................................. 97 6.3.2.4. NK Bosna Visoko ................................................................................................ 97

6.4. GRADSKA ARENA ZENICA .......................................................................................... 97 7. MUZIKA I POZORIŠNI ŽIVOT ............................................................................................. 98

7.1. MUZIKA ............................................................................................................................ 98 7.1.1. Kamerni simfonijski orkestar i hor Zenica ................................................................. 98 7.1.2. Omladinski hor............................................................................................................ 99

7.2. POZORIŠNI ŽIVOT .......................................................................................................... 99 7.2.1. Bosansko narodno pozorište Z/enica .......................................................................... 99 7.2.2. Bosansko pozorište Tešanj .......................................................................................... 99 7.2.3. Teatar Total Visoko .................................................................................................. 100

8. RADIO, TELEVIZIJA I ŠTAMPA ........................................................................................ 100 8.1. RADIO ............................................................................................................................. 100 8.2. TELEVIZIJA ................................................................................................................... 100 8.3. ŠTAMPA ......................................................................................................................... 100

9. KULTURNE, UMJETNIČKE I ZNANSTVENE INSTITUCIJE .......................................... 101 9.1. KULTURNE INSTITUCIJE ........................................................................................... 101

9.1.1. Muzej grada Zenice ................................................................................................... 101 9.1.2. Sinagoga .................................................................................................................... 102 9.1.3. Zavičajni muzej grada Visoko .................................................................................. 102

9.2. UMJETNIČKE INSTITUCIJE ........................................................................................ 102 9.3. ZNANSTVENE INSTITUCIJE....................................................................................... 103

9.3.1. Biblioteke .................................................................................................................. 103

130

9.3.2. Školstvo..................................................................................................................... 103 9.3.2.1. Visoko školstvo .................................................................................................. 104

9.3.2.1.1. Univerzitet u Zenici .................................................................................... 104 9.3.2.1.2. Sveučilište u Mostaru, dislocirani studij u Žepču .............................................

10. MANIFESTACIJE ................................................................................................................ 105 10.1. KULTURNO-ZABAVNE I SPORTSKE MANIFESTACIJE ...................................... 105

10.1.1. Zenica ...................................................................................................................... 105 10.1.2. Maglaj ..................................................................................................................... 106 10.1.3. Tešanj ...................................................................................................................... 106 10.1.4. Zavidovići ............................................................................................................... 107 10.1.5. Kakanj ..................................................................................................................... 108 10.1.6. Žepče ....................................................................................................................... 109 10.1.7. Breza ....................................................................................................................... 110 10.1.8. Olovo....................................................................................................................... 111 10.1.9. Vareš ....................................................................................................................... 111 10.1.10. Doboj Jug .............................................................................................................. 111 10.1.11. Usora ..................................................................................................................... 112 10.1.12. Visoko ................................................................................................................... 112

10.2. SAJMOVI I VAŠARI .................................................................................................... 113 10.2.1. Sajmovi ................................................................................................................... 113 10.2.2. Vašari ...................................................................................................................... 113

10.2.2.1. Visoko .............................................................................................................. 113 10.2.2.2. Kakanj .............................................................................................................. 113 10.2.2.3. Jelah ................................................................................................................. 113 10.2.2.4. Tešanjka ........................................................................................................... 113 10.2.2.5. Breza ................................................................................................................ 113 10.2.2.6. Vareš ................................................................................................................ 113

11. TURISTIČKA PONUDA ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA .................................... 114 11.1. TURISTIČKO TRŽIŠTE ............................................................................................... 115 11.2. TURISTIČKI PROIZVOD ............................................................................................ 115 11.3. TURISTIČKI RESURSI ................................................................................................ 116 11.4. TURISTIČKA PONUDA .............................................................................................. 117

11.4.1. Opća turistička ponuda ........................................................................................... 117 11.4.1.1. Ugostiteljske usluge ........................................................................................ 119

11.4.1.1.1. Hoteli, moteli i pansioni ........................................................................... 120 11.4.1.1.2. Ostali ugostiteljski objekti ........................................................................ 121

11.4.2.Posebna turistička ponuda....................................................................................... 121 11.5. VRSTE TURISTIČKE PONUDE ................................................................................. 122 11.6. LJUDSKI RESURSI ...................................................................................................... 122 11.7. PUTNIČKE AGENCIJE ................................................................................................ 123 11.8. MJESTO I ULOGA TURISTIČKOG VODIČA ........................................................... 124

12. IZVORI PODATAKA .......................................................................................................... 124 13. SADRŽAJ ............................................................................................................................. 125