SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET-ZAGREB

PRIRODNI MONOPOL I GENERIRANJE

ELEKTRIČNE ENERGIJE

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Ekonomika energetike

Mentor: Mr. Sc. Tomislav Gelo

Studenti: Andreja Špoljarec

Marina Colić

Mirta Zlatar

Tomislav Tinodi

Zagreb, ožujak 2008.

SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................3

2. PRIRODNI MONOPOL.................................................................................................4

2.1. Monopol...................................................................................................................4

2.2. Podjela monopola.....................................................................................................5

2.3. Definicija prirodnog monopola................................................................................5

2.4. Regulacija.................................................................................................................7

2.4.1. Franšiza..........................................................................................................7

2.4.2. Zajednički nositelj..........................................................................................7

2.4.3. Izlazak na burzu.............................................................................................8

2.4.4. Javno vlasništvo.............................................................................................8

2.4.5. Ne činiti ništa.................................................................................................8

3. ELEKTRIČNA ENERGIJA KAO PRIRODNI MONOPOL..........................................9

3.1. Proizvodnja elektične energije..................................................................................9

3.2. Svojstva elektične energije........................................................................................9

3.3. Potrošnja elektične energije u svijetu........................................................................10

3.4. Potrošnja električne energije u Hrvatskoj..................................................................12

3.5. Prirodni monopol i električna energija.......................................................................13

4. LIBERALIZACIJA(DEREGULACIJA) I KONKURENCIJA NA TRŽIŠTIMA

ELEKTRIČNE ENERGIJE...............................................................................................15

5. HEP D.O.O KAO PRIRODNI MONOPOL.....................................................................20

2

1. UVOD

Cilj ovog seminarskog rada je objasniti te definirati pojam i osobine prirodnog

monopola, razloge zašto se pojavljuje te načine na koje se regulira. Također, pojam prirodnog

monopola u slučaju ove seminarske teme, objasnit ćemo na primjeru tržišta električne

energije, koje se zahvaljujući svojim posebnim svojstvima najčešće javlja upravo u obliku

prirodnog monopola. Nekoliko stranica posvećeno je i temi regulacije i konkurencije na

tržištima električne energije, kao i prirodnom monopolistu na domaćem tržištu, a to je HEP

d.o.o..

3

2.PRIRODNI MONOPOL

2.1. Monopol

Svijet u kojem danas živimo je svijet nesavršene konkurencije koji se odlikuje

cijenama višim i proizvodnjom nižom od savršene. Kao osnovne tipove nesavršene

konkurencije možemo izdvojiti: monopolističku konkurenciju, oligopol te najekstremniji

slučaj, slučaj monopola. Upravo zadnji slučaj, točnije njegov specifičan oblik, jedna je od

komponenta koju ćemo obraditi kroz ovaj rad.

Riječ monopol dolazi od grč. riječi monos, što znači jedan i grčki polein, što znači

prodavati.1 Trajna situacija kada na tržištu cjelokupnu ponudu kontrolira samo jedno

poduzeće, dakle postoji samo jedan prodavač te mnogo kupaca, definira se kao monopol.

Uglavnom se javlja u proizvodnji onih dobra koja nemaju supstitute, odnosno gdje ne postoji

zamjenska roba. U tom slučaju, zbog odsustva konkurenata na tržištu te otežavanja njihova

ulaska, javlja se mogučnost utjecaja na cijenu dobara. Po svojim svojstvima, monopol je čista

suprotnost savršene konkurencije, ali na dugi rok nije osiguran od napada konkurenata.

Osnovni razlog pojave monopola može se prepoznati u troškovnim uvijetima te postojanju

zapreka slobodnom ulasku u određenu granu.

U svojoj poslovnoj politici, monopol je motiviran maksimizacijom profita, koja se

ostvaruje na dva načina, i to tako da se:

razlika između ukupnog prihoda (TR) i ukupnog rashoda (TC) maksimizira

odabere onaj obujam proizvodnje te ona cijena pri kojoj je granični prihod (MR)

jednak graničnom trošku (MC), odnosno MR=MC, kao što je vidljivo na grafikonu I.

Graf 1. : Monopol

Izvor: ''www.images.google.hr''

1 Wikipedija : http://bs.wikipedia.org/wiki/Monopol

4

2.2. Podjela monopola2

Osnovne vrste monopola su slijedeće:

zakonski monopol- nastaje kada se posebnim državnim propisima proizvodnja

pojedinih dobara i usluga monopolizira sam za određeno poduzeće

ekonomski monopol- nastaje centralizacijom te koncentracijom kapitala

oktopodski monopol- kombinacija ekonomskog i prirodnog monopola, kod kojeg

zbog veličine opreme nije povoljno postojanje većeg broja poduzeća

prirodni monopol

Posljednji slučaj je ono što želimo definirati.

Važno je također naglasiti da monopol i prirodni monopol nisu sinonimi. Dok prirodni

monopol opisuje strukturu troškova poduzeća, monopol predstavlja tržišni udio te tržišnu

moć.

2.3. Definicija prirodnog monopola

Koncept prirodnog monopola često se pripisuje Johnu Stuartu Millu3 koji je tvrdio

kako je beskorisno postojanje većeg broja pružatelja određene usluge, iako on sam nikada nije

koristio termin ''prirodni monopol''.

U ekonomiji prirodni monopol predstavlja poduzeće koje željeni output proizvodi pri

nižem društvenom trošku i efikasnije nego što bi se to moglo očekivati u slučaju postojanja

konkurencije. Postoji ekonomija razmjera koja znači da se prosječni troškovi smanjuju s

povećanjem obujma proizvodnje uslijed čega poduzeće s velikim obujmom proizvodnje može

pokriti troškove uz nižu cijenu od malog poduzeća. Kada u određenoj grani konkurencija nije

održiva, a monopol predstavlja najjeftiniji oblik proizvodnje, prirodno je da se održi monopol,

odakle i dolazi naziv ''prirodni monopol''. U takvim slučajevima država svojom regulacijom

nadzire takvo poduzeće kako ono ne bi iskorištavalo svoju moć.

Ulazak u neku industriju karakteriziraju značajni troškovi, koji se uglavnom odnose na

investicije te početna ulaganja. Prirodni monopol se zbog toga često javlja u slučaju velikih

proizvođača, koji se na nekom tržištu javljaju kao prvi, a čija industrija zahtjeva visoke fiksne

2 Wikipedia: http://bs.wikipedia.org/wiki/Monopol3 John Stuart Mill (1806-1873), britanski filozof i ekonomist, promicatelj utilitarizma

5

troškove i pridonosi pojavi ekonomije razmjera. Ovdje se danas uglavnom radi o poduzećima

za opskrbu vodom ili električnom energijom. Pojavu konkurencije sprečavaju visoki troškovi

početnog ulaganja i ulaska na monopolističko tržište.

Ovu problematiku najlakše je objasniti na primjeru prvih željeznica ili telefonskih

kompanija. U njihovom slučaju nije bilo straha od konkurencije jer konkurencija bi morala

graditi nove željezničke pruge te postavljati nove telefonske kablove, paralelno s postojećim,

čime bi društveni trošak bio višestruko veči od ostvarive koristi. Dvostruko ulaganje ne bi

značilo i dvostruko veču učinkovitost. Na ovom primjeru, odmah možemo objasniti i kako je

najbolje riješenje za konkuriranje prirodnom monopolu inovacija odnosno pojava dotad

nepoznatih supstituta. Tako je npr. željeznica izgubila svoju ekskluzivnost i monopol pojavom

automobila kao supstituta, a telefonske kompanije pojavom bežičnog telefoniranja.

Zaključujemo da prirodni monopol karakteriziraju visoki fiksni te mali granični trošak,

dakle trošak dodatne proizvedene jedinice dobra, odnosno dodatnog usluženog potrošača neke

usluge. Kada se na tržištu ne radi o prirodnom monopolu, dakle postoji dovoljan broj

konkurentskih poduzeća, granični trošak opada s ekonomijom razmjera, a zatim raste.

Prosječni trošak slijedi istu putanju. Prirodni monopol ima drugačiju troškovno kretanje.

Fiksni troškovi su izrazito visoki te ne ovise o outputu, no granični trošak dodatne

proizvodnje je otprilike konstantan i malen. Poduzeće sa visokim fiksnim troškom, zahtjevat

će veči broj kupaca kako bi osiguralo povrat na ulaganje. Ovdje ekonomja razmjera stupa na

scenu. Pošto svako poduzeće ima visoke početne troškove, povećanjem svog tržišnog udjela

odnosno proizvodnje, fiksni trošak se dijeli na sve veči broj kupaca. Zbog toga, kod prirodnog

monopola prosječni ukupni trošak (ATC) opada s porastom outputa. Ukratko rečeno, prirodni

monopol uživa takve razmjere ekonomije tako da jedno poduzeće može ispuniti svu potražnju

na tržištu i još uvijek ne postići svoju najefikasniju ekonomiju razmjera (ATC još uvijek

pada).

Graf 2. : Ponašanje prirodnog monopola u njegovu okruženju

Izvor: ''www.images.google.hr''

6

Graf 2. prikazuje sljedeće: za monopol vrijedi da je krivulja MR (graničnog prihoda)

dvostruko strmija od krivulje D (potražnje). Krivulja troška po dodanoj jedinici (MC) uvijek

je ispod krivulje prosječnih troškova(ATC) koja je padajuća. ATC je padajuća iz razloga što

firma koja je prirodni monopol na tržištu može ispuniti svu potražnju i još uvijek ne dostići

najefikasniju ekonomiju razmjera.

2.4. Regulacija

Poduzeće koje se na tržištu pozicioniralo kao prirodni monopol može svoj položaj iskoristiti

na štetu potrošača, te povišenjem cijene ostvariti abnormalno visok profit. Zbog toga

potrošači mogu zahtijevati vladinu regulaciju. Vlada može učiniti sljedeće:

postaviti zakonska ograničenja ponašanja poduzeća, direktno ili preko regulacijske

agencije

omogučiti nadmetanje za tržište putem franšizinga

uspostaviti konkurenciju u obliku zajedničkog nositelja4

uspostaviti zamjensku konkurenciju5

zahtjevati kotiranje poduzeća na burzi

javno vlasništvo

ne učiniti ništa

2.4.2. Franšiza

Iako je konkurencija unutar prirodnog monopola skupa, moguće ju je postići, kao što je

vidljivo na primjeru Francuske, koja ima tri velika konkurenta, ugovorom ograničena na

trideset godina.

2.4.2. Zajednički nositelj

4 eng. common carrier5

? eng. Surrogate competition

7

Razna poduzeća konkuriraju distribuciju dobara putem zajedničke infrastrukture. Kod

opskrbe električnom energijom, radi se o distribuciji putem zajedničke mreže. Vlada u ovom

slučaju sprečava stvaranje vertikalno ujedinjenih monopola, te omogučuje pristup

distribucijskoj mreži od strane opskrbljivača, ali pod utvrđenim cijenama.

2.4.3. Izlazak na burzu

Od privatnih prirodnih monopola može se zahtjevati kotiranje na burzi, što omogućuje

preuzimanje poduzeća u slučaju lošeg upravljanja poslovanjem te potiče vodstvo poduzeća na

efikasno i odgovorno djelovanje.

2.4.4. Javno vlasništvo

Tradicionalno rješenje regulacijskih problema, posebice u Europi je javno vlasništvo. Umjesto

da vlada regulira, ona jednostavno preuzme (otkupi) poduzeće te sama određuje način

djelovanja monopola.

2.4.5. Ne činiti ništa

Postojanje prirodnog monopola ovisi o troškovnoj strukturi, koja se dramatično može

promijeniti uslijed tehnološkog napretka, te same prirode ponašanja monopola na duži rok.

Ponekad je moguća situacija uslijed koje pretjerana regulacija može ostvariti veći društveni

trošak nego neregulirani monopol.( Iako monopol zaračunava monopolističke cijene, većim

dijelom povećanje cijene predstavlja transfer a ne gubitak za društvo). Također, prirodni

monopoli su obično kratkog vijeka.

Kod prirodnog monopola možemo birati ''između tri zla''6: privatni neregulirani

monopol, privatni monopol reguliran od strane države te vladine aktivnosti. Najmanje od tih

zla je privatni neregulirani monopol tamo gdje se to može tolerirati, jer se tržištu treba ostaviti

mogućnost da se samo korigira. U slučaju neophodnih dobara7 bolje rješenje javna regulacija

ili javno vlasništvo. Također, ''antitrustovski zakoni donose više štete nego koristi''.8

6 Milton Friedman (1912-2006) o prirodnom mononpolu7 npr. voda ili elektična energija8 Milton Friedman: ''The Business Community's Suicidal Impulse''

8

3. ELEKTRIČNA ENERGIJA KAO PRIRODNI MONOPOL

3.1. Proizvodnja električne energije

Električna energija je prvi put upotrijebljena prije više od 120 godina9. Prva

hidroelektrana je izgrađena u Londonu 1879. godine10. Od tada pa sve do današnjih dana

stalni rast električne energije čini nam život umnogome što ugodniji i udobniji.

Proizvodnja električne energije je proces pretvaranja nekog oblika energije u struju. Ti

oblici energije uključuju fosilna goriva, nuklearnu energiju i obnovljive izvore. Električna

energija je najprikladniji oblik energije za industrijsku i kućnu potrošnju. Zanemarimo li male

i minijaturne izvore poput baterija i akumulatora, ona se stvara pretvorbom drugih vrsta

energije u električnu, u raznim vrstama električnih centrala: termoelektrana, hidroelektrana,

nuklearna elektrana, alterativnih izvora: solarne energije (solarne kuće, solarnih kolektora,

solarnih ćelija), vjetroelektrana i bioplina.

3.2. Svojstva električne energije

Električna energija je osobit proizvod što treba uzeti u obzir prilikom kreiranja tržišta

električne energije, pa s obzirom na tu činjenicu moguće je istaknuti sljedeća svojstva:

neprekidan tok- proizvodi se i troši u kontinuitetu

istodobna proizvodnja i potrošnja – troši se u trenutku kad je proizvedena. Za razliko

od plina, čija brzina transporta u plinovodu iznosi oko jedan metar u sekundi,

električna energija putuje brzinom svijetlosti. Zbog toga je nužna uravnoteženost

potrošnje i oroizvodnje iz minute u minutu, u svako doba dana ili noći, tijekom cijele

godine

nemogučnost uskladištenja- ne može se ekonomično skladištiti u većim količinama

bez poznatog podrijetla- ne postoji način na koji bi se jedinica elektične energije

(kWh) mogla slijditi od potrošača do proizvođača koji ju je proizveo

9 http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation10 Dahl, Carol A.: International Energy Markets: Understanding Pricing, Policies, and Profits, PennWell Corporation, 2004., str. 81.

9

promjenjivost potrošnje- potrošnja/ potražnja električne energije varira ovisno o dobu

dana te godišnjem dobu

bitna za društvenu zajednicu- apsolutno je nužna u modernom društvu, svako

kućanstvo i svaka tvrtka povezani su u električnu mrežu

mogučnost raspada-zahvaljujući specifičnosti elektroenergetskog sustava, prekid u

opskrbi ne pogađa samo individualne potrošače, već šira područja, uzrokujući snažne

ekonomske posljedice.11

3.3. Potrošnja električne energije u svijetu

SAD je najveći proizvođač električne energije, pa je tako 2005. godine globalni udjel

SAD-a u proizvodnji električne energije iznosio čak 25%, a slijedile su je Kina, Japan i

Rusija.

Izvori proizvodnje električne energije u SAD-u 2005.

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation

U SAD-u se gotovo polovica električne energije proizvodi iz ugljena, a slijede ga

prirodni plin i nuklearna energija. I u Sjedinjenim Državama slijedi se trend svjetske

proizvodnje električne energije, pa se najmanji dio energije koristi iz obnovljivih izvora kao

što su solarna energija i vjetar. Takvi, obnovljivi izvori, najviše se koriste u Sjevernoj

11 npr. raspad sustava u New Yorku 1977. te 2003. godine

10

Americi. Termalna energija12, koja koristi toplinu proizvedenu izgaranjem fosilni goriva,

dominira proizvodnjom u gotovo svim velikim regijama u Americi, osim u Središnjoj Americi

gdje dominiraju hidroelektrane sa gotovo 75% proizvodnje.

Izvor: Dahl, Carol A.: International Energy Markets: Understanding Pricing, Policies, and

Profits, PennWell Corporation, 2004.

U Sjevernoj Americi se troši najviše električne energije, naime, svaki potrošač

prosječno troši više od 10 000 kWh godišnje. Europska potrošnja je otprilike polovica od

toga. Druga područja troše puno manje električne energije, posebno Afrika, dok Daleki Istok

bilježi najveći porast potrošnje.

12 Ibid. str. 84.

11

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Electricity_generation

Najveće učešće u svjetskoj proizvodnji energije pripada termoelektranama koje troše

fosilna goriva. Zbog ograničenosti prirodnih resursa i rapidno rastuće potrošnje energije, a s

tim u vezi i opasno rastućeg ekološkog zagađenja planete, nastoji se povećati udjel

obnovljivih izvora u ukupnoj svjetskoj produkciji energije. Alternativni izvori, međutim, za

sada ne mogu značajnije smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Trenutno su značajni napori

usmjereni na zamjenu fosilnih goriva bio-diesel-om, tj. gorivom dobivenim iz biljaka (uljane

repice i dr.) koje je obnovljivi i ekološki prihvatljiviji energetski izvor.

Budući da se ogromne količine energije troše na grijanje prostorija i sanitarne potrošne

vode, veliki značaj bi imao i porast iskorištenja sunčevene energije primjenom kolektora i

pasivnih sustava "solarnih kuća" koji toplinsku energiju sunčeva zračenja direktno koriste za

grijanje.

3.4. Potrošnja električne energije u Hrvatskoj

12

Izvor: www.eihp.hr - Energetski institut Hrvoje Požar

U Hrvatskoj potrošnja električne energije iz godine u godinu konstantno raste, neovisno o

proizvodnji.

3.5. Prirodni monopol i električna energija

U elektroenergetskom sektoru, kao i u drugim sektorima gospodarstva, tržište je

snažan poticaj za porast efikasnosti i smanjenja troškova. Međutim, izvori energije su oskudni

i prilično neravnomjerno raspoređeni. To je sektor u kojem su u pravilu i najveći monopolisti.

Prirodni monopol pojavljuje se i kod umreženih dijelova elektroenergetskog sustava13. Tržište

ovakvog tipa ne može se osloniti na vlastite mehanizme i zahtijeva intervenciju institucija

javne vlasti. Opčenito je prihvaćeno da je raspodijela električne energije prirodni monopol.

Troškovi proizvodnje bili bi višestruko veći kada bi dvije ili više tvrtki gradilo te eksploatiralo

paralelene distribucijske mreže.

Usprkos činjenici da je tržište nesumnjivo najbolji jamac raspoloživosti dobave,

posebno ako su izvori raspoređeni, ono ne jamči da će potraživanja za električnom energijom

nastaviti s kretanjem u pravom smjeru. Nužno je da tržište bude vođeno dugoročnim

usmjerenjem, osiguranim državnom energetskom politikom.

13 www.energetika-net.hr

13

Važno je napomenuti da otvaranje tržišta u elektroenergetskom sektoru nije "raj na

zemlji". Prema iskustvima i dilemama razvijenih zemalja izgradnja tržišta je zahtjevan proces,

s aktivnom ulogom u izgradnji tržišta, jednako aktivnom ulogom u implementaciji tržišta, u

zaštiti potrošača, sigurnosti opskrbe i dugoročnom uravnoteženju potreba i proizvodnje.

Tržište u elektroenergetskom sustavu znatno je složenije i osjetljivije, jer se moraju

zadovoljiti tehničko-tehnološko-ekonomske specifičnosti koje proizlaze prije svega iz:

istovrsnosti proizvodnje i potrošnje električne energije, činjenice da električna energija nema

identitet svog proizvođača i da je praktički nezamjenjiva, činjenice da su proizvodni i

prijenosni kapaciteti u elektroenergetskom sustavu kapitalno intenzivni, veličine

elektroenergetskog sustava, izuzetnog i vitalnog značenja elektroenergetskog sustava za

razvoj i funkcioniranje nacionalne ekonomije.

Razvijenije zemlje potaknute razbijanjem monopola na razini država krenule su,

najviše zbog profita, u uvođenje slobodnog tržišta kod trgovine električnom energijom.

Međutim, kod uvođenja slobodnog tržišta u trgovini električnom energijom treba dobro

poznavati tehničko-tehnološke osobnosti električne energije. To se odnosi na raspored i

lokaciju potrošnje, te raspored i angažiranje pojedinih izvora električne energije. Razlozi o

kretanju u slobodnu trgovinu električnom energijom prvenstveno su sadržani u težnji za

povećanjem učinkovitosti rada elektroenergetskih sustava, s ciljem smanjenja troškova i

cijena električne energije, povećanoj sigurnosti i stabilnosti opskrbe potrošača te rušenju

dugogodišnjih monopola u proizvodnji i opskrbi tržišnim nadmetanjem elektroprivrednih

subjekata na otvorenom tržištu.

Međutim, gledajući dugoročno, slobodno tržište električnom energijom moglo bi se

nekim zemljama vratiti kao bumerang. Naime, kada se planira izgradnja elektroenergetskog

sustava, ona se planira na rok od trideset godina (vijek trajanja postrojenja) i kroz to se

vrijeme traži ekonomija i opravdanost investicijskog zahvata. Do slobodnog tržišta

električnom energijom u Europi je došlo zbog izgrađenosti pojedinih sustava uz istovremenu

recesiju ili stagnaciju gospodarstva u Zapadnoj Europi, a zbog totalnog raspada tržišta i

gospodarstva u Istočnoj Europi. Međutim, u SAD-u nije bilo, ni na razini pojedinih saveznih

država, jedinstvenog elektroenergetskog sistema, pa su oni krenuli u povezivanje tih sistema i

trgovinu električnom energijom. Europske zemlje su već desetljećima u paralelnom radu i

vršile su tzv. razmjenu energije i snage, pa imaju znatno više iskustva u razmjeni, a ona je

temeljna podloga za uvođenje slobodne trgovine električnom energijom.

14

Trgovina električnom energijom može u doglednoj budućnosti imati katastrofalne

posljedice ako se pri toj trgovini zaboravi na razvoj i izgradnju novih izvora i postrojenja za

proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije, zbog toga što je problem lokacije

pojedinih dijelova elektroenergetskog sustava, gotovo u svim zemljama. Osim toga, istočne

zemlje će morati zadovoljiti povećane potrebe svojih potrošača, pa će problemi izgradnje i

novih postrojena, zbog pomanjkanja financijskih sredstava, postati veliki problemi. Zapadne

zemlje će nuditi kapital, jer ga imaju u izobilju, što će istočne zemlje prihvaćati, ili "morati"

prihvaćati, ali za očekivati je da će u tim zemljama doći do povećanog nezadovoljstva

vezanog za lokaciju (zaštita okoliša), pa bi izgradnja zaista mogla postati upitnom.

Cijene električne energije (tijekom dana i sezone) i njihovi odnosi predstavljaju jedan

od najvažnijih elemenata elektroenergetske politike jer se cijenama može postići, ili promašiti,

cilj zadan strategijom razvoja. Osim toga, niske cijene i njihovi loše uspostavljeni odnosi

(snage i energije) mogu biti uzrokom donošenja pogrešnih investicijskih odluka ili izvorište

neracionalne potrošnje električne energije.

15

4. LIBERALIZACIJA(DEREGULACIJA) I KONKURENCIJA NA TRŽIŠTIMA

ELEKTRIČNE ENERGIJE

Osnovna ideja liberalizacije tržišta električne energije može se sažeti u slijedećem:

djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije (prirodni monopoli usluga), mogu se

potpuno odvojiti od djelatnosti proizvodnje i opskrbe (prodaja proizvoda – električne energije

na tržištu). Liberalizacija tržišta električne energije u monopolističkim sustavima temelji se na

restrukturiranju elektroprivrednih poduzeća i elektroenergetskog sektora u cjelini.

Tržište električne energije nužno nameće potrebu za restrukturiranjem organizacije i

načina rada vertikalno integriranih elektroprivrednih poduzeća koja su do početka devedesetih

u većini zemalja u svijetu imali monopol nad svim elektroprivrednim djelatnostima (ili većem

dijelu, npr. proizvodnjom i prijenosom).

Zanimanje za konkurentna tržišta električne energije dodatno su potaknuta nedavnim

iskustvima privatizacije u UK i Brazilu, te deregulacijom u SAD-u i sa parcijalnom reformom

u Norveškoj. Neke tržišne reforme provedene u svijetu su bile 1986. u Čileu, 1990. Velikoj

Britaniji, 1992. u SAD-u i 1993. u Japanu.

U SAD-u od 2002.g. svaki potrošač, bez obzira na veličinu može kupiti električnu

energiju od bilo kojeg umreženog poduzeća ili nezavisnog proizvođača.

EU je također izdala neke direktive koje se odnose na otvoreni ulazak na tržište

električne energije. Najvažniji dijelovi europske energetske legislative su Direktiva Europske

komisije o unutrašnjem tržištu električne energije i Direktiva o unutrašnjem tržištu prirodnog

plina, koje su definirale okvire restrukturiranja i demonopolizacije tržišta mrežnih energenta,

u cilju povećanja efikasnosti sektora i snižavanja cijena energenta. U zadnjih dvadeset godina

EU je uvela mnoge mjere kako bi liberalizirala industriju električnom energijom (ESI). Cilj je

da se transformira tržište električne energije u Europi, koje je u osnovi nacionalno i zasniva se

na administrativnom određenju cijene, u jedno cjelovito široko tržište u kojem bi bile

značajne prekogranične razmjene i na kojem bi se cijene određivale pregovorima između

kupaca i prodavača. Jedinstvene karakteristike ESI-ja čine proces liberalizacije zamršenim

procesom. ESI, koji se sastoji od kompleksnog sustava proizvodnje, transmisije i distribucije,

još je kompliciranije zbog činjenice da se struja ne može skladištiti. Također tu su i

karakteristike prirodnog monopola, sa visokom razinom opadajućih troškova kao barijerom

ulaska. Ovisnost industrijskog rasta i suvremenih navika o struji, povećala je zabrinutost za

16

sigurnost ponude, a ESI je i predmet nacionalne regulacije. Neučinkovitost i protekcionizam

koji su se razvili na tržištu, rezultiraju u neuspješnosti ESI-ja.

S druge strane, proces liberalizacije elektroenergetskog sektora u tranzicijskim

zemljama odvija se u vrlo specifičnim uvjetima. Naslijeđena struktura i način rada državno-

društvenih elektroprivrednih poduzeća generira socijalne problema vezane za naslijeđene

nerealne cijene električne energije i višak zaposlenih, a dodatni veliki problem je što se uz

proces liberalizacije više-manje istovremeno provodi i proces privatizacije. Slična situacija je

i u Hrvatskoj, gdje se od krupnijih problema može izdvojiti dugogodišnje podinvestiranje u

elektroenergetsku opremu, neriješen status HEP-ovih ulaganja u elektrane van Hrvatske,

problemi s naplatom i gubicima itd.

Dok je globalizacija i svjetska razmjena pokretač drugih industrija, postoji malo

liberalizacije na internacionalnim tržištu električne energije. Internacionalna razmjena je

svedena na uravnoteženje razlika (manjka) u trenucima najveće potražnje.

Liberalizacija u EU se sastoji od dva ključna procesa – restrukturiranja i razvoja postojećih

kompanija na konkurentnim nacionalnim tržištima električne energije te osigurati da postoji

dostatni kapacitet za internacionalno povezivanje i razvoj trans-europske električne mreže.

Široka potrošnja električne energije i njezina važnost za industrijski razvoj razlog je

državne regulacije . Regulacija se koristi da bi se osigurale pravedne cijene i sigurnost

ponude. Kako je rasla ovisnost o električnoj energiji, države su investirale u nacionalne

transmisijske sustave kako bi povezale sve industrije i kućanstva. No, kako bi se potpuno

osigurale pravedne cijene, razina proizvodnje i dovoljna količina investicija, sustavi električne

energije su se transferirali djelomično ili potpuno u javno vlasništvo, stvarajući velike javne

monopole. U nekim državama ESI je potpuno nacionaliziran (ponekad su odvojeni

proizvodnja, transmisija i distribucija, npr. UK), dok su neke države stvorile regionalne

monopole specifične za pojedina područja (Njemačka). Na regulatornim tijelima je zadaća da

osiguraju pravedne cijene i ponudu. Međutim, regulacija može biti komplicirana zbog velikog

transfera financijskih i tehnoloških informacija, između kompanija na tržištu električne

energije i regulatora, kako bi se osigurala pravedna cijena. To rezultira u konfliktima između

kompanija i regulatornih tijela. Zajedno sa nedostatkom inicijative za povećanjem

učinkovitosti su dva faktora koja su pridonijela promjeni politike u EU.

Tradicionalno ekonomsko opravdanje za regulaciju ili državno vlasništvo poduzeća za

električnu energiju je ta da su ta poduzeća prirodni monopoli. Ona pripadaju ekonomijama

obujma i opsega, jer jedno poduzeće može nuditi uslugu za manji trošak nego dvije ili više

tvrtki. Uz to, smatralo se da pokušaj ulaska konkurenata na tržište predstavlja bacanje resursa

17

bilo zbog nepotrebnog dupliciranja postrojenja ili zato što takva investicija ne bi bila održiva

zbog konkuriranja nižom cijenom. U posljednjih dvadeset godina, mnogo je dokaza potkopalo

pogled da su poduzeća za električnu energiju prirodni monopoli. Mnoge studije pokazuju da

ekonomije obujma i opsega u proizvodnji električne energije nisu dovoljno značajne da održe

prirodne monopole. Istraživanja pokazuju da konkurencija može zamijeniti državnu regulaciju

i vlasništvo kako bi osigurala dobre performanse, barem u proizvodnji električne energije.

Reforma pretpostavlja zamjenu državnog vlasništva ili državne regulacije privatnom

kako bi se osigurala dobra izvedba. Vrsta pojedine reforme potrebne za uvođenje

konkurencije u industriju električne energije ovisi, naravno o trenutnoj strukturi industrije.

Ako se radi o monopolu u vlasništvu države (Francuska), reforma podrazumijeva potpunu

privatizaciju i odvajanje proizvodnje od transmisije i distribucije električne energije. Ako su

slučaj privatne kompanije pod državnom regulacijom (SAD), tada je potrebna deregulacija

proizvodnog kapaciteta zajedno sa odvajanjem proizvodnje od transmisije i distribucije.

Glavne prednosti zamjene državnog vlasništva i regulacije su smanjenje troškova i niže

krajnje cijene korisnicima, bliži odnos između niza ponuđenih usluga i preferencija potrošača,

i veće inicijative za otkrića i inovacije. Pomak od javnog prema privatnom vlasništvu mijenja

krajnji cilj proizvođača, koji postaje profit. Zanimanje za profit pruža jaku ekonomsku

inicijativu za poboljšanje i održavanje kvalitete usluge potrošačima, bolje praćenje troškova i

investicije u produktivnost – napredak tehnologije. Konkurentno tržište proizvodnje električne

energije obuhvaća nezavisna poduzeća koja konkuriraju na osnovi cijene kako bi prodale

električnu energiju direktno velikim industrijskim potrošačima, ili preko distributera koji

prodaju struju krajnjim potrošačima. Cijene naplaćene za pojedinu vrstu usluga mogle bi se

ustanoviti ugovorom, 24 satnom najavom, i na spot tržištima. Jedinične cijene mogu varirati

iznosom električne energije kupljene u nekom periodu. Kao rezultat potrošači će imati više

opcija usluge i više kompleksnu cjenovnu shemu. Industrija električne energije je kapitalno

intenzivna i, kako se struja ne može skladištiti, mora se proizvoditi tako da se prilagodi

trenutačnoj potražnji. Proizvođači na konkurentnom tržištu mogu prilagoditi svoj kapacitet i

jednostavno rasporediti efikasnu proizvodnju, nisu ovisni o kupcima, jer prodaju struju na

spot tržištu u bilo koje vrijeme, dok su monopolisti ovisni o fluktuirajućoj potražnji. Razvoj

spot tržišta znači da proizvodni kapacitet može biti potpunije iskorišten i da se mogu smanjiti

nepoželjne rezerve koje se inače trebaju održavati. Efikasno raspoređivanje proizvodnje

smanjuje proizvodne troškove. Prednost je i u raznovrsnosti proizvođača povezanih na

transmisijsku vezu. U svakom trenutku električna energija na transmisijskoj mreži opskrbljuju

poduzeća sa najmanjim graničnim troškovima. Konkurentno tržište omogućit će niz standarda

18

u uslugama, koje će biti više usklađene sa preferencijama potrošača, te inovaciju. Tržište je

pokretač otkrića. Za efikasnu upotrebu resursa u proizvodnju i distribuciji električne energije

potrebne su informacije o relativnim vrijednostima inputa i outputa koje može stvoriti samo

tržišna razmjena. Bez informacija o relativnim vrijednostima industrija električne energije

nema značajniji povod za planiranje investicija, smještaj elektrana, odluke o tome koje usluge

ponuditi, ili smanjenje efekta nesigurnosti. Struktura i upravljanje električnom industrijom

kakva je danas dovodi do situacije da se nove elektrane grade kada potražnja za električnom

energijom, kod politički određenih cijena, sistematično premaši kapacitet i za to postoji

politička volja. Smještaj elektrane se svodi na političku negocijaciju. Takva negocijacija ima

male veze sa značajkama tržišne lokacije, troškovima transporta goriva i troškovima

transmisije.

Liberalizacija elektroenergetskog sektora i tržišta električne energije zahtjevan je,

osjetljiv, a u krajnjoj liniji u praksi dovoljno neispitan proces, koji čak i u visokorazvijenim

zemljama otvara brojne dileme vezane prvenstveno za načine odvijanja, željene ciljeve, te

dugoročnu ekonomsku opravdanost.

Početkom 90-ih, 17 američkih saveznih država je odlučilo otvoriti vrata svojih

energetskih tržišta konkurenciji, a ciljevi su bili, kao i sada u Europi, razbijanje monopola i

uključivanje većeg broja dobavljača što se u konačnici trebalo odraziti, putem slobodne

utakmice, na potrošače, odnosno njihove manje račune za struju i plin. Nakon što je ove

godine prosječna cijena struje u Sjedinjenim Američkim Državama porasla za 4,7 posto, opet

se otvorila rasprava o ponovnom uključivanju države u energetski sektor. Prosječna cijena

električne energije u državama koje su zadržale regulaciju, u razdoblju od 2002. do 2006.

godine, porasla je 21 posto, dok je istodobno cijena struje na dereguliranim tržištima skočila

čak 36 posto (podaci su prema istraživanju Institute of Public Utilities na sveučilištu

Michigan). Ovaj zaista šokantan podatak potaknuo je SAD na razmatranje o ukidanju

deregulacije. Ističe se da je umjesto liberalizacije tržišta zapravo došlo do stvaranja oligopola

gdje veliki distributeri kooperativnom igrom podižu cijene

Europska komisija, koja se snažno zalagala za liberalizaciju, kaže da reforme nisu u

potpunosti provedene u nekim dijelovima EU, što znači da neke bivše državne kompanije

koje su uživale monopol i dalje imaju veliku prednost na svojim tržištima. Iako je postignut

određeni napredak, tržišta su u nekim slučajevima ostala tvrdoglavo nacionalna,

prekogranična trgovina je otežana i ograničena, a previše potrošača ima mali ili nikakav izbor

dobavljača. U teoriji, 1. srpnja 2004. bio je datum od kojeg su kompanije mogle birati od koga

će kupovati električnu energiju, a od 1. srpnja 2007. opseg se širi na domaćinstva. Vjeruje se

19

da su bivše državne kompanije koje su imale monopol zadržale preveliku snagu na tržištu i da

u nekim zemljama potrošači plaćaju previše za struju i plin. Paradoks je i u tome da je u

zadnjih nekoliko mjeseci došlo do velikog broja spajanja što je smanjilo broj kompanija. Neke

zemlje koje su bile sklonije liberalizaciji otvorile su svoja tržišta prije rokova, a neke druge

konstantno zaostaju, što govori o različitim stajalištima prema otvaranju tržišta i različitim

stajalištima kada je riječ o zaštiti nacionalnih interesa na području energetskog sektora. Deset

od 27 članica EU otvorilo je tržišta prije rokova, a Velika Britanija je primjerice liberalizirala

svoje tržište još 1989.

20

5. HEP KAO PRIRODNI MONOPOL

Hrvatska elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih

društava (tvrtke kćerke). Vladajuće društvo (matica) HEP grupe je HEP d.d., koje obavlja

funkciju korporativnog upravljanja HEP grupom i jamči uvjete za sigurnu i pouzdanu opskrbu

kupaca električnom energijom. Hrvatska elektroprivreda (HEP grupa) je nacionalna

elektroenergetska tvrtka, koja se više od jednog stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i

distribucijom električne energije, a u posljednjih nekoliko desetljeća i opskrbom kupaca

toplinom i distribucijom plina.

HEP je prirodni monopolist jer je to jedino poduzeće koje proizvodi i opskrbljuje

kupce električnom energijom u Republici Hrvatskoj.

HEP proizvodnja proizvodi električnu energiju u 25 hidroelektrana (HE Varaždin, HE

Čakovec, HE Dubrava, HE Ozalj, HE Gojak, HE Rijeka, hidroenergetski sustav Vinodol,

hidroenergetski sustav Senj, HE Peruća, HE Orlovac, HE Zakučac, HE Đale, HE Kraljevac

HE Krka i HE Velebit) organiziranih u tri proizvodna područja (sjever, zapad i jug), u

samostalnom pogonu HE Dubrovnik te u 4 termoelektrane (TE Sisak, TE Rijeka, TE Plomin,

TE Jertovec), a u tri termoelektrane-toplane (TE-TO Zagreb, EL-TO Zagreb i TE-TO Osijek)

se u spojenim proizvodnim procesima proizvodi električna i toplinska energija. HEP je

vlasnik 50 postotnog udjela drugog dijela TE Plomin, a temeljem vlasništva polovice NE

Krško, hrvatskom elektroenergetskom sustavu je raspoloživo 338 MW.

Hiroelektrane i termoelektrane u Hrvatskoj

Izvor: HEP, www.hep.hr

21

U 2006. godini HEP grupa je ostvarila dosad najveće poslovne prihode – 10.247,3

milijuna kuna, uz porast od 594 milijuna kuna (6,2 posto) u odnosu na 2005. godinu. Dobit je

u odnosu na 2005. godinu gotovo prepolovljena zbog nepovoljnih okolnosti poslovanja u

2006. godini. Uz nepromijenjenu cijenu električne energije za kupce u Hrvatskoj, u tom je

razdoblju nabavna cijena loživa ulja porasla 31 posto, plina 15 posto, a cijena uvozne

električne energije 25 posto. Osim toga, zbog nepovoljnih je hidroloških okolnosti

proizvodnja električne energije iz hidroelektrana u odnosu na prethodnu godinu smanjena oko

deset posto.

U 2006. godini, hidroelektrane HEP Proizvodnje d.o.o. proizvele su 6.070 GWh, a

termoelektrane 3.860 GWh. HEP Proizvodnja d.o.o. u ime ispred HEP grupe ugovor o

vođenju i održavanju postrojenja TE Plomin 2, u kojem je proizvedeno 1.576 GWh.

Izvor: HEP, www.hep.hr

Zbog postojeće potrošnje i njenog stalnog rasta od približno 4 posto godišnje,

potrebna su kontinuirana investicijska ulaganja, što podrazumijeva obnavljanje objekata i

postrojenja postojećeg sustava i izgradnju novih kapaciteta. Novi projekti za 2008. godinu su

dovršenje izgradnje HE Lešće i početak dogradnje TE Sisak. Uz to planira se izgradnja tri

22

nova termoenergetska objekta: termoelektrane snage 400 MW na području Slavonije,

termoelektrane na području Dalmacije i Bloka 3 TE Plomin snage 500 MW. Osim izgradnje

novih proizvodnih kapaciteta, najavljena je i izgradnja i novih prijenosnih objekata kao što su

400kV dalekovod Ernestinovo –Pečuh i 110kV dalekovoda širom Hrvatske, a posebice u Istri.

Kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova mora se povećati korištenje ekološki

prihvatljive energije dobivene iz obnovljivih izvora (OIE) te boljom energetskom

učinkovitošću. Kako bi potaknula proizvodnju OIE, Vlada je u ožujku 2007. donijela Uredbu

o minimalnom udjelu električne energije i kogeneracije, prema čemu bi udio OIE u Hrvatskoj

do 2010. godine u ukupnoj proizvodnji energije trebao iznositi 5,8 posto. Između ostalih,

najveći fokus OIE je na snazi vjetra, pa je HEP-operator sustava u skladu s time odredio

postupak o određivanju kandidata za dobivanje suglasnosti za priključenje vjetroelektrana na

prijenosnu i distribucijsku mrežu. Maksimalna instalirana snaga vjetroelektrana koju može

prihvatiti hrvatski elektroenergetski sustav, pri kojem se jamči sigurnost pogona sustava

utvrđuje se na iznos od 360 MW. Pozitivna strana izgradnje vjetroelektrana je ta da će one

najvjerojatnije ispuniti maksimalan udio od 360 megavata ukupno instalirane snage, što

približno odražava više od 4 posto udjela OIE u strukturi potrošnje električne energije.

Negativne strane su nedostatak domaćih proizvođača vjetroelektrana ili njihovo neiskustvo

( Končar tek razvija ideje) u odnosu na njemačke ili španjolske proizvođače. Osim toga valja

imati na umu i to da je Hrvatska turistička zemlja te nije dobro njen krajobraz narušavati

vjetroelektranama čiji rad proizvodi buku te može smetati biljnom i životinjskom svijetu.

Za sada HEP je monopolist na tržištu električne energije i to prirodni monopolist što znači da

kad bi se ukinuo taj monopol došlo bi do pada efikasnosti. No, unatoč tome najavljuje se

liberalizacija tržišta električne energije. Od 1. srpnja 2007 oko 165000 potrošača koje sada

opskrbljuje HEP, a koji prema zakonu o tržištu električne energije imaju status povlaštenog

kupca, moći će struju kupovati od britansko-švicarske tvrtke Energy Financing Team ili

slovačke Korlea koje su se već registrirale u Hrvatskoj. Dakle od tog datuma svog dobavljača

moći će birati svi industrijski potrošači čija godišnja potrošnja iznosi ili premašuje 9

gigavatsati. Elektroenergetska bilanca za 2007. procjenjuje da će ti kupci potrošiti 8,6

milijardi kilovatsati ili 56 posto ukupne godišnje potrošnje struje u Hrvatskoj. Gotovo 2

milijuna kućanstava će povlašteni status steći 1. srpnja ove godine pa se do tog razdoblja

očekuje velika utrka za svakog potrošača u Hrvatskoj. Nakon što postane povlašten, svaki

kupac u roku od 6 mjeseci morat će izabrati svoga opskrbljivača i s njime zaključiti ugovor o

opskrbi. Konkurencija među distributerima najvjerojatnije će uzrokovati ponudu nižih tarifa

novim korisnicima, kao što su napravili i novi igrači na tržištu fiksne telefonije i interneta u

23

Hrvatskoj. I dok su mnogi dočekali ovu vijest o HEP-ovom gubitku monopola s

oduševljenjem zbog mogućih nižih cijena električne energije, drugi su skeptični. Smatra se da

bi ovo profunkcioniralo, HEP će morati biti privatiziran i jedan od sudionika tržišne igre. Iako

je sadašnja cijena monopolska, trenutno je ispod realne tržišne cijene, te se u budućnosti

očekuje rast, a ne pad cijene. Jedna od teorija proizašlih iz ove situacije je i ta da ako dođe do

ratova cijena i pojeftinjenja struje, to za sobom povlači i manje prihode samih firmi, a pošto je

HEP poduzeće koje ima razgranatu mrežu, doći će do povećanja raznih troškova održavanja,

amortizacije, te ćemo mi kao državljani ove zemlje osjetiti smanjene prihode jer će nastat

drugo povećano davanje kako bi država upotpunila svoj budžet.

24

25

6. ZAKLJUČAK

Monopol je specifična situacija koja se javlja kada na tržištu postoji mnoštvo kupaca

te samo jedan proizvođač odnosno ponuđač određene usluge ili dobra. Prirodni monopol

posebna je vrsta koja se javlja u slučaju kada je određeno poduzeče u mogučnosti na tržištu

ponuditi dobra mnogo efikasnije, i po nižem društvenom trošku nego bi to mogla činiti

konkurencija (ekonomija razmjera). Razvoju prirodnog monopola pogoduju visoki početni

troškovi ulaganja, koji sprečavaju ulazak konkurencije.

Tržište električne energije se zbog svog svojih posebnih obilježja najčešće oblikuje

kao prirodni monopol, te je povod državnoj regulaciji, ovisno o politici vlade pojedine

ekonomije.

U Hrvatskoj se kao prirodni monopolist javlja HEP d.o.o., no kako stvari sada stoje, ta

situacija bi se uskoro mogla promijeniti.

26

Literatura

1. Dahl, C.A., International Energy Markets: Understanding Pricing, Policiesand

Profits, PennWell Books, SAD, 2004

2. Pindyck, R.S., Rubinfeld, D.L., Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005.

3. Polovina, S., Medić, Đ.Š., Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb, 2002.

4. Samuelson, P.A., Nordhaus, w. D., Ekonomija, Mate, Zagreb, 2000.

5. http://courses.essex.ac.uk/ec/ec831/Craddock-831.pdf

6. www.dzs.hr

7. www.eihp.hr

8. www.energetika-net.hr

9. http://www.fesb.hr/~rgoic/referati/trziste.pdf

10. www.hep.hr

11. www.ijf.hr

12. www.images.google.hr

13. www.inet.he

14. www.limun.hr

15. http://www.manager-magazine.com/content/view/1/1/

16. www.wikipedia.org

27