pregled maj 2008 rezerva:layout...

301

Upload: others

Post on 22-Feb-2020

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 2: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ISSN 0032-7271

PREGLEDčasopis za društvena pitanja

Broj1

Godina2008.

GodišteXLXI

Sarajevo, januar-april 2008.

Page 3: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

PREGLEDČasopis za društvena pitanjaIzdavač:Univerzitet u SarajevuSarajevo, Obala Kulina bana 7/IIBosna i Hercegovina

Redakcija časopisa:Meho BašićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacSafet SmajkićNusret Smajlović

Glavni i odgovorni urednik:Mustafa Imamović

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika:Marina Katnić-Bakaršić

Izvršni urednik u redakciji:Senadin Lavić

Sekretar redakcije:Fuada Muslić

Lektor:Zinaida Lakić

DTP:Meldijana Arnaut

Prevodilac:Selma Đuliman

Tiraž:300 primjeraka50 primjeraka u elektronskoj formi

Štampa:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. Fojnica

Odgovorno lice štamparije:Šehzija Buljina

Izlazi četveromjesečno

Ovaj broj časopisa je štampan uz finansijsku pomoć Ministarstvaobrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.

ISSN 0032-7271

4 PREGLED

Page 4: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ISSN 0032-7271

PREGLEDPeriodical for Social Issues

Number1

Year2008

VolumeXLXI

Sarajevo, January-April 2008

Page 5: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

PREGLEDPeriodical for Social IssuesPublisher:University of SarajevoSarajevo, 7/II, Obala Kulina banaBosnia and Herzegovina

Editorial Board:Meho BašićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacSafet SmajkićNusret Smajlović

Editor-in-Chief:Mustafa Imamović

Editor-in-Chief Deputy:Marina Katnić-Bakaršić

Executive Editor:Senadin Lavić

Editorial Board Secretary:Fuada Muslić

Language Editor:Zinaida Lakić

DTP:Meldijana Arnaut

Translator: Selma Đuliman

Press run:300 copies50 electronic copies

Print:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. Fojnica

Officer in charge in Printing-house:Šehzija Buljina

Issued in four months

This issue is financially supported by Ministry of education andscience of Sarajevo Canton.

ISSN 0032-7271

6 PREGLED

Page 6: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

SADRŽAJ

Č l a n c i

Meho Bašić: Etika između konkurencije i monopola ................................. 13

Slađan Ajvaz: Problem suverenosti i suvereniteta u Bosni i Hercegovini ... 33

Nevad Kahteran: Islam u eri religijskog pluralizma .......................................... 61

Sakib Softić: Genocid i njegove posljedice u Bosni i Hercegovini ............ 81

Huso Kičić: Evropski principi i organi uprave u Bosni i Hercegovini ... 107

P o g l e d i i m i š lj e nj a

Rifet Đogić: Individualna i društvena odgovornost preduzeća ................ 141

Enes Rađo: Bosna i Hercegovina u programima i praksi nacionalnih političkih stranaka ............................... 167

O b r a z o v a nj e

Mujo Slatina: Interpretativni test-zadatak u visokoškolskoj nastavi .......... 195

7PREGLED

Page 7: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

P r i k a z i i o s v r t i

Safet Bandžović:Genocid: slučajevi, poređenja i savremene rasprave .......... 215

Marina Katnić-Bakaršić:Od orijentalizma do orijentologije: Ka poetici orijentalno-islamske umjetnosti ........................................... 225

Kerima Filan:Od Istanbula do Dubrovnika i natrag .................................. 231

Stjepan Herceg Šimić:Interpretacija relacija između filozofije i prava .................. 239

Kerima Filan:Jedno vrijeme, jedan svijet .................................................. 251

Šemso Tucaković:Vrijednosti slobode, istine i pravde .................................... 257

Merima Čamo:Dileme oko politike ............................................................. 261

I n m e m o r i a m

Muhamed Filipović: Odlazi još jedan od onih velikih i značajnih: Milan Kangrga – 1923-2008. ........................... 269

Rajko Igić: Sudbina jednog izuzetnog naučnika: Momir Macanović – 1938-2007. ....................... 291

8 PREGLED

Page 8: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

CONTENTS

A r t i c l e s

Meho Bašić: Ethnics between Competition and Monopoly ...................... 13

Slađan Ajvaz: The Problem of Sovereignty in Bosnia and Herzegovina ..... 33

Nevad Kahteran: Islam in the Era of Religious Pluralism ................................ 61

Sakib Softić: Genocide and Its Consequences in Bosnia and Herzegovina 81

Huso Kičić: European Principles and Administrative Bodies in Bosnia and Herzegovina ................................................. 107

A t t i t u d e s a n d o p i n i o n s

Rifet Đogić: Individual and Social Responsibility of Companies ........... 141

Enes Rađo: Bosnia and Herzegovina in Programs and Practice of National Political Parties ............................ 167

E d u c a t i o n

Mujo Slatina: Interpretational Text – a Task in Higher Education ............ 195

9PREGLED

Page 9: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

C o m m e n t s a n d r e v i e w s

Safet Bandžović:Genocide : Cases, Comparison and Current Discussion ..... 215

Marina Katnić-Bakaršić:From Orientalism to Orientology : towards the Poetics of Oriental-Islamic Art ........................................................ 225

Kerima Filan:From Istanbul to Dubrovnik and back ........... 231

Stjepan Herceg Šimić:Interpretation of Relations between Philosophy and Law .. 239

Kerima Filan:One Time one World ............................................................ 251

Šemso Tucaković:Values of Freedom, Truth and Justice ................................ 257

Merima Čamo:Political Dilemmas ............................................................. 261

I n m e m o r i a m

Muhamed Filipović: Another Great and Important Figure Departs : Milan Kangrga – 1923 – 2008 ................. 269

Rajko Igić: The Fate of an Extraordinary Scientist : Momir Macanovic (1938 – 2007) ..................... 291

10 PREGLED

Page 10: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Č l a n c i

A r t i c l e s

Page 11: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 12: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 174 : 339.137 + 346.242 (497.6)

Meho Bašić

ETIKA IZMEĐU KONKURENCIJE I MONOPOLA

ETHICS BETWEEN COMPETITION AND MONOPOLY

Sažetak

Postojeći etički principi razvijali su se u različitim dijelovimasvijeta pod različitim političkim, kulturnim, socijalnim, demokratskimi ekonomskim preduvjetima. Zbog toga ne postoji unificirani setetičkih principa. Kao rezultat ovih različitosti, pravni principikoji se tiču etike, društvenih uvjeta i proizvodnog okruženja uvelikoj mjeri se razlikuju od zemlje do zemlje. Istovremeno, u svevećoj mjeri usvajani principi za globalnu trgovinu i konkurencijusjedinjavaju proizvode i usluge iz ovih različitih kultura na istimtržištima. Otuda su diskriminacije kao prednosti ili mane, ovisnoo tački gledanja, faktički nezaobilazne. Za sve ovo ne postojikratkoročno rješenje, tako da je ukupna cijena koju treba platitiza tekuću globalizaciju i univerzalnu konkurenciju na izvjestannačin očekivana i normalna.

Ključne riječi: antimonopolska politika, konkurencija, ustavnaprava, dominantna pozicija, etički standardi, horizontalna ogra-ničenja, predatorske cijene, vertikalna ograničenja

Summary

The existing ethical principles have developed in different partsof the world under different political, cultural, social and economicpreconditions. There is no unified set of ethical principles. As a resultof these differences, legal principles that apply to ethics, social

13PREGLED

Page 13: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

conditions and the production environment differ substantiallyfrom one country to another. At the same time, principles of globaltrade and competition, which are being largely adopted, bringproducts and services from these different cultures to the samemarkets. There they compete under the rules of antitrust laws andunfair competition laws. Discrimination, which can be understoodas an advantage or disadvantage, depending on the point of view, isthus unavoidable. There is no short-term solution. Therefore, theprice that is to be paid for globalization and universal competitionis, in a way, expected and normal.

Key words: antimonopoly policy, competition, constitutionalrights, dominant position, ethical standards, horizontal restraints,predatory pricing, vertical restraints.

Uvod

Nema sumnje da danas u globalizacijskom svijetu ima dostaonih koji razmišljaju o vezi između etike, na jednoj, i antimono-polskog prava, na drugoj strani. Sva dostupna literatura pokazuje,međutim, da tek nekoliko publikacija ili članaka u preciznijem smisluuspoređuje tradicionalna pravna antimonopolska pitanja s etičkimprincipima. Razlog tome je jasan: zakoni o antimonopolskom pravunisu usvojeni od vlada kako bi ispunili osnovne etičke principe,već su usvojeni kako bi razvili i kontrolirali proces ili – kako se toponekad kaže – instituciju konkurencije, koja treba ispuniti svojufunkciju u tržišnoj ekonomiji globaliziranog i sve više integriranogsvijeta.

Druga bitna početna premisa, koja se tiče ove veze, jeste da sene može provesti bilo kakva teorijska analiza bez osvrta na vezuizmeđu konkurencije i etike u širem smislu. U suprotnom, logikane bi bila od koristi, jer gdje nema etike tu caruje okrutna tržišnazakonitost, a gdje ima etike cijenu plaća ekonomski uspješnijitakmičar. I treća početna premisa jeste da što neko više istražujeovu materiju čini mu se težim da pruži adekvatne odgovore na nekavažna pitanja.

14 PREGLED

Page 14: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Tradicionalna mišljenja i klasične teorije ponekad se pretvarajuu svoju suprotnost, a moderno poimanje odnosa etike, s jedne, imeđuovisnosti slobodne konkurencije i monopolske pozicije, sdruge strane, seže u sferu psihološke paradigme kojoj je imanentanindividualizam1 u ekonomiji, koji je bio dominantan sredinomXIX stoljeća.

Etika i ekonomija

Za razumijevanje odnosa etike i ekonomije trebalo bi prethodnoodgovoriti na važno pitanje: Šta je etika? Vrsta općeg opisa moglabi glasiti da je etika2 „set principa i pravila moralnog ponašanja“.Ili, jedna druga3 definicija samo upućuje na bilo kakav kodeksponašanja, bez obzira na moralne standarde. Ali takve definicijeautomatski vode ka dodatnom pitanju: Ko odlučuje o sadržaju ipravcu „moralnog“, ili, jednostavnije govoreći: „Šta je to ispravno,a šta pogrešno?“ Mi se ovdje nećemo pokušati natjecati s filozofimaili teolozima koji su razvili niz različitih standarda, gdje su termini„etički“ i „moralni“ uzeti radije kao sinonimi.

Jedno je očigledno i jasno, a to je da razvijeni standardi za etičke(ili moralne) sadržaje nisu univerzalni standardi. Moralni sadržajise mijenjaju u skladu sa stavovima socijalnih grupa koje definirajusvoje etičke/moralne standarde. Naprimjer, u konfesionalnomrakursu, i kršćanstvo i islam i budizam razvili su svoje vlastitemoralne standarde koji se međusobno mnogo razlikuju. Na određeni,pojednostavljeni način, to su standardi koji su razvijeni na osnovuodređenih političkih, demokratskih, ekonomskih i društvenih uvjetau određenom kulturnom okruženju.

15PREGLED

1 U tom smislu učinkovito je vratiti se idejama i postulatima tzv. psihološke eko-nomske škole Böhm-Bawerku, Listu i Wengneru, a ne bi bilo viška ni da se obnovi iznanstveni opus rodonačelnika marginalističke škole – Walrasu i njegovim sljedbenicima.

2 Google Glossary: Online Ethics Center: Glossary of Ethical Terms, www.online/ethics/org/glossary. html.

3 Andrei Schleifer je napravio analizu četiri cenzurirane aktivnosti: a) zapošljavanjedjece, b) korupcija, c) prekomjerno plaćanje izvršnog osoblja, d) učešće javnih fakultetau komercijalnim aktivnostima. U svim ovim slučajevima konkurentni pritisci su vodilika širenju cenzuriranih aktivnosti (Andrei Schleifer: Carnegie Endowment forInternational Peace, „Radni list“ br. 51, januar 2004).

Page 15: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Ako pažljivije pogledamo etičke standarde razvijene u oblastiprofesionalne i/ili poslovne etike, uočit ćemo značajna odstupanjaširom svijeta, ovisno o društvenom razvoju zemlje, kao i ekonomskoji religijskoj pozadini. Ovo znači da su određeni standardi i pravilaprihvatljivi ili čak neophodni u jednom ekonomskom regionu, aneprihvatljivi su, pa čak i nedopustivi, u drugim regionima svijeta.Tipični primjer koji uključuje i etiku i konkurenciju je rad djece.U nekim manje razvijenim zemljama u svijetu ne samo da se raddjece tolerira nego je čak i neophodan za preživljavanje pod soci-jalnim i ekonomskim pritiscima. Za porodice koje se svakodnevnobore za opstanak rad djece ne predstavlja etički problem. To je pitanježivota i smrti. A ono što je neophodno za jednu porodicu postajepravilo i za sve okolne porodice. Istovremeno, za ostala društva tonema nikakvog smisla i posve je isključeno iz ekonomske stvarnosti.Tu, dakle, etika determinira ekonomiju na način restrikcije i/ili prohi-bicije.

Drugi aspekt u ovom kontekstu jesu prava intelektualnogvlasništva. Dobro definirani pravni sistemi, u skladu sa strogimantimonopolskim i zakonima o pravima intelektualnog vlasništva,reguliraju zaštitu patenata i know-how, omogućavajući ekskluzivnazastupanja i monopolističko određivanje cijena kako bi se dali poticajiza inovacije, istraživanje i razvoj. A na drugoj strani svijeta senalaze osobe (kao u slučaju AIDS-a u Južnoj Africi) koje sebi nemogu priuštiti ni neophodne farmaceutske proizvode jer nisuzaštićeni antimonopolskim zakonima. Trebaju li oni umrijeti samozato što su siromašni? Kako razriješiti takve etičke konflikte? Trebali osnovati neku krovnu svjetsku instituciju za rješavanje ovakvihkonflikata? Ovako kako je sada, sukob etičkih principa se čestopojavljuje u pravno-komercijalnim sporovima u okviru WTO-a.

Tipičan primjer za ovo može se naći u oblasti propisa kojireguliraju antidamping pravila. Izvoz proizvoda iz zemlje s niskimtroškovima radne snage u industrijaliziranu zemlju s visokimtroškovima radne snage može uključiti etičke konflikte s dobrimargumentima za obje strane. Zemlja s niskim izvoznim troškovimaprimorana je održavati takav izvoz kako bi osigurala dovoljnoprihoda za viši standard svojih građana. Kod industrijaliziranezemlje uvoznice može doći do slabljenja proizvodnih kapaciteta

16 PREGLED

Page 16: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u konkurenciji s uvezenom jeftinom robom. Antidamping pravila,kojima se tvrdi da su niski troškovi nepravični (u pojednostavljenomtumačenju), imaju za cilj sprečavanje uvoza jeftinijih proizvodaprimjenjujući kontramjere u obliku dodatnih carina ili tarifa radiizjednačavanja cijene uvoza do nacionalnih nivoa. Iako se to čestoporiče od zemlje koja poduzima kontramjere, postoji određeni oblikdirektnog ili indirektnog političkog i ekonomskog protekcionizmakoji je uključen4 u takvu politiku.

Ovi primjeri pokazuju da u svijetu globalizacije i okrutnekonkurencije etički principi jednog regiona mogu biti u sukobus etičkim principima drugog regiona. Globalizacija proizvoda,informacija, tehnologije i usluga neizbježno mora voditi ka kon-fliktima u praktično svim oblastima ekonomije i običnog svako-dnevnog života. Konfliktnost etičkih principa i tržišnih zakonitostiraste paralelno s porastom produktivnosti rada, s jedne, i snaženjemdemokratske paradigme i humanizma, s druge strane. Dobro bibilo, i treba se nadati da će tokom vremena ova druga paradigmadobivati prevlast nad prvom (tržište).

Zakoni protiv monopola

Ovdje prije svega treba definirati5 pojam „antimonopolskopravo“. Ovaj pojam je preciznija konstrukcija za konkurencijskapravila koja za cilj imaju zaštitu konkurencije kao procesa ili kao

17PREGLED

4 Nedavni primjer tiče se antidamping mjera EU protiv uvoza azijske obuće, posebnoprotiv Kine i Vijetnama. Obje zemlje izvoznice tvrde da su dokazi koje je koristila EUbili nedovoljni i da nisu uspjeli dokazati damping. Pretpostavljalo se da je kao rezultatove odluke u Vijetnamu do 500.000 radnika izgubilo posao u lokalnim industrijamaobuće, a moglo je doći i do gubitka radnih mjesta u sličnim industrijama. Odluka EUje usvojena uz malu većinu zemalja članica, pod pritiskom Vlade Italije. Za detaljevidjeti: „Vienam’s Footwear Industry Workers Face Loss of Jobs“, Financial Times,9. oktobra 2006, str. 12. Također vidjeti: „EU Faces Double Court Threat on ShoeTariffs“, Financial Times, 6. oktobra 2006, str. 2.

5 Termin „antimonopolsko pravo“ je američkog porijekla, uspostavljen je Sherma-novim zakonom iz 1890., ali njegova definicija nije precizna jer američko antimono-polsko pravo uključuje mnoštvo nelojalnih ili nekonkurentnih strukturalnih učinaka kojisu proizašli iz ponašanja. Njegovo pravo porijeklo se izvodi iz reakcije javnosti natrustove, koji su krajem 19. stoljeća bili monopoli dominirajući američkom proizvodnjomi rudarstvom.

Page 17: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

institucije, što je u suprotnosti s pravilima nelojalne konkurencijekoja za cilj imaju zaštitu konkurenata i potrošača. Pitanje o etici stogamože biti pretočeno u pitanje o tome da li su određeno ponašanjeili određene strukturalne promjene (spajanja i pripajanja kompanija)prihvatljivi na osnovu etičkih principa društva koje primjenjujeantimonopolska pravila. Da bismo bili što precizniji pri odgovoruna ovo pitanje, antimonopolska pravila trebaju biti podijeljena urazličite komponente, a specifična djelovanja ili ponašanja kojapotpadaju pod ove komponente moraju biti analizirana.

Tradicionalno gledajući, glavne kategorije antimonopolskihpravila odnose se kako na horizontalna tako i na vertikalna ograni-čenja, ali i na zloupotrebe dominantnog položaja i široku sferuspajanja i pripajanja kompanija. Sva ova dešavanja dotiču se pitanjaetike, bilo kao rezultat ponašanja koje narušava konkurencijskapravila i principe, ili kao rezultat ishoda svih ovih slučajeva udugoročnoj perspektivi.

Osim toga, postoji još jedan problem vezan za definiciju ipristup ovom pitanju. Naime, antimonopolski zakoni nisu donesenikako bi zaštitili etičke principe. Oni služe da uspostave fer pravila„konkurencijske igre“. To ne znači da narušavanja antimonopolskihpravila treba automatski klasificirati kao „neetička“ ili „nemoralna“.Tako npr. spajanje kompanija, čime se kreira dominantan položajna tržištu, što u značajnoj mjeri može ograničiti konkurenciju, nijeper definitionem neetičko spajanje. To je samo vrsta koncentracijekoja ima potencijal da ubuduće ograničava konkurenciju i zbogtoga je zabranjena. Ne postoji negativan etički sud koji se povezujes ovom zabranom, ali postoje neke druge forme ponašanja koje jasnouključuju etičke elemente. Naime, na određeni, istina, pojedno-stavljen način, termin „nepravičan“ se u izvjesnoj mjeri možeshvatiti i kao neetički. Može se pružiti nekoliko primjera iz oblastiantimonopolskog prava, gdje je kategorija horizontalnih ograničenjakonkurencije najviše istaknuta i najzanimljivija.

Ali, kao uvod u narednu temu, od koristi bi mogle biti nekenapomene koje se tiču uopće veze između antimonopolskog pravai etike, što slijedi u narednom tekstu.

18 PREGLED

Page 18: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Historijski pristup antimonopolskoj borbi

Na prvom mjestu, mogli bismo se osvrnuti na poslovne organi-zacije iz srednjeg vijeka, tzv. esnafe6, koji su u to vrijeme činili osnovuposlovnih aktivnosti u gradovima i selima. Ustvari, oni su bilisačinjeni od kartela svih vrsta poslovnih zanimanja – u proizvodnji,uslugama i trgovini, kontrolirajući pristupe na i izlaze sa tržišta,kvalitet, cijene, sisteme obrazovnih usluga i ukupni poslovni razvoj.Konkurencija je u širokom luku bila isključena, stavljajući takou povlašten položaj razvoj esnafa. Sam pogled na prostor oko GrandPlacea u Bruxellesu s najljepšim esnafskim kućama najbogatijihzanatlija dobar je primjer dobrih vremena esnafskog sistema.

Sa stanovišta gradske ili bilo koje administrativne uprave u tovrijeme, ili sa stanovišta profesije, nije se osjećalo da postoji bilošta neetičko u tom sistemu. Bio je to izvor bogatstva i osnova ukupneekonomije. Taj sistem je kreirao prihode koji su bili neophodni zapoboljšavanje infrastrukture i za plaće vojnicima da brane imovinuod stalnih napada spolja iz bilo kojih razloga. S današnjeg društvenogi etičkog stanovišta moglo bi se posumnjati u stvarne učinke kadaje riječ o prednostima za konkurenciju i blagostanje za potrošače.

Na drugom mjestu, treba se osvrnuti na drugu polovinu 19.stoljeća, odnosno na početak industrijske revolucije u SjedinjenimAmeričkim Državama. Ovdje se, zapravo, upućuje na vrijeme D.Rockefellera i J. P. Morgana. To su bila vremena poslovanja„divljeg zapada“, s monopolima i kartelima koji su učinili nekolikoposlovnih „oligarha“ bogatim, a velike grupe potrošača te malai srednja preduzeća siromašnim. Shermanov zakon iz 1890. godine,koji je zabranio stvaranje kartela i monopola, bio je prvi odgovoruveliko nezadovoljnog američkog društva i Kongresa SAD-a.Shermanov zakon je u isto vrijeme bio prvi poslovni etički kodeks,kao i zakon za zaštitu potrošača protiv nepravičnih poslovnihdjelatnosti. Ali zloupotrebe su nastavljene, što je, zajedno s ne-

19PREGLED

6 Engleski termin „guild“ (esnaf) izvodi se iz riječi „guildan“ (plaćati), iz sistemagdje su plaćanja izdvajanja za zaštitu i podršku. „Esnaf“ je definiran kao „udruženje iliuključivanje muškaraca koji pripadaju istoj klasi ili koji su angažirani na ostvarenjuistih ciljeva, koji su formirani za međusobnu pomoć i zaštitu“.

Page 19: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

adekvatnim sudskim tumačenjima, kreiralo dodatne pritiske naKongres, koji je 1914. godine usvojio Claytonov, te Zakon o Fede-ralnoj komisiji za trgovinu.

Najvažnije pitanje o kojem je trebalo odlučiti s pravnog stano-višta, a u kontekstu etičkih principa, bio je stepen do kojeg biustavna prava koja garantiraju pravo na privatnu imovinu i vlasništvona bilo koji način mogla ili trebala biti ograničena radi očuvanjafunkcioniranja konkurencije u tržišnoj ekonomiji. Zašto, naprimjer,proizvođač određenog proizvoda ne bi mogao određivati cijenusvoga proizvoda na maloprodajnom nivou (zabrana održavanjamaloprodajne cijene), ili zašto proizvođač i ujedno vlasnik proizvodane bi mogao odlučiti kome da ga proda? Zašto bi se, isto tako, moglosmatrati zloupotrebom dominantnog položaja ako vlasnik patenta,koji je njegovo pravo intelektualnog vlasništva, odluči da ne koristipatent kako bi nastavio raditi sa svojom raspoloživom tehnološkomopremom? Ova prethodna dodatna pitanja bitna su i u pogleduočuvanja funkcioniranja konkurencije u tržišnoj ekonomiji.

S etičkog stanovišta, ova pitanja su povezana s otuđivanjemodređenih vlasničkih prava u korist načela funkcionalne konkurencijei dobrobiti za potrošače. Ipak, nasuprot jasnim slučajevima prije-vare, pljačke ili štete nanesene zdravlju drugih osoba, stoji procjenaantimonopolskih učinaka određenih vrsta ponašanja koju nijejednostavno utvrditi. Prije bi se moglo reći da su lični stavovi potrebniu brojnim slučajevima kako bi se došlo do određenih zaključaka.Ustvari, nakon više od stotinu godina od usvajanja Shermanovogzakona, antimonopolske filozofije koje tretiraju određene učinkekonkurentnog ponašanja mijenjale su se na način na koji se pomjeraklatno na satu. Danas živimo u periodu kada se tradicionalnanačela primjenjuju na manje formalan način i možemo reći danovi pravac razvoja ove oblasti ide ka procjeni7 koja je višeorijentirana prema ekonomskim učincima konkurencije.

20 PREGLED

7 Odličan pregled o talasima različitih razmišljanja dali su William E. Kovacic iCarl Shapiro: Antitrust Policy: A Century of Economic and Legal Thinking, Journalof Economic Perspectives, Vol. 14, br. 1, Zima 2000, str. 43 ff.

Page 20: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Horizontalna ograničenja konkurencije

U ovu kategoriju narušavanja antimonopolskih pravilasvrstava se najvažnija grupa tzv. teških ograničenja konkurencije.Ona sadrže sporazume o određivanju cijena, teritorijalnu podjelutržišta između konkurenata, ili određivanje alokacije proizvoda ilikvota između konkurenata. To su ograničenja oligarhijske prove-nijencije koja su i danas najrasprostranjenija u svijetu, posebnona Zapadu.

Zbog štetnih učinaka takvih kartela, koji se mogu klasificiratibilo kao nelojalna konkurencija, bilo kao pljačka, varanje, ili kaonarušavanje tržišnih ekonomskih načela, zabrana takvih kartelaje univerzalna u svim konkurencijskim zakonima unutar tržišnihekonomija. Jedno od krucijalnih pitanja na koje treba odgovoriti setičkog stanovišta jest da li takvo ponašanje treba kazniti novčanimkaznama u prekršajnom postupku (vrsta upravnog postupka kojarezultira izricanjem novčane kazne) ili bi – zbog jednakosti saostalim pravnim oblastima – trebalo propisati da su takva ponašanjakrivična djela, s potencijalnom kaznom zatvora za odgovorneosobe. Čak su vođene i diskusije o mogućem krivičnom gonjenjupravnih osoba zbog razloga principijelnosti i praktičnosti, pa suu nekim zakonima o konkurenciji uključene takve kvalifikacijeda bi se odgovorne osobe tih kompanija mogle goniti na osnovukrivičnog zakona.

Sjedinjene Američke Države su se prve odlučile u koristkrivičnih postupaka za kršenja antimonopolskih zakona u slučajukartela, te je utvrđena mogućnost za oštećene osobe da naknadnodobiju povrat u trostrukom iznosu od nanesene štete. Evropskaunija i većina njenih zemalja članica odlučile su se za prekršajneili upravne postupke, koji rezultiraju izricanjem novčane kazne.Američki pravni sistem je pretpostavio da bi odgovarajući učinakkrivičnog gonjenja uz mogućnost naplate potraživanja u trostrukomiznosu od utvrđene štete vodio ka manjem broju kršenja zakona.Međutim, praksa takvo stanovište nije statistički dokazala. Nadležnotijelo za konkurenciju u EU pokušalo je uvesti prevenciju ne putemkrivičnog gonjenja, već prijetnjom visokim novčanim kaznamakoje mogu ići i do 10% od ukupnog prometa involviranih kompanija.

21PREGLED

Page 21: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Međutim, ni takva politika nije dovela do znakovitog smanjenjaslučajeva kartela.

Unatoč tome što je pravnim poretkom kažnjavano neetičkoponašanje, činjenica je da i dalje postoji ozbiljna diskriminacija.U slučajevima gdje je stvaranje kartela bazirano na osnovu zakonaili odluka vlada članice kartela nisu tužene bez obzira na to jesu liti karteli procijenjeni kao neetički ili ne. Najbolji primjer je naftnikartel8 OPEC, koji narušava skoro sva konkurencijska pravila.To je sporazum o fiksiranju cijena, to je kartel o utvrđivanju kvota,on zloupotrebljava svoj dominantni položaj kao grupa sličnihpreduzeća koja djeluju u koordinaciji i on definitivno nanosi štetupotrošačima i poslovnoj zajednici širom svijeta9. On također kršii neke druge validne principe tržišnih ekonomija. Ali ovaj kartel suuspostavile vlade udruženih zemalja. Veoma je teško iznaći pozitivneargumente koji pružaju etički validne temelje za ovaj kartel. Niargument da se novac primljen putem kartela koristi za dobrobitgrađana iz zemalja članica kartela, kao ni argument da visokacijena daje poticaje za manje potrošnje dragocjenih izvora energije,nije validan.

Prihodi od kartela uglavnom su od koristi za manje grupevladajućih porodica brojnih OPEC-ovih zemalja na Bliskom istoku,a čini se da na ukupnu potrošnju nafte i plina nisu utjecale ninjihove cijene. Mora se dodati da su vlade u brojnim industrijali-ziranim zemljama, posebno u EU, preopteretile cijenu uvezene iprerađene nafte i gasa porezima koji su dva puta viši u odnosu nacijenu nafte proizvedene u okviru kartela. Da je OPEC-ov kartel

22 PREGLED

8 OPEC kartel se općenito definira kao međuvladina organizacija koja ima za ciljutjecati i održavati cijenu nafte putem kontrole proizvodnih nivoa kako bi se proizvodiliprihodi koji se dalje usmjeravaju ka ispunjavanju razvojnih potreba njegovih članova.

9 Poduzete su brojne analize kako bi se dokazali štetni utjecaji OPEC-a, a posebnosu u SAD-u uočljiva nastojanja članova Kongresa da se OPEC kartel stavi van zakona.Vidjeti, naprimjer, od 1. aprila 2004. uvođenje NOPEC-ove legislative (No Oil Producingand Exporting Cartel Act iz 2004) od senatora Patricka Leahyja i njegove dvostrukoorijentirane grupe senatora. U svom uvodnom govoru senator Leahy ističe: „Nema sumnjeda djelovanja OPEC-a predstavljaju ilegalnu shemu određivanja cijena koja bi kršilaameričko antimonopolsko pravo ako bi ovaj kartel bio grupa međunarodnih privatnihkompanija, a ne stranih vlada.“ Vidjeti izjavu senatora Patricka Leahyja o uvođenjuNOPEC-ovog dokumenta, četvrtak, 1. aprila 2004. godine.

Page 22: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

uspostavljen od privatnih preduzeća, ta preduzeća bi bila kažnjenanajvišim mogućim novčanim kaznama. A da su ta preduzeća jošostvarila profit na naftne i gasne proizvode u iznosu poreza koje suvlade ubrale na tim sirovinama preduzeća bi dodatno bila tuženana osnovu principa zloupotrebe dominantnog položaja (zloupotrebaeksploatacije). Znači li to da su karteli uspostavljeni od raznih vladamanje štetni ili, u smislu ove teme, više etički prihvatljivi jer sukreirani i provedeni od vlada? Odgovor na ovo kompleksno pitanjetek treba pronaći i na bazi njega učinkovito intervenirati na glo-balnom planu.

Zloupotreba dominantnog položaja na tržištu

U sferi primjene antimonopolskog prava, sudovi su se moraliodrediti prema dvama glavnim pitanjima koja se tiču etike: prvopitanje se tiče uspostavljanja i opravdanja monopola ili dominantnogpoložaja na tržištu, a drugo pitanje se odnosi na uvjete ili okolnostina osnovu kojih je došlo do zloupotrebe dominantnog položaja. Oprvom pitanju (uspostavljanje i opravdanje monopola ili domi-nantnog položaja) dosta se diskutiralo tokom 1960-ih i 1970-ih širomsvijeta. Činjenica da ekonomska moć može konačno prerasti upolitičku, zajedno s rizikom uništavanja ili barem narušavanjademokratije, pokazala se kao alarmirajuća za održanje demokratije.Posebno moć banaka, koja ne samo da rezultira iz vrijednosti novcanego i iz interesa kontrole drugih preduzeća, sada je predmetombeskonačnih rasprava, istraga, izvještaja i prijedloga s ciljem dase eliminira ili barem isključi ogromna moć banaka.

Sistemi kontrole spajanja kompanija širom svijeta posmatrajukoncentraciju ekonomske moći putem spajanja i kupovina kaostvarnu opasnost za adekvatno funkcioniranje tržišne konkurencijei stoga su zabranili koncentracije koje rezultiraju tržišnim udjelompreduzeća čak i ispod 15-20%. Samo pod utjecajem tzv. Čikaškeškole 1970-ih i 1980-ih u SAD-u ovaj stav se promijenio, tako štoje istican cilj antimonopolske politike da se osigura efikasnost idobrobit potrošača. Sam obim i moć nisu bili problem, već njihovazloupotreba. Stoga je novi stav bio da je funkcija institucija zazaštitu konkurencije uglavnom zaštita procesa konkurencije putem

23PREGLED

Page 23: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

zadržavanja otvorenosti tržišta. Ovaj cilj se morao osigurati zadrža-vanjem malih prepreka za ulazak novih konkurenata na tržište.Prema ovom stavu, čak i tržišni udjeli niži od 50% više ne pred-stavljaju opasnost za konkurenciju ili demokratiju ako su tržištaotvorena za nove konkurente10.

Negdje baš na razmeđu dvaju milenija je ponovno pokrenutadiskusija o prekomjernom ekonomskom utjecaju u pogledu brzograzvoja tzv. fondova za zaštitu od rizika (engl. hedge funds) kojiširom svijeta kontroliraju više od milion milijardi američkih dolara.Ovaj nedavni razvoj finansijskih institucija koje djeluju i „štite odrizika“ na svjetskim finansijskim tržištima postaje veoma rizičan,ali te institucije u isto vrijeme imaju šansu da postignu izvanredneprofite na uloženi kapital. Dnevni promet tih institucija ponekaddostiže 50% zajedničkog dnevnog prometa ostvarenog na berzamau New Yorku i Londonu. Samo u jesen 2006. godine grupacijaUS Funds Amaranth s ukupnom efektivom od devet milijardiameričkih dolara je za nekoliko dana izgubila skoro šest milijardidolara, pa može doći i do njihove likvidacije11. Sve su veće bojaznida gubici tih fondova mogu dovesti do svjetske finansijske krize.

S druge strane, zahtjevima za strožijom kontrolom suprot-stavljaju se mnogi zagovarači slobodnog tržišta. Naime, zasigurnopostoji etički problem gdje jedna grupa jako spekulativnih finan-sijskih institucija može biti u poziciji da manipulira tržištima iugrozi svjetski finansijski sistem. Do koje mjere treba dozvolitimogućnost zagarantiranog prava na „slobodu djelovanja na

24 PREGLED

10 Snažni kriticizam predstavnika Čikaške škole, kao što su Robert Bork i RichardPosner, a kasnije i Frank Easterbrook i Ernest Gellhorn, bio je reakcija na ekstremno strogoprovođenje pravila nadležnih organa i američkog Vrhovnog suda 1950-ih i 1960-ih.Brojne per se zabrane u provođenju antimonopolskog prava imale su pred sobom izazovei kreirale su prostor za širi pristup vladavine racionalnog stava od strane američkihsudova, posebno kada je riječ o vertikalnim ograničenjima (Richardo A. Posner: Anti-monopolsko pravo, Ekonomska perspektiva, The University of Chicago Press, Chicago,1976).

11 Međunarodna štampa je široko komentirala svaki korak silaznog trenda Amaranthfondova za zaštitu od rizika u septembru/oktobru 2006. godine. Analiza razloga kojimogu voditi ka takvim krizama, kao rezultat preagresivnog marketinga i nasrtljivihinvestitora (James J. Cramer: Nakon Amarantha, The New York Magazine, 9. oktobra2006).

Page 24: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

svjetskim tržištima“? Antimonopolski zakoni u SAD-u, kao i uEU i njenim zemljama članicama, jasno određuju da postizanjemonopolske pozicije na tržištu (kao rezultat uspješnog poslovanjai bez kršenja zakona) ne predstavlja narušavanje konkurencije.Ni dominacija ni monopolizacija tržišta sama po sebi nije opasna,samo je opasna njena zloupotreba. Stoga je diskusiju o etici iantimonopolizmu zanimljivo započeti pitanjem da li, naprimjer,postizanje monopola na važnom (svjetskom) tržištu putem uspješnogposlovanja i bez kršenja propisa o konkurenciji treba ipak pos-matrati kao etički problem zbog mogućnosti zloupotrebe moći?Čini se da i ovdje etički princip tokom vremena treba da teži prevlasti!

Važno pitanje u okviru ove teme tiče se odnosa zloupotrebei etike. Uglavnom postoje tri grupe potencijalnih slučajeva. Prvagrupa slučajeva odnosi se na neopravdano visoke cijene dominantnefirme na tržištu, što implicira eksploataciju potrošača, poslovnihpartnera, ili konkurenata; druga grupa odnosi se na neopravdanoniske cijene, tzv. predatorske cijene, koje imaju za cilj uništavanjekonkurenata putem ekstremno niskih cijena; treća grupa slučajevaodnosi se na sve vrste praksi koje imaju za cilj ometanje konkurenata.Razumije se, cilj ovog rada nije da opiše sve detalje različitih praksizloupotrebe i ekskluziviteta. Ali odnos između takvih zloupotrebai etičkih principa se može pojasniti kroz sljedeće prakse:

Prvo, započnimo s već spomenutim „predatorskim cijenama“.Konceptualno posmatrano, ideja strategije prodaje proizvoda iliusluga po niskim cijenama je eliminacija konkurenata koji finan-sijski nisu u poziciji da se natječu i stoga moraju da napuste tržište.Postizanje dominantnog položaja ili čak monopola na taj načinmože kasnije dovesti do povećanja cijena iznad konkurentnog nivoakako bi se nadoknadili gubici iz vremena kada su cijene bile niže,i na taj način se ostvaruje dodatni profit. S tačke gledišta etike, takvoponašanje može se klasificirati kao nepravično prema konkurentima,a naknadno podizanje cijena iznad konkurentnih nivoa može sesmatrati i kao eksploatacija potrošača. U pogledu zaštitne svrheantimonopolskih zakona takvo ponašanje zasigurno predstavljakršenje osnovnih principa konkurencije.

Međutim, posmatrajući s više pažnje takvo ponašanje, možese izvesti još jedan zaključak: tokom faze prodaje proizvoda i usluga

25PREGLED

Page 25: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

po nižim cijenama, potrošači zasigurno imaju koristi. Oni mogukupovati proizvode i usluge po cijenama čak nižim od proizvodnihcijena, što im omogućuje dodatnu dobrobit. Kasnije, međutim,kada cijene narastu iznad konkurentskog nivoa, nije jasno da li seone mogu i održati na tom nivou. Više je vjerovatno da će se konku-renti koji su ranije napustili tržište opet vratiti, osim ako ti uvjetinisu stvorili nepremostive barijere za ponovni ulazak konkurenatana tržište. Ako se konkurenti ponovno pojave, cijela strategijapredatorskih cijena propada budući da kompanija koja je inicijatorprocesa neće biti u mogućnosti nadoknaditi gubitke koje je ranijeimala. Stoga se ova strategija može klasificirati kao iracionalnai neprofitabilna. Jedini pobjednik je potrošač koji je imao prilikuda kupuje po cijeni nižoj od proizvodne cijene. Ovakvo stanovišteje u kontradikciji s procjenom o negativnoj vrijednosti koja je ranijenavedena u pogledu etike. Predatorske cijene su rezultat priličnonepromišljenih odluka u praksi poslovnog odlučivanja12.

Drugi indikativan primjer prakse zloupotrebe dominantnogpoložaja je strategija prodaje proizvoda po neopravdano visokimcijenama, gdje prodavač uživa monopolistički jako dominantanpoložaj na svom relevantnom tržištu. U većini zakona o konkurencijise precizno navode prekomjerno visoke cijene dominantnih firmikao zloupotreba iako u strogom smislu riječi zakoni o konkurencijinemaju funkciju zaštite potrošača, već zaštite konkurencije kaotržišne „institucije“. Pored činjenice da organi za zaštitu konkurencijeimaju teškoće pri rješavanju slučajeva u ovoj oblasti iz proceduralnihrazloga, etički argumenti koji stoje iza principa zabrane zloupotrebemogu biti proturječni.

Uzmimo, naprimjer, slučaj Chiquita Banana, gdje je Evropskakomisija otvorila slučaj zbog neopravdano visokih cijene banana

26 PREGLED

12 Postoji nekoliko različitih škola razmišljanja, posebna u Americi, kada je riječ otome kako se baviti strategijama predatorskog određivanja cijena. Prevladavajući trendje skepticizam. Američki Vrhovni sud u slučaju „Matsushita Electric Industrial Co. V.Zenith Radio Corp“ (1986) navodi da se ,,sheme predatorskog određivanja cijenarijetko isprobavaju, a da su još rjeđe uspješne“. Vezano za sažetak različitih školarazmišljanja i rezultata slučajeva s američkih sudova vidjeti Ernest Gellhom i WilliamKovacic: Antitrust Law and Economics in a Nutshell, West Publishing Co., St. Paul/Minn,

1994, str. 137 ff.

Page 26: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u nekim zemljama članicama. Firma Chiquita se držala određenestrategije da maksimalno uveća profit na osnovu ponašanja potrošačau različitim zemljama članicama EU. Kompanija je određivalarazličite cijene u ovisnosti o potražnji za bananama. Pitanje kojese postavlja je da li se radi o eksploataciji potrošača u slučajukada su oni plaćali višu cijenu u jednoj zemlji članici u odnosuna potrošače u nekoj drugoj zemlji članici?

Što se tiče firme Chiquita, maksimalno povećanje profita jekrajnji cilj kompanije u tržišnoj ekonomiji. Jesu li banane u konku-renciji s drugim voćem? Evropska komisija je odlučila da je toposebno tržište13, te da je firma Chiquita posebno prekršila član 82Osnivačkih sporazuma EZ zato što je u Roterdamu i Bremerhavenuisporučila banane sličnog kvaliteta s praktično identičnim troškovimaisporuke, a kasnije ih prodavala potrošačima iz različitih zemaljačlanica po različitim cijenama. Ali se također može reći da bananenisu posebno tržište u poređenju s drugim raspoloživim voćem, teda firma Chiquita nije postupala neetično prilikom primjene svojestrategije cijena u skladu s potražnjom na tržištu i preferencijamapotrošača.

Tehnički posmatrano, za Evropsku komisiju se postavilopitanje da li diskriminacija cijena predstavlja prepreku za slobodnokretanje roba, a takvo gledište je i prihvaćeno14. Na etičko pitanjeu ovom slučaju je još teže odgovoriti. Evropska komisija je donijelaodluku u sličnom slučaju, a odnosi se na kompaniju Microsoft.Naime, 24. marta 2004. godine Evropska komisija je usvojilaodluku o slučaju Microsoft i tako okončala svoju najdužu i naj-intenzivniju istragu u historiji. Jedna od dvije pritužbe odnosilase na povezivanje Microsoft Windows operativnog sistema sWindows Media Playerom (WMP) koji je multimedijalni programreprodukcije zvuka. Budući da svaki kupac Microsoft operativnog

27PREGLED

13 Evropski sud pravde je 1978. isključio iz relevantnog tržišta sve voće osim bananana temelju da je čak i u jeku sezone ostalog voća potražnja za bananama bila tek u malojmjeri pogođena.

14 Vezano za dublji komentar o različitim pitanjima koja su uključena u ovaj slučaj,vidjeti Bellamy&Child: European Law of Competition, V izd., priredili P. M. Roth,Sweet & Maxwell, London, 2001, stavovi 9-032 ff.

Page 27: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

sistema automatski za tu cijenu dobija multimedijalni player,konkurenti u branši multimedijalnih playera su diskriminirani isamim tim gube svrhu da razvijaju nove tehnologije u ovojoblasti. Iz tog razloga je Evropska komisija naložila Microsoftuda „...u roku od 90 dana ponudi proizvođačima PC-a verziju svogWindows operativnog sistema bez Windows Media Playera“.Ukupna kazna koju je Microsoft trebao platiti (koja je takođeruključivala druga kršenja člana 82 Osnivačkih sporazuma) bila jeblizu 500 miliona eura.

Sa stanovišta etike, u ovoj raspravi treba uzeti u obzir sljedeće:kompanija Microsoft tvrdi da su programi za prikazivanje filmovai muzike (WMP) besplatni za potrošače, a kupovina multimedijalnogplayera koji je sastavni dio operativnog sistema je vrlo povoljnaza potrošače. Ovaj stav su potvrdila istraživanja javnog mnijenjapotrošača. Evropska komisija koristi argument da automatskaponuda multimedijalnog playera prilikom kupovine Windowsoperativnog sistema eliminira konkurente koji nude samo multi-medijalni player i, pored toga, onemogućava istraživanje i razvojnovih tehnologija za media-player budući da ne postoji profitabilnabudućnost za konkurente. Kao u slučaju s bananama, odgovor uokviru etičkog stava je teško dati, u ovisnosti o tački gledištauključenih strana u ovom konfliktnom odnosu.

Umjesto zaključka: Neki aspekti antimonopolskog pravai etike u Bosni i Hercegovini

Kao što je poznato, Bosna i Hercegovina ima trenutno inten-zivan proces nastajanja tržišne ekonomije, sa Zakonom o konku-renciji, koji je stupio na snagu u julu 2005. godine. Broj slučajevao kojima je odlučivalo Konkurencijsko vijeće BiH je još uvijekmali, a javna svijest o značaju i važnosti Zakona o konkurencijiu BiH se sporo razvija. Stoga sezapravo etički problemi još uvijeknisu ni pojavili u primjeni Zakona o konkurenciji u BiH. Tek unajnovije vrijeme naziru se tek poneki obrisi eventualnih problemau ovoj domeni.

Ali, može se navesti jedna oblast gdje postoji potencijalnisukob s etičkim principima. To je oblast državnih monopola. Kao

28 PREGLED

Page 28: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i u mnogim drugim zemljama u tranziciji, BiH još uvijek ima državnemonopole u oblastima kao što su tzv. prirodni monopoli, gdje jeu tradicionalnom pogledu jedna kompanija na tržištu najjeftinijaalternativa u pogledu troškova proizvodnje i distribucije, kao štoje električna energija, plin, ili usluge telekomunikacije, željezničkogi avionskog saobraćaja. Međutim, za mnoge od ovih „prirodnihmonopola“ danas ne postoji opravdanje za postojanje, a činjenicaje da su u većini industrijaliziranih zemalja proizvodnja i distribucijaelektrične energije, plina, te usluge telekomunikacije u privatnimrukama.

Takav jedan tipičan primjer je „BH Telecom“, jedan od državnihmonopola na tržištu telekomunikacija sa izuzetno visokim cijenama,posebno za međunarodne pozive, u poređenju sa cijenama uzemljama članicama EU gdje postoji puna konkurencija. Štetnoje po korisnike telekom usluga što ne postoji antimonopolističkakontrola politike cijena ove telekom kompanije koja bi bila podkontrolom nekog drugog državnog tijela za nadzor. Dok su takvecijene nezamislive u zemljama koje primjenjuju principe konku-rencije kod telekom kompanija, u BiH se i dalje slijede drugepolitičke namjere s ovim strukturama prekomjernih cijena. Oprav-dano je postaviti pitanje: Je li ovakva politika nepravična? Je lineetična? Treba li je prihvatiti s obzirom na to da se ne radi oprivatnoj kompaniji koja je pod pritiskom konkurencije, već jeriječ o državnom monopolu koji je uspostavio monopolističke cijene?Ova pitanja također zahtijevaju dodatne analize, što bi u ovomradu bilo izvan granica optimalnog prostora za eksplikaciju.

29PREGLED

Page 29: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Literatura

A. Schleifer, „Carnegie Endowment for International Peace“,Radni list br. 51, januar 2004.

M. Bašić i E. Vilogorac, Osnove ekonomije, Ekonomski fakultet,Sarajevo, 2008.

M. Bašić, Ekonomija BiH, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2005.Bellamy&Child, European Law of Comp etition, Peto izdanje,

priredili P. M. Roth, Sweet & Maxwell, London, 2001.E. Gellhorn and William Kovacic, Antitrust Law and Economics

in a Nutshell, West Publishing Co., St. Paul/Minn, 1994.„EU Faces Double Court Threat on Shoe Tariffs“, Financial

Times, 6. oktobra 2006. J. J. Cramer, „Nakon Amarantha“, The New York Magazine,

9. oktobra 2006. R. A. Posnera: Antimonopolističko pravo, Ekonomska pers-

pektiva, The University of Chicago Press, Chicago, 1976.No Oil Producing and Exporting Cartel Act iz 2004.Saopćenje Evropske komisije od 24. marta 2004. (Referenca

JP/04/382)The New Webster Encyclopedic Dictionary of the English

Language, Chicago, 1980.„Vietnam’s Footwear Industry Workers Face Loss of Jobs“,

Financial Times, 9. oktobra 2006.William E. Kovacic, Carl Shapiro, Antitrust Policy: ,,A

Century of Economic and Legal Thinking“, Journal of EconomicPerspectives, Vol. 14, br. 1, Zima 2000.

Sudski slučaj: United Brands v. Commission (1978).M. Simić, Poslovno pravo I i II, Ekonomski fakultet, Sarajevo,

2004.Internet

30 PREGLED

Page 30: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

31PREGLED

Page 31: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 32: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 342.22 (497.6)

Slađan Ajvaz

PROBLEM SUVERENOSTI I SUVERENITETA U BOSNI I HERCEGOVINI

- Državni (dis)kontinuitet Bosne i Hercegovine -

THE PROBLEM OF SOVEREIGNTYIN BOSNIA AND HERZEGOVINA

- State (dis)continuity of Bosnia and Herzegovina -

Sažetak

Problem suverenosti i suvereniteta u Bosni i Hercegovini jeposmatran iz aspekta državnog (dis)kontinuiteta, imajući pritom uvidu da kontinuitet podrazumijeva identitet države u dva različitavremenska trenutka. On je posebno posmatran iz aspekta spoljašnjegi unutrašnjeg kontinuiteta, uzimajući u obzir konstitutivne elementedržave koji čine “njeno biće”. Analizirajući unutrašnji kontinuitet,konstatovano je da identitet pravnog poretka nije postojao jer jemonopol prinude izgubljen s nestankom srednjovjekovne bosanskedržave. Analizirana je državna egzistencija Bosne i Hercegovinekroz različite vremenske periode, da bi posebno bili obrađenipozicija i status BiH kao samostalne suverene države.

Ključne riječi: suverenitet, identitet države, državni (dis)konti-nuitet, disolucija, Dejtonski ustav

Summary

The problem of sovereignty in B&H is observed from theaspect of (dis)continuity of the state, keeping in mind that continuityincludes the identity of the state in two different moments. It isespecially observed from the aspect of external and internal

33PREGLED

Page 33: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

continuity, taking into account constitutive elements of the statewhich comprise “its being”. Analysis of the internal continuity hasshown that the identity of legal order never existed; the power ofcompulsion was lost with the disappearance of the Bosnian medievalstate. State existence of B&H has been analyzed through differentperiods. Special attention has been devoted to the position andstatus of B&H as an independent sovereign state.

Key words: sovereignty, identity of the state, state (dis)continuity,dissolution, the Dayton Constitution

Srednjovjekovna bosanska država

Balkan kao geopolitički prostor ima svoju istoriju ispunjenubrojnim političkim previranjima, demografskim i etičkim promje-nama. Najstarija istorija Balkana pamti vremena Tračana, Ilira,Grka i drugih naroda. Vrijeme trećeg vijeka p.n.e. je vrijeme rimskihosvajanja Balkana. Tek s velikom seobom naroda od polovine IVdo sredine VII vijeka na balkanske prostore dolaze Stari Sloveni.Pokrenuti velikim seobama naroda krajem petog vijeka, oni dolazena ove prostore i tu se nastanjuju. Južni Sloveni, kao zemljoradničkinarod, došli su i na prostore Bosne. Tokom VI i VII vijeka odvijase proces imovinske i društvene diferencijacije i raslojavanja oveslovenske mase koja živi u rodovsko-plemenskoj zajednici.

Prve države Južnih Slovena imale su ranofeudalni odnosno feu-dalni karakter, koji je bio rezultat istorijskog procesa. Život tihdoseljenika – Južnih Slovena, uglavnom se odvijao između dvijunajjačih evropskih sila toga doba – Vizantije i Franačke države. Prvejužnoslavenske države bile su Karantanija i Bugarska, koje nastajuu VII vijeku, a nakon toga u IX vijeku nastaju druge južnoslovenskezemlje. Među njima je bila i zemlja Bosna, koja se dobrim dijelomrazvijala pod uticajem Italije i Srednje Evrope.

Bosna zauzima središnji dio južnoslovenskih zemalja. Istorijagovori o njenom kontinuitetu, kako teritorije tako i imena. Ime Bosnaje vjerovatno ostalo od nekog starijeg i stranog naroda, koji je vjero-vatno tu živio prije dolaska Slovena. Prvi pouzdani izvori o Bosnii nastanku bosanske ranofeudalne države vezani su za X vijek Vizan-

34 PREGLED

Page 34: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

tijski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu „De administrandoimperio“ govori o maloj zemlji Bosni (horion Bosna). Procesi raslo-javanja i razgradnje rodovsko-plemenskog društva nisu mimoišlini Bosnu, tako da se već krajem XI vijeka stvara bosanska državakoju „pop Dukljanin u svojoj hronici navodi ravnopravno sa Raš-kom i Hrvatskom“.1

Društveni odnosi koji se razvijaju u Bosni u vremenu od XIIdo XV vijeka po svim svojim elementima imaju feudalni karakter.Feudalno uređenje koje se razvija u Bosni ima svojih osobenosti.Osobenost se ogleda „u nepostojanju crkvene vlasti i crkvenih vlaste-linstava, a na drugoj strani posebnom položaju svjetovne vlastelei njenim izuzetno širokim pravima u odnosu na centralnu vlast“.2

Vazalni sistem u Bosni je nešto drugačiji nego u drugim feudalnimdržavama. U Bosni je samo krupna vlastela bila direktno vezanaza vladara, a u hijerarhijskom sistemu feudalnih vazalnih odnosavažilo je pravilo „vazal mog vazala nije moj vazal“. To je objektivnodovodilo do toga da centralna vlast nije imala moć kao u drugimfeudalnim državama, što je dovodilo do feudalne anarhije, koja jecentralnu vlast dovodila u pitanje, i na kraju dovela do propasti države.

Srednjovjekovna bosanska država bila je staleška monarhijau kojoj je vlast vladara bila ograničena vlašću krupnih feudalaca.Zavisnost vladara od volje krupne vlastele dovodila je do toga daje vladar u velikoj mjeri zavisio „od staleškog, odnosno feudalnogsabora“. Poseban organ u srednjovjekovnoj Bosni je bio državnisabor, koji se još naziva i „stanak“ ili „rusak bosanski“. Iz djelokrugasabora vidi se da on raspravlja o najvažnijim pitanjima kako unut-rašnje tako i spoljne politike. Sabor je posebno razmatrao „1. pitanjeizbora i krunisanja vladara; 2. darivanje i oduzimanje baština; 3.otuđivanje državne teritorije; i 4. određivanje spoljne politike“.3

Posebna specifičnost djelokruga sabora jeste da su vladari „dolazilii ostajali na prijestolju po želji i volji krupne vlastele, pa je o tomelogično zaključivao sabor“.4

35PREGLED

1 M. Imamović, Istorija države i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo,2003, str. 65.

2 Op. cit., str. 82.3 Op. cit., str. 101.4 Op. cit., str. 101.

Page 35: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Vlast bosanskih vladara nije bila ograničena samo vlašću krupnevlastele. Daleko značajniji moment o kojem se mora voditi računakada se govori o srednjovjekovnoj Bosni je uticaj koji imaju pri-brežne države. Bosna se dugo suprotstavljala moćnim susjedimai žilavo pokušavala da ostvari političku samostalnost. Po riječimaFranje Račkog, najveći protivnik njene samostalnosti je bilaUgarska, „čiji su vladari ... smatrali Bosnu ‘podnožjem ugarskedržave‘“.5 Po ovom autoru položaj Bosne u srednjem vijeku bioje krajnje nestabilan, „kraća razdoblja relativne samostalnostismjenjivali su periodi zavisnosti i vazalnog odnosa, prvenstvenoprema Ugarskoj, a u završnim decenijama i prema Ugarskoj i premaTurskoj“.6 Mišljenje Vladimira Čorovića proizašlo je iz analizekonfliktnih vjerskih odnosa koji su destabilizovali Bosnu i umanjilinjenu mogućnost otpora ugarskim pretenzijama. On smatra da jesrednjovjekovna Bosna „živela pretežno kao geografska jedinica“koja povremeno pripada srpskoj i hrvatskoj državi, ali „nije htelada uđe u trajni sastav ni jedne ni druge“.7 Slično, ako ne i identičnomišljenje, zastupa i prof. Sima Ćirković, koji smatra da se srednjo-vjekovna Bosna „u dužem razvoju nalazila u sastavu, odnosno podokriljem Srbije i Hrvatske, a pretežno u vazalnom odnosu premaUgarskoj“.8 Profesorica Nada Klaić smatra da je „srednjevjekovnabosanska država ... među svojim susjedima najstarija“, da je „u Bosnistvorena politička vlast prije hrvatske i srpske“, i da „ugarskivladari sve do Tvrtkovog bijega na Ludikov dvor nisu imali niti sumogli imati bilo kakvo istorijsko pravo na Bosnu“.9 Ova autoricaje u daljem ocjenjivanju samostalnosti bosanske države otvorilapitanje „šta je uopće ... država u srednjem vijeku“, to jest šta značipojam „državne samostalnosti“ u srednjem vijeku u odnosu prema

36 PREGLED

5 Vjekoslav Kljajić, Povijest Bosne, Zagreb, 1882, str. 17-25, cit. pr. EnveruRedžiću, Istorijski pogled na vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Herce-govini, Sarajevo, 1993, str. 10.

6 Op. cit., str. 10.7 Op. cit., str. 10.8 Sima Ćirković, Istorija srednjevekovne bosanske države, Beograd, 1964,

str. 15, cit. pr. E. Redžić, op. cit., str. 10.9 Nada Kljajić, Srednjevjekovna Bosna, Zagreb, 1989, str. 332, cit. pr. E.

Redžić, op. cit., str. 11.

Page 36: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

modernoj istoriji. U tom kontekstu ova autorica „osporava nesamo ‘historijsko pravo’ Ugarske na Bosnu, već i ‘formule’ i ‘kons-trukcije’ nacionalne srpske i hrvatske istoriografije o pripadnostiBosne srednjevjekovnoj srpskoj, odnosno hrvatskoj državi“.10

Feudalna anarhija, koja je bila konstanta bosanske države, nakraju je najvećim dijelom dovela do propasti države. Pod uticajemturskih prodiranja taj proces je bio ubrzan. Polovinom XV vijekaBosna je ušla u završnu fazu svoje srednjovjekovne državne egzi-stencije. Ruši se bosansko kraljevstvo i u njemu velikaška „država“.

Bosna i Hercegovina pod osmanskom vlašću

Bosanska država 1463. godine gubi svoju državnost i prestajeda postoji kao država. Centralna vlast u Osmanskom carstvu je bilavlast sultana, koji je bio centralni organ, i koji je, kao car, biopoglavar države. Drugi organi: carinski divan, dvorski aparat, ilivlada, bili su podređeni sultanu. Neograničena sultanova vlast jeproizlazila iz činjenice da je sultan smatran vlasnikom cjelokupnedržavne teritorije (erazi miri).

Poslije nestanka bosanske države, u njenim centralnim i jugo-istočnim dijelovima je formiran Bosanski sandžak, da bi završetkomratnih operacija 1592. godine bio zaokružen teritorij Bosanskogejaleta. Ovaj teritorij je bio veći od teritorija kojim je vladao kraljTvrtko I.

Timarski sistem, koji karakteriše osmansku državu, primje-njivao se i u Bosni. Uspon Osmanskog carstva je vezan za ovajtimarski sistem. U vrijeme opadanja moći Carstva razvio se i drugisistem, koji je bio adekvatniji društveno-ekonomskim uslovimaCarstva, i taj se sistem naziva čitlučki sistem. Promjene do kojih jedošlo u vremenskom kontinuitetu dovele su Carstvo na rub pro-pasti. Politički procesi koji su pred kraj postojanja Osmanskogcarstva ubrzani bili su posljedica kako unutrašnjih slabosti tako imiješanja velikih sila. Opšta kriza Carstva, koja se u istoriografijiobilježava terminom „istočno pitanje“ (res orientalis), označava

37PREGLED

10 Enver Redžić, Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosnii Hercegovini, Sarajevo, 1993, str. 11.

Page 37: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

problem osmanskog političkog nasljedstva. Istočno pitanje je pitanjeopstanka Osmanske carevine u Evropi.

Politički procesi koji se dešavaju na prostoru Bosne i Herce-govine, kao i u Carstvu u cjelini, dali su za pravo onim vladajućimkrugovima koji su smatrali da je potrebno izvršiti radikalne promjenekako bi se državna struktura reformisala i produžila svoj vijek trajanja.Carstvu je bilo potrebno da obezbijedi novi legitimitet centralnojvlasti više prema vani, to jest međunarodnoj sceni, nego premaunutra. To je učinjeno mnogim reformama, a posebno donošenjemUstava 1876. godine. Ustav je inicirao mnoge reforme, kao što jeformiranje parlamenta i moderne administracije. U odnosu na pitanjesuvereniteta ovaj ustav je kao vladajuću dinastiju naznačio „kućuOsmana“, koja je istovremeno „zaštitnik muslimanske vjere“, a„suveren padišah svih Osmanlija“. Nažalost, reforme koje su pro-vođene, u skladu sa ovim ustavom, prekinute su. Sultan je 1878.godine raspustio parlament i suspendovao Ustav, i time je okončanaera „tanzimata i reformi u Osmanskom carstvu“.

Nemiri koji su izbili u istočnoj Hercegovini i Bosanskoj krajini1875. godine od strane evropskih sila, prevashodno Austro-Ugarske,„postavili su pitanje političke sudbine Bosne i Hercegovine“. Austro-Ugarska je iskoristila političku situaciju, pa je „naglašavala dacentralna vlast u Istanbulu nije u stanju pobrinuti se za red i zakoni provođenje reformi u BiH, čija unutrašnja nestabilnost direktnougrožava opću evropsku sigurnost. Ova trajna prijetnja evropskommiru može se ukloniti jedino ako se uprava nad BiH povjeri nekojneutralnoj sili koja će provesti potrebne reforme i osigurati javnired i poredak“.11 Ta neutralna sila je pronađena na Berlinskomkongresu u liku Austro-Ugarske, koja je dobila mandat da zapo-sjedne Bosnu i Hercegovinu i njom upravlja sa obrazloženjem dase ta okupacija dozvoljava iz razloga da se „uspostavi red i mirna ovom području Evrope“.12

38 PREGLED

11 Mustafa Imamović, Politički identitet Bosne i Hercegovine i njene granice,Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LVI, 2003.

12 Dženana Čaušević, Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sara-jevo, 2005, str. 195.

Page 38: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave

Odlukom Berlinskog kongresa Austro-Ugarska je dobila mandatda zaposjedne Bosnu i Hercegovinu i da njom upravlja, mada jezemlja „formalno-pravno ostala pod sultanovim suverenitetom“.

Austrougarska okupacija, kako to kaže prof. Mustafa Imamović,„promijenila je međunarodni položaj Bosne i Hercegovine, a vre-menom i njen kulturno-politički identitet. Od zemlje na krajnjojzapadnoj granici Osmanskog carstva s Evropom Bosna vremenompostaje isturena evropska zemlja prema jugoistoku i općenitoOrijentu. Ovom je činjenicom u novim okolnostima učvršćen teritori-jalni i politički, odnosno državno-pravni identitet BiH“.13 Iako jeAustro-Ugarska od trenutka okupacije formalnopravno prividnočinila sve da „ne dovodi u pitanje ‘suverena prava’ Sultana“, ona je„objektivno sve činila da u državi uvede pravni poredak Austro-Ugarske“.

Ustavni poredak Otomanske imperije će biti grubo narušenZakonom o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, kojim je otpočeoproces izmjene pravnog poretka u skladu s principima Austro-Ugarske, a posebno donošenjem Odbrambenog zakona za Bosnui Hercegovinu, „kojim je bosansko-hercegovačko stanovništvo obuh-vaćeno redovnom vojnom obavezom“14 i kojim je Austro-Ugarskadirektno pokazala svoju suverenu vlast.

Aneksija, koja je proglašena 1908. godine Carskom prokla-macijom sa obrazloženjem da je „došlo vrijeme da stanovnici obijuzemalja ukažu nov dokaz Naše vjere u njihovu političku zrelost.Da bismo Bosnu i Hercegovinu digli na viši stepen političkog života,odlučili smo se podijeliti objema zemljama konstitucionalneustanove – koje će odgovarati njihovim prilikama i zajedničkiminteresima – i stvoriti na taj način zakonsku podlogu za predstav-ništvo njihovih želja i koristi“,15 a „držeći na pameti one veze koje

39PREGLED

13 Mustafa Imamović, Politički identitet Bosne i Hercegovine i njene granice,Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, knjiga XLVI, Sarajevo, 2004, str. 287.

14 Mustafa Imamović, Istorija države i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo,2003, str. 221.

15 Dženana Čaušević, Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sara-jevo, 2005, str. 222.

Page 39: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

su u starijim vremenima postojale između našijeh predaka naugarskom prijestolju, i ovijeh zemalja, protežemo mi pravo našesuverenosti na Bosnu i Hercegovinu i hoćemo da se i na ovezemlje primjenjuje red nasljedstva, koji vrijedi za našu kuću“.Ovom proklamacijom je ukinut osmanski suverenitet nad Bosnomi Hercegovinom a uveden suverenitet Habsburške monarhije.

Bosna i Hercegovina je za sve vrijeme austrougarske upraveostala „netaknuta i nepovrijeđena“, njen teritorijalni integritet nijedoveden u pitanje. Ustavom iz 1910. godine Bosna i Hercegovina jedefinisana kao „jedinstveno zasebno upravno područje“, i dobilastatus corpus separatuma. Ustavni poredak zemlje regulisan je saviše zakona, koji se zasnivaju na ideji takozvane piramidalneustavnosti i koji „prvobitna minimalna ustavna prava“ vremenomširi jer ih ne može odmah dati zbog „navodne kulturne zaostalostinaroda BiH“.

Takav položaj Bosne i Hercegovine je od nje napravio „trećezasebno tijelo“ Habsburške monarhije, ali sa stanovišta „unutrašnjegpravnog poretka“ nije dobila istu poziciju kao druge dvije zemlje.Iako je „Bosna i Hercegovina prema Zemaljskom Ustavu (štatut) bilatreća država unutar Monarhije, pošto se njen pravni sistem razli-kovao i od austrijskog i od ugarskog pravnog poretka, stanovnici BiHnisu pravno bili ni austrijski, niti ugarski državljani, nego ‘bosansko-hercegovački zemaljski pripadnici’“.16

Tokom četrdeset godina upravljanja Bosnom i HercegovinomHabsburška monarhija je izgradila značajne institucije u oblastidruštvenog i političkog života. U političkom smislu, Ustav koji jeBosni i Hercegovini darovan bio je izuzetan doprinos ideji bosansko-hercegovačke državnosti. Ustav, kao „glavni faktor autonomnogpolitičkog života“, konstituisao je sve druge državnopravne insti-tucije: sabor, zemaljski savjet i kotarska vijeća. Na taj način je Bosnai Hercegovina u „upravno-političkom pogledu institucionalno potpunoizgrađena i uređena zemlja“17, i kao takva će ući u svjetski rat.

40 PREGLED

16 Mustafa Imamović, Politički identitet Bosne i Hercegovine i njene granice,Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, knjiga XLVI, Sarajevo, 2004, str. 287.

17 Op. cit., str. 288.

Page 40: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosna i Hercegovina u Kraljevini SHS i Jugoslaviji

Politički procesi koji se odvijaju na prostorima južnoslo-venskih pokrajina Habsburške monarhije doveli su do njihovogosamostaljivanja od Austro-Ugarske. U tom vremenu revolucionarnihdogađanja i raspadanja Habsburške monarhije dolazi do osnivanja„narodnih vijeća“. Iz tih narodnih vijeća konstituiše se Narodnovijeće Slovenaca, Hrvata i Srba (u koji je ušla i Bosna i Hercegovina),kao centralni organ i političko predstavništvo južnoslovenskih narodakoje je proglasilo otcjepljenje od Austro-Ugarske.

Delegacija Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba je prvogdecembra 1918. godine (iako je imala i druge prijedloge) uputilaregentu Adresu. Regent, koji je nastupao u ime Kraljevine Srbije,prihvatio je tu Adresu i proglasio ujedinjenje Države SHS i KraljevineSrbije. Ovaj čin se naziva Prvodecembarskim aktom i od tog mo-menta možemo govoriti o ustavnom razvoju monarhije.

Ustavni razvoj monarhije se može posmatrati kroz tri perioda:predustavni period; period Vidovdanskog ustava; i period monarho-fašističke diktature.

Vrijeme predustavnog uređenja države određeno je Prvodecem-barskim aktom, odnosno proglasom ujedinjenja i aktivnostima naizboru Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Dominantno pitanje političkog života predustavnog perioda jebilo pitanje unutrašnjeg državnog uređenja. Političke koncepcijei opcije koje su iznošene i predlagane uglavnom su se kretale ulepezi unitarizma i državnog centralizma pa do ideja federalizmai konfederalizma.

Vidovdanski ustav (1921) zasnivao se na konceptu da je država„ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija“ (član 1 Vidov-danskog ustava). Mada je država definisana kao parlamentarnamonarhija u kojoj je monarh bio „drugi ustavni faktor“, parla-mentarizam je doveden u pitanje jer je monarh objedinio funkcijušefa države i vrhovnog državnog organa. Parlamentarna monarhijaje na taj način pretvorena u neograničenu monarhiju.

Ovim ustavom su ozakonjeni: (1) nacionalni unitarizam; (2)državni centralizam; (3) monarhijski oblik vladavine; (4) ograničeniparlamentarizam; (5) privatno-vlasnički (buržoaski) ekonomski

41PREGLED

Page 41: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

poredak.18 Iz ovih principa, koji su ustavom ozakonjeni, moguse vidjeti sva ograničenja te države.

Pitanje Bosne i Hercegovine kao jedne od zemalja u sastavuKraljevine regulisano je članom 135 Vidovdanskog ustava. Po ovojustavnoj odredbi Bosna i Hercegovina „ostaje u svojim sadašnjimgranicama“, a postojeći okruzi u njoj „važe za oblasti“. Ovim članomse garantuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i ona činiposeban državnopravni teritorij. Iako je član 135 „bio rezultatpolitičke nagodbe JMO-a i radikalsko-demokratske vlade okoizglasavanja Ustava, on je izražavao činjenicu da je još od ranogsrednjeg vijeka postojao državno-pravni, odnosno političko-teritorijalni kontinuitet Bosne i Hercegovine“.19 On je također zaduže vrijeme obezbijedio državnost i autonomnost Bosne iHercegovine u novoformiranoj državi.

Monarhofašističkom diktaturom (1929-1931) ukinuta jeparlamentarna odnosno kvazi-parlamentarna monarhija i uvedenadirektna vlast monarha. Diktatura je izražavala neprikosnovenukraljevu volju i zatiranje svih demokratskih prava. Diktatura će bitiokončana pod pritiskom evropske i domaće javnosti. Donošenjemustava 1931. godine, koji je poznat kao Oktroirani ustav (septem-barski ustav), okončan je direktni monarhijski apsolutizam. Ustavje formalno okončao diktaturu a da nije riješio nijedno suštinskopitanje države. Ustav je odredio da je „kraljeva ličnost neprikosno-vena“ i da vlada „stoji neposredno pod kraljem“, a u ustav suugrađena sva rješenja koja su prisutna kod svih monarhija. Nataj način ustav je samo ozakonio kraljev apsolutizam, koji je bio„prekriven formalnom ustavnošću“. Kralj je objedinjavao funkcijušefa države i vrhovnog državnog organa, i u odnosu na pitanjesuvereniteta u državi ništa nije promijenjeno.

Ovim ustavom Bosna i Hercegovina je bila podijeljena načetiri banovine, te su na taj način njen istorijski kontinuitet iteritorijalna cjelokupnost i u političkom i u administrativnom

42 PREGLED

18 Mustafa Imamović, Istorija države i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo,

2003, str. 295.19 Mustafa Imamović, Politički identitet Bosne i Hercegovine i njene granice,

Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, broj XLVI, 2003, str. 288.

Page 42: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

smislu dovedeni u pitanje. To se desilo prvi put u istoriji Bosne iHercegovine – da izgubi svoj teritorijalni integritet, a na svojevrstannačin i svoje ime.

Bosna i Hercegovina u NOR-u i obnovi Jugoslavije

Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije Bosna i Hercegovina senašla u novoj političko-pravnoj situaciji. Okupacione sile Njemačkai Italija dozvolile su formiranje Nezavisne države Hrvatske, u čijisastav ulazi Bosna i Hercegovina.

Politička situacija u kojoj su se našli narodi Jugoslavije dovelaje do Narodnooslobodilačke borbe (NOB) i narodnooslobodilačkihpokreta (NOP). Bosna i Hercegovina, kao središnja južnoslovenskazemlja, u Narodnooslobodilačkoj borbi je podnijela najveći teretratnih dejstava. Bila je centar političkog života NOP-a. Iz NOB-ai NOP-a se stvaraju pretpostavke za formiranje organa nove vlasti.Ti organi se prvo formiraju kao lokalni organi nove vlasti, da bi pro-tekom vremena i sa razvojem političke borbe došlo do formiranjacentralnih političkih organa nove vlasti. Taj proces je bio kontinuirani odvijao se u svim dijelovima zemlje.

Formiranje Prvog zasjedanja AVNOJ-a je „ukazivalo načinjenicu da u zemlji postoji jedna potencijalna državna organizacija,kojoj je još jedino nedostajao centralni narodnooslobodilačkiodbor kao najviše izvršno tijelo“.20 AVNOJ se konstituiše kao opštenacionalno i opšte političko predstavništvo NOP-a.

Mada AVNOJ nije bio obrazovan kao najviši organ državnevlasti, njegov Izvršni odbor je bio organizovan na tom principu, štose može vidjeti kako iz zadataka koji su pred Izvršni odbor postavljenitako i iz same organizacione strukture. U toku druge polovine 1943.godine stvaraju se pretpostavke da se na nivou budućih federalnihjedinica konstituišu centralni organi vlasti. Formiranjem zemaljskihantifašističkih vijeća u pojedinim dijelovima buduće države ot-počela je posljednja faza realizacije jednog od osnovnih ciljevaNOP-a. Odlukama najviših organa buduće jugoslovenske države

43PREGLED

20 Mustafa Imamović, Istorija države i prava Bosne i Hercegovine, Sara-jevo, 2003, str. 353.

Page 43: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

formiraju se glavni štabovi NOO-a u svim budućim jugoslovenskimfederalnim jedinicama. Tako je formiran Glavni štab NOO-a Bosnei Hercegovine, koji je doveo do osnivanja ZAVNOBiH-a. Osnivačkozasjedanje ZAVNOBiH-a održano je 25. i 26. novembra 1943. godineu Mrkonjić-Gradu. Vijeće je usvojilo Rezoluciju ZAVNOBiH-ai Proglas narodima Bosne i Hercegovine. Ovim dokumentima jeizražena želja da „narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednicisa drugim narodima Jugoslavije novu federaciju Jugoslavijuslobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena punaravnopravnost svim njenim narodima“,21 a Bosna i Hercegovina jedefinisana kao zemlja koja nije „ni srpska, ni hrvatska, ni musli-manska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“.22

Konstituisanje zemaljskih antifašističkih vijeća bila je jednaod etapa u razvoju Narodnooslobodilačkog rata. Nova faza revo-lucionarnih promjena otvara proces konstituisanja i utemeljenjacentralnih organa kao stalnih organa nove vlasti, do čega će doći naDrugom zasjedanju AVNOJ-a.

Drugim zasjedanjem AVNOJ-a udareni su formalnopravnitemelji unutrašnjeg uređenja Jugoslavije i dovršava se državnopravnazgrada Jugoslavije federativnog oblika. Deklaracija Drugog za-sjedanja AVNOJ-a prekinula je unutrašnji kontinuitet sa staromJugoslavijom i postavila osnove na kojima će se izgraditi novanarodna država. Pravni akti koji predstavljaju temelj buduće državesu: prvo, Odluka o vrhovnom zakonodavnom i izvršnom narodnompredstavničkom tijelu Jugoslavije, ili, kraće, Odluka o proglašenjuAVNOJ-a za najviši organ vlasti u Jugoslaviji; drugo, Odluka ooduzimanja prava zakonite vlade tzv. jugoslovenskoj vladi uinostranstvu i o zabrani povratka u zemlju Kralja; treće, Odlukao izgradnji Jugoslavije na federativnom principu.

Ove odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a imale su konstitutivnikarakter i predstavljaju privremeni ustav zemlje. Postavljena suosnovna ustavna načela uređenja države i formirani njeni najvišiorgani.

44 PREGLED

21 Dženana Čaušević, Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sara-jevo, 2005, str. 425.

22 Op. cit., str. 426.

Page 44: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

AVNOJ, koji je postao vrhovni organ državne vlasti, u ratnimprilikama nije bio u mogućnosti da se kontinuirano sastaje, pa jeu ime njega odluke donosilo Predsjedništvo AVNOJ-a i Nacionalnikomitet.

Na osnovu odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a posebno trećeodluke – Odluke o federativnom uređenju – održavaju se zemaljskaantifašistička vijeća i donose odluke o organizaciji federalnihjedinica. Tako je 1944. godine u Sanskom Mostu održano i Drugozasjedanje ZAVNOBiH-a. Na ovom zasjedanju donesene su odlukekojim su udareni osnovi državnosti Bosne i Hercegovine. Političkiidentitet Bosne i Hercegovine se suštinski određuje odlukamaDrugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Najvažnije odluke ovog zasje-danja su: „Odluka o konstituisanju ZAVNO-BiH-a u najviše zakono-davno i izvršno tijelo federalne Bosne i Hercegovine, i Deklaracijao pravima građana Bosne i Hercegovine“.23 Ove odluke imajuustavnopravni značaj jer se njima postavljaju načela državneorganizacije Bosne i Hercegovine i ona se postulira kao jedna odfederalnih jedinica buduće federativne Jugoslavije kao složenedržave. „Ove odluke, kojima je BiH konstituirana kao građanskadržava, predstavljale su politički rezime njenog hiljadugodišnjeghistorijskog i državno-pravnog iskustva“.24

Bosna i Hercegovina u socijalističkoj Jugoslaviji

Novi pravni poredak Jugoslavije (i Bosne i Hercegovine)zasniva se na odlukama AVNOJ-a (ZAVNOBiH-a) i Privremenenarodne skupštine, kao i na činjenici prestanka važenja pravnogsistema bivše države. Odlukama Ustavotvorne skupštine sankcionišuse revolucionarne promjene u političkom i pravnom životu novedržave. Donošenjem Ustava 1946. godine taj se proces zaokružuje.

45PREGLED

23 Op. cit., str. 442-445.24 Mustafa Imamović, Istorija države i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo,

2003, str. 360.

Page 45: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Položaj i status Bosne i Hercegovine po Ustavu iz 1946.

Prema Ustavu od 1946. godine Jugoslavija je dobila nazivFederativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), a federalnejedinice su postale narodne republike, među kojima je i Bosna iHercegovina. Treba naglasiti da te federalne jedinice nisu obrazovaneovim ustavom, već su postojale i ranije (na Drugom zasjedanjuAVNOJ-a, gdje su i potvrđene), tako da je Ustav od 1946. godinesamo potvrdio već postojeće pravno-organizaciono stanje.

Prema članu 1 Ustava iz 1946. godine „Federativna NarodnaRepublika Jugoslavija je savezna narodna država republikanskogoblika, zajednica ravnopravnih naroda koji su na osnovu prava nasamoopredjeljenje, uključujući pravo na otcjepljenje, izrazili svojuvolju da žive u federalnoj državi“, a prema članu 2 istog ustava, „Fe-derativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju sačinjavaju“, pored na-brajanja svih republika, i „Narodna Republika Bosna i Hercegovina“.

Narodna vlast u FNRJ proizlazi iz naroda i pripada narodu, čimese konstituiše i ostvaruje načelo narodnog suvereniteta. Definišućiodnose između saveza i narodnih republika, Savezni ustav konst-ituiše dva principa: princip suverenosti narodne republike i principravnopravnosti svih narodnih republika i njihovo jedinstvo. To sevidi iz člana 9 stav 1 i člana 10 Ustava, gdje se kaže: „Suverenostnarodnih republika u sastavu FNRJ ograničena je samo pravimakoja su ovim Ustavom data FNRJ... i protivan je Ustavu svaki aktuperen protiv suverenosti, ravnopravnosti i nacionalnih slobodaFNRJ i njihovih narodnih republika“. I Ustav Narodne RepublikeBosne i Hercegovine ima sličnu, ako ne i identičnu odredbu u članu7, gdje se kaže da „sva vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu“i da „Narodna Republika Bosna i Hercegovina vrši državnu vlastsuvereno, prenoseći na Federativnu Narodnu Republiku Jugoslavijusamo ona prava koja su Saveznoj državi data Ustavom FNRJ“, s timda član 10 stav 2 svoju suverenost ograničava jer kaže da „Suverenaprava Narodne Republike Bosne i Hercegovine, njena bezbjednostkao i društveno i političko uređenje pod zaštitom su i odbranomFederativne Narodne Republike Jugoslavije“.

Određujući i definišući najviše organe suverene vlasti, ustavite organe vide u narodnim skupštinama, jer su one „vrhovni organi

46 PREGLED

Page 46: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

državne vlasti“ u federaciji, a i u republici. Ustav definiše skupštinekao „predstavnike narodnog suvereniteta“ (čl. 49 Saveznog ustava),a istu stilizaciju sadrži i Ustav NRBiH (čl. 53) kada kaže da je„Narodna skupština NRBiH predstavnik narodnog suverenitetaNarodne Republike Bosne i Hercegovine“.

I savezni i republički ustav Bosne i Hercegovine, kao i ustavidrugih republika, bili su izraz želje za integracijom društva.Suverenost ujedinjenih republika više je bila u funkciji da se istaknenezavisnost odnosno autonomnost republika u federaciji. Njihovaautonomija je imala za cilj da se potencira njihova samobitnostu političkom smislu, a ne državnopravnom. Pojam suverenitet injegovo značenje u idejno-političkom i pravnom smislu nije došaodo izražaja jer bi on više pravno komplikovao situaciju i položajfederalnih jedinica nego što bi ih učinio jasnijim. Tradicionalnoshvatanje suvereniteta bi odnose u federaciji i među federalnimjedinicama više komplikovao nego što bi izražavao demokratskii pluralistički politički sistem. Zato, iako su ustavi proklamovaliprincip narodne suverenosti, oni su ostali na nivou principa uodnosu na republiku. Suverenitet je mnogo preciznije i određenijebio vezan za federaciju nego za republiku. Činjenica da republikanije imala ustavno pravo na otcjepljenje direktno je dovela upitanje njenu suverenost i državnost. Da su republike imale pravona otcjepljenje i da je to pravo postulirano u ustavu, onda bismoimali realnu osnovu da kažemo da je republika suverena.

Novostvorena federacija nije bila savezna država klasičnogtipa koja se ogleda u raspodjeli suvereniteta i „državnih prava“između federalnih jedinica i centralne vlasti. Ona je nastojala daprevaziđe negativno ugovorni i „unitarističko nacionalistički oblikfederacije“. U federaciji suverenitet je trebao da bude postavljen nanov način. Ustavi su trebali ne da izraze teoriju o tzv. „podijeljenomsuverenitetu“ i suverenitetu savezne države, tj. „centralne“ saveznevlasti, već da izraze novo načelo koje suverenitet definiše kao„neotuđivo pravo naroda, odnosno radnog naroda“. Federalizamse trebao zasnivati na slobodno izraženoj volji svakog naroda zaujedinjenjem i na principu dobrovoljnosti tog ujedinjenja, što jeu osnovi karakteristika svakog federalizma.

47PREGLED

Page 47: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosna i Hercegovina i ustavne promjene iz 1953.

Mijenjanje prvog ustava Jugoslavije (Bosne i Hercegovine)faktički je počelo (1950) sa inaugurisanjem radničkog samo-upravljanja, da bi se nastavilo reformom lokalne samouprave (1952),a zatim i usvajanjem Ustavnog zakona o Osnovama društvenogi političkog uređenja FNRJ odnosno NRBiH 1953.

Ustavnim zakonima (saveznim i BiH) sankcionisane su društ-vene promjene koje su nastupile uvođenjem radničkog samo-upravljanja i uspostavljanjem lokalne samouprave. Suštinskaizmjena političkog sistema je izvršena uvođenjem skupštinskogsistema vladavine, koji je zahtijevao pojačana prava i ulogupredstavničkih tijela, nov položaj izvršnih organa, a time i njihovudrugačiju strukturu. Uvođenjem skupštinske vladavine u Jugoslavijije direktno izražen princip jedinstva vlasti, i sve promjene koje sučinjene – činjene su u tom smislu da pojačaju sistem jedinstva vlasti.

Za razliku od Ustava iz 1946. godine, po kojem je državadefinisana kao “savezna narodna država republikanskog oblika“,Ustavni zakon za Jugoslaviju kaže da je „socijalistička demokratskasavezna država suverenih i ravnopravnih naroda“ (čl. 1 Ustavnogzakona), kao i da „sva vlast u Federativnoj Narodnoj RepubliciJugoslaviji pripada radnom narodu“ (čl. 2 st. 1).

Ustavni zakon je pošao od načela da suverenitet pripada, kaoneotuđivo pravo, narodu, odnosno radnom narodu kao kolektivu ikao jedinstvu građana odnosno radnih ljudi. Definišući suverenitetkao pravo radnog naroda, moglo bi se reći da Ustavni zakon sužavasuverenitet jer ga veže za pojam radnog naroda. To posebno činikada u strukturi saveznih organa vlasti (kao i organa vlasti u Bosnii Hercegovini) za skupštine kaže da su predstavnik narodnog suve-reniteta i najviši organ vlasti. Struktuirajući skupštine kao dvodomnei uvodeći u skupštine vijeće proizvođača, Ustav je htio da pojačaulogu i funkcije radnog naroda.

Kao izvršne organe na nivou federacije Ustav je konstituisaoPredsjednika Republike i Savezno izvršno vijeće. PredsjednikRepublike je dobio klasične funkcije šefa države, iz čega proizilazedvije njegove osnovne funkcije: a) on predstavlja suverenitet državeu inostranstvu i prema stranim zemljama, kao i u unutrašnjem

48 PREGLED

Page 48: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

političkom životu zemlje; b) on je vrhovni komandant oružanihsnaga. Savezno izvršno vijeće je preuzelo funkcije vlade, s tim štoje njegova funkcija u odnosu na skupštinu bila manje autonomnanego što je to bila funkcija vlade.

Bosna i Hercegovina i Ustav iz 1963.

Procesi otvoreni uvođenjem radničkog samoupravljanja, sistemalokalne samouprave i uvođenjem skupštinskog sistema vladavinena svim nivoima vlasti bitno su uticali na društveno-politički sistem.Bilo je potrebno da se ti procesi normativno zaokruže i dobiju svojupotvrdu na nivou ustavnih principa. To je učinjeno donošenjemnovih ustava 1963. godine (saveznog i BiH).

Ovim ustavom država je dobila naziv Socijalistička FederativnaRepublika Jugoslavija (SFRJ), a Bosna i Hercegovina je svomslužbenom nazivu dodala socijalistička. Samoupravljanje je „postav-ljeno kao organizacioni i funkcionalni princip političkog uređenja“.

Ustav Jugoslavije iz 1963. godine je odredio opšte karakteristikedruštveno-političkog uređenja Jugoslavije. Iz člana 1 normativnogdijela Ustava vidi se da je Jugoslavija savezna država dobrovoljnoujedinjenih naroda; socijalistička i demokratska zajednica; saveznadržava i socijalistička demokratska zajednica zasnovana na vlastiradnog naroda i samoupravljanja; i da je republika.

Odredivši na ovaj način položaj federacije, on joj određuje iulogu koja se ogleda u: „a) zaštiti suverenih prava i ravnopravnostinaroda, kao i socijalističkog društvenog i političkog uređenjaJugoslavije i republika; b) obezbjeđivanju suverenosti, nezavisnosti,teritorijalne cjelokupnosti, bezbjednosti i odbrane Jugoslavije ivođenju međunarodne politike i međunarodnih odnosa.“

Suverenost se, u ovoj novoj federalističkoj formuli, zasniva natome da radni ljudi i narodi Jugoslavije „ostvaruju svoja suverenaprava u federaciji kada je to u zajedničkom interesu ovim Ustavomutvrđeno, a u svim ostalim odnosima u socijalističkim republikama“(Osnovna načela, odjeljak I).

49PREGLED

Page 49: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Za socijalističku republiku Ustav kaže da je „državna socija-listička demokratska zajednica zasnovana na vlasti radnog narodai samoupravljanja“, u kojoj radni ljudi „ostvaruju društveno samo-upravljanje, uređuju društvene odnose“ i druge poslove značajneza društveni razvitak republike, „osim onih poslova koji su ovimUstavom utvrđeni kao pravo i dužnost federacije“, a da se „pravai dužnosti republike utvrđuju republičkim Ustavom u skladu snačelima ovog Ustava“ (čl. 108 Ustava). Analizom ove ustavneodredbe vidimo da se pozicija republike u odnosu na federacijuu značajnom dijelu promijenila i da su njena prava pojačana.Republika je prilikom određivanja svojih prava i dužnosti dužnada ta prava utvrdi u skladu s načelima Saveznog ustava, što je uodnosu na ranija rješenja znatno pojačalo njen položaj, a na tajnačin i suverenitet. Ograničena samo ustavnim načelima, republikaje dobila značajnu samostalnost i autonomnost.

Političke promjene do kojih je došlo u društveno-političkomsistemu u vrijeme važenja ovih ustava (saveznog i BiH), a bile suuslovljene birokratizovanjem sistema društvenog samoupravljanja,pojačanim uticajem uloge partije i prodorom nacionalističko-separatističkih ideja, zahtijevale su suštinske promjene ustavno-pravnog sistema. Do tih promjena je došlo donošenjem ustavnihamandmana u periodu od 1967. do 1971. godine (ukupan brojamandmana XLII).

Ne upuštajući se u analizu svih amandmana, pažnju ćemousmjeriti na Amandman XX, kojim je, po opštem mišljenju, Jugo-slavija iz federalne pretvorena u konfederalnu državu. Suštinaovog amandmana je u tome da „radni ljudi i narodi i narodnostiostvaruju svoja suverena prava u socijalističkim republikama i usocijalističkim autonomnim pokrajinama u skladu sa njihovimustavnim pravima, a u Socijalističkoj Federativnoj RepubliciJugoslaviji – kad je to u zajedničkom interesu, ovim ustavomutvrđeno“ (Amandman XX).

Na ovaj način federalistička formula suverenosti je pretrpjelasuštinske promjene. Presumpcija prvenstvenog ostvarivanja suve-renih prava u republici, a u federaciji izuzetno, samo i ukoliko seostvaruju zajednički interesi, toliko je bitna da je dovela u pitanje isamu definiciju savezne države. Ranije je Jugoslavija bila „savezna

50 PREGLED

Page 50: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

država“ i „demokratska zajednica“, a sada je samo „državnazajednica“ (...) “dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socija-lističkih republika, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničkeklase i svih radnih ljudi i socijalistička samoupravna demokratskazajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti“(Amandman XX, tačka 2).

Promjenom pozicije „savezne države“ mijenja se i pozicijarepublike, potencira se njena državnost i odgovornost kako za svojvlastiti razvoj tako i za razvoj federacije.

U strukturi federacije je došlo do promjena formiranjem novogorgana – Predsjedništva SFRJ. Uvođenje Predsjedništva trebalo jeda otkloni dilemu u pogledu nasljeđa prvog predsjednika Republike,ali mnogo važniji zadaci i ciljevi Predsjedništva su bili usklađivanjerazličitih interesa republika odnosno autonomnih pokrajina na nivoufederacije, što je u biti promijenilo dotadašnju federalnu formulu.Struktura, način donošenja odluka i ovlaštenja koja je Predsjedništvoimalo rječito su govorili o njegovoj ulozi. Položaj i sastav Pred-sjedništva se zasniva na nacionalnoj strukturi SFRJ i na konceptu„odgovornosti republika, odnosno pokrajina za vršenje funkcijafederacije“. Veoma precizno i koncizno funkciju Predsjedništvaopisuje Jovan Đorđević kada piše da „Predsjedništvo nije najvišiizvršni organ ali je po svojim funkcijama, po svom položaju u odre-đenom smislu i na određenom planu, vrhovni organ u sistemuizvršavanja, inicijative i koordinacije; i time vrši sve funkcije uopštem sklopu skupštinskog sistema“.25

Bosna i Hercegovina i Ustav iz 1974. godine

Ustavne promjene do kojih je došlo donošenjem ustavnihamandmana iz 1971. godine, a posebno Amandmanom XX, radi-kalno su preobrazile društvene odnose u sferi federalizma. Pojačanaje državnost republike, kao i njena odgovornost za sopstveni razvoji razvoj jugoslovenske zajednice u cjelini, što je sve trebalo da seodrazi na principe i rješenja u novom ustavu.

51PREGLED

25 Jovan Đorđević, Ustavno pravo, Beograd, 1975, str. 539-540.

Page 51: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Ustav Jugoslaviju definiše kao saveznu državu dobrovoljnoujedinjenih naroda njihovih republika i autonomnih pokrajina;kao državu koja se zasniva na vlasti i radničke klase i svih radnihljudi; kao socijalističku demokratsku zajednicu i kao republiku,iz čega se vidi da Ustav potencira njenu dvostruku funkciju – kao„savezne države“ i „društvene zajednice“. Njene funkcije, kojeproizilaze iz njene uloge, jesu: a) zaštita suverenosti, ravnopravnostii nacionalne slobode; b) teritorijalne cjelokupnosti i odbrane zemlje;c) spoljna i unutrašnja bezbjednost i međunarodni odnosi koji ulazeu „zajedničke interese“, a ti zajednički interesi se ostvaruju preko“saveznih organa uz ravnopravno učešće i odgovornost republikai autonomnih pokrajina u ovim organima u utvrđivanju i sprovođenjupolitike federacije; preko saveznih organa na osnovu odluka, odnosnosaglasnosti republika i autonomnih pokrajina; neposrednom sa-radnjom i dogovorom republika i autonomnih pokrajina, opštinai drugih društveno političkih zajednica“, a o zajedničkim interesimase odlučuje u federaciji na načelu „sporazumijevanja republika iautonomnih pokrajina, solidarnosti, uzajamnosti, ravnopravnostiučešća republika i autonomnih pokrajina u organizaciji federacije,kao i na načelu odgovornosti republika i autonomnih pokrajina zasopstveni razvoj i za razvoj socijalističke zajednice kao cjeline“(Odjeljak I, stav 3) (čl. 244 Ustava).

Ustav je već ranije usvojena rješenja (prilikom usvajanjaustavnih amandmana) o rezidiumu i ostvarivanju suvereniteta uSFRJ preuzeo i ugradio u Osnovna načela – odjeljak I, gdje se kaže:„Radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena pravau socijalističkim republikama, i u socijalističkim autonomnimpokrajinama u skladu sa njihovim ustavnim pravima, a u Socija-lističkoj Federativnoj Republici Jugoslavije – kada je to, u zajed-ničkom interesu ovim ustavom utvrđeno.“

Unoseći u Ustav odredbu o rezidiumu i ostvarivanju suverenihprava s prioritetom da se ta prava ostvaruju u republici, Ustav jepromijenio njenu poziciju, kao i njena prava i dužnosti. Promijenjenapozicija republike je bila u skladu s evolucijom jugoslovenskogfederalizma i proširivanjem nadležnosti republika. Federalizam jeod centralizovanog postao decentralizovan, pa je republika bila nesamo sastavni dio federacije nego i „konstitutivni element federacijei kao države i kao zajednice“.

52 PREGLED

Page 52: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Izmijenjena pozicija republika u ustavnom sistemu saveznedržave uticala je i na ustavno normiranje republika, pa Ustavprecizno, lapidarno i koncizno za istu kaže da je „država zasnovanana suverenosti naroda na vlasti i samoupravljanju radničke klase isvih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednicaradnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti“ (čl. 3Ustava), a sve ostalo u odnosu na republiku prepušta njenom ustavu.

Ako pak sada analiziramo Ustav Socijalističke Republike Bosnei Hercegovine, vidjet ćemo da on za nju kaže da je „socijalističkademokratska država i socijalistička samoupravna demokratskazajednica radnih ljudi i građana, naroda Bosne i Hercegovine –Muslimana, Srba, Hrvata, pripadnika drugih naroda i narodnosti,koji u njoj žive, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničkeklase i svih radnih ljudi i na suverenosti i ravnopravnosti narodaBosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda i narodnosti kojiu njoj žive“ (čl. 1 Ustava), iz čega proizilazi da se u republiciostvaruju suverena prava i zajamčuje nacionalna ravnopravnostnaroda i narodnosti.

Istovremeno, Ustav ugrađuje presumpciju prvenstveno ostvari-vanja suverenih prava u republici riječima da „radni ljudi i građani,narodi Bosne i Hercegovine – Srbi, Hrvati i Muslimani i pripadnicidrugih naroda i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u Socija-lističkoj Republici Bosni i Hercegovini, osim onih prava za koja je,u zajedničkom interesu radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti,Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije utvrđenoda se ostvaruju u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji“(čl. 2 Ustava).

Proširujući nosioca „suverenih prava“, Ustav SFRJ i UstavBosne i Hercegovine, u suštini, izražava novo shvatanje federa-lizma i „određuje idejnu i ustavno-pravnu poziciju republike uodnosu na federaciju“. Presumpcija prvenstvenog ostvarivanjasuverenih prava u republici je značila da se državni suverenitetsad dijeli između republike i federacije. Da li je s ovim ustavnimpromjenama, kako saveznog tako i republičkog ustava, republikapostala suverena i u kojoj je mjeri to bila, faktičko je pitanje.

53PREGLED

Page 53: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosna i Hercegovina kao samostalna suverena država

Krah socijalističkih političkih sistema istočnoevropskih zemaljakoji je kulminirao padom Berlinskog zida i raspadom SovjetskogSaveza nije mimoišao ni Jugoslaviju. Kriza jugoslovenskog društvaje bila duboka. Politička elita nije našla rješenje za izlazak iz te krize.Ni obnavljanje višepartijskog života nije obezbijedilo stabilizacijudržave. Na djelu su bili separatistički projekti sa istorijskim revandi-kacijama, što je dovelo do dezintegracije države.

U pokušaju da prevaziđe jugoslovensku krizu i da stabilizujepolitičku situaciju u Republici, Bosna i Hercegovina je donijelaUstavne amandmane 31. jula 1990. godine (LIX-LXXX). U skladu stim amandmanima Republika je definisana kao demokratska suve-rena država „ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine– Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti,koji u njoj žive“. Istovremeno je naglasila da je njen teritorij „je-dinstven i nedjeljiv“; zajamčila sve oblike svojine; legalizovalapartijski pluralizam; garantovala građanima jednakost u pravimai dužnostima „bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik, vjero-ispovijest, političko i drugo uvjerenje, socijalno porijeklo, rođenje,obrazovanje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo“; promijenilastrukturu Skupštine (Vijeće građana i Vijeće opština) te obrazovalaSavjet za pitanja ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnostiBosne i Hercegovine.

Ustavne promjene do kojih je došlo u drugim republikamajugoslovenske federacije bile su znatno radikalnije. Srbija donosinovi ustav septembra 1990. godine, kojim je pokrajine lišila „atributadržavnosti“; Hrvatska u decembru 1990. donosi tzv. Božićni ustav,a Slovenija u februaru 1991. usvaja ustavne amandmane kojimrepubliku definiše kao samostalnu državu i „jednu od nasljednicaSFRJ“. Već sljedeće godine Slovenija donosi „Deklaraciju o ne-zavisnosti i odvajanju od SFRJ“, a to čini i Hrvatska donoseći „Dekla-raciju o proglašavanju nezavisne i suverene države“. Internacio-nalizacija jugoslovenskog pitanja pojavila se u svom punomkapacitetu. Ni pokušaj Ustavnog odbora SFRJ od februara 1991.da se razmatra „nacrt ugovora o nekoj vrsti konfederalnog uređenjajugoslovenske zajednice“ nije uspio, jer jednostavno nije bilo

54 PREGLED

Page 54: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

subjekata koji su bili spremni da o tom pitanju razgovaraju. Isto-vremeno je zatražena pomoć Evropske zajednice u iznalaženjuodgovora na jugoslovensku krizu. Evropska zajednica je donijelaDeklaraciju o Jugoslaviji kojom je inicirala održavanje mirovnekonferencije, a istovremeno predložila formiranje arbitražne ko-misije. Arbitražna komisija, na čelu s Robertom Badinterom, naosnovu činjenica i materijala kojim je raspolagala, konstatovala jeda je „proces disolucije SFRJ završen i da SFRJ više ne postoji“,što je odgovarajućim rezolucijama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenihnacija potvrđeno 15. januara 1992. godine.

Kompleksnost situacije u jugoslovenskoj federaciji zahtijevalaje od Bosne i Hercegovine da odredi svoju poziciju u odnosu napitanje samostalnosti, nezavisnosti i suvereniteta, što je učinjenona referendumu (29. februara i 1. marta 1992. godine), na kojem suse građani izjasnili za „suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,državu ravnopravnih građana i pripadnika drugih naroda koji unjoj žive“.26 Odluku o potvrđivanju rezultata referenduma donijelaje Skupština Republike 6. marta 1992. godine, čime je Bosna iHercegovina postala suverena.

Rezolucijom koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenihnacija Republika Bosna i Hercegovina je primljena za članaUjedinjenih nacija 22. maja 1992. godine. Ni činjenica da je Bosnai Hercegovina postala samostalna država i članica svjetske organi-zacije nije je poštedjela od rata i ratnih dejstava, svjetska organizacijanije osigurala „brzu i djelotvornu akciju Ujedinjenih nacija“ kojombi se stvorili uslovi „za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti“.

Izbijanjem rata suverenitet Republike Bosne i Hercegovineje doveden u pitanje, njeni organi nisu mogli vršiti suverenu vlastu punom kapacitetu na cjelokupnoj teritoriji. Suvereno pravo je„postalo“ deklarativno, pa bi se reklo da se pretvorilo u golo pravo(nudum ius). Potpisivanjem Opšteg kvirnog sporazuma za mir uBosni i Hercegovini stvorene su pretpostavke da se suverenost isuverenitet, u svom punom kapacitetu, povrati legalnim i legitimnimorganima Bosne i Hercegovine.

55PREGLED

26 Dženana Čaušević, Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sara-jevo, 2005, str. 512.

Page 55: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosna i Hercegovina i pitanje suvereniteta po Dejtonskom ustavu

Dejtonski ustav za Bosnu i Hercegovinu kaže da će ona „na-staviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država“i da će „ostati država članica Ujedinjenih nacija“ opredijeljena „zasuverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost“. Našanamjera je da ovdje analiziramo pitanje državne suverenosti Bosnei Hercegovine iz aspekta same države, koja po definiciji raspolaženajvišom, neograničenom i nedjeljivom vlašću. Normalno da ćemopritom razlikovati samu vlast od njenih nosilaca. Naša pažnja će bitiusmjerena prema tome u čemu se državna vlast sastoji nezavisnoko su njeni nosioci: da li demos ili populus, kao i nezavisno odtoga koji državni organ raspolaže efektivnom vlašću.

Da bi naša analiza bila što konsekventnija i preciznija, mi ćemosuverenost analizirati iz aspekta unutrašnje i spoljašnje suverenosti.Ovo su dva osnovna i povezana vida suverenosti. Jedno je suve-renost po okviru granica zemlje, a drugo suverenost u odnosu premadrugim zemljama odnosno svijetu. Jasno je da se ova dva vida suve-renosti dopunjuju i isprepliću.

Kada analiziramo spoljašnju suverenost Bosne i Hercegovine,možemo konstatovati da je ona subjekt međunarodne zajednice ida je ravnopravan član te iste zajednice, te da spoljašnja suverenostu suštini znači nezavisnost zemlje, jer samo nezavisne zemljeraspolažu spoljnom suverenošću. Sadržina spoljašnje suverenostiBosne i Hercegovine sastoji se iz prava vođenja spoljne politike,koja podrazumijeva pravo na slanje i primanje diplomatskihpredstavnika (ius legationis), održavanje stalnih ili povremenihodnosa s drugim državama; i da kao subjekt međunarodne zajedniceizražavajući svoju suverenost uspostavlja odnose s drugim državama;da kao element spoljašnje suverenosti zaključuje ugovore i spora-zume (ius contrahendi) s drugim suverenim državama jer samosuverene države mogu uspostavljati i ostvarivati različite političke,ekonomske, kulturne i druge odnose s drugim državama, kao i daima pravo na „oružane snage Bosne i Hercegovine“ koje će „funkcio-nisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosnei Hercegovine“. Ovdje je potrebno naglasiti da je ovo pravo kao

56 PREGLED

Page 56: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

sastavni dio spoljašnje suverenosti tek naknadno dato u nadležnostinstitucijama Bosne i Hercegovine shodno odredbi člana III stav5a uz saglasnost entiteta, a sa ciljem da se „očuva suverenitet, teri-torijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitetBosne i Hercegovine“.

Iz aspekta unutrašnje suverenosti Bosne i Hercegovine možemokonstatovati da je tu došlo do „ogromnog nesrazmjera izmeđunadležnosti Bosne i Hercegovine i entiteta“. Iako je Bosna i Herce-govina subjekt međunarodnog prava, njene institucije nemajunadležnost u pitanjima koja su povjerena entitetima. Entiteti(Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) faktičkiraspolažu efektivnom vlašću, što znači da imaju pravo zapovijedanjagrađanima i pravo samostalnog uređivanja organizacije teritorijazemlje, a to dalje znači organizaciju vlasti (čl. III st. 2).

Ovo ograničenje suverene vlasti Bosne i Hercegovine je jošviše potencirano činjenicom da će entiteti „imati pravo da uspostaveposebne paralelne odnose sa susjednim zemljama“ bez obzira nato što to uspostavljanje treba da bude „u skladu sa suverenitetomi teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine“. Ovo pravo nauspostavljanje paralelnih odnosa sa susjednim zemljama (Hrvatskai Jugoslavija) otvara mogućnosti da se preko tih specijalnih vezauspostavljaju različiti odnosi s tim državama „maticama“.

Entiteti su postojali i prije donošenja Dejtonskog ustava, štoima posebno značenje iz aspekta strukture zemlje i činjenice da sukao tvorevine međunarodnog ugovora reklo bi se trajna kategorija.Bosna i Hercegovina kao država i subjekt međunarodnog prava„ne može ukidati entitete iako čine konstitutivni dio Bosne i Herce-govine“, pa se „može reći da i Bosna i Hercegovina i entiteti, imaju,svako svoje priznanje i garantovanje statusa u međunarodnompravu, pa zato i svojevrsnu ravnopravnost na toj osnovi“.27

Suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine se posebnopotencira postojanjem jedinstvenih organa u vidu: Parlamentarneskupštine (Dom naroda i Predstavnički dom), Predsjedništva,

57PREGLED

27 Ibrahim Festić, Rat, mir i pravo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2004,str. 101.

Page 57: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Vijeća ministara, Ustavnog suda i Centralne banke, nezavisno odnjihove nadležnosti. Ovi državni organi vrše poslove iz svoje nad-ležnosti, pa na taj način i ostvaruju državnu suverenost.

Posebno pitanje povezano sa suverenitetom Bosne i Herce-govine i njenom nezavisnošću čini prisustvo „međunarodnezajednice“ (SFOR, OSCE, OHR) i „potčinjenost“ susjednim drža-vama i njihovim ovlaštenjima koja proizilazi iz mirovnog sporazuma.

Zaključna razmatranja

Hiljadugodišnja istorija Bosne i Hercegovine govori o njenomdržavnom (dis)kontinuitetu kao države. Govori o njenoj državnosti,o usponima i padovima, njenom opstojanju do današnjih dana.Govori o brojnim političkim previranjima, demografskim i etničkimpromjenama, koje su imale dubokog odraza na nju kao državu.Periodi nezavisnosti (srednjovjekovna Bosna) smjenjuju se s perio-dima dugotrajne okupacije (Otomanska imperija i Austro-Ugarskocarstvo), da bi Bosna i Hercegovina u savremenom periodu postalaiznova nezavisna i samostalna država. Pa zašto onda postavljatipitanje njene državnosti?!

1. Samostalnost odnosno nezavisnost Bosne kao države usrednjem vijeku, iako se dovodi u pitanje, nedvojbena je. O srednjo-vjekovnoj bosanskoj državi možemo samo govoriti u kontekstupitanja „šta je uopšte država u srednjem vijeku“. Autori koji su sebavili bosanskom državom u srednjem vijeku (F. Rački, V. Ćorović,S. Ćirković, N. Klaić) vide je kao „najstariju među svojim susje-dima“, da je njena „politička vlast stvorena prije Hrvatske i Srpske“,da je bila u „vazalnom odnosu prvenstveno prema Ugarskoj, a uzavršnim decenijama i prema Turskoj“, kao i to da je Bosna „živjelapretežno kao geografska jedinica“.

2. Polovinom XV vijeka srednjovjekovna bosanska država ulaziu završnu fazu svoje egzistencije. Padom pod Osmansko carstvoBosna gubi svoj suverenitet, a na njenoj teritoriji se uspostavljasuverenitet Osmanskog carstva, koji će trajati do druge polovine XIXvijeka, kada Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Austro-Ugarskemonarhije i potpada pod suverenitet Habsburške monarhije. Sa

58 PREGLED

Page 58: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

disolucijom Austro-Ugarske monarhije na ovim prostorima seuspostavlja suverenitet novoformirane Kraljevine SHS odnosnoJugoslavije.

3. Bosna i Hercegovina svoju državnost i samostalnost uformalnopravnom smislu uspostavlja odlukama: AVNOJ-a, ZAVNO-BIH-a, te ustavnim dokumentima donesenim u periodu od 1946.do 1974. godine.

„Odlukom o konstituisanju ZAVNOBIH-a“ u najviše zakono-davno i izvršno tijelo federalne Bosne i Hercegovine i „Deklaracijomo pravima građana Bosne i Hercegovine“ ona je potvrdila svojdržavni identitet koji je izgubljen u srednjem vijeku.

Faktički, državnost Bosne i Hercegovine se uspostavlja njenimosamostaljivanjem od ostatka bivše SFRJ i proglašavanjem neza-visnosti, kao i međunarodnim priznanjem i prijemom u organizacijuUjedinjenih nacija 1992. godine. Izbijanjem rata njen suverenitetje doveden u pitanje, legalni i legitimni organi nisu mogli vršitisuverenu vlast u punom kapacitetu na cjelokupnoj teritoriji. Potpi-sivanjem Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovinistvorene su pretpostavke da se suverenost u svom punom kapacitetupovrati organima Bosne i Hercegovine.

4. Analizirajući pitanje državne suverenosti Bosne i Herce-govine, istu smo analizirali iz aspekta unutrašnje i spoljašnjesuverenosti.

Uspostavljanje „posebnih i paralelnih odnosa sa susjednimzemljama“, kao i sa međunarodnom zajednicom, analizirano je izaspekta ograničenja suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Literatura

Čaušević, Đenana, Pravno-politički razvitak Bosne i Herce-govine, Sarajevo, 2005.

Ćemerlić, Hamdija, Ustavno pravo (skripta), Univerzitet uSarajevu, 2006.

Festić, Ibrahim, Rat, mir i pravo u Bosni i Hercegovini, Pravnifakultet u Sarajevu, 2004.

59PREGLED

Page 59: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Haverić, Tarik, ETHNOS i demokratija, Sarajevo, 2006.Imamović, Mustafa, Pravni položaj i unutrašnji razvitak BiH

1878-1914, Sarajevo, 1997.Imamović, Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1997.Imamović, Mustafa, Historija države i prava Bosne i Herce-

govine, 2003.Kelzen, Hans, „Problem suverenosti i teorija međunarodnog

prava“, Javno preduzeće Službeni list SCG, Beograd, 2003.Mijanović, Grašo, Specifičnosti ustavnog uređenja SRBiH,

Pravni fakultet, Sarajevo, 1983.Redžić, Enver, Istorijski pogled na vjerske i nacionalne odnose

u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1993.Šarčević, Edin, Ustav i politika, Sarajevo, 1997.Tomić, Ivo, Neraskidivni bosanski nodus, Sarajevo, 1999.

60 PREGLED

Page 60: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 28 : 21/29

Nevad Kahteran

ISLAM U ERI RELIGIJSKOG PLURALIZMA

ISLAM IN THE ERA OF RELIGIOUS PLURALISM

„Da je bilo po Bozijoj volji, svi bi vjerovsli – svi na zemlji!Hoces li ti onda prisiliti čovječanstvo da vjeruje protic svojevolje!“ (Qur’an) ***

Sažetak

Nakon što se pročita ajet poput ovog, koji je uzet kao mottorada, ni u kojem slučaju nije jednostavno tvrditi da Kur’an podstičepristup isključivosti prema drugim religijama. Pri ponovnomrazmatranju ovog islamskog pluralističkog gledišta, i njegovogznačenja danas, trebali bi uzeti u obzir samu definiciju religijskogpluralizma koju je ponudio David Ray Griffin u prvom odlomkusvoje knjige Duboki religijski pluralizam („Religijski pluralistine vjeruju da je jedino njihova religija legitimna. Oni vjeruju dai druge religije mogu ponuditi pozitivne vrijednosti i istine, čakspasenje – kako god da je ono definirano – svojim sljedbenicima“,str. xiii). Prema tome, kada se ova definicija religijskog pluralizmauzme u obzir, bitno je pokazati da je islam, od samog početka, bioprivržen stavu pluralizma, odnosno, Poslanik islama je stvoriojedinstvenu zajednicu unutar društva, što je u suštoj suprotnostisa današnjim prevladavajućim interpretacijama islama i stvarnimstanjem odnosa.*** Autor čvrsto vjeruje da je u ovoj, 2008. godini,kada se ujedno navršava sedamdeset godina od smrti AllamaMuhammada Iqbala, moguće ponovo razmotriti ovo pluralističkodruštvo stvoreno u Medini, prema kojem islamska zajednica ili državatreba prvenstveno biti pluralistička, ne dozvoljavajući bilo koji

61PREGLED

Page 61: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

oblik ugnjetavanja, ili zapadanja u tzv. izvrnuti islam, intelektualnukratkovidost ili parokijalizam.

S. H. Nasr je istu ovu dilemu izrazio u svom članku „Živjetiu svijetu bez centra – i njih više“, u kojem je, prema Nasru, svakareligija i kultura zasnovana na centru iz kojeg proističu moralne,društvene, intelektualne i umjetničke vrijednosti. Štaviše, naš pravizadatak je kako živjeti na način da cijenimo vrijednost i važnost ovihraznih religija i kultura bez da upadnemo u zamke izmožđujućegrelativizma i nihilizma. U ovom vremenu krize vrijednosti na svimnivoima, bitno je naglasiti da glavni razlog za ovakav pluralističkistav leži u njegovom mišljenju da svijet bez centra predstavlja najvećuopasnost za buduće generacije.

Konačno, držeći se stavova ove dvojice mislilaca (unatoččinjenici da je S.H. Nasr kritikovao Iqbala), moguće je razmotritiznačajne mogućnosti koje mogu voditi ponovnoj izgradnji jednejače, pluralističke pozicije islama danas; i također uz određenerazlike naspram drugih savremenih i klasičnih muslimanskihmislilaca, autor uistinu vjeruje da njihova stajališta mogu biti uzetakao dobar „flucht lienen“ (linije pribježišta) za obnovu održivogi adekvatnog plularističkog položaja islama naspram današnjegpreovladavajućeg stava isključivosti koji u stvari predstavljaveliki grijeh spram Boga i ljudi.

Posljednjih godina, filozofi su na Balkanu počeli pokazivatiznačajan interes da saznaju više o sadašnjem razgovoru o religijskompluralizmu. Mišljenja sam da će naš bosanski prijevod Iqbalovogdjela Razvoj metafizike u Perziji, kao i nekoliko knjiga S.H. Nasrai djela gore spomenutog Davida Ray Griffina, pružiti filozofimai teolozima ove regije čvrsto uporište sa kojeg će se zaputiti u izuča-vanje pitanja religijskog pluralizma u širem kontekstu islamske ifilozofije Zapada.

Ključne riječi: pojava jače izražene pluralističke svijesti,religijski pluralizam, filozofski interkulturalni dijalog, komparativnafilozofija.

62 PREGLED

Page 62: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Summary

„If it had been the Lord’s will, they would all have believed– all who are on earth! Wilt thou then compel mankind, againsttheir will, to believe!“ (Qur’an, 10:99)

After reading ayats like this one taken as the motto of thispaper, definitely it is not easy to claim that the Qur’an encouragesan exclusivist approach towards other religions. In our rethinkingthis Islamic pluralistic perspective and what does this mean today,we should take into consideration the very definition of religiouspluralism by David Ray Griffin in the first chapter of his Deepreligious pluralism („Religious pluralists do not believe that theirown religion is the only legitimate one. They believe that otherreligion can provide positive values and truths, even salvation –however defined – to their adhrerents“, p. xiii). So, given thisdefinition of religious pluralism into consideration, it is veryimportant to show that Islam generally adhered to pluralisticposition from its very beginning, i.e. Prophet of Islam created asingle community within chitizenship for and cooperation withnon-Muslims were essential and this is quite diametrically opposedto today’s prevailing interpretations of Islam and actual state ofaffairs. The author firmly believes that in this 2008 year and 70thanniversary of Shaykh Allama Muhammad Iqbal’s death it ispossible to reconsider this pluralistic society created in Medina,according to which Islamic community or state should esentiallybe pluralistic, without allowing any kind of oppression, or withoutfalling into so called U-turned Islam, intellectual miopia andparochialism.

This is the same dilemma expressed in S.H. Nasr’s article„To Live in a World with No Center – and Many“ in which, for Nasr,every religion and culture is based on a center from which moral,social, intellectual, and artistic values stem. Moreover, the realtask for us is how to live in a way that appreciate the value andimportance of these various religions and cultures without fallinginto the dangers of debilitating relativism and nihilism. In this

63PREGLED

Page 63: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

era of crisis of value orientation at every levels it is important toemphasize that the main reson for holding a pluralistic positionlies in his consideration that a centerless world possesses thegreatest danger for future generations.

Finally, keeping on the tracks of these two thinkers (evenbeside the fact that Iqbal was criticized by S.H. Nasr), it ispossible to reconsider significant possibilities that can lead to thereconstruction of a more plausible Islamic pluralistic position today,and with some distinctions in comparism with other contemporaryand classical Muslim thinkers as well, the author does believes thattheir views can be taken as good „flucht lienen“ for reconstructinga more plausible and adequate Islamic pluralistic position vs. today’sprevailing exclusivist one, which is really great sin against Godand people alike.

In recent years, philosophers in the Balkan region have begunto show a keen interest in learning the current conversation aboutreligious pluralism. I do believe that our Bosnian translation ofIqbal’s The Development of Metaphysics in Persia, as well asseveral books by S. H. Nasr and mentioned David Ray Griffin’swork would provide philosophers and theologians in this regionwith a secure foothold with which to embark on a study of the issueof religious pluralism in the wider field of Islamic and Westernphilosophy.

Key words: the emergence of a more pluralistic consciousness,religious pluralism, philosophical cross-cultural dialogue, compara-tive philosophy.

I

Filozofija, kako Sokrat pokazuje, nije nešto što se naprostopodučava o nečemu, već nešto što se čini. Ako filozofija ne služikao instrument za društvenu promjenu, to onda i nije filozofija.Naravno, ovakovrsno predstavljanje filozofije jest u skladu sdanašnjom prevalirajućom filozofijom pragmatizma – nalaz skojim bih se mogao složiti kao sljedbenik philosophia perennis et

64 PREGLED

Page 64: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

universalis – uz dužnu napomenu da praktična korist promatranaiz duha same perenijalne filozofije nije sama sebi svrha, već onaproistječe iz slijeđenja Istine tradicije. Očito, ako se udubimo uIbn ‘Arabijevo učenje, što je toliko puta činjeno kroz napore ovogDruštva i godišnje simpozije koje organizira, onda postoji mogućnostda iznađemo pluralističke termine za život u civilnom poretku ukoji smo porinuti voljom Neba. Dakako, nije nam nakana da dubljezadiremo ovdje u estetiku kiber-svijeta i učinke derealizacije,odnosno sumnjivi reality-show mentalitet današnjih generacija,kojeg tek usputice spominjem na ovom mjestu i koji predstavljabranu zamašnijem razumijevanju muslimanskog modela mišljenjaopćenito, a Ibn ‘Arabija napose, jer ono je još uvijek relativnonepoznato i neistraženo u zapadnjačkoj teoretskoj arhitekturidvadest prvog stoljeća, pa i kod nas u Bosni i Hercegovini.

Otuda hajde da se zapitamo koji bi od postojećih povijesnihsubjekata današnjice u tomu svemu našao vremena, volje i motivada promišlja mogućnost suodnosa bitno različitih, ali na stalnidjelatni dijalog upućenih kulturnih cjelina, kao zamislivu budućnostljudskog obitavanja na Zemlji? Osobno, ovu vrstu spremnosti zaistinsko misaono otvaranje iskustvu vlastitih istina izvaneuropskihkulturnih krugova, prije svega bližih i daljih azijskih, a napose u dija-logu s muslimanskim modelom mišljenja, vidim kroz već postojećeprojekte velikih obitelji kao što su Goethe Institut,1 FulbrightVisiting Specialist Porgram,2 potom Open Europe Programme BritishCouncila3 i još nekih drugih čiji sam član, a unutar kojih bi seIbn Arabijevo učiteljstvo svakako moralo uprisutniti, tj. dovesti

65PREGLED

1 Primjerice, magazin “Fikrun wa Fann/Art and Thought” za kulturu i promo-ciju dijaloga sa islamskim svijetom na www.goethe.de, potom www.qantara.degdje se može pronaći informacija o diskusijama o politici, kulturi i društvenimpitanjima na njemačkom, arapskom i engleskom jeziku, kao i na Zenith Onlinei The Ifa-Forum Dialogue, koji kritički odmjereno pokrivaju muslimanskisvijet u 83 zemlje.

2 Fulbright Visiting Specialists Program: Direct Access to the MuslimWorld na web-stranici www.cies.org/Visiting_Specialists/, program posvećenuspostavi interreligijskog dijaloga s muslimanskim svijetom.

3 Projekt koji je upravo lansiran, a čiji je direktor Guido Jansen, Open EuropeProgramme British Council u Berlinu, kolega kojeg sam nedavno imao prilikuupoznati u Sarajevu zajedno s njegovim timom.

Page 65: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u dosluh s modernom mišlju4. Otuda bih se složio s profesoromChittickom da se danas njegov utjecaj širi kako unutar muslimanskogsvijeta tako i na Zapadu, te da je djelatnost Ibn ‘Arabi Društvajedan od brojnih znakova obnovljenog zanimanja za njegova učenja5

bez obzira na to što je to još uvijek daleko od zadovoljavajućeg.

II

Ibn ‘Arabi zacijelo mora biti i već jest uvršten među trajnedoprinositelje svjetskoj, a ne samo islamskoj civilizaciji i religijskomrazumijevanju. Dakako, naša je permanentna zadaća u eri globali-zacijskih procesa da učinimo tu središnju dimenziju Ibn ‘Arabijevogmišljenja danas šire prihvatljivom, suprotstavljajući tom uvelikeprevalirajućem ekskluzivističkom pristupu i interpretaciji islamaupravo njegovu pluralističku svijest i model mišljenja unutarislamske pluralističke pozicije koja je silan bedem intelektualnimmiopijama i uskogrudostima našeg vlastitog vremena i njegovimnedotupavnostima.

Kada sam prije skoro deceniju zakoračio preko praga Ibn‘Arabi Društva u Oxfordu, upoznavši tada Martina Nottcutta injegovu cijenjenu suprugu Caroline, a potom i Jamesa WinstonaMorrisa u Hawicku (Bashara School), nisam ni slutio da ću postatidionikom te jedne velike obitelji štovatelja Velikog Učitelja, te da ćukroz objavljivanje Morrisovog serijala sarajevskih javnih izlaganjadati početni impuls jednom izvanrednom bilingvalnom izdanju,6

66 PREGLED

4 Vidjeti, primjerice, Peter Coates, Ibn ‘Arabi and Modern Thought: TheHistory of Taking Metaphysics Seriously, Anqa Publishing, 2002. Ova knjigapredstavlja poziv za razmatranje nekih središnjih ideja modernosti u svjetluIbn ‘Arabijevih učenja.

Također, o akbarijanskim studijama i načinu kako su one primljene i trans-formirane u moderni svijet, vidjeti zanimljivu studiju autorice Suha Taji-Farouki, Beshara and Ibn ‘Arabi: A movement of sufi spirituality in the modernworld, Anqa Publishing, 2007.

5 Vidjeti on-line članak: Ibn al-‘Arabi, by William C. Chittick (State Universityof New York).

6 James Winston Morris, Orijentacije: islamska misao u svjetskoj civilizaciji/ Orientations: Islamic Thought in a World Civilization, preveo u suradnji sR. Hafizovićem i A. Silajdžićem, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 193 (bosanskai engleska verzija odvojito).

Page 66: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

koje ovdje razložno spominjem, a koje je kasnije ponovno tiskanona engleskom, doživjevši svoj prijevod na nekoliko drugih jezika– Orijentacije: islamska misao u svjetskoj civilizaciji.7 Potom,nakon skoro deceniju kontinuiranog praćenja prinosa ovog društvaproučavanju Ibn ‘Arabija danas u svijetu, moram se suglasiti sa ovdjespomenutim nam zajedničkim prijateljem i kolegom Morrisom,koji je tada u Sarajevu kazao da tko god želi sudjelovati u prijevo-dima i istraživanjima ovog mislitelja i sufijskog prvaka, te naročitou dramatičnom razvijanju svjetskog akademskog istraživanja uobzorju njegovih dubokih utjecaja na sve obzire potonje islamskereligije i islamskih humanističkih znanosti, taj se mora pozivatina prošla i sadašnja izdanja Journala of the Muhyiddin Ibn ‘ArabiSociety (Oxford, koji je već u svojemu četvrtom desetljeću). Zbilja,objeručke supotpisujući ovaj Morrisov nalaz, kao i onaj da jekojim slučaj Ibn ‘Arabi živ da bi jamačno bio režiser, moramokazati da je ovaj Journal pomogao da se stvori jedna aktivna svjetskamreža učenjaka, istraživača i prevoditelja čiji je utjecaj sve uočlji-viji u brojnim međunarodnim konferencijama koje su posvećene„Velikom Učitelju“ i njegovim kasnijim muslimanskim tumačima,među kojima su se istaknuli i neki naši zemljaci poput sada većklasičnog mislitelja ‘Abdullaha Bosnawija i još nekih, ali i modernipoput kolege Rešida Hafizovića s Fakulteta islamskih nauka uSarajevu, koji oko sebe okuplja čitavo jato mladih istraživača.

Jer, „to svjetsko kolektivno nastojanje da se iznova otkrijuduboki utjecaji Ibn ‘Arabija i njegovih naučavanja na središnjedimenzije islamske kulture od Zapadne Afrike do Kine i Indonezije,to nastojanje nije samo jedna akademska zamisao povijesne‘arheologije‘“, kazat će Morris, „oni uključeni, u svakoj zemlji iregionu o kojemu je riječ, dobrahno su svjesni suvremenog ibudućeg značaja Ibn ‘Arabijeva razumijevanja korijena islamskeduhovnosti i tradicije za bilo koje potonje pregnuće oko obnove

67PREGLED

7 Orientations: Islamic Thought in a World Civilisation. London, ArchetypePress, 2004. (arapski, urdu, i francuski prijevodi u pripremi ili već tiskani).

Yonelimler: Bir Dunya MedeniyetindeIslam Dusuncesi. Istanbul, Insanyayinlari [Humanities Press], 2006. (Turski prijevod prof. Mahmud Erol Kiliç)

Sufi-Sufi Merajut Peradaban. Jakarta, Forum Sebangsa, 2003. (Indonezijskiprijevod B. Harun)

Page 67: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i ‘oživotvorenja‘ unutar jedne globalne civilizacije“. I upravo na tommjestu spomena dugovječnog životnog razmišljanja o središnjimpitanjima i perspektivama svih Ibn ‘Arabijevih dostupnih spisa, uzvizije i naglaske koji su radikalno različiti, pa ipak u konačnici zapa-njujuće komplementarni, želim unekoliko osloviti pitanje razmatranjaSopstva u kontekstu islamske perspektive u eri religijskog i filo-zofskog pluralizma.

Otuda, svrha ovog kraćeg rada jest skrenuti pozornost ovogcijenjenog auditorija još jednom iznova na one univerzalne ele-mente klasične islamske misli i duhovnosti koji su eksplicitnoutemeljeni na univerzalnim dimenzijama ljudskog iskustva. Ovielementi će kao takvi, duboko vjerujem, priskrbiti prijeko potrebnetemelje za stvaranje istinske komunikacije i istinske zajednice, tojest temelje za trajnu kulturnu kreativnost, individualnu realizacijui kolektivnu transformaciju – u globalnoj civilizaciji koja serazvija. Međutim, naša nesreća i nevoljkost se ogleda u tome štonismo u stanju sagledati da su oni ranije već jednom potaknuli tedalekosežne oblike kreativnosti, vodstva, te političkog i duhovnoguvida koji je omogućio velike multikulturne i multikonfesionalnecivilizacije abbasidskog Bagdada (al-Farabi), Andaluzije (Ibn Tufayl,Averroes i Ibn ‘Arabi), te otomanskih, mogulskih i safavidskihimperija.

Dakle, ovim se postavlja pitanje o tome koja je onda islamskapozicija: ona ekskluzivizma, inkluzivizma, ili pak religijskog ifilozofskog pluralizma, i kako se ona danas uobličuje od njezinihpromicatelja?

III

Mi smo u Bosni i Hercegovini u procesu izgradnje i profiliranjasvoga europskog pluralnog identiteta, uz sve poznate poteškoćei zapreke na putu koje ovo ima za nužnu posljedicu. U ovom počestokaotičnom kontekstu, religijska perspektiva, kada se degenerira usukob među fundamentalizmima, umjesto suprotstavljanja tehničkojdominaciji, djeluje kao pravi blizanac natjecateljskoj i konfliktnojlogici, koju ona pojačava. Vrlo je važno da shvatimo da je raznolikostkorektivni činilac za globalizaciju i raznolikost u kulturološkim

68 PREGLED

Page 68: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

modelima je jedina garancija respekta za ljudski rod.8 Zapravo, miotkrivamo iznova tu tajnu europskog uspjeha u kojemu se čitavaideja EU temelji na ideji da možete biti Nijemac i Francuz, iliŠveđanin i Europejac, ili Britanac i Nijemac istodobno, a što jezaboravljeno znanje i postignuća interreligijskih kontakata Bosnejoš od sredine desetog stoljeća! Zapravo, pretpostavka kulturološkehomogenosti je zbilja poricanje zbiljnosti i pravi standardi za„europejstvo“ leže u odgovoru na pitanje: „Što će Europu učiniti višeeuropskom?“ Dakako, odgovor je više kozmopolitska Europa,gdje nacionalni identiteti postaju manje i manje ekskluzivni i sveviše i više inkluzivni na putu prema profiliranju istinski pluralnogdruštva. Stvari su tek na prvi mah ekskluzivne u uskostima etničkogmodela mišljenja, to jest tvrdim da je savršeno moguće biti muslimani demokrat, kao što je moguće, primjerice, biti socijalist i malibiznismen. Dakle, u Bosni učimo ovu teritorijalnu ontologiju identi-teta s dosta poteškoća na tom putu euroatlantskih integracija,nastojeći da obujmimo u svojim promišljanjima obje obale Atlantika,jer nikako ne smičemo naš pogled niti sa Sjedinjenih Država kaoaktualnog „trećeg Rima“ globaliziranog svijeta.9

Dakako, Bosna je, uostalom i kao Europa i SAD, jednako takosinonimna sa raznolikostima koje se u posljednjih petnaestakgodina intenzivno nastoje dokinuti kroz postojeće ludilo etnicitetai intelektualne miopije, i ovaj rad nastoji promisliti budućnost njezinekulturološke raznolikosti i polifonije u kontekstu islamske pers-pektive u eri religijskog i filozofskog pluralizma, utemeljujući sena tradicionalnim misliteljima koji slijede Ibn ‘Arabijev nauk u

69PREGLED

8 Julia Kristeva, „My motto is diversity“ u: Diversity and Culture, CollectionPenser l’Europe, str. 20.

9 Napose vidjeti sljedeće studije: Brighouse H. & Brock G., The PoliticalPhilosophy of Cosmopolitanism, Cambridge, Cambridge University Press, 2005;

Burawoy M et al., Global Ethnography: Forces, Connections, and Imagi-nations in a Postmodern World, Berkeley, University of California Press, 2000;

Delanty G. & Rumford C., Rethinking Europe. Social Theory and theImplications of Europeanization. London/New York, Routledge, 2005;

Huntington S.P., Who are we? The Challenges to America’s NationalIdentity. New York. Simeon & Schuster, 2004.

Page 69: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

svojemu načinu promišljanja.10 Jer, osobno sam vrlo blizak pro-mišljanju i postavci o tome da islam zbilja nudi model za univerzalnograđanstvo, bez obzira na sva današnja nagrđivanja ove ideje istereotipije koje su uspostavljene kroz čitavu jednu mrežu razno-vrsnih interesa i skupina po raznim osnovama, i bio bih sretan kadabismo mogli negdje usput izgubiti sve naše tjeskobe nad neugodnimpoložajem muslimanskog svijeta u svezi s ovim pitanjem – baremtrenutačno.

Muhyī al-Dīn ibn ‘Arabī (1165-1240), prema ocjenamabrojnih mislitelja, zbilja je najutjecajniji mislitelj druge poloviceislamske historije i filozofija, bilo u muslimanskom ili klasičnomznačenju ovog termina, i filozofija tvori okvir za njegovo stajališteo svijetu. Naravno, filozofija je u ovom smislu identična s mudrošćukoju Kur’an kaže (2:269), i to je ista ona mudrost o kojoj se kazivanjesmješta u samu sredinu Kur’ana (18:65). Naravno, ovdje nijeriječ o profanom razumijevanju značenju ovog pojma, filozofijakoje se konstruiraju i potom dekonstruiraju novima, gdje je svakazapravo tek izraz krhkosti ljudskih uvida i spoznaja, to jest kontin-gentnosti ljudskog bića i njegovog temporaliteta. Ovo je važnonaglašavanje u vrijeme pomodnih ludila i filozofija koje učeodvojenosti čovjeka od povezanosti s bilo čime Iznad i otuda razložnobriganje o tome koliko smo zbiljski prijemčivi za Ibn ‘Arabijevoučiteljstvo o viđenju Boga u pojmovima tashbīh i tanzīh, gdje krozafirmiranje prvog razaznajemo drugost (ghayriyyah) svih stvari,dok kroz afirmiranje potonjeg priznajemo Božije svjedočanstvo(ma‘iyyah, [57:4]). Zapravo, ovdje istinska spoznaja ovisi o viđenjusvih stvari “okom imaginacije i okom uma”, gdje ova vrsta intuitivnespoznaje nikako ne označava ispodracionalnu, već spoznaju supr-

70 PREGLED

10 U pogledu interreligijskih akbarijanskih studija vidjeti napose: ImaginalWorlds: Ibn Al-‘Arabi and the Problem of Religious Diversity (Suny Series inIslam) by William C. Chittick; J.W. Morris, Ibn ‘Arabī and His Interpreters:Historical Contexts and Contemporary Perspectives, 226 strana. Može se bes-platno skinuti u .pdf formatu na: www.ibnarabisociety.org/IbnArabi; idem,Understanding Religion and Inter-Religious Understanding: Four ClassicalMuslim Thinkers. Monograph: Kuala Lumpur, Center for Civilisational Dialogue,2003.; idem, Rhetoric and Realisation in Ibn ‘Arabi: How Can We Commu-nicate His Meanings Today? u: Ibn ‘Arabī and the World Today, ed. M. Mesbahi,pp. 62-77. Rabat, Mohammed V University, 2003.

Page 70: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

aracionalnog karaktera i gdje je racionalna spoznaja tek dobrapriprema na putu veranja “liticama Duha” ili “Himalajima duše”,odnosno poput onih Witgensteinovih ljestvi koje nam, kada se većjednom popnemo, više nisu potrebne.

Nažalost, harmonija koju trebamo uspostaviti između razumai sposobnosti imaginacije je jednom zasvagda razrušena spomenutimprofanim filozofijama i strukovnim filozofima (filozofima von beruf),odnosno filozofskim učenjima koja pretpostavljaju mentalno po-znanje koncepata i žongliranje njima bez ikakve naročite obvezeda se oni imaju protežirati u našim životima. Nadalje, mjestoimaginalnog zaposjeo je imaginarni svijet virtualne, artificijelneinteligencije kompjuterskih videoigara, a mjesto Ibn ‘ArabijeveJednosti Bitka (the Oneness of Being, wahdat al-wujūd), svijetaimaginalnog (‘ālam al-khayāl) i savršenog čovjeka kao svekolikogideala i uzora ugledanja (al-insān al-kāmil) – dakle stožernihuporišta Ibn ‘Arabijevog učenja – danas umjesto ovih brojnihstupnjeva savršenstva koji vode ka spomenutoj sposobnosti davidimo Boga s obje vrste očiju i gledanja, postajemo sve višepreprisni s nasiljem i jednodimenzionalnim čovjekom u njegovojoptrajavajućoj raspolućenosti. Otuda, razložno se pitamo o tomejesu li današnje generacije pripravne još jednom osluhnuti učenjaovog Učitelja i podesiti svoje razumijevanje za njegov najvlastitijiteoretski okvir, to jest specifični put “verifikacije” (tahqīq), kako bipostale “ovjerovitelji” (the verifiers, al-muhaqqiqūn), odnosno kakobi prešle pod plašt svečanog ustoličenja (“a cloak of investitute”)koji je poznat kasnijim generacijama kao khirkat al-akbariyyah,a koji bi zapravo trebale da unesu u svoje obrazovne curriculume zatreći milenij? I kao što je to dobro poznato, ovim konačno dolazimodo izvjesnosti za kojom tragamo kroz našu filozofsku i teološkuizobrazbu, znajući da je to pošlo za rukom, između ostalih, i našem‘Abdullahu Bosnawiju (umro 1644), koji je ponudio hvale vrijedandoprinos filozofskom izlaganju Ibn ‘Arabijevih ideja11. Međutim,

71PREGLED

11 Tijekom 15. stoljeća islam je došao na Balkan i on je sada integralni diokulture i identiteta nekoliko zemalja jugoistočne Europe, kao što su Bosna iHercegovina, Kosovo, Makedonija i Albanija. Vidjeti šire u:

Abulafia, David, Italy, Sicily and the Mediterranean 1100-1400, London,Variorum Reprints, 1987.

Page 71: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ova Ibn ‘Arabijeva pozicija, označena kao madhhab al-tahqīq (“theschool of verification”), tim je teža, budući da označava zazbiljavanjetih koncepata u našim životima, doslovce kušanje (dhawq), umjestonjihovog tek mentalnog poznavanja, te razložno tomu i naš uvodnikovog rada.

IV

Ideja da islam nudi model za univerzalno građanstvo prisutnaje napose u mišljenju dvojice muslimanskih pluralističkih mislitelja:Muhammada Iqbala, koji je obilježio prvu polovicu, i S.H. Nasra,koji je obilježio drugu polovicu dvadesetog stoljeća, i, ako Bog da,koji će to nastaviti činiti i u dvadeset prvom stoljeću. Prvom ovegodine obilježavamo 70 godina od njegove smrti12, a drugom smou ovom mjesecu proslavili 75. rođendan, a obojica su, bez obzirana razlikovnosti među njima, posvećeni studijama sufizma iduboko porinuti u njih.

72 PREGLED

Id., Frederick II. A Medieval Emperor, London, The Penguin Press, 1988.Ahmad, Aziz, A History of Islamic Sicily, Edinburgh, University Press, 1975.Amari, Michele, Storia dei Musulmani de Sicilia, Firenze, Le Monnier, 2002.Bausani, Alessandro, Notes on the History of Arabic and Islamic Studies

in Italy during the Middle Ages, Journal of the Pakistan Historical Society“,Karachi, III, 1995, pp. 174-185.

Bresc, H. – Bresc-Bautier, G., Palermo 1070-1492, Paris, Autrement, 1993.Del nuovo sulla Sicilia musulmana, Roma, Accademia Nazionale dei

Lincei, 1995.Lewis, Bernard, The Muslim Discovery of Europe, London, Phoenix Press,

1982.Mack, Smith, A History of Sicily. Medieval Sicily 800-1715, London,

Chatto & Windus, 1968.Mehren, M.A.F., Correcspondance du philosophe soufi Ibn Sab’in Abdoul-

Haqq avec l-Empereur Frederick II de Hohenstaufen, Paris, 1879.Montgomerry Watt W., The Influence of Islam on Medieval Europe,

Edinburgh, University Press, 1972.Salierno, Vito, The Muslims in Italy, Iqbal Academy Pakistan, Lahore, 2007.Id., Biblioteca Arabo-Sicula, Leipzig, 1857.Udovitch, Abraham L., New Materials for the History of Islamic Sicily,

Roma, 1995.12 Konferencija “Iqbal in Europe” planirana je da se održi u Londonu 17.

juna ove godine.

Page 72: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Profesor Nasr nam u jednom od svojih radova13 objašnjava da jepluralizam naširoko smatran jedinom alternativom ovom svjeto-nazoru svijeta bez centra. Jedan od najznačajnijih razloga zaštoje pluralizam bio toliko važan, napose u posljednje vrijeme, jestčinjenica da se, uzevši u obzir sadašnju svjetsku situaciju, ne možemoizolirati od izlaganja drugim religijskim, kulturološkim i etničkimraznolikostima. Njegovo nam izlaganje pomaže da razumijemoi procijenimo pravu narav i vrijednost Drugog. S druge strane, islam,u Iqbalovom umu, nije bio monopol pomoću kojega bi neki ljudikoji se smatraju kreposnima trebali sjesti i prosuđivati o duhovnostidrugih. “Bog je pravo prvorodstva svakog ljudskog bića”, kazao jeu jednom svojemu radu14. Dakako, ostaje pitanje o tome kako živjetiusred takovrsne mnogostrukosti i raznolikosti bez zapadanja upuki izmožđujući relativizam?!15

Naime, vrlo je karakteristična Iqbalova anticipacija ovo-vremenih dešavanja te je stoga i navodim na ovom mjestu: “Sve nasnacije optužuju za fanatizam. Dopuštam optužbu – i idem daljei kažem da smo opravdani u našem fanatizmu. Preveden u jezikbiologije, fanatizam nije ništa drugo doli princip individualizacijekoji djeluje u slučaju grupe. U ovom smislu svi oblici života su višeili manje fanatični i trebaju biti takvima ukoliko se brinu za ko-lektivni život. Zapravo, sve su nacije fanatične. Kritizirajte religijuEngleza, on je nepokolebljiv; međutim, kritizirajte njegovu civili-zaciju, njegovu zemlju ili ponašanje njegove nacije, i iznijet ćete

73PREGLED

13 Vidjeti S.H. Nasr, „To Live in a World with No Center – and Many“(„Živjeti u svijetu bez središta – i sa mnogo njih“).

14 Vidjeti napose Khurram Ali Shafique, Iqbal: An Illustrated Biography,Iqbal Academy Pakistan, 2007, (navod iz Stray Reflections na str. 59 i naredne).

15 Iqbalova pozicija o sufizmu je dugo vremena uzrokovala problem uproučavanju njegove misli, što je započelo s djelom Asrar-i Khudi (Secrets ofthe Self) u kojemu je wahdat al-wujud pogrešno interpretiran i preveden kaopanteizam, budući da Iqbal nije imao izravan pristup Ibn ‘Arabijevim radovima,stajalište koje je kasnije promijenjeno dubokim poštivanjem za Ibn ‘Arabijate Iqbalovim radovima iz ovog perioda o sufizmu moramo pristupati krajnjeoprezno, budući da je njegova pozicija definirana u onim kasnijim. Konačno,ovo je i bio razlog S.H. Nasrove kritike Iqbala: iako je Iqbal posjedovao velikirespekt za tradiciju, skoro da je fanatično pristajao na princip ljudskog razvojai progresa.

Page 73: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

na vidjelo njegov unutarnji fanatizam. Razlog je taj što njegovanacionalnost ne ovisi o religiji; ona posjeduje geografsku osnovu– njegovu zemlju. Potom, njegov fanatizam je ispravno podbodenkada kritizirate njegovu zemlju. Međutim, naša je pozicija bitnorazličita. Kod nas je nacionalnost čista ideja; ona ne posjeduje mate-rijalno utemeljenje. Naše jedino zborište je neka vrsta mentalnogslaganja u određenom stajalištu o svijetu. Dakle, ako je naš fanatizampodboden kada se kritizira naša religija, smatram da smo puno višeopravdani u našem fanatizmu kao Englez kada se optužuje njegovacivilizacija. Osjećanje je u oba slučaja isto iako povezano s različitimpredmetima. Fanatizam je patriotizam za religiju; patriotizam, fana-tizam za zemlju.”16

Iz onog što je Iqbal kazao iznad o islamu i patriotizmu slijedi damuslimanska solidarnost kao zajednice počiva na našem ustra-javanju na religijskom principu, te da se u ovom času ovo smatrapopustljivim i da smo nigdje, kao i da će nas vjerojatno zadesitisudbina Jevreja budući da ne shvatamo razliku islamizma kojikonstruira nacionalnost iz čisto apstraktne ideje, to jest religije,i “vesternizma” same životne (pokretačke) snage čiji je konceptnacionalnosti konkretna stvar, to jest zemlja. Bez obzira na to da lise složili ili ne s ovom njegovom postavkom, ovo interpretiranjeislamske filozofije kao žive religijske tradicije, a ne samo pukopoznavanje koncepata, to jest potreba za živim duhovnim svjedo-čenjem islama i sustava islamske filozofije, te značaj učenja sufizmau praksi i islamska misao, nikada nisu odvojivi od unutarnjegiskustva duha islama. Naime, sretna je okolnost da, sukladno samomIqbalu,17 vrući pustinjski vjetar Ibn Taymiyyine grdnje ipak nijemogao dotaknuti tu svježinu perzijske ruže, što je dakako metaforaza živi sufijski nauk. Dakle, osobno moramo biti predani prakticiranju

74 PREGLED

16 Ibid., str. 61.17 M. Iqbal, „Razvoj metafizike u Perziji: prilog historiji muslimanske

filozofije“ („The Development of Metaphysics in Persia: A Contribution tothe History of Muslim Philosophy“), bilingualno izdanje, preveo N. Kahteran,Connectum, Sarajevo, 2005, str. 71: „but the burning simoon of Ibn Taymiyya’sinvective could not touch the freshness of the Persian rose. The one was comple-tely swept away by the flood of barbarian invansions; the other, unaffectedby the Tartar revolution, still holds its own“.

Page 74: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

sufijskog učenja, a ne samo kontemplativnom, ili spekulativnomvlastitom svjedočenju Vrhovne Istine, iako je postmoderni čovjekiznimno spreman da čak i u duhovnosti traži kratice kao na svojemuračunaru dvostrukim klikom. Stanje akbarijanskih studija ili boljekazano njihovo progonstvo danas jest najbolja detekcija nagrđenostiislamskog modela mišljenja intelektualnim miopijama i tunelskimvizijama svijeta koje su, nažalost, prevalirajuće u onome što na-zivamo muslimanskim svijetom danas.

Nadalje, novi uvidi u komparativnu i svjetsku filozofiju trebada ohrabre zapadnjačke filozofe i proučavatelje islama da kultivirajusvoje interese za islamsku filozofiju, a kako bi pomogli da se odrediprioritet za njihovo vlastito dublje proučavanje i kreativni filozofskirad, odnosno pogodan okvir za razumijevanje i program komp-leksnosti i raznolikosti napose Ibn ‘Arabijevog mišljenja, mislitelja,poete i nadasve sufije, koji nas okuplja danas za svoju duhovnutrpezu, tj. ovaj symposion.

Ovim zagovaram artikuliranje religijskog i filozofskog plura-lizma kroz proučavanje muslimanskog modela mišljenja općenito,te akbarijanske studije napose, jer ovo je razlog zašto je toliko važno,čak sa praktičnog stajališta o kojemu sam govorio već u proslovu,ne da se suprotstavljamo, već da branimo sufizam, te da tražimoda maknemo zapreke koje su danas stavljene pred njega i širenjenjegovih ideja18. Konačno, ono što stoji nasuprot takovrsnim napo-rima jeste „ulema zla“ koja je najbolje definirana u iskazu jednogod najboljih vjerskih lidera Bosanskih Muslimana (Čaušević)19.

75PREGLED

18 Vidjeti o tome u: S.H. Nasr, Sufism and the Inegration of the Inner andOuter Life of Man, The Singhvi Interfaith Lecture for the Year 1999, TheTemenos Academy, 2004.

19 Džemaludin Čaušević je bio ustoličen za reisu-l-ulemu 26. marta 1914.,primivši iz Istanbula tzv. manshuru ili dekret o postavljenju i ostaje na tompoložaju do 1930., kada na vlastiti zahtjev odlazi u mirovinu. Bio je cijenjen ipoštovan od svih muslimana Bosne i Hercegovine, kao i brojnih drugih prijatelja.Odbacujući kao prevoditelj Kur’ana El-Hidajine napadaje zbog svojeg prijevoda,on se poziva na Šekiba Arslana („Hadir al-‘alam al-islami“, tom IV, str. 44),gdje kaže:

„Najveću odgovornost za propadanje i nazadovanje islama pred Bogom iljudima nosi stalež koji se naziva ‘ulama’. Oni su, osim rijetkih izuzetaka,

Page 75: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Svakako, posvema sam osobno svjestan da više u najvećojmjeri ne participiramo u tradicionalnoj kulturi, već u znanstvenojcivilizaciji ili „civilizaciji slike“, u kojoj, umjesto da slika ostanena njojzi pripadnom stupnju u svijetu i zadrži svoju simboličkuulogu, ona jednostavno nastoji da bude reducirana na stupanj osjetilne

76 PREGLED

uzeli vjeru kao sredstvo da se domognu zemaljskih dobara, a postavili su kaopravilo približavanje i udvaranje vladarima da im olakšaju sve njihovepodhvate služeći se pri tom raznim šerijatskih dokazima i fetvama (pravnimdecizijama). Kad god se prohtjelo kojem apsolutističkom vladaru ili državnikuda počini kakvo nasilno djelo, oni bi iznosili fetve nastojeći da time utvrdeznačenje časnih kur’anskih ajeta služeći se slabim dokazima, da bi na taj načinstekli naklonost i nagradu od vlastodržaca. Oni su ustrajali u ovoj zabludi doksu muslimani bili neobaviješteni o ovoj igri, pa su se sa ovakvim stvarimapočeli približavati i nemuslimanskim vlastima u raznim pitanjima koje sudovele do propasti i uništenja islama. Kad god bi pala koja muslimanskazemlja u ruke koje strane države ili kad bi se podigao jedan muslimanski narodda se odbrani od stranog napadača i uzurpatora, strana vlast bi našla međuovom ulemom najbliže sluge, koji će poslužiti njenim ciljevima i po njenojželji izdavati fetve. Dosta će biti ako između mnogih slučajeva navedemoprimjer sirijske uleme, koja je za vrijeme rata izdala fetvu da se mekkanski emiršerif Husejn ima proglasiti odmetnikom samo za to da se dodvore Džemal paši,tadašnjem vojnom zapovjedniku u Siriji. Pošto su u ratu pobijedili saveznicii okupirali Siriju, ista ova ulema je kasnije izrazila podaničku vjernost šerifuHusejinu koga je do juče smatrala odmetnikom od halife. Kada su Francuziušli u Damask, oni su se odrekli po drugi put Husejina, izdali su fetvu po željiFrancuza i Husejina proglasili strancem. Većina ove uleme mijenja premaprilikama svoje mišljenje, a kada se radi toga prekori onda odgovaraju: ‘Ovoje opreznost sa kojom želimo da se spasimo od nasilja’. Uistinu ova njihovaisprika se ne može primiti i ovaj njihov postupak je protiv Šerijata i oprečanje Kur’anu i Sunnetu.

Lažna je ova njihova tvrdnja da žele nasilje odstraniti. Za ovim se krijuprikrivene želje. Ovaj bi htio da bude kadija, onaj muftija, a neki reisu-l-ulema.Između njih neki opet žele da svoj potpis naplate sa dobrim novčanim iznosom.Ne znamo dokle će Sirija (da li samo Sirija, naš upit, sic!) trpiti ove neznalicesa sarucima i kada će jedanput pogledati ljude sa čvrstom voljom a ne u čalme(ahmedije)“.

Dakle, kako se vidi iz ovog izlaganja Šekiba Arslana, jedan od glavnih krivacaza nazadovanje islama je „ulama-su’“ („ulema zla“), kako je ovakvu ulemu jošprije devet stoljeća nazvao veliki i poznati učenjak Zamahšerija.

(Navedeno prema: E. Karić, „Tefsir: uvod u tefsirske znanosti“, Knjigabosanska, Sarajevo, 1995, str. 276-277).

Page 76: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

percepcije te da ovim definitivno bude degradirana20. Naime, naposesa opusom Henryja Corbina, kojeg kod spominjanja ove klerikalneizdaje („trahison des clercs“) u sunnijskom islamu pozivam zasvjedoka, iskrsava slika jednog svijeta koji uspijeva izmaknutiiskušenjima socijalizacije i povijesne materijalizacije21, tim pogi-beljnim zamkama historicizma. Štoviše, ovaj opus je jedno potresnosvjedočanstvo o posljedicama te, da se opet poslužimo njegovimizrazom, „socijalizacije duhovnog“ u zemljama sunnijskog islama,odnosno jedne lažne granice između svetog i profanog ili sekularnog.Corbinove aluzije ovdje idu za tim da zorno ukažu da se pod ovimfenomenom „socijalizacije duhovnog“ krije pogođenost tradicionalnekulture prispijećem onoga što on naziva „klerikalnom izdajom“.Dakle, Corbin je bio odlučni i istaknuti znanstvenik koji je tolikosilno nastojao da povrati na svjetlost dana razmatranja o područjuove imaginalne dimenzije, dimenzije koja je u tolikoj mjeri danasmaknuta postrance iz akademskih krugova.

Sada smo, vjerujem, u boljoj poziciji da shvatimo zadaćukomparativne filozofije i zadaću ponovnog promišljanja islamskepozicije u eri religijskog i filozofskog pluralizma. Zadaća kom-

77PREGLED

20 O ovome je svojedobno pisao ugledni francuski filozof, islamista i jednood najvećih imena zapadnoevropske orijentalistike, te glavni interpretatoriluminacionističke filozofije na Zapadu i ezoterijskog pristupa istoj, ali iakbarijanskih studija – profesor Henry Corbin, koji je, fokusirajući se na religijskonaslijeđe perzijskog i arapskog svijeta, otkrio izgubljenu tradiciju koju raskrivamou njegovim studijama o sufizmu, ši’izmu i perzijskim predislamskim religijama.On nam raskriva golemo područje koje egzistira iznad trodimenzionalnog svijetasvakidašnjeg iskustva, a što opet nikako nije pripadno „konsenzualnoj haluci-naciji“ cyberspacea, tj. interneta, kako ga izmitelj ovog termina, William Gibson,već naziva. Corbin ovo područje imenuje različitim imenima u svojim djelima,ovisno o specifičnosti kulture ili filozofskom liku koji je uključen u razmat-ranje:‘ālam al-mithāl, mundus imaginalis, barzakh, unutarnji svijet, zemljaHurqalya, odnosno imaginalni svijet ili kreativna imaginacija. Međutim, bezobzira na to koji termin upotrebljavao da opiše ovo područje, ono se pojavljujeu Corbinovim djelima kao kategorički zbiljski prostor.

21 Vidjeti naročito tekst Pierrea Loryja, “Henry Corbin: his work andinfluence” u: History of Islamic Philosophy, vol. II (Routledge History of WorldPhilosophies), ed. By S.H. Nasr and Oliver Leaman, Routledge, London andNew York, 1996., str. 1149-1155.

Page 77: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

paracije ovdje je čvrsto utemeljena, jer teme koje su nude za njuimaju zajednički korijen u mističkoj teozofiji kojom su se bavilimudraci tri velike zajednice abrahamovske tradicije, ali i svihsvjetskih religijskih tradicija. Želio bih da kažem da velika odgo-vornost napora da se razumije i otkloni ova opasna situacija u kojusmo uronjeni velikim dijelom leži na komparativnoj filozofiji, doksu ovdje spominjani mislitelji, Iqbal i Nasr, bez obzira na njihoverazlikovnosti i pristupe, nedvojbeno pluralistički mislitelji, inisam i ne mogu biti oduševljen prikazom njih dvojice u izvedbikolege M. Ruzgara u inače izvanredno poticajno napisanoj studijiDeep Religious Pluralism priređivača Davida Raya Griffina22, djelakoje sam skoro preveo vjerujući da bi moglo pomoći u promoviranjureligijskog i filozofskog pluralizma kod nas u Bosni i Hercegovini.Moram kazati da je Griffin uradio izvanredan posao kao priređivačpredstavljajući i organizirajući ovu seriju eseja koja predočava svesvjetske religijske tradicije i fokusira se na mogućnost „dubokogreligijskog pluralizma“ koji je utemeljen na Whiteheadovoj filozofiji,što je tek jedan pokušaj te vrste. Ako tomu pridodam činjenicu dafilozofi i teolozi na Balkanu posljednjih godina pokazuju silnozanimanje za teološko i filozofsko utemeljenje za posvemašnjupluralizaciju društva po svim segmentima, onda je ovakovrsnaliteratura više nego dobrodošla.

Konačno, kada je riječ o samome Ibn ‘Arabiju i modernomvokabularu na koji su sviknuti napose naši mlađi proučavatelji,onda već spomenuta djela Petera Coatesa, Ibn ‘Arabi and ModernThought: The History of Taking Metaphysics Seriously, kao i SuhaTaji-Farouki, Beshara and Ibn ‘Arabi: A movement of sufi spiritualityin the modern world, mimo onih nama dobro znanih i nadasvevrijednih koja su napisali danas svjetski vodeći poznavatelji Ibn‘Arabijevog mišljenja i opusa, William Chittick i James Morris(oba su pohodili Bosnu i Hercegovinu), svakako će pronaći svojput ka našim filozofskim i teološkim seminarima.

78 PREGLED

22 David Ray Griffin (ed.), Deep Religious Pluralism, Westminster JohnKnox Press, Louisville-Kentucky, 2005.

Page 78: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

V

U samom zaključku želim kazati da je komparativna filozofijaambiciozan ali historijski nužan projekt uspostave kritičkog diskursaizmeđu različitih filozofskih sustava i mislitelja koji pripadajutim različitim kulturama i tradicijama i ima za cilj proširivanjefilozofskih horizonata i mogućnosti razumijevanja naših studenatakoji su uključeni u njezino proučavanje. Također, naročita zadaćakoju ima komparativna filozofija jest uspostava internacionalnogamira i dubljeg razumijevanja u konkretnom, praktičnom i istodobnointelektualnom poduhvatu unutar multikulturnih zajednica. Otuda,komparativna filozofija – ili ono što bismo danas bolje mogli nazvati„interkulturalna“, „transkulturalna“, ili jednostavno „globalnafilozofija“ – kroz svoju je historiju i razvitak ispoljila bogatu razno-likost ciljeva, metoda i stilova. Jedan od trajnih ciljeva komparativneili interkulturalne filozofije bio je da učini evidentnim temeljnespoznajne i evaluativne pretpostavke tradicija koje su različite odnaše vlastite, uz očekivanja da zadobijemo veću jasnoću i boljerazumijevanje o pretpostavkama koje nas informiraju o nečijojtradiciji. Time počinjemo sebe bolje upoznavati, vjeruje se, unutari kroz priznavanje drugih alternativnih konceptualnih shema, vri-jednosti i načina organiziranja i pronalaženja smisla iz ljudskogiskustva. Proučavaju se glavne azijske (a danas i mnoge druge ne-zapadnjačke) tradicije, potom, kako one otkrivaju različite „načinemišljenja“, te kako one mogu biti kontrastne jedna s drugom i srazličitim zapadnjačkim oblicima. Ovo bi bila komparativna filo-zofija u svojemu najširem kulturološkom modalitetu (E. Deutsch)i ovaj se projekt može promatrati dijelom većeg komparativnogpoduhvata koji bismo mogli nazvati „problemskim pristupom“.Bez obzira na to da li je to u etici, metafizici, estetici, ili bilo kojojdrugoj filozofskoj disciplini, zamisao je da možemo identificiratifilozofske probleme koji se provlače kroz različite tradicije, te damožemo koristiti resurse ovih tradicija kako bismo omogućili daprodubljujemo i proširujemo svoje vlastito filozofsko razumijevanjei djelovanje. Zapravo, proučavatelji bi trebali biti u stanju prou-čavati azijsku filozofiju u svrhu obogaćivanja svog filozofskogbackgrounda, kako bi im se omogućilo da se bolje hrvu s filozofskim

79PREGLED

Page 79: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

problemima koji ih zanimaju. Štoviše, počeli smo shvaćati da samaideja filozofije može označavati poprilično različite stvari u različitimkulturama i da moramo puno toga naučiti iz ovih drugih koncepcija,i ovo nas izravno dovodi do komparativne filozofije kao kreativnefilozofije. Iz ovog propitivanja, pretpostavlja se, možemo postićiotvorenost da razvijemo nove i bolje oblike filozofskog razumijevanja.

Konačno, u eri globalizacije ovakovrsna istraživanja danas pred-stavljaju megatrend u filozofiji, a XXII svjetski kongres filozofaove godine u Seoulu upravo ima za cilj redefiniranje filozofije iposvješćivanje nužnosti uvođenja intertradicionalnih, interkulturalnih,intersustavnih, integrativnijih i globalnijih studija, te otuda našenadanja da nas sluđenost etničkim, zapravo sadašnjim preva-lirajućim kultom nacije u Bosni i Hercegovini, neće zapriječiti utakovrsnim nastojanjima i hrljenjima. Hod (idenje) u suprotnompravcu je održavanje kontinuiteta navodne „drugosti“, uzajamnognepoznavanja, između muslimana i nemuslimana, nepovjerenja,izolacije i ekstremizma na obje strane. Dakle, Ibn ‘Arabi nam idanas pomaže da u europskoj zajednici posvijestimo sebi i drugimai izgradimo moderne nacionalne i kulturne identitete i novo trans-kulturno liderstvo i vještine, kao i odgovore na pitanje kako bitimusliman u Europi znanja danas, SAD-u i svijetu općenito. Wamā tawfīqī illā bi’Llāh!

80 PREGLED

Page 80: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 341.485 (497.6)

Sakib Softić

GENOCID I NJEGOVE POSLJEDICE U BOSNI I HERCEGOVINI

GENOCIDE AND ITS CONSEQUENCES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Predmet ovog članka je utvrđivanje posljedica genocidautvrđenog presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu 26.februara 2007. godine, po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbijei Crne Gore zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanjuzločina genocida, i promišljanje kako da se one uklone u interesuočuvanja mira i sigurnosti na prostorima zapadnog Balkana.

Ključne riječi: genocid, presuda, VRS, međunarodno pravo, mir

Summary

This article examines the consequences of the crime of genocide,established in the verdict of the International Court of Justice in TheHague from 26 February 2007, in the case Bosnia and Herzegovinaversus Serbia and Montenegro, concerning violations of the Con-vention on Prevention and Punishment of the Crime of Genocide,as well as ways to eliminate them, for the purpose of protectingpeace and safety in the West Balkan region.

Key words: genocide, Judgment, VRS, international law, peace

81PREGLED

Page 81: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Uvod

Međunarodni sud pravde u Haagu donio je 26. februara 2007.godine presudu u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i CrneGore zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločinagenocida. Utvrđeno je da je genocid počinjen protiv grupe Bošnjakau Srebrenici i oko nje.

Kao počinitelji genocida imenovani su pripadnici Vojske Repu-blike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova RepublikeSrpske (MUPRS). Srbija je oglašena odgovornom zbog propuštanjada spriječi genocid i kazni počinioce.

Članovi Glavnog štaba VRS-a koji su osmislili i počinili genocidprimali su plaće i imali beneficije od Savezne Republike Jugoslavije(SRJ), ali ih je na njihove položaje imenovao predsjednik RepublikeSrpske i bili su podređeni političkom vođstvu RS-a. Njihova funkcijabila je da djeluju u ime vlasti Republike Srpske. Oficiri koji suosmislili i počinili genocid vršili su elemente javne vlasti Repu-blike Srpske.

Međunarodno pravo obavezuje sve države da ne priznaju stanjestvoreno ozbiljnim kršenjem peremptornih normi općeg među-narodnog prava i da ne pružaju pomoć u održavanju takvog stanja.Zabrana činjenja genocida predstavlja peremptornu normu općegmeđunarodnog prava.

Republika Srpska, stvorena 9. januara 1992. godine, nikad nijepostigla međunarodno priznanje kao suverena država, ali je imala defacto kontrolu nad znatnim dijelom teritorije Bosne i Hercegovinei lojalnost velikog broja bosanskih Srba. Elemente državnosti i teri-torij stečen genocidom zadržala je i nakon zaključenja Općegokvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi genocidne kampanje ostvareni su u kvalitativnomsmislu. Proširen je srpski etnički prostor zapadno od rijeke Drinegenocidnim uklanjanjem većinskog bošnjačkog stanovništva. Podu-zimanje mjera u skladu s međunarodnim pravom, što je obavezameđunarodne zajednice u cjelini, koje će osigurati da se genocidne isplati, ključ je za očuvanje mira na samo na Balkanu.

82 PREGLED

Page 82: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Činjenice utvrđene ili potvrđene presudom

1. Međunarodni sud pravde je prvi put u svojoj historijiutvrdio odgovornost jedne države zbog kršenja Konvencije osprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Stoga ova presudaima historijsku važnost, i to ne samo za strane u sporu i za ovajpredmet nego i za razvoj međunarodnog humanitarnog prava ucjelini. Sud u ovoj presudi utvrđuje:

a) da je Srbija prekršila obavezu sprječavanja genocida izKonvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezis događajima koji su se desili u Srebrenici u julu 1995. godine;

b) da je Srbija prekršila obaveze iz Konvencije o sprječavanjui kažnjavanju zločina genocida time što nije predala Ratka Mladića,optuženog za genocid i saučesništvo u genocidu, radi suđenjapred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju(ICTY), čime je propustila da u cijelosti sarađuje s Tribunalom;

c) da Srbija nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje jeSud naredio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u ovom predmetu,tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspo-laganju da spriječi genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.

d) da Srbija mora odmah poduzeti efikasne korake da bi osi-gurala ispunjenje svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanjui kažnjavanju zločina genocida kako su definirane u članu II Kon-vencije, ili bilo koje druge mjere propisane članom III Konven-cije, i predati optužene za genocid ili drugi od tih zločina zasuđenje ICTY-em, te u cijelosti sarađivati s Tribunalom.

2. Međunarodni sud pravde utvrdio je učešće SR Jugoslavije uratu u Bosni i Hercegovini, što razrješava pitanje prirode oružanogsukoba u Bosni i Hercegovini. Ova presuda, zajedno s pravosnažnimpresudama ICTY-a u predmetima Tadić i Čelebići, nespornopotvrđuje da je riječ o međunarodnom oružanom sukobu u kojemje kao strana učestvovala SR Jugoslavija. Međunarodni oružanisukob vođen na teritoriji Bosne i Hercegovine između oružanihsnaga SR Jugoslavije ili oružanih snaga pod njenom kontrolom iarmije Republike Bosne i Hercegovine je agresija SR Jugoslavijena Republiku Bosnu i Hercegovinu.

83PREGLED

Page 83: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Predmet ovog spora nije bilo utvrđivanje karaktera oružanogsukoba u Bosni i Hercegovini, niti je utvrđivanje karaktera oružanogsukoba uvjet za utvrđivanje postojanja genocida. Zločin genocidamože se počiniti u bilo kojem oružanom sukobu, ali i u vrijeme mira.Stoga ovo pitanje nije bilo predmetom posebne pažnje Suda.

Uprkos tome, Sud je, baveći se pitanjem odgovornosti SR Jugo-slavije za genocid počinjen u Bosni i Hercegovini, utvrdio da jeVojska SR Jugoslavije učestvovala u ratu u Bosni i Hercegovini.1

Sud konstatira da postoji mnoštvo dokaza koji potvrđuju direktnoili indirektno učešće zvanične Vojske SR Jugoslavije, zajedno svojnim snagama bosanskih Srba, u vojnim operacijama u Bosnii Hercegovini. Međutim, Sud ograničava ovo učešće na operacijekoje su prethodile događajima u Srebrenici.2

Pored direktnog učešća Vojske SR Jugoslavije u vojnim ope-racijama u Bosni i Hercegovini, Sud je ustanovio da je SR Jugo-slavija pružala značajnu vojnu i finansijsku pomoć RepubliciSrpskoj, bez čega ona ne bi mogla izvršavati najvažnije vojne iparavojne aktivnosti.3 Dio te pomoći svakako je upotrijebljen u

84 PREGLED

1 Vidi: Presuda Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine usporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbog kršenja Konvencijeo sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

2 “386... Istina je da postoji mnoštvo dokaza o direktnom ili indirektnomučešću zvanične vojske SRJ, zajedno s vojnim snagama bosanskih Srba, u vojnimoperacijama u Bosni i Hercegovini u godinama prije događaja u Srebrenici.Ovo učešće stalno su osuđivali politički organi Ujedinjenih naroda, što je zahti-jevalo da SRJ to zaustavi [...] Međutim, nije dokazano da je takvog učešća bilou masakrima počinjenim u Srebrenici (vidi i st. 278 i 297). Dalje, ni RepublikaSrpska, a ni VRS, nisu bili de jure organi SRJ, zato što nisu imali status organate države prema njenom domaćem pravu.”

3 Ibid, par. „241. Sud nalazi utvrđenim da je tužena na taj način pružalaznačajnu vojnu i finansijsku pomoć Republici Srpskoj i da je ova pomoćizostala to bi uveliko ograničilo opcije koje su stajale na raspolaganjuRepublici Srpskoj.”

i. „394... Dok su političke, vojne i logističke veze između federalnih vlastiu Beogradu i vlasti na Palama, između Jugoslovenske armije i VRS bile jakei bliske u ranijim godinama (vidi par. 238 gore) i ove veze bez ikakve sumnjeostale snažne, one nisu bile u najmanju ruku u relevantno vrijeme, takve da bivojna i politička organizacija bosanskih Srba trebala biti izjednačena saorganima SRJ. Čak je istina da su se u to vrijeme pojavile razlike između

Page 84: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

činjenju zločina genocida u Srebrenici i oko nje.4

Operacije iz jula 1995. godine u Srebrenici i oko nje, koje suokončane činjenjem zločina genocida, koordinirane su iz Beograda.5

Sud je ustanovio i da je SR Jugoslavija tokom kritičnog periodaimala mogućnost utjecaja na bosanske Srbe koji su smislili i proveligenocid u Srebrenici, za razliku od drugih država ugovornica Kon-vencije o genocidu, zahvaljujući jačini političkih, vojnih i finansij-skih veza između SRJ, s jedne, i Republike Srpske i VRS-a, s drugestrane, koje su, iako nešto slabije nego u prethodnom periodu, iu vrijeme događanja u Srebrenici bile veoma bliske.6

3. Sud je utvrdio da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid,i da je genocid počinio entitet Republika Srpska. U činjeničkomi pravnom opisu zločina genocida preuzeti su relevantni paragrafiiz presuda ICTY-a.7

85PREGLED

jugoslavenskih vlasti i lidera bosanskih Srba; i najmanje ovo su dokazi da su oviposljednji imali neku kvalificiranu, ali realnu marginu nezavisnosti. Niti je,ova vrlo važna pomoć davana od tužene Republici Srpskoj, bez koje ova nebi mogla ‘voditi svoje presudne ili najznačajnije vojne i paravojne aktivnosti’(ICJ Reports 1986, p. 63, par. 111), značila potpunu zavisnost RepublikeSrpske od tužene.”

4 Ibid, par. 422. „...Nesumnjivo, SRJ jest pružala zamašnu pomoć Repu-blici Srpskoj i VRS – političku, vojnu i finansijsku, i to mnogo prije tragičnihdogađaja u Srebrenici, a ta se pomoć nastavila i tokom tih događaja. Stoga nemamnogo sumnje u to da su zločini u Srebrenici počinjeni, barem djelimično,sredstvima koja su izvršioci tih zločina imali kao rezultat opće politike pomoćii podrške koju je pružala SRJ.” Vidi također par. 412.

5 Ibid, par. 437.6 Ibid., „434. Sud, prvo, zapaža da je SRJ tokom kritičnog perioda imala

mogućnost utjecaja na bosanske Srbe koji su smislili i proveli genocid uSrebrenici, za razliku od drugih država ugovornica Konvencije o genocidu,zahvaljujući jačini političkih, vojnih i finansijskih veza između SRJ, s jedne,i Republike Srpske i VRS, s druge strane, koje su, iako nešto slabije nego uprethodnom periodu, ipak ostale veoma bliske.“

7 “290. Sudska vijeća u predmetima Krstić i Blagojević utvrdila su da susnage bosanskih Srba ubile više od 7.000 bosanskih Muslimana muškaraca nakonpreuzimanja Srebrenice u julu 1995. godine (Krstić, IT-98-33-T, presuda od2. augusta 2001. godine, st. 426-427, i Blagojević, IT-02-60-T, presuda od 17.januara 2005. godine, st. 643). Shodno tome, sudska vijeća su zaključila da jeactus reus ubistava iz člana II (a) Konvencije ispunjen. Također, oba su vijećazaključila da su akcije snaga bosanskih Srba također ispunile actus reus uzro-

Page 85: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

U vrijeme činjenja zločina genocida Republika Srpska imalaje elemente de facto nezavisnosti iako u daljem raspletu događajanije izdjejstvovala međunarodno priznanje.8

U vršenju zločina genocida počinioci genocida bili su podređenipolitičkom vođstvu Republike Srpske. Počinioci genocida postupalisu u ime Republike Srpske i izvršavali su dijelove javnih ovlastiRepublike Srpske.9

4. Sud je utvrdio da je genocid počinjen nad bosanskim Mu-slimanima.

Član II Konvencije o genocidu postavlja zahtjev da je djeloučinjeno s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna,

86 PREGLED

kovanja teških fizičkih i psihičkih povreda, kako je to propisano članom II (b)Konvencije – kako onih koji su bili pred smaknućem tako i onih koji su od njihrazdvojeni, a u vezi s njihovim raseljenjem i gubitkom koji su pretrpjeli oni međunjima koji su preživjeli (Krstić, ibid., stav 543, i Blagojević, ibid., st. 644-654).”

“297. Sud zaključuje da su radnje počinjene u Srebrenici, koje ulaze uokvir člana II (a) i (b) Konvencije, počinjene sa specifičnom namjerom da sedjelimično uništi grupa Muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; shodnotome, te radnje predstavljaju radnje genocida koje su počinili pripadnici VojskeRepublike Srpske u i oko Srebrenice počevši negdje od 13. jula 1995. godine.”

8 “...U vrijeme kada je Republika Bosna i Hercegovina proglasila neza-visnost (15. oktobra 1991. godine), nezavisnost druga dva entiteta već je bilaproglašena: u Hrvatskoj Republika Srpska krajina, 26. aprila 1991. godine, teRepublika srpskog naroda Bosne i Hercegovine, kasnije nazvana RepublikaSrpska, 9. januara 1992. godine (stav 233). Iako Republika Srpska nije nikadameđunarodno priznata kao suverena država, de facto je kontrolirala značajandio teritorija i bio joj je lojalan veliki broj bosanskih Srba.”

9 “388. ... Nema nikakve sumnje da je SRJ pružala značajnu podršku,inter alia, finansijsku podršku Republici Srpskoj (stav 241) i da je jedan odoblika te podrške bila i isplata plaća i drugih beneficija nekim oficirima VRS.Ovo ih, međutim, nije automatski učinilo organima SRJ. Te oficire je u komanduimenovao predsjednik Republike Srpske i bili su podređeni političkom vođstvuRepublike Srpske. Pojam ‘državni organ’, onako kako se koristi u međunarodnompravu i u članu 4 MPK, primjenjuje se na jednu ili više osoba, ili na kolektivnisubjekt, koji čine organizaciju države i koji djeluju u njeno ime (komentar MPKna član 4, stav (1)). Funkcija oficira VRS, uključujući i generala Mladića, bila jeda postupaju u ime vlasti bosanskih Srba, naročito Republike Srpske, a ne u imeSRJ; oni su izvršavali dijelove javnih ovlasti Republike Srpske. Stoga, posebnasituacija generala Mladića, ili bilo kojeg drugog oficira VRS koji je bio prisutanu Srebrenici a kojeg su možda ‘administrirali’ u Beogradu, nije takva da bi Sudizmijenio svoj zaključak do kojeg je došao u prethodnim stavovima.”

Page 86: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva. U tom smislu Sudzaključuje da zaštićena grupa mora imati pozitivna obilježja.10

Također nije nužno da cilj zločina genocida budu svi pripadnicigrupe bez obzira gdje se oni nalazili. Zločin genocida postoji čaki ako je namjera činjenja genocida ograničena na neko određenogeografsko područje. Tako po mišljenju Suda:

“199. Drugo, Sud zapaža da je široko prihvaćeno mišljenje daje moguće utvrditi da je genocid počinjen i u slučaju kada postojinamjera uništenja grupe unutar geografski ograničenog područja.”

Kvantitativni kriterij za postojanje zločina genocida modifi-ciran je kvalitativnim kriterijem. Postojanje genocida uvjetovanoje ne samo brojem žrtava nego i njihovim kvalitetom.11

S obzirom na ovakvo određenje zaštićene grupe, Sud je naosnovu rezultata postupka identificirao zaštićenu grupu kao grupubosanskih Muslimana, a dio te grupe koji su bili meta genocida bili su“bosanski Muslimani Srebrenice i bosanski Muslimani istočne Bo-sne”. Ovaj nalaz Sud je preuzeo od ICTY-a i u cijelosti ga podržao.12

87PREGLED

10 “193. Prvo, Sud smatra da je suština ove namjere uništenje zaštićenegrupe kao takve, u potpunosti ili djelimično. Radi se o grupi koja mora imatiosobena pozitivna obilježja – nacionalno, etničko, rasno ili vjersko. Također,namjera mora biti usmjerena na grupu ‘kao takvu’. To znači da je bitan elementovog zločina namjera da se uništi grupa ljudi koja ima poseban zajedničkiidentitet. Pitanje koje treba postaviti jest ko su ti ljudi, a ne ko oni nisu. Etimo-logija riječi – ubijanje grupe – također ukazuje na pozitivnu definiciju. RaphaelLemkin je objasnio da je riječ genocid nastala od grčke riječi genos, kojaoznačava rasu ili pleme, i završetka -cide, od latinskog caedere, ubiti (AxisRule in Occupied Europe (1944), str. 79)...”

11 “200. Treći kriterij je više kvalitativni nego kvantitativni. Žalbeno vijećeu predmetu Krstić ovo je pitanje obrazložilo sljedećim riječima:

‘Broj žrtava će biti procijenjen, ne samo u apsolutnim brojkama, nego i uodnosu na cjelokupan broj pripadnika grupe. Osim brojčane veličine ciljanogdijela grupe, korisno je razmotriti i važnost tog dijela unutar grupe. Ako jeodređeni dio grupe tipičan za cijelu grupu ili je bitan za njeno preživljavanje,to bi moglo podržati zaključak da se taj dio može smatrati bitnim u smisluodredbi člana 4 [Statuta, koji u cijelosti glasi kao i član II Konvencije].’ (IT-98-33-A, presuda od 19. aprila 2004., stav 12).’”

12 “296. ...’U ovom slučaju, nakon što je zaštićena grupa identifikovanakao nacionalna grupa bosanskih Muslimana, Sudsko vijeće je zaključilo da sudio te grupe koja je bila meta Glavnog štaba VRS i Radislava Krstića bili bosanski

Page 87: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

5. Sud je prihvatio kao dokazane činjenice da su u Bosni i Herce-govini u periodu trajanja agresije od 1992. do 1995. godine, nadgrađanima Bosne i Hercegovine, a naročito nad bosanskimMuslimanima, počinjeni zločini u formi ubijanja pripadnika zašti-ćene grupe, član II (a) Konvencije, koji su ravni genocidu u fizičkomsmislu riječi, tako da oni više ne mogu biti predmetom osporavanja.Sud je analizirao događaje u Sarajevu, u dolini rijeke Drine: (a) Zvor-nik (b) Logori: (i) Logor Sušica, (ii) Logor Kazneno-popravni domFoča, (iii) Logor Batković, u Prijedoru: (a) Kozarac i Hambarine, (b)Logori: (i) Logor Omarska, (ii) Logor Keraterm, (iii) Logor Trno-polje, Banja Luka: (i) Logor Manjača, Brčko: (i) Logor Luka.

Analizirajući brojne iznesene dokaze, Sud je utvrdio da sutokom perioda 1992. do 1995. godine izvršena masovna ubistvau određenim oblastima i logorima na teritoriji cijele Bosne i Herce-govine. Meta su uglavnom bili bosanski Muslimani kao pripadnicizaštićene grupe. Stoga je Sud zaključio da su se na čitavoj teritorijiBosne i Hercegovine i u toku cijelog perioda 1992. do 1995. godinedešavala masovna ubistva i da je materijalni element (actus reus)zločina genocida, kako je definiran u članu II (a) Konvencije is-punjen.13 Ovakvo stanovište uglavnom je utemeljeno na rezultatimakrivičnih postupaka okončanih pred ICTY-em.

88 PREGLED

Muslimani Srebrenice i bosanski Muslimani istočne Bosne. Ovaj zaključak seslaže sa smjernicama koje su ranije navedene. Prije nego su snage VRS okupiraleSrebrenicu 1995. godine, broj stanovnika bosanskih Muslimana Srebreniceiznosio je oko četrdeset hiljada ljudi. Ovaj broj nisu činili samo bosanski Musli-mani stanovnici Srebrenice nego i mnoge muslimanske izbjeglice iz okolnihregija. Iako je ovo stanovništvo predstavljalo samo mali procenat cjelokupnemuslimanske populacije Bosne i Hercegovine u to vrijeme, značaj muslimanskezajednice Srebrenice nije se odražavao samo u njenoj veličini.’ (IT-98-33-A,presuda od 19. aprila 2004. godine, stav 15)

Sud nema razloga da se ne složi s ovim jedinstvenim zaključcima Sudskogi Apelacionog vijeća.”

13 “276. Nakon razmatranja iznesenih činjenica Sud zaključuje da jeustanovljeno na temelju brojnih dokaza kako su tokom ratnog sukoba izvršenamasovna ubistva u određenim oblastima i logorima na cijeloj teritoriji Bosnei Hercegovine. Dalje, izneseni dokazi pokazuju da su žrtve u velikoj mjeri bilipripadnici zaštićene grupe, što ukazuje na to da su oni možda sistematski bili metaubijanja. Ustvari, Sud zapaža da – iako je osporavala istinitost određenih navoda,kao i broj žrtava ili motive izvršilaca, odnosno okolnosti pod kojima su se desila

Page 88: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

6. Sud je dalje utvrdio da su na teritoriji cijele Bosne i Herce-govine bosanski Muslimani, kao zaštićena grupa tokom čitavogperioda 1992. do 1995. godine, bili žrtve masovnih maltretiranja,prebijanja, silovanja i mučenja koja uzrokuju teške fizike ili psihičkepovrede iz člana II (b), na koji način je ispunjen zahtjev ovog članaiz Konvencije o genocidu. Sud je analizirao događaje u dolini rijekeDrine: (a) Zvornik, (b) Foča (i) Logor Batković, (ii) Logor Sušica,(iii) Logor u KPD Foča, u Prijedoru: Logori: (i) Logor Omarska,(ii) Logor Keraterm, (iii) Logor Trnopolje, Banja Luka: (i) LogorManjača, Brčko: (i) Logor Luka, na osnovu čega je zaključio daje zahtjev Konvencije o genocide ispunjen. Prema tome, i u ovomslučaju je ispunjen fizički element (actus reus) genocida.14

7. U ovom postupku također je utvrđeno da su nad zaštićenomgrupom vršene deportacije i protjerivanja, i da je razarana njena histo-rijska, vjerska i kulturna baština. Utvrđeno je i postojanje logoraširom Bosne i Hercegovine u kojima su ljudi ubijani, povređivani,te bili izvrgnuti užasnim uvjetima života

8. U radnjama genocida učestvovali su vojska i policijaRepublike Srpske.15

89PREGLED

ubistva i njihovu pravnu kvalifikaciju – tužena strana nikada nije osporila da supripadnici zaštićene grupe ubijani u Bosni i Hercegovini. Sud stoga zaključuje,na temelju uvjerljivih dokaza da su se masovna ubistva zaštićene grupe desilai da je stoga materijalni element, kako je to definirano u članu II (a) Konvencije,ispunjen. U ovom dijelu svoga obrazloženja Sud se neće baviti listom određenihubistava, čak neće ni donijeti zaključak o ukupnom broju žrtava.”

14 “319. Nakon što je pažljivo ispitao izložene dokaze i uzeo na znanje dokazekoji su prezentovani MKSJ, Sud smatra da je potpuno uvjerljivim dokazimautvrđeno da su pripadnici zaštićene grupe sistematski bili žrtve masovnih maltre-tiranja, prebijanja, silovanja i mučenja koja uzrokuju teške fizičke i psihičkepovrede, tokom ratnog sukoba i, posebno, u logorima. Zahtjev suštinskog ele-menta, shodno članu II (b) je stoga zadovoljen.”

15 “288. VRS i MUP Republike Srpske su 12. jula odvojili muškarcestarosti od 16 do otprilike 60 i 70 godina od njihovih porodica. Muškarci bosanskiMuslimani upućeni su na različite lokacije, ali je većina poslana u jednu kuću(‘Bijelu kuću’) u blizini Glavnog štaba UNPROFOR-a u Potočarima na ispi-tivanje. Tokom poslijepodneva 12. jula veliki broj autobusa i drugih vozila stigaoje u Potočare, uključujući i neka vozila iz Srbije. Samo je ženama, djeci i starcimabilo dozvoljeno da uđu u autobuse u pravcu teritorije koju je držala bh. armija.Vozila Holandskog bataljona pratila su početne konvoje, ali ih je VRS zaustavila

Page 89: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

9. Zločin genocida počinjen je u vršenju javnih ovlasti Repu-blike Srpske. Kao što smo već rekli, Republika Srpska je u rele-vantno vrijeme imala elemente de facto nezavisnosti. U vršenjuelemenata javne vlasti Republika Srpska je počinila genocid nadBošnjacima Srebrenice i nad Bošnjacima istočne Bosne. U presudije navedeno sljedeće:

“388. ...Funkcija oficira VRS, uključujući i generala Mladića,bila je da postupaju u ime vlasti bosanskih Srba, naročito RepublikeSrpske, a ne u ime SRJ; oni su izvršavali dijelove javnih ovlastiRepublike Srpske...”

10. Zločin genocida počinjen je u zaštićenoj zoni Ujedinjenihnaroda. Zaštićena područja ustanovljena su u Bosni i HercegoviniRezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 od 16. aprila 1993. godine,16

proglašenjem Srebrenice sigurnim područjem.17 Rezolucijom 824povećan je broj sigurnih područja.18 “…68. Kao i u slučaju Rezo-lucije 819 (1993), i u Rezoluciji 824 (1993) svi zahtjevi Vijeća usmje-reni su na Srbe...”19 Zatim je uslijedila Rezolucija Vijeća sigurnostibroj 83620 u cilju pojačavanja sigurnosti zaštićenog zone. I pored

90 PREGLED

i ukrala im 16-18 džipova i 100 komada lakog naoružanja, što je daljnju pratnjuučinilo nemogućom. Mnogi bosanski Muslimani muškarci iz Srebrenice i njeneokoline, uključujući i one koji su pokušali pobjeći kroz šumu, uhapšeni su iubijeni.”

16 Securitiy Council Resolution 819 (1993) (S/RES/819, 16. april 1993), The“Yugoslav” Crisis…, str. 35.

17 Vijeće sigurnosti je 16. aprila 1993. godine usvojilo Rezoluciju 819 kojom jeSrebrenica proglašena zaštićenom zonom. Rezolucija je bila opasno nedosljedna. Utoku šestosatnih konsultacija prije njenog usvajanja formiran je širok konsenzus uVijeću sigurnosti po kome je trebalo nešto učiniti da bi se Srbi spriječili da Srebrenicuetnički očiste brutalnom silom. Ali, u donošenja odluke, što je bilo potrebno zbogopasnosti da grad padne, Vijeće se složilo da se stvori zaštićena zona a da pritom nijespecificiralo koja ‘zona’ je to bila i kako se njena sigurnost može ostvariti. Rezolucijaje zamaskirala, ali nije riješila nijednu od fundamentalnih razlika u mišljenjima ipogledu uspostavljanja zaštićenih zona. J. W. Honig - N. Both, Ibid., str. 130.

18 Security Council Resolution 824 (1993), (S/RES/824 6. Maj 1993), The“Yugoslav” Crisis…, str. 40.

19 Report of the Secretary Pursant to General Assembly Resolution 53/35( 1998 ), “Srebrenica Report”, 15. novembar 1999.

20 Security Council Resolution 836 (1993) (S/RES/836, 4. juni 1993), Ibid., str. 43.

Page 90: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

toga, bosanski Srbi počinili su genocid u zaštićenoj zoni UN-a, štostavlja UN pred posebnu obavezu uklanjanja posljedica genocida.21

Ujedinjene nacije nisu mogle zaustaviti Srbe.22

91PREGLED

21 “278. Zločini počinjeni u i oko Srebrenice nisu nigdje bolje sažeti negou prvom stavu presude Sudskog vijeća u predmetu Krstić:

‘Svijetu su postali dobro poznati događaji iz jula 1995. godine, kada subosanski Srbi preuzeli ‘sigurnosnu zonu’ UN Srebrenica u Bosni i Hercego-vini. Bez obzira na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kojom jeova enklava proglašena zonom ‘bez oružanih napada ili bilo kakvih neprija-teljskih djejstava’, jedinice vojske bosanskih Srba (VRS) izvršile su napad izauzele grad. U nekoliko dana, oko 25.000 bosanskih Muslimana, većina njihžene, djeca i starci koji su živjeli u toj oblasti, snage bosanskih Srba protjeralesu iz domova i, u atmosferi terora, ubacili u prepune autobuse i prebacili prekolinije sukoba na teritoriju pod kontrolom bosanskih Muslimana. Međutim,vojno sposobne muškarce bosanske Muslimane iz Srebrenice čekala je drugasudbina. Kako je njih hiljade pokušalo pobjeći iz ove oblasti, zatočeni su idržani u brutalnim uslovima i nakon toga ubijani. Više od 7.000 ljudi nikadaviše nije viđeno.” (IT-98-33-T, presuda od 2. augusta 2001. godine, stav 1)

22 283. Komandant Drinskog korpusa je 2. jula izdao naredbu za vojneoperacije; cilj operacije bio je da se enklava Srebrenica smanji na “gradskuzonu”. Napad je počeo 6. jula granatama koje su eksplodirale u blizini glavnogštaba Holandskog bataljona u Potočarima; 7. i 8. jula bilo je relativno mirnozbog lošeg vremena, ali se granatiranje pojačalo oko 9. jula. Srebrenica je bilapod vatrom do 11. jula, kada je pala pošto je VRS preuzela posmatračka mjestaHolandskog bataljona. Nasuprot očekivanjima VRS, vojska Republike Bosnei Hercegovine pružila je veoma slab otpor (Blagojević, IT-02-60-T, presudaSudskog vijeća od 17. januara 2005. godine, stav 125). U izvještaju generalnogsekretara Ujedinjenih naroda citira se procjena koju su dali vojni promatračiUjedinjenih naroda o popodnevu 9. jula, u kojoj je navedeno sljedeće:

“‘Ofanziva snaga bosanskih Srba će se nastaviti dok ciljevi ne budu posti-gnuti. Ovi ciljevi se možda i prošire s obzirom na potpuni izostanak reakcijeUjedinjenih naroda, a snage bosanskih Srba su u situaciji da potpuno preuzmuenklavu ukoliko to žele.’ Dokumenti koji su kasnije pribavljeni iz srpskih izvora,čini se, ukazuju da je ova procjena bila ispravna. Ti dokumenti pokazuju da jeprvobitni srpski napad na Srebrenicu imao ograničene ciljeve. Tek nakon štosu Srbi neočekivano lako napredovali, odlučeno je da preuzmu cijelu enklavu.Srpski civili i vojni službenici iz oblasti Srebrenice izjavili su isto, dodavši tokomrazgovora sa službenicima Ujedinjenih naroda da su odlučili da nastave prodorsve do grada Srebrenice kad su procijenili da UNPROFOR ne želi ili ne možeda ih zaustavi.” (A/54/549, stav 264)

Page 91: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Posljedice genocida i njihovo uklanjanje

Međunarodni sud pravde, svojom presudom od 26. februara2007. godine, ustanovio je da je počinjen genocid nad MuslimanimaBosne i Hercegovine u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica. Genocidsu osmislili i proveli bosanski Srbi.

Presuda se ne bavi pitanjem ustanovljavanja posljedica geno-cida. Ali očigledno je sljedeće:

1. Kao što je poznato, Bošnjaci su prije otpočinjanja genocidnekampanje bili većinsko stanovništvo u sljedećim općinama istočneBosne: Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Srebrenica, Rogatica, Višegradi Foča. Također, činili su znatan dio stanovništva u općinama: Čajniče,Han-Pijesak, Kalinovik i Rudo. Poslije okončanja genocidne kam-panje ove općine potpuno su „očišćene“ od Bošnjaka (bosanskihMuslimana).23

Također, Bošnjaci su bili većinsko stanovništvo u općinama zakoje je ustanovljeno da se genocid desio samo u fizičkom smislu riječi(actus reus). To su općine Prijedor, Sanski Most, Doboj i Brčko,a činili su znatan dio stanovništva u općinama: Bosanski Novi,Bosanska Gradiška, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Kotor-Varoš, Skender-Vakuf i Ključ .

2. Privreda u ovim regijama koja je upošljavala većinskostanovništvo uništena je. Proces privatizacije državne imovine

92 PREGLED

23 Etnička struktura u BiH 2006. i 1991. godine

Etnička struktura BiH 2006. godine Etnička struktura BiH 1991. godine

Page 92: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

proveden je bez učešća većinskog stanovništva. Privatna imovinaBošnjaka uništena je ili opljačkana.

3. Protivno Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni iHercegovini spriječen je rani povratak izbjeglica. To je protivnoSporazumu, koji izričito navodi da je “rani povratak izbjeglicaključ mira u Bosni i Hercegovini”.

Stoga je nužno donijeti izborni zakon po kojem će se lokalniorgani vlasti u ranijim većinskim bošnjačkim općinama formiratisaglasno razultatima popisa iz 1991. godine, i u narednim deceni-jama, i na taj način makar djelimično ublažiti genocidom stvorenostanje.

4. Zločin genocida ostavio je posljedice na funkcioniranjeustavnopravnog ustrojstva Bosne i Hercegovine.

Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine definiraoje Bosnu i Hercegovinu na sljedeći način:

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je demokratskasuverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Herce-govine - Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda inarodnosti koji u njoj žive.24

Sada je to podijeljena zemlja sa dva nefunkcionirajuća entiteta.25

93PREGLED

24 “Službeni list SRBiH” broj 21/90 od 31. jula 1990. godine, amandman LX.Ovaj amandman na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u skladuje sa Ustavom SFRJ i usvojen je u skladu sa postupkom amandiranja Ustava.Raniji član 1 (1) je glasio: “Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina jesocijalistička demokratska država i socijalistička samoupravna demokratskazajednica radnih ljudi i građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana,Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti...”

25 Na službenoj Web stranici Republike Srpske navedeno je: Republika Srpskaje proglašena 9. januara 1992. godine, a kao državni entitet verifikovana je Dej-tonskim mirovnim sporazumom i potpisivanjem mira u Parizu 14. decembra1995., kojim je završen troipogodišnji rat (1992-1995) u Bosni i Hercegovini.Republika Srpska je danas parlamentarna republika sa ograničenim međuna-rodnim subjektivitetom. Stoga ona neke svoje interese ostvaruje posredstvomzajedničkih organa vlasti na nivou Bosne i Hercegovine kao međunarodnopriznate države. Glavni grad Republike Srpske je Sarajevo, a najveći grad BanjaLuka sa više od 200.000 stanovnika predstavlja administrativni, privredni ikulturni centar Republike Srpske. To je suprotno Ustavu BiH gdje stoji: ČLAN 1.BOSNA I HERCEGOVINA

Page 93: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

5. Svakodnevno smo svjedoci negiranja i minimiziranja geno-cida. Poznato je da je negiranje genocida posljednja faza genocida.Nužno je u skladu s dobrom evropskom praksom u krivično zakono-davstvo Bosne i Hercegovine ugraditi krivično djelo negiranjagenocida.

Relevantno pravo

Bečka konvencija o pravu ugovora

Bečka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine u članu53 definira peremptornu (ius cogens) normu kao “normu koju jeprihvatila i priznala cjelokupna međunarodna zajednica državakao normu od koje nikakvo odstupanje nije dopušteno i koja semože izmijeniti samo novom normom općeg međunarodnog pravakoja ima isti karakter”.26 Ako pak nastane nova peremptornanorma općeg međunarodnog prava, svaki postojeći ugovor koji jeu sukobu s ovom normom postaje ništav i prestaje da važi (čl. 64).27

94 PREGLED

1. Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina čije će zvanično ime od sadabiti “Bosna i Hercegovina” će nastaviti svoje pravno postojanje po međuna-rodnom pravu kao država sa unutrašnjom strukturom modificiranom kako je ovdjeodređeno i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona će ostatidržava članica Ujedinjenih nacija i može kao Bosna i Hercegovina zadržati ilise prijaviti za članstvo u organizacijama unutar UN sistema i drugih međuna-rodnih organizacija.

26 Član 53 Bečke konvencije o pravu ugovora glasi:Ugovori koji su u sukobu sa imperativnom normom općeg međunarodnog

prava (jus cogens) Ništavan je svaki koji je u trenutku svoga zaključenja u su-kobu sa imperativnom normom općeg međunarodnog prava. Za svrhe ovekonvencije imperativna norma općeg međunarodnog prava je norma koju jeprihvatila i priznala cjelokupna međunarodna zajednica država kao normu odkoje nikakvo odstupanje nije dopušteno i koja se može izmijeniti samo novomnormom općeg međunarodnog prava koja ima isti takav karakter.

27 Član 64 Bečke konvencije o pravu ugovora glasi:Ako nastane nova imperativna norma općeg međunarodnog prava, svaki

postojeći ugovor koji jeu sukobu s ovom normom postaje ništav i prestaje da važi.

Page 94: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Pravila o odgovornosti država za međunarodna protupravna djela28

Pravila o odgovornosti država za međunarodna protupravnadjela u Poglavlju III koje nosi naslov “Ozbiljne povrede obaveza poperemptornim normama općeg međunarodnog prava” propisujuposljedice kršenja peremptornih normi. Poglavlje III sadrži dvačlana. Član 40 Pravila odnosi se na međunarodnu odgovornostdržava koja nastaje kao posljedica ozbiljnog kršenja peremptornihnormi općeg međunarodnog prava. “Kršenje takve obaveze ozbiljnoje ukoliko uključuje velike i sistematske propuste odgovorne državeda ispuni obaveze.”29

Član 41.2. Pravila30, koji se tiče posljedica koje nastaju usljedpovreda unutar ovog poglavlja, propisuje da “Nijedna država nećepriznati kao zakonitu situaciju stvorenu ozbiljnim kršenjima peremp-tornih normi općeg međunarodnog prava, niti će pružiti pomoć uzadržavanju takve situacije”. Međunarodnopravna komisija UN-adala je primjere međunarodnih ugovora kršenje čijih normi je ustvarikršenje peremptornih normi međunarodnog prava. Kršenje za-brane činjenja genocida je kršenje peremptorne norme međuna-rodnog prava.31

95PREGLED

28 United Nations A/RES/56/83 od 28. januara 2002.29 Ibid., čl. 40. Primjena ovog poglavlja1. Ovo poglavlje primjenjuje se na međunarodnu odgovornost koja

proizlazi iz ozbiljne povrede od države neke obaveze koja proizlazi izperemptorne norme općeg međunarodnog prava.

2. Povreda takve obaveze je ozbiljna ako uključuje velike i sistematskepropuste odgovorne države da ispuni obaveze.

30 Čl. 41 koji nosi naslov:Posebne posljedice ozbiljne povrede obaveze po ovom poglavlju, glasi:1. Države će sarađivati da okončaju zakonitim sredstvima svaku ozbiljnu

povredu unutar značenja člana 40.2. Nijedna država neće priznati kao zakonitu situaciju stvorenu ozbiljnim

kršenjima unutar značenja člana 40, niti će pružiti pomoć u zadržavanju takvesituacije.

3. Ovaj član je bez prejudiciranja drugih posljedica na koje se upućuje uovom dijelu i takvih daljih posljedica, koje povrede, na koje ovo poglavljeupućuje mogu proizaći po međunarodnom pravu.

31 Yearbook, 1966, vol. II, p. 248.

Page 95: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Kao što smo već naveli, član 40 služi da definira povrede po-krivene poglavljem III. On ustanovljava dva kriterija za razlikovanjeozbiljnih povreda peremptornih normi općeg međunarodnog pravaod ostalih povreda. Prvi definira karakter povrijeđene obaveze kojamora proizlaziti iz peremptorne norme općeg međunarodnog prava.Drugi se tiče intenziteta povrede, koja mora biti ozbiljne prirode.

Prvi kriterij tiče se karaktera povrijeđene obaveze koja morabiti peremptorne naravi, kako je to definirano Bečkom konvencijomo pravu ugovora. Koncept peremptornih normi općeg međunarodnogprava priznat je u međunarodnoj praksi, u jurisprudenciji među-narodnih i nacionalnih sudova i tribunala, kao i u pravnoj doktrini.

Obaveze na koje upućuje član 40 proizlaze iz kršenja pravilaponašanja koja se ne mogu tolerirati zbog prijetnje koju ona nosesa sobom zbog prijetnje preživljavanju država, njenih naroda kaoi osnovnim ljudskim vrijednostima.

Općeprihvaćeno je da je zabrana agresije peremptorna normaopćeg međunarodnog prava. Također, postoji nepodijeljeno miš-ljenje da u tu kategoriju spadaju trgovina robljem, genocid, rasnadiskriminacija i aparthejd. Što se tiče peremptornosti zabrane geno-cida, ona je potvrđena brojnim odlukama nacionalnih i međuna-rodnih sudova.32 Mada međunarodnopravna komisija UN-a u svomekomentaru člana 53 Bečke konvencije o pravu ugovora nije navelaperemptorni karakter nekih drugih normi, općeprihvaćeno je da ione spadaju u tu kategoriju. To su zabrane turtura kako su definiraneu članu 1 Konvencije protiv tortura i drugog okrutnog, nehumanogi drugog degradirajućeg tretmana i kažnjavanja iz decembra 1984.godine.33 Peremptorni karakter ovih zabrana potvrđen je odlukamanacionalnih i međunarodnih sudova.34

96 PREGLED

32 Vidi naprimjer: The International Court of Justice in Application of theConvention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide,Provisional Measures, I.C.J. Reports 1993, p. 325, at pp. 439-440; Counter-Claims, I.C.J. Reports 1997, p. 243; the District Court of Jerusalem in Attorney-General of the Government of Israel v. Eichmann, (1961) I.L.R., vol. 36,

33 United Nations, Treaty Series, vol. 1465, p. 112.34 Cf. the U.S. Court of Appeals, 2nd Circuit, in Siderman de Blake v.

Argentina, (1992) I.L.R.,vol. 103, p. 455, at p. 471; the United Kingdom Courtof Appeal in Al Adsani v. Government of Kuwait, (1996) I.L.R., vol. 107, p. 536

Page 96: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Drugi kriterij tiče se povrede peremptorne norme koja morabiti oziljna. Član 40.2. Pravila definira ozbiljnu povredu kao velikii sistematski propust odgovorne države da ispuni odnosnu obavezu.Riječ ozbiljna znači da je potrebno utvrditi određeni red veličina dase ne bi trivilijazirala povreda. Na taj način ustanovljavamo razlikuizmeđu ozbiljnih i trivijalnih povreda peremptornih normi. Trivijalnepovrede peremptornih normi ne pripadaju ovoj kategoriji i nisuuključene u ovo poglavlje. Samo velike povrede spadaju u ovo po-glavlje.

Da bi bila sistematična, povreda mora biti učinjena na organi-ziran način i namjerno. Ovi izrazi se uzajamno ne isključuju. Oz-biljna povreda će biti obično oboje – i velika i sistematična. Faktorikoji uključuju ozbiljnost povrede mogu uključiti obim i broj pojedinihpovreda, kao i ozbiljnost posljedica za žrtve. Mora se također imatiu vidu da agresija i genocid, kao najistaknutije među ovim zabra-nama, po svojoj prirodi zahtijevaju povrede velikog obima.

Član 41 Pravila elaborira posebne posljedice povreda iz člana40 Pravila. On se sastoji iz tri stava. Prva dva propisuju posebnepravne obaveze državama koje su se suočile s povredama iz člana40, dok treći ima formu rezervne klauzule.

Po stavu 1 člana 41 države imaju pozitivnu obavezu da sarađujuu cilju okončanja ozbiljne povrede iz člana 40. Zbog različitostiokolnosti koje mogu postojati, ovaj stav ne propisuje detaljno kojaforma saradnje treba postojati. Ta saradnja treba biti organiziranaunutar postojećeg međunarodnopravnog okvira, i to posebno uokviru sistema Ujedinjenih naroda. Ovaj stav dakle predviđa i mogu-ćnost vaninstitucionalne saradnje. Također, ovaj stav ne propisuje nikoje mjere trebaju biti poduzete u cilju okončanja ozbiljnih povredaiz člana 40 Pravila. Ove mjere moraju biti u okviru zakonitih sred-stava, čiji će izbor zavisiti od okolnosti svakog posebnog slučaja.

Međutim, potpuno je jasno da obaveze saradnje postoje zadržave bez obzira na to da li su one same pogođene ovim povredama.Od njih se zahtijeva da koordiniranim naporima uklone posljedice

97PREGLED

at pp. 540-541; the United Kingdom House of Lords in R. v. Bow Street Metro-politan Magistrate, ex parte Pinochet Ugarte (No. 3), [1999] 2 W.L.R.827, atpp. 841, 881. Cf. the U.S. Court of Appeals, 2nd Circuit in Filartiga v. Pena-Irala, (1980), 630 F.2d 876, I.L.R., vol. 77, p. 169, at pp. 177-179.

Page 97: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ovih zločina. Možđe se postaviti pitanje da li propisivanje pozitivnedužnosti odražava postojeće međunarodno pravo ili je u pitanju pro-gresivan razvoj međunarodnog prava. Ako pogledamo sadašnjestanje, možemo zaključiti da takva saradnja postoji, i da je ona čestojedini način osiguranja efektivnih sredstava za okončanje takvihpovreda. Stav 1 traži jačanje postojećih mehanizama saradnje,na temelju obaveze svih država da odgovore na ozbiljne povredeoznačene u članu 40.35

Dok stav 1 člana 41 propisuje državama pozitivne dužnosti, stav2 propisuje im negativne dužnosti. Prvo, da ne priznaju kao zakonitusituaciju stvorenu ozbiljnim povredama, i drugo – da ne pružepomoć u održavanju takve situacije.

Prva od ovih obaveza upućuje na obavezu kolektivnog ne-priznavanja od međunarodne zajednice kao cjeline legalnost situacijekoja je direktno proizašla iz povrede u smislu člana 40.36 “Ovo neupućuje samo na formalno priznanje ovih situacija, nego takođerzabranjuje akte koji mogu podrazumijevati takvo priznanje.”37

Postojanje obaveze nepriznavanja stanja stvorenog kršenjemperemptornih normi općeg međunarodnog prava nalazi svoju po-dršku u međunarodnoj praksi i odlukama Međunarodnog sudapravde.38

Primjer prakse nepriznanja kršenja peremptornih normi pružareakcija Vijeća sigurnosti na iračku invaziju Kuvajta 1990. godine.Nakon invazije Irak je proglasio sveopću i trajnu aneksiju Kuvajta.Vijeće sigurnosti je Rezolucijom 662 (1990) odlučilo da aneksija nijepravno važeća i pozvalo sve države, međunarodne organizacije ispecijalizirane agencije da ne priznaju aneksiju i da se uzdrže od bilokoje radnje koja bi mogla biti protumačena kao priznanje. U stvar-nosti, nijedna država nije priznala aneksiju.

98 PREGLED

35 Vidi: ILC 2001. chpt IV p. 287.36 Ibid., This has been described as .an essential legal weapon in the fight

against grave breaches of the basic rules of international law.: C. Tomuschat,International Crimes by States: An Endangered Species?., in K. Wellens (ed.),International Law: Theory and Practice: Essays in Honour of Eric Suy (TheHague, Nijhoff, 1998), p. 253 at p. 259.

37 Ibid.38 Ibid., str. 288.

Page 98: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Čak i ako bi povrijeđena država priznala stanje stvoreno aktimakršenja na poticaj države kršitelja takvo stanje ne treba biti priznato.39

Druga obaveza, sadržana u stavu 2 člana 41, zabranjuje državamapružanje pomoći u održavanju situacije stvorene ozbiljnim po-vredama peremptornih normi iz člana 40 Pravila. Ovo se odnosi naponašanje država nakon akata kršenja koje pomaže državamaprekršiteljima u očuvanju stanja stvorenog povredama međunarodnogprava. Njeno postojanje kao samostalne obaveze neovisno o obavezinepriznanja stanja stvorenog silom potvrđeno je rezolucijama Vijećasigurnosti koje su zabranjivale bilo kakvu pomoć ilegalnom režimuaparthejda stvorenom u Južnoj Africi ili portugalskom kolonijalnomupravom.40 Ove rezolucije izražavaju univerzalne ideje primjenjivena sve situacije stvorene kršenjima iz člana 40.

Prema stavu 3 člana 41 ovaj član je bez prejudiciranja drugihposljedica na koje se upućuje u ovom dijelu i takvih daljnjih poslje-dica, koje povrede, na koje ovo poglavlje upućuje, mogu proizaći pomeđunarodnom pravu. Cilj ovog člana je dvostruk. Prvo, on pojaš-njava da ozbiljne povrede povlače pravne konzekvence. Shodnotome, ozbiljne povrede u smislu člana 40 vode obavezi za državuprekršitelja da prestanu sa protupravnim djelovanjem, da poštujuzabrane kršenja i da daju garancije da neće ponovno kršiti peremp-torne norme. Drugo, stav 3 dopušta postojanje daljnjih međunarodno-pravnih posljedica koje prouzrokuju ove povrede.

Ključni preduvjet za primjenu ovog poglavlja je utvrđivanjeoštećene države. „To je država čije je individualno pravo osporenoili oštećeno međunarodnim protupravnim djelom ili koje je na druginačin posebno pogođeno djelom.“41 Ovaj pojam je predstavljen

99PREGLED

39 Ibid., str. 290. Evidently the responsible State is under an obligation notto recognize or sustain the unlawful situation arising from the breach. Similarconsiderations apply even to the injured State: since the breach by definitionconcerns the international community as a whole, waiver or recognition inducedfrom the injured State by the responsible State cannot preclude the internationalcommunity interest in ensuring a just and appropriate settlement.

40 Vidi S.C. Res. 218 (1965) on the Portuguese colonies and S.C. Res. 418(1977) and 569 (1985) on South Africa.

41 Ibid., str. 293.

Page 99: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u članu 42 Pravila42 i iz njega su izvučene različite konzekvenceu drugim članovima poglavlja i trećeg dijela.

Konvencija o kažnjavanju i sprječavanju zločina genocida

Konvencija o genocidu nameće obaveze državama članicamada spriječe činjenje genocida, da kazne počinioce, kao i da same nepočine genocid. Ali, isto tako, zabrana činjenja genocida predstavljaperemptornu normu međunarodnog prava koja obavezuje sve državečlanice međunarodne zajednice, a ne samo potpisnice konvencije.Također, postoji obaveza, i to ne samo za potpisnice konvencijenego za sve države svijeta, da uklone posljedice prouzrokovanegenocidom. Stoga je stanje stvoreno genocidom neodrživo. Počinilacgenocida ne može koristiti i uživati u posljedicama i prednostimastvorenim genocidom.

Ovdje je, prvo, neophodno utvrditi koje obaveze državamačlanicama međunarodne zajednice nameće Konvencija o genocidu,koje obaveze nameće opće međunarodno pravo, a zatim utvrditi dali je počinjen genocid kao zločin protivan međunarodnom pravu,nakon čega je potrebno utvrditi koje posljedice je prouzrokovaločinjenje genocida po žrtvu, a koje prednosti je dalo počiniocu geno-cida. Nakon toga treba utvrditi koje obaveze proizlaze po osnovuKonvencije o genocidu, odnosno koje nameće opće međunarodnopravo državama potpisnicama Konvencije, međunarodnoj zajedniciu cjelini i pojedinim institucijama međunarodne zajednice, odnosnotijelima obrazovanim sa zadatkom uspostave i očuvanja mira, kaoi uklanjanja posljedica genocida.

Ovo je važno ne samo zbog ispravljanja nepravde počinjenežrtvi genocida nego i radi očuvanja principa na kojima je utemeljen

100 PREGLED

42 Član 42.Prizivanje odgovornosti od oštećene države Država je ovlaštena kao oštećena

država da traži odgovornost druge države ako je prekršena obaveza prema:(a) Toj državi pojedinačno; ili(b) Grupi država, uključujući i tu državu, ili međunarodnoj zajednici (c) u cjelini, i povreda obaveze.(i) posebno pogađa tu državu(ii) je takve prirode da radikalno mijenja položaj svih drugih država

prema kojim postoji obaveza daljnjeg izvršavanja obaveze.

Page 100: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

međunarodni poredak u cjelini. Stoga inicijativa za uklanjanjeposljedica genocida ne smije doći samo od žrtve genocida, nego iod ostalih članica međunarodne zajednice, jer je logična pretpostavkada je genocid osakatio žrtvu genocida i da ona nije sposobna valjanopravno artikulirati svoje zahtjeve.

Prema članu I Konvencije o genocidu “Strane ugovornicepotvrđuju da je genocid, bez obzira je li izvršen u vrijeme mira ilirata, zločin prema međunarodnom pravu, i obavezuju se da će gaspriječiti i kazniti.” U ovoj presudi Sud navodi:

„162. Navedene karakteristike zabrane genocida i svrha Kon-vencije su značajne za tumačenje druge propozicije iz člana I –obavezivanja strana ugovornica da spriječe i kazne zločin genocida,posebno u kontekstu obaveze sprječavanja... Navedena obilježjapodupiru zaključak da član I, naročito dužnost sprječavanja, stvaraposebnu obavezu, različitu od onih koje su određene narednim člano-vima. Takav zaključak također podržava i čisto humanitarna icivilizacijska svrha Konvencije.”

Članovi II i III Konvencije o genocidu definiraju genocid ikažnjive radnje koje proizlaze iz ovog kršenja, a prema članu IVosobe koje počine bilo koje od navedenih djela bit će kažnjenebez obzira na to jesu li državnici, koji su odgovorni prema ustavu,javni službenici ili pojedinci. Članovi V, VI i VII zahtijevajudonošenje zakona, a naročito propisivanje djelotvornih krivičnihsankcija za osobe krive za genocid i druga djela nabrojana u članuIII Konvencije, kao i za krivični progon i ekstradiciju navodnihpočinilaca. Budući da odredbe koje propisuju kažnjavanje imajui karakter odvraćanja, pa samim tim i preventivni učinak, mogu seposmatrati i kao ispunjenje preuzete obaveze da se spriječi zločingenocida iz člana I, naveden i u nazivu Konvencije. Na osnovutoga ovaj član bi se mogao označiti kao upozoravajući. Preostaluspecifičnu odredbu član VIII, koji govori o akciji nadležnih organaUjedinjenih naroda, moguće je posmatrati kao dopunu sistemana političkom nivou.43

101PREGLED

43 Vidi par. 159. Vidi Presudu Međunarodnog suda pravde od 26. februara2007. godine u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbog kršenjaKonvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Page 101: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Genocid je zločin protiv međunarodnog prava i zabrana geno-cida predstavlja peremptornu (ius cogens) normu međunarodnogprava. U uvodu Konvencije o genocidu stoji da je Konvencija usvo-jena “uzimajući u obzir izjavu Generalne skupštine Ujedinjenihnaroda, datu u Rezoluciji 96(1) od 11. decembra 1946. godine, daje genocid zločin, prema međunarodnom pravu, protivan duhu iciljevima Ujedinjenih naroda, i da ga civilizirani svijet osuđuje”.U savjetodavnom mišljenu o rezervama na Konvenciju o sprječavanjui kažnjavanju zločina genocida iz 1951. godine, Međunarodnisud pravde navodi da genocid kao zločin prema međunarodnompravu44 predstavlja negaciju prava na postojanje cijelim ljudskimgrupama, “negaciju koja šokira savjest čovječanstva i rezultiravelikim gubicima za čovječanstvo i koja je suprotna moralnomzakonu i duhu i ciljevima Ujedinjenih naroda”.45 Sud, dalje, izvlačidva zaključka iz ovakvog shvatanja zločina genocida. Prvi, da suprincipi na kojima počiva Konvencija priznati od civiliziranih narodai da oni obavezuju države čak i ako nisu potpisnice Konvencije.Drugi je univerzalnost oboga, i to kako osude genocida tako iobaveznost saradnje “da bi se oslobodilo čovječanstvo od jednetakve odvratne pošasti”.46 Dalje se navodi:

U preliminarnoj fazi postupka zbog kršenja Konvencije ogenocidu, Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije, navedenoje da su prava i obaveze propisane Konvencijom o genocidu pravai obaveze erga omnes. Ovakav stav doprinio je zaključku da njegovavremenska nadležnost nije ograničena na vrijeme otkad je državapostala članica Konvencije.47

Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocidadodatak je Aneksu IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni

102 PREGLED

44 Ibid., par. 161. 45 Reservation to the Convention on the prevention and punishment of the

crime of genocide, Advisory opinion of may 28th, 1951. p. 12.46 Ibid.47 Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the

Crime of Genocide,Preliminary Objections, I.C.J. Reports 1996, p. 595, at p.616, par. 31.

Page 102: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i Hercegovini,48 koji sadrži Ustav Bosne i Hercegovine. Ova kon-vencija izravno se primjenjuje u Bosni i Hercegovini kao dio njenogustavnog poretka.

Zaključak o činjenicama i pravu

Međunarodni sud pravde utvrdio da je nad zaštićenom grupombosanskih Muslimana počinjen genocid. Genocid je počinio entitetRepublika Srpska, odnosno Vojska i MUP Republike Srpske uvršenju javnih ovlasti Republike Srpske.

Republika Srpska, koja je u trenutku činjenja genocida popresudi Međunarodnog suda pravde imala elemente de facto neza-visnosti, nije stekla međunarodno priznanje nego status entitetaunutar Bosne i Hercegovine. Na taj način Republika Srpska jesuštinski ostvarila samoproglašene Strateške ciljeve srpskog narodau Bosni i Hercegovini,49 a izbjegla međunarodnopravnu odgovornostza genocid.

Srbija je oglašena odgovornom zbog nesprječavanja genocida.Utvrdili smo kakve obaveze međunarodnoj zajednici u cjelini

nameću norme općeg međunarodnog prava u slučaju kršenja pe-remptornih normi općeg međunarodnog prava, a one se sastoje uuklanjanju stanja stvorenog genocidom. Nužno je utvrditi postojanjekršenja peremptornih normi međunarodnog prava i zatražiti ukla-njanje posljedica toga kršenja.

103PREGLED

48 DODATNI SPORAZUMI O LJUDSKIM PRAVIMA KOJI ĆE SE PRI-MJENJIVATI U BOSNI I HERCEGOVINI 1. Konvencija o sprječavanju ikažnjavanju zločina genocida, 1948.

49 Par. 371. ”Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Herce-govini:

Strateški ciljevi, tj. prioriteti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su: 1. Odvajanje, kao države, od druge dvije etničke zajednice.2. Koridor između Semberije i Krajine.3. Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, tj. eliminisanje granice

između srpskih država.4. Uspostavljanje granica na rijekama Uni i Neretvi.5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje efi-

kasne državne vlasti u svakom dijelu.6. Izlaz Republike Srpske na more.“

Page 103: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu od 26. februara2007. godine utvrđeno je kršenje peremptornih normi općeg među-narodnog prava sadržanih u Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanjuzločina genocida počinjenog od organa Republike Srpske.

Republika Srpska počinilac je zločina genocida.Stoga je, u skladu s međunarodnim pravom, nužno poduzeti

sve neophodne mjere u cilju uklanjanja posljedica genocida.

Conclusion on facts and law

At the and of this essay we can infer that International Court ofJustice established that genocide was committed against protectedgroup of the Bosnian Muslim that is part of that group the BosnianMuslims of Srebrenica and the Bosnian Muslims of Eastern Bosnia.Genocide was committed by the Republica Srpska through its armedforces: army ( VRS ) and police ( MUP ) of the Republica Srpska.The Republika Srpska that was de facto state at the moment whengenocide was committed, didn’t achieved international recognitionbut the status of entity within the state of Bosnia and Herzegovina.In that way the Republika Srpska realised its strategic goals butescape its international responsibility for committing genocide.

The Serbia made responsible for not preventing genocide.Special parallel relations between the Republica Srpska and theSrbija are outcomes of crime of genocide.

We have established what obligations are imposed internationalcommunity in whole by the norms of general international law incase of violation of peremptory norm of international law. It isnecessary establish violation of peremptory norms of internationallaw and claim elimination outcomes of violations.

Judgement of the International Court of Justice of 26. February2007 established that the peremptory norms of international lawcontained in the Convention on Prevention and Punishment Crimeof Genocide were violated by organs of the Republika Srpska.

The Republica Srpska is perpetrator of crime of genocide.Therefore it is necessary take all measures in accordance

with international law for eliminations of outcomes of the crimeof genocide.

104 PREGLED

Page 104: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Literatura

Presuda Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007.godine u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbogkršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Security Council Resolution 819 (1993) (S/RES/819, 16.April 1993).

Security Council Resolution 824 (1993), (S/RES/824 6. Maj1993).

Report of the Secretary Pursant to General Assembly Resolution53/35 (1998), “Srebrenica Report”, 15 November 1999.

Security Council Resolution 836 (1993) (S/RES/836, 4. Juni1993), Ibid., str. 43.

Bečka konvencija o pravu ugovora iz 1969.Pravila o odgovornosti država za međunarodna protpravna

djela, Ujedinjeni narodi A/RES/56/83 od 28. januara 2002.Yearbook ILC. 1966, vol. II.The International Court of Justice in Application of the

Convention on the Prevention and Punishment of the Crime ofGenocide, Provisional Measures, I.C.J. Reports 1993.

United Nations, Treaty Series, vol. 1465.Reservation to the Convention on the prevention and punishment

of the crime of genocide, Advisory opinion of may 28th, 1951. Application of the Convention on the Prevention and Punishment

of the Crime of Genocide, Preliminary Objections, I.C.J. Reports1996.

Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

105PREGLED

Page 105: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 106: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 35 (4) : (497.6)

Huso Kičić

EVROPSKI PRINCIPI I ORGANI UPRAVE U BOSNI I HERCEGOVINI

EUROPEAN PRINCIPLES AND ADMINISTRATIVEBODIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Bosna i Hercegovina, kao i ostale države jugoistočne Evropekoje se prijavljuju za članstvo u Evropskoj uniji (EU), mora izvršitireformu svoje javne administracije odnosno organa uprave kakobi zadovoljila kriterije za pristup dogovorene u Kopenhagenu iMadridu. Većina područja vlade pokrivaju ili na njih utječe acquiscommunautaire (ukupno zakonodavstvo Evropske zajednice). Urazličitim domenima acquisa ciljevi i sadržaj reformi su priličnojasni. Dakle, zemlje koje se kandidiraju moraju prenijeti zakono-davstvo Evropske zajednice na domaći pravni poredak, zatim gaimplementirati i provoditi.

Vremenom je među demokratskim zemljama postignut općikonsenzus o ključnim komponentama dobre uprave. Ove komponenteuključuju principe vladavine zakona – pouzdanost, predvidljivost,odgovornost i transparentnost, kao i tehničku i upravljačku sposob-nost, organizacionu sposobnost i učešće građana. Uprkos nedostatkuacquis communautairea, ovaj konsenzus je rezultirao principima zajavnu administraciju koje su prihvatile države članice EU s razli-čitim pravnim tradicijama i različitim sistemima upravljanja.Tokom postojanja EU ovi principi su više puta definirani i prečišća-vani kroz odluke nacionalnih sudova, a potom i kroz pravosuđeEvropskog suda pravde. Prihvaćeni principi javne administracijemeđu državama članicama EU sačinjavaju uvjete Evropskog admini-strativnog prostora.

107PREGLED

Page 107: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Zemlje koje se prijavljuju za prijem u EU, dakle i Bosna i Herce-govina, moraju voditi računa o ovim standardima pri izradi i razvojusvoje javne administracije. Iako Evropski administrativni prostorne predstavlja nastavak acquis communautairea, on ipak možeposlužiti kao urnek – model za reformu javne administracije uzemljama koje se kandidiraju. Nivo i obim u kojem zemlja kandidatprihvaća ove principe javne administracije i pridržava se standardaEvropskog administrativnog prostora ukazuje na sposobnost njenejavne administracije da efikasno implementira acquis commu-nautaire u skladu s kriterijima koje je Vijeće Evrope jasno istaklou Kopenhagenu i Madridu.

Kapaciteti javne uprave u Bosni i Hercegovini povećavali suse tposljednjih dvanaest godina, a time je svaki nivo vlade postajaosposobniji za ispunjavanje svojih osnovnih odgovornosti. S vreme-nom su se povećavala i očekivanja građana. Osiguranje osnovnedržavne uprave nije više dovoljno; svi građani priželjkuju održivekonomski i društveni razvoj u okviru članstva u EU. U cilju ispunja-vanja zahtjeva građana, kao i približavanja evropskim integra-cijama, javna uprava Bosne i Hercegovine mora proći kroz procesunapređenja i reforme na putu ka punom članstvu u EU. U tomkontekstu ovaj rad pokušava dati određene segmente odnosno diopremisa i zaključaka u vezi s ovim državnopravnim reformiranjemBosne i Hercegovine.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Evropska unija, javnauprava, vladavina zakona, pravosuđe, održiv ekonomski i društvenirazvoj

Summary

Bosnia and Herzegovina, as well as other Southeast Europeancountries applying for membership in the European Union mustcarry out reform of their public administration and administrativebodies, to meet the criteria for accession which were agreed inCopenhagen and Madrid. Most areas of government are coveredor are directly affected by acquis communautaire (entire legislation

108 PREGLED

Page 108: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

of the European Union). In different aspects of acquis, goals andpurpose of the reform are quite clear. Countries that apply formembership need to make EU legislation a part of their nationallegal system, and then implement and apply it.

Through time democratic countries have reached generalconsensus on the key components of good government. Thesecomponents include principals of rule of law, liability, predictability,responsibility and transparency, as well as technical and governingcapability, organizational capability and participation of citizens.Despite the lack of acquis communautaire, this consensus resultedin principles for public administration which were accepted by EUmember states with different legal traditions and different systemsof government. Since the establishment of the European Union, theseprinciples have been defined and refined several times throughdecisions of national courts, and then through the legal system of theEuropean Court of Justice. The principles of public administrationadopted by EU member states comprise the conditions of the Euro-pean administrative area.

Countries applying for accession to the European Union,including Bosnia and Herzegovina, need to take into account allthese standards in the process of creation and development of theirpublic administration. Although the European administrative areadoes not represent a continuation of acquis communautaire, it canstill serve as a model for public administration reform in countriesapplying for EU membership. The extent and scope to whichthe countries applying for EU membership adopt these publicadministration principles and respect the standards of the Europeanadministrative area indicates the ability of their public administrationto effectively implement acquis communautaire in accordance withthe criteria that the Council of Europe clearly defined in Copenhagenand Madrid.

The capacities of public administration in Bosnia and Herze-govina (BiH) have increased in the last twelve years, and in that wayeach level of government has become more capable of fulfilling itsbasic responsibilities. Through time, the expectations of citizenshave increased as well. Providing basic public administration aloneis no loner enough; all the citizens expect sustainable economic

109PREGLED

Page 109: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

and social development as part of EU membership. In order to meetthe demands of citizens and move BiH closer to EU structures, publicadministration needs to go through a process of improvement andreform. This article tries to give certain segments, i.e. parts ofpremises and conclusions concerning public administrationreform in BiH.

Key words: Bosnia and Herzegovina, European Union, publicadministration, rule of law, judiciary, sustainable economic andsocial development.

Uvod

Od Bosne i Hercegovine kao kandidata za člana Evropske unije(EU) zahtijevat će se da svaki domen administracije i industrijskogsektora države poštuje acquis communautaire. Da bi to moglauspješno učiniti, javna administracija zemlje kandidata mora sepridržavati općih principa dobre uprave i ispuniti administrativnestandarde definirane u okviru EU.

Implementacija acquisa u administrativnom domenu je, logično,stvar sposobnosti i resursa relevantnog sektora, ali ne i samo toga.Opći horizontalni sistemi vlasti zemlje kandidata također morajuzadovoljiti zahtjeve EU jer oni imaju ključnu ulogu za pouzdanofunkcioniranje ukupne administracije, uključujući i područja acquisa.

Uspješna implementacija i provođenje potpuno ovise o hori-zontalnim vladinim strukturama i sistemima, kao što su procedureza administrativno djelovanje i mehanizme, kako bi se osiguraorad državnih službenika u skladu sa standardima EU.

Nedostatak općeg zakonodavstva Evropske zajednice prim-jenjivog u domenima javne administracije i upravnog prava pred-stavlja problem za zemlje koje se kandidiraju. Od zemalja koje sekandidiraju zahtijeva se da imaju administrativne sisteme i institu-cije javne administracije sposobne za promjene, implementacijui provođenje acquisa, u skladu s principom obligatornih rezultata(obligation de resultat). Zemlje koje se kandidiraju moraju zado-voljiti kriterije za članstvo u EU kako ih je usvojilo Vijeće Evrope

110 PREGLED

Page 110: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u Kopenhagenu, Madridu i Luxembourgu. Dalje, napredak zemaljakoje se kandidiraju bit će mjeren prema tim kriterijima, odnosnobit će predstavljen u redovnim izvještajima Evropske komisije usmislu njihove administrativne i sudske sposobnosti za primjenuacquisa, što prešutno znači da će se njihov napredak ocjenjivatiprema evropskim administrativnim standardima.

Upravo u ovom kontekstu ovaj rad opisuje Evropski administra-tivni prostor kao poseban dio zakona Evropske zajednice. Evropskiadministrativni prostor je metafora s praktičnim implikacijama zazemlje članice i uključuje, između ostalog, principe upravnog pravakao paket kriterija koji zemlje kandidati primjenjuju u svojim napo-rima da postignu upravnu sposobnost potrebnu za članstvo u EU.Evropski administrativni prostor predstavlja stalni proces među-sobnog zbližavanja nacionalnih upravnopravnih poredaka i upravnihpraksi država članica EU. Na ovo zbližavanje utječe nekoliko razli-čitih faktora, kao što su ekonomski pritisci pojedinaca i kompanija,uobičajeni i stalni kontakti između javnih službenika zemaljačlanica i, konačno i naročito, praksa Evropskog suda pravde.

Iako ustavi i zakonodavstvo definiraju opće principe zakona istandarde za djelovanje uprave, u evropskoj praksi su sudovi ti kojiprečišćavaju te standarde, odnosno definiraju stepen prihvatljivostiprakse javne administracije od jednog slučaja do drugog. Tradicio-nalno su standardi administrativnog djelovanja bili definirani i prečiš-ćavani u okviru nacionalnih granica suverenih država. Drugimriječima, oni su bili proizvodi nacionalnih ustavnih dogovora, djelo-vanja nacionalnih parlamenata na donošenju zakona, odluka nacio-nalnih administracija i vladavine nacionalnih sudova. S druge strane,unutar EU ovaj proces postaje izuzetno nadnacionalan (supranacio-nalan) i zbog članstva je moguće zahtijevati zajedničke obavezujućeadministrativne standarde koje je definirao Evropski sud pravdena nivou Evrope i prema tome za sve zemalje članice.

To naglašavanje potencijala harmonizacije standarda javneadministracije ne treba ipak pojašnjavati kao da administrativneinstitucije trebaju biti homogeno uspostavljene u svim zemljamačlanicama EU. Važna je poruka da, neovisno o institucionalnimdogovorima, nacionalne javne administracije moraju prepoznatiprincipe i prihvatiti standarde zajedničke za sve zemlje članice EU.

111PREGLED

Page 111: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Ovaj rad upravo navodi i predstavlja principe upravnogprava definirane od Evropskog suda pravde koji je, ustvari, us-postavio standarde javne administracije.

Komplementiranje uprave u BiH s evropskim upravnim prostorom

Od Bosne i Hercegovine kao kandidata za članstvo u EUzahtijevat će se da svaki domen prethodno predstavljene administra-cije i industrijskog sektora države poštuje acquis communautaire.Naprimjer, ako se za neku domaću industriju – proizvodnju u zemljikoja se kandidira, smatra da će postojati i nakon dana prijema, ondaona mora ispuniti sve zahtjeve acquisa. Ako to ne učini, industrijaneće biti u stanju izvoziti svoje proizvode ostalim zemljama člani-cama. Ustvari, ona neće moći trgovati čak ni unutar vlastitog do-maćeg tržišta. Dakle, institucije nacionalne javne administracijezemalja članica EU implementiraju i provode acquis communautaire.Da bi to mogla uspješno učiniti, javna administracija zemlje kandi-data mora se pridržavati općih principa dobre uprave i ispunitiadministrativne standarde definirane u okviru EU.

Upravo u ovom kontekstu ovaj rad posmatra evropski admini-strativni prostor kao poseban dio zakona Evropske zajednice. Ev-ropski administrativni protor predstavlja stalni proces međusobnogzbližavanja nacionalnih upravnopravnih poredaka i upravnih praksidržava članica. Na ovo zbližavanje utječe nekoliko različitih faktora,kao što su ekonomski pritisci pojedinaca i kompanija, uobičajeni istalni kontakti između javnih službenika zemalja članica i, konačnoi naročito, pravosuđe Evropskog suda pravde.

Tradicionalno su standardi administrativnog djelovanja bilidefinirani i prečišćavani u okviru nacionalnih granica suverenihdržava. Drugim riječima, oni su bili proizvodi nacionalnih ustavnihdogovora, djelovanja nacionalnih parlamenata na donošenju zakona,odluka nacionalnih administracija i vladavine nacionalnih sudova.S druge strane, unutar EU ovaj proces postaje izuzetno nadnacionalan(supranacionalan) i zbog članstva je moguće zahtijevati zajedničkeobavezujuće administrativne standarde koje je definirao Evropskisud pravde na nivou Evrope i prema tome za sve zemlje članice.

112 PREGLED

Page 112: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

U narednom dijelu rada se upravo navode i predstavljaju principiupravnog prava definirani od Evropskog suda pravde koji je, ustvari,uspostavio standarde javne administracije, a prema kojima se trebaustrojiti i organizirati javna uprava u Bosni i Hercegovini.

Principi upravnog prava u evropskomadministrativnom prostoru

Iako su iskazi i koncepti upravnog prava (Verwaltungsrecht,droit administratif) različiti od jednog do drugog nacionalnog sistema,struka se može složiti oko zajedničke definicije upravnog prava kaoseta principa i pravila koji se tiču organiziranja i rukovodstva javneadministracije i odnosa između administracije i građana.1

Principi upravnog prava, uspostavljanje standarda i ponašanjedržavnih službenika, obično se pojavljuju segmentarno među razli-čitim dijelovima zakonodavstva, od ustava do više različitih zakonaparlamenta, i posebnih dijelova delegiranog zakonodavstva, kaoi običajnog prava sudova koji se bave parnicama o upravi. Ovo jeslučaj, između ostalog, i sa zemljama kao što su Belgija, Francuska,Grčka, Irska i Velika Britanija. Druge zemlje su usvojile opću kodifi-kaciju upravnog postupka koji sakuplja i pokušava sistematiziratimnoge od ovih principa. Ovo je slučaj sAustrijom (od 1925), Bugar-skom (1979), Danskom (1985), Njemačkom (1976), Mađarskom(1957), Holandijom (1994), Poljskom (1960), Portugalom (1991)i Španijom (1958).

Ovi administrativni principi nisu samo ideje zasnovane nadobroj volji: oni su ugrađeni u institucije i upravne postupke na svimnivoima. Uposlenici državnog sektora su zakonski obavezni da sepridržavaju ovih pravnih principa koje podržavaju neovisna tijelaza kontrolu, sistemi sudstva i propisi, kontrola od parlamenta, uzosiguranje mogućnosti saslušanja pojedinaca i pravnih osoba injihovog obeštećenja.

113PREGLED

1 J. Ziller, Administrations comparees : less systemes politico-administratifsde l. Europe des Douze, Montchrestien, Paris, 1993. Vidi također: J. Schwarze,Europäisches Verwaltungsrecht, Nomos, Baden-Baden, 1988.

Page 113: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Na polju zakona Evropske zajednice Evropski sud pravdeje definirao veliki broj principa upravnog prava pozivajući se naopće pravne principe upravnog prava koji su zajednički za zemlječlanice. Posebno važni principi prezentirani u pravosuđu Evropskogsuda pravde, koje sve zemlje članice moraju primijeniti na svompodručju kada primjenjuju zakone Evropske zajednice, izmeđuostalih, jesu: princip administracije kroz zakon, principi proporcio-nalnosti, pravne sigurnosti, zaštita legitimnih očekivanja, nediskri-minacija, pravo na saslušanje u donošenju odluka u upravnompostupku, privremena mjera, fer uvjeti za pristup pojedinaca uprav-nim sudovima, bezugovorna odgovornost javne administracije.2

Ako se pokušaju sistematizirati glavni principi upravnog pravazajednički zapadnoevropskim zemljama, oni bi se mogli podijelitiu sljedeće grupe: 1) pouzdanost i predvidivost (pravna sigurnost);2) otvorenost i transparentnost; 3) odgovornost; i 4) efikasnost iefektivnost. Drugi principi mogu biti izvedeni iz navedenih.3

Principe upravnog prava i državne uprave katkad je teško defi-nirati. Oni često u određenoj situaciji izgledaju kontradiktorni jednidrugima. Izgleda kao da se efikasnost ne slaže s očekivanim proce-som; profesionalna lojalnost prema vladi kao da oponira profesio-nalnom integritetu i političkoj neutralnosti; diskrecione odluke moguizgledati kao da su protiv vladavine zakona i tako dalje. Varljiva pri-roda principa upravnog prava je jedan od razloga zašto su „praznikoncepti”4 tako uobičajeni u upravnom pravu i odredbama državneuprave. To je također jedan od razloga zbog kojih su nacionalni sud-ovi, kao i Evropski sud pravde, često pozivani da rješavaju sporovei stalno prečišćavaju ove definicije u doktrinarnim okvirima i prilago-đavanju vremenu.

Može biti beskorisno i ponekad čak kontraproduktivno imatiza cilj jasno definiranje granica principa upravnog prava. U smislu

114 PREGLED

2 J. Schwarze, Europäisches Verwaltungsrecht, Nomos, Baden-Baden, 1988.Engleska verzija: European Administrative Law, London, 1992.

3 Sustainable Institutions for European Union Membership, OECD, Paris,1998, p. 10.

4 Preeminence des actes reglementaires sur les actes individuels d’une memeautorite publique, kako je to rečeno na francuskom jeziku. Ova doktrina jepreuzeta iz francuskog originala.

Page 114: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

stvaranja zakona, kada se takav pokušaj učini, obično u formi detalj-nog kazuističkog razlikovanja, krajnji rezultat je obično još višezbunjujući. Nedorečenosti u ovom domenu lako dovode do nepravde.Pokušaji da se osiguraju detalji u reguliranju takve varljive stvariimaju tendenciju da rezultiraju neskladom i kontradikcijom. Kontra-dikcija i neslaganje također uzrokuju teškoće u aktueliziranju ovihprincipa štetno djelujući na donošenje zakona. Iz perspektive dono-šenja zakona vjerovatno je nužno ili pametno pribjeći „praznomkonceptu” zbog njegove osobine savitljivosti da se uklopi u različitimsituacijama. Sa stanovišta državnih službenika i ponašanja vlastibilo bi uputno oslanjanje na zdrav razum i traženje inspiracije u kon-solidiranoj doktrini običajnog prava.

Princip pouzdanosti i predvidivosti

Brojni principi i mehanizmi upravnog prava rade u koristpouzdanosti i predvidivosti, koji se karakteriziraju i kao pravnasigurnost ili sudska sigurnost djelovanja javne administracije injenih odluka. Svi ovi principi pokušavaju iskorijeniti samovolju uvođenju javnih poslova. Pravilo vladavine prava (Rechtsstaat, Etatde droit) jest višestrani mehanizam pouzdanosti i predvidivosti.Ono pretpostavlja princip „administracije putem zakona”. U suštini,vladavina zakona znači da javna administracija treba izvršavati svojedužnosti u skladu sa zakonom. Vlasti donose odluke slijedeći općapravila ili principe koji se nepristrasno primjenjuju na svakoga ko jeunutar njihovog okvira djelovanja. Naglasak je na neutralnosti i uop-ćenosti takve primjene zakona (princip nediskriminacije). Javnaadministracija treba se odrediti u skladu sa ustanovljenim pravi-lima i prevodivim kriterijima koje donose sudovi, izostavljajućidaljnja razmatranja. Vladavina prava se protivi samovolji, kronizmui drugim nepravilnostima. Vladavina prava zahtijeva jasnu hijerarhijupravnih odredbi koje su donijeli nezavisni sudovi, kao i princip dajavna vlast normalno nije ovlaštena da proturječi općim pravilimakoja su usvojena i objavljena u posebnoj regulativnoj odluci.

Srodan primjeni vladavine zakona je pojam pravne nadležnosti.Vlasti mogu odlučiti samo o pitanjima nad kojima imaju jurisdikciju.Nadležnost u ovom kontekstu znači izričito i zakonski dodijeljenu

115PREGLED

Page 115: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

moć odlučivanja o određenoj stvari ili pitanju od javnog interesa, kojavlasti omogućava ne samo donošenje odluke nego je i obavezuje dapreuzme odgovornost. Nadležne vlasti ne mogu se odreći ove odgo-vornosti. U ovom smislu jurisdikcija (ili nadležnost) jednaka je odgo-vornosti. Pojam nadležnosti se striktno primjenjuje, tako da je odlukakoju je donijela vlast bez jurisdikcije nevažeća i bit će proglašenanevažećom od suda.

Pouzdanost i predvidivost javne administracije nisu neminovnou suprotnosti s upravnom slobodom odlučivanja (freies Ermessen,pouvoir discretionnaire). Sloboda odlučivanja i samovolja nisujedna te ista stvar. Diskrecione odluke se odnose na slučajeve uzakonskom okviru, kada je neki stepen slobode ostavljen onome kojidonosi odluke. Diskreciono pravo je dodijeljeno administrativnimtijelima iz više razloga. Sloboda odlučivanja ne znači nezakonitost.Diskrecione odluke su neophodne jer zakon ne može predvidjetisvaku okolnost koja se može pojaviti u budućim situacijama. Javnimvlastima može izričito zakonom biti dozvoljeno da donose diskre-cione odluke. Sudovi su razradili pravnu doktrinu administrativnogodlučivanja, koja sadrži različite principe upravljanja i ograniča-vanja diskrecionog odlučivanja. Među ovim principima su i oni kojiprisiljavaju administraciju da se ponaša u dobroj vjeri, da definirajavni interes na odgovoran način, da slijedi pravedne procedure,da podržava jednak tretman i poštuje pojam proporcionalnosti.Drugim riječima, zakonitost diskrecionog odlučivanja ne možedjelovati bez općih principa upravnog prava, jer oni čine nekuvrstu proturavnoteže vis a vis diskrecionog prava koje se pripisujejavnoj administraciji.5

Drugi princip koji ide u korist pouzdanosti i predvidivosti jestjavni princip proporcionalnosti. To znači da administrativna radnjatreba biti proporcionalna do rješenja po zakonu, bez ugrožavanjagrađana više nego što je to striktno potrebno da bi se to rješenjepostiglo. Proporcionalnost se poistovjećuje s razumnošću. To takođerznači da je protiv zakona kada se striktnom primjenom zakona možestvoriti neželjena posljedica. Ovo može uzrokovati zloupotrebu

116 PREGLED

5 Vidi: Evropski sud pravde, Case Technische Universität München, 1991,ECR-I-5469.

Page 116: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

administrativne vlasti. Proporcionalnost je posebno važna u sluča-jevima naredbi obavezne prodaje (ili eksproprijacije) kroz koje supojedinci lišeni vlasničkog prava zbog javnog interesa. Pojamproporcionalnosti posebno je razvio Evropski sud pravde slijedećiodredbe koje su već postojale u njemačkom zakonu, i to je ušlo uvećinu sistema evropskog upravnog prava putem zakona Evropskezajednice.6

Jedan od principa koji djeluju u korist “administracije krozzakon” je princip pravičnosti postupka.7 Pod tim se podrazumije-vaju procedure koje štite tačnost i nepristrasnu primjenu zakona,posvećivanje pažnje društvenim vrijednostima, kao što je poštivanjeosoba i zaštita njihovog digniteta. Jedna konkretna primjena pra-vičnosti postupka je pravni princip da ničija prava niti interesi nećebiti ugroženi bez prethodnog upoznavanja s činjenicama koje suu pitanju i saslušanja u odgovarajućem postupku. Davanje poukeo administrativnoj radnji zainteresiranim stranama je također bitnoza pravičnost postupka.

Blagovremenost u djelovanju javne administracije snažnopodržava principe predvidivosti i pouzdanosti. Kašnjenje javneadministracije u donošenju odluka i poduzimanju radnji može izaz-vati frustraciju, nepravdu ili tešku štetu kako za javni tako i za pri-vatni interes. Kašnjenje može biti rezultat neadekvatnih izvora ilinedostatka političkog rješenja. To je često povezano s neefikasnošćui nekompetentnošću državnih službenika. Zakonska pravila mogupomoći u ublažavanju problema tako što će se tačno odrediti vre-menski rok u kojem se stvari moraju završiti.

Državna uprava sa shemom zapošljavanja na osnovu vrijed-nosti, i osiguranjem redovne obuke, može poboljšati kompetentnostjavne administracije i ukazati na značaj pouzdanosti. Profesionalizami profesionalni integritet u državnoj upravi jasno potpomažu pouz-

117PREGLED

6 J. Ziller, “Le principe de proportionnalite en droit administratif at droitcommunaunautaire”, u Actualite juridique droit administratif, numero special,juin 1996, pp. 185-188.

7 Ovaj princip je dobro prihvaćen u zakonu Evropske zajednice. Za daljnjedetalje vidi J. Schwarze, “The Procedural Guarantees in the Recent Case Lawof the European Court of Justice”, u Essays in Honour of Henry G. Schermers,Vol. II, Dordrecht, Boston, London, 1994, p. 487 ff.

Page 117: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

danost i predvidivost javne administracije. Profesionalni integritetdržavne uprave se oslanja na pojmove nepristrasnosti i profesionalneneovisnosti. Nepristrasnost se odnosi na odsustvo predrasuda.

U domenu javne administracije predrasuda znači posjedovanjesklonosti ka određenom rezultatu u procjenjivanju date situacije, štoima za posljedicu nepravedno ili nepošteno nanesenu štetu općeminteresu ili pravu druge zainteresirane strane. Ona često ima jačismisao predrasude ili presude iz pogrešnih razloga. Pravni propisikoji zabranjuju državnim službenicima miješanje u proces dono-šenja odluka u kojima oni mogu imati lični ili utvrđen jasan interesimaju za cilj da pojačaju vrijednost nepristrasnosti.

Gubitak profesionalne neovisnosti ukazuje na službenika kojinema neovisnost mišljenja i prosudbe, kao kad se kod razmatranjapredmeta blokira rasprava o meritumu. Podmićivanje, veliki pritisak,nekontrolirana politička ambicija i pretjerana želja za unapređenjemsu česti uzroci gubitka neovisnosti. Podmićivanje rezultira gubitkomneovisnosti zbog nezakonitog profita. Veliki pritisak dovodi dogubitka neovisnosti iz straha. Politička ambicija ili profesionalnapohlepa mogu dovesti državnog službenika da podlegne dodvora-vanju, da se slijepo povinuje željama nadređenih, ili čak unaprijeduzdrži od vlastitog prosuđivanja.

Državna uprava čiji je sistem zapošljavanja i unapređivanjavećinom baziran na političkoj patronaži ili kronizmu će prije spu-tavati profesionalni integritet nego sistem koji se zasniva na vri-jednostima. Sistem državne uprave u kojem službenici imajuspeci-fična pravila koja reguliraju pravo na napredovanje u karijeri,jasno navodeći njihova prava i dužnosti, osigurava pravedan i odgo-varajući nivo zarade, koji je javan i dobro reguliran, te jasne kazneneodredbe, čini državne službenike manje osjetljivim na korupciju,prinudu i dodvoravanje, te za posljedicu ima jasan doprinos vri-jednostima profesionalnog integriteta. Kao što je ranije rečeno,profesionalni integritet doprinosi pouzdanosti i predvidivosti javneadministracije. Ipak, mora se istaći da neovisnost državne uprave neznači apsolutno pravo na slobodno prosuđivanje ili mišljenje. Pos-toje profesionalni standardi i pravni principi kojima se mora povi-novati. Neophodno je uspostaviti ravnotežu između vrijednostineovisnosti i lojalnosti prema zakonski dominantnoj vladi.

118 PREGLED

Page 118: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Princip otvorenosti i transparentnosti

Otvorenost podrazumijeva da je administracija dostupna vanj-skom ispitivanju, dok transparentnost kada se pobliže sagleda možeznačiti “providnost” u svrhu kontrole i supervizije. Otvorenost itransparentnost dopuštaju, s jedne strane, svakome koga se dotičeadministrativna radnja da upoznaju njene osnove, a s druge straneomogućavaju vanjsku kontrolu administrativnog djelovanja krozinstitucije supervizije. Otvorenost i transparentnost su takođerneophodni instrumenti za vladavinu prava, jednakost pred zakonomi odgovornost.

Opće je pravilo da upravljanje javnom administracijom treba bititransparentno i otvoreno. Samo u nekim slučajevima stvari trebajubiti tajne i povjerljive, posebno one koje utječu na nacionalnu si-gurnost ili slična pitanja. Isto tako, lični podaci se ne bi trebaliodavati trećoj strani.

U stvarnosti postoji samo nekoliko stvari koje mogu utjecati nanacionalnu sigurnost. Međutim, vlasti imaju običaj da proglašavajuneke stvari povjerljivima mnogo češće nego što je to zaista potrebno.Ovdje vrijedi spomenuti da je, sa izuzetkom Švedske od krajaosamnaestog stoljeća, tradicionalni standard za javnu administracijubila diskretnost i tajnost. Tek od šezdesetih godina prošlog stoljećarazvija se vrijednost otvorenog upravljanja u različitim demokrat-skim sredinama, a danas se ona smatra važnim standardom javneadministracije. Ranije je jedina primjena principa otvorenosti zavećinu u zapadnim demokratskim sredinama bila u tome da je pravnaregulativa mogla stupiti na snagu samo kada se objavi u službenomlistu ili novinama, s jedne, i da su administrativne odluke primjenjivesamo onda kada su službeno i po pravilu proslijeđene i primljeneod onih na koje se odnose, s druge strane.

Otvorenost i transparentnost u javnoj administraciji služe zadva specifična cilja. S jedne strane, oni štite javni interes jer smanjujuvjerovatnost loše uprave8 i korupcije. S druge strane, oni su neop-hodni za zaštitu prava pojedinaca jer osiguravaju razloge za do-

119PREGLED

8 U okviru Evropske unije evropski ombudsman bi trebao spriječiti lošuupravu.

Page 119: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

nošenje administrativnih odluka i time pomažu zainteresiranimstranama da uživaju pravo da dobiju obeštećenje kroz žalbu.

U upravnom pravu postoji nekoliko praktičnih primjena ovogprincipa. Administrativne radnje moraju biti podstaknute ili na-ređene od odgovarajuće nadležne vlasti. Javni registri moraju bitidostupni široj javnosti. Zastupnici vlade se obično moraju predsta-viti javnosti. Državni službenici moraju prihvatiti određena ograni-čenja na zaradu od privatnih aktivnosti, koje moraju biti obznanjenei unaprijed odobrene. Od posebne važnosti za primjenu otvorenostijest obaveza javnih vlasti da daju obrazloženje za svoje odluke.

Administrativni (upravni) akt ili odluka bi trebali biti popraćeniobrazloženjem u kojem se navode razlozi koje je vlast slijedila udonošenju odluke i posebno pokazuje konzistentnost između činje-nica i objašnjava kako se činjenice uklapaju u okviru zakonodavstva.Prema tome, obrazloženje bi trebalo sadržavati činjenice, dokazei primijenjenu zakonsku opravdanost. Obrazloženje je najvažnijekada zahtjev zainteresirane strane biva odbijen. U ovom slučajuobrazloženje treba pažljivo da pokaže i opravda zbog čega nisuprihvaćeni argumenti ili dokazi koje je stranka podnijela. Šta pred-stavlja odgovarajuće razloge uvijek je teško pitanje u upravnompravu, koje se obično podnosi sudovima na rješavanje. Ipak, stvar jeu tome da saopćenje o razlozima mora razjasniti po kom osnovu jetako učinjeno, uz dovoljan stepen opravdanosti kako bi se omogućilozainteresiranoj strani da pripremi žalbu na tu odluku. Osiguranjemotiva za administrativne odluke je instrument za otvorenost, trans-parentnost i odgovornost.

Princip odgovornosti

Općenito, odgovornost znači da vlasti moraju objasniti i oprav-dati svoje postupke drugima. U upravnom pravu to znači da svakoadministrativno tijelo treba biti odgovorno za svoje postupke drugojadministrativnoj, zakonodavnoj ili sudskoj vlasti. Odgovornosttakođer zahtijeva da nijedna vlast ne može biti oslobođena kon-trole ili pregleda od drugih. To se može obaviti kroz više različitihmehanizama, uključujući sudske pretrese, žalbe višem upravnomtijelu, istrage od ombudsmana, inspekcije posebnih odbora ili komi-sija, kontrola parlamentarnog odbor i dr.

120 PREGLED

Page 120: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Odgovornost je efikasna za pokazivanje da li se poštuju principikao što je vladavina prava, otvorenost, transparentnost, nepristrasnosti jednakost pred zakonom. Odgovornost je neophodna za osigura-vanje vrijednosti kao što su efikasnost, efektivnost, pouzdanost ipredvidivost javne administracije.

Posebna karakteristika odgovornosti u domenu upravnog pravajest da je ona osigurana kroz kompleksan niz prilično formalnihprocedura. Nema apstraktne odgovornosti, nego konkretne i pravnodefinirane, koja se objašnjava kroz paket specifičnih procedura.Nije iznenađujuće da odgovornost nužno ima veze s tim koliko suprincipi, ugrađeni u upravno pravo, poštovani od državnih službe-nika i vlasti, s jedne, te koliko se dobro slijede zakonske procedurekoje oblikuju odluke javne administracije, s druge strane.

Nadzor je potreban kako bi se osigurala odgovornost javneadministracije i administrativnih tijela da koriste svoja ovlaštenjau skladu sa zakonom i slijede ustanovljene procedure. Institucijei mehanizmi nadzora prate i kontroliraju rad državnih službenika.Svrha nadzora je da procijeni obavljaju li javna tijela svoje funkcijeefektivno, efikasno i na vrijeme, i provode li se principi i proce-dure utvrđeni posebnim ili općim odredbama. Drugim riječima,nadzor ima za cilj osigurati administrativni princip „administracijekroz zakon”, jer je on neophodan da zaštiti kako javni interes takoi prava pojedinaca.

Ove nadzorne institucije i mehanizmi mogu imati različiteforme: sudovi, tužilaštva, ombudsmani, unutarnja i vanjska kontrola,inspekcije, uobičajena tijela vlade, parlamentarni komiteti, mediji itd.Ukratko, svi ovi mehanizmi i institucije imaju svrhu unapređenjavladavine prava, transparentnosti, odgovornosti, efektivnosti i efi-kasnosti kao ključnih principa javne administracije i državne uprave.Drugim riječima, oni imaju za cilj zaštitu prava pojedinca i javnoginteresa, unapređenje kvaliteta procesa donošenja odluka i konačnounapređenje pouzdanosti, pravne sigurnosti i zakonitosti javneadministracije. Nijedno savremeno tijelo ili institucija nema takomnogo raznolikih sredstava nadzora i kontrole kao javna admini-stracija. Ova činjenica daje uvid u posebnu i delikatnu ulogu državneuprave u modernim demokratskim društvima.

121PREGLED

Page 121: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Princip efikasnosti i efektivnosti

Specifična dimenzija odgovornosti vezuje se za efikasnost uprovođenju javne administracije. Prepoznavanje efikasnosti kaovažne vrijednosti javne administracije i državne uprave je relativnonovo. Kako je država postala proizvođačem javnih usluga, pojamproduktivnosti se pojavio i u javnoj administraciji. Danas se, zbogfiskalnih ograničenja u mnogim zemljama, efikasnost i efektivnostprovođenja javne administracije u pružanju javnih usluga društvu sveviše izučava. Efikasnost je karakteristika upravljačke vrijednostikoja se krije u umijeću održavanja dobrog odnosa između resursai ostvarenih rezultata. S ovim je povezana efektivnost, koja se, uosnovi, sastoji od osiguranja uspješnog provođenja javne admini-stracije u postizanju ciljeva i rješavanja javnih problema utvrđenihzakonima i vladom. Ona obično zahtijeva analiziranje i procjenji-vanje javne politike, i utvrđivanje koliko se dobro ta politika pri-mjenjuje od javne administracije i državnih službenika.

U skorijim ustavima zemalja zapadne Evrope, kao što je španski(1978), efikasnost i efektivnost javne administracije uvršteni sukao ustavni principi zajedno s više klasičnim principima, kao što suvladavina prava, transparentnost i nepristranost. Isto tako, upravnopravo često upućuje na ekonomiju, efikasnost i efektivnost (poznatokao tri E), uz vladavinu prava, kao principe koji moraju nadziratiaktivnosti i odluke javne administracije i državnih službenika.

Efikasnost kao upravljačka vrijednost izgleda kao da pro-turječi vladavini prava i očekivanoj proceduri kao politička/demo-kratska vrijednost. Javni rukovodioci često vide zakonske procedurekao neprijateljske restrikcije efikasnosti. Prateći uspostavljeneprocedure, one mogu ići protiv ekonomskog korištenja sredstavai mogu nepovoljno utjecati na odnos između troškova i rezultataadministrativnog djelovanja. Ovaj konflikt nameće veliki broj pitanja.Brojna institucionalna i pravna rješenja pokušavaju riješiti ovukontradikciju. Među institucionalnim rješenjima se može navestiprenošenje proizvodnih aktivnosti ka privatnom sektoru unajmlji-vanjem po ugovoru, čuvajući za javnu administraciju ulogu dono-sioca odluka i praćenja ugovora. Pravno ozakonjenje širih i složenihserija zakona o javnom posredništvu razvilo se kao dio upravnog

122 PREGLED

Page 122: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

prava. Direktiva Evropske zajednice o javnom posredništvu pokazalase kao važan izvor homogenizacije pravnih principa u cijeloj EU.

Zakon Evropske zajednice zahtijeva i efikasnu administ-raciju9, posebno u dijelu primjene direktiva i pravila Zajednice.Ovo je obavezalo nekoliko zemalja članica da modificiraju neke odsvojih domaćih organizacionih i administrativnih struktura i ugovorao donošenju odluka kako bi što efikasnije i efektivnije primjenjivaleevropsko zakonodavstvo i općenito osigurale uspješnu saradnju sainstitucijama Zajednice, što se razmatra u narednom dijelu rada.

Evropski administrativni prostor

Nabrojani principi se mogu pronaći u upravnom pravu svihevropskih zemalja. Iako javne administracije u evropskim zemljamaimaju stare strukture, one se stalno prilagođavaju modernim uvjetima,uključujući članstvo u EU, koja se i sama razvija. Stalni kontaktiizmeđu državnih službenika zemalja članica i Komisije, zahtjev zarazvojem i primjenom acquis communautairea prema ekvivalen-tnim standardima pouzdanosti širom EU, pojava sistema admini-strativne pravde širom Evrope i zajedničke osnovne vrijednosti iprincipi javne administracije doveli su do međusobnog približa-vanja nacionalnih administracija. Ovo je opisano kao „Evropskiadministrativni prostor”.10

Svrha ovog dijela rada je da predstavi te pokretačke snage premaovom zajedničkom Evropskom administrativnom prostoru, kakoje on stvoren, koji su to standardi javne administracije usvojenipaketom zajedničkih principa upravnog prava i, konačno, kako biovi standardi trebali biti predstavljeni u naporima izgradnje insti-tucija koje preduzimaju zemlje koje traže puno članstvo u EU.

Pravni sistemi zemalja članica EU stalno se podvrgavaju pro-cesu približavanja u mnogo različitih polja pod utjecajem zakonaZajednice, odnosno kroz zakonodavnu aktivnost institucija Za-

123PREGLED

9 Vidi Evropski sud pravde, Slučaj 68/81, Komisija v. Belgija (1982),ECR 153.

10 Vidi No. 23, Preparing Public Administrations for the European Admini-strative Space, OECD, Paris, 1998.

Page 123: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

jednice i kroz običajno pravo Evropskog suda pravde. Konceptizakona Zajednice uvedeni su u nacionalne sisteme direktno prim-jenom odredbi ili direktiva, koje prvo moraju biti prenijete u nacio-nalne zakone. Odredbe i direktive imaju direktan utjecaj na admini-strativne sisteme zemalja članica i mogu dovesti do važnih promjenau pravnim principima primjenjivim na javnu administraciju udatom sektoru posebne politike.

Običajno pravo Evropskog suda pravde može uspostavitiprincipe više, opće prirode, koji su primjenjivi i više nego u jednompolju zakona. Štaviše, u mnogim slučajevima je tumačenje rele-vantnih propisa Evropske zajednice od Evropskog suda to kojedovodi do modifikacija principa upravnog prava kako su ga pri-hvatile zemlje članice.11 Ovo dopušta da se uvede termin evropeizacijeupravnog prava kao značajnog elementa nedavnih pravnih promjena.Sve ovo pokazuje pojavljivanje Evropskog administrativnog pros-tora, koji se uglavnom tiče osnovnih institucionalnih dogovora,procesa, zajedničkih administrativnih standarda i vrijednosti državneuprave. Ova lista je daleko od kompletne, a postoje i značajne kvali-tativne razlike između članica. Naime, problemi koji su nastali ovimrazlikama među državama članicama su glavni razlog zašto jeinstitucionalnoj izgradnji dat tako visok prioritet u procesu širenjaka Centralnoj i Istočnoj Evropi. Zemlje koje se kandidiraju moratće razviti svoje administracije do stepena pouzdanosti Evropskogadministrativnog prostora i dozvoljenog praga usvojenih principa,procedura i ugovora administrativnih struktura. Postoji minimumstandarda kvalitete i pouzdanosti javne administracije koje zemljekandidatkinje trebaju doseći.

Treba razmotriti i činjenicu da je integracija EU evolucijskiproces (princip progresije u izgradnji EU). Ovo znači da zemlja trebapokazati dovoljan stepen napretka u poređenju s prosječnin nivoomzemalja članica EU. Stepen konvergencije iz 1986. godine (kada suse Portugal i Španija priključili EU) promijenjen je 1995. godine(kada su se Austrija, Finska i Švedska priključile EU) i opet će se

124 PREGLED

11 J. Schwarze (ed.), Administrative Law under European Influence: On theConvergence of the Administrative Laws of the EU Member States, Nomos,Baden-Baden, and Sweet and Maxwell, London, 1996.

Page 124: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

promijeniti u budućnosti, kada se druge zemlje kandidatkinjepriključe EU. Ovo znači da nije dovoljno za zemlju koja se kandi-dira doseći trenutni prosječni stepen javne administracije u posto-jećim zemljama članicama EU. Za njih će biti neophodno da dosegnubudući prosječni stepen zemalja članica. Drugim riječima, zemljakoja se kandidira mora biti u stanju da premosti razliku izmeđutrenutnog stepena kvaliteta svoje javne administracije i svog budućegstepena ako želi uspješno priključenje EU. Za zemlju koja se kandi-dira neće biti dovoljno da se usporedi s „najgorom” zemljom kojaje već članica EU. Komparacija će se morati uraditi između zemljekoja se kandidira i prosjekom svih zemalja članica.

Pojam Evropski administrativni prostor izveden je iz već uo-bičajenih pojmova Evropske ekonomije i društvenog prostora, te jeo njemu detaljno raspravljano u okviru konstitucionalnih pregovoraEU. On se odnosi i na široki sistem sudske saradnje EU, koji podrazu-mijeva uzajamnu pomoć u provođenju zakona i nekim približa-vanjima u relevantnom zakonu.

Drugim riječima, zajednički administrativni prostor moguć jekada se paket administrativnih principa, pravila i odredbi jednakoprimjenjuje na datoj teritoriji koju pokriva nacionalni ustav. Tradi-cionalno, teritorija gdje je primjenjivo upravno pravo je teritorijasuverene države. Pitanje zajedničkog upravnog prava za sve suverenedržave integrirane u EU je još diskutabilna stvar, različitog intenziteta,još od osnivanja Evropske zajednice. Još ne postoji usaglašen dogovor.

Očigledno je da glavni konstitutivni pravni tekstovi EU, tačnijeUgovor iz Rima (1957) i Ugovor iz Maastrichta (1992), nemajumodel javne administracije koji bi implementirale zemlje članiceEU. Kada se jednom procijeni demokratska priroda njihovih po-litičkih režima, pitanja vlade i javne administracije ostaju na voljuzemalja članica. Tako, od formalnih pravnih uporišta, zemlječlanice imaju veliku administrativnu autonomiju.

Do sada su samo određeni elementi eventualnog Evropskogupravnog prava izvedeni iz osnovnih ugovora EU i pomoćnogzakonodavstva koje je donijela Komisija. Važni principi upravnogprava su navedeni u Rimskom ugovoru, kao što je pravo na sudskureviziju administrativnih odluka koje donesu institucije Evropskezajednice (član 173) ili obaveza davanja razloga Evropskoj zajednici

125PREGLED

Page 125: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

pri donošenju administrativnih odluka (član 190). Međutim, samo jenekoliko horizontalnih administrativnih pitanja postalo predmetomzakonodavne aktivnosti evropskih institucija. Ova pitanja su u velikojmjeri povezana s javnim posredništvom, osiguravanjem slobodnognatjecanja firmi na teritoriji EU, omogućavajući im ponude zatendere u bilo kojoj zemlji članici EU, i s pitanjima vezanim zadržavnu pomoć kompanijama, koju moraju odobriti i pomno pratitiinstitucije EU.

Nasuprot tome, postoji veliki broj zakonodavstava koja se tičustvarnih sektorskih odredbi upravnog prava, što je poznato kao acquiscommunautaire. Kada država članica pogriješi u implementacijizakona Evropske zajednice, koji sadrži upute i pravila, postojiznačajna pravna posljedica. Država se smatra odgovornom za ne-ugovornu odgovornost, odnosno pokazuje svoju pravnu nesposob-nost da prenese direktive Evropske zajednice ili da implementiraodredbe Evropske zajednice. Ovo osigurava dovoljno uporište zapojedinca da na sudu tuži državu za obeštećenje.12

Odsustvo formalnog pravnog tijela koje regulira javnu admini-straciju, njena proceduralna pravila i institucionalne ugovore neznači da je Evropsko nadnacionalno upravno pravo beznačajno ilinepoznato zemljama članicama EU. Postoji jedinstveni acquiskojeg čine principi upravnog prava, što se može okarakteriziratikao „neformalni acquis communautaire” u smislu da ne postojiformalna konvencija. To, međutim, može predstavljati zajedničkoEvropsko opće upravno pravo.

Pokretačke snage konvergencije

Evropske zajednice, koje su prvobitno podrazumijevale veći-nom stvaranje zajedničkog ekonomskog tržišta, razvile su se ka EU,koju ne pokreću samo ekonomski interesi, nego sve više želja zaizgradnjom bližih društvenih i političkih veza među ljudimaEvrope, kako su namjeravali potpisnici Rimskog ugovora. EU višene znači samo zajedničko tržište robe i usluga. Četiri slobode nave-

126 PREGLED

12 Vidi Evropski sud pravde u pridruženim slučajevima C-6/90 i C-9/90.A. Francovich et al., v. Italy, 1991.

Page 126: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

dene su u Rimskom ugovoru, to jest sloboda kretanja robe, usluga,ljudi i kapitala, što znači da nacionalne javne administracije državačlanica, kao ključni elementi osiguravanja i implementacije tih slo-boda, jasno navedenih u ugovoru, moraju raditi na uspješnoj provedbiovih ugovora u svim njihovim dijelovima. Ugovori Evropske za-jednice i dodatno zakonodavstvo Evropske komisije za njihovuprovedbu dio su domaćeg pravnog poretka zemalja članica. Nacio-nalna javna administracija i nacionalni sudovi su obavezani daprimijene ugovore, i dodatno zakonodavstvo Komisije kao „vodičza Ugovore”, sa istom pažnjom kao da su istinski domaći. Rezultatje takav da svaka država članica, iako ima punu slobodu da odlučio načinima i sredstvima za postizanje rezultata koje predviđajuugovori i dodatno zakonodavstvo Evropske zajednice, prihvatasredstva i principe razvijene unutar EU. Ova situacija je posebnovidljiva na polju principa upravnog prava. Manje je, međutim,vidljiva na polju administrativnih i organizacionih dogovora istruktura, zbog velike raznolikosti formi i dubine decentralizacijeunutar različitih zemalja članica.

Zakonodavna aktivnost evropskih institucija glavni je izvorzajedničkog Evropskog stvarnog upravnog prava koje vodi zemlječlanice EU, njihove javne administracije, njihove sudove i njihovegrađane. Ovo upravno pravo ima karakteristiku sektorskog. Po-nekad utječe na različite domene odlučivanja, kao što su slobodnakonkurencija na domaćem tržištu, telekomunikacije, okolina, poljo-privreda, industrija, nauka i istraživanje, zatim kontrole granicai tako dalje. Ovo upravno pravo sadržava acquis communautaire,čiji je stepen kompatibilnosti s odgovarajućim odredbama zemljekoja se kandidira sada ispitan i ustanovljen od Evropske komisijeu okviru pregovora za prijem.

Drugi izvor administrativnog približavanja je stalna interakcijameđu zvaničnicima zemalja članica i između tih zvaničnika iEvropske komisije. Ovi odnosi između vlada, koji su uglavnomodnosi među ljudima, doprinose njegovanju međusobnog razumije-vanja o tome kako provesti politiku i odredbe EU na nacionalnomnivou i njegovanju korisne razmjene najboljih praksi za postizanjerezultata koje ta politika treba postići. Interadministrativna saradnjaje također jedan od koncepata koji je održan i pojačan Mastrihtskim

127PREGLED

Page 127: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ugovorom (član 209.A). Saradnja i razmjena imaju efekt stvaranjaneformalnih pritisaka na uspostavu zajedničkih standarda nanačin na koji nacionalne javne administracije ispunjavaju svojesupranacionalne obaveze i osiguravaju uspjeh rezultata politike pred-viđene u osnovnim ugovorima i dodatnom zakonodavstvu Evropskezajednice. Ovi odnosi između vlada doprinose širenju i podjelipaketa zajedničkih administrativnih principa i načina upravljanjakoji pomaže oblikovanju zajedničkog idealnog modela ponašanjadržavnih službenika širom EU. Spomenuti efekti takvih odnosameđu vladama mogući su u velikom obimu jer su zvaničnici koji suuključeni u stanju razviti prilično stabilnu profesionalnu karijeruunutar vlastite državne uprave.

Međutim, Evropski sud pravde je taj koji igra glavnu ulogu uoblikovanju jedinstvenih principa upravnog prava unutar EU. Sobzirom na to da je dodatno zakonodavstvo Evropske zajednicegotovo isključivo sektorsko, vladavina Evropskog suda pravde re-flektira se na administrativne principe i njihov razvoj, a oni su, poprirodi, više uopćeni iako su izlagani od slučaja do slučaja. Ustvari,sudska praksa je glavni izvor općeg odnosno nesektorskog upravnogprava u EU. Sud treba da se osloni na već postojeće, opće principeupravnog prava, koje su stvorili i prečistili nacionalni upravni sudovizemalja članica EU. Sud, procjenjujući nacionalno običajno pravozemalja članica, definira i prečišćava opće administrativne principekoji su kao takvi obavezujući za sve zemlje članice, kao i njihovegrađane, u primjeni zakona Evropske zajednice.

Konačno, zapažen je fenomen prodiranja zakona Evropskezajednice u nacionalne pravne odredbe.13 Ovaj fenomen se izrodioiz činjenice da bi bilo teško koristiti, unutar date države, različitestandarde i prakse za primjenu nacionalnog zakona i zakona Ev-ropske zajednice. Progresivno, nacionalne institucije primjenjujuneke standarde i koriste iste prakse za primjenu nacionalnih zakona

128 PREGLED

13 J. Schwarze (ed.), Administrative Law under European Influence: Onthe Convergence of the Administrative Laws of the EU Member States, Nomos,Baden-Baden, and Sweet and Maxwell, London, 1996. Vidi i G. Marcou, Lesmutations du droit de l. administration en Europe: pluralisme et convergences,L.Harmattan, Paris, 1995.

Page 128: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i zakona Evropske zajednice. Ova činjenica vodi do ideje jedinst-venog upravnog prava koji se razvija između zemalja članica EU.Ova vrsta podvrgavanja nacionalnih zakona principima zakonaEvropske zajednice također doprinosi uspostavljanju Evropskogadministrativnog prostora.

Uloga Evropskog suda pravde u stvaranju jedinstvenogevropskog administrativnog prostora

Kako je već ranije spomenuto, upravo je Evropski sud pravdeusavršio većinu principa upravnog prava, što bi moglo biti ozna-čeno kao zajedničko Evropsko upravno pravo. Ovo je jedino pri-rodno zbog fragmentarne prirode napisanog Evropskog upravnogprava. Ugovori su dizajnirani da bi poslužili kao okvir i traže daljnjii stalni razvoj. Određena su mnoga pitanja da ih regulira dodatnozakonodavstvo Evropske komisije (upute i odredbe), koje pokrivavećinom polja sektorske politike i običajno pravo podnesenoEvropskom sudu pravde.

Nacionalni sudovi pravde su pozvani da osiguraju implemen-taciju Ugovora EU i dodatno zakonodavstvo Evropske komisije.Kako zakon Evropske zajednice mora biti tumačen na jedinstvennačin, nacionalni sudovi se pozivaju, kada se dio zakonodavstvačini nejasnim, da proslijede slučaj Evropskom sudu pravde na tu-mačenje (član 177, EC ugovor). Ovo je doprinijelo istaknutoj ulozikoju Evropski sud ima u razvoju zajedničkih principa, dajući okvirza tumačenje koji trebaju slijediti nacionalni sudovi. Može se reći dadanas postoji zajednički acquis pravnih administrativnih principakoje je razvio Evropski sud pravde.

Principi upravnog prava razmatrani su u prethodnom poglavljuovog rada. U zaključku su označeni glavni pravni administrativniprincipi, modelirani prema nacionalnom upravnom pravu zemaljačlanica EU od Evropskog suda pravde. U početku su na običajnopravo Evropskog suda pravde utjecali pravni sistemi prvih zemaljačlanica, posebno koncepti koji su dolazili iz francuskog upravnogprava. Ipak, nikada nije bio prisutan samo francuski utjecaj na razvojzakona Evropske zajednice, a porast članstva doveo je do promjeneu izvorima inspiracije Evropskog suda pravde u njegovom pravnom

129PREGLED

Page 129: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

razmišljanju. Ovo znači da odluke suda ne odgovaraju podjednakodatim nacionalim pravnim osnovama, već da je njegova sudskapraksa smjesa utjecaja proisteklih iz gotovo svih članica EU.14

Naprimjer, princip „administracije putem zakona” utemeljen je ufrancuskom principe de legalite, kao i njemačkom konceptuRechtsstaatlichkeit, koji su više ili manje bliski britanskom konceptuvladavine prava rule of law. Vrijedi zapaziti da iako ova tri pojmaimaju različite nacionalne korijene oni danas vode ka sličnompraktičnom učinku.15 Koncept “fer postupka” može se potražiti ubritanskim i njemačkim pravnim tradicijama.

Dati administrativni sistem može se procijeniti kroz pomnoispitivanje obima u kojem se ovi principi zaista primjenjuju, kakou formalnim pravnim ugovorima u zemlji tako i u svakodnevnomponašanju javnih vlasti i državnih službenika. U tom smislu oviopći principi upravnog prava služe kao standardi prema kojimase mjeri pouzdanost javne administracije, stepen odgovornostidržavnih službenika i javnih vlasti, utemeljenost i praktičnostprocedura za oblikovanje administrativnih odluka i njihovodaljnje preispitivanje kroz žalbe i obeštećenje.

Obim u kojem različite zemlje primjenjuju ove principe up-ravnog prava također daje orijentaciju o stepenu kompatibilnostiizmeđu njihovih administrativnih sistema. Drugim riječima, oni služei kao preduvjeti za bližu integraciju među njima, s jedne, i kao mjeresposobnosti javne administracije za institucionalne ugovore međudatim zemljama da implementiraju acquis communautaire, s drugestrane.

Zaključak

Jedan od najvažnijih elemenata koji čini javnu administraciju,između ostalih, kao što su odgovarajući neovisni i proceduralni

130 PREGLED

14 J. Schwarze, European Administrative Law, op. cit.15 J. Rivero, “Vers un droit europeen: nouvelles perspectives en droit

administrative”, in M. Capelletti (ed.), New perspectives for Common Law inEurope, Publications of the European University Institute, Vol. 1, Florence,1978, p. 389 ff.

Page 130: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

zakoni, jest državna uprava. Funkcioniranje državne uprave jeuspostavljeno prema uzoru na principe upravnog prava kao principekoji vode i obavezuju. Neovisni i proceduralni administrativnizakoni, napravljeni prema nacionalnim ustavima i Evropskomupravnom pravu, osiguravaju pravni institucionalni okvir unutarkojeg se moraju ponašati vlasti i državni službenici u zemljamačlanicama EU. Istovremeno, svi ovi elementi, pravni dogovori iponašanje aktera u javnoj sferi evropskih društava stvaraju zajed-nički evropski administrativni i politički prostor. Igrači u ovompolju bi trebali uzeti „zdravo za gotovo” paket principa koji se rijetkojavljaju formulirani u pisanim zakonima, nisu sistematizirani, alisu etički i pravno obavezujući, i koji se horizontalno javljaju u svimjavnim administrativnim dokumentima. Ovaj neformalni admini-strativni acquis communautaire snažno doprinosi učvršćivanjuuspostave Evropskog administrativnog prostora i evropeizacijinacionalnih javnih administracija, te upravnog prava zemaljačlanica EU.

Zaključci, koji čine i radnu hipotezu, bili bi sljedeći: prvo, rasponu kojem principi općeg upravnog prava nadahnjuju nacionalnozakonodavstvo i koliko su prisutni u stvarnom funkcioniranju javnihaktera, to jest stepen implementacije neformalnih acquis commu-nautairea, indikativan je i u korelaciji sa sposobnošću određenezemlje da uspješno usvoji i implementira formalni acquis com-munautaire; drugo, ovo zahtijeva pažljivo posmatranje razvojanacionalnih državnih uprava kao odlučujućeg instrumenta kojiosigurava i sprečava prijenos ovih principa upravnog prava u aktuelnojavno djelovanje i proces donošenja odluka.

Što se tiče ovog rada, može se reći da je očigledno da je aktu-elizacija administrativnih principa pouzdanosti, predvidivosti,odgovornosti, transparentnosti, efikasnosti i efektivnosti, do prih-vatljivih razmjera, tražena ako javna administracija zemalja centralnei istočne Evrope koje se kandidiraju treba da zadovolji uvjetepristupa EU, posebno one koji se traže pravom primjenom acquiscommunautairea. Ovi principi ne funkcioniraju samo na dobrimnamjerama, već moraju biti stalno prisutni u svakodnevom radujavne administracije, uz pomoć dodatnog zakonodavstva, odgova-rajućih administrativnih institucija i seta pravnih vrijednosti ugrađenih

131PREGLED

Page 131: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u državnu upravu. Ovaj zahtjev osigurava dodatni razlog za posje-dovanje stručne i stabilne državne uprave. Ne samo da većina zemaljačlanica EU ima posebne odredbe za državnu upravu nego su injihove državne uprave obavezane principima upravnog pravapotrebnim za stvaranje pouzdane javne administracije.

Kapaciteti javne uprave u Bosni i Hercegovini su povećavanitokom posljednjih jedanaest godina, a time je svaki nivo vlade po-stajao sposobniji za ispunjavanje svojih osnovnih odgovornosti. Svremenom su se povećavala i očekivanja građana. Osiguranje os-novne državne uprave nije više dovoljno; svi građani priželjkujuodrživ ekonomski i društveni razvoj u okviru članstva u EU. U ciljuispunjavanja zahtjeva građana, kao i približavanja evropskim inte-gracijama, javna uprava mora proći kroz proces unapređenja i re-forme.

Uprava bi trebala aktivno učestvovati u kreiranju politika,uključujući regulaciju tržišta, te stimuliranje privatne inicijative.Potrebna je bolja koordinacija na svim nivoima, kako bi se izb-jeglo donošenje pogrešnih i međusobno kontradiktornih politikai zakona. Javna uprava bi trebala biti u stanju pružati kvalitetneusluge građanima i firmama, a za to je potrebna moderna uprava,fleksibilna i otvorena za učešće javnosti.

Konačno, za napredovanje ka tim ciljevima potrebna je finan-sijski odgovorna i održiva uprava. Pretjerana potrošnja i komplek-snost uprave odbijaju privatna ulaganja, usporavaju rast i obez-vrjeđuju napore u borbi za smanjenje siromaštva. Visok nivo korum-piranosti predstavlja simptom nepravilnosti u radu uprave, čimese troškovi prenose na građane i privredu.

Zajednički pristup upravnoj reformi predstavlja osnov zaostvarenje naših strateških prioriteta. Evidentna je potreba za re-formom uprave na svim nivoima vlasti. Proteklih godina su načinjeneključne promjene u upravljanju finansijama, u državnoj službi idrugim bitnim oblastima. Svi nivoi uprave razmatrali su planoveza reorganizaciju i racionalizaciju svojih institucija. Međutim,tendencija da se svaka reforma razvija kao odvojen projekt značajnoje umanjila sveopću korist od uloženih napora. To se odnosi na svenivoe vlasti, a time je ograničena naša učinkovitost u ostvarivanjuzajedničkih ciljeva.

132 PREGLED

Page 132: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

S obzirom na kompleksnost i veličinu izazova, sve se višepažnje posvećuje reformi institucija Bosne i Hercegovine putemzajedničkog pristupa na svim nivoima vlasti. Uključena je i značajnakomponenta upravne reforme u Srednjoročnu strategiju razvoja.Strateški okvir za ubrzanu integraciju naše zemlje u EU postavljenje u Strategiji evropskih integracija, naglašavajući da postizanjetog cilja ovisi o kvalitetu uprave, pa se reforma prilagođava ovimstrateškim prioritetima predviđenim u vladinim strateškim doku-mentima. Reforma javne uprave također je presudna za uspješnuborbu vlasti protiv korupcije i pomaže provedbu nedavno usvo-jene Strategije za borbu protiv korupcije.

Ovaj rad je pokušaj da se pokaže kako se principi upravnogprava i standardi državne uprave međusobno prepliću. Istovremenoje imao za cilj da pokaže kako standardi i principi kao glavnu zajed-ničku crtu imaju zajedničko razumijevanje, što je rasprostranjenou uspostavljanju Evropskog administrativnog prostora, uglavnomprema uputama Evropskog suda pravde. Upravno pravo potječe odustavnih ugovora koji su duboko ukorijenjeni u kulturne, soci-jalne i političke vrijednosti okupljene oko principa demokratije.Državna uprava je glavni element javne administracije, a kako jeona glavni element često se javna administracija i državna upravasmatraju sinonimima.

Dakle, državna uprava je ograničena principima ustavnihugovora i upravnog prava. S ove tačke gledišta, može se reći da suvrijednosti državne uprave pravne vrijednosti. Pravne vrijednostinisu isto što i etičke vrijednosti iako se one u širem kontekstu pre-klapaju. Etičke vrijednosti su vodilja za djelovanje i njihovo kršenjezaslužuje društveni ukor. Kršenje pravnih vrijednosti ima zakonskeposljedice kroz kaznene odredbe zakona o državnoj upravi. Državnislužbenici su obavezani administrativnim principima utemeljenimu zakonodavstvu.

Ipak, sistem državne uprave reguliran aktom o državnoj upravinije dovoljan da učini javnu administraciju profesionalnom, efikas-nom, efektivnom, nepristrasnom i odanom vladavini prava. Neop-hodno je posjedovati i neovisno i proceduralno upravno zakono-davstvo zadovoljavajućeg kvaliteta. Ovo zakonodavstvo neće samoposlužiti državnim službenicima kao važno sredstvo za obavljanje

133PREGLED

Page 133: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

njihovih dužnosti i realiziranje gore opisanih principa javnogprava, već će im poslužiti i kao jasna procedura da usmjerava injihov rad i učini njihovo djelovanje i odluke predvidivim.

Potrebno je i dodatno proceduralno i dopunsko zakono-davstvo da osigura zadovoljavajuću unutarnju i vanjsku kontrolujavne administracije i državne uprave, posebno u javnom finan-siranju, kontroli kvaliteta, superviziji postupka i, iznad svega, daosigura neovisan sistem sudstva koji dobro funkcionira i koji jesposoban da uspješno korigira administrativne radnje i odlukeputem žalbe. Ovaj zahtjev ne postoji samo zbog pravne sigurnostii pouzdanosti javne administracije, već i da osigura odgovarajućupravnu zaštitu prava pojedinca i opravdana očekivanja.

Na kraju, obim u kojem cjelokupan administrativni kontekst,uključujući državnu upravu određenoj zemlji, zadovoljava zajedničkiprihvaćene standarde, što su konstruirani i mjereni u odnosu nausvojene principe upravnog prava, bit će od glavnog značaja zazemlju koja se kandidira za pristupanje EU ili, drugim riječima, dapostane ravnopravan sudionik unutar Evropskog administrativnogprostora.

Literatura

Festić, Ibrahim, Ogledi o pravu i upravi, Sarajevo, 2004.Festić, Ibrahim, Raspodjela zakonodavne nadležnosti između

federacije i federalnih jedinica, Studija, Sarajevo, 2003.Festić, Ibrahim, Uprava, vlast, zakonitost, Sarajevo, 2004.Jovičić, Miodrag, Savremeni federalizam, Saremena admini-

stracija, Beograd, 1973.Kamarić, Mustafa, Festić, Ibrahim, Upravno pravo, Sarajevo,

2004. Marković, Ratko, Izvršna vlast, Savremena administracija,

Beograd, 1980.Sadiković, Ćazim, Politički sistemi, Univerzitetska knjiga,

Sarajevo, 1998.

134 PREGLED

Page 134: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Smerdel, Branko, Sokol, Smiljko, Ustavno pravo, Informator,Zagreb, 1995.

Stjepanović Nikola, Zakoni o upravnom postupku Austrije,SAD-a, Mađarske i Španije, Beograd, 1960.

Ukaz o proglašenju Zakona o potvrđivanju uredbi sa zakonskomsnagom koji je donijela Skupština Republike BiH, “Službeni listRBiH”, br. 13/94.

Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona oupravnim sporovima, “Službeni list RBiH”, br. 2/91.

Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine,“Službeni glasnik BiH”, br. 19/02.

Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalneuprave, nametnut od Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu,objavljen u “Službenim novinama FBiH”, br. 58/02, a od ParlamentaFederacije BiH usvojen i objavljen nepromijenjen u “Službenimnovinama FBiH”, br. 19/03.

Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne iHercegovine, “Sužbeni glasnik BiH”, br. 5/03.

Zakon o općem upravnom postupku u Republici Bosni i Herce-govini, “Službeni list RBiH”, br. 2/92 i 48/94.

Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Herce-govine, “Službene novine FBiH”, br. 35/05.

Zakon o osnovama lokalne samouprave, “Službene novineFBiH”, br. 6/95.

Zakon o upravi Bosne i Hercegovine, “Službeni glasnik BiH”,br. 32/02.

Zakon o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine, “Službenenovine FBiH”, br. 28/97 i 26/02.

Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, “Službeniglasnik BiH”, br. 19/02.

Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine,“Službene novine FBiH”, br. 2/98 i 8/00.

Zakon o upravnim sporovima, “Službene novine FBiH”, br.9/05.

Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, “Službeniglasnik BiH”, br. 29/02.

135PREGLED

Page 135: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Zakon o upravnom postupku, “Službene novine FBiH”, br.2/98 i 48/99.

Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, “Službeniglasnik BiH”, br. 38/02.

Zbirka Ustava Bosne i Hercegovine, JP NIO Službeni list Bosnei Hercegovine, Sarajevo 1997.

136 PREGLED

Page 136: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

137PREGLED

Page 137: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 138: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

P o g l e d i i m i š lj e nj aA t t i t u d e s a n d o p i n i o n s

Page 139: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 140: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 330.526.33

Rifet Đogić

INDIVIDUALNA I DRUŠTVENA ODGOVORNOST PREDUZEĆA

INDIVIDUAL AND SOCIAL RESPOSIBILITY OF COMPANIES

Sažetak

Današnja preduzeća posluju u veoma teškom okruženju,punom prijetnji, iznenađenja, ali i šansi. Informacijska tehnologijau spoju s telekomunikacijama promijenila je način života u cijelomsvijetu. Svijet više nego ikada ranije postaje „globalno selo”. Topostavlja kompanije pred nove izazove svjetske konkurencije u mno-gim područjima poslovanja koja su do sada bila zaštićena. Mnogekompanije se nalaze pred izazovom – prilagoditi se i uklopiti u tokoveinformacione tehnologije ili propasti. Pred menadžmentom savre-menih preduzeća je ogromna zadaća čija realizacija traži odgovorna pitanje „kako opstati, rasti i razvijati se?” Pored ekonomskeodgovornosti, koja je do jučer bila primarna, savremenom menadž-mentu sve su više imanentni i drugi oblici odgovornosti: pravna,etička i filantropska odgovornost. Pred menadžmentom stoje velikiizazovi kako uskladiti interese svih stakeholdera (interesnih grupa),kako za vlasnike kapitala ostvariti što veći profit a istovremeno imatizdravo i čisto ekološko okruženje u kojem preduzeće ostvaruje svojbiznis. Ovaj rad ima za cilj da upravo ukaže na ostale aspekte odgo-vornosti savremenog menadžmenta, koje zajedno s ekonomskomodgovornošću predstavljaju osnovu strategijske prednosti i eko-nomske moći preduzeća.

Ključne riječi: društvena, ekonomska, etička i filantropskaodgovornost, poslovna etika, etički standardi ponašanja preduzeća,etički menadžment.

141PREGLED

Page 141: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Summary

Companies today do business in a very tough environment fullof threats, surprises, but also opportunities. Information technologycombined with telecommunications has changed the way of life inthe entire world. The world is increasingly becoming a “globalvillage”. New challenges of global competition in many areas ofbusiness that were so far protected are now being placed beforecompanies. Many companies are facing a new challenge – to adjustand become a part of information technology trends, or to fail.Managements of modern companies face a massive task, the im-plementation of which requires a response to the question “how tosurvive, grow and develop?” Besides the economic responsibility thatused to be primary; other forms of responsibility have becomeimmanent to the modern management – legal, ethical and philan-thropic. Enormous challenges of adjusting the interests of stake-holders (the interest groups) and gaining profit for the capital owners,whilst keeping a healthy and clean ecological environment in whicha company does business, are placed before the managements today.This paper aims at highlighting the other aspects of modern manage-ments’ responsibility, which together with economic responsibilityrepresent the basis of strategic advantage and economic power ofcompanies.

Key words: social, economic, ethical and philanthropicresponsibility, business ethics, ethical standards of companybehaviour, ethical management.

Uloga menadžmenta u stjecanju, očuvanju i poboljšanju tržišne pozicije preduzećau globalnom okruženju

Tržišnu privredu karakterizira utakmica većeg broja ponuđačaraznih vrsta robe i usluga. Savremena preduzeća se na početku 21.stoljeća suočavaju sa sljedećim globalnim trendovima: 1) sve većiutjecaj tržišta i konkurencije na poslovanje, 2) informatizacija,elektronska revolucija i pojava interneta, 3) globalizacija i libera-

142 PREGLED

Page 142: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

lizacija svjetske privrede, 4) promjena uloge države u privredi, 5)demografske, socijalne i obrazovne promjene, migraciona kretanjastanovništva i demokratizacija društva, 6) religija i nacionalna kultura.

Globalizacija i liberalizacija svjetske privrede postala je priv-redni fenomen kraja 20. i početka 21. stoljeća, s tendencijom da seintenzivira. Globalizacija poslovanja ogleda se u brisanju tradicio-nalnih tržišnih granica, tako da svjetsko tržište postaje jedno jedin-stveno tržište, na kojem učesnici međusobno direktno konkuriraju.Globalizacijom se konkurencija značajno uvećava. Preduzećasebe sve više percipiraju kao globalna, a ne kao multinacionalna.Skoro da uopće više nije važno gdje je sjedište preduzeća i odakle jetop menadžment. Globalna preduzeća vide čitav svijet kao svojetržište.

Porast životnog standarda i nivoa blagostanja u razvijenimzemljama u posljednjim decenijama, tehnički napredak, kao i poraststepena obrazovanja stanovništva, doveli su do znatno većeg pritiskana preduzeća u sferi tražnje. Potrošači su postali bogatiji, ali iobrazovaniji, te je kvalitet proizvoda postao uvjet opstanka natržištu. Na drugoj strani, deregulacija i smanjenje miješanja državeu privredu pozitivno je djelovalo na konkurentnost u pojedinimgranama. Kada se tome doda i spomenuti proces globalizacije, postajejasno da su savremena preduzeća izložena sve oštrijoj konkurenciji.

Ostvarenje misije preduzeća vezuje se za njegovo razumijevanjepotreba, želja, navika i mogućnosti potrošača, kao i stjecanjemogućnosti za njihovo zadovoljenje bolje od konkurencije. Na timpremisama je nastao marketing, koji se identificira kao poslovnafilozofija i funkcija sa širokom lepezom principa i aktivnosti koje suusmjerene na kreiranje atraktivne ponude. U provođenju marke-tinškog koncepta najodgovorniju i ključnu riječ vodi top menadžment,uz pomoć menadžera marketinga. Top menadžment ostvarujeciljeve preduzeća kroz anticipiranje, identificiranje i zadovoljavanjezahtjeva potrošača bolje od konkurencije. Ostvarenje ciljeva predu-zeća se, dakle, vezuje za sposobnost njegovog menadžmenta darazumije sistem ljudskih potreba i uvjete i načine njihovog zadovo-ljavanja, te da bira instrumente svoje poslovne politike kojima ćedugoročnije udovoljavati interesima potrošača i kod njih stvaratinaklonost. Top menadžment i menadžeri marketinga moraju biti

143PREGLED

Page 143: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

svjesni da se profit ostvaruje kroz uvažavanje potrošača i takvokombiniranje ponude (marketing miksa) koja će biti atraktivnijaod konkurentske. Aktiva preduzeća nema svoju vrijednost akonema kupaca, pa je zbog toga ključni zadatak menadžmenta upreduzeću da kreira i održi kupce.

Menadžment u preduzeću mora voditi računa o tome dapreduzeće proizvodi prave proizvode i usluge, nudi ih po pravimcijenama, na pravom mjestu i uz pravu promociju. S obzirom na toda je poslovno globalno okruženje jako dinamično zbog promjenefaktora koji utječu na poslovanje preduzeća, menadžment je uobavezi stalnog prilagođavanja tom okruženju. Ako menadžmentosigura satisfakciju potrošača, preduzeće ostvaruje postavljeneciljeve misije preduzeća (zadovoljavajući profit i tržišno učešće,dugoročan stabilan rast itd.). Dakle, kritični faktor uspjeha menadž-menta u prilagođavanju promjenama u tržišnom i ukupnom druš-tvenom okruženju preduzeća nalazi se u identificiranju i anticipiranjupotreba, želja i navika potrošača i mogućnostima preduzeća da ih,ulaganjem u marketing instrumente, servisira bolje od konkurencije.Otuda su u fokusu menadžmenta preduzeća potrošači i konkurencijau smislu da se pronađe ona kombinacija instrumenata marketingmiksa koja će u očima potrošača biti atraktivnija od konkurentske.

Da bi menadžment očuvao ili poboljšao poziciju svoga predu-zeća na tržištu, nužno je da permanentno kreira i implementirasvoju strategiju rasta i razvoja. U izboru razvojne strategije i njeneprovedbe ključnu ulogu ima top menadžment preduzeća, i to jejedna od njegovih najkreativnijih aktivnosti. Jedan od prioritetnihzadataka top menadžmenta jest razmatranje i stalno analiziranjemisije preduzeća u smislu: šta je naš sadašnji biznis, a šta bi unarednom periodu trebalo da bude. Top menadžment postavljaplanske ciljeve preduzeća, definira strategije, pravce i metoderasta, utvrđuje tempo rasta. Top menadžment postavlja standardeuspješnosti menadžera na svim nivoima menadžerske odgovornostii on permanentno mjeri i kontrolira uspješnost menadžera na nižojljestvici, poredeći ostvarene učinke sa standardnim (programiranim).On izgrađuje savremenu, adekvatnu organizaciju korištenja ljudskihresursa, proučava, unapređuje i projektuje nove modele organiziranjai menadžmenta preduzeća. Umjesto klasičnog pristupa i utvrđivanja

144 PREGLED

Page 144: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u kojem području djelatnosti se nalazi preduzeće, kod savremenogpreduzeća top menadžment mora pronaći odgovor na pitanje ukojim djelatnostima preduzeće treba da bude. On mora anticipiratišanse odnosno opasnosti koje će se javiti u evoluciji faktora okruženja,kao i utvrditi mogućnosti narastanja internih sposobnosti preduzeća.Cilj je da se istraže uvjeti za uspostavljanje najboljeg balansaizmeđu eksternih šansi i internih mogućnosti.

Pored ekonomske odgovornosti, koja se sastoji u stjecanju,očuvanju i poboljšanju tržišne pozicije preduzeća u globalnomokruženju, pred savremeni menadžment se stavljaju i ostali obliciodgovornosti, kao što su: pravna, etička i filantropska odgovornost,o kojima će u narednom tekstu biti više riječi.

Društvena odgovornost savremenog menadžmenta

Definiranje i vrste društvene odgovornosti savremenog menadžmenta

Kao što smo rekli, savremena preduzeća posluju u veomaizraženoj globalnoj promjenjivoj organizacionoj sredini, što zamenadžment predstavlja veliki izazov. Promjene u okruženjudešavaju se u nekoliko pravaca: (a) u pravcu jačanja konkurencijeizmeđu sudionika na tržištu, (b) modernizacije tehničko-tehno-loške osnove kao uvjeta podizanja konkurentnosti, (c) sve izraženijihzahtjeva potrošača u pogledu asortimana i kvaliteta proizvoda.

Preduzeće se orijentira na jačanje tržišnih funkcija, pa tomijenja sadržaj i način rada djelovanja kako strategijskog menadž-menta tako i marketing menadžmenta. Osim tržišnog utjecaja namenadžment, postoje brojne netržišne organizacije i ustanovezainteresirane za rad i djelovanje funkcije menadžmenta. Onesvoje iteracije s menadžmentom ne uspostavljaju posredstvomtržišta, već putem razmjene usluga u čijoj osnovi nema profitnogrizika, niti su u njima sadržani ekonomski motivi, dobit, to jestzarada. Zainteresiranost svih stakeholdera (internih i eksternih)za uspješan rad poslovnih organizacija ima dvojak smisao: (1)materijalni i (2) društveno etički.

145PREGLED

Page 145: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

U današnje vrijeme preduzeća sve više pažnje posvećujudruštvenoj ulozi i odgovornosti ljudi koju imaju prema sredini istakeholderima. Društvo očekuje od svakog preduzeća da ostvarujesvoju misiju i ciljeve, ali i da poštuju pravila i norme ponašanja,u skladu s vladajućim vrijednostima. Stoga se može reći da jedruštvena odgovornost i obaveza menadžmenta u preduzeću daslijedi akcije usmjerene na ostvarivanje definiranih ciljeva i druš-tvenih vrijednosti. Zapravo, društvena odgovornost pretpostavljadjelovanje menadžmenta iznad direktnih ekonomskih ili tehničkihinteresa. Društvena odgovornost menadžmenta podrazumijeva idruge, a ne samo strogo ekonomske interese. Prema tome, hijerarhija(piramida) društvene odgovornosti savremenog menadžmenta biizgledala kao na slici 1:

Slika 1: Hijerarhija (piramida) društvene odgovornostisavremenog menadžmenta

Kao što prethodna slika prikazuje, društvena odgovornost savre-menog menadžmenta sastoji se iz ekonomske, pravne, etičke i filan-tropske odgovornosti.

- Ekonomska odgovornost savremenog menadžmenta podra-zumijeva obavezu menadžmenta da ostvari planirane ciljeve u oblastiproizvodnje i pružanja usluga, da osigura racionalno korištenjeproizvodnih resursa i odgovarajući profit. Rentabilno poslovanje jeuvjet za održanje i razvoj preduzeća, ekonomski, društveni i civili-

146 PREGLED

Page 146: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

zacijski napredak. Održanje i razvoj preduzeća je uvjet ekonomskogprosperiteta društva, njegovih ustanova i instituta. Materijalnaosnova društva čini pretpostavku za razvoj, održanje i zadovoljenjerazličitih potreba pojedinaca zaposlenih u različitim oblastimadruštvenog života.

- Pravna odgovornost podrazumijeva djelovanje menadžmentau skladu sa zakonima i normama, čije kršenje izaziva sankcije,zabranu i ograničavanje prava. Poštovanje pravne regulative osigu-rava sigurnost u poslovanju i zaštitu interesa od mogućih špeku-lacija i zloupotreba. Ona osigurava preduzećima regularnost uposlovanju i osigurava državu od nepredviđenih radnji i postupaka,netačnih tumačenja i kršenja definiranih pravila pri sklapanjuugovora, naknadi štete i dr.

- Etička odgovornost podrazumijeva raditi ono što je opravdanoi fer. Poslovna etika odnosi se na istinitost i pravednost i sadržavamnoštvo aspekata, poput očekivanja društva, poštene konkurencije,oglašavanja, odnosa s javnošću, društvenih odgovornosti, samo-stalnosti potrošača i ponašanja preduzeća u zemlji i inostranstvu.Etički kodeks obuhvata politike, načela i pravila koji usmjeravajuponašanje svih zaposlenih u preduzeću.

- Filantropska odgovornost podrazumijeva da se preduzećeponaša kao dobar domaćin, da svojim prilozima pomaže unapređenjekvaliteta života i učestvuje u dobrotvornim i humanim akcijamasredine u kojoj radi.

Među teoretičarima menadžmenta postoje različiti stavovi okodefiniranja društvene odgovornosti preduzeća i njihovog menadž-menta. Ovdje ćemo se osvrnuti na tri stanovišta:

1) Prvo stanovište (klasično) o društvenoj odgovornosti sugerirada preduzeća treba da se orijentiraju na aktivnosti i akcije kojimase osiguravaju uvjeti za stvaranje profita – kao razloga osnivanja,održanja i rasta, a ne prioritetno na društvene ciljeve i potrebe. Ovostanovište je dominiralo u 19. i dijelu 20. stoljeća. Osnivač ovakvogshvaćanja je engleski ekonomist Adams Smith. On je smatrao dadržava u ekonomiji s privatnim vlasništvom ne treba da utvrđujecijene inputa i outputa. Po njemu, u sistemu slobodne konkurencijepreduzeća nastoje da rade u pravcu ostvarivanja svojih ciljeva, što

147PREGLED

Page 147: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

je u općem interesu društva. U uvjetima postojanja konkurencijesistem, sam po sebi, prinuđuje preduzeća da efikasno rade i pro-izvode dobra uz niže troškove i visok kvalitet. Konkurencijaomogućava odgovoran odnos preduzeća prema zahtjevima tržištai korektan odnos prema javnosti i općim interesima. Konkurencijauređuje složen kompleks uzajamnih odnosa kupaca, potrošača,zaposlenih, poslodavaca i dr. Budući da ove odnose utvrđuje jednanevidljiva ruka na svrsishodan i dovoljno racionalan način, to premaklasičnom stanovištu nije potrebna nikakva filozofija posebnedruštvene odgovornosti za firmu i menadžment. Nije potrebno, dakle,propisivati pravila društvene odgovornosti za firmu i menadžment,jer su ona zapravo nepisan ali imanentan dio konkurentske arene ukoju ulaze preduzeća. Jednostavno, društvena odgovornost preduzećaje da stvara profite za svoje vlasnike dionica (kapitala). Drugedruštvene odgovornosti zapravo nema.

Sljedeći zastupnik klasičnog stanovišta o društvenoj odgo-vornosti preduzeća i menadžmenta je Milton Freedman, kojizastupa tezu da menadžment preduzeća treba isključivo da seusmjeri na akcije maksimiziranja zarade (dobiti) svojih vlasnika,dioničara, čiji je kapital u svrsishodnoj funkciji. Zadatak preduzećaje da u uvjetima otvorene i slobodne konkurencije pravi profit ida u tom pravcu okrene i mobilizira sve svoje kapacitete, znanjai sposobnosti.

Postoje različiti argumenti protiv klasičnog stanovišta udefiniranju društvene odgovornosti preduzeća i njegovog menadž-menta, koji ukazuju na pojednostavljen, više idealan i teškoprimjenjiv stav. Pretpostavka o perfektnoj konkurenciji podra-zumijeva da nijedno preduzeće ne može kontrolirati tržište.Međutim, u stvarnosti nije tako uprkos činjenici da se „statusperfektnosti“ brani antitrustovskim zakonima, dakle administrativnimputem. Osim toga, klasično stanovište, po kojem najveću korist imadruštvo ako pojedinci zadovolje svoje interese, naišlo je na kritikusa dva stanovišta: prvo, ako društvo ima koristi od „nevidljive ruke“na duži rok, pojedinci mogu imati štete na kraći rok, i drugo, postojerazličita shvaćanja prioriteta potreba koje treba zadovoljiti.

2) Drugo stanovište o društvenoj odgovornosti preduzeća injegovog menadžmenta podrazumijeva da svako preduzeće ima

148 PREGLED

Page 148: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

svoj trošak za put kojim ide. Naime, preduzeće ne može bitiodgovorno samo za vlasnike dionica, već mora voditi računa i ointeresima drugih, kao što su zaposleni, potrošači, dobavljači,kreditori i drugi koji djeluju u jednoj ekonomiji, u širem društvenomokruženju, a što prikazuje slika 2.

Slika 2: Društvena odgovornost preduzeća prema interesnim grupama

Prema tome, nije isključivi cilj preduzeća da se postigne samoprofit za dioničare, već da se postigne izvjesni balans izmeđuprofita i profitabilnosti, s jedne, i društvenih ciljeva (potreba), s drugestrane. Izgradnja filozofije preduzeća da respektira profitabilnost išire interese uživa podršku javnosti naročito u uvjetima ugroženostiprirodnih faktora i teškoća u njihovoj zaštiti, ako su rijetki ili pakugroženi upotrebom prljavih tehnologija. Eksploatacija prirodnihdobara sve više zahtijeva upotrebu tehnoloških postupaka kojimase štiti čovjekova sredina. Štaviše, odgovornost za zaštitu prirodnesredine i očuvanje zdravih izvora vode i hrane nadvisuje mogućuprofitabilnost koja bi se ostvarila njihovim korištenjem.

Ostvarivanje balansa između profitabilnosti i društvenihciljeva podrazumijeva koncesije (sporazume) između različitih„partija“, menadžera, dioničara, zaposlenih, kupaca, dobavljačai drugih. Sporazum između različitih učesnika u osnovi postiže se naosnovu određenog kompromisa u obimu i redoslijedu zadovoljenjaispostavljenih zahtjeva.

149PREGLED

Page 149: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

3) Treće stanovište o društvenoj odgovornosti preduzeća injegovog menadžmenta svodi se na shvaćanje da je preduzeće svoje-vrstan partner s različitim institucijama u rješavanju društvenihproblema i nastojanju da se poboljšaju uvjeti života i životni standardsvih zaposlenih članova društvene zajednice. U pitanju je zajedničkiinteres koji nalaže preduzeću da aktivno učestvuje u rješavanjurazličitih socijalno-ekonomskih problema, kao što je nezaposlenost,inflacija i dr. Uostalom, javnost ima pravo i obavezu da kontroliraposao i upotrebu ograničenih proizvodnih resursa i da određuje općiinteres. Preduzeća pri izboru svojih ciljeva i strategija razvoja treba davode računa o odgovornosti prema društvu odnosno javnom interesu.

Dilema o potrebi uključivanja preduzeća u društvene akcije

U prethodnom naslovu smo vidjeli različita shvaćanja društveneodgovornosti preduzeća i njegovog menadžmenta. William C.Frederick je formulirao razloge koji opravdavaju i ne opravdavajuuključivanje preduzeća u društvene akcije, što je vidljivo u tabeli 1.

Tabela 1: Razlozi za i protiv angažiranja preduzeća u društvu1

150 PREGLED

1 William C. Frederick, Keith Davis i James E. Post: Business and Society,6th ed., New york, McGraw-Hill Book Company, 1988.

Page 150: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Evidentno je da su danas mnoga preduzeća uključena u druš-tvene akcije. Prije nego što se donese odluka da li će se preduzećešire uključiti u društvene akcije treba pažljivo razmotriti razloge zai protiv takvog djelovanja. Svakako, očekivanja društva se mijenjajui danas se očekuje veća društvena odgovornost preduzeća.

Društvo je različitim vrstama organizacionih poduhvata po-vjerilo različite misije. Tako je, naprimjer, misija privrednog društvaproizvodnja i distribucija dobara i usluga, misija policijske službeje zaštita sigurnosti ljudi i njihove imovine, misija univerziteta jevisokoškolsko obrazovanje studenata itd.

Ne bismo trebali poslovne menadžere, naprimjer, smatratiodgovornima za rješavanje svih društvenih problema. Nema ni-kakvog smisla nametnuti preduzećima da izvode javno obrazovanjeili mnoge druge stvari, poput policijske i vatrogasne zaštite, kojepruža država. No, privredno preduzeće, poput bilo koje drugevrste organiziranog poduhvata, mora biti u interakciji sa svojimokruženjem i živjeti u njemu.

Menadžment i poslovna etika

Pod etikom2 se podrazumijeva skup moralnih vrijednosti istandarda kojima se definira poželjno ponašanje. Etički standardireflektiraju ponašanja kojima se promovira humano bogatstvo u

151PREGLED

2 Riječ etika dolazi od grče riječi ethos koja označava vodeće vjerovanje,standard, ili ideal grupe, zajednice ljudi.

Page 151: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

smislu i pojedinca i društva. Menadžerske etike su moralne vri-jednosti i standardi koji definiraju poželjno upravljačko ponašanje.Osim toga, poslovna etika može da se definira kao skup prinudaunutar organizacije na osnovu kojih se donose odluke i ponaša.3 Etikase definira i kao disciplina koja se bavi pitanjem šta je dobro4 ašta loše, šta je ispravno a šta pogrešno, kao i pitanjem moralnedužnosti i obaveza.5

Javnost je danas sve više svjesna koji značaj ima poslovna etikau uređenju odnosa u društvu i koji značaj ima u održanju moralnečistote svih društvenih konstituenti. Poslovna etika je preduvjet zauspješan rad preduzeća i njegovog menadžmenta. Top menadžmentodgovara za stvaranje uvjeta za primjenu i provođenje visokihetičkih principa u organizaciji. Uostalom, strategije preduzeća,njihovo provođenje i procjena poslovnih odluka ima svoje etičkorazgranavanje. Etičko vođenje preduzeća je ključna stvar za uspjehi održavanje stečenog ugleda. Poslovni svijet je pritisnut talasomrazličitih etičkih pitanja, kao što su: sigurnost proizvoda, zdravljezaposlenih, zagađivanje okoline otpadnim materijalom i korištenjemzastarjelih tehnologija, prikrivanje, mito, korupcija i dr. To jeprinudilo neke firme u svijetu, posebno u SAD-u, da definirajupravilnik o poslovnoj etici. Ovaj pravilnik može da bude koristanza ponašanje zaposlenih, ali njegova stvarna primjena na svakomradnom mjestu zahtijeva adekvatnu klimu i određen programetičkog obrazovanja kroz koji treba da prođu zaposleni.

Top menadžment je odgovoran za razvoj i jačanje poslovne etikesvog preduzeća. Zadatak je i drugih menadžera da rade na jačanjuposlovne etike i da svojim svakodnevnim primjerom utječu na drugezaposlene. Dakle, u skladu s pozicijom u preduzeću, menadžerisu najodgovorniji za formuliranje i primjenu poslovne etike kojaučvršćuje konkurentsku poziciju i doprinosi efikasnijem radu svihzaposlenih.

152 PREGLED

3 David R. Fred: Strategic Management, Prentice-Hall International, Inc.,1995, p. 18.

4 Bašić, M.: Ekonomija BiH – teorija i empirija, Ekonomski fakultet,Sarajevo, str. 121-124.

5 Thompson L. John: Strategic Management, Anwarnes and Change,Champan and Hall, London, 1994, p. 53.

Page 152: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Pozicija menadžera u odnosu na druge zaposlene u preduzećuje posebna jer oni imaju zadatak da vode, motiviraju i kontrolirajuzaposlene članove. Za razliku od ostalih zaposlenih, koji mogu darade malo, da nemaju dovoljno znanja i sposobnosti, da nemajuispravan stav prema drugome, a što sve nema velikog utjecaja naklimu i rad preduzeća, kod menadžera je suprotna situacija. Akomenadžer radi loše, ako nema ispravan stav i utjecaj na zaposlene,to se višestruko negativno odražava na zaposlene, koji zavise odnjega i na čiji se primjer pozivaju i autoritet oslanjaju. Takavmenadžer negativno djeluje na duh preduzeća, na klimu i atmosferuu kojoj rade zaposleni. Duh preduzeća se sistematski stvara iunapređuje zahvaljujući ličnim osobinama menadžera, pojedincimakoji su svestrane, jake i poduzimljive osobe. Top menadžment dajeokvire, poticaje i smjernice za jačanje korporativnog duha i razvojmeđuljudskih odnosa, kojima se prihvaćaju norme i vrijednostipreduzeća. On nastoji da razvije duh povjerenja, uzajamnog pošto-vanja i pomaganja, kako bi se ciljevi preduzeća ostvarili. U kontaktus okruženjem menadžeri nastoje izgraditi duh povjerenja i repu-taciju koja se zasniva na čistim računima i ponašanju u skladu setičkim pravilima „da se drugom ne naškodi“.

Etičko ponašanje je osnova strategijskih prednosti i osnovaekonomske moći.6 Ono je osnova lojalnosti pojedinca svojim vri-jednostima, firmi, porodici, religiji i dr. Menadžment ima zadatak dapotiče zaposlene na etičko ponašanje, a što je vidljivo na slici 3.

153PREGLED

6 O tome više vidjeti u knjizi Rifet Đogić: Osnovi savremenog menadžmenta,Štamparija Fojnica d.o.o, 1987.O tome više vidjeti u knjizi Rifet Đogić:Osnovi savremenog menadžmenta, Štamparija Fojnica d.o.o, 1987.

Page 153: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Slika 3: Načini poticanja etičkog ponašanja7

U preduzeću su evidentni otpori zaposlenih etičkim pravilimai normama (standardima) ponašanja. Oni mogu da budu lako uočljiviili skriveni, kamuflirani i drugim potezima i manifestacijamaprikriveni. Zato se menadžment posebno mora posvetiti problemuotkrivanja ovog otpora i promjeni ponašanja njihovih nosilaca.Evidentan otpor je nedovoljna lojalnost firmi i kršenje pravila oradu i redu u samom preduzeću.

Nevidljivi otpori etičkim standardima najčešće se manifestirajukroz: odavanje poslovne tajne, mito i korupcija (uzimanje novca zauslugu), sabotaža i propusti u radu, sklapanje štetnih poslovniharanžmana, toleriranje nezakonitog rada, poticanje na nerad ibojkot te friziranje izvještaja i informacija.

U svakodnevnom radu preduzeća i zaposlenih javljaju seizvjesne etičke dileme, kao naprimjer, dobivanje (davanje) povjerljiveinformacije za položaj ili novac, prešućivanje izvjesne informacijekoja može biti od velikog značaja prilikom donošenja odluke okupovini mašine (postrojenja) ili zemljišta, ili reklamiranje izvjesnihosobina proizvoda koje ne postoje, reklamiranje proizvoda čiji sukvaliteti marginalni, ili pak nisu od značaja za njegovu funkciju,reklamiranje proizvoda koji su štetni za zdravlje ljudi i sl.

154 PREGLED

7 Durbin J. Andrew, R. Duane Ireland: Management and Organization, SouthWestern Publishing Co. Cincinnati, Ohio, 1993.

Page 154: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Institucionaliziranje poslovne i društvene odgovornosti menadžmenta

Danas su profesionalni menadžeri sve više zaokupljeni kakoostvariti definirane standarde uspješnosti od strane vlasnika kapitala.U tom cilju oni svoje profesionalne sposobnosti troše na pronalaženjenačina da se poveća produktivnost, efikasnost i vođenje ljudi, čaki onda kada se interesi preduzeća i društva ne podudaraju. Da bi seto svelo na najmanju mjeru, ili apsolutno izbjeglo, mnoga etičkapitanja koja utječu na rad preduzeća i njegovog menadžmentadefiniraju se zakonima. Tako država donosi: zakon o suzbijanjunelojalne konkurencije i monopolskih sporazuma, zakon o mjeramaograničenja tržišta i slobodnog prometa roba i usluga, zakon oprimjeni (korištenju) utvrđenih mjernih veličina (jedinica), zakono tržišnoj inspekciji, i druge potrebne propise koji predstavljajuinstitucionalnu osnovu poslovne i društvene odgovornosti. Osim toga,definiraju se različite uzanse za promet roba i usluga, a kojima sereguliraju pitanja od značaja za trgovinu životnim namirnicama(žito, meso, voće, povrće i sl.).

Za razvoj tržišne ekonomije i funkcioniranja tržišta, kao iregularnog uspostavljanja poslovnih odnosa na osnovu djelovanjaponude i potražnje, od velikog značaja je suzbijanje nelojalne konku-rencije. Slobodna konkurencija omogućuje preduzećima da slobodno– autonomno, vrše svoju privrednu djelatnost proizvodnje ili pružanjausluga. Ona ne podrazumijeva korištenje svih sredstava u ostva-rivanju planiranih ciljeva. Slobodna konkurencija podrazumijevaslobodu u izboru sredstava, ali u okviru poslovnih običaja.

Nelojalna konkurencija se pojavljuje u sljedećim slučajevima:kad se vrši određeni promet proizvoda i usluga suprotan dobrimposlovnim običajima, kada se poduzetim poslovima može nanijetišteta drugom preduzeću, kupcima, ili društvu (državi). Nelojalnakonkurencija je moguća i pri obavljanju poslova koji nisu pri-vrednog karaktera, čijim se obavljanjem nanosi šteta drugim organi-zacijama i ustanovama, u oblasti školstva, zdravstva, sporta i sl.Ona nastaje kao radnja suprotna dobrim poslovnim običajima, kojisu, zapravo, nepisana pravila u ponašanju preduzeća u obavljanjunjihove djelatnosti, u nastupanju prema trećim osobama i javnosti.

155PREGLED

Page 155: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Oblici nelojalne konkurencije su:

- reklamiranje proizvoda s navođenjem karakteristika kojimase stvara ili može da stvori zabluda kod potrošača i da se preduzećedovede u povoljniji položaj u odnosu na konkurente,

- davanje informacija na posredan ili neposredan način odrugom preduzeću, njegovom poslovanju, proizvodnji, uslugama,zaposlenim i dr., koje mogu da nanesu štetu ugledu i poziciji,

- puštanje u promet proizvoda sa oznakama i podacima kojidovode u zabludu kupca sa stanovišta porijekla, kvaliteta, količine isl.,

- dovođenje kupca u zabludu u pogledu porijekla proizvoda,proizvođača i drugih svojstava robe (kvalitet i sl.) i izvjesnih okol-nosti koje su od utjecaja na poslovanje preduzeća,

- poduzimanje akcija i radnji usmjerenih na prekid poslovnihodnosa između preduzeća, ili na njihovo sprečavanje i otežavanjeda se uspostave,

- neizvršavanje ili raskidanje ugovora o kupoprodajnim odno-sima radi sklapanja istog s drugim preduzećima, čime se moženanijeti šteta ugovorenoj strani,

- oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog snižavanjacijena, čime se mogu kupci dovesti u zabludu,

- ugovaranje više nabavne cijene radi postizanja povoljnijegpoložaja na tržištu,

- neovlaštena upotreba naziva, žiga, znaka kvaliteta, znakaporijekla, ili korištenje obilježja koja nisu zakonom utvrđena,

- davanje poklona, imovinske ili druge koristi drugom predu-zeću, (ili zaposlenom) radi dobivanja povlaštenih uvjeta,

- poticanje ili nagovaranje pojedinca da napusti konkurentnopreduzeće uz davanje posebnih nagrada i koristi.

U privrednoj praksi su evidentna mnoga monopolska ponašanjapreduzeća, kojima se država suprotstavlja donošenjem adekvatneregulative.

Menadžment preduzeća treba da poštuje zakonom određeneokvire i standarde radi stvaranja adekvatnog poslovnog imidža.Ako se dogodi da je menadžment prinuđen radi opstanka ili razvoja

156 PREGLED

Page 156: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

preduzeća donijeti određene nepopularne odluke, nužno je javnostisaopćiti razloge, namjere i moguće posljedice. Preduzeće imakonstantnu obavezu da se na tržištu ponaša fer, da poštuje pravilaigre i interese drugih preduzeća, da ispunjava obaveze i obećanjaiz domena kvaliteta, rokova isporuke i načina plaćanja. Samotako preduzeće može računati na poštovanje okruženja, poslovnihpartnera, lojalnost zaposlenih i profit.

Izražavanje moralne vrijednosti i standarda ponašanja preduzeća

Poznata su tri kriterija kojima se izražavaju moralne vrijednostii standardi ponašanja preduzeća u poslovnom svijetu, i to:8 1)zakonski kriteriji, 2) kriteriji uobičajene prakse, i 3) kriterijietičkog koda.

Zakonski kriteriji za standarde ponašanja sugeriraju da zakonzemlje osigurava sve uvjete za donošenje etičkih odluka. Moralnevrijednosti i standardi ponašanja imaju svoju osnovu u zakonimai ustanovljenim pravilima. Preduzeća u donošenju svojih odlukai organiziranju svojih aktivnosti polaze od zakonski određenihvrijednosti, čije nepoštovanje podliježe sankcijama. Prema tome,ponašanje preduzeća mora biti usklađeno sa zakonskim odredbamai utvrđenim moralnim vrijednostima.

Kriteriji uobičajene prakse u poslovanju s drugim preduzećimačesto se koriste od strane menadžmenta. Uobičajena praksa činistandard za učesnike u privrednom životu i osnovu za uspostavljanjedobrih poslovnih odnosa. Ona vremenom postaje tradicija, sarelativno stabilnim elementima i pravilima ponašanja. Međutim,uobičajena praksa ne mora i stvarno biti u skladu s društvenimočekivanjima, sa željama da se modificira i na drugi način stan-dardizira sistem ponašanja učesnika privrednog života. Promjeneu uvjetima poslovanja vrše pritisak na postojeću praksu u pravcunjene modifikacije, zamjene, ili odustajanja od njene primjene, akoje to u interesu društvene zajednice i učesnika u poslovnim odnosima.Promjena prakse može nastati u slučaju tranzicije sistema i stva-

157PREGLED

8 Durbin J. Andrew, R. Duane Ireland: op.cit. pod 6, str. 64.

Page 157: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ranja novih vrijednosti i standarda, novih zakonskih propisa kojizahtijevaju implementaciju nove prakse.

Kriteriji etičkog koda podrazumijevaju takvo ponašanječlanova preduzeća koje je u skladu s institucionaliziranim pravilimarada sa zakonskim propisima i zahtjevima i očekivanjima okruženja,zainteresiranih stakeholdera, dioničara, partija i grupa. Efikasnaimplementacija određenih etičkih standarda podrazumijeva: (a)formuliranje etičkih kriterija i pravila, (b) formalnu prezentacijuetičkog kodeksa, (c) edukaciju ili upoznavanje članova organizacije,(d) formalnu institucionalizaciju, formaliziranje kroz uputstvo,pravilnik i sl., (e) saglasnost o upotrebi etičkog kodeksa, (f) defi-niranje uloge i mjesta etičkih odbora ili komisija, ad-hoc tijela idr., i (g) određivanje očekivanja od primjene etičkog kodeksa.9

Primjena kodeksa ima obavezujuću ulogu za članove preduzećai čini osnovu za usmjeravanje odluka i akcija menadžmenta. Etičkikodeks omogućuje menadžmentu da izgrađuje postojan korporativniduh i da poboljša svoje ekonomske performanse, tržišnu pozicijui društvenu ulogu.

Faktori menadžerske etike

Prilikom donošenja poslovnih odluka, planiranja i tržišnogpozicioniranja preduzeća menadžment mora imati u vidu nizrazličitih faktora iz okruženja koji direktno ili indirektno utječuna menadžersku etiku. Kao što je vidljivo na slici 3, tri su ključnafaktora koja djeluju na prirodu menadžerske etike, a to su:10 1)individualni faktori (karakteristike pojedinca), 2) organizacionifaktori, i 3) faktori okruženja.

158 PREGLED

9 Bašić, M.: op. cit. pod 5, str. 127-129.10 Durbin J. Andrew, R. Duane Ireland: op.cit. pod 6, str. 68.

Page 158: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Slika 3: Faktori menadžerske etike

(1) Individualni faktori (karakteristike pojedinca) veoma suvažan utjecajni faktor na menadžersku etiku. Pojedinci ulaze uorganizaciju sa svojim vrijednostima, stavovima, očekivanjima iželjom da zadovolje vlastite potrebe. Oni u radu stupaju u brojneinterakcije s drugim članovima preduzeća. Etičke vrijednosti poje-dinca uvjetovane su tradicijom, vjerom, obrazovanjem, odgojem,kulturom, socijalnom pripadnošću i dr. Osim toga, etičke vrijednostiodređene su radnim backgroundom, životnim dobom i aranžmanomkoji zaposleni imaju s preduzećem. Na menadžersku etiku djelujulične karakteristike pojedinca, kao što su: jačina vlastitog ega, lokusikontrole i makijavelizam.

Ego podrazumijeva sposobnost ličnosti da upravlja vlastitimponašanjem, posebno u određenim situacijama sukoba i tenzija.Menadžeri s jakim egom i tolerantnošću uspijevaju uspješno ostvaritiplanirane zadatke, nametnuti se sredini i da ih drugi slijedeugledajući se na njihovo ponašanje i djelo.

Lokus kontrole je stepen do kojeg čovjek vjeruje da možekontrolirati vlastitu sudbinu. Ljudi se razlikuju prema osjećanjukontrole nad svojim životom. Neki vjeruju da je sve što se dešavarezultat njihovih (ne)činjenja i da oni sami grade svoj život. Oniimaju interni lokus kontrole jer smatraju da je kontrola u njimasamima. Na drugoj strani, neki ljudi smatraju da oni nemajukontrolu nad njihovim životima i da je sve što se dešava rezultatdjelovanja drugih ili sudbine. Oni imaju eksterni lokus kontrolejer osjećaju da je kontrola nad njihovim životom negdje izvan njih.U organizacijama, oni koji imaju eksterni lokus kontrole doživljavaju

159PREGLED

Page 159: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

manje zadovoljstvo poslom, više odsustvuju sa posla, manje suposvećeni poslu i više su skloni prihvaćati autoritete i njihovanaređenja. Oni koji imaju interni lokus kontrole uglavnom imajui veće zadovoljstvo poslom jer vjeruju da sve sami postižu svojimradom. Zato su oni obično više posvećeni poslu, manje odsustvujus njega i postižu bolje performanse na složenim poslovima kakvisu menadžerski i svi stručni poslovi.

Makijavelizam je dimenzija ličnosti koja je dobila ime poitalijanskom piscu iz 16. stoljeća Niccolu Machijavelliju. On je usvome glavnom djelu Vladalac razvio teoriju kako steći i zadržatimoć u vladanju ljudima. Ta teorija je polazila od nekoliko jedno-stavnih premisa, kao što su: cilj opravdava sredstvo, bolje da te seljudi plaše nego da te vole, snaga je izvor moći itd. Makijavelizamkao karakteristika ličnosti pokazuje do kog stepena se osoba ponašana način konzistentan s Makijavelijevim principima: pragmatičnost,arogancija, sila, emocionalna distanca, da cilj opravdava sredstvo.Ljudi s visokim makijavelizmom više ulaze u političke procese,više pregovaraju i više pobjeđuju, bolji su u poslovima u kojima imapregovaranja i nisu važne emocije. To implicira da su takvi ljudiu organizacijama dobri na pozicijama gdje je potrebno pregovarati,kao što je npr. prodaja. Međutim, opasnost vezana za ljude s visokimstepenom makijavelizma je da, ako im ne pođe sve za rukom kakosu predvidjeli, oni ne prezaju od neetičkog ponašanja kako bizadovoljili svoje interese.

(2) Organizacioni faktori menadžerske etike su: filozofija iponašanje top menadžmenta, firmin sistem pojačavanja etičkihvrijednosti, stepen uočljivosti i nivo kontakta s ljudima koji su vanpreduzeća.

Ljudi u osnovi imitiraju one s kojima rade. Radi stvaranjaodgovarajuće klime potrebno je da top menadžer u svom ponašanjubude principijelan, odmjeren i pravičan, jer će se jedino pod timuvjetima stvoriti klima u kojoj će ga imitirati i slijediti zaposleniradnici. Sistem pojačavanja etičkih vrijednosti zasniva se nanagradama i kaznama za one koji poštuju ili krše etički kodeksponašanja.

(3) Faktore okruženja, kao što se vidi na slici 3, čine političkostanje, socijalne i kulturne institucije, konkurencija na globalnom

160 PREGLED

Page 160: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

tržištu, opći ekonomski uvjeti, stepen konkurencije i raspoloživostproizvodnih resursa.

Faktori okruženja su van kontrole i često mogu biti izvor mena-džerskih frustracija. Stabilno političko stanje pogoduje primjenietičkog kodeksa i ponašanja koje je u skladu s prihvaćenim moralnimvrijednostima. Nestabilno političko stanje, krize, ratovi, naglepromjene vlada i borba političkih grupa i partija razvodnjavajupostojeća etička pravila i u odnose uvode manire korupcije, obmanai bogaćenja na nezakonit način. Funkcioniranje socijalnih i kulturnihinstitucija uvjetovano je ekonomskom situacijom zemlje i odabranompolitikom zadovoljavanja socijalnih i kulturnih potreba društva.Tendencije na svjetskom tržištu utječu na menadžersku etiku, čestoizazivajući potrebu suočavanja s novim etičkim standardima ipravilima. Isto tako, na menadžersku etiku utječu i opći ekonomskiuvjeti u zemlji, stepen konkurencije i raspoloživost proizvodnihresursa.

Dakle, kao što smo vidjeli, menadžer je suočen s kompleksomrazličitih faktora koji utječu na konstituiranje, implementaciju i razvojetičkog ponašanja, vrijednosti i standarda. On mora uspješno balan-sirati između zahtjeva etičnosti i poslovnog uspjeha. Da bi u tomeuspio, nužno je da poznaje etičke vrijednosti i ekonomske zahtjevesvih stakeholdera i zainteresiranih grupa, da poznaje slabe i jakestrane firme kojom rukovodi i mogućnosti njenog tržišnog pozicio-niranja u odnosu na konkurenciju.

Uputa za etički menadžment

Menadžment ima zadatak da vodi preduzeće na način kojiosigurava poštovanje okruženja, radi ekonomskog uspjeha i vladanjau skladu s etičkim standardima: (a) propisanim normama (zakonima),i (b) moralnim normama (nepisanim pravilima ponašanja).

Obično se kaže da su uspješan i etičan menadžment sinonimi.U nastojanju da etički vlada preduzećem, menadžment mora dase pridržava izvjesnih direktiva: da se ponaša etički, da pažljivoprovjerava i zapošljava prave ljude, da izradi pravilnik o etici, daeducira zaposlene, da se ne izolira i da razvija sposobnosti da sebavi etikom.

161PREGLED

Page 161: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Menadžeri treba da se ponašaju u skladu sa usvojenim etičkimvrijednostima, jer je to korisno za ugled preduzeća, ali i za stvaranjeetičkog etalona koji treba da poštuju i slijede zaposleni članoviorganizacije. Menadžeri ne mogu očekivati od zaposlenih etičkoponašanje ako se i sami ne ponašaju etički. Zaposleni, opet, treba dashvate da su etički standardi konstante i da ne mogu biti predmetompregovora.

Etika preduzeća je rezultat zajedničkih aktivnosti svih zapo-slenih u preduzeću. Otuda je poželjno prilikom zapošljavanjavoditi računa kakve etičke vrijednosti imaju oni koji žele da dođuu preduzeće. Neka preduzeća putem testova ispituju etičkekarakteristike i sklonosti pojedinca. Druga preduzeća traže odnovoprimljenih da potpišu izjavu da su razumjeli etičke standardepreduzeća.

Pravilnik o etici predstavlja skup ispisanih etičkih standardas kojima treba da se upozna svaki zaposleni u preduzeću. Mena-džerima služi kao formalan dokument na osnovu koga definirajuponašanje, ispostavljaju etičke zahtjeve i sankcioniraju propuste.Menadžeri su dužni vremenom modificirati pojedine elementepravilnika u skladu s progresivnim tendencijama i moralnim vrlinama.

Etičko obrazovanje treba da obuhvata upućivanje ljudi u etičkestandarde preduzeća, u etičke dileme pred kojima mogu da se nađuzaposleni.

Menadžment treba da stvara uvjete koji omogućavaju razvijanjesposobnosti preduzeća da se bavi etikom. Preduzeća treba da pronađupravi način komuniciranja o etičkoj politici i način verifikacijeetičkog ponašanja. Nedostatak komunikacija među zaposlenimautječe na menadžment tako što onemogućava konkretan uvid uetičke probleme i stvara teškoće u razumijevanju etičkih problemakoji se tiču zaposlenih.

U nastavku se daje ogledni primjerak pravilnika o etičkomponašanju:

Član 1 – Računajte na nas. Mi smo se posvetili najvišim etičkimstandardima zato što želimo da ljudi znaju da računaju na nas. Ovaobaveza proističe iz odgovornosti prema našim klijentima, proda-vačima i dobavljačima, porodici, zajednici u kojoj živimo. Povjerenjeje suština ovih veza i može da se gradi samo na poštenju i među-sobnoj interakciji, tj. etičkom ponašanju.

162 PREGLED

Page 162: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Član 2 – Naši klijenti mogu računati na nas. Smatramo daje naša odgovornost prvo prema ljudima koji računaju na nas.Oni moraju znati da mogu vjerovati ne samo našim proizvodimai uslugama nego i našoj riječi i karakteru.

Obećavamo samo ono što želimo i možemo ispuniti. U slučajugreške, odmah vršimo ispravku.

Član 3 – Naši vlasnici mogu računati na nas. Osigurat ćemonajviši kvalitet po razumnoj cijeni. Cilj nam je uvećati vrijednostnovih investicija.

Član 4 – Naši kupci i dobavljači mogu računati na nas. Našeodluke će se zasnivati na kvalitetu, cijeni, pouzdanosti i sl.

Član 5 – Naše porodice mogu računati na nas. Nastojat ćemoda naše porodice budu ponosne na nas i ponosne što radimo ukompaniji koja je poznata po svom integritetu. Tražimo zdravuravnotežu između posla i porodičnog života.

Član 6 – Naše zajednice mogu računati na nas. Gradovi ukojima radimo mogu računati na našu pomoć u dobrotvornim idrugim aktivnostima.

Član 7 – Mi možemo računati jedni na druge. Osnovu pomoćitreba da čini razumijevanje, povjerenje i stvarnost. Poštovat ćemonaslijeđeni integritet i nastojati da ga i ostavimo onima koji dolaze.

Umjesto zaključka

Menadžeri savremenih preduzeća djeluju u veoma složenomglobalnom okruženju koje čine moderno uređene tržišne ekonomijesvijeta. Iako je to okruženje jedna od glavnih determinanti uspjehanekog preduzeća, ne smije se potcijeniti ni značaj savremenogmenadžmenta u tom uspjehu. Pri donošenju poslovnih odluka mena-džeri moraju uzeti u obzir eksterno okruženje na koje oni mogu samodjelomično utjecati. Menadžer u donošenju poslovnih odluka za svojepreduzeće treba da razumije društvena uvjerenja koja prevladavajuu nekoj zemlji. Država utječe na svako preduzeće. Političko okruženjese mijenja s društvenim zahtjevima i uvjerenjima. Tako je svakaorganizacija pod utjecajem zakona, propisa i sudskih odluka.

Korporativna društvena odgovornost preduzeća zahtijeva daorganizacije ozbiljno razmotre posljedice svoga djelovanja na

163PREGLED

Page 163: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

društvo. Slično tome, društvena osjetljivost povezuje djelovanjei politiku preduzeća s društvenim okruženjem na načine koji sukorisni kako za preduzeće tako i za društvo. Nije lako odrediti pri-kladne odnose između raznih organizacija i društva i moguće je naćiargumente za i protiv društvenog angažmana preduzeća. Ipak, mnogekorporacije i druge organizacije ozbiljno pokušavaju uspostavitiokruženje koje bi pogodovalo pojedincima, preduzećima i društvu.

Etika određuje šta je dobro a šta loše, i bavi se moralnimdužnostima i obavezama. Poslovna etika se definira kao skup prinudaunutar organizacije na osnovu kojih se donose odluke i ponašajuzaposleni u preduzeću. Ona ima veliki značaj u uređenju odnosa udruštvu kao i u održanju moralne čistote svih društvenih konstituenti.Poslovna etika je preduvjet za uspješan rad preduzeća i njegovogmenadžmenta. Top menadžment odgovara za stvaranje uvjeta zaprimjenu i provođenje visokih etičkih principa u organizaciji.Etičko vođenje preduzeća je ključna stvar za uspjeh i održavanjestečenog ugleda.

Imajući u vidu činjenicu da je poslovni svijet pritisnut talasomrazličitih etičkih pitanja, kao što su sigurnost proizvoda, zdravljezaposlenih, zagađivanje okoline otpadnim materijalom i korištenjemzastarjelih tehnologija, prikrivanje, mito, korupcija i dr., to jeprinudilo neke firme u svijetu, posebno u SAD-u, da definirajupravilnik o poslovnoj etici koji može da bude koristan za ponašanjezaposlenih. Njegova stvarna primjena na svakom radnom mjestuzahtijeva adekvatnu klimu i određen program etičkog obrazovanjakroz koji treba da prođu zaposleni.

Evidentni su otpori zaposlenih etičkim pravilima i normama(standardima) ponašanja, a koji se najčešće manifestiraju krozizdavanje poslovne tajne, mito i korupciju (uzimanje novca zauslugu), sabotažu i propuste u radu, sklapanje štetnih poslovniharanžmana, toleriranje nezakonitog rada, poticanje na nerad ibojkot te friziranje izvještaja i informacija.

Danas su profesionalni menadžeri sve više zaokupljeni kakoostvariti definirane standarde uspješnosti od strane vlasnika kapitala.U tom cilju oni svoje profesionalne sposobnosti troše na prona-laženje načina da se poveća produktivnost, efikasnost i vođenjeljudi, čak i onda kada se interesi preduzeća i društva ne podu-

164 PREGLED

Page 164: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

daraju. Da bi se to svelo na najmanju mjeru ili apsolutno izbjeglo,mnoga etička pitanja koja utječu na rad preduzeća i njegovogmenadžmenta definiraju se zakonima. Tako država donosi: zakono suzbijanju nelojalne konkurencije i monopolskih sporazuma,zakon o mjerama ograničenja tržišta i slobodnog prometa roba iusluga, zakon o primjeni (korištenju) utvrđenih mjernih veličina(jedinica), zakon o tržišnoj inspekciji, i druge potrebne propisekoji predstavljaju institucionalnu osnovu poslovne i društveneodgovornosti. Osim toga, definiraju se različite uzanse za prometroba i usluga, a kojima se reguliraju pitanja od značaja za trgovinuživotnim namirnicama (žito, voće, povrće i sl.).

Literatura

Rifet Đogić, Organizovanje – ključna funkcija menadžmenta,Štamparija Fojnica, Sarajevo-Zenica, 2008.

William C. Frederick, Keith Davis i James E. Post, Business andSociety, 6th ed., New York, McGraw-Hill Book Company, 1988.

David R. Fred, Strategic Management, Prentice-Hall Inter-national, Inc., 1995.

John L. Thompson, Strategic Management, Anwarnes andChange, Champan and Hall, London, 1994.

Rifet Đogić, Osnovi savremenog menadžmenta, ŠtamparijaFojnica d.o.o, 1987.

Andrew J. Durbin, R. Duane Ireland, Management andOrganization, South Western Publishing Co. Cincinnati, Ohio, 1993.

Meho Bašić, Ekonomija BiH – teorija i empirija, Ekonomskifakultet, Sarajevo, 2005.

165PREGLED

Page 165: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

166 PREGLED

Page 166: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 329.17 (497.6)

Enes Rađo

BOSNA I HERCEGOVINA U PROGRAMIMA I PRAKSINACIONALNIH POLITIČKIH STRANAKA

BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PROGRAMS AND PRACTICE OF NATIONAL POLITICAL PARTIES

Sažetak

Rad predstavlja autorov pogled na položaj Bosne i Hercegovineprema programima i praksi nacionalnih političkih stranaka.

Ključne riječi: Bosanstvo (bosanska nacija), Srbi, Hrvati,Bošnjaci, etnoimenovanje, nacija, nacionalizam pluralizam, političkastranka/partija, građanin, sekularizam

Summary

The author treats the position of Bosnia and Herzegovina inprograms and practice of national political parties.

Key words: Bosnian nation, Serbs, Croats, Bosniaks, ethno-nomination, nation, nationalism, pluralism, political party, citizen,secularism.

Uvod

Devedesetih godina prošlog stoljeća procesi u jugoslavenskomi bosanskohercegovačkom društvu kretali su se neminovno kapluralizmu i to je rezultiralo rušenjem jednopartijskog sistema i

167PREGLED

Page 167: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

uvođenjem pluralizma odnosno političkog višepartijskog sistema.Općenito, u skoro svim državama nastalim raspadom bivšeg sistemanastao je veliki broj političkih partija, od kojih je većina marginalnogpolitičkog značaja i utjecaja, ali u gotovo svim tim zemljama tek trido četiri partije mogu pretendirati na naklonost birača i osvojiti vlast.

Ovaj rad trebao bi dati aktualnu sliku stanja pluralizma u Bosnii Hercegovini, odnosno od prvih višestranačkih izbora 1990. godine.Bosna i Hercegovina, odnosno tadašnje, a i aktualno stanje u njoj,bilo je tim složenije po svom društveno-političkom određenju i zbogsnažnog i ključnog prisustva (utjecaja) međunarodne zajednice(političkog i vojnog – UNPROFOR, kasnije SFOR, odnosno OHR),koje se, de facto, realiziralo i realizira na nivou međunarodnogprotektorata. U tom kontekstu, ovaj rad bi trebao sagledati sadržaj inačin djelovanja političkih partija (posebno nacionalnih /naciona-lističkih/) u demokratskom poretku Bosne i Hercegovine, odnosnooslikati karakter pluralizma i stranaka koje egzistiraju u političkomživotu države i pretendiraju na vlast u njoj.

U višepartijskim sistemima, kakav je i u Bosni i Hercegovini,političke partije „prožimaju” sve ostale demokratske institucije; oneodređuju način rada i sadržaj odluka parlamenta, aktivnost vladezavisi od opredjeljenja vladajuće partije (ili partija), personalni sastavučesnika izbora određuju partije, a ishod izbora također zavisi ododnosa snaga između partija.

U Bosni i Hercegovini je primjetno da su aktualne vladajućestranke s nacionalnim predznakom (SDA, SDS, HDZ...) u suštinibili pokreti, a ne moderne, sveobuhvatne partije. Toga su, poredteoretičara, svjesni i u ovim strankama, pa su i u svojim aktualnimpredizbornim nastupima upravo potencirali potrebu transformiranjasvojih stranaka iz pokreta u moderne evropske stranke. Međutim,taj proces, u pravom smislu te riječi, još nije ni otpočeo, a kamoli daje okončan, i može se reći da bosanskohercegovačka politička scenaodnosno birači još nisu ili tek treba da dobiju modernu političkuopciju za koju bi glasali i prevazišli stanje i probleme u koje sudovedeni s programima stranaka koje su preferirale prije sveganaciju, a ne građanina birača.

168 PREGLED

Page 168: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Nacionalno pitanje u BiH i političke stranke

U suštini, tema ovoga rada upravo je najviše povezana s feno-menom zvanim nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Nacionalnopitanje bilo je uzrokom svih dosadašnjih zbivanja na ovom tlu iod njegovog konačnog rješavanja zavisit će i budućnost Bosne iHercegovine - i kao države i kao društva.

Nacionalno određenje ili etnoimenovanje u Bosni i Hercegovini,tokom cijelog njenog postojanja, bilo je opterećeno prisutnošćuizvanjskih pretenzija. Do 19. stoljeća, odnosno do pojavljivanjanacija, u Bosni i Hercegovini se etnoimenovanje diferenciralo premapripadništvu nekom od prisutnih civilizacijskih krugova (islamski,kršćanski, jevrejski). U tom pogledu čin etnoimenovanja je biosredstvo koje je služilo za međusobno, objektivno i/ili subjektivno,razlikovanje, odnosno prepoznavanje pripadnika pojedinih etničkihkolektiviteta. Dakle, u višeetničkoj Bosni i Hercegovini etnoimeno-vanje služilo je (i služi) za međusobno razlikovanje pripadnika uglav-nom Jednih od pripadnika uglavnom Drugih i uglavnom Trećih, tečak Četvrtih (Jevreja), pa i Ostalih, odnosno za prepoznavanje Istih.

U kontekstu prethodno navedenog može se slobodno poći odteze da je čin nacionalnog određivanja (prepoznavanja) u Bosnii Hercegovini, i u prošlosti i u sadašnjosti, od presudnog značaja zaovu zemlju i njeno stanovništvo, više nego igdje drugo na Balkanu,posebno na prostoru nekadašnje jugoslavenske države. Dakle, možese poći od manje-više općevažećeg odnosno nespornog saznanja daje u Bosni i Hercegovini religija osnovna determinanta oblikovanjaetničke strukture stanovništva iako je u pojedinim periodima onato bila u nešto manjem obimu i omjeru, i obrnuto.

Etničko određenje u Bosni i Hercegovini je, inače, ako se pos-matra kao historijski proces, moguće i periodizirati. U prvom, inajdužom periodu, kako je dijelom rečeno, jasno prevladava religijskaeksplicitna odrednica etničke grupe. Taj period traje do kraja 19.odnosno početka 20. stoljeća. U drugom periodu, koji traje ot-prilikedo Drugog svjetskog rata, na djelu je uravnoteženi omjer identifi-kacije i po religijskom i po uže etnonominalnom kriteriju. Trećiperiod, koji se vremenski podudara s periodom socijalističke Jugo-slavije, koja je ateistička, što je bitno za razumijevanje situacije u

169PREGLED

Page 169: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bosni i Hercegovini, posve nadvladava načelo etnoimenovanjainternog grupnog razlikovanja, odnosno internog grupnog prepoz-navanja unutar stanovništva Bosne i Hercegovine.

Prelazeći na problem konkretnog etničkog imenovanja uBosni i Hercegovini u posljednjih stotinu godina, najprije se možekonstatirati da su tri osnovne bosanskohercegovačke etničke grupedoživljavale, i vremenski i sadržajno, različitu sudbinu, kako upogledu nacionalnog određenja od drugih tako i u pogledu auto-etnoimenovanja. Preciznije, pravoslavci – Srbi, i katolici – Hrvati,ako se uvjetno za taj period tako imenuju, prolazili su sličnu, gotovoidentičnu sudbinu, dok su posve različito tretirani i samotretiranimuslimani – Muslimani – Bošnjaci. Ovdje je potrebno ukazati najoš jednu važnu činjenicu. S obzirom na to da, kako je rečeno, činetničkog etnoimenovanja služi kao sredstvo međusobnog razli-kovanja (pripadnika) Jednih od (pripadnika) Drugih (u Bosni i odTrećih i čak Četvrtih), odnosno prepoznavanja pripadnika Istih ipored toga da je taj „običaj“ funkcionirao i u BiH, tu je ipakobjektivno nastajala izvjesna i zajednička identifikacija koja jedijelom bila i etnička, i koja je, još od prije Kállaya i dalje, fungiralau vidu blagog i sadržajno nezanemarivog etnobosanstva.

Što se tiče ovog etnobosanstva, dok su se Muslimani moglilako etnički odrediti kao Bosanci, etnoimenovanje nemuslimanskeodnosno nebošnjačke populacije u Bosni i Hercegovini, u pogledunarodnosne identifikacije preostale dvije glavne etničke grupe(pravoslavaca i katolika), otišlo je u pravcu opredjeljivanja za Srbei Hrvate. Za etnoidentifikaciju bosanstva, organski povezanog sasupstancom Bosne i Hercegovine, postojali su i još postoje faktičkiuvjeti i nesporni argumenti, međutim ono (bosanstvo) u svom proce-sualnom vidu nije izdržalo probu historijskih zbivanja. Drugimriječima, za razliku od Albanije, gdje su i muslimani i katolici iortodoksi izabrali da se etnički odrede (etnonominiraju – etnoimenuju)kao Albanci, jer je to njihov nacionalni teritorij, taj proces u Bosnii Hercegovini, makar organski, bio je društveno latentan, subjektivnoi svjesno ni od koga podržavan, te je zato ustuknuo pred jačim, inačesvojim stalnim pratiocem i protivnikom, velikosrpskim i veliko-hrvatskim nacionalizmom.

170 PREGLED

Page 170: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Ti nacionalizmi su se, prilično očekivano, razvili do neslućenemjere uoči i u vrijeme samog raspada zajedničke jugoslavenskedržave, zalažući se za ratni plijen u vidu podjele države Bosne iHercegovine. Kontekst događanja koji je uslijedio, pokazao je svumoć čina manipulacije kada je u njoj sadržan naboj etničke pri-padnosti. Zajedničko bosansko (bosanskohercegovačko) zemaljskoteritorijalno obilježje, koliko-toliko subjektivizirano i u samimbosanskim Srbima i Hrvatima, bar na simboličnom nivou i snjihove strane do tada i usvojeno, preko noći je u njima uvelikorazoreno širenjem homogenizacije u Bosni i Hercegovini iz susjednihnovonastalih samostalnih država Srbije i Crne Gore (krnje Jugo-slavije, sada Srbije i Crne Gore) i Hrvatske. Bosanskim Srbimai bosanskim Hrvatima nametnut je imperativ etničko-identitetskelojalnosti s nominalno „Svojima“, Sve-Srbima i Sve-Hrvatima,što je ujedno značilo, uostalom i bilo planski usmjereno ka štojačem odjeljivanju među etničkim kolektivitetima unutar Bosne iHercegovine. To da je procesu međuetničkog udaljavanja u nekojmjeri pogodovao, inače legitimni, akt samoproglašenja (odnosnosamopreimenovanja, vraćanja svom nekadašnjem imenu) MuslimanaBošnjacima također vjerovatno nije sporno.

Naime, s aspekta važećih ljudskih prava, etnopripadnosnosamoimenovanje jest, ili bi trebalo biti, uprkos mogućim očitimdilemama i/ili skrivenim zamkama, suvereno i neprikosnovenopravo, „prirodno“ pravo svakog etničkog kolektiviteta. No, pravo,kao ipak društvena kategorija, itekako zna biti, i biva, relativnomjerilo, i kao takvo može značiti, i prilikom svoje primjene u praksičesto faktički znači, pravdu za Jednoga i nepravdu za Drugoga.Usto, pravo, u bosanskohercegovačkom slučaju pravo na etnopri-padnosno samoimenovanje, jest i društveni supstrat s bitnim socijalno-psihološkim dimenzijama.

Historijske činjenice pokazuju i dokazuju, ima li se u viduprimjer jednog etničkog kolektiviteta u 20. stoljeću baš iz BiH(muslimani, Muslimani, Neopredijeljeni – popisno samoizjaš-njavanje, Jugoslaveni, Muslimani, Bošnjaci, uz povremena sam-oimenovanja pripadnika ove etničke populacije dijelom i Srbimaodnosno Hrvatima), da pitanje samoetnonominiranja nije takojednostavno, odnosno da se ne radi o nekoj samoj po sebi podrazu-

171PREGLED

Page 171: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

mijevajućoj stvari. Kod drugih naroda u svijetu u većini slučajevase u tom pogledu zaista i nije stvarala neka posebna problematika,naprotiv – pitanje samoetnonominiranja bilo je i ostalo gotovo posvenesporno. Etnički kolektiviteti su, naravno, u svrhu razlikovanjaod Drugih, uglavnom slobodno, nesmetano prihvaćali za sebeimeničnu oznaku što je bila od samog početka i njihova temeljnasamoidentitetska karakteristika. Vremenom, kroz historijski processveopćeg kulturnog razvoja i posebno kontinuiranog, stalno pri-sutnog duhovnog izgrađivanja etničkog kolektiviteta unutar sebe,utvrđuje se i samopotvrđuje ime etničke grupe, te ono postaje,subjektivno, njen najznačajniji samoidentitetski temelj.

Činjenica je da konkretne historijske političke okolnosti naprijelazu 20. i 21. stoljeća nisu proizvele, ni u momentu pre-imenovanja Muslimana u Bošnjake 1993. godine, ni u narednimgodinama, čak ni pokušaj komplementarnog nominiranja Srba iHrvata u Bosni i Hhercegovini u, recimo, Bosanske Srbe odnosnoBosanske Hrvate, ili čak Bosance. Ova, ako se tako može reći,nezainteresiranost bosanskih Srba i bosanskih Hrvata za i stvarnioficijelno nominalni bosanski atribut unutar svog vlastitog narodno-snog imena ima, dakako, svoju historiju. Ta se historija može povezatis više faktora. U ovom radu ograničit ćemo se na dva značajnija,ako ne i najznačajnija sklopa prilika, situacija i mogućnosti unutarBosne i Hercegovine.

Prvi sklop faktora je izrazito usko političke prirode i vezanje za kontekst narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucijeu Jugoslaviji, kada su u Bosni i Hercegovini udareni i zvaničnoproglašeni temelji narodnosne ravnopravnosti Srba, Muslimanai Hrvata. Godine 1943. je, naime, najviši organ nove revolucionarnevlasti u Bosni i Hercegovini – Zemaljsko antifašističko vijećenarodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, izražavajući svojupolitičku volju u pogledu narodnosnog/nacionalnog pitanja, načiniloobjektivni propust kada je na svom prvom zasjedanju u poznatoji već spomenutoj rezoluciji zapisalo da Bosna i Hercegovina “nijeni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, već i srpska i muslimanskai hrvatska”, a da bar ujedno nije kazalo i to da je Bosna i Herce-govina i zemlja svoja, svoja vlastita, bosanska (bosanskoherce-govačka).

172 PREGLED

Page 172: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Historičar Enver Redžić1, i sam učesnik sva tri zasjedanjaZAVNOBiH-a, vidi u spomenutom stanovištu „historijsku filozofiju“,imanentnu Bosni. „Negacija ne dopušta da se Bosna dijeli izmeđuSrba, Muslimana i Hrvata; afirmacijom se utvrđuje da Bosna pripadajednako Srbima, kao i Muslimanima i Hrvatima. Negacija i afirmacijase ne konfrontiraju, već su izraz jedinstva u različitosti…“, zapisaoje Redžić 56 godina nakon usvajanja Rezolucije. Može se reći dai Rezolucija i Redžićeva interpretacija Rezolucije nespornoodražavaju duh vremena u kome je ona nastala. Međutim, to većklasično i ustaljeno mjesto, kojim se kasnije, što je i sa aspektaovog rada veoma bitno, bezbroj puta predstavljala suština Bosnei Hercegovine, ovako formulirano, krilo je u sebi određene poten-cijalne velike opasnosti. Naime, spomenuta formulacija mogla bise u nekim drugim historijskim okolnostima, drugačijim od onih kada

173PREGLED

1 U drugoj polovini 1960-ih provedeno je jedno timsko politološko-historio-grafsko istraživanje, koje je 1970. godine rezultiralo studijskim izvještajemStav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja ijoš nešto ranije odgovarajućom bibliografijom od oko 700 jedinica. To je bilovrijeme kada je, gotovo paralelno i nezavisno, svoje intelektualno stanovišteo muslimanskoj naciji, koju je 1968. godine pod imenom Muslimani promoviraoCentralni komitet Saveza komunista BiH, objavio i historičar Enver Redžić.

U javnom izlaganju na naučnom skupu jugoslavenskih historičara (Make-donija,1969), objavljenom 1970. godine pod naslovom O posebnosti bosanskihMuslimana te, zatim, i u svojoj knjizi Tokovi i otpori (str. 117), Redžić, uz jakuargumentaciju, iznosi da “u etničkom i nacionalnom pogledu nije bilo i nemamuslimanskog naroda”, ističući kako “iako je u procesu formiranja etničkezajednice bosanskih muslimana ‘zasluga’ i uloga islama neosporna, sama tazajednica u etničkom smislu nije muslimanska, već je ona kako po svome etničko-historijskom porijeklu, tako i po svome etničko-historijskom razvitku, bosanska”.

Sada, tri decenije kasnije, Redžić podsjeća na silnu kritiku kojoj je bio narazličite javne načine, i mahom iz redova muslimanske inteligencije, onda iz-ložen zbog svog bosanstva odnosno neprihvatanja promoviranja “muslimanskenacije” od strane rukovodstva SKBiH, ocjenjujući, ujedno, Izvještaj o pomenutomprojektu tadašnjom političkom apologetikom. Redžić sa dužnom pažnjom, prijesvog slučaja, predstavlja u knjizi i usamljeni intelektualni istup MuhamedaFilipovića, koji se, još par godina ranije (1967), esejistički založio za narodniduh Bosne, nakon čega mu je partijski režim predbacio bošnjački nacionalizami posljedično ga izolirao, spašavajući “kurs srpsko-hrvatske konverzije Muslimana”(Redžić, str. 79).

Page 173: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

je prevladavao narodnooslobodilački i socijalističko-revolucionarnizanos, ipak presudno problematizirati. Na općem, načelnom nivou,apstrahirajući konkretne odnosno aktualne historijske okolnosti,problematizacija se mogla lako predvidjeti na dva međusobnoisprepletena nivoa: na prvom, državno-nacionalnom, kao sadržajno-suštinskom, u pravcu destrukcije Bosne i Hercegovine, i na drugom,etnonacionalnom, kao takvom zahvaljujući nominalnoj supstanci,a inače također usmjerenom na destrukciju Bosne i Hercegovine.Objašnjenje ovakvog stava je jednostavno i sadržano, naprimjer,već u sljedećem jednostavnom retoričkom pitanju, jednom ilidvoma međusobno tijesno povezanim pitanjima: najprije, ako je,dakle, Bosna i Hercegovina, osim što je muslimanska, također isrpska i hrvatska, mogu li onda susjedne zemlje Srbija i Hrvatska(možda nekad u budućnosti) polagati pravo na, recimo, dio političkogsuvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom? I, ujedno, ako Bosnai Hercegovina jednako pripada Srbima i Hrvatima kao što pripadaMuslimanima, ko ima pravo da (možda nekad u budućnosti) protivvolje Srba i protiv volje Hrvata sprječava (i teritorijalno) udruživanjebosanskih Srba i Srbije te bosanskih Hrvata i Hrvatske?

Drugi sklop faktora, koji nije išao ili nije mogao ići u prilogzainteresiranosti bosanskohercegovačkih Srba i bosanskoherce-govačkih Hrvata da se narodnosno opredijele nominalnim samo-dodavanjem atributa bosanski, dakle taj naredni destimulativni sklopfaktora može se vidjeti u odsustvu sistemskog patriotskog odgoja uBosni i Hercegovini za Bosnu i Hercegovinu – u ukupnom vremenuposlije Drugog svjetskog rata. U pogledu rješavanja nacionalnogpitanja u Bosni i Hercegovini, ovdje je potrebno, najsažetije, za-držati se na dva uzajamno djelujuća i za ovu temu možda najvažnijaparametra. Jedan od njih je parametar apsurdnosti etnoimenovanjau Bosni i Hercegovini, a drugi, s prvim u vezi, jest parametar apsurd-nosti domovinske (patriotske) lojalnosti u Bosni i Hercegovini.Upravo kroz ta dva parametra, koji se međusobno uzajamno pre-pliću, s tim da je prvi ipak presudna pretpostavka drugog, i koji seneposredno odnose na društveni položaj i društvenu ulogu bosanskihSrba i bosanskih Hrvata, ispoljava se specifičnost bosanske etničkeproblematike, kako u više nego stoljetnoj prošlosti tako i u ovomaktualnom vremenu.

174 PREGLED

Page 174: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Apsurdnost etnoimenovanja i apsurdnost domovinske (pa-triotske) lojalnosti u slučaju Bosne i Hercegovine odnose se, naravno,samo na etnogrupaciju bosanskih Srba i etnogrupaciju bosanskihHrvata. U tom kontekstu može se zaključiti da je vanjski utjecaj,to jest utjecaj susjedstva, Srbije i Hrvatske, Srba iz Srbije i Hrvataiz Hrvatske, na bosanskohercegovačke Srbe i Hrvate u pravcu obliko-vanja i održavanja njihovog samopodrazumijevajućeg narodnosnogidentiteta kao prosto Srba i Hrvata, bez nominalno bosanskog(bosanskohercegovačkog) etničkog atributa, kroz prošlost učvršćivaoi do danas znatno učvrstio osnovnu etničku sliku Bosne i Herce-govine. Takva slika samo se preslikala na političku scenu Bosnei Hercegovine i rezultirala pojavom i djelovanjem nacionalnih(nacionalističkih) stranaka bez (pro)bosanskih atributa.

U kontekstu profiliranja i rješavanja nacionalnog pitanja uBosni i Hercegovini, može se pretpostaviti da proces etnoimenovanja(nacionalnog određivanja) u Bosni i Hercegovini možda ni dodanas nije definitivno okončan. Upravo u bitnoj vezi s rečenim upogledu etnoimenovanja, ali i gotovo posve nezavisno od etno-problematike, već prije nekoliko godina počeli su se spominjati,pa i pojavljivati i prvi naučni ogledi o konceptu bosanske nacije.

Koliko god bi spolja, na površini, terminološki, stvar, naime,djelovala kontroverzno, vrijedi se potruditi i pokušati uočiti suštinskusadržajnu razliku između dviju dimenzija jednog te istog termina,termina ‘nacija‘, koji, dakle nekako nesretno, ako se smije u svrhuilustriranja upotrijebiti ovdje ovakva oznaka, pokriva dvostrukipojmovni sadržaj. Naime, riječ, izraz, termin ‘nacija‘ (nacionalan)se, kako u savremenoj društvenoj praksi tako i u društvenoj teoriji,općenito, ali van Bosne i Hercegovine, koristi i kao sinonim za narod(narodnosni) u smislu etniciteta i kao sinonim za narod u smisludržave. Uobičajena i tradicionalna upotreba izraza nacija odnosi seu Bosni i Hercegovini i danas gotovo isključivo na njenu etničkusadržajnu dimenziju. Spomenuta činjenica sprječava u Bosni iHercegovini korištenje izraza nacija u njenom drugom, gotovopretežnom sadržajnom značenju, koji se poklapa s pojmom država.

Historičarima su dobro poznati korijeni i razlozi takvog stanjastvari u Bosni i Hercegovini. Potječu još s kraja 19. stoljeća, kada jetadašnji austrougarski upravitelj Bosnom i Hercegovinom Benjámin

175PREGLED

Page 175: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Kállay u ondašnjoj političkoj situaciji pokušao konceptom bosanskenacije u vidu etnobosanstva ostvariti etničko jedinstvo stanovništvau Bosni i Hercegovini, osporavajući i negirajući time raznolikosti posebnost kao takvu, već učvršćenu prevladavajuću troetničkustrukturu. Kállay, koji je inače ulagao velike napore i znatna sredstvau konkretno provođenje tog svog koncepta u djelo, i koji je pritomučinio mnogo dobrih stvari za tadašnje bosanskohercegovačkodruštvo, historijski je već zakasnio u namjeri uspostavljanja društvenezajednice u Bosni i Hercegovini na bosanskim etničkim osnovama.Iako Kállayev pokušaj nije uspio, bitno se urezao u kolektivnumemoriju narednih generacija, naročito Srba i Hrvata u Bosni iHercegovini, kao moguća opasnost po opstanak njihovog etničkogidentiteta. Taj se osjećaj, posredno ili neposredno, uz utjecaj moždanekih sličnih okolnosti, prenosio iz generacije u generaciju.

Historijsko vrijeme 20. stoljeća do pred njegov sam kraj nijeiznjedrilo neki pokušaj sličan konceptu Kállayeve bosanske nacije.Više od stoljeća unazad moguće je, dakle, tražiti razloge vrlo kon-kretnog, a to je mogućeg tek jednoznačnog poimanja izraza nacija uBosni i Hercegovini. Jer, upravo je Kállayev etnički koncept bosanskenacije odigrao historijsku ulogu negativnog agensa unutar mogućeupotrebe izraza nacija. Koncept bosanske nacije, koji je imao,prema Kállayu, odnosno svim njegovim savremenim i kasnijiminterpretatorima, tek etničku konotaciju, i koji je, prema tim uvje-renjima u Bosni i Hercegovini, mogao imati samo etno-unifikatorskuulogu, zato je automatski onda čitavo naredno historijsko vrijeme usamoj Bosni odbacivan, otpadao je kao bilo kakav mogući koristandruštveni mehanizam. Kako u domaćoj praksi tako i u domaćojdruštvenoj teoriji, koncept bosanske nacije kasnije stoga nijeimao i smatralo se da ne može imati gotovo nikakvu šansu dabude funkcionalno korišten i primijenjen u Bosni i Hercegovini.

Bitno novi poticaj u vezi s terminološkim korištenjem pojmanacija u Bosni i Hercegovini nastaje u savremeno vrijeme, s eromprocesa globalizacije, koja nezadrživo otvara i različite aspektekomunikacije između društava širom svijeta. I u Bosnu i Hercegovinustižu utjecaji, između ostalog, i u pogledu stvarnog komunikološkogdiskursa i u smislu, razumije se još i od ranije, naučnog diskursa.

176 PREGLED

Page 176: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Objektivni vanjski utjecaji ne ostaju bez traga i u samom poljuterminologije koja se odnosi na društvena istraživanja.

Ovaj put, sto godina nakon Kállaya, konceptualna ideja obosanskoj naciji nastaje na posve drukčijim teorijsko-metodološkimtemeljima. To konkretno znači da je potrebno posmatrati (n)ovo-vremeni ili moderni koncept bosanske nacije u okviru novih histo-rijskih okolnosti u Bosni i Hercegovini, i oko nje, te u skladu sasavremenim općedruštvenim shvaćanjima u svijetu i odgovarajućimsociološkim interpretacijama.

Te nužne (n)ovovremene okolnosti koje su presudno omogućileuopće i pojavu modernog koncepta bosanske nacije nastupile susredinom 1990-ih i vezane su za historijski Dejtonski mirovni spo-razum. Ovaj je događaj uspostavio dva osnovna i bitna spletadruštvenih činjenica. Prvo, situacija prestanka i odsustva nepo-srednih ratnih zbivanja stvorila je, načelno i faktički (bez obzira najoš neprevladane probleme), preduvjete za uređivanje odnosa u bilokom i u svim segmentima društvenog života u Bosni i Hercegovini.Drugi splet činjenica vezan je za međunarodno priznanje Bosnei Hercegovine kao samostalne i nezavisne države koja treba da se,kao takva, učvrsti, uz zvaničnu međunarodnu kontrolu, svestranupomoć i podršku. Znači, historijsko priznavanje statusa državnostizemlji Bosni i Hercegovini u teritorijalnim granicama, identičnimnekadašnjim tzv. avnojskim granicama u bivšoj zajedničkoj jugo-slavenskoj državi, druga (hronološki gledano prva, jer potječe iz1992. godine) je temeljna pretpostavka mogućem društvenomostvarenju koncepta bosanske nacije, sada, dakle, u njegovom savre-menom, modernom smislu, sadržajno posve drukčijem od onogkakav je bio Kállayev. Taj koncept u suštini predstavlja put normali-ziranja države Bosne i Hercegovine, odnosno minimiziranja značajanacionalnih političkih stranaka, a maksimiziranja značaja multi-etničkih političkih opcija i stranaka probosanske orijentacije.

Ovaj dio rada može se zaključiti izvodom iz knjige OmeraIbrahimagića Bosanska državnost i nacionalnost, u kojem se ovajautor kategorički zalaže za uspostavljanje bosanske nacije: „Potrebnoje definirati bosansku naciju prema evropskom modelu države –nacije proizišle iz historijskog imena (srednjevjekovne) bosanskedržave (identitet prema drugima), ne dovodeći u pitanje postojeći

177PREGLED

Page 177: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

identitet etno-kulturnih zajednica ili grupa Bošnjaka, bosanskihSrba i bosanskih Hrvata, konstituiranih po religijskoj pripadnosti(identitet spram sebe)... S obzirom da je to projekat budućnosti(bosanska nacija), u današnjem vremenu za Bosnu i Hercegovinubit će najbolje rješenje da se politički i ekonomski integrira uEvropu, kroz već uhodane oblike njene integracije; Vijeće Evropei Evropsku uniju, a odbrambeno kroz Partnerstvo za mir i NATOsavez. Samo tako će Bosna i Hercegovina u svojoj neposrednojbudućnosti moći očuvati svoj državnopravni identitet i svojuteritorijalnu cjelovitost od razarajućih učinaka spoja kulturalnogi političkog identiteta sva tri njena naroda, kao zasebno političkisuverenih naroda u jednoj državi, što danas nema nigdje u svijetu.Bez toga (bez bosanske nacije - op.a.), Bosna će zbog agresivnihteritorijalnih pretenzija njenih susjeda, uz podršku svojih naciona-lističkih filijala u njoj samoj, ostati dugoročno politički trusnopodručje. Naime, te antibosanske snage će uvijek, kada im konste-lacija međunarodnih odnosa bude dozvoljavala, aktuelizirati odr-živost Bosne i Hercegovine kao države i opstanka njenog bošnjačkognaroda. Zato je neophodna politička, ekonomska i vojna integracijaBosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez”.2

Uzroci i posljedice nastajanja nacionalnih stranaka u BiH

Kako je već dijelom rečeno, u Bosni i Hercegovini, kao i uvećini ostalih republika bivše SFRJ, Savez komunista se raspaonegdje na početku 1990. godine i nastao je niz nacionalističkih ilinacionalnih stranaka. Tada je bilo vidljivo da je to bila posljedicanacionalizama u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj koji su se razmahaligodinu dana prije. Ti nacionalizmi su izazivali strah u Bosni i Herce-govini, jer je bilo vidljivo kakve su krajnje težnje SlobodanaMiloševića i Franje Tuđmana.

178 PREGLED

2 Šire vidjeti u: Omer Ibrahimagić, Bosanska državnost i nacionalnost,Sarajevo, 2003, str. 144-148.

Page 178: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Slobodan Milošević je bio otvoreno povezan s velikosrpskimplanovima Dobrice Ćosića i Srpske akademije nauka i umjetnosti,a Franjo Tuđman je izjavljivao da je većina bosanskih muslimana„neprijeporno hrvatskog podrijetla“ i da Bosna i Hercegovina tvoris Hrvatskom „nedjeljivu zemljopisnu i gospodarsku cjelinu“.

U jesen i zimu 1989. godine pojedini bivši bosanski ruko-vodioci, između ostalih i lider Saveza komunista BiH Nijaz Dura-ković, izražavali su strahovanja da će i Srbija i Hrvatska pokušatiucrtati nove granice na Balkanu. U martu 1990. godine oba domaSkupštine BiH sastala su se da zajedno osude svaku pomisao namijenjanje granica Bosne i Hercegovine. Ovdje je potrebno reći daje tada bilo potpuno jasno da Slobodan Milošević ide na prekrajanjegranica, a da je službena politika Tuđmanove stranke, HDZ-a, bilaprotiv toga da se mijenjaju granice, jer kad bi se takva zamisaoprihvatila prve bi se na udaru našle granice same Hrvatske. To jeposljedica proste činjenice da bi Hrvati u tom slučaju i Srbima uHrvatskoj morali priznati pravo na opredjeljenje.

To je bilo vrijeme žestoke medijske propagande. Iz Beogradasu stalno stizale informacije o „ugroženosti“ Srba u Bosni i Herce-govini, što je dovelo do toga da su se bosanski Hrvati i Muslimaninašli zajedno na jednoj strani, nasuprot Srbima.

Višestranačje u Bosni i Hercegovini rezultiralo je pojavompet jakih stranaka, od kojih su tri bile nacionalne – SDA, SDS iHDZ, a dvije multietničke – SDP i Reformisti. U tom kontekstupotrebno je reći da su, uporedo s pripremom izbora, stranačkimpromocijama i visokom politizacijom stanovništva, u Bosni iHercegovini nacionalni odnosi podgrijavani do te mjere da jenastupila faza „nacionalnog ključanja“.

Kada je na početku 1990. godine osnovana hrvatska strankau Bosni i Hercegovini, kao ogranak Tuđmanovog HDZ-a, ona seslužbeno zauzimala za poštivanje granica Bosne i Hercegovine.A kada je u julu te godine osnovana srpska politička stranka u Bosnii Hercegovini ona se nazvala Srpska demokratska stranka – SDS,kao i ona stranka koja je već agitirala za „autonomiju“ u Kninskojkrajini i koja će se uskoro otvoreno pobuniti protiv vlasti u Hrvatskoj.Vodeća bosanska muslimanska stranka je osnovana u maju 1990.godine i nazvana je Stranka demokratske akcije – SDA. Predvodio

179PREGLED

Page 179: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ju je Alija Izetbegović3, koji je 1988. godine bio pušten iz zatvora.Izetbegović je bio glavnooptuženi u najpoznatijem procesu tedecenije koji je održan 1983. godine u Sarajevu. Radilo se o procesuprotiv „Mladih muslimana“, organizacije koju su tadašnje vlastioptužile za nacionalizam i težnju za stvaranje islamske države uBosni i Hercegovini. Na neki način bilo je prirodno da Izetbegovićbude izabran za lidera prve postkomunističke i nekomunističkestranke u Bosni i Hercegovini. U suštini, kad je izabran za pred-sjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Izetbegovićje bio jedini državni funkcioner u svim postkomunističkim republi-kama bivše SFRJ koji nikada nije bio član Saveza komunista.

Srpski i hrvatski nacionalisti u to vrijeme su tvrdili da muslimaniu Bosni i Hercegovini žele islamsku državu. Na toj matrici oni suhomogenizirali vlastiti narod, a istovremeno im je to kontinuiranoslužilo kao opravdanje pred zapadnim svijetom za ono što je učinjenodvostrukom agresijom na Bosnu i Hercegovinu i, prije svega, što jeučinjeno Muslimanima – Bošnjacima u periodu 1992-1995. godine.

180 PREGLED

3 I srbijanska i hrvatska propaganda je Aliju Izetbegovića poistovjećivala sreligijskim elementom koji državi i naciji daje “islamski identitet”. “Raspravakojom su se njegovi protivnici služili kao osnovom za optužbe na njegov račun1983. godine, Islamska deklaracija, ponovo je objavljena u Sarajevu 1990.godine. Neki su čitatelji možda pomislili da je to neka vrsta osobnog manifestanapisanog za bosanske izbore, a srpski su propagandisti često prikazivali tajtekst kao program transformacije Bosne i Hercegovine u fundamentalističkuislamsku državu. Ali takvih planova nije bilo ni u programu SDA ni u samojraspravi, Islamskoj deklaraciji. Ta je rasprava napisana potkraj šezdesetih,opća rasprava o politici i islamu upućena cijelom muslimanskom svijetu; onanije o Bosni, u njoj se Bosna čak ni ne spominje. Izetbegović počinje od dvaosnovna elementa: islamskog društva i islamske vlasti. On kaže da se islamskavlast ne može uspostaviti ako već ne postoji islamsko društvo, a islamsko društvopostoji samo kada apsolutnu većinu naroda čine pravi muslimanski vjernici.‘Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugielement - islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje’. Ovim je preduvjetomisključeno stvaranje islamske vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje su muslimani -čak i oni koji su to samo nominalno, a kamoli dobri pobožni vjernici - bili umanjini. Stoga se sva rasprava o naravi islamskog političkog sistema, kojazauzima veći dio knjige, ne može odnositi na Bosnu i Hercegovinu.” Šire vidjetiu: Malcolm Noel, Povijest Bosne, Zagreb, 1995, str. 291-292.

Page 180: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Kako to ukazuje historičar Noel Malcolm, govoriti o opasnostiod fundamentalizma u Bosni i Hercegovini bilo je svakako sasvimneumjesno, jer su bosanski muslimani bili među najsekulariziranijimmuslimanima u svijetu. Neosporno je u osamdesetim godinamabilo nekih sitnih i povremenih pokušaja fundamentalističke agitacijeu Bosni i Hercegovini. U jednom izvještaju objavljenom u musli-manskom ekstremističkom glasilu u Londonu ponosno je utvrđenokako je takva agitacija „užegla plamen islama i nadahnula na stotinebosanskih muslimana“. Ali čak ni „stotine“ aktivista nisu moglibogzna kako djelovati na dva miliona muslimana u Bosni i Herce-govini, od kojih apsolutna većina nije smatrala sebe nikakvimvjernicima, nego se samo držala nekih islamskih običaja, kao dijelasvoje kulture i tradicije. U jednom pregledu objavljenom 1985.godine naveden je podatak da je u Bosni i Hercegovini svega 17 postomuslimana pravih vjernika. Decenijama svjetovnog odgoja ikomunističke političke kulture pridružila se i sve veća orijentacijadruštva prema zapadnim vrijednostima. U tom kontekstu može sepostaviti logično pitanje kakav je to „fundamentalistički“ programuopće mogla provoditi stranka koja je najprije morala osvojitiglasove tih sekulariziranih i svjetovnih muslimana, a onda djelovatiu vladi zajedno s najmanje još jednom od dvije nacionalne stranke.

Nacionalne stranke su vješto koristile već visoko izraženuhomogenizaciju kod sva tri naroda. Zelena zastava i polumjesec kodSDA, ocila sa četiri “C” i srpska zastava kod SDS-a, te šahovnicakod HDZ-a postaju glavna stranačka znamenja. U kampanji su sekoristila sva sredstva i malo se vodilo računa o poštovanju pravilaigre, demokratskoj proceduri, kao i o osnovnom izbornom zakonu,koji se svakodnevno drastično kršio. Republička izborna komisijaje očito bila pristrana i na urgentne proteste o zloupotrebama ikršenju izbornih pravila, po pravilu, nije reagirala, što će naročitodoći do izražaja prilikom samog glasanja. Primjera radi, samo jeSDP Izbornoj komisiji uputio oko 1.200 protesta povodom kojihnisu poduzete nikakve konkretne akcije.

Protivno izbornom zakonu, u izbore se aktivno uključuju vjerskezajednice i njihove institucije, a veliki broj vjerskih službenikasvih triju konfesija aktivno se uključuju u izbore i postaju neposredni

181PREGLED

Page 181: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

partijski agitatori. Mnoge mise i džume (muslimanske molitvepetkom) postaju prave stranačke tribine, izborne liste sa unaprijedzaokruženim imena za koje treba glasati se mnogo prije izbora dijelepo kućama, tako da je mnogo toga unaprijed režirano.

Nacionalne stranke, bez obzira na sporadična prepucavanja iuzajamne optužbe oko metoda agitacije (naprimjer, nerijetko vezi-vanje zelene zastave i šahovnice) te bojazan da se ne napravi poli-tički savez Muslimana i Hrvata protiv Srba, ipak su uspostavileprešutni (ili dogovoreni) savez. Iako su se one programski i po poli-tičkim ciljevima znatno razlikovale, osnovni motiv koji ih je pove-zivao i stvarao privid harmonije i tolerancije bio je antikomunizam,zajednička želja da svim sredstvima skinu komuniste s vlasti.

Poslije pobjedničke euforije i prividne idile među nacionalnimstrankama, ubrzo se pokazala sva krhkost i lažnost te vještačkisklopljene koalicije SDA – SDS – HDZ. Ove stranke su prvi i zadnjiput zbiljski bile složne samo u borbi protiv komunista i skidanjaSKBiH – SDP-a. Već na prvim skupštinskim sesijama vidjelo se dataj vještački savez neće biti dugog vijeka, da sam princip tripartitnevladavine, po kome tri nacionalne stranke pretendiraju na pred-stavljanje cijelih naroda i gdje se opozicija nastoji suspendirati iučiniti politički minornim metodama apriorne eliminacije, pre-glasavanja, pa sve do grubog političkog diskreditiranja i vrijeđanja,ne samo da nije demokratski nego se iskazuje kao potpuno nefunk-cionalan. Potpuno su suspendirana načela demokratskog parlamen-tarizma, gdje se poslanik ne gleda i ne tretira kao legalni pred-stavnikbiran od naroda, kao predstavnik koji odgovara svom biračkomtijelu, već se on tretira isključivo kao Musliman, Srbin, ili Hrvat, odkoga se traži apsolutna poslušnost štabovima nacionalnih stranaka.Time se Skupština BiH ne ispoljava kao najviši organ vlasti, već sveviše kao tribina demonstriranja uskostranačke volje i jednostavnointerpretiranog i uzurpiranog općenacionalnog interesa.

Građanska pozicija, u koju su se zaklinjali prvaci nacionalnihstranaka, potpuno se suspendira, tako da Skupština BiH neminovnopostaje mjesto otvorene konfrontacije poslanika koji su svrstanistriktno po nacionalnoj osnovi. Takva skupština se pokazala kaoidealno pokriće za paralelne radnje na stvaranju srpskih para-

182 PREGLED

Page 182: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

državnih tvorevina u Bosni i Hercegovini, njena blokada i nemo-gućnost donošenja odluka je dobrodošla za potpuno raskidanjedržavnosti BiH, suspenziju pravne države i razvodnjavanje bilo kakveodgovornosti, a ujedno služi i kao „dokaz“ o ugroženosti srpskognaroda u Bosni i Hercegovini, o pokušajima da mu se nametnevećinska volja i da se protiv njega stvaraju neprincipijelne koalicije.

Politički plan i program SDS-a je bio veoma jasan. Ova strankai njen vođa Radovan Karadžić su manipulirali Skupštinom BiHu mjeri koliko im je trebalo za realiziranje stvarnih ciljeva, a onisu se prilagođavali primjereno aktualnoj Miloševićevoj strategiji.Naprimjer, kada SDS histerično upozorava da srpski narod tražigarancije za svoju ravnopravnost i da želi da živi u Jugoslaviji, prvaciSDS-a izbjegavaju da definiraju u kojoj i kakvoj Jugoslaviji želeda žive. Krajem 1991. godine već je jasno da SDS pod tom Jugosla-vijom podrazumijeva četiri republike – Srbiju, Crnu Goru, Bosnu iHercegovinu i Makedoniju, da bi se poslije iskazanog makedonskogopredjeljenja za samostalnost Jugoslavija već svela na tri republikei u njihovoj vizuri bila samo drugačije nazvana, zamišljena velikaSrbija...

Druge dvije nacionalne stranke bile su mnogo pasivnije odSDS-a. Iako su i HDZ i SDA imali deklarativne probosanske pro-grame, politička praksa je de facto bila antibosanska, odnosno mnogoviše prohrvatska i promuslimanska, što je direktno navodilo voduna mlin programskim planovima i ciljevima SDS-a. Naime, tadaSDA i HDZ još ne nalaze snage da raskinu vještačku koaliciju saSDS-om, da povuku radikalan rez, sve do raspuštanja blokiraneSkupštine i raspisivanja narednih izbora. SDA i HDZ su odvećuljuljkani u vlasti, koju uglavnom ne posjeduju, i umjesto da vukuhitne poteze u pravcu spašavanja Bosne i Hercegovine i očuvanjanjenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, one umnogomenasjedaju na Karadžićeve metode, nastojeći ih i sami dijelomprimijeniti.

SDA kao stranka koja ima najviše mandata u Skupštini BiHsvoju kontroverznu politiku prilično kasno usmjerava na afirmacijusuvereniteta Bosne i Hercegovine, njene teritorijalne cjelovitosti,uz kasnije insistiranje na njenoj nezavisnosti, pogotovo u odnosu na

183PREGLED

Page 183: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

tada tekući srpsko-hrvatski sukob. Razlog tome je to što je SDAprogramski i idejno više bila pokret nego stranka i s više vjerskog4

nego građanskog karaktera svoga djelovanja. Takva SDA jedno-stavno nije znala prepoznati vrijeme u kojem se Bosna i Herce-govina nalazi, ni puteve njenog spašavanja od ratne kataklizme inestajanja.

Treća nacionalna stranka – HDZ, na kraju i planski i programskikrenut će primjerom SDS-a, pa će i ona pokušati prigrabiti „hrvatski“dio Bosne i Hercegovine i pripojiti ga matici. Općenito, može sereći da su Hrvati u BiH i u političkom i u vojnom pogledu tekreagirali na srpske inicijative, a donekle ih i oponašali. Primjeraradi, kada je SDS u decembru 1991. godine objavio svoju kartunacionalne kantonizacije Bosne i Hercegovine, otprilike 70 postoteritorija uključenih u srpske kantone, HDZ je uzvratio svojomkartom, na kojoj su hrvatski kantoni obuhvaćali oko 30 postoukupnog teritorija. Ovi postoci upućuju na zaključak da Srbi iHrvati, ustvari, nisu namjeravali ništa ostaviti Bošnjacima (70posto + 30 posto = 100 posto) i da su se ponašali identično kaoDragiša Cvetković i Vlatko Maček 1939. godine, kada su prekrajaliBosnu bez učešća Muslimana i na pitanje šta će s njima jednostavnoodgovorili: „Ponašajmo se kao da ih nema.“ Šezdeset tri godinekasnije agresivna koalicija Milošević-Karadžić, odnosno Tuđman-Boban, ponašala se u idejnom smislu identično, s tim što su i uvojnom sve učinili da jednog naroda i jedne države nestane.

184 PREGLED

4 Našavši se stiješnjeni između srpskog i hrvatskog nacionalizma, bosanskimuslimani reagirali su na dva različita načina. Pojačali su svoj muslimanskinacionalizam, bacajući težište na ono po čemu se najviše razlikuju od ostalih– na svoju religijsku komponentu – a istovremeno su isticali da se zalažu zaočuvanje jedinstvenog karaktera Bosne i Hercegovine kao multinacionalne imultikonfesionalne države. Ovaj religijski element bio je izražen u javnimsimbolima SDA, zelenim bajrakom i polumjesecom, a pluralistički elementstranačkim programom. Ova kombinacija islamizma i pluralizma mnogima senije dopadala ni u samoj SDA, pa je već u septembru 1990. godine iz nje izašaojedan od njenih čelnika, Adil Zulfikarpašić, koji je potom osnovao Muslimanskubošnjačku organizaciju – MBO, u čijem programu nije bilo ni traga od islama.

Page 184: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Bilo je potpuno jasno da Srbi kantonizaciju shvaćaju kaokompromis kojim bi mogli doći do potpunog otcjepljenja, što suprethodno i zahtijevali. I kada je Radovan Karadžić krajem februara1992. godine krenuo u Austriju da pregovara s Miloševićem iTuđmanom o budućnosti Bosne i Hercegovine, oni više nisu ras-pravljali o kantonalnoj konfederaciji, nego o podjeli teritorija Bosnei Hercegovine. To će i pokušati svim raspoloživom političkim ivojnim sredstvima.

Dakle, može se zaključiti da su sve tri nacionalne stranke u većojili manjoj mjeri odgovorne za ono što se u Bosni i Hercegovinidogađalo od prvih višestranačkih izbora 1990. godine do potpisivanjaDejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine.5

Uzroci i posljedice minimiziranja demokratskih i multinacionalnih političkih opcija u BiH

Jedanaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazumameđunarodna zajednica nije načisto šta s Bosnom i Hercegovinom.Najveći politički problem ove države, što su potvrdili i prvi više-stranački izbori, kasniji rat i poslijeratna situacija u BiH, očito jeminoriziranje značaja demokratskih i multinacionalnih političkihopcija u Bosni i Hercegovini. Zbog objektivnosti, za ovaj rad jeizabrana jedna od analiza Međunarodne krizne grupe (ICG) izdecembra 2001. godine pod nazivom “Preoblikovanje međunarodnemašinerije” i podnaslovom “Hitna reforma međunarodne prisutnostiu BiH”, što je bio ujedno i zaključak u tom dokumentu ICG-a ukojem se analiziraju dotadašnji efekti implementiranja Dejtonskogmirovnog sporazuma. Ta analiza je aktualna i danas.

Međunarodna krizna grupa smatra da „... ako se Bosna iHercegovina ne može organizirati kao normalna država pod ovimaranžmanom, tada treba razmisliti o novom, demokratskijem dogo-voru nego što je bio Dejton...“ U suštini, to nije ništa drugo do zago-varanje ustavnih reformi koje su se tokom 2006. godine bezuspješnopokušavale provesti. „Potrebna je dubinska, strukturna promjena

185PREGLED

5 Vidjeti šire u: Muhamed Filipović – Nijaz Duraković, Tragedija Bosne,Sarajevo, 2002, str. 214-258.

Page 185: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

međunarodne prisutnosti u Bosni i Hercegovini“, rekao je MarkThompson, tadašnji balkanski direktor ICG-a. „Ako je u interesuda Bosna i Hercegovina preživi, onda se mora ići dalje od Dejtona,jer Dejton očigledno ne može omogućiti nužne promjene – da Bosnai Hercegovina postane normalna država, promjene bi morale bitiizvanredno duboke. Može li se to postići“, pitao se Mark Thompson.On je tada iznio kako smatra da se ne bi došlo do rezultata čak i akobi se, kako neki u očaju predlažu, političke predstavnike zatvoriloi ne bi ih se puštalo sve dok ne bi dogovorili kakvu Bosnu i Herce-govinu žele. „Na kraju bi izašli izmoreni, i rekli da je najnižizajednički nazivnik Dejton. A Dejton ne funkcionira, prema tomemoramo prevladati Dejton, ići dalje od Dejtona“,6 rekao je tada MarkThompson i dodao: „Ne smijemo zaboraviti zašto smo tamo. Među-narodna zajednica silno želi ‘vratiti Bosnu Bosancima’ – ali kakoto napraviti, kojom procedurom, veliki je problem.“7

Ovakav stav ICG-a korespondira s prethodno navedenomocjenom o nacionalnim strankama u Bosni i Hercegovini. Ustvari,ključno pitanje i jeste – kako Bosnu i Hercegovinu vratiti Bo-sancima. Odgovor je vrlo jednostavan – s nacionalnim strankamanikako. Naime, dosadašnji politički učinci, odnosno političkapraksa i SDS-a i HDZ-a i SDA, pokazali su da se ove stranke ne mogusložiti ni oko čega i da njihovi politički programi i politička praksanisu u saglasnosti ni s Dejtonskim sporazumom, a pogotovo ne spoželjnim uspostavljanjem normalne građanske Bosne i Hercegovine.

U međuvremenu, u Bosni i Hercegovini dogodila se Alijansa zapromjene, koja za dvije godine nije uspjela realizirati planirano. Naizborima 2002. godine vlast su ponovo osvojile nacionalne strankeSDA, SDS i HDZ, i točak bosanskohercegovačkog progresa ponovovratile na 1990. godinu. Samo ovaj put bez ratne varijante zbog

186 PREGLED

6 Kad to ne mogu nacionalne stranke, model koji naznačava Krizna grupaje napravljen po “sistemu stupova”, koji podupiru četiri osnovne funkcije -izgradnju institucija, pravnu državu, ekonomske reforme i povratak izbjeglica,što je sistem koji se primjenjuje na Kosovu. Samo jedna međunarodna organi-zacija trebala bi biti odgovorna za tu funkciju, a Ured visokog predstavnikaimao bi koordinacijsku i posredničku ulogu.

7 Izvor: SENSE, 2001.

Page 186: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

političkog i vojnog prisustva međunarodne zajednice, ali ih to nesprječava da svim dozvoljenim sredstvima nastave politiku homo-geniziranja vlastitih nacija, getoizacije i, u krajnjem, podjele Bosnei Hercegovine po nacionalnim šavovima.

U tom kontekstu može se zaključiti da je Bosna i Hercegovinas Dejtonskim sporazumom sačuvala svoj državnopravni i teritorijalniokvir, te kao takva nastavila egzistirati kao međunarodno priznatadržava i članica svjetske zajednice nacija – UN-a. Danas sve poli-tičke partije u svojim programima deklarativno prihvaćaju dejtonskuBosnu i Hercegovinu, ali u političkoj praksi neke od njih se ponašajukao 1992. godine, u vrijeme vojnog pokušaja njene teritorijalnepodjele i gašenja njenog suvereniteta i međunarodnopravnogsubjektiviteta.

Programi i praksa političkih partija u Bosni i Hercegovinirezultat su vanjskih i unutarnjih političkih interesa (procesa) iopcija, od čije korelacije zavisi budućnost bosanskohercegovačkogdruštva i države, tim više jer je višenacionalna, multireligijska imultikulturna, sa svim svojim prednostima i ograničenjima usmislu razvoja demokratije i opstanka države – društva.

Od nivoa demokratizacije najbližih susjeda i brzine njihovogintegriranja u Evropu (u slučaju BiH - Srbije, Crne Gore i Hrvatske)zavisit će profiliranje uistinu probosanskih političkih opcija, odnosnokonačno bi moglo doći do obrnutog procesa – minimiziranja nacio-nalnih i nacionalističkih političkih opcija i maksimiziranja gra-đanskih, multinacionalnih stranaka, njihovih programa i prakseoličene u progresivnim političkim strujanjima socijaldemokratije ukontinentalnoj Evropi, laburista na Otoku, ili demokrata u SAD-u.Ovako profiliranje političkih partija je condicio sine qua non zadaljnji društveni i državni razvoj Bosne i Hercegovine, uključivoi njen opstanak kao multinacionalnog društva i države.

Bosna i Hercegovina, želi li se integrirati u Evropu i uključiti utokove političke, ekonomske, pa i naučne i kulturne globalizacije(razmjene), svoje političko, društveno i državno biće mora graditiu skladu s modernim evropskim principima uređenja društava idržava koje se oslanjaju na tradiciju demokratije i sekularizma,odnosno građanskog društva, i države koje tek kroz proces tranzicijetreba izgraditi na način kako su to uradile članice Evropske unije,

187PREGLED

Page 187: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

što bi u suštini trebalo predstavljati i cilj i ostvarenje programasvih političkih partija građanske (nenacionalne) provenijencije.8

Kolizija političkih opcija SDS-a, HDZ-a i SDA unutar BiH

Prije tačno šesnaest godina počela je prva predizborna kampanjau historiji Bosne i Hercegovine. Tek osnovane nacionalne strankerazvile su svoje zastave, stupile u nevjerovatnu koaliciju, i krenuleu ljutu bitku za glasove. Od tada do danas, svaka godina u BosniHercegovini bila je ili predizborna, ili izborna, ili – ratna.

SDA, HDZ i SDS danas se opet, nakon šesnaest godina ukojima su obilježili sudbinu „svojih“ naroda, pripremaju za općeizbore, u situaciji kada su ekonomska i politička kriza u Bosni iHercegovini takvog nivoa da na unutarnjem planu prijete socijalninemiri, a na planu vanjske politike ni na vidiku nema onoga štosu te stranke obećavale - reforme i integraciju u Evropu.

Predviđanja naivnih, racionalnih i u balkanske prilike slaboupućenih zapadnih mentora da će ove tri stranke, čim ratne trubeutihnu, izgubiti birače i ugasiti se same od sebe pokazala su se,naravno, netačnim. Niti je Bosna i Hercegovina model za akademskuanalizu, niti su Srbi, Hrvati i Bošnjaci građani koji biraju po razumu,niti je stranačka scena u BiH, ili tačnije u njenim entitetima, iz-njedrila istinsku alternativu „pobjednicima“ iz 1990. godine. Zato

188 PREGLED

8 Sa iznijetim stavom u ovom poglavlju slaže se i mišljenje dr. IbrahimaFestića, iznijeto u članku “Građanski i etnički identitet”, “Ljudska prava” broj3-4, Sarajevo, 2003., u kojem ovaj autor zaključuje: “...Nije, stoga, nimalo čudnošto su stratezi podjele Bosne i Hercegovine i njenog nestanka kao države, nužnomorali formirati političke partije sa etničkom osnovom, jer je to bio samokorak (putem političkog artikuliranja) do etničke podjele teritorije i nestankaBosne i Hercegovine kao multietničke države, odnosno njen puni nestanak.Etnije su se, tako, voljom stratega i sa odgovarajućim spoljnim angažovanjemprvo sukobile politički (bolje reći kvazipolitički), a onda, što je bilo i očekivati,dovedene u prinudan sukob u borbi za “svoju” teritoriju. Duboko sam ubijeđenda Bosna i Hercegovina može opstati i postojati samo ako ima stabilnu i čvrstukičmu, tj. na osnovu takvog političkog sistema koji će za osnovu imati građanina(dakle, slobodnu osobu sa promjenjivim identitetom) i kolektivna ljudska pravaetničkih i drugih zajednica, koja bi tek tada, lišene uloge koja nije njihova,imale uslove za izgradnju svog identiteta i puni razvoj.”

Page 188: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

su protekli opći izbori 2002. godine, koje su međunarodni pred-stavnici (pre)glasno najavljivali kao kraj nacionalnih stranaka,završili tako kako su završili. SDS je osvojio apsolutnu većinu uRS-u, a HDZ i SDA ponovo su zadobili povjerenje birača zahva-ljujući raskolu u SDP-u i po ko zna koji put ponovljenim političkimsmicalicama usmjerenim na homogeniziranje biračkog tijela.

Da li je nastanak nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovinirezultat zbivanja u dvjema susjednim državama, maticama dvajukonstitutivnih bosanskohercegovačkih naroda? Da li bi, da je ostalana snazi zakonska odredba o zabrani stranačkog organiziranja nanacionalnoj osnovi, rat u Bosni i Hercegovini bio izbjegnut? I dali bi, na kraju krajeva, da su izbori 1990. u BiH bili održani prijeizbora u Hrvatskoj, njihov rezultat bio drukčiji? Ova i mnogaslična pitanja i danas, nakon šesnaest godina, itekako su aktuelnai uvijek iznova polariziraju i biračko tijelo i političku scenu Bosnei Hercegovine.

Nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini rezultat su prije-lomnog vremena, ispunjenog neizvjesnošću, egzistencijalnimstrahom, krahom čitavog vrijednosnog sistema, nadolazećomekonomskom krizom i dramatičnim raspadom Jugoslavije, kojuje većina Bosanaca doživljavala kao svoju domovinu. Komunistisu odlazili u prošlost, a niko nije nudio viziju budućnosti. Građani,koji su decenijama bili samo glasači, nisu se mogli preko noći preo-bratiti u birače. Čak i da je politička ponuda bila bogatija i smislenija,čak i da je neko ponudio pravu alternativu, pitanje je da li bi je građaniprepoznali. Tako se dogodilo ono što su politolozi i predviđali, madaih niko nije slušao: jedna fikcija zamijenjena je drugom. Raspadajućuideologiju zamijenio je probuđeni i ranije neiživljeni nacionalizam.Djelujući na podsvijest birača, pobijedili su oni koji su imaliuvjerljivije zastave i glasnije parole. Na vlast su došli dojučerašnjiemigranti, politički zatvorenici i deseterački pjesnici.

Nacionalne stranke su pripadnicima svojih naroda ponudile ijoš jedan bitan politički element: manje ili više harizmatične lidere.Deset godina nakon smrti Josipa Broza, mit o drugu Titu nije višemogao vladati dušama ljudi, koji su, udaljeni od religije, a zatečenistvarnošću, vapili za mesijom – spasiteljem. Jedni su ga našli u AlijiIzetbegoviću, drugi u Franji Tuđmanu, treći u Slobodanu Miloševiću,

189PREGLED

Page 189: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i to je jedan od ključnih paradoksa Bosne – da ustvari nije bilobosanskog lidera, nego su postojali nacionalni lideri, od kojihdvojica čak nisu ni iz Bosne, a treći je njegovao politiku po kojojBošnjacima trebaju biti bliži Malezijci, Saudijci i ini arapskinarodi nego bosanski orijentirani Srbi i Hrvati. Na takvom konceptunikada neće biti Bosne i Hercegovine kao normalne multinacionalnedržave na građanskim i sekularnim temeljima, već će postojati onošto već šesnaest godina gledamo – hrvatski, srpski i bošnjačkiparadržavnopravni okvir i teritorij u kojem se i ono malo očuvanebosanske supstance sve više topi i nestaje.

Nakon šesnaest godina, postavlja se pitanje šta se promijenilou Bosni i Hercegovini, njenom okruženju i u (pod)svijesti većinegrađana. James Lion, direktor Međunarodne krizne grupe za BiH,svojevremeno je u jednom intervjuu ocijenio da nijedna političkastranka u BiH nema jasno profiliran program. „Program SDA sumajke Srebrenice, oni drugog programa nemaju. Program SDS-aje ostao ćirilica, tri prsta i nedefinirani srpski nacionalni interes.Program HDZ-a je velika Hrvatska. Program Lagumdžije i SDP-aje ‘mi nismo SDA’“, rekao je, između ostalog, james Lion.9 Lionje vrlo lucidno primijetio da ni one stranke u Bosni i Hercegovinikoje nemaju nacionalni predznak nemaju jasnu ni ideologiju niprogramske ciljeve. Dakle, ni danas, kao ni prije šesnaest godina,niko ne nudi jasnu viziju budućnosti.

I nakon toliko godina vladavine nacionalnih stranaka građaniBosne i Hercegovine žive u neizvjesnosti. Država im se održava nasporazumu koji su nacionalni lideri potpisali pod pritiskom. Eko-nomija je pred totalnim krahom, a institucije još uvijek labave i sveviše tonu u korupciju. Pitanje je, na kraju, i da li većina stanovnikaBiH svoju zemlju zaista doživljava kao domovinu, ili tek kaomjesto na kojem su primorani da, bar privremeno, žive.

Bilo bi previše pojednostavljeno tvrditi da su SDS, HDZ i SDA,kao nacionalni pokreti, obavili funkciju nacionalne homogenizacijei da sada mogu mirno otići u historiju ili legendu. Takva politološkapostavka bi se mogla primijeniti samo u slučaju SDA, koja je među-

190 PREGLED

9 Izvor SENSE, 2000.

Page 190: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

narodnim i faktičkim priznanjem suvereniteta BiH ostvarila cilj zbogkojeg je osnovana. Slučaj Srba i Hrvata je bitno drukčiji, čime bise mogao objašnjavati njihov relativno veći uspjeh na izborima.

Literatura

Aleksić Lj., BiH u spoljnopolitičkim planovima Srbije, Beo-grad, 1995.

Arhiv KPBiH, TOM 1, Knjiga 2, Oslobođenje od 2.12.1944.do 12.4.1945. godine.

Banac, I., Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1988.Banac, I., Cijena Bosne, Zagreb, 1996.Bilandžić, D., Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 2001.Cigar, N., Ethnical cleaning in BiH, SAD, 1995.Cilh, T., Etničko čišćenje – genocid za Veliku Srbiju, Sarajevo,

1995.Duraković, N., Prokletstvo muslimana, Sarajevo, 1997.Filandra, Š., Bošnjačka politika u 20. stoljeću, Sarajevo, 1998.Filipović, M. – Duraković, N., Tragedija Bosne, Sarajevo, 2002.Gatman, R., Svjedok genocida, Sarajevo, 1995.Genšer H. D., Sjećanja – memoari, Zagreb, 1996.Goati V., Politička anatomija jugoslavenskog društva, Zagreb,

1989.Holbruk, R., Završiti rat, Sarajevo, 1998. Ibrahimagić, O., Bosna i Bošnjaci – država i narod koji su

trebali nestati, Sarajevo, 1995.Ibrahimagić, O., Bosna i Bošnjaci poslije Dejtona, Sarajevo,

2000.Ibrahimagić, O., Bosanska državnost i nacionalnost, Sarajevo,

2003.Imamović, M., Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1996.Imamović, M., Historija države i prava BiH, Sarajevo, 2001.Malcolm, Noel, Povijest Bosne, Zagreb, 1995.Pejanović, M., Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini,

Sarajevo, 1999.

191PREGLED

Page 191: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Pejanović, M., Politički pluralizam u postdejtonskom društ-venom razvoju Bosne i Hercegovine, Okrugli sto, Sarajevo, 1998.

Pravna enciklopedijaRedžić, E., Tokovi o otpori, Sarajevo, 1971.Suljević, K., Nacionalnost Muslimana, Rijeka, 1981.Grupa autora, BiH od najstarijih vremena do Drugog svjetskog

rata, Sarajevo, 1995.Dejtonski sporazum - tekst, Dayton, 1995.Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, “Oslobođenje”,

Knjiga 1 i 2, Sarajevo, 1990.Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, London,

1986.Članci - Alternativna informativna mreža - AIM, “Deutsche

Welle”, “Dani”, “Dnevni avaz”, “Glas Amerike”, “Oslobođenje”,“Radio slobodna Evropa”, SENSE...

192 PREGLED

Page 192: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

O b r a z o v a nj eE d u c a t i o n

Page 193: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 194: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 371.25

Mujo Slatina

INTERPRETATIVNI TEST-ZADATAK U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI

INTERPRETATIONAL TEXT – A TASK IN HIGHER EDUCATION

Sažetak

Ovim radom autor želi reafirmirati jedan metodološki i didak-tički izum koji je izuzetno praktičan i koristan u radu sa studentima.Radi se o tzv. interpretativnom test-zadatku. Također mu je želja dapodrži sve one koji vide i osjećaju vrijednost ovog mjernog instru-menta. U radu se ističu osnovne karakteristike inter-pretativnog test-zadatka i ilustrira mogućnost njegove primjene u visokoškolskojnastavi, na primjeru istraživanja u odgoju/obrazovanju.

Ključne riječi: interpretativni test-zadatak, istraživanje u odgoju/obrazovanju, visokoškolska nastava, aktivnosti učenja/studiranja

Summary

The article reasserts a methodological and didactic inventionproven to be exceptionally practical and useful in the work withstudents. It is the so-called interpretative test-task. The authorexpresses support for the use of this instrument. This paper underlinesthe basic characteristics of the interpretative test-task and illustratesthe possibilities of its application in higher education throughexamples of educational research.

Key words: interpretative test-task, educational research,higher education, study activities

195PREGLED

Page 195: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Umjesto uvoda

Pojavom interpretativnog test-zadatka (engl. Interpretive TestItems) mnogi autori i korisnici vidjeli su njegovu dobru perspektivui veoma korisnu učinkovitost. Iako je ovaj izum puno obećavao,u teoriji i praksi to se nije baš obistinilo. Bez obzira na praktičnosti korisnost ovog izuma, izostala je široka i šira primjena ovogmjernog instrumenta. Ovdje ne možemo ulaziti u razloge zašto jeizostala njegova šira upotreba. Želja nam je da ovim radom podržimosve one koji vide ili osjećaju vrijednosti ovog mjernog instrumenta,da ga reafirmiramo, jer se radi o veoma dobrom i korisnom didak-tičkom izumu.

Šta je interpretativni test-zadatak?

Interpretativni test-zadatak nije obični zadatak/ajtem. On pred-stavlja obimniju i kompleksniju mjernu jedinicu koja nudi i otvarakreativne edukacijske i edukometrijske mogućnosti. Rješavanje ovihzadataka nije usmjereno samo na ocjenjivanje, nego i na učenje/studiranje i vježbanje. Moglo bi se reći da se ovim mjernim instru-mentom traži da student (o)vlada zadatkom i/ili da (sa)vlada zadatak.Interpretativni test-zadatak, dakle, istodobno omogućuje da vidimoi postignuće studenta i da ostvarimo uvid u funkcioniranje misaonihprocesa u toku rješavanja zadataka. Mogućnost ovog funkcioniranjaistovremeno je i vid učenja/studiranja. To je u suglasju s tezom daje ocjenjivanje, u krajnjoj pedagoškoj instanci, vid učenja i poduča-vanja (Slatina, 1998). Ocjena, za razliku od znanja/sposobnosti, nije,niti može biti pedagoška svrha. Ovdje nam nije samo cilj da vidimopostignuće/rezultat koje student ostvaruje u datoj situaciji, nego ida ga dovedemo u situaciju učenja/studiranja. Dobro sačinjen inter-pretativni test-zadatak daje smisao školskom znanju.

Interpretativni test-zadatak nije ni tzv. esej-test, niti bilo kojidrugi tipični objektivni test. Esej-testovi, od kojih su i počela eduko-metrijska mjerenja, počiva na pitanju: Šta možete reći o...? Takođeri veći dio objektivnih testova potencira pitanje: Šta znate o...? Me-đutim, interpretativni test-zadatak svodi se na pitanje: Šta možetepronaći u ovom tekstu?, ili Šta na osnovu ovog teksta možete da

196 PREGLED

Page 196: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

uradite? Nema sumnje da ovaj mjerni instrument zauzima posebnoi veoma važno mjesto među različitim mjernim instrumentima.

Iz čega se sastoji interpretativni test-zadatak

Interpretativni test-zadatak se sastoji od pažljivo odabranog/izra-đenog edukacijskog sadržaja koji je dat na samom početku/uvodu,iza čega slijedi niz pitanja i/ili zadataka i/ili problema. Uvodni sadržajmože biti odabran iz bilo koje vrste pisanog teksta (naučni tekst,filozofija, književnost, umjetnost, religija, novine, opisi raznih eks-perimenata, opisi pravnih slučajeva, dokumenti i sl.). Također semogu koristiti razne tabele, mape, karte, dijagrami, grafikoni, iliilustracije. Ovi tekstovi su svojevrsni poticaji kojima se studentimanudi “nova” tema, ali povezana s onim što studiraju. Gronlund (1995)preporučuje da odabir ili izrada uvodnog materijala trebaju biti:

1. zasnovani na saznajnom stupnju i sposobnostima studenata,2. oslonjeni na njihova iskustva,3. po nečemu novstveni za studente,4. kratki i smisleni. Pitanja/zadaci/problemi koji slijede iza teksta mogu biti više

ili manje direktno ili indirektno postavljeni, ali njima se uvijek tražeodređene aktivnosti učenja/studiranja (Greene, 1996), kao naprimjer:

- Prepoznaj i objasni- Definiraj i sastavi- Identificiraj i izrazi- Ilustriraj i protumači- Napravi dijagram i objasni- Diferenciraj i procijeni- Izaberi i prosudi- Rangiraj i izmijeni- Odredi prioritete i predvidi- Predloži i kreiraj- Sastavi i poveži- Poveži i organiziraj- Klasificiraj i formuliraj- Sistematiziraj i zaključi

197PREGLED

Page 197: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Prema tome, pitanjima/zadacima/problemima zahtijeva seinterpretacija, tumačenje, procjenjivanje, tj. nude se različite herme-neutičke metodološke ili metodičke forme. To znači da ovaj dio inter-pretativnih test-zadataka može biti sačinjen od veoma različitih formiajtema.

Iz već rečenog može se zaključiti da interpretativni tekst-zadatakposjeduje specijalne mogućnosti mjerenja. Interpretativni test-za-datak je produkt individualne kreacije i imaginacije, te je nemogućesve varijante spomenuti i analizirati.

Primjeri interpretativnog test-zadatka

Ovdje ćemo dati dva primjera interpretativnih test-zadataka izMetodologije istraživanja obrazovanja koje autor ovih redova ko-risti u radu sa svojim studentima. Kako se ovaj mjerni instrument,sa ili bez modificiranja, može koristiti i u istraživanjima, to ovdjedajemo i jedan primjer iz diplomskog rada jedne studentice.

PRIMJER 1UPUTA: Pažljivo pročitajte dolje navedeni tekst, a potom

pokušajte riješiti postavljene zadatke koji su dati ispod njega. Nekizadaci će tražiti da se više puta vratite na čitanje teksta, to učinitekad god vam zatreba. Možete birati bilo koji tekst. Ako vam ostanevremena predviđenog za rješavanje zadataka, možete dalje nastavitis radom.

Tekst I“S obzirom na mjerne karakteristike, varijable se dijele na kvali-

tativne i kvantitativne. Da bismo varijable mogli mjeriti, moramoih metrijski definirati. To znači da za kvalitativne varijable valjaodrediti modalitete u kojima one variraju, a za kvantitativne valjaodrediti smjer i teorijske mogućnosti variranja. S obzirom na smjervariranja, kvantitativne varijable mogu biti unipolarne i bipolarne.Unipolarne variraju u jednom smjeru, od nule do svog maksimuma,a bipolarne u dva smjera prema maksimumu.

U mnogim društvenim istraživanjima pogrešno se metrijskidefiniraju varijable. Posebice se često bipolarne varijable definirajukao unipolarne. Primjerice, intenziteti zadovoljstva i motivacije

198 PREGLED

Page 198: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

obično se definiraju kao da variraju od nezadovoljstva do maksi-malnog zadovoljstva i od nemotiviranosti do maksimalne moti-viranosti. Kao da se nezadovoljni i nemotivirani ne razlikujumeđusobno, isto kao zadovoljni i motivirani. Nezadovoljstvo nijeodsutnost zadovoljstva. Odsutnost zadovoljstva je odsutnost ugode,a nezadovoljstvo je prisutnost neugode. Nemotiviranost da senešto radi može biti nedostatak motiva da se to radi i prisutnostmotiva da se to ne radi. Prema tome, razlikuju se oni koji žele neštoraditi od onih koji ne žele to raditi i od onih koji žele to ne raditi. Onikoji žele nešto raditi i oni koji ne žele to raditi mogu se razlikovatipo intenzitetu želje. Nedostatak želje da se nešto radi nije isto štoi želja da se to ne radi” (Vujović, 2002: 95).

ZADACI:Prvi zadatakBipolarne varijable mogli bismo predstaviti pomoću

(zaokruži tačan odgovor):a) polupraveb) pravec) dužiUčinite to s varijablom ZADOVOLJSTVO STUDENTA

NASTAVOM PEDAGOŠKE METODOLOGIJE

Drugi zadatak(A) Jeste li zadovoljni studijem pedagogije?

a) Dab) Ne

Ovim ajtemom (A) se ne vodi računa o INTENZITETU vari-jable ZADOVOLJSTVO STUDIJEM PEDAGOGIJE. Vi trebateajtem (A) pretvoriti u ajtem koji vodi računa o intenzitetu tako štoćete varijablu tretirati kao bipolarnu. Pomoć vam je rješenje: zado-voljstvo kao unipolarna varijabla.

199PREGLED

Page 199: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Treći zadatakVarijabla ODLAZAK U POZORIŠTE je:

a) unipolarnab) bipolarna c) nije ni a ni b

Četvrti zadatakPomoću logike koja proizlazi iz Teksta I komentirajte vri-

jednosti ajtema A, B i C

Peti zadatakNa osnovu Teksta II formulirajte: (A) Jedan problem istra-

živanja i (B) Istraživačku hipotezu.

200 PREGLED

Page 200: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Šesti zadatakKoji bi od dolje ponuđenih naslova odgovarao Tekstu I:1. Podjela varijabli2. Varijable u društvenim istraživanjima3. Zadovoljstvo i nezadovoljstvo kao varijable4. Metrijsko definiranje varijabli 5. Nijedno od ponuđenih naslova6. Naslov bi mogao glasiti:

______________________________________________

Sedmi zadatakOdredite modalitete varijable STRUČNA SPREMA: ____________________________________________________________________________________________________________________________________________.

PRIMJER 2UPUTA: Pažljivo pročitajte dolje navedeni tekst, a potom poku-

šajte riješiti postavljene zadatke koji su dati ispod njega. Neki zadaciće tražiti da se više puta vratite na čitanje teksta, učinite to kad godvam zatreba. Možete birati bilo koji tekst. Ako vam ostane vremenapredviđenog za rješavanje zadataka, možete izabrati još jedan, daklenajviše dva teksta.

Tekst IIIskazom “Vjera čini čovjeka boljim” dovodimo u vezu religi-

oznost i izvjestan kvalitet ljudi, vjerovatno moralni. Ovaj iskaz nijeempirijski provjerljiv sve dok ne definiramo vjeru i dobrotu takoda ih možemo porediti. Međutim, iskaz nije za odbaciti iako nijeodređen u pogledu broja ljudi na koji se odnosi, niti je određenu pogledu značenja “bolji”. Bolji od koga? Od ovog iskaza moženastati manje-više valjana istraživačka hipoteza kojom se mogu

201PREGLED

Page 201: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

otkloniti spomenute manjkavosti. Tako, recimo, možemo preformu-lirati iskaz u: “Što ljudi više vjeruju u Boga, to su moralniji.” Ovoje sada hipoteza zato što se: a) za stupanj vjerovanja u Boga mogupitati ljudi sami, b) za mjerenje moralnosti postoje, ili se mogusačiniti, mjerni instrumenti, i c) povezanost koja se opisuje u hipo-tezi može se iskazati korelacijom” (Fajgelj, 2004: 40).

ZADACI:

Prvi zadatak2. Pomoću ovog teksta tri studenta koji su željeli raditi dip-

lomski rad formulirali su problem istraživanja na sljedećinačin:

(A) Razlike u moralnom suđenju između osnovnoškolaca kojipohađaju i onih koji ne pohađaju vjeronaučnu nastavu

(B) Razlike u moralnom suđenju između osnovnoškolaca kojipohađaju i onih koji ne pohađaju vjeronaučnu nastavu uKantonu Sarajevo

(C) Razlike u moralnom suđenju između osnovnoškolaca kojipohađaju i onih koji ne pohađaju vjeronaučnu nastavu utri sarajevske osnovne škole

Koji student je najbolje formulirao problem istraživanja,tj. koja formulacija najbolje udovoljava zahtjevima diplomskograda? Objasnite.

Drugi zadatakUzimajući varijable DOB učenika i LOKACIJU osnovne

škole, formulirajte dvije alternativne hipoteze (H1 i H2) za temuza koju ste procijenili da je najbolje formulirana – udovoljava za-htjevima diplomskog rada.

202 PREGLED

Rad:

H1:

H2:

Page 202: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Treći zadatakAko uzmemo formulaciju: Što ljudi više vjeruju u Boga, to

su moralniji za istraživačku hipotezu, šta bi u ovom slučaju bila:(a) zavisna i (b) nezavisna varijabla?

(a) zavisna varijabla je:___________________________________________________

(b) Nezavisna varijabla je:___________________________________________________

Četvrti zadatakNezavisne varijable su posljedice, a zavisne uzroci

a) tačnob) nije tačnoc) ne znam

PRIMJER 3*

UPUTA: Upitnik pred vama sastoji se od opisa različitih situ-acija s kojima se profesori sreću. Nakon svake situacije ponuđenoje nekoliko opcija za njeno rješavanje. Molimo vas da o svakoj odponuđenih opcija date vlastiti sud. Naravno da pojedine ili čak sveponuđene opcije, zavisno od situacije, mogu biti više dobre, višeloše, ili neutralne (ni dobre ni loše). Ovdje nijedan odgovor nije„tačan“, date su jednostavno opcije koje profesor može učiniti udatim situacijama. Stoga vas molimo da prosudbu o kvaliteti svakepojedine opcije bazirate na mišljenju o njihovoj vrijednosti zadostizanje cilja ili rješavanje problema u datoj situaciji. Ako vam sesve opcije učine dobre, loše, ili pak neutralne, ipak odlučite o nji-hovoj kvaliteti koristeći ponuđenu skalu od 1 (jako se ne slažem)do 5 (jako se slažem). Koliko god je moguće, svaki izbor bi trebalitemeljiti na vašem vlastitom iskustvu.

203PREGLED

* Studentica Esmeralda Mehmedović, sudjelujući u jednom istraživanjukoje je vodio mr. Amir Pušina, izradila je izvanredan diplomski rad na temuPraktične sposobnosti nastavnika srednje škole (2008). U tom svom radu koristilaje jedan mjerni instrument koji ima (i) karakteristike interpretativnog test-zadatka. Ovdje smo izabrali jedan element iz tog instrumenta.

Page 203: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Situacija br. 4 (Tekst III)

Uzimajući u obzir prethodnu situaciju, molimo da unošenjemjednog od brojeva (1-5) na isprekidanu liniju procijenite u kojoj mjerise slažete ili ne slažete sa svakom od ponuđenih opcija.

1 2 3 4 5

Jako se ne Ne slažem se Niti se slažem, Slažem se Jako se slažem

slažem niti se ne slažem

... 1. Prof. Zlata bi trebala pitati druge Saneline profesore i peda-goga škole kakvi su rezultati koje postiže Sanela na usmenimprovjerama i testovima znanja u poređenju s rezultatima kojepostiže na projektima i esejima.... 2. Prof. Zlata bi trebala informirati Sanelinog oca da ona imavlastita pravila za sve one za koje sumnja da varaju.... 3. Prof. Zlata bi trebala reći ocu da razumije njegovu uzne-mirenost, te da je mirnija nakon njihovog razgovora.... 4. Prof. Zlata bi trebala objasniti zašto je postala sumnjičava uvezi sa Sanelinim radom, navodeći njen loš uspjeh na usmenimprovjerama i testovima znanja.... 5. Prof. Zlata bi trebala reći Sanelinom ocu da ga može povestidirektoru ili njegovom zamjeniku kako bi se oni pozabavili njegovomuznemirenošću.

204 PREGLED

Sanela, koja pohađa časove engleskog jezika, jedna je od dje-vojka iz I razreda prof. Zlate i nešto je ispod prosjeka na usmenimprovjerama i testovima s pitanjima tipa višestrukog izbora. Bila jemnogo bolja radeći projekt i pismeni rad – esej, koji su se odnosilina engleski jezik i historiju Engleske. Razlika je bila tolika da jeprof. Zlata pomislila da to možda nije uradila Sanela. Ona zna da jeSanelin otac izvrstan u engleskom, tako da joj je mogao pomoćiu radu. Prof. Zlata pita Sanelu da li je ona sama uradila projekt,i ona tvrdi da jest. Sljedeći dan Sanelin otac zove prof. Zlatukako bi joj rekao da je veoma uznemiren time što je uopće moglai pomisliti da je Sanela mogla varati.

Page 204: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

... 6. Prof. Zlata bi trebala reći ocu kako razumije to što on želipomoći svojoj kćerki, ali da će joj, radeći zadaću umjesto nje, naduže staze samo odmoći.... 7. Prof. Zlata bi trebala reći Sanelinom ocu da žuri na sastanakte da će ga nazvati malo kasnije (bez stvarne namjere da to učini).

Karakteristike interpretativnog test-zadatka

Interpretativni test-zadatak posebno omogućuje mjerenjesposobnosti tumačenja, interpretiranja i procjenjivanja pisanogmaterijala. Ovo je jedan od izuzetno važnih zadataka svake nastave.Ovaj značaj možemo pojmiti ako ga dovedemo u vezu s općom škol-skom sposobnošću koja je važnija od mnogih drugih za uspjeh unajvećem dijelu obrazovnih područja. I u svakodnevnom životu iradu ljudi se susreću i rade s različitim pisanim materijalom (štampa,TV-zapisi, zapisnici, izvještaji, upute za upotrebu tehničkih stvariitd.). Interpretativni test-zadatak izuzetno je zgodan način priprememladih za “hermeneutičke” životne zadatke i potrebe. Ako se ovavježbanja i mjerenja provode po principima tačnosti i pronicljivosti,ona mogu imati izuzetnu praktičnost i korisnost.

Interpretativni test-zadaci ne samo da mjere spomenute spo-sobnosti nego ih istodobno i razvijaju. Tačnije, dijelom ih potvrđujui dijelom razvijaju. Zašto? Pitanja, zadaci i problemi koji slijede iz(a)teksta uvijek su, više ili manje, svojevrsne operacionalizacije herme-neutičkog metoda. Vješt, iskusan i inventivan sastavljač ovog testamože operacionalizirati ne samo tumačenje nego i druge taksono-mijske kategorije (ekstrapolaciju, prevođenje, evaluacija – Bloom,1970). Drugim riječima, ograničenost ovog mjernog instrumentanajvećim dijelom je određena sposobnošću sastavljača testa (odabirteksta i sastavljanje pitanja, zadataka i problema na osnovi izabranogteksta).

Druga važna karakteristika ovog mjernog instrumenta je što namomogućuje da postavimo razumska pitanja o relativno složenimproblemima. Na ovaj način vježbamo i razvijamo IQ i EQ-sposob-nosti (Goleman, 1998. i 2007).

Pomoću razmatranih ajtema (istinito-neistinito, dopunjavanje,višestruki izbor itd.) ispitanik ne može manifestirati svoje sposob-

205PREGLED

Page 205: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

nosti organiziranja, tumačenja, uopćavanja i procjenjivanja činje-nica. Ovim ajtemima ne nudi se “sirovi materijal” koji bi mu ovoomogućio. Ako bi u korijen ovih ajtema pokušali uključiti uvodni diointerpretativnog test-zadatka, mi bismo uništili njihovu metrijskusnagu i praktičnost. Ajtemi bi postali nezgrapni, glomazni, neeko-nomični, s puno teksta, za čije čitanje bi ispitanici potrošili suviševremena i time bi dobrim dijelom potrošili svoje snage neophodneza rješavanje testa. Interpretativni test-zadatak je ajtem test ili svoje-vrsni mikro-test, ili mikro-omnibus test. U valjano pripremljenomtekstu (paragraf sa ne više od 250 riječi) nakon pažljivog čitanjaispitanik rješava niz ajtema (zavisno od cilja mjerenja uputno je dase broj kreće između tri i sedam različitih ajtema). Svi ajtemi trebajubiti, na određen način, međusobno povezani, tj. trebaju omogućiti štopotpunije korištenje ponuđenog teksta. Jasno je da ovo ne može osi-gurati nijedan nezavisni ajtem.

Interpretativni test-zadatak osigurava zajedničku informativnuosnovu i za nastavnika i za studenta. Ovim se mjernim instrumentomu dobroj mjeri otklanja dvosmislenost i drugi vidovi mimoilaženjaizmeđu konstruktora mjernog instrumenta i ispitanika. Oni ovdjene prilaze istom pitanju sa različitih polazišta i različitih tačakagledišta. Ponuđeni tekst u interpretativnom test-zadatku omogućujezajedničku platformu i studentu i nastavniku. Ta platforma imnudi više informacija i podataka negoli bilo koji drugi nezavisniajtem, a to, razumljivo, doprinosi smanjivanju dvosmislenosti injihovom mimoilaženju. Kada i pisac ajtema i ispitanik djeluju uokviru istog eksplicitnog miljea, za ispitanika je mnogo lakše darazumije šta se ajtemom traži/zahtijeva i tako lakše na njega odgo-vori u granicama svoga znanja i svojih sposobnosti (Lindquist,1966: 111). Ovo je treća karakteristika interpretativnog test-zadatka.

Četvrta karakteristika ovog mjernog instrumenta očituje se učinjenici da se njime ne traže samo opće sposobnosti za tumačenje,nego i specifično poznavanje termina, činjenica i principa datogsadržaja. Sposobnost interpretacije odabranog teksta zavisi od (a)opće sposobnosti čitanja, i (b) poznavanja specifičnih pojmova iopćih principa te strukure pojedinih oblasti na koje se izabrani tekstodnosi. Konstruktor interpretativnog test-zadatka može kontroliratirelativni utjecaj ovih dvaju faktora. On može i ponuditi ajtem koji

206 PREGLED

Page 206: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

u velikoj mjeri traži opću sposobnost tumačenja a da ne zahtijeva iliveoma malo zahtijeva specifičnog znanja. S druge strane, kons-truktor može potencirati specifično znanje a umanjiti važnost općesposobnosti tumačenja. Međutim, treba reći da interpretativni test-zadatak ne nudi “čistu” mjeru stupnja informiranosti. Isto tako, kadase akcentira specijalizirana oblast, onda nije moguće da test pred-stavlja čistu mjeru opće sposobnosti tumačenja. Dakako da ovone mora biti slabost ovog mjernog instrumenta. Čiste mjere nisuvažne i korisne za sve ciljeve. Postoje ciljevi i situacije u kojimakombinacija različitih mjera koje pruža ovaj test znači prednostu odnosu na nezavisne mjere.

Interpretativni test-zadatak je dobro primjeren za procjenjivanjeopćeg nivoa obrazovnog razvoja pojedinaca koji dolaze iz razli-čitih sredina. Ovo je njegova veoma važna karakteristika. U ovojprocjeni skoro da je beskorisno ispitivati detalje iz nekog nastavnogsadržaja. Ovdje je važno ostvariti uvid u ono što ostaje nakon zabo-ravljanja (konfluentno obrazovanje – Slatina, 2005). Isto tako, nemapuno koristi tražiti od ispitanika da izloži principe ili da rješavaprobleme i pitanja onako kako su učeni u nastavi. Bez obzira na tošto postoji opća saglasnost o značaju principa, oni su nešto što se gubiako se ne koriste. “Tako ispitanik čiji je nivo obrazovanja nizak, alikoji je upravo došao s nekog kursa, može, prilikom uobičajenogispitivanja znanja iz nekog predmeta, postići bolji rezultat od ispi-tanika čiji je nivo viši, ali koji izvjesno vrijeme nije imao kontaktas određenom materijom” (Lindquist, 1966: 112).

Interpretativni test-zadatak daje prednost onome što ostaje nakonzaboravljanja. Njime se ne traži reprodukcija starog znanja. Na-protiv, njime se traži da ispitanici pokažu da li su stekli jedno općeiskustvo i sposobnosti, određene stavove i vrijednosti, kao i bliskosts hermeneutičkim načinom mišljenja (Gudjons, 1994: 50). Sposobani vješt konstruktor može pomoću interpretativnog test-zadatkamjeriti veći dio važnih rezultata općeg obrazovanja.

Iako interpretativni test-zadatak može imati široku primjenu,njegova upotreba traži izvjesne specijalne uklone. Obilje razno-vrsnog materijala može se ponuditi u više različitih načina tumačenjei provesti kroz tzv. heremeneutički krug/spiralu (Isto, str. 52) kakobi bili u funkciji različitih pedagoških svrha.

207PREGLED

Page 207: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Dakako da postoje izvjesne teškoće koje se javljaju u koriš-tenju ovog mjernog instrumenta. Prije svega, nije lahko konstruirativisoko kvalitetan interpretativni test-zadatak. Također, i u identifi-kaciji ajtema kojima bi se maksimalno koristile mogućnosti tekstasusrećemo se s problemima kojih nema pri konstrukciji običnihajtema. Isto tako, ovaj test traži dosta vremena za administriranje.

Upute za izradu1. Budite pažljivi, strpljivi i kritični pri odabiranju ili sastav-

ljanju reprezentativnih, značajnih i pogodnih tekstova za tumačenje.U procesu izbora nailazimo na različite vrste tekstova, a treba

se odlučiti za najpogodniji i najbolji za tumačenje. U mnogim sluča-jevima ovaj odabir je sličan odabiru sadržaja za nezavisne ajteme.Kriteriji konstruiranja dobrog interpretativnog test-zadatka varirajuod oblasti do oblasti. Bez obzira na ove mogućnosti, ovaj test nijestekao važnu ulogu u domenu mjerenja obrazovanja. “Njih možeodrediti samo onaj ko je kompetentan za određenu oblast” (Lindquist,1966: 113).

2. Izaberite, preinačite, ili napišite tekst koji treba tumačititako da može omogućiti konstrukciju niza vrijednih problemati-zirajućih ajtema.

Izbor paragrafa/sadržaja/materijala koji idealno odgovarajuza pravljenje interpretativnog test-zadataka traži da dosta stranicaprođe kroz naše ruke i da budemo pažljivi kako bismo ga identifi-cirali. “Najveći broj ovih test-pasusa mora biti ili originalno napisanradi specijalnih ciljeva ili konstruiran na osnovu pažljive revizijepostojećeg izvornog materijala. Nije potrebno kazati da materijaltreba da bude izložen na jasan način i da bi trebalo da odgovarazahtjevima najviših standarda u pogledu forme, osim tamo gdjeje potrebno namjeno izvršiti izmjene kako bi se omogućili uvjetiza kritičke komentare ili sugerirane revizije. Često će umetanje ilieliminiranje riječi ili rečenice omogućiti postavljanje značajnihpitanja. Posao oko konstruiranja interpretativnog zadatka ne sastojise jednostavno samo od pronalaženja odgovarajućeg materijala ipisanja pitanja na osnovu njega. Prije se može reći da je to jedan

208 PREGLED

Page 208: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

cjelovit posao u kome priprema zadataka testa i modificiranjematerijala idu ruku pod ruku” (Isto).

Početni korak u konstruiranju interpretativnog test-zadatkaje traženje pogodnog teksta u različitim materijalima koji pružajumogućnost za konstruiranje probnih ajtema. Preinačavanje paragrafaje često neophodno kako bi se eliminiralo sve ono što ne doprinosiproblematiziranju i tumačenjima koje ajtemima tražimo. Ovo elimi-niranje može zahtijevati izvjesne izmjene u već konstruiranim aj-temima ili njihovo potpuno odbacivanje. Potrebno je dobiti sažetuverziju koja je tijesno povezana s konstruiranim ajtemima. Ta verzijaje efikasnija jer nam omogućuje da konstruiramo nove ajteme.

Sažetu verziju je potrebno iznova razmatrati kako bi se uočiloda li se daljnjim preinačavanjem i dodavanjem može dobiti osnovaza sastavljanje još kojeg valjanog ajtema. Ove promjene mogu iza-zvati daljnje promjene u modificiranju ajtema ili njihovom elimini-ranju. Ovaj proces recipročnih revizija i dodavanja novih elemenataparagrafima i nizovima ajtema, preporučuju neki autori, treba na-staviti sve dotle dok se ne osjeti da daljnja poboljšavanja nisu vrijednatruda. Krajnja verzija može veoma malo sličiti na onu početnu.

3. Konstrukcija ajtema u interpretativnom test-zadatku pod-liježe istim zahtjevima i principima koji se odnose na nezavisneajteme.

Iako se ajtem višestrukog izbora, koji je u sprezi s uvodnimdijelom interpretativnog test-zadatka, pokazao kao veoma koristani učinkovit, to ne znači da se ne mogu koristiti i druge forme ajtema.Neke smo u ovom radu koristili.

4. Odredite koliko treba da se oslonite na prethodno znanjei iskustvo studenata, a potom počnite sastavljati ajteme (pitanja,zadaci, problemi).

Pitanja/zadaci/problemi koji slijede iz(a) uvodnog dijela inter-pretativnog test-zadatka treba sačiniti u suglasju sa iskustvom,prethodnim znanjem, sposobnostima studenata i, dakako, u suglasjus ciljem eduakcije.

209PREGLED

Page 209: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Umjesto zaključka

Početnici se ne bi smjeli obeshrabriti ako naiđu na probleme uprocesu sastavljanja interpretativnog test-zadatka. I u ovom posluse stječu vještine/umijeća. Ako budu uporni, brzo će saznati da će imstudenti biti od velike pomoći u ovom poslu. Ovi mjerni instrumentiiniciraju interaktivnost koja će ne samo olakšati konstruiranje ovihtestova nego će i afirmirati veoma plodne i dinamične forme komu-niciranja i evaluiranja nastavnog rada. Ako se uspostavi među-sobna razmjena konstruiranih interpretativnih test-zadataka, bit ćeomogućeno stvaranje primjera pozitvne prakse. Jedna kooperativnaagencija mogla bi olakšati konstrukciju interpretativnih test-zadata,osigurati njihov odabir, klasifikaciju i stvaranje baze podataka.

LiteraturaBloom, S. B. (1970), Taksonomija i klasifikacija obrazovnih

ciljeva, Beograd. Fajgelj, S. (2004), Metode istraživanja ponašanja, Beograd,

Centar za primijenjenu psihologiju.Goleman, D. (2007), Socijalna inteligencija – Nova nauka

o ljudskim odnosima, Beograd, Geopoetika.Goleman, D. (2000), Emocionalna inteligencija u poslu, Zagreb,

Mozaik knjiga.Goleman, D.: Emocionalna inteligencija, “Geopoetika”, Beo-

grad, 1998 .Greene, B. (1996), Nove paradigme, „Alineja“, Zagreb.Gudjons, H., Pedagogija - Temeljna znanja, Educa, Zagreb,

1994. http://course.wilkes.edu/Lynch/stories/storyReader$12Kemmis, S. (Ed.), (1988), Educational Research Methodology

and Measurement. Oxford – New York: Pergamon Press.Komisija za izradu standarda za pedagoško i psihološko tes-

tiranje APA (2005). Standardi za pedagoško i psihološko testiranje.Jastrebarsko: Naklada Slap, Jastrebarsko.

210 PREGLED

Page 210: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Konig/Zedler: Teorije znanosti o odgoju, Zagreb, 2001.Lindquist, E. F. (1966), Pripremanje testa i priroda mjerenja

u pedagogiji, Beograd.Linn, R.L. and Gronlund, N.E. 1995. Measurement and

assessment in teaching. New Jersey: Prentice-Hall. Mehmedović, E. (2008), Praktične sposobnsoti nastavnika

srednje škole (Diplomski rad), Sarajevo, Filozofski fakultet. Slatina, M. (2005), Od individue do ličnosti – Uvođenje u teoriju

konfluentnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe. Slatina, M. (1998), Nastavni metod – Prilog pedagoškoj moći

suđenja, Drugo izdanje, Sarajevo, Filozofski fakultet.Vujević, M. (2002), Uvođenje u znanstveni rad u području

društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga.

211PREGLED

Page 211: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 212: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

P r i k a z i i o s v r t i

C o m m e n t s a n d r e v i e w s

Page 213: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 214: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 341.485 (049.3)

Safet Bandžović

GENOCID: SLUČAJEVI, POREĐENJA I SAVREMENE RASPRAVE1

GENOCIDE: CASES, COMPARISON AND CURRENT DISCUSSIONS

Sažetak

Originalno izdanje ove knjige objavio je 2003. Danski centarza istraživanje holokausta i genocida (DCHGS), dio novog Danskogcentra za međunarodne studije. U njoj su obrađene neke od naj-tamnijih i najdestruktivnijih epizoda XX stoljeća: genocid protivnaroda Herero u jugozapadnoj Africi 1904., podjela Pendžaba1947., genocidno nasilje u Kambodži 1975-1979. te genocidi uRuandi i Bosni i Hercegovini.

Summary

The First edition of this book was published in 2003 by theDanish Centre for Holocaust and Genocide Studies (DCHGS), whichis a part of the new Danish Centre for International Studies. Someof the darkest and most destructive episodes of the 20th century aredescribed: the Herero genocide in Southwest Africa in 1904, thesplit of Punjab in 1947, genocide in Cambodia 1975-1979; andgenocide in Rwanda and in Bosnia and Herzegovina.

215PREGLED

1 Genocid: slučajevi, poređenja i savremene rasprave, uredio Steven L.B. Jensen, izd. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnogprava, Sarajevo, 2007, str. 403. Genocide: Cases, comparison and current discussions, by Steven L. B. Jensen,from Institute for Research of Crimes Against Humanity and InternationalLaw, Sarajevo, 2007, p. 403.

Page 215: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Originalno izdanje zbornika Genocid: slučajevi, poređenjai savremene rasprave, koji obuhvata širu, globalnu perspektivuistraživanja genocidâ, objavio je 2003. Danski centar za istraživanjeholokausta i genocida (DCHGS), dio novog Danskog centra zameđunarodne studije. Saradnik DCHGS-a bio je Eric Markusen,istaknuti istraživač genocida i drugih zločina počinjenih u Bosnii Hercegovini. On je imao presudnu ulogu da se ovaj zapaženi zbornikpojavi u ovoj zemlji, te je njegovo ovdašnje izdanje posvećeno upravouspomeni na njega. U ovoj knjizi su, kako je u njenom predgovoruistakao dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava, obrađene neke od najmračnijihi najdestruktivnijih epizoda XX stoljeća, pored ostaloga genocidprotiv naroda Herero u jugozapadnoj Africi 1904., podjela Pendžaba1947., genocidno nasilje u Kambodži 1975-1979., te genocidi uRuandi i Bosni i Hercegovini.

Termin genocid prvi je upotrijebio Raphael Lemkin u knjiziVladavina Osovine u okupiranoj Evropi (1944) prezentirajućidokumentaciju raznih instrumenata terora koje su nacisti i njihovisaveznici upotrebljavali u evropskim zemljama pod svojom kon-trolom kako bi se imenovalo ono što je Winston Churchill 1941.nazvao “zločinom bez imena”. Genocid je, prema nekim nalazima,sistematsko masovno ubijanje etničkog kolektiviteta ili posrednouništenje etničke zajednice namjernim eliminiranjem uvjeta kojiomogućavaju njenu biološku i socijalnu reprodukciju. Prvi korakgenocida predstavlja upravo dehumanizacija obilježenih grupakojima se oduzimaju sva prava, uključujući i pravo na život. EzarFatah, viktimolog, iznosi da najokrutniji zločini i divljaštva postajumogući “kada se žrtva vidi kao bezvrijedno biće lišeno ljudskosti,kao pogodna meta za pražnjenje neprijateljstva i agresije, ili kaoautsajder koji zaslužuje loš tretman”. Genocid je sam po sebi politika.To su zločini sistema, a ne pojedinaca, “uprkos tome što je za ostva-rivanje ciljeva neophodno učešće brojnih pojedinaca”. Uska jegranica između individualne krivične odgovornosti i odgovornostidržave za zločine protiv čovječnosti i, posebno, za zločin genocida.Genocid ili zločine protiv čovječnosti može spriječiti ili zaustavitisamo odlučna vanjska politička volja. Ona nije sistematska, ovisio više političkih faktora, koji nisu univerzalni, nego su povezani

216 PREGLED

Page 216: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

s različitim državnim interesima. Ako genocid nije spriječen, “ondaje to rezultat odsustva političke volje” (F. Hartmann).

Međunarodno pravo, kakvo danas egzistira, prema nekimanalitičarima (Marko Attila Hoare) neadekvatno je za sprečavanjei kažnjavanje krivičnog djela genocida i treba ga mijenjati. Sve dokje međunarodno pravo ovakvo žrtve genocida se ne mogu potpunoosloniti na njega u traženju obeštećenja od počinilaca. Nesprečavanjegenocida, uz sve moralno zbunjujuće aspekte, nikada neće bitiublaženo adekvatnom međunarodnom kaznom. Na nju ne trebapreviše računati. Uvjerenja brojnih država da se za počinjena nedjelai nepravde golemih razmjera može ostati nekažnjen opstat će u ovomi ovakvom svijetu, gdje egzistira i prijeteća logika da je genocidprihvatljivo i efikasno sredstvo za postizanje određenih političkihciljeva. Podatak da su se u svijetu desila četiri genocida u posljednjih15 godina (Bosna i Hercegovina, Ruanda, Darfur i Čečenija) ukazujena ograničenja preventivnih mehanizama međunarodne zajednice,koja popušta pred agresijom i genocidom pravdajući se pozivanjemna međunarodno pravo, ograničene mandate UN-a, multilateralizam,potrebu za konsenzusom. Umjesto genocida, etničkog čišćenja iagresije, ključne riječi brojnih evropskih državnika i diplomata,za sve ono tragično što se zbivalo u Bosni i Hercegovini, bile su dugo“etnički konflikti” i “humanitarna pomoć”. Glavna svrha brojnihneistina, relativiziranja i osporavanja bilo je distanciranje od riječigenocid. Da je zločin bio priznat kao takav, nakon prijema Bosnei Hercegovine u članstvo OUN-a članovi te organizacije bili biobavezni da vojno interveniraju. Međutim, nakon prvih laži i komp-romisa s pozicija svjetskih lidera vjerovatno je već bilo kasno dase brzo reagira. Međunarodna zajednica umnogome je opstruirala(i nakon rata) potrebu Bosne i Hercegovine za pravdom kako biponovo izgradila stabilno i jedinstveno društvo.

Davno je uočeno da kod onih koji vrše genocid postoji “prirodnapotreba” za poricanjem zločina, da svoje nedjelo svedu u “pod-nošljive” numeričke granice. “Naučnom” numeričkom redukcijomosigurava se takozvani komfor za savjest dželata/egzekutora,svojevrsna dijalektika brojki, po kojoj je težina krivice u upravnojrazmjeri s brojem ubijenih, preseljenih, pokrštenih, prevjerenih.Problem naučnika nije znanje već moral. O zločinima se ne može

217PREGLED

Page 217: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

govoriti brisanjem identiteta žrtava i njihovim prevođenjem uapstraktne brojke, iznuđeno, selektivno i režirano, već zbog ljudskogi civilizacijskog uvjerenja, iskazujući pritom transnacionalne,komparativne, multidisciplinarne napore u njihovom preispitivanju,neopterećene kratkoročnim političkim interesima. Tamo gdje sepolitika postavlja iznad prava nema pravde. Bez istine pravda nijepotpuna. One ne smiju biti zamijenjene tišinom, poricanjem iamnestijom radi postizanja labilnog mira. Mir bez pravde i istinenije mir, često se kazuje, već trenutni prekid sukoba. Takav stav vodika nekažnjivosti, a ona neizbježno vodi ka novim ciklusima nasiljau budućnosti.

U balkanskim i evropskim naučnim krugovima, primjera radi,malo se govorilo o genocidu i nestanku muslimana s balkanskihprostora tokom XIX i početkom XX stoljeća. Sedamdesetih godinaXIX stoljeća muslimani su činili polovicu ukupnog stanovništvaBalkana. Uz velika stradanja, prema nekim izvorima, preko petmiliona ih je od 1870. do 1890. prognano u Anadoliju. Mada jezapadni svijet dugo vremena iskazivao zabrinutost za sudbinu kršćanau osmanskom dijelu Balkana, samo se neznatan dio zapitao o bal-kanskim muslimanima, lišenim svog habitusa, i njihovom fatumu.Zbog takvog odnosa jedna od najvećih evropskih demografskih kata-strofa nikada nije ni otkrivena. Takozvana turska ostrva na Balkanusu nakon 1878. sve više sužavana ili su potpuno iščezla s površinezbog progona i iseljavanja muslimana i violentnog prodora krš-ćanskog stanovništva. S balkanskim ratovima 1912-1913. okončanje proces eliminiranja osmanske uprave, započet 1877-1878., navećem dijelu Balkana, transformirajući pritom muslimane od domi-nantne zajednice u Osmanskom carstvu u manjine unutar nacionalnihbalkanskih država. Protjerivanja i iseljavanja muslimana utjecalasu na značajne promjene etničko-vjerske strukture na Balkanu,kao i njegove kulturne raznolikosti. Muslimani su bili nespornigubitnici u formiranju novih državnih granica. Njihova prava sukonstantno zanemarivana. Oko 1,5 miliona registriranih muhadžiraje od 1878. do 1918. napustilo Balkan, ne uzimajući u obzir znatanbroj onih koji su ilegalno prešli osmanske i turske granice. Tenden-cioznim popisima stanovništva vršeni su u okviru autoritarnognacionalizma i takozvani statistički genocidi na Balkanu. Mnogo

218 PREGLED

Page 218: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

je danas “naučnih” radova čiji autori ustrajavaju na mentalnojmatrici XIX stoljeća, kao pobornici epike i manihejske interpretacijehistorije, sudova koji su snagom inercije ukorjenjivani kao dogme.Intelektualna proizvodnja namijenjena masi uvijek spušta standarde.

Tokom raspada Jugoslavije i postjugoslavenskih ratova nastalaje obimna biblioteka stranih autora o onome šta se dešavalo na Bal-kanu u bližoj i daljnjoj prošlosti. Mada se o tome u postjugoslaven-skim zemljama relativno malo znalo, čak i u stručnim krugovima, tone znači da te knjige i ne postoje, da utjecajni međunarodni faktorinjih ne koriste kao jedan od izvora za razradu svoje „balkanske“strategije. Dosadašnja iskustva pokazuju da mnogi stranci, kadase bave ovdašnjom historijom, to nerijetko rade površno i mahomprave opće preglede, ne shvaćaju dovoljno složene procese, svjesnoili nesvjesno iznevjeravaju i relativiziraju historijske činjenice.Jedan ranjeni britanski vojnik, u toku Prvog svjetskog rata, hvalisaose kako sve zna o Albaniji: “Tamo žive Albini, ljudi koji imajubijelu kosu i ružičaste oči, i koji se žene crnogorskim rođacima,koji su crnci, a njihova djeca se zovu Dalmatinci, jer imaju crne ibijele biljege.” Ne kaže se slučajno da je Evropa bure baruta Balkana.Richard Holbrooke, američki diplomat i jedan od tvoraca Dejtonskogsporazuma, potvrđuje da je knjiga Rebeke West Crno janje i sivi sokobila najpoznatija od svih o ovom regionu na engleskom jeziku. Otvo-reni prosrpski stav Rebeke West i njeno stanovište da su muslimanirasno inferiorni utjecali su na dvije generacije čitalačke publike,kao i na kreatore svjetske i balkanske politike. Većina britanskihdiplomata prva saznanja o Balkanu stjecala je upravo iz ovakvihi sličnih knjiga koje su veličale srpski nacionalni mit.

Duboke predrasude su, pored izraženih simpatija i antipatija,višestruko imune na kontraargumente koji izviru iz suprotnihiskustava i saznanja. Francuz De Kervel pisao je još 1856. o Boš-njacima. “Velika nesreća ovog dijela slavenskog naroda jeste u tomeda je nepoznat, osim po izvještajima svojih neprijatelja.” Stereotipi,te famozne “slike u glavama”, pokazuju izuzetnu vitalnost. Nijedovoljno samo šta Bošnjaci misle o sebi, već je važno i šta drugi,pogotovo oni moćni, misle o njima. Holbrooke će 1998. reći o ratuu Bosni i Hercegovini: “Jedan od razloga te evropske indiferentnostibila je i činjenica da su žrtve bili Muslimani. Ja sam tada govorio

219PREGLED

Page 219: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

kako ne verujem da bi Evropa, kada bi uloge bile zamenjene, da suMuslimani bili ti koji su okupirali brda oko Sarajeva i nemilosrdnoubijali hrišćane i jevreje u gradu, to mirno posmatrala kao što ječinila 1992. i 1993. godine.” Dosadašnja iskustva sa tumačenjemhistorije upozoravaju na oprez. Nije nužno da se znanja o historijiBosne i Hercegovine i njenih naroda formiraju ne na osnovu racio-nalnog i objektivnog tumačenja vlastite prošlosti, već na političkimpristupima izvana koji očekuju da i mi sami prihvatimo stereotipe ipredstave o sebi kakve nam oni nastoje nametnuti. Ne smije se pri-stajati na inferioran položaj protektorata u duhovno-humanističkojsferi.

Zbornik Genocid: slučajevi, poređenja i savremene rasprave,kao i druga djela sličnog sadržaja, izaziva nesporno interdisciplinarniinteres, te izdavače na tom putu treba svakako podržavati. Kakose radi o stranim autorima, neophodno je da se, u pripremi ovakvihi sličnih izdanja i njihovom objavljivanju, više angažiraju domaćistručnjaci. Nije preporučljivo, s obzirom na delikatnost teme, dase pojedine problematične teze ili paušalne ocjene iz historije, pani faktografski propusti navedeni u ovom zborniku, redaktorski,redakcijski ili urednički ne poprate. U njemu ima više navoda kojizaslužuju šire komentare, naročito neki predočeni u radu ReneaLemarchanda Poređenje polja smrti: Ruanda, Kambodža i Bosna(161-196). Na 175. strani iskazana je ocjena da su historijski“potvrđeni procesi istrebljenja koje su počinili nesrbi. Tako jenastao proces uništenja koji je dobio podstrek od probuđenosti imanipulacije kolektivnog straha i mržnje: srpska mržnja premahrvatskim i muslimanskim manjinama – prvi jasno identificiranisa zločinima koje su počinili ustaše za vrijeme Drugog svjetskograta, a drugi sa turskom represijom – te strah da ih njihovi vjekovnineprijatelji, Hrvati i muslimani, istjeruju sa tradicionalne domovinedoprinio je ovome”. Teza da je Vasa Čubrilović vodeći teoretičar“velike Srbije”, kako se navodi na 176. strani, zaslužuje tumačenje,kao i to da li je njegov rad iz 1937. elaborat ili memorandum. Na189. strani piše da neće “Srbi Bosne zaboraviti da su muslimaniili Hrvati masakrirali mnoge njihove sunarodnike”. Na 179. stranipiše da su “muslimani u Bosni kolektivno nosili sramotu zbog svojihbioloških historijski veza sa Turcima”. Dok su Srbi i Hrvati pred-

220 PREGLED

Page 220: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

stavljeni kao nacije, Bošnjaci su u ovoj knjizi i dalje “muslimani”s malim početnim “m” (166-169).

Kada strani autori prevode tekstove s bosanskog, hrvatskogili srpskog jezika, pa se potom ti isti tekstovi kasnije s engleskogprevode na bosanski, hrvatski ili srpski jezik, javljaju se nerijetkokonfuzije i neadekvatne interpretacije. Lemarchand tako citira(180-181) bivšeg profesora sa Sarajevskog univerziteta, ne na-vodeći njegovo ime, iako se radi o Biljani Plavšić, koja, po njemu,kaže: “Silovanje je ratna strategija muslimana i nekih Hrvata protivSrba. Islam ovo smatra normalnim, s obzirom da ova religija tolerišepoligamiju. Historijski, tokom pet vjekova turske okupacije biloje sasvim normalno da muslimanske ugledne ličnosti uživaju pravoprve noći sa kršćanskim ženama.” U originalnoj izjavi Biljane Plav-šić, koju je 13. septembra 1993. prenijelo beogradsko “Vreme”,pak, stoji: “Silovanje je, nažalost, strategija ratovanja Muslimanai dela Hrvata prema Srbima. Za islam je to normalno jer tolerišepoligamiju. Istorijski, kroz 500 godina turske okupacije, sasvimje normalno bilo pravo bega ili age na prvu bračnu noć sa ženomiz populacije raje.” Na 166. strani Lemarchand piše: “Da neko iprihvati procjenu Noela Malcolma o 150.000 ljudi (većinom musli-mana) masakriranih od srbijanskih trupa u periodu od preko tri ipo godine, razmjer gubitka ljudskih života blijed je u poređenju samasovnim krvoprolićima u Ruandi i Kambodži.” U Malcolmovojknjizi o Bosni, na koju se Lemarchand poziva, na 331. strani piše:“Ipak, možda je najbolji komentar taktike Miloševića i Karadžića,i onoga što su oni postigli u Bosni i Hercegovini – više od 150.000mrtvih, više od 2 milijuna ljudi protjeranih sa svojih ognjišta, po-paljena i razorena sela i gradovi.” Na 182. strani stoji da je RobertKaplan autor knjige Bijela ovca i sivi soko. Autorica ove knjige,koja je kod nas poznata pod imenom Bijelo janje i sivi soko, jest većspominjana R. West, mada su i Kaplanova djela (Duhovi Balkana)imala politički veoma utjecajnu i moćnu čitalačku publiku. Na 185.strani piše da je Vojislav Šešelj vođa ekstremističke Srpske radikalnestranke stacionirane u Bosni, pa u zagradi stoji (SRS).

U tekstu T. Jorgensena Turska, SAD i genocid protiv Armenana 220. strani iznijet je stav da su Mladoturci početkom XX stoljećaželjeli stvoriti novu Tursku u kojoj bi “bilo prostora samo za Turke”,

221PREGLED

Page 221: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

što nije nalaženo ni kod mnogih ostrašćenih, antiosmanskih bal-kanskih historičara. To još uvijek nije “Turska”, već je to “Osmanskocarstvo”. Turska započinje život s pojavom Ataturka nakon Prvogsvjetskog rata. Ocjene U. Østegårda da su postjugoslavenski ratovibili “građanski ratovi u bivšoj Jugoslaviji“ (202), kao i o ocjeneM. Menneckea i E. Markusena da su “zločine u BiH počinile sve trivažnije strane“ (str. 334), da su (str. 335) u “opsjednutom graduSarajevu muslimanske snage bile angažirane na snajperskoj paljbiprotiv civila” i slične zaslužuju svakako širi osvrt i komentar. Istiautori (335) pišu da je Sefer Halilović 1992. bio imenovan na“najvišu poziciju vojnog komandanta muslimanske armije uBosni i Hercegovini”, te da je Enver Hažihasanović “bio na čeluglavne komande od 1993. godine pa nadalje”. Imajući u vidu osjet-ljivost tema vezanih za istraživanje genocida, ovakve i slične navode,razne nepreciznosti, neophodno je popratiti određenim uredničkimi redakcijskim objašnjenjima i napomenama. Ako to izostane, ondabi trebalo uraditi odgovarajući predgovor ili pogovor iz ugla kompe-tentnih autora. Upadljivo je da se u ovakvim i sličnim knjigama malonavode rezultati istraživanja bosanskohercegovačkih naučnika,što ukazuje i na njihov tretman u međunarodnim naučnim okvirima,ali i na akutnu potrebu prevođenja i objavljivanja radova na eng-leskom jeziku.

Isti se događaji u historiji mogu prikazivati na sasvim različitenačine, sa značajno drukčijim efektima. Treba se suočiti i sa istinomi kazivanjima žrtve bez obzira na onu Lisandrovu mudroliju dau raspravi oko međa najispravnije prosuđuje onaj u čijim je rukamamač. Etnonacionalizam nije nepoznat nijednom političkom sistemumada “istina prijeti vlasti, a vlast prijeti istini”. Filozofije totalitarnihrežima smatraju da kriterij “Istine” nije njeno univerzalno važenje,već njeno slaganje s duhom rase, nacije ili klase, njena korist za rasu,naciju ili društvo. Moralni deficit snižava društvene vrijednosti imjerila. Historija je puna primjera gdje su istina i dobro bili po-gaženi. Davno je ukazano na to da je tvrdnja kako istina uvijeknadvladava zločin jedna od lijepih neistina koje ljudi ponavljaju dosmrti, bez obzira na to što je iskustvo pobija. Civilizirano društvodoista mora uvažavati dostojanstvo onih koji su bili žrtve. Ako sene suoči s onim što se s njima zbilo, na izvjestan način se kazuje da

222 PREGLED

Page 222: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

su ti ljudi nebitni, da je važna jedino budućnost. Time se produžavanjihovo daljnje žrtvovanje i čak učestvuje u njemu.

Iracionalnost se ne smije skrivati, potcjenjivati, niti zanemarivati.Wolfgang Thierse, predsjednik Bundestaga, rekao je 27. januara2007. kako “posramljujuća sjećanja” na holokaust moraju bitinjegovana, jer ona su svakako sastavni dio “političkog i moralnogidentiteta Njemačke”. Mnogima je potrebna snaga da pogledaju“istini u oči, bez uljepšavanja i jednostranosti”, i da “sami sebimoraju kazati istinu”. Nužno je podsticanje integriranja svijetlihali i tamnih strana u nacionalni identitet. Trauma je, po mišljenjuT. Kuljića, “najbolje sećanje”, a trauma u Njemačkoj je holokaust,u Hrvatskoj Jasenovac, a u Srbiji Srebrenica (“Nož, žica, Srebrenica”;“Mladić Ratko seče kratko”). Sve što se zbilo treba dozvati u svijest,da postane sastavni dio historijskog pamćenja. I kad sudovi pravnozavrše svoj dio posla, historičari ne prekidaju svoj rad, nastavljajuotkrivati prošlost i prosuđivati događaje, shodno vlastitim moralnimvrijednostima, u namjeri da poduče buduće generacije, imajući naumu misao Georgea Santayane da je društvo osuđeno ponavljatigreške “ukoliko nije naučilo lekcije iz svoje historije”.

223PREGLED

Page 223: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 224: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 82.09

Marina Katnić-Bakaršić

OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE: KA POETICI ORIJENTALNO-ISLAMSKE UMJETNOSTI1

FROM ORIENTALISM TO ORIENTOLOGY:TOWARDS THE POETICS OF ORIENTAL

– ISLAMIC ART

Sažetak

Tekst je prikaz knjige Esada Durakovića „Orijentologija.Univerzum sakralnog teksta“.

Summary

The text is a review of Esad Durakovic’s book entitled“Orientology, Universe of the Sacral Text“.

Knjiga Orijentologija. Univerzum sakralnog teksta (Sarajevo,Tugra, 2007) iz pera uglednog arabiste Esada Durakovića predstavljapo mnogo čemu sintezu njegovog dugogodišnjeg bavljenja poetikomstare arapske književnosti, ali i iskorak prema orijentalno-islamskimumjetnostima općenito. Mada je široj javnosti ovaj autor najvišepoznat kao sjajan prevodilac (spomenimo samo da je to vjerovatnojedini prevodilac koji je preveo Kur’an, 1001 noć i Muallaque, iliZlatne ode), te kao dobitnik ugledne UNESCO-ove nagrade Sharjah,njegovi književnohistorijski i stilistički radovi i knjige odavno

225PREGLED

1 Prikaz knjige prof. dr. Esada Durakovića Orijentologija. Univerzum sak-ralnog teksta, Sarajevo, Tugra, 2007.

Page 225: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

su izuzetno cijenjeni u znanstvenim krugovima. Knjiga Orijento-logija pokazuje koliko je rad na prevođenju ključnih djela starearapske književnosti bio nužan preduvjet za nastanak ovakve poeto-loške knjige. Naime, autor istražuje principe stvaralaštva „u impre-sivnom sistemu koji u povijesnoj vertikali seže od prijeislamskepoezije do renesanse u 18. vijeku, a u ‘prostornoj dimenziji’ od istete poezije u drevnoj Arabiji do bošnjačkih stvaralaca na orijentalnimjezicima u 15., 16. ili 17. vijeku“. Na taj način prvi put kod nas, alii na širem planu, u jednoj studiji pokušavaju se prepoznati, opisatii protumačiti osnove orijentalno-islamske poetike, što je već samopo sebi poduhvat vrijedan pažnje.

Knjiga se sastoji od Uvoda, šest poglavlja (Poetika arabeske,Deduktivna poetika Kur’ana, Pohod kur’anskoga Teksta u tradiciju,Figura poređenja u staroj arapskoj poeziji: svijet na distanci,Kur’anska metafora: svijet iznutra, Stasanja postkur’anske poetikei književne tradicije), te Literature, Indeksa imena i Indeksa pojmova.Već iz ovoga nabrajanja vidi se koliki je opseg istraživanih pitanja,te s kakvim je ambicijama autor pristupio pisanju djela.

Može se reći da knjiga Orijentologija govori o pitanjima stvara-laštva orijentalno-islamskoga kulturnog kruga na sasvim nov način.Riječ je o kreativno osmišljenom djelu koje ruši mnoge predrasudei stereotipe, a nudi sasvim nova rješenja što osvjetljavaju niz pitanjavezanih za orijentalno-islamsku poetiku. Pritom se u fokusu kaoishodište čitave poetike nalazi kur’anski Tekst, što autor uvjerljivoobrazlaže na način koji će čitatelje iz različitih kulturnih krugovapotaknuti na promišljanje niza pitanja.

Zastupajući tezu da je ključni tekst za razumijevanje orijentalno-islamske književnosti Kur’an, Esad Duraković govori o kur’anskomTekstu kao prapočelu i centru koji utječe na sve druge književneoblike, na njihov razvoj, formu i realizaciju. U tom smislu on smatrada se može govoriti o svojevrsnom „Univerzumu sakralnoga Teksta“kao ključnom modelu iz kojega svekolika književnost i umjetnostizvire i u njega se ulijeva, njime determinirana. Otuda autor izvlačidalekosežan zaključak da se konstituiranje i tumačenje poetikestare arapske književnosti predstavlja i kao svojevrsna egzegezakur’anskoga Teksta. Za mene kao stilističarku dva su posebno važnapoglavlja koja s književnoteorijskog aspekta pokazuju bitnu razliku

226 PREGLED

Page 226: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

između stare arapske poezije iz pretkur’anskoga doba i nastankapostkur’anske poetike: riječ je o poglavlju IV – Figura poređenjau staroj arapskoj poeziji: Svijet na distanci, i V – Kur’anskametafora: Svijet iznutra. Samo autorovo tumačenje poređenjadovoljno bi bilo da ovoj knjizi osigura poseban status – dovoljno jespomenuti bar iluminativna poglavlja o parcelaciji tekstnog prostorai gradaciji tekstnog vremena, gdje se relevantnim pokazao i semi-otički pristup, i to posebno onaj što ga nalazimo u radovima J. M.Lotmana i ostalih predstavnika Tartusko-moskovske semiotičkeškole. Autor dolazi do dalekosežnih zaključaka o prirodi poređenjai metafore, te njihovoj ulozi u različitim etapama arapske knji-ževnosti: dok poređenje odgovara figurama opisa i putopisa, metaforasugerira vertikalno uređenje svijeta.

Esad Duraković u tim poglavljima argumentirano pokazujeda starom arapskom poezijom dominira figura poređenja kao figurarealističnoga opisa, kao figura fakta, dok Kur’an donosi metaforičkiobrat, kojim se težište prenosi u onostranost. Arabljani, smatraautor, zahvaljujući upravo tom silovitom obratu, mijenjaju svojodnos prema svijetu, te parceliranu, fragmentarnu sliku činjenica,predstavljenu poređenjem, zamjenjuju cjelovitom slikom okrenutomonostranosti, „nošeni snagom koju su crpili iz novootkrivenogmetaforskog svijeta“. Danas, kada se kognitivna lingvistika raskrililakao najaktuelnija disciplina zahvaljujući tome što pokušava pokazatikako spoznajemo svijet upravo na osnovu metafora „pomoću kojihživimo“, onda se može shvatiti u kolikoj je mjeri ovako postavljenadistinkcija između dviju poetika relevantna i sjajno uočena. Važnoje reći da je takvo Durakovićevo tumačenje, koliko mi je poznato,potpuno novo u svjetskim razmjerama, a suvišno je i govoriti o tomekoliko je iluminativno.

Cijeli je niz važnih pitanja kojima se ova knjiga bavi, i kojana originalan način rješava – tu mislim prije svega na pitanjepoetike arabeske kao važno pitanje za razumijevanje orijentalno-islamske poetike, te na odnos kružnoga poimanja vremena premalinearnome na Zapadu (ovdje bi bilo zanimljivo komparirati nekaantropološko-lingvistička istraživanja o poimanju vremena udrugim kulturnim krugovima, npr. američkih Indijanaca, posebnokod Hopi Indijanaca, gdje također prema B. L. Whorfu nema

227PREGLED

Page 227: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

linearnoga poimanja vremena, ali ni kružnoga kao u orijentalno-islamskoj poetici). Izuzetno važnim smatram i autorov pokušajnove periodizacije arapske književnosti, koji mi se čini više negouvjerljiv: naime, sada se periodizaciji ne pristupa s čisto hronološkogaspekta, već na osnovu imanentno književnih kriterija. Pritom jeklasifikacija izuzetno promišljena, koherentna i jasna. Govorećio postkur’anskoj poetici, E. Duraković će ukazati na univerzalizamfilološkog modela, te na poseban odnos prema autorskoj originalnostii književnoj krađi u toj tradiciji.

Konačno, knjiga sadrži i pomno promišljen, mada na prvipogled donekle neočekivan naslov. Naime, naslov Orijentologijaintrigantan je i sam po sebi – on je u direktnom intertekstualnomdijalogu sa Saidovim terminom orijentalizam, te predstavlja afir-mativnu protutežu njegovom negativnom određenju. Dakle, Du-raković i ovdje pokazuje svoje kreativne potencijale, svoj intelek-tualni duh koji uvijek pokušava ići naprijed. Budući da je E. Saidizvanredno definirao negativne konotativne (zapravo i denotativne!)odrednice orijentalizma i njegove pogubne posljedice po zapadnorazumijevanje Orijenta, Duraković očigledno želi uspostaviti modelimanentan orijentalno-islamskoj književnosti i umjetnosti u cjelini,model kao opoziciju orijentalizmu, i zato s pravom hrabro uvodinovi termin – orijentologija. Nema sumnje da će i taj naslov imatibrojne odjeke kod nas i u inozemstvu, jer će se mnogi poželjetiupoznati s ovim svojevrsnim „kopernikanskim obratom“. Orijento-logija stoga nije zamišljena kao neka vrsta orijentocentrizma, većkao svojevrsni putokaz koji omogućava udaljavanje od orijentalizmai njegovo prevazilaženje. Dva velika civilizacijska kruga, zapadnii orijentalno-islamski, mogu se analizirati i interpretirati isključivonjima imanentnim pristupima, budući da sve ostalo znači nasilnostavljanje Drugoga u unaprijed zadate kalupe vlastite Kulture iUmjetnosti.

Postoje knjige čiji se značaj može u potpunosti sagledati tekpostupno jer su po mnogo čemu pionirske po pristupu: Orijento-logija Esada Durakovića jedna je od takvih knjiga. Autor je za njuveć dobio godišnju nagradu Udruženja izdavača i knjižara Bosnei Hercegovine za najbolje naučno djelo u 2007. godini. Osim toga,ugledna katarska, po značaju najuglednija arapska TV stanica al-

228 PREGLED

Page 228: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Jazeera, prikazala je u svom programu Orijentologiju, što je većpo sebi podatak vrijedan pažnje. Duraković se ne ustručava daiznese smjele postavke, nove hipoteze, da otvori niz pitanja kojaće izazvati različite reakcije, pa i diskusije. Orijentologija je krunadugogodišnjeg autorovog znanstvenog rada, knjiga koja svjedočio originalnosti i vrijednosti njegovog pristupa, te o smjelomiskoraku ka povezivanju pojava što čine okosnicu orijentalno-islamskih umjetnosti. Jednostavno, riječ je o knjizi koja će bezsumnje postati kamen međaš u proučavanju poetike orijentalno-islamske umjetnosti.

229PREGLED

Page 229: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 230: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 930.85 "14/18" (049.3)

Kerima Filan

OD ISTANBULA DO DUBROVNIKA I NATRAG1

FROM ISTANBUL TO DUBROVNIK AND BACK

Sažetak

Knjiga Dubrovačka Republika u spisima osmanskih sultanaautorice dr. Vesne Miović podastire u diplomatičkoj obradi doku-mente iz Dubrovačkog arhiva koje su osmanski sultani uputiliRepublici u vremenu od sredine 15. do početka 19. stoljeća. Naosnovu sadržaja tih sultanskih spisa i istraživanja okolnosti ukojima su izdati autorica je sačinila pregled osmansko-dubrovačkihodnosa. U tom je pregledu pokazala kako su Dubrovčani i Osmanlije,računajući s koristima koje su imali jedni od drugih, tokom tri ipo stoljeća održavali vrlo aktivne a (uglavnom) nepromijenjeneodnose. Ta studija, utemeljena na historijskim vrelima i uokvirenaliteraturom, dragocjen je doprinos historiji, kulturnoj historiji iosmanistici, te je u tom smislu vrijedno štivo i za bosanskoherce-govačku nauku. Tim se povodom u prikazu skreće pažnja i nauspjelu studiju Dubrovačka diplomacija u Istambulu, u kojoj istaautorica govori o međudržavnim osmansko-dubrovačkim odnosimaiz drugoga ugla.

Ključne riječi: Dubrovačka republika, osmanska država,međudržavni odnosi

231PREGLED

1 Prikaz knjige Vesna Miović, Dubrovačka Republika u spisima osmanskihsultana, Dubrovnik, Državni arhiv Dubrovnik, 2005, str. 444

Page 231: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Summary

The book entitled The Republic of Dubrovnik in Documentsof the Ottoman Sultans by Dr. Vesna Miović presents diplomaticdocuments kept in the Dubrovnik Archives that the Ottoman sultanssent to the Republic of Dubrovnik, in the period from mid-15th

century to the early 19th century. The author made an overviewof the Dubrovnik-Ottoman relations; on the basis of the contentsof those documents and circumstances in which they were issued.She showed that citizens of Dubrovnik and the Ottomans kept active,(mostly) unchanged relations. The study, based on historical sourcesand framed in literature, is a precious contribution to history,cultural history and the Ottoman studies and is, in that sense, avaluable piece of reading for the science of Bosnia and Herzegovina.Because of that, this article also draws attention to a successfulstudy The Dubrovnik Diplomacy in Istanbul, in which the sameauthor presents the Ottoman – Dubrovnik interstate relations,from a different point of view.

Key words: Republic of Dubrovnik, Ottoman Empire, interstaterelations

Podsjetimo li se da je Dubrovačka republika tokom tri i postoljeća graničila s osmanskom državom, i to od 1482. godine cijelomsvojom kopnenom granicom, bit će jasno koliko je mnogo službenihspisa, koje su izdavali različiti nivoi vlasti, moralo kolati izmeđudvije susjedne države. Iako je veliki dio tih dokumenata tokomvremena nestao netragom, broj od 15.000 osmanskih dokumenataupućenih Republici, koliko ih se danas nalazi u Dubrovačkom arhivu,dovoljno kazuje koliko su bile žive osmansko-dubrovačke veze.Među tih 15.000 spisa ima 2.200 onih koje su izdali osmanski sultaniu vremenu od 1458. do 1804. godine.

Ove podatke o broju osmanskih dokumenata u Dubrovačkomarhivu prenosim iz knjige Dubrovačka Republika u spisima osman-skih sultana, u kojoj je Vesna Miović, viša znanstvena suradnicau Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, javnosti

232 PREGLED

Page 232: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

podastrla sultanske spise iz Dubrovačkog arhiva. Na koji je načinautorica to uradila u najkraćem kazuje sretno izabran naslov knjige.Sultanski dokumenti u ovoj su knjizi predstavljeni i u diplomatičkomopisu i kroz rekonstrukciju historije Dubrovnika sačinjenu premasadržaju tih dokumenata.

Stručnjaci veliku korist od ove knjige imaju u tome što jeautorica doista dala potpun diplomatički opis svakoga pojedinogsultanskog dokumenta koji se danas nalazi u Dubrovačkom arhivu.Riječima ‘potpun opis‘ želim istaknuti to da čitalac/korisnik uzsvaki dokument ima i njegov sadržaj na hrvatskom jeziku (od dvado desetak redaka teksta) sa svim podacima koji mu posve jasnokazuju ko je kome, kada, gdje i zašto izdao taj spis. Osim toga,uz svaki dokument koji je spomenut u objavljenoj literaturi ili udrugim vrelima Državnog arhiva u Dubrovniku autorica je navelai te podatke. Uvjerena sam da će se čitaoci složiti kako ovaj paragrafne mogu završiti drukčije nego izrazima pohvale i zahvale VesniMiović za stručno i pedantno obavljen posao; ona je, očito, udušu upoznala svaki dokument koji je u ovoj knjizi predstavila.To je tek jedan dio onoga što je autorica u ovoj knjizi ponudila.

Opis sultanskih dokumenata obuhvaća gotovo tri četvrtineDubrovačke Republike u spisima osmanskih sultana (137-409) i,samim tim, predstavlja njen najvažniji dio. Obimom manji dio knjige,sačinjen kao „Pregled osmansko-dubrovačkih odnosa prema sul-tanskim spisima“ (11-135), po svojoj vrijednosti stoji rame uz rameopisu dokumenata. Radeći na inventariziranju i temeljitom sređivanjufonda osmanskih spisa u Dubrovačkom arhivu, a kao orijentalist-osmanist kojemu na tom zahtjevnom putu nije stajala jezičnaprepreka, Vesna Miović je vrlo dobro znala šta treba činiti s obra-đenim dokumentima: istražila je njihov sadržaj i okolnosti u kojimasu izdavani te sačinila pregled međudržavnih dubrovačko-osmanskihodnosa, za što su, svakako, „ključni izvor sultanski dokumenti“ (133).

„Pregled“ je ponuđen iz dva ugla, osmanlijskog i dubrovačkog,i to kroz zanimljive podnaslove „Korist Osmanlija“ i „KoristDubrovčana“. Tako ova studija, na nešto više od stotinu stranica,nudi sveobuhvatan pogled na osmanlijsko-dubrovačke odnoserekonstruirane prema sultanskim dokumentima u Dubrovačkomarhivu (ahdnamama, tj. kapitulacijama, fermanima, beratima,

233PREGLED

Page 233: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

hatt-i humajunima) i uokvirene odgovarajućom literaturom. Koristikoje su dvije strane imale jedna od druge objašnjavaju kako su i zaštoDubrovčani i Osmanlije tokom tri i po stoljeća održavali gotovouvijek jednake političke odnose. I kad bi se dogodilo da se jednastrana pokušala nametnuti drugoj diplomacija je hitro reagirala iodnose vraćala u uobičajenu kolotečinu.

Višestoljetna osmanlijska korist od Dubrovnika bio je harač.Dubrovčani su od 1458. osmanskoj državi plaćali harač, u početkusumu za koju se može reći da je bila mala u poređenju s onom kojusu kasnije slali sultanu Mehmedu Fatihu nakon njegovoga zauzi-manja Bosne (1463) i približavanja osmanske granice Dubrovniku.Visina harača koju je, u nešto povoljnijem iznosu za Dubrovčane,utvrdio sultan Bajezid II (1481-1512) ostat će nepromijenjena dokraja 17. stoljeća. Kako su se mijenjale opće prilike u 18. stoljeću,tako se mijenjao i način plaćanja harača, no tu su korist od Dub-rovčana Osmanlije imali sve do početka 19. stoljeća. S druge strane,u vrijeme kad bi kakva situacija zategnula odnose između Re-publike i Carstva, Dubrovčani bi potegnuli važan argument kakosu najstariji osmanski haračari i golemog bi susjeda podsjetili nakorist koju uživa od njih.

Jedna druga korist Osmanlija od Dubrovnika bile su vijestiiz kršćanskog svijeta koje su za njih prikupljali Dubrovčani: uvrijeme Sultana Bajezida II o njegovome odbjeglom bratu Džemu,sredinom 16. stoljeća o zbivanjima nakon rata Sv. lige protivOsmanlija, krajem istoga stoljeća, u vrijeme Kiparskog rata, oprotuosmanskom savezu među evropskim državama. To su samoone situacije koje su potvrđene sultanskim dokumentima sačuvanimu Dubrovačkom arhivu. Usto, Osmanlije su sa zanimanjem iščekivalivijesti koje su im, zajedno s haračem, u Istanbul donosili poklisariharača. Ali, „čim bi isporučili novosti na Porti, poklisari haračastali bi prikupljati vijesti o Osmanlijama za kršćanske zemlje, rimskukuriju, Španjolsku, Austriju...“ (50). Tako je, opet, s druge strane,po povratku poklisara Dubrovnik postajao „najbolje mjesto nasvijetu za obavijesti o sultanu“ (50).

Upoznajući čitaoce s ovom knjigom, ne mislim se zadržati nasvakoj koristi koju je jedna i druga strana imala. Za uvid u zanimljivsadržaj ove studije bit će dovoljno samo ih spomenuti. Dubrovnik

234 PREGLED

Page 234: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

je Osmanlijama bio važno uporište za prijevoz prekomorskihputnika. U tu su svrhu dubrovačku luku često koristili bosanskibeglerbezi kad su upućivali ljude preko mora, kao i bosanski trgovciza putovanja u Misir (Egipat). Dubrovčani su znali Osmanlijamaposuđivati brodove za prijevoz robe. Takva je usluga bila izrazpokornosti susjedu, ali u isto vrijeme i dobra karta s kojom jemogla igrati diplomacija. Konzuli, plemići i drugi diplomati imalisu pune ruke posla kad se na dubrovačkom tlu odvijala razmjenaratnih zarobljenika, osmanskih i evropskih. Taj je oblik saradnje zaOsmanlije bio sama korist, a za Dubrovčane i poprilična opasnostbudući da je razmjena, u kompliciranim situacijama, znala potrajatii pune dvije godine (52).

Među koristima koje su Dubrovčani imali od Osmanlija autoricaDubrovačke Republike u spisima osmanskih sultana najprije govorio zaštiti suverenosti i cjelovitosti tla dubrovačke države. Ta je koristposebno dolazila do izražaja u vrijeme kakvoga dubrovačko-mle-tačkog nesporazuma. Više puta su Osmanlije potjerali Mlečane kadbi se ovi, pod kakvom izlikom, zadržali na dubrovačkom tlu duženego što je bilo prihvatljivo. Istina, kad je sredinom 18. stoljećanastupilo razdoblje prijateljstva među Mlecima i Osmanlijama,Dubrovčani su malo duže morali čekati na takvu osmansku inter-venciju u razrješavanju jednoga slučaja. Ipak, Saraj i tada nijeiznevjerio svoga najstarijeg haračara; naložio je bosanskom begler-begu da riješi spor među državama s Jadrana, što je beglerbeguradio u korist Dubrovčana na pregovorima održanim u Travniku.Republika je korist vidjela i u tome što su dubrovački trgovci naosmanskom tlu bili oslobođeni carina i drugih nameta na trgovačkurobu, te što je dugo vremena imala monopol na prodaju svoje soliosmanskim podanicima. Prodaja soli obavljala se u osmanskojGabeli, koja se, zahvaljujući upravo toj aktivnosti, razvila utrgovačko središte pod dubrovačkom kontrolom. Nadalje, Dub-rovčani su uživali pravo, zaštićeno fermanom osmanskog sultana,da love koralje u sredozemnim vodama. Jedna od najvažnijih stvarikoju su poklisari harača obavljali u Istanbulu bilo je iznuđivanjedozvole za kupovinu osmanske pšenice budući je „dubrovačkazemlja kamenita“ (103), a Dubrovnik je, ustvari, oskudijevao žitomkoliko i cijelo Sredozemlje. Do kraja 16. stoljeća Dubrovčani su

235PREGLED

Page 235: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

uvozili toliko osmanske hrane da su „višak preprodavali drugimzemljama“ (133). Jedno drugo pravo koje je Republika imala biloje skrbništvo za bosanskohercegovačke katolike, dok su pravadrugih katolika na Porti štitili Mlečani, Austrijanci, Francuzi.Najzad, Republika je, zahvaljujući svojim odnosima s Osmanlijama,bila u prilici tražiti obeštećenje svojih podanika kad bi stradali odpljački i razbojništava osmanskih kradljivaca. Dodajmo i to da jeovaj „Pregled…“ potkrijepljen uspjelim prijevodima odgovarajućihsultanskih spisa na hrvatski jezik.

Tako o dubrovačko-osmanskim odnosima govore dokumenti.U stvarnosti se, zacijelo, nije uvijek sve odvijalo onako kako jestajalo na papiru. Sve u svemu, o tim se odnosima može reći kakoje „suštinu diplomacije osmanske centralne vlasti u odnosima sDubrovčanima predstavljalo ‘traženje mjere‘. U diplomatskimbojevima s Dubrovčanima Osmanlije su katkad ostavljali dojamnaivnosti. To se zbivalo kad god su ‘tražili mjeru‘ i strepili odprelaska granice dubrovačke izdržljivosti“ (250).

Ovaj citat, kojim namjeravam završiti upoznavanje čitalacas „Pregledom osmansko-dubrovačkih odnosa prema sultanskimspisima“, preuzela sam iz jedne druge knjige Vesne Miović. Riječ jeo veoma zanimljivom štivu pod naslovom Dubrovačka diplomacijau Istambulu (Zagreb-Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti iumjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2003).Koristim ovaj prikaz knjige o sultanskim spisima da čitaocimaskrenem pažnju kako je autorica Vesna Miović u Dubrovačkoj diplo-maciji ponudila još opširniju „priču“ o dubrovačko-osmanskimodnosima impozantno utemeljenu na izvorima i literaturi. Natristotinjak stranica autorica i znalački i nadahnuto priča temukoja stoji u naslovu knjige, tako da čitalac na momente pomislikako u rukama drži historijski roman. Samo ga pri kraju svakestranice podnožne napomene (njihov je broj blizu hiljadu) vrateu stvarnost – sve to što čita nekada je bila nečija stvarnost.

Priča o dubrovačkoj diplomaciji u Istanbulu počinje pred-stavljanjem poklisara harača, opisom njihovih priprema za put isamoga putovanja, koje se većinom odvijalo kopnom. „Prešavši(dubrovačku) granicu, poklisari su do Foče mogli koristiti dvaputa. Obično su putovali preko Starog Slanog i Bileće. Rjeđe su

236 PREGLED

Page 236: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

išli preko Ljubinja, Nevesinja, Mostara te Sarajeva i Travnika. DoSlanog su morali pješačiti šest do osam sati po terenu nepogodnomza jahanje. Nakon takvog napora zaustavili bi se i u Slanom proveliprvu noć na osmanskom području“ (39). Nije se lako odlučiti štaiz studije o dubrovačkoj diplomaciji u Istanbulu posebno izdvojitiza čitaoce jer je zaista vješto zaokružena u cjelinu. Istaknula sam,i ovdje i naprijed, dijelove u kojima se spominje Bosna i Herce-govina, i to s jednim ciljem: da bosanskohercegovačku nauku ikulturu podsjetim na knjige Vesne Miović kao veoma korisnuliteraturu za regionalnu historiju i kulturnu historiju.

U Dubrovačkoj diplomaciji autorica je opisala aktivnostipoklisara harača na Porti (prijem kod sultana, darove koje supoklisari donosili osmanskim dostojanstvenicima, pregovore kojesu vodili o razmjeni zarobljenika, o kupovini žita, o podršci slobodnojtrgovini i brizi za bosanskohercegovačke katolike, te o kontaktimakoje su ostvarivali sa stranim konzulima i diplomatima). Autoricaje potom rekla o haraču sve što se iz postojećih dokumenata možeutvrditi (kada, kako i koliko se plaćao), proanalizirala je prilike uvrijeme kada je Kara Mustafa, kajmakam velikog vezira, zatražioimovinu dubrovačke vlastele izginule u velikom potresu 1667. i timeDubrovnik doveo u situaciju da vodi svoju „najveću diplomatskubitku“, rekonstruirala je svakodnevni život poklisara harača uIstanbulu i opisala njihov povratak u Dubrovnik. Ova je knjigazanimljiva svakome ko je uzme u ruke. Za nju je autorici dodijeljenanagrada Slobodne Dalmacije za znanstveno djelo 2003. godine.

Istraživanjem osmansko-dubrovačkih veza na svim nivoima, odmeđudržavnog do pojedinačnog, Vesna Miović se bavi već višegodina. O toj je tematici objavila niz radova s obiljem novih naučnihsaznanja. Rezultati njenih istraživanja odlično su uklopljeni uovdje prikazanim dvjema knjigama, kao i u njenoj prvoj knjizi podnaslovom Na razmeđu (odnosi na dubrovačko-osmanskoj granici1667-1806), (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti, HAZU,1997). Završavajući ovaj prikaz o dragocjenom doprinosu kojije Vesna Miović osigurala historiji, kulturnoj historiji, osmanskojdiplomatici i uopće osmanistici, spomenut ću i njenu četvrtuknjigu u kojoj je objavila rezultate svojih istraživanja o Židovimau doba Dubrovačke republike. Knjiga je izišla na hrvatskom pod

237PREGLED

Page 237: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

naslovom Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546-1808),(Dubrovnik-Zagreb, Zavod za povijesne znanosti, HAZU, 2005)i na engleskom jeziku: The Jewish Ghetto in the Dubrovnik Republic(1546-1808), (Dubrovnik-Zagreb, Zavod za povijesne znanosti,HAZU, 2005).

238 PREGLED

Page 238: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 101 : 34 (049.3)

Stjepan Herceg Šimić

INTERPRETACIJA RELACIJA IZMEĐUFILOZOFIJE I PRAVA1

INTERPRETATION OF RELATIONS BETWEENPHILOSOPHY AND LAW

Sažetak

Tekst je prikaz knjige Muslije Muhovića „Filozofija prva“.

Summary

The text is a review of the book entitled „The Philosophy ofLaw“ by Muslija Muhović.

Nije nikakva providnost predodredila ili kontingentni stjecajokolnosti učinio da ugledni (i otud valjda publicitetski samozatajni,tihi) sarajevski profesor Muslija Muhović najnovije filozofskodjelo napiše upravo sada, u vremenu potpune rascvjetalosti svojeintelektualne zrelosti i u dobu koje svoju suvremenost, vremenitost,pristalost uz vrijeme, nuveau, usuproćuje njegovom naporu, bilokom obliku filozofiranja, a pogotovo filozofiranju o pravu, kadane samo svjetska i globalna nego i naša lokalna, domicilna politikai ekonomska moć, informatička mreža, vojna snaga, trgovina, konzu-merizam, simulakrum, jeftina oholost i brza slava odnose svojuPirovu pobjedu nad mišlju i čovještvom kao mjerom jurisprudencije,us-pravnosti. Posrijedi je onaj odjeljak naših života kad se neumitno

239PREGLED

1 Prikaz knjige prof. dr. Muslije Muhovića Filozofija prva, Sarajevo, 2008,str. 232.

Page 239: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

približava, u našu svijest dolazi i nečujno prispijeva ono peromslavnog Meše Selimovića neponovljivo opisano doba, u Dervišui smrti, kojem se svaki ljudski subjekt što drži do sebe, svoje us-pravnosti i onih oko sebe osvrće iza sebe i pokušava svesti računesvoga intelektualnoga bavljenja i antropološkog trajanja, razlogapostojanja ispod zvijezda. Pitajući se je li i koliko je tmine, neznanja,neprosvijećenosti, neuzdignutosti, neistine svatko pojedinačnooteo od svijeta tmine, zavirujući u njegovu istinitost i vlastiteegzistencije. Ovim stavkom Muhović otvara i najavljuje svoju Filo-zofiju prava, uzimajući za moto djela jednu mudrost Lea Straussa,prema kojoj je filozofiranje izranjanje iz tmine na svjetlost sunca,dakle ne na svjetlo dana, već na vidjelo sunca, vidno istine kaoznanja, pojmljenog kao opreke svijetu stavova, vraćajući nasStrauss i Muhović mudrim Grcima, antici kao izvoru naše refleksije,ružeći suvremenost i one koji preziru filozofiju, oholom lakoćomi nebrigom predajući je muzeju starina, u žute fioke i odaje proš-losti, “kulturi”, “civilizaciji”, onome što Platon naziva tminom,historicizmu, uvodno nas Muhović opominjući da filozofija pravanije za prosječni svijet, pučki realizam, zdravorazumsku svijest,dnevnu ugodu, karijeru i interes, već da zahtijeva misaoni naporcijelog Čovjeka, pravnika filozofa, da bi eventualno bio pravnipragmatik, pozitivist, funkcionar, prisabran dekonstruktivist ipsihoanalitik sposoban da iza samih Stvari, Realnosti, Slika iRiječi vidi dalje, pogleda dublje, prozire stvarnije, osmatra istinitije,sagledava realnije, promišlja znanstvenije, i rasvjetljava ih snagomargumentacije, dokaza i snagom refleksije, kroz navođenje filozofijena pravo i prava na filozofiju, uz sve njihove diferencije, razmimo-ilaženja i nepodnošenja.

Slijedeći gore narečeni ili nazrijeti trag, naš kritičarski, analitičkii prikazivački pogled unatrag na prijeđeni autorov spisateljski putrazotkriva da recenziju ispisujem nakon prošlogodišnje pojave,objelodanjenja Muhovićeva sjajnoga Uvoda u aksiologiju, djelakoje vraća dostojanstvo tu-bitku čovjekove osobnosti i sjećanjena prvjenac u onoj Jugoslaviji sličnog sadržaja nastalog iz peraArifa Tanovića pod naslovom Vrijednost i vrednovanje, kako bihnaglasio da naša sredina ima stanovitu tradiciju mišljenja o stvarimašto ulaze u širi krug aliti repertoar Muhovićevih filozofskih

240 PREGLED

Page 240: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

objekcija. I da je njegovoj Filozofiji prava prethodila cijela jedna(ona) aktovka Muhovićevih knjiga, između kojih ističem nekolikonaslova: Socijalna antropologija, u više izvedbi, Filozofija i egzi-stencija I i II, Uvod u etiku, Etika i kriminologija do Filozofije,Osnova marksizma, Marksizma i antropologije iz 1987., ne smećućis uma njegovu prvu doktorsku tezu o političkoj reprezentacijikoju je ustrajno pripremao u čuvenoj sarajevskoj Vijećnici, u saliIII, rezerviranoj za postdiplomce, istraživače i druge posvećeniketeksta (uz sugestiju da je objavi, zbog interesa naše mlade države zadjelima iz polja demokracije), nakon čega je uslijedila doktorskadisertacija Muhovićeva iz filozofskih nauka i etike kao strožijegnjenoga područja. Ova nam je kratka parenteza i podsjećanje krozjedan iznimno plodonosan rad i razuđenu intelektualnu biografijuMuslije Muhovića potrebna da bismo istaknuli da imamo predsobom jednu slojevitu i klasičarski obrazovanu figuru koja je prošlaput neophodan svome predmetu i dosegnula do točke kad sepojavljuju djela sa stanovitim zavještajućim uklonom i potencijalom.Smjeram naime na stavak koji glasi da je djelo Filozofija pravaMuslije Muhovića nastalo u zrelom dobu, poslije niza provjera iiskušavanja u vrlo zahtjevnim oblastima politologije i antropologije,etike i aksiologije, egzistencijalizma, kriminologije i marksizma,preko njih utirući put najnovijem djelu, na neki način ponavljajućislično iskustvo jednog Hegela koji svoju Filozofiju prava ispisujetakođer u zrelom dobu, njome zaokružujući zamašiti filozofski iintelektualni razvoj, bez obzira na ironične opaske nedoraslih mucinika o prilježnom sekretarstvu velikog filozofa Caru, Monarhui na štetu epistemičkog služenja intencijama svjetskog duha, injihovom zaboravu duboke ironije s tim istim Monarhom kaoprirodom bez svoga subjektiviteta koja stavlja samo točku na “i”– opisanom u Filozofiji prava, njenom trećem odjeljku, posvećenomDržavi kao zemaljskom božanstvu, Bogu što kroči Zemljom.

Sljedeće ime koje valja spomenuti u ovoj recenziji je djeloFilozofija prava nastalo ispod pera prof. Ljube Tadića, prijetridesetak godina, u izdanju zagrebačkoga “Naprijeda”, ako medobro služi čulo sjećanja, moja intimna mnemonika ili memoaristika,uz slavnog Nerkeza Smailagića i njegova politfilozofska djela,našeg možda najvećeg političkog filozofa (nakon Jurke Križanića

241PREGLED

Page 241: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

i njegove Politike), a potom i životno djelo Zdravka Grebe Marxi Kelsen. Kritička analiza Kelsenove kritike naučne osnovanostiMarxovog shvatanja društva, države i prava, Sarajevo, 1979, str.267 (u mojoj je biblioteci i navodim joj pun naslov), usredištujućinašu pažnju na još striktnije primicanje strukturi Muhovićeva djela,legitimirajući našu tekstualnu, literarnu, filozofsku pristalost zatemu ove vrste i blago izgrađujući vlastiti teorijski okvir potrebansvakoj recenziji. I kada sam već kod toga, valja reći da je MuhovićavaFilozofija prava jedna znalački složena, raspoređena, komponirana,uređena i organizirana struktura sastavljana iz četiri glavna pog-lavlja: I. Pojam, predmet i sadržajni elementi filozofije prava (7-27);II. Filozofija prirodnog prava u antici, skolastici i novovjekovlju(28-99); III. Nestanak prirodnog prava u filozofiji njemačkogklasičnog idealizma (100-165); IV. Suvremena filozofija prava injeni glavni pravci: obnova prirodnog prava u filozofiji o prirodistvari (166-225). Nastavljajući našu recenziju otraga, s kraja djela,slijedom tradicije postmodernog romana i teksta, moguće jeprimijetiti da prof. Muhović izlaganje filozofije prava završavavelikim estetikom N. Hartmannom, njegovom aksiologijom prava(222 i d.), tako potvrđujući važnost svog prethodnog obrazovanja usferama aksiologije i etike i naprijed rečenim djelima, dok otvaranječetvrtog poglavlja odvodi u Muhovićevu pretragu filozofije pozi-tivnog prava H. Kelsena i G. Radbrucha, u Kelsenovu čistu teorijuprava i veze objektivne znanosti i kritičkog pozitivizma, i naRadbruchov filozofsko-pravni relativizam, razvijen kroz koncepcijuargumentacije i logiku pravde i razuma, i konačno, na pregledfilozofije o “prirodi stvari” i obnovu prirodnog prava. Prije svršetkaposla s Hartmannom, Muhović analizira Rawlsovu teoriju pravdekao nepristranosti (ispravnosti) ili čestitosti, obznanom triju crtapravde (teorija, institucije i ciljevi). Treći dio studije opisujenestanak prirodnog prava u klasici njemačkog idealizma kojegaotpočinje Kantova znanost o pravu, državi i građanskom društvu,a onda slijedi Fichteov nauk o pravu i državi, Schellingova kritikaprirodnog prava i subjektivni pojam prava kao reda, metafizikadržave kao “objektivnog idealizma slobode”, diferencija etike ipravne nauke, forme i individualne volje, pravo kao objektivniporedak i “Sistem transcendentalnog idealizma”, te Hegelovafilozofija države i prava ili kritika liberalnog građanskog individu-

242 PREGLED

Page 242: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

alizma: pravo i sloboda, vlasništvo, porodica, građansko društvo,država kao supstancijalna volja, filozofija države i povijesti, saStahlovom kritikom Hegela iz ugla pozitivne filozofije države.Drugo poglavlje pruža pojam i kontinuitet prirodnog prava injegove promjene, razlikovanje prirode i zakona (sofisti) te njenonapuštanje kod Sokrata, Platona i Aristotela, i Ciceronov naukprirodnog prava, uz pravdu kao središte Sokratova, Platonova iAristotelova učenja. Slijedi Toma Akvinski ili prilagodba Aristotelakršćanstvu, teorija racionalnog prirodnog prava 17. i 18. stoljećai Rousseauovo revolucionarno prirodno pravo: pravo kao univerzalnamoć (Leibniz), Spinozin društveni ugovor i moć, Hobbesovoprirodno stanje, prirodno pravo i državno pravo, nepodnošljivostprirodnog stanja, bellum omnia contra omnes, podnošljivostgrađanskog stanja, Leviathan, predziđe moderne teorije pozitivnogprava, Lockeova prirodnopravna filozofija: prirodno pravo iprirodni zakon, društveni ugovor kao ishodište tranzita prirodnogstanja u građanski status, granice političke vlasti i privatno vlas-ništvo, Vicova ideja prirodnog prava naroda i Rousseauova teorijaprirodnog prava kao kritika moderne. Napokon, prvo poglavljeizlaže pojam, predmet i strukturu filozofije prava, kriterije njenogdefiniranja, kao i povijesnost i odnos filozofije i prava.

Razmatrajući što jedan filozof može naučiti od prava i, viceversa, što pravnik može naučiti od filozofije, Muhović se okrećevezi filozofa i prava, uvodeći u priču dvije škole: kritički poziti-vizam H. Kelsena, koji u Čistoj teoriji prava prigovara Schlicku iAyeru da etici osporavaju normativnost i vide je empirijskom zna-nošću. Kelsen odbija i Kantov kategorički imperativ kao rješenjeproblema pravde, učeći filozofa da problem prava traži bez pravde,jer je pravda prazna formula, odbacujući i Platonovu ideju apsolutnogdobra i pravde kao sreće. Drugoj školi pripada Perelman, koji uPravu, moralu i filozofiji prigovara Platonu, Descartesu i Spinozida praktične probleme nastoje rješavati kao epistemičke, prezirućipravne tehnike, ističući da filozof i sudija žele saslušati oprečnagledišta prije nego što se odluči, te im uloga nije da opisuje i tumačišto je stvarno, kao naučnik, već da zauzme stav prema stvarnom.Razlika između filozofije i pozitivnog prava je u tome što u pravupotreba da se utvrdi neki poredak traži da autoriteti imaju ovlasti zaodlučivanje, čega nema u filozofiji, jer u njoj nema autoriteta koji

243PREGLED

Page 243: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

nekim tezama može dati status presuđene stvari (25). Perelmanovateorija argumentacije, univerzalni auditorij i logika pravde i razumabitni su filozofiji prava i kritici filozofije pozitivnog prava i pravnojznanosti, dijalogu filozofa i pravnika. Držeći da Muhovićevo okre-tanje pogleda pravnika prema filozofiji odgovara mom upućivanjusve kulturalne, društvene, povijesne, humanističke znanosti, teorijskerefleksije prema tekstu, jeziku, književnosti, kulturi i semioticiu njenom širokom obuhvatu, valja skrenuti pažnju na to da i pred-govor Filozofiji prava počinje nestandardno, literarno i esejistički,ne samo u nakani da pričom o prirodi prizove u svijest priču oprirodi prava i ljudskog dostojanstva nego i da kroz zagovorljepote, umjetnosti, estetike i čistoće kao takvih pusti prirodnostida dođe do potpunijeg izražaja, što joj sprječava i sobom zastirenaš suvremeni antifilozofski svijet obuzet formama duhovnefragilnosti, intelektualne lakoće egzistencijske jeftinoće i lagode,kroničarskog hedonizma i narcizma, svojim medijskim, političkimi pravnim spektaklom, slavom, predstavom, simulakrumom iinscenacijama izlažući bespoštednoj kritici koncept, projektdekonstrukcije temelja ljudskog postojanja, čiji su pravo, pravdai sloboda nezaobilazan aspekt. Muhović kao da zaziva boga Pana:“Jutarnje šetnje šumskim stazama, diveći se ljepotama prirode, majkeživota i baze spoznaje raznovrsnih enigmi, čiji je mir uznemiravaocvrkut ptica – bile su izazov mnogim pitanjima iz sfere praktičkefilozofije. Rezultat je Filozofija prava, čija je problematika staragotovo koliko i sam čovjek” (3), premda se ova disciplina u svomstrogom značenju pojavljuje tek s Hegelovom Filozofijom prava(1821), nestankom prirodnog prava kog priprema Kant i dovršavaHegel razumijevanjem filozofije prava kao filozofije slobode, uzopće važenje načela reciprociteta u svakoj disciplini i područjusubjektivnosti.

Za Muhovića možemo reći da je moderni klasičar ili klasičnimodernist budući da polazište njegove filozofije prava pripadarazmatranjima antičke filozofije, književnosti i mitologije, Kantovei Hegelove filozofije prava, ali na njima ne ostajući i razvijajućisvoju filozofiju prava u smjeru već narečenog N. Hartmanna i J.Rawlsa, iako ovog obilno kritizira u odjeljku Kritičke refleksije spramRawlsove teorije pravde (219 i d.). Svjedoči to stav da Kantov

244 PREGLED

Page 244: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

misaoni obrat pruža utemeljenje filozofije slobode u sferi pravaumjesto filozofije prirode, darujući središnje mjesto subjektu kojije oslobođen zakona prirode, dok rani Hegel prihvata stoičare,da je sloboda spoznata nužnost, ali ih kasnije odbacuje, kao iKantov subjektivni idealizam. Muhović drži da su Kant i Hegelna raskrižju klasične i moderne filozofije prava i potiču idejuumnog uređenja društva i države koji se pojavom njemačke klasičnefilozofije rastaju od ontoteologije prirodnog prava gdje pretežepravda, posao obavljajući kritičkom filozofijom prava i prirodeu pravu. Proces otvaraju Hobbes i Rousseau, prvi kritikom klasikei prirode kao uzora, ali priroda ostaje mada se društvo počinjeravnati prema mjeri izvan prirode. Hegelova jurisprudencija odbijaprirodu kroz Hobbesovu tezu o okrutnosti prirodnog stanja, kažeMuhović, jer već Hume filozofiju prava ne izvodi iz činjenice, nitrebajuće iz datog. Ove se dedukcije možemo osloboditi ako je riječo ponašanju suglasnom s običajem, tradicijom, ali dokazivanjespada u nadleštvo onoga tko misli da je uobičajeno ponašanjenepravedno i ne onoga tko prihvata običaje. Za obaranje nekehipoteze valja imati dokaze, i to je bitni posao sudije, pravnika,a filozofi i pravnici se pitaju što jedni od drugih mogu naučiti:ipak ostaju razlike u načinu i kriteriju postavljanja samog pitanjai odgovora na nj, jer odgovor na pitanja filozofije prava su za njupitanja, što nije slučaj za pravnu znanost (3). Ukazujući na razlikuizmeđu Kantova pojma države kao vanjske i Fichteove državekao zaštitnika ličnosti i pravne sigurnosti, iako odbija pravo državeda se upliće u savjest, i Hegelova pojma države kao supstancijalnevolje konkretne slobode ili umne države, jer je država kolektivnimislilac, Muhović dodaje i razliku ovih filozofa i pozitivista kojise od Humea do Ayera odriču filozofske upotrebe praktičkog umai reduciraju se u sferi djelovanja na tehnički um, što ne znači daracionalističku tradiciju zapadne filozofije u individualnom postu-panju i kolektivnom djelovanju i želi graditi etiku, filozofiju pravai političku filozofiju, treba odbaciti, jer ni jedno filozofsko pitanjei pravo nije moguće objasniti bez filozofske tradicije (4). Alinema ni u pravnoj teoriji slaganja, što pokazuju razlike izmeđuW. Meihofera, koji potencira vezu prava i egzistencije kao osnoveontologije prava, i Radbruchovog pravnog pozitivizma i relativizma,

245PREGLED

Page 245: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

s jedne, i Kelsenove čiste teorije prava ili kritičkog pozitivizmai Perelmanove teorije argumentacije, s druge strane – onom tkopoznaje teoriju teksta, znanost o književnosti, filozofiju moderneklasike i post-modernosti, duhovna kretanja u poststrukturalizmu,lingvistici, semiotici, dekonstruktivizmu, ženskom tekstu i frag-mentarizmu neće biti teško snaći se u tekstu filozofije prava, njenimgledištima i polemikama. Muhovićeva Filozofija prava nastojiobjasniti što je filozofija prava, njenu strukturu i suvremeno stanje,s okretom na njene početke kao samokritičku proradu spoznajenjezinih vlastitih oholosti, bludnji i zastranjenja kako nam se ukazujesredišnja teza četvrtog poglavlja s akcentom na obnovi prirodnogprava u filozofiji o prirodi stvari (166 i 200) kao polemika ilikomunikacija ili dijalog između Amerike i Europe, anglosaksonstvai kontinentalne metafizike, između pragmatizma i filozofičnosti,pozitivizma i kriticizma, realizma i racionalizma, civilizma i kulture,liberalizma i demokracije. Posebno to izražava politička dimenzijafilozofije prava, jer jedni filozofiju prava vide preko filozofije države(Jhering itd.), drugi ističu vezu etike i teorije države (Perelman itd.),treći slijede Heideggerov odnos između filozofije prava i ontologije,četvrti teoriju prava istražuju u kontekstu političke filozofije (E.Weil itd.), dok se peti okreću odnosu filozofije prava i gnoseologije,ili aksiologije (N. Hartmann itd.). Muhović naglašava prirodnopravo i pozitivnost prava kao nosive pojmove Filozofije prava,ističući da ideja prirodnog prava kao prirodnog zakona dolazi odstoičara i neoplatoničara i prispijeva do moderne, kada prirodnopravo iščezava u Kantovoj epistemologiji, ukazujući da Leo Straussgriješi kad iznosi tezu da prirodno pravo dokrajčuje historicizam,Savigny, jer u 19. stoljeću počinje prevaga pravnog pozitivizmai svođenje Uma na tehničko-instrumentalni razum, da je stvarnoono što je empirijski dokazivo, svodeći stvarnost prava na pozitivnezakone, da pravo postavlja onaj koji ga može provesti (G. Radbruch),reagira pravni pozitivizam na filozofsku tradiciju prirodnog prava.Lijeva, kritička, klasičarski moderna, kulturalna, filozofska iandrogina crta Muhovićeve filozofije prava reagira tako što upriču uvodi Heideggera, Adorna, Gadamera i E. Blochovu analizuodnosa između prirodnog prava i pozitivnog prava u Prirodnompravu i ljudskom dostojanstvu i Oproštaju od utopije, pokazujući

246 PREGLED

Page 246: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ovisnost prava i morala o ideološkim i društvenim interesima, daizvršni aparat prava i pozitivno pravo služe vladajućoj klasi. Nepot-kupljiva, postojana i eironička, kritička, antropoetička, naivna,slobodarska i uzvišena, ali otud ne esencijalistička i ohola umnosti cerebralnost Muhovićeva konstatira da različita mišljenja nastalakroz povijest filozofije pružaju uvide budućim naraštajima i namadanašnjim da su pravda, istina i sloboda najuzvišenije vrijednosti,čiji smisao dolazi do izražaja u staroindijskoj misli koja drži da beztoga nije moguće ni jednu stvar pravilno riješiti i da je bjekstvood njih znak misaonog i djelatnog stranjanja i gubljenja smislaživota, završavajući s Aristotelom, da je bez pravde naš životnemoguć, a ukoliko je moguć ne vrijedi da ga čovjek živi.

Odvažujući se krhkom i fragilnom pokušaju iznošenja zak-ljučnog suda o Filozofiji prava prof. dr. Muslije Muhovića, slobodnismo ovaj iznimno vrijedni, slojeviti i obrazovani rukopis toplo isvesrdno preporučiti njegovom što skorijem objelodanjenju,štampanju, izlasku na svjetlost, da služi ne samo svojoj primarnosveučilišnoj, univerzitetskoj svrsi, nego i na ugled i ponos našojkulturnoj, filozofskoj i političkoj javnosti, koja MuhovićevomFilozofijom prava dobija u ruke jedno zgusnuto djelo i pružatemeljna filozofska razmišljanja o ovoj arheomodernoj disciplini,potičući svakog od nas na mišljenje o nama samima i kritičko pre-ispitivanje koliko smo postali duhovni malograđani i intelektualnimediokriteti, juristički cinici, politički skorojevići i civiliziranibarbari, bez osjećaja za ljudsko dostojanstvo, uspravnost i smisaoza pravdu u poimanju i praktici prava, skloni svladati što brže kratkikurs ne neke discipline, znanosti i struke, već radnog mjesta, tekućefunkcije, produkcije i profesije kao našega egzemplarnoga fahi-diotskog trajanja na način tržišnih prirepaka i antiduhovnih robova,antikulturnih priključaka, hiperprofesionaliziranih robota i bar-barogenija koji u drugoj fazi svog postojanja i hiperproduciranjapočinju fizički ubijati, uklanjati nas s lica ovoga svijeta i života– iz čiste dosade i zabave kao pokretačkog “razloga” i motiva.U nadi da mi prof. Muhović neće zamjeriti što sam u artikulacijujedne od svrha tiskanja njegova djela o pravu i pravdi, slobodi idostojanstvu uveo događaje iz našeg svakodnevlja, bez primisli danjima prizivam manir medijskog, političkog i pravnog spektakla,

247PREGLED

Page 247: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

zaključno ću reći da bez pravde, ili ne tek bez prava, pozitivnogjuristeraja, kako ga je pravdoljubivi Krleža volio pojmiti u nizusvojih djela, asocirajući na pravni kupleraj, nema izgleda nitkood nas, kao ljudski subjekt, ali ni zemlja Bosna i Hercegovina, našto je, za divno čudo, ukazivala samo teologija kad je npr. opisivalaDayton kao ludačku košulju koju nam je obukla međunarodnazajednica. Smisao mog zazivanja onog nemila sarajevskog događajau vezi s našim i svjetskim bivstvom prava, slobode i pravde, demo-kracije i ljudskog dostojanstva nadalje se prepoznaje u pokušaju,izraženom tijekom recenzije i prikazivanja Muhovićeve Filozofijeprava, da njen intelektualno teški, filozofski veoma zahtjevni tekst,blago dekonstruiram i približim lakšim, fragilnijim, androginetičkim,fragmentarnim formama što ih nadaje teorija teksta i ženskogpisma, androgina kritika, pravnost, antropologija, estetika i politika,sklona uozbiljenju filozofije prava kao njenom ostvarivanju, nepotiskujući u stranu nužnost studija klasike u pravu, politologiji,sociologiji i psihologiji svakodnevna života kako ga vidi UjevićevaSvakidašnja jadikovka kao jedna izrazito optimistička pjesmakoju vodi njen bohemski i eironski duh, bez kojeg nema filozofijekao životne i egzistencijalne umnosti, spoznate nužnosti i slobode.

P.S. Sebi samom dopuštajući pravo i slobodu da načas pokušampromišljati s rubnoga ili graničnog položaja cijele ove tematike,možda je u jednom odjeljku studije koju izražava Filozofija pravaprof. Muhović mogao određenu pažnju pridati izlaganju gledištaislamskog prava, filozofiji, ontoteologiji i aksiologiji šerijata kaokulturalne i tradicijske komponente individualnog i narodnogidentiteta i pravnosti kao jednog od njegovih aspekata. Prijedlogje nastao u kontekstu iščitavanja vrijedne studije Ingmara KarlssonaVjera, teror i tolerancija. Eseji o religiji i politici (Tuzla, 2005),a poglavito u svjetlu njegovih napomena o euroislamu i Bosni iHercegovini kao društvenoj, povijesnoj, političkoj i pravnoj zajednicii odbijanja onog parlamentarnog zahtjeva koji je temu dotakaopreko ženidbenog prava – ako sam stvar dobro shvatio, da bi sestvari razbistrile, koliko to može filozofija prava kao sintezafilozofije i prava. Također pod dojmom jedne druge vrijedne knjige,one Luciana Canfore Demokracija (Clio, Beograd, 2007), moždabi vrijedilo pokušati konkretizirati filozofiju prava u sferi prava

248 PREGLED

Page 248: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

na građanstvo, od Grka naovamo, ne samo kroz oblike vladavinenego i glede njene suštine, ili dijalektičkog, oksimoronskog, bice-falskog i dramskog bivstva: o vječitoj vrtešci između vladavinenaroda i oligarhije, većine i manjine, pravde i prava. Potvrđuje toda Muhovićeva Filozofija prava otvara niz pitanja i potiče namišljenje, ne ostavljajući čitača hladnim svojim filozofskimštivom, kad udžbenička priroda studije stremi, skoro hegelovski,ukidanju kroz svoje ostvarenje, živeći kao intelektualni tekst, ane kao pedagoška tvorba koja vas čini frigidnim, figurirajući kaoobvezno i dosadno štivo koje se zaboravi čim se knjiški svlada.Nije tu posrijedi jeftina samodopadna pohvala mojoj postavci otekstu kao ishodištu svake filozofije, discipline i znanja, većdemokratsko pravo i sloboda svake svijesti i discipline na njenobivstvo kao čitačko, kritičko, interpretacijsko i medijsko pravo ukojem opća estetika razgovara s komparativnom i čak televizijskom:načelno i realno, važi to za pravo i njegovu filozofiju, psihologiju,sociologiju, mediologiju (opaske o pravnom spektaklu) gdje jeopća estetika adekvat filozofiji prava. Navodi to na stav da midanas nismo toliko baštinici jednog Hartmanna, Rawlsa itd., kolikoHobbesa i Rousseaua itd., čime se prosvjetiteljska ideja kojustudija slijedi ne dovodi u pitanje, već se nastoji čitati stilomkonkrecijskim, kao svaki tekst, izričaj, forma, uključujući slobodui pravo na Ja viđenje, gledanje, slušanje kao demokratsko pravoprvog reda, o kojem filozofija prava, kad se izmjesti u jednoj mjeriiz središta kojeg pruža država, društvo, institucije i pravnost u svomstriktnom određenju, npr. pravo na informiranost ili pravo namultikulturalnost kao individualno pravo kolektiviteta koje senaoko vraća feudalizmu, privilegiju manjine, a zbiljski otvaraprostor slobodi, pravu, pravdi, pravnosti i ljudskom dostojanstvu,s kojim nije uspio na kraj izaći liberalizam – to svjedoče studijeW. Kymlicke i nervoza u našim raspravama o pojmu konsocijacije,uz svoje afirmacijske i nihilističke apriorije, bez volje da se saslušadrugog. Ili da se otvori priča o filozofiji prava kao bitno Ženskogkojim se filozofija prava u današnjem svom obliku i postojanjuprivodi dekonstrukcijskom pravu feminologije, pokazujući liberalnupolitičku filozofiju i republikansku ideologiju i ustavnost kaoprimarno nedemokratsku: auctoritas i potestas ...

249PREGLED

Page 249: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 250: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 930.85 (497.15) "18" (049.3)

Kerima Filan

JEDNO VRIJEME, JEDAN SVIJET1

ONE TIME, ONE WORLD

Sažetak

Knjiga Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije, autoricedr. Tatjane Paić-Vukić, izvanredno zanimljivo govori o životu uBosni, poglavito u Sarajevu u prvoj polovini 19. stoljeća. Povod zaovu studiju bila je zbirka rukopisnih djela na arapskom, turskomi perzijskom jeziku koja je pripadala sarajevskom kadiji MustafiMuhibbiju (umro 1854). Autorica je studiju sačinila istražujući ianalizirajući bilješke koje je vlasnik zapisao na marginama i praznimstranicama rukopisa. U tim je zapisima prepoznala njegov životnisvijet. Povezujući kratke podatke koje je nalazila u rukopisnimdjelima i one koje je iščitavala u njegovim privatnim bilježnicama,rekonstruirala je svijet Mustafe Muhibbija. Taj je svijet prikazalakroz Muhibbijev položaj u društvu, njegov odnos prema knjizi iduhovnosti uopće te kroz njegovu privatnost. Autorica je svojeistraživanje izvanredno dobro postavila u teorijski okvir i sročilaje sjajnu knjigu koja predstavlja veliki doprinos poznavanjukulturne historije Bosne.

Ključne riječi: kulturna historija, Bosna, 19. stoljeće

251PREGLED

1 Prikaz knjige Tatjana Paić-Vukić, Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskogakadije, Srednja Europa, Zagreb, 2007, str. 267

Page 251: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Summary

The book The World of Mustafa Muhibbi, a Qadi from Sarajevo,by Dr. Tatjana Paić-Vukić, presents life in Bosnia, particularlyin Sarajevo, in the first half of the 19th century, in an exceptionallyinteresting manner. The reason for this study was a collection ofmanuscripts in the Arabic, Turkish and Persian language thatbelonged to a qadi from Sarajevo, Mustafa Muhibbi (died in 1854).The author made the study by researching and analyzing notesthat the owner had written down on the margins and blank pagesof the manuscripts. In those notes, she recognized the world helived in. By putting together short information that she found inthe manuscripts and information she read in his private notebooks,she reconstructed the world of Mustafa Muhibbi. She presentedthat world through Muhibbi’s position in the society, his attitudetowards books and spirituality in general, and through his privatelife. The author placed her research into theoretical frameworkexceptionally well and composed a great book that is an outstandingcontribution to the understanding of the cultural history of Bosnia.

Key words: cultural history, Bosnia, 19th century

Habent sua fata manuscripta (Rukopisi imaju svoju sudbinu).I ova je izreka, kao i sve druge izreke, poslovice i maksime, plodčovjekove duhovne zaokupljenosti i zaključuje stanovito iskustvo.Neodoljivo je prikladno podsjetiti na nju na početku prikaza knjigepod naslovom Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije.Naime, zbirka rukopisa koju je kadija Mustafa Muhibbi, uglednigrađanin Sarajeva iz prve polovine 19. stoljeća, manjim dijelomnaslijedio, a većim sam formirao, bila je povod da stotinu pedesetgodina nakon njegove smrti znanstvena suradnica u Arhivu Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti dr. Tatjana Paić-Vukić napišeovu studiju o kulturnoj historiji Bosne Muhibbijeva doba.

Posve je prirodno držati se starih knjiga i rukopisa kad sebavimo temama iz kulturne historije, no metodološki pristup kojije primijenila autorica Svijeta Mustafe Muhibbija, sarajevskoga

252 PREGLED

Page 252: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

kadije obuhvata ne samo knjigu kao tematski zaokružen tekst negoi svaki tekst koji se našao u rukopisnoj zbirci kadije Muhibbija. Takavje pristup, inače u naučnoistraživačkom smislu veoma zahtjevan,pružio mogućnost za čudesno zanimljiv pogled u našu prošlost.

Rukopisna zbirka Mustafe Muhibbija, koju čine 163 djela naarapskom, turskom i perzijskom jeziku, čuva se od 1961. godineu Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Tokom rada naprivremenom katalogu te zbirke Tatjana Paić-Vukić je, u nastojanjuda sačini biografiju vlasnika, tražila podatke u bilješkama na praznimstranicama i slobodnim bjelinama rukopisa u toj zbirci, vođenaznanjem da su vlasnici i čitatelji imali običaj na takvim mjestimaupisivati raznovrsne zapise. No pokazalo se, navodi znanstvenica,da ti tragovi posjedovanja i korištenja rukopisa, ispisani na osman-skom turskom i arapskom jeziku, nude malo podataka o njihovomposljednjem vlasniku. Utvrdila je da sadržaj marginalija čineMuhibbijevi i tuđi stihovi, izreke, molitve, poslovice i slični zapisi.Samo je u kratkim ekslibrisima vlasnik Mustafa Muhibbi zabilježiopokoji podatak o sebi i svojim knjigama. Tatjana Paić-Vukić je usvim tim bilješkama prepoznala „životni svijet“ (12) njihovogazapisivača te je svoje istraživanje usmjerila u tom pravcu.

Znanstvenica je najprije morala pomno proučiti sadržajezapisa na marginama manuskripta, nedvojbeno utvrditi koje jesačinio Mustafa Muhibbi i izdvojiti ih iz onih koje su upisali ranijivlasnici, potom je nastojala otkriti podatke o kretanju rukopisnogdjela, te je, proučavajući na taj način jedno za drugim sva djela izzbirke, upoznavala njihovoga posljednjeg vlasnika i njegov svijet.Nadalje, znanstvenica se nadnijela nad Muhibbijeve privatnebilježnice, koje su se također našle u njegovoj zbirci. Utvrdila jekako neke bilježnice sadrže prepisane sudske dokumente, što jeposve očekivano s obzirom na vlasnikovu kadijsku praksu, neke supjesničke antologije, a neke svaštare u koje je Muhibbi upisivaorazličite podatke. Iščitavala je sve te tekstove raznovrsna sadržajai odčitavala njihova značenja tako što je minucioznim istraživanjemi promišljanjem uspostavljala vezu među pouzdano utvrđenimpodacima i smještala ih u kontekst. Do takvog ju je rada vodioodabrani metodološki pristup mikrohistorije, „koja u središteistraživačkog zanimanja postavlja ‘slabe subjekte‘ povijesti i

253PREGLED

Page 253: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

naglašava važnost pomne interpretacije naoko sitnih pojedinosti“(20). Nedovoljnost podataka u Muhibbijevim bilješkama o njegovomsvijetu i svakodnevnici znanstvenica je nadomještala raspoloživomliteraturom i izvorima o životu u Bosni i u Osmanskom carstvu.Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije koristila je kao važan oslonac zasvoja domišljanja o svakodnevnom životu Sarajeva i mentalitetunjegovih stanovnika u Muhibbijevo doba, tim prije što je proteklosamo desetak godina od Bašeskijinih posljednjih do Muhibbijevihprvih bilježaka. Svoju je (re)konstrukciju Tatjana Paić-Vukić meto-dološki odlično uobličila primjenjujući, pored mikrohistorijske,i metode „nove historije“ (20). Rezultat tog temeljitog, u punomznačenju riječi naučnog i istraživačkog rada, jest sjajno sročenaknjiga Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije, koja kroz„privatno i javno djelovanje pojedinca“ (12) predstavlja istinskiprinos poznavanju društvene i kulturne historije Bosne.

Život u Bosni u prvoj polovini 19. stoljeća, a najviše je riječo Sarajevu, gdje je kadija Muhibbi proveo najveći dio svoga života,u ovoj studiji pratimo upoznajući najprije životopis „junaka ovepriče“ Mustafe Muhibbija i njegov društveni položaj. Već te prvestranice nagovještavaju užitak u čitanju Svijeta… Sročene suneusiljenim izrazom, kao i sve naredne stranice u ovoj knjizi, posvejasno a bez suvišnih podataka koji bi tekst opteretili. To je uvodnopredstavljanje Muhibbija upotpunjeno pregledom historijskihprilika u Bosni i Hercegovini toga doba. To je još jedna odlikakoju želim istaknuti kao jaku stranu ove knjige – u njoj je sve kon-tekstualizirano. Taj je historijski pregled ne samo nagovještaj negoi garancija već na prvim stranicama da čitamo odlično sačinjenustudiju. I do predstavljanja Mustafe Muhibbija kao kadije u raznimmjestima onodobne Bosne, u Albaniji i Bugarskoj, te do pomnogkomentiranja pravnih tekstova koje je posjedovao u svojoj zbirciili zapisivao u svoje bilježnice, Tatjana Paić-Vukić čitaoca dovodikroz opis kadijske službe u Osmanskom carstvu općenito i opiskadijskog položaja u Bosni. Slika Mustafe Muhibbija kao državnogaslužbenika čitaocu tako postane posve jasna.

Muhibbijev položaj u društvenoj zajednici autorica je sagle-davala i kroz njegovu sklonost sufizmu. Tragom zapisa u njegovojrukopisnoj zbirci nedvojbeno je utvrdila da je bio derviš i pret-

254 PREGLED

Page 254: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

postavlja kako je bio uključen u neko od sufijskih bratstava, no nijemogla pouzdano utvrditi kojega (65). Autorica objašnjava kako seMuhibbijevo očitovanje pobožnosti u duhu islamskog misticizmaogleda i u mahlasu (imenu od pera) – Muhibbi – koji se „već unajranijim potpisima javlja uz njegovo osobno ime i po kojemuće njegovi potomci nositi prezime Muhibić“ (64). Muhibbija kaopripadnika društvene zajednice autorica je predstavila i uspješnimtumačenjem njegovih šturih bilježaka o druženjima i prijateljstvima.Iz bilježaka je odčitavala međukonfesionalne odnose u Muhibbijevusvijetu – i odsutnost imena nemuslimana u Muhibbijevim rukopisimau ovoj studiji nije samo konstatacija nego nalazi svoje tumačenje.Najzad, autorica se potrudila pročitati Muhibbijeve sudske zapise onjegovoj kadijskoj praksi i na osnovu tih tekstova progovoriti o ženiu onodobnom društvu, barem onoliko koliko su joj ti izvori omogućili.

Privatnu biblioteku Mustafe Muhibbija, koju su činili rukopisii manji broj štampanih knjiga, autorica Tatjana Paić-Vukić je koristilakao građu za analizu vlasnikova odnosa prema kodeksima, putovakojima je kolala knjiga u Osmanskom carstvu i načina na kojese prenosilo znanje. Tragom sadržaja, mjestimično posve kratkih,mjestimično nešto (malo) dužih ekslibrisa, te zapisa o mjestu i načinunabavljanja nekoga djela, autorica je kroz nekoliko konkretnihprimjera pokazala put koji je knjiga prešla od ranijih vlasnika doMustafe Muhibbija. Ti primjeri kazuju ponešto i o mjestima gdjesu se manuskripti nalazili prije dospijevanja u Sarajevo i gdje suprepisani. Predstavljajući Muhibbija i kao prepisivača jednogazbornika djela iz medicine i prava koji se nalazi u njegovoj zbirci,potom kao pjesnika koji je sačinio jedan broj kasida, gazela iepigrama na osmanskom turskom jeziku, jednu mističko-ljubavnupjesmu na arapskom i nekoliko epigrama na perzijskom jeziku,te sadržaj njegovih bilježnica (medžmua), autorica rekonstruira„načine i dosege intelektualnog djelovanja jednog naobraženogpripadnika uleme u osmanskoj Bosni“ (91).

Muhibbijev privatni svijet autorica Tatjana Paić-Vukić jesklapala tragom njegovih zapisa u bilježnicama u koje je upisao,šturo i bez narativnih cjelina, ponešto o porazu Husein-kapetanaGradaščevića, o pokojem pogubljenju, o proslavama rođenja prinčevai o dolasku namjesnika. Zapisao je pokoje putovanje svojih pozna-

255PREGLED

Page 255: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

nika, hronostihove u povodu rođenja ili smrti članova svoje porodice,spomenuo je mjestimično iće i piće koje se uzimalo na izletimai večernjim druženjima poznatim kao sohbet-halve. Datume koje jeiščitala u tim zapisima ljetopisnog karaktera autorica je iskoristilada proanalizira način na koji je Muhibbi određivao vrijeme u godinii sate u danu. Pokazala je u kojoj je mjeri poznavao zvjezdoznanstvoi prokomentirala stanje te znanosti u posljednjem stoljeću Carevine.U Muhibbijevim bilježnicama ima zapisa o biljnom i čudotvornomliječenju različitih bolesti, o sačinjavanju talismana, o proricanju.Autorica je istaknula da o čudesnome i čudotvornome u životuMuhibbija govori samo u naznakama, interpretirajući njegove zapise(166). Istraživanje joj je pokazalo kako su „u svijetu MustafeMuhibbija supostojali islamsko pravovjerje, mistički islam tepučka religioznost sa svim svojim sinkretičkim nanosima“ (171).

Svaki naslov u ovoj knjizi uvodi u jedan pomno zaokružen,cjelovit tekst. Objedinjeni pod naslovom knjige, ti tekstovi činemeđusobno povezane dijelove jedne zaokružene cjeline, ali u istovrijeme otvorene za nova saznanja koja nauka može donijeti. KnjigaSvijet Mustafe Muhibbija je, na jednoj strani, svijet pojedinca –čine ga njegova djelovanja i vjerovanja. Na drugoj strani, to jesvijet zajednice obojen djelovanjem i vjerovanjem pojedinaca.Tatjana Paić-Vukić je ovom knjigom pokazala kako se rukopisimamože udahnuti život. I ne samo to, pokazala je kako rukopisi moguući u naš život.

Ovaj prikaz ne bih smatrala potpunim kad ne bih istaknulada je Svijet… napisan ležernim stilom, rekla bih elegantnim. Kaošto svoj naučnoistraživački rad naslanja na sjajno teorijsko znanje,o čemu svjedoči impozantna lista izvora i literature na kraju knjige,te na pedantnost koja je, udružena sa znanjem, neophodna za uspjehovakvoga istraživanja, autorica jednako tako pedantno bira riječii gradi krasnu rečenicu. Zadovoljstvo mi je preporučiti knjiguTatjane Paić-Vukić Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije,i to ne samo stručnjacima nego i širokom čitateljstvu. Stručnjacimamože dodatno biti zanimljivo to što je autorica priložila popis rukopisaBiblioteke Muhibić s njihovim kratkim kataloškim opisom.

256 PREGLED

Page 256: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 123.1 + 165.023.1 + 340.114 (049.3)

Šemso Tucaković

VRIJEDNOSTI SLOBODE, ISTINE I PRAVDE1

VALUES OF FREEDOM, TRUTH AND JUSTICE

Sažetak

Koje sve vrijednosti djeluju kao centralni orijentiri ponašanjaljudi i njihovih zajednica pitanje je koje više od dvije hiljade godinazaokuplja pažnju brojnih mislilaca. Na to pitanje pokušavali suodgovor dati grčki filozofi, nenadmašni retoričari drevnog Rima,predstavnici njemačke klasične filozofije, ali i brojni istraživačitajni postojanja i organiziranja ljudi modernog doba. Na našimprostorima nije, međutim, bilo do sada poniranja u ovu značajnupreokupaciju filozofskog mišljenja i promišljanja. Otuda knjigaprof. dr. Muslije Muhovića Uvod u aksiologiju (aksios = vrijednosti logos = nauka), koja se nedavno pojavila u našim knjižarama,predstavlja uistinu pionirsko štivo. To je prvo filozofsko istraživanjefenomena vrijednosti na našim prostorima i kao takvo označavautemeljenje aksiologije u krug filozofskih disciplina i na područjuBosne i Hercegovine.

Summary

The issue of values serving as central landmarks of thebehaviour of people and their communities has preoccupiedthinkers in the past two thousand years. Greek philosophers,unsurpassable rhetoricians of Ancient Rome, representatives ofGerman classical philosophy, as well as many explorers of the

257PREGLED

1 Prikaz knjige prof. dr. Muslije Muhovića Uvod u aksiologiju,

Page 257: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

secrets of existence and organization of people of the modern agetried to answer that question. However, no such attempts have beenmade in our area. For that reason, the book by Prof. Dr. MuslijaMuhovic “An Introduction to Axiology” (axios = value; logos =science) represents a pioneer work. That is a true philosophicalresearch of the phenomenon of values in our area, and as such,it is the basis of axiology in the philosophical thought of Bosniaand Herzegovina.

Naš svakodnevni vokabular prepun je pojmova poput “vri-jednost”, ”vrednota”, ”bezvrijedno”, “vrijednosni sustav” ljudskihdjelovanja i slično. Ono što je za jedne vrijedno za druge je bez-vrijedno; loše i dobro se smjenjuju kao neumitni orijentiri ljudskogponašanja i postojanja.

Šta su zapravo vrijednosti, kakva je njihova suština, koji jenjihov smisao, odakle su im korijeni – vječne su dileme za čijimrješenjem su tragali veliki mislioci minulih stoljeća. Za Sokrata jenajveća vrijednost znanje. Za Platona najveća vrijednost je idejadobra. A dobro su mudrost, hrabrost, pravednost. Bez njih čovjekuistinu ne bi bio ono što jest. A sve te vrijednosti su sadržane u idejidobra. Zato je ideja važnija od samog bića. Za Protagoru i Marxanajveća vrijednost za čovjeka je sam čovjek. Za Aristotela i Kantasloboda je vrhunska vrijednost. Kant ukazuje na još tri vrijednosti:vrijednost istinitog, vrijednost dobrog i vrijednost lijepog. ProfesorMuslija Muhović, akribijom dvostrukog doktora nauka (doktor jefilozofije i političkih nauka), svojom knjigom, trinaestom po redu,pod naslovom Uvod u aksiologiju, iznosi pred čitaoca vlastitekritičke uvide u mnoga dosadašnja učenja o vrijednostima i iznosivlastito mišljenje o toj vječnoj temi ne samo filozofije nego isvakidašnje ljudske praktične aktivnosti.

Sva dosadašnja učenja o vrijednosti(ma) Muhović svrstavau tri grupe. Jednu grupu čine oni naučnici, uglavnom sociolozi ipsiholozi, koji zagovaraju takozvane pozitivne vrijednosti. To suinteresi, obaveze i dužnosti. Vrijedno je ono što zadovoljava nekuljudsku potrebu ili interes. Druga grupa filozofa smatra da se pomoćuvrijednosti emanira stvarnost ljudske autonomije i slobode. Te

258 PREGLED

Page 258: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

vrijednosti su osnova postojanja čovjeka kao društvenog bića.Konačno, treća grupa filozofa insistira na ontološkoj i aksiološkojdeterminaciji, pa se shodno tome čovjek determinira ne samo kaoontološko biće nego i kao aksiološko biće, biće vrijednosti.

Muhović svojim djelom uvodi aksiologiju u krug filozofskihdisciplina i na našim prostorima, po čemu njegov Uvod u aksiolo-giju predstavlja uistinu pionirsko istraživanje vrijednosti. U svojimpromišljanjima on je na tragu Hartmannove teorije o pluralitetuvrijednosti. Hartmann je, pored Schelera, promišljao aksiologijudajući nemjerljiv doprinos njenoj afirmaciji. Za Muhovića, Hartmannje, uz Heideggera, najznačajniji mislilac 20. stoljeća.

Muhović u svom pionirskom radu analizira pitanje slobodei istine. Težnja ka istini i slobodi osnovna su čovjekova stremljenja.Predmet njegove analize je Kantovo učenje o slobodi, zatimSchellingovo poimanje pojavne i apsolutne slobode, te Schopen-hauerovo tumačenje slobodne volje. Saznajna vrijednost i vrijednostistine su teme koje Muhović analizira iz ugla Heideggerovih,Hartmannovih i Schelerovih uvida u fenomen spoznaje.

Drugi dio knjige, obima 172 stranice, razmatra posebno Sche-lerovo i Hartmannovo poimanje aksiologije. U ovom dijelu radaautor raspravlja o kriterijima za određivanje vrijednosti, njihovimmodalitetima i idealnom poretku. Muhović daje odgovor na pitanješta je bit moralne osobe. Moralna osoba je odgovorna osoba, odgo-vorna prema drugima i sebi. On potom raspravlja o potrebama,karakteru, vrijednostima kao suštini ljudskog postojanja; o vrijed-nosnim hijerarhijama i snazi vrijednosti.

Muhović posebno naglašava da vrijednosti kao ideali nadilazeprostor i vrijeme. One su ideali svih ljudi u svim vremenima. Dru-gačije su međutim vrijednosti kao činjenice. One su podređenehirovima vremena i prostora. Takve vrijednosti dominiraju danassavremenom zapadnom civilizacijom, za koju Nietzsche smatra daje prolazna kategorija. Po njegovom mišljenju spas Zapada je unatčovjeku, koji će utemeljiti nove vrijednosti. Nietzsche se pritompoziva na povijesno iskustvo po kojem su sva društva (imperije)koja su temeljena na nemoralu (klanju, paljenju, pljački i eksploa-taciji) propala.

259PREGLED

Page 259: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Muhović ukazuje i na poseban tip vrijednosti koje on nazivavrijednostima po sebi. To su ideje apsolutne istine i boga koje suvremenski i prostorno nemjerljive i ne mogu se tačno odreditisnagom ljudske spoznaje.

Na posljednjim stranicama svoga rada Muhović raspravlja oodnosu vrijednosne visine i vrijednosne jačine i zakonima kate-gorijalnog carstva. Raspravljajući o zakonima kategorijalnog carstva,Muhović se opredjeljuje za Hartmannovo viđenje triju zakona, kojeon naziva zakonima ovisnosti. Prvi zakon je zakon jačine, drugije zakon materije, a treći je zakon slobode. Zakon materije i zakonslobode omeđuju zakon jačine.

Sve su to shvaćanja koja nas uvode u jedno novo područje kojimse, na bosanskohercegovačkim prostorima, filozofija i društvenaznanost nisu do sada uopće bavile. Stoga knjiga Uvod u aksiologijuprof. dr. Muslije Muhovića može biti snažan podsticaj proučavanjuvrijednosti (aksiosa) kao temeljnih orijentira ljudske aktivnosti ičovjekovog traganja na putevima budućnosti. To traganje, kakoinsistira Muhović, podrazumijeva pluralitet vrijednosti, a nesamo jednu vrijednost, makar se ta vrijednost zvala “ideja dobra”(Platon) ili “sam čovjek” (Marx).

260 PREGLED

Page 260: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UDK 321 (049.3)

Merima Čamo

DILEME OKO POLITIKE1

POLITICAL DILEMMAS

Sažetak

Tekst je prikaz knjige Nermine Šačić „Izvan politike“.

Summary

The text is a review of the book entitled „Beyond Politics“by Nermina Šačić.

Unazad nekoliko godina na bosanskohercegovačkoj znan-stvenoj sceni pojavljuje se niz značajnih politoloških studija kojesvojim sadržajem ukazuju na sveprisutnost ‘političkog mimikrizma‘,zastupljenog u gotovo svim sferama političkog djelovanja. Raz-otkriti pravu prirodu (ne)političke zbilje u društvu koje je više oddecenije „opterećeno“ prefiksom tranzicijsko predstavlja velikiznanstveni izazov jer se u metodološki slijed neizbježno zaplićedo tada zatomljena građanska savjest. Naime, prije nego što sepersonificira u lik i djelo, odnosno u teoretičara i ozbiljnu analizu,građanska osviještenost o pitanju aktuelnih političkih dešavanjafrustrirana je nametnutim i poželjnim apolitizmom. Ravnodušnostglasača, koju prati „građansko statiranje“, postala je u postizbornomperiodu obrazac političkog života koji predstavnicima političkih

261PREGLED

1 Prikaz knjige doc. dr. Nermine Šačić Izvan politike, Fakultet političkihnauka, Sarajevo, 2007, str. 289

Page 261: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

elita omogućava realiziranje kako vlastitih tako i (usko)stranačkihciljeva, dok se interes i nadanja onih/ostalih, predizborno bitnih,nastoje (o)držati „izvan politike“.

Jedna od novoizašlih studija koja uspješno problematizira ovutrajnu, veoma kompliciranu relaciju politikantstva, nosi naziv Izvanpolitike, autorice Nermine Šačić. Znanstvena pažnja u ovoj knjiziusmjerena je na istraživanje političke stvarnosti/prakse u post-dejtonskoj Bosni i Hercegovini kroz optiku interaktivnog političkogtrijumvirata: konflikta, pluralizma i komunikacije. Naravno, elabo-racija spomenutih (prima)kategorija prožima cjelokupni društveno-politički realitet u kojem se njihova politizacija („popolitičenje“,politička datost) dovodi u vezu s različitim/uzročnim oblicima društ-venog djelovanja i društvenog života.

Pojam konflikta u svojoj teorijskoj i kolokvijalnoj upotrebiima široko interdisciplinarno značenje. U dostupnoj literaturi konfliktse većinom tretira kao specifična vrsta društvenog i političkogodnosa koji nastaje zbog neusklađenih interesa (ideja, ponašanja...)dviju ili više individua ili grupa. Odnos „prelazi“ u proces, koji seobjašnjava nizom semantema – sukob (nenasilan i nasilan), opreč-nost, proturječnost, borba, spor, rat itd. Ta multidimenzionalnostkonflikta bila je polazna osnova za njegovu opsežniju analizukoju je autorica s pravom postavila u ravan antropologizma. Ovajfenomen „raščlanjuje“ se nizom preciznih definicija, razjašnjava uokviru različitih teorijskih diskursa, dok se poseban akcent stavljana njegovu retrospekciju, tačnije na prepoznavanje i utvrđivanjeelemenata latentnog konflikta koji su se, uslijed diferentnih utjecaja(unutarnjih i vanjskih), postepeno formirali i „kalemili na rubovima“historijskih mijena karakterističnih za razvoj bosanskohercegovačkogdruštva. U tom smislu uočljivo je nastojanje da se objasni dinamikakonflikta, čiji tok istodobno sažima stanje mirovanja (što podrazu-mijeva ili proces stvaranja uvjeta za sociopolitičku konfrontacijuili prešutno prihvaćanje očigledne „konfliktne situacije“), potencijali eskalaciju. Koja će od ova tri momenta u objektivnoj stvarnostiodnijeti prevagu ovisi, prije svega, o interesnoj sferi političkogestablishmenta, to jest o političkoj preferenciji, koja može imatietnička, religijska, nacionalna, kulturološka i druga obilježja. Taobilježja, bar kada je u pitanju politizacija konflikta, u doticaju s

262 PREGLED

Page 262: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

primordijalnim reaktivom – etnosom, doživljavaju svoju preobrazbu,sintetiziraju se i prerastaju u složenije kategorije, nominirane kaoetnički konflikt, etnopolitički konflikt, etnostranački konflikt,religijski (etničko-vjerski) konflikt, nacionalni (etničko-nacionalni)konflikt itd.

Društvena egzistencija bosanskohercegovačkih konflikata,koji su etnicizirani, destruktivni, intenzivni, te u stanju stalne negacije„druge strane“, zasnovana je na takozvanom političkom paradoksu,jer tendencija poslijeratnog bosanskohercegovačkog društva udomenu političkog ustrojstva bila je (i ostala) usmjerena na stvaranjestabilnog „pluralističkog režima naklonjenog demokratskim na-čelima“. Upravo, primijenjeni pluralistički principi unutar društ-vene zajednice uspostavljaju „uvjete optiranja bez kojih konflikti nisumogući“. Optiranje predstavlja „izbor među različitim mogućnostimaopredjeljivanja na osnovu garantirane slobode subjekata, a u okvirupravila uređenih u samoj političkoj strukturi zajednice“. Shodnotome, potrebno je naglasiti da dosadašnja teorijska istraživanja uoblasti politologije konflikta pokazuju da su „pitanja nacionalnogi etničkog zapravo imperativ konfliktnog u Bosni i Hercegovini,te da je višestranački pluralizam zapravo etnostranački pluralizam,koji nije ništa drugo nego lažni pluralitet“. U postdejtonskoj Bosnii Hercegovini „figuriraju politički konflikti koji se odnose nakarakter rata u Bosni i Hercegovini, uzroke raspada SFRJ, kao ipoložaj etničkih grupa u bivšem sistemu“.

Poznato je da komunikacijski odnosi određuju „sudbinu demo-kratije, a time i sudbinu cijelog društva“. Javnost rada „političkogvrha“ i dostupnost informacija o procesima donošenja odluka injihovog (ne)realiziranja primarna je pretpostavka demokratije.Međutim, sintagma javnost rada u bosanskohercegovačkomkomunikacijskom/medijskom prostoru konstantno se sučeljava/sukobi sa sintagmom tajnost rada. Za (mas)medijsku pozornicu(posebno javne servise) svojstvene su strategije političke teatrali-zacije, ranije interpretirani „frizirani“ monolozi stranačkih pred-stavnika (u monoetničkom smislu), te proračunate iluzije političkestvarnosti koja nudi privid izvrsne komunikacije između političara idruštva (građanstva), dok se iza kulisa odigrava „prava drama“infantilne regresije u kojoj se građani pod utjecajem medijske

263PREGLED

Page 263: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

propagande onesposobljavaju za zrelo kritičko rasuđivanje i takoprihvaćaju matrice političkog ponašanja, odnosno participirajupseudodemokratiju, ostajući izvan politike, u kojoj su trebali bitiglavni akteri. U tom kontekstu autorica, između ostalog, ističe daje „Bosna i Hercegovina zemlja sa visoko izraženom političkomnekompetencijom, izmanipuliranim biračkim tijelom, i u njeniminformativnim emisijama (kao važnom medijskom segmentu poli-tičke manipulacije) jednostavno je potreban koncept ‘interpretacijedogađaja‘ visokosofisticirane građanske orijentacije, a ne etničke,kao što je to danas slučaj“. Javni servisi „moraju da se izbore zajedan građanski, prosvjetiteljski i humanizirajući pristup“.

U savremenim teorijskim koncepcijama fenomen konfliktaopservira se kao suptilan sukob, kao pozitivna društvena akcija kojuje potrebno (povremeno) podsticati i podržavati jer djeluje stimu-lativno na stanje društvene statičnosti i apatičnosti u koje zapadajugotovo sve miroljubive i kooperativne grupe. Za razliku od dis-funkcionalnog konflikta, koji se manifestira kao nasilje ilidestrukcija, ovdje se „akcent stavlja na miroljubivu i kooperativnuskupinu“ koja sukob promatra kao proces uzajamnih postignuća.Ovo moderno poimanje konflikta, pored toga što je oprečnotradicionalističkim gledištima, koja se, nažalost, bez prekidasuperponiraju na društvenu (i političku) praktiku, predstavlja iidealni model/izazov čijoj bi instauraciji trebalo težiti svakosavremeno društvo, pa tako i naše.

S obzirom na to da u bosanskohercegovačkom društvu, kakoje već istaknuto, trenutno figuriraju politički konflikti „nastalizbog uvjerljive moći elita i institucionaliziranja etničkih razlika“,postavlja se pitanje njihovog „što bezbolnijeg“ akomodiranja/prevazilaženja/rješavanja. Dosadašnji modeli reguliranja političkihkonflikata nisu se pokazali uspješnim, što posljedično zahtijevaiznalaženje novih, djelotvornijih modela. Teorijski promatrano,konflikti se rješavaju pobjedom/prevagom jedne od strana u sukobu.Taj moment se posljedično odražava na drugu, pobijeđenu stranu,koja gubi status političkog subjekta. Ipak, ovaj vid razrješenja sukobau savremenim pluralističkim društvima nastoji se supstituiratikompromisom. Kompromis/nagodba/sporazum se „u pravilu uspo-stavlja kada je riječ o sukobu partikularnih interesa i znači pristanak

264 PREGLED

Page 264: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

na načelno donošenje pravila zajedničkog života. Parlamentarniizraz kompromisa je koalicija političkih stranaka ili parlamentarnihzastupnika pojedinih interesa i programa“. U okviru težnji da sepronađu prihvatljiva/plodonosna rješenja konfliktnih situacijaautorica naglašava da su raspoložive „tehnike sporazumijevanja“ovisne o političkoj kulturi zemlje, o kulturi tolerancije, građanskojjavnosti, kao i „građanskom doživljaju legitimiteta“. Za razvoj „ovihfenomena neophodan je „neautoritaran politički sistem“ da bispriječio patologizaciju i barbarizaciju političkih sukoba“.

Gotovo arhaizirano pitanje – sukoba karakterističnog za sverazvojne faze ljudskog društva, implicirano je u sadržaj knjigeIzvan politike, i to na jedan znanstveno radikalan i odvažan/kritičkinačin kojim autorica Nermina Šačić „razbija“ dosadašnji politološko-teorijski stereotip konflikta, izvodeći zaključke koji istovremenokonkretiziraju političke konflikte u Bosni i Hercegovini (prikazujunjihovu stvarnu prirodu i karakter) i sugeriraju moduse njihovog,prijeko potrebnog, prevazilaženja.

265PREGLED

Page 265: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

266 PREGLED

Page 266: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

I n m e m o r i a m

Page 267: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 268: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Muhamed Filipović

ODLAZI JOŠ JEDAN OD ONIH VELIKIH I ZNAČAJNIH

Milan Kangrga (1923-2008)

ANOTHER GREAT AND IMPORTANT FIGURE DEPARTS

Milan Kangrga - 1923-2008.

U petak, 25. aprila 2008. godine, hrvatska televizijska stanica„Nova“ objavila je kratku vijest koja je glasila: „Umro je filozofMilan Kangrga.“ Osim ove obavijesti u tekstu bez slike, nije bilonikakve dodatne vijesti. Pomno praćenje kasnijih vijesti, te i drugihhrvatskih TV stanica koje mi u Sarajevu možemo pratiti, nije miodgovorilo na mnoga pitanja koja se u vezi s takvim sudbonosnimdogađajem u životu čovjeka čiji značaj daleko nadilazi uobičajenamjerila na temelju kojih se ljudi ispraćaju na svoje zadnje puto-vanje, kao što su: kad je zapravo umro, kako i od čega, kad će i gdjei u čijoj organizaciji eventualno biti sahrana, i sve ono što uz vijesto smrti nekog značajnog čovjeka uvijek ide i čime nas zasipaju čaki onda kada umre neko ko, osim mrtvih, iza sebe nije ništa drugoostavio. Ako je neka osoba značajna toliko da se javnost obavještavao njenoj smrti, onda bi trebalo o tome, makar naknadno, dati višedetalja, i to ne samo zbog javnosti kojoj se medij obraća, u ovomslučaju zagrebačkoj i hrvatskoj, nego i zbog brojnih Kangrginihprijatelja, kolega, ljudi koji su ga poznavali, poštovali i voljeli, snjim surađivali, družili se, i koje zanima sve što se s njim zbiva, apogotovo ono što stavlja definitivnu tačku na njegovo ovozemaljskobivanje i odlazak koji zahtijeva odgovarajući ispraćaj. Ispraćaj nagroblju, a ako ne tako, zbog svega što se među nama kao preprekaraznih vrsta ispostavilo zadnjih dvadesetak godina, ono barem umislima i u času kad Milanovo tijelo bude predavano majčicizemlji ili vječnom plamenu.

269PREGLED

Page 269: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Uostalom, smrt bi trebala da stavi tačku na mnoge resentimane,da ugasi mnoge ljubomore i mržnje koje se rađaju u tokovimavremena i kojima povod bivaju razni interesi, od onih banalnih doonih navodno sofisticiranih, koji nose oznake politike, ideologije ilivjere, i da nas vrati u stanje ravnoteže duha koja bi nam omogućilada mislimo realno i trezveno, i da shvatimo da ljudi, bez obzirana to šta i kako mi mislili o njima i njihovim idejama, i u kakvimodnosima se s njima nalazili, imaju svoju vrijednost po svomdjelu, ali i po onome što o njima misle drugi ljudi, čije mišljenjenije ni u čemu manje važno i relevantno od našeg, a može biti, inajčešće i jest, sasvim različito od njega. A Milan Kangrga je imaosvoju vrijednost i značaj, i imat će ga nesumnjivo i ubuduće, i toutoliko više i utoliko veći ukoliko je imao za protivnike one koji surušili, progonili i zatvarali i ideje i ljude, i koji su uspjeli jedino daopustoše naše živote i učine nam njihov kraj radosnim, a ne tužnimdogađajem. Jer i smrt je ponekad spas u poređenju s onim poniža-vanjima kojima nas život često izlaže u uvjetima koji su u našimzemljama nastali otkad demokratski duh slobode njima dominira,naravno, duh moje, a ne slobode svih ljudi. Boriti se za slobodučovjeka, boriti se za slobodu nacije, boriti se za slobodu svakeposebne ljudske skupine bilo koje vrste, za njeno pravo da izražavasvoju ljudsku bit - svake je hvale vrijedan ljudski napor. Ali kadamoja borba za slobodu mog naroda, za afirmaciju mog interesa,postane borba protiv isto tako jednakog prava i interesa drugih narodai ljudskih skupina, tada tu nema slobode i kao rezultat takve borbemože nastati samo stanje u kojem je ona reducirana i postaje samoprazna fraza i dekor za vladavinu bez slobode. Pred pitanjem otome u čije ime i na kakav način se boriti za slobodu, a mi smo sesvi pokušavali boriti za nju, nalazili smo se svi mi koji smo bili diovelikog disidentskog pokreta nastalog između 1964. i 1974. godineu bivšoj Jugoslaviji. Jedni su se odlučili da se protiv totalitarnediktature bore na temelju ideje slobode nacije, apsolutizirajućinacionalnu slobodu do mjere kojom su u njoj stvorili novog apso-lutnog gospodara i arbitra ljudskih sudbina, i pogriješili su. Drugisu se odlučili da se protiv totalitarne diktature bore na temelju idejeapstraktne slobode čovjeka kao takvog, ne kompromitirajući tuideju angažmanom za bilo koji konkretni aspekt ili način posto-

270 PREGLED

Page 270: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

janja te slobode, i time su se u biti izjednačili s istim onima protivkojih su se borili, razlika je bila samo u interpretaciji sadržaja pojmate slobode i historijskih uvjeta njene realizacije. Tako je nastaoantidogmatski ili kritički marksizam, ali ipak marksizam, koji jeu osnovi zadržao ideju totaliteta, pa su i oni pogriješili. Samastvar, dakle, nadilazila je okvire marksizma, ali i nacionalizma.Obje ideologije i iz njih derivirane politike postale su anahrone.

Niko ne može i neće moći odreći istinu da Milan Kangrga spadau najznačajnije filozofske pisce i mislioce druge polovine XXvijeka na našim prostorima i u hrvatskoj duhovnoj sferi. Niko,također, neće moći osporiti činjenicu da je on stvorio i utemeljiomoderno marksističko i uopće filozofsko kritičko mišljenje uoblasti etike i društvene teorije u Hrvatskoj, da je bio jedan odnajsjajnijih protagonista kritičkog marksizma, kao dominirajućei najvrjednije duhovne i filozofske tendencije na našim prostorimau XX vijeku, i da će Milan Kangrga to ostati uprkos i nasuprot svimaonima koji su tu istinu pokušavali odreći ili koji budu pokušali daje odreknu u budućnosti.

Mene je lično vijest o Milanovoj smrti veoma snažno potresla.Svi moji kolege, prijatelji i ljudi s kojima sam duhovno živio, usugla-šavao se, svađao se, slazio se i razilazio u životu, surađivao i mislionaporedo s njima ili nasuprot njima, ali ipak mislio i kretao se uopćeu nekoj vrsti kontrapunkta, kao što su i oni to činili naspram mene,otiđoše, i to nekako bezglasno. Umirali su i umiru u neka zloćudnavremena, ili uz veoma aktivnu asistenciju svojih protivnika, novo-stvorenih žreca nacionalne filozofije i ideologije nacionalnogčistunstva, ali svakako su odlazili bez adekvatne ocjene i ispraćajakakav su zaslužili po onom što su učinili za filozofski život i kulturuu Hrvatskoj. Tako odoše oba uporna, pametna i tvrdoglava (kaoda su bili Bosanci) Supeka – odoše i Rudi i Ivan. Ode i PredragVranicki, za kojeg je izgledalo da je sposoban odoljeti svakoj burii nepogodi, a da čak mi ovdje nismo ni znali da je umro. Za GajuPetrovića smo znali da je bio teško bolestan, ali je i on otišao nekakobezglasno i kao da i nije živio i kao da nije dugo vremena bio motornasnaga mnogih poduhvata u filozofiji tokom cijele druge polovineXX vijeka. Ubrzo je otišao i Vanja Sutlić, zapravo on je umro u osvitkrvavih dana koje je u svojim zadnjim djelima tako intenzivno

271PREGLED

Page 271: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

slutio. Ode zatim i mirni i gotovo uvijek neprimjetni BrankoBošnjak, bez kojeg bi hrvatska filozofija bila nelegitimna u pogleduodnosa prema naslijeđu uopće, i to onom koje je jedno i nezao-bilazno za sve nas, a to je antičko. Ode, na kraju, i moj kolega sagodine i dugogodišnji intimni prijatelj Danilo Pejović, o čijojsmrti me neki moji kolege, koji su saznali na vrijeme za tu smrt, nisuhtjeli ili mogli, što je u toj situaciji isto, obavijestiti, mada su znalida sam s njim veoma blizak iz studentskih dana i za sva vremenaotada. Bili su to sve moji prijatelji, neki od njih i profesori (Vranickii Supek), svi kolege sa studija i ljudi s kojima sam usko surađivao,s njima se sastajao na skupovima, konferencijama, seminarima isimpozijima, u krčmama ili za večerama i banketima, kod kućaili na putovanjima, ili sam se od njih rastajao, kad sam smatrao daza neku bližu i posebno institucionaliziranu suradnju više ne postojedovoljno čvrsti osnovi koji bi se mogli opravdati u prirodi filozofskogmišljenja i interesima filozofije. Glavni razlog razilaženja za meneje bila orijentacija časopisa „Praxis“, koji smo zajednički utemeljilii u čijem redakcijskom savjetu sam bio sve dok iz istoga nisamisključen zbog kritike prevelikog utjecaja politike i politikantstvana rad redakcije i orijentaciju časopisa. Međutim, rastanak odredakcije nije značio ujedno i rastanak od ljudi. Tada sam shvatio daje kultura ponašanja uopće, kultura mišljenja posebno, i političkogmišljenja specijalno, nešto što je vezano za opću kulturu. Mada suse moje kritike podjednako odnosile i na moje kolege iz Zagreba,kao i one iz Beograda, reakcije su bile radikalno različite. Zagre-bački kolege su polemizirali s mojim stavovima i kritizirali mojeponašanje, ali me nisu diskvalificirali niti su prekidali lične odnosei prijateljstvo. S druge strane, moji beogradski kolege, od kojih suneki bili sa mnom u veoma intimnim odnosima, čak i u smislu kućnihodnosa, okretali su glavu od mene i proveli neku vrstu ostrakizma,i to ne samo prema meni nego i prema ostalim članovima moje poro-dice. Bio sam osupnut činjenicom da je Ljubomir Tadić, koji je dobropoznavao moju suprugu Nadiju i s njom često bio u društvu,odbio da je pozdravi i okrenuo od nje glavu u direktnom susretuu Beogradu. Tada mi je ona kazala: “Pa kakvog si mi to seljačinuuvodio u kuću kad ne zna da se odnosi prema ženi i ne zna da senijedna žena uglavnom ne slaže s onim što joj muž radi, mada je

272 PREGLED

Page 272: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

dužna da ga podržava. Taj nikada nije trebao iz svoje Pive dadolazi među civilizirane i kultivirane ljude.“ Sasvim suprotnoiskustvo imala je upravo s Milanom Kangrgom, a da i ne govorims mojim kućnim prijateljima kao što su bili Vanja Sutlić ili DaniloPejović. U jeku mojih sukoba s praksisovcima ona je bila u Zag-rebu i Kangrga i njegova žena su je pozvali na večeru, a ona jekasnije pričala kako joj nigdje nije bilo tako prijatno i kako joj nikonije stvorio tako ugodnu i prijateljsku atmosferu kao Milan Kangrga.S nekima od ovih ljudi sam bio veoma intiman - kao s VanjomSutlićem i Danilom Pejovićem, a s nekima od mojih kolega sambio na izvjesnoj distanci, ne toliko duhovnoj koliko socijalno-institucionalnoj, koja je i meni i njima omogućavala i međusobnopoštovanje i osiguravala pravo na razliku u mišljenju, koju kulturamišljenja i ponašanja podrazumijeva, traži, dozvoljava, i čak i zah-tijeva. Glavno što je činilo sadržinu naših odnosa bilo je zajedničkonastojanje oko filozofije i stvari mišljenja, njegovog jačanja iusavršavanja, i poboljšanja njegove pozicije u društvu. Mišljenjeje za nas bilo ono što se sažimalo u pojmu praxisa na autentičannačin i stoga je traganje za autentičnim u mišljenju bilo jednakokao i traganje za autentičnom egzistencijom, dakle bilo je smisaoi bit postojanja, i stoga je moralo nositi znak individualnosti. Dakle,bili smo duhovno bliski, a profesionalno smo bili kolege i sve nasje obavezivao ne samo naprijed navedeni stav i odnos prema stvarimišljenja nego i stari kodeks akademske kolegijalnosti, star kolikoi akademska zajednica, odnosno zajednica mislećih ljudi uopće.

Svi mi, oni koji smo bili generacija i koji smo osjećali da nasveže poimanje filozofije i smisla života, bili smo jedna zajednica.Samo smo među sobom imali afinitete i simpatije, a ja sam posebnos Milanom Kangrgom i Vanjom Sutlićem imao i neke dodatneafinitete i odnose neke neposredne lične simpatije koji su nastalijoš od prvih dana našeg susreta, kako se to često dogodi međuljudima. Izvjesna bliskost se dogodila već po mom prelasku sastudija u Beogradu na studije u Zagreb 1950. godine. Može biti dasu se simpatije javile i zbog činjenice da je moj prelazak bio izvjesnademonstracija naspram arogancije koju je beogradska sredinatada pokazivala prema zagrebačkoj i posebno prema filozofimau Zagrebu. Kako bilo da bilo, ipak se razvila izvjesna bliskost u

273PREGLED

Page 273: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

kojoj je igrala ulogu i sličnost u nekim afinitetima. Nijedan od nastrojice nije zazirao od kafane i društva. Kako se u slučaju Sutlićai Kangrge radilo o dva čovjeka sličnog temperamenta, ali sasvimrazličitih psihologija i vrste ljudi, to se moj odnos s njima dvojicomne da izjednačavati. Svaki je bio i razvijao se za sebe. Obojica subili jake individualnosti, pa je za svakog od njih trebalo naći posebanključ. S Milanom Kangrgom i našim zajedničkim prijateljem histo-ričarom umjetnosti Boškom Končarem sam odmah po upoznavanjunašao jedan jezik koji nije imao mnogo veze s filozofijom i maniromsofistikacije svega u ljudskom životu, niti sa ekstravagancijomisticanja i samoisticanja, što je jako omiljen manir među filozofima,osobito onim filozofima koji su osuđeni na imitacije kao načinulaženja u samu filozofiju. Za obojicu je filozofija bila iznad svega,ali je njen položaj mogao biti ugrožen prije svega odricanjemvažnosti i uloge svih drugih aspekata ljudskog egzistiranja, pa smomi oskudnost doživljaja života u filozofiji i suhu apstraktnostnjenih pojmova i kategorija pokušavali obilato nadoknađivati nadrugim stranama. Mene i Milana je povezalo nešto iskonsko,direktno, krajiško, graničarsko, borbeno, nepatvoreno i u mišljenjui u iskazivanju onoga što mislimo. Težnja ka jednostavnosti je bilazaštitni znak mišljenja i pisma obojice. Radilo se o jednostavnomodsustvu bojazni za ono što mislimo, koja je uvijek povezana spretjeranim osjećanjem tobožnje važnosti onoga što mislimo izbog čega bismo mogli imati neprijatnosti u svijetu uopće i uonom svijetu u kojem smo živjeli. Smatrali smo da je život ipakiznad svega što se o njemu može misliti i težili smo jednostavnimformulama ljudskosti koje nas mogu spajati s mnogim, a ne samosa izabranim ljudima. Istina, ako je dohvatljiva i ako je filozofijanjen ključ, mora biti jednostavna i jasna. Zatvaranje u elitizammisli, koja uistinu jest elitna, ali ne znači da mora biti ujedno ikomplicirana, ustvari je uvijek samo jedna poza i malo šta više odtoga. Nismo mi bili nimalo u opasnosti zbog naših heretičkih misli,jer su u takvoj opasnosti bili tada svi koji su se uopće usuđivalimisliti, budući da je gotovo svaka normalna misao mogla bitiinterpretirana kao heretička. Kad sam tražio izraz i opis za onoponašanje koje je tada kod mnogih tobožnjih intelektualaca ophrvanihtežinom misli i opasnostima koje iz njih proizlaze, nisam nalazio

274 PREGLED

Page 274: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

adekvatan izraz, te sam tek mnogo kasnije slučajno otkrio takavizraz, i to u jednoj doskočici čuvenoj s TV ekrana. Upitan šta imanovo, upitani odgovori: „Ima mnogo novih važnih stvari, samonemam vrimena da ti ih ispričam.“ Upravo su se u tim godinamamnogi ponašali na takav način. Glumili su zabrinutost i govorilimalo, ili banalne stvari, pravdajući se da bi mogli doći u teškeneprilike ako bi otkrili sve ono radikalno i kritičko što odista misle.Nas nekolicina, koja i nije smatrala da misli nešto odveć bitno inije krila svoje mišljenje, može biti da i jesmo bili na granici onogšto se naziva iskušenje reperkusija. Međutim, čak i tada su postojalamjesta gdje opća pravila nisu u potpunosti važila i gdje se smatraloda se govori neodgovorno, i to po pravu koje čovjek dobiva kad sebedovede u stanje neodgovornosti, tj. u stanje pijanstva. To pravilo,takav stav i ponašanje u ono doba nije nas moglo odvesti nigdjedrugdje nego u birtije, u kojima je vladala određena tolerancijakoja je izrastala iz biti i uloge takvih mjesta u svakom društvu iu ljudskoj kulturi uopće. U birtijama je za one koji govore „ludosti“bilo najsigurnije. Doušnici koji su tamo djelovali su i sami bilipijanci, ili na granici pijanstva, a kako obično nisu imali novacai ovisili su o tome da im neko plati piće njihove uši su slabo čule.I inače, u birtijama su radili doušnici najniže vrste, obično insajderi,kako se to danas kaže, te se njihovim dojavama nije toliko vjerovalo.Ako je i bilo nekih dojava, to nas je moglo odvesti i pred ideološkekomisije, gdje je tolerancija prema razlikama u mišljenju bilahinjena, ali gdje se sofisticiranije tragalo za njima i gdje je svakakobilo teže objasniti da pjevanje ruskih pjesama nema veze s ljubavljuprema Staljinu i slaganjem s Informbiroom. Ili, ne daj Bože, moglismo, da je sve došlo kod nekog zadrtijeg moćnika, dospjeti i uzatvore, od kojih nas je, kako ja danas mislim, branila činjenica dasu zatvaranjima tada vladali ljudi koji su poštovali izvjesnu mistikuimena i tradicije, kakva su u komunističkom svijetu, i to osobitoonom koji je djelovao prije rata i revolucije, dakle u klasičnomkomunizmu bez vlasti, bila Končar, Filipović ili Kangrga. Glavnišef za zatvaranje u Hrvatskoj bio je u to vrijeme lički generalVeljko Drakulić, inače veoma dobar drug i prijatelj iz prijeratnihdana mog brata Safeta, koji je dobro znao ko su Kangrge, kao štoje znao i da je ime Končar i tada u određenom smislu posvećeno

275PREGLED

Page 275: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

ime partizanske mitologije koja je nastajala, a ja sam bio brat, ito jedini preživjeli brat, najboljeg prijatelja. Tako je bilo mogućeda naše terevenke po bircuzima s pjevanjem ruskih pjesama tadaproskribiranim, i drugi slični postupci, ispadi i izjave, ostanu bezodjeka u policijskim arhivama i mjerama. Budući da su u to vrijemeljudi koji su vodili sveučilišni komitet bili odreda na vezama saOZNA-om, svi smo znali da je Mika Špiljak, tadašnjih sekretarGradskog komiteta, bio oznaš, a svi su rukovodioci prolazili kroznjen filter, te da su i oni imali osjećanje da neka ruka stoji iznadnjihovih ingerencija. Tako je i došlo do apsurda da su opasnostiza nas dolazile više iznutra, od pojedinih naših kolega savjesnihkomunista, koji su vjerovali da je sve što se radi u ime komunizmaposvećeno i koji su u okviru svojih autonomnih punomoćja nastojalida nam zagorčavaju živote, nego od onih koji su znali da se umno-gome tu radilo o interesima puke vladavine zakićene ideologijom.Nas su isključivali iz KP-a, ali nisu na nas primjenjivali automatikuzatvaranja i istraga.

Odnosi koji su tada uspostavljeni između mene i mnogih mojihkolega u Zagrebu, posebno Vanje Sutlića, Danila Pejovića, MilanaKangrge, Rudija Supeka i Branka Bošnjaka, bili su veoma običnii ljudski, zapravo bili su takvi da ih nije mogla inficirati situacijaoko „Praxisa“, u vezi s kojim sam došao u sukob s ljudima kojisu po mom mišljenju tu značajnu inicijativu i instituciju našegfilozofskog života željeli i na kraju i uspjeli politički orijentiratii subordinirati jednoj nejasnoj političkoj ideji i pokretu iz kojeg sena kraju krajeva izrodila, mada se logika tog izrođavanja mogladetektirati mnogo ranije, jedna od najgorih nacionalšovinističkihideologija i vladavina, na čijem su čelu bili bardovi „Praxisa“ izbeogradskog kruga. Moglo bi se reći da je određeni nivo našegkomuniciranja bio proizvod i jedne naizgled nebitne ali veoma važnečinjenice, kako se to pokazalo. Svi mi bili smo ljudi građanskogpedigrea, imali smo određenu kulturu i filozofiju smo došli studiratiradi nje, a ne zbog toga što je ona mogla biti put ka vlasti ili bilo kojojvrsti moći. Kad su seljaci osjetili da se do moći može dospjeti i prekoobrazovanja i filozofije – marksizma posebno, tada su nahrupilii na taj studij i sa sobom donijeli mnoge običaje i naravi, a prije svegaagresivnost u mišljenju i ponašanju, koja je podrazumijevala i

276 PREGLED

Page 276: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

oštru borbu za položaje do kojih se dolazilo uglavnom eliminacijomdrugih.

Kangrga nije pridavao mnogo značaja osudama kojima samja bio podvrgavan od nekih protagonista „kritičkog marksizma“, zakojeg će se ne mnogo kasnije ispostaviti da je bio u marksističkufrazeologiju ogrnut „nekritički nacionalizam“, a koje on nijemogao podržavati jednostavno zbog toga što su te osude i poteziprema meni bile potpuno u duhu komunističke ortodoksne praksei primjene načela: „Ko nije s nama taj je protiv nas“. Unatočosudama i tvrdnjama da je „Muhamed Filipović nacionalista“,koje su dolazile iz redova srpskih „kritičkih marksista“, a za kojese ispostavilo da su bili ne srpski nego „velikosrpski marksisti“,čiji je jedini učinak da su dali legitimaciju marksističke ortodoksijenajcrnjoj nacionalšovinističkoj vladavini u Srbiji i Jugoslaviji XXvijeka, Kangrga je prema meni zadržao isti onaj stav prijateljstvai dobre volje koji je mnogo puta iskazao i prema meni i premamojoj obitelji. Razlike u mišljenju ostaju, osobito ako su one proizvodmišljenja koje je aktivno prema ukupnosti ljudske situacije i situacijefilozofije, ali prijateljstvo se ne podvrgava „okazionalnim“ tokovimamišljenja, koje će nas ipak i na kraju dovesti do međusobnogpoštovanja, nego zakonima srca i osjećanja, a ta su bila sasvimsigurno prijateljska od početka i s moje strane će ostati do kraja,pogotovo nakon činjenice da Milana više nema među živima.

Izgledalo je, međutim, da je od svih mojih zagrebačkih poz-nanika i prijatelja jedino Milan Kangrga sposoban da se odupre ionoj faktičkoj smrti i onoj mnogo goroj, duhovnoj, pa čak i onoj smrtiriječi i prava mišljenja, na koju smo uglavnom svi bili osuđeni ilinas pokušavaju osuditi u današnje vrijeme oni koji misle da nosejedan novi spasonosni duh - duh apsolutnog relativizma, koristo-ljublja, nemorala i slobode koja je bez ikakve kontrole uma. Nažalost,i žovijalni i nezaustavljivi i neumorni branitelj prava duha i uma,Milan Kangrga, nije bio u stanju da odoli onom što ništa duhovnogu sebi nema, a to je fizička smrt. Pratio sam njegove polemike iveselio se žaru i dosljednosti mišljenja koji su ostali isti kao nekada,ali sam vidio da se Milan fizički i emotivno može biti i previše troši.Znao sam da je boležljiv, da ima problema sa srcem, a ko tih problemaneće imati u njegovim i uopće u našim godinama. Samo bešćutni

277PREGLED

Page 277: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

idioti i moralni monstrumi mogu biti zdravi u našim godinama.Bolest, osobito bolest srca i duše, znak je i dokaz da smo ljudi, i tooni koji još uvijek imaju savjest. Ipak, i pored takvih spoznaja, smrtMilana Kangrge je za mene iznenađujuća i veoma žalosna vijest.

Zbog čega je to žalosna vijest?Milan Kangrga spada u grupu onih filozofa koji su svojim

radom dali dvostruku relevanciju i značenje filozofskom radu u našojzemlji nakon Drugog svjetskog rata. Do tada je širi društveni iosobito politički značaj rada filozofa bilo kuriozum i njihov rad sesvodio na čisto literarni i akademski rad, uglavnom na tragovimanjihovih akademskih domaćih i stranih prethodnika i uzora. Ucjelokupnoj našoj filozofiji bi se moglo reći da je jedino BranislavPetronijević izašao iz tog okvira, i to prije svojim radom na pale-ontologiji negoli na filozofiji, mada je njegovo glavno filozofskodjelo (Metafizika) bilo objavljeno u Njemačkoj. Ne želim reći dazasluga za to pripada novonastaloj generaciji svršenih studenatafilozofije, onih koji su studije završavali neposredno nakon Drugogsvjetskog rata. U smislu filozofskih ideja imali su i oni prethodnikena koje su se mogli u određenom smislu naslanjati. Mi, koji smofilozofiju studirali nakon rata, imali smo takve prethodnike i uzorene samo u međunarodnoj nego i u našoj filozofskoj javnosti. Zaslugaza to pripada nekolicini ljudi koji su donijeli moderne ideje u našuzemlju, ali najveću ulogu u napretku naše filozofije dugujemo, prijesvega, promijenjenim općim uvjetima u kojima je sam rad na filo-zofiji postao rad od najvećeg društvenog ranga i značaja, barem jeto tako bilo teorijski, a umnogome i praktički. Na svim univerzitetimau zemlji su nastali i razvijali se studiji filozofije, formirane subiblioteke, nastala su domaća izdanja prijevodne i domaće autorskeliterature, a nastali su i brojni paraakademski studiji filozofije uokviru političkih struktura toga doba. Novi uvjeti, do kojih jedošlo nakon pobjede socijalizma u zemlji, afirmirali su filozofskirad u cjelini, a posebno marksističku filozofiju, kao duhovnu,ideologijsku, kulturnu i političku osnovu cjelokupne društveneprakse. A ta je situacija djelovala na filozofski rad dvostruko. S jednestrane, ona je dala važnost njihovom radu i podizala mu društvenucijenu i ujedno stvarala uvjete za njegov brzi razvoj. Nikada do tadanisu institucije filozofskog obrazovanja i djelovanja, kao i produkcija

278 PREGLED

Page 278: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

filozofske literature, prijevodne i originalne, rasli tako brzo i bilisvestrano podržavani kao nakon pobjede socijalizma. U nekomsmislu, baviti se filozofijom i biti filozof postalo je veoma važno, adruštvena pažnja je bila uveliko fokusirana na taj rad i na njegovenosioce. Ta pažnja, međutim, nosila je u sebi skrivenu opasnost.Opasnost je dolazila od uske povezanosti politike i filozofije, kojaje filozofiju dovodila u poziciju ovisnosti o politici i kriterijima naosnovu kojih ona odlučuje, a to je značilo da su se politički kriterijiprotezali automatski i na filozofiju. Oportunitet i pragmatičkavrijednost mišljenja su u toj relaciji dobivali na značaju, što jeuvjetovalo ovisnost filozofskog o političkom mišljenju, a političkeprosudbe prethodile su onima do kojih mogu doći filozofi. Filozofidolaze pod lupu političkog suđenja i procjene oportuniteta njihovihideja, a to je imalo veoma velike negativne posljedice po razvojfilozofije, a posljedično i same politike, što se jasno potvrdilo uiskustvu svih socijalističkih režima. S jedne strane, oni koji su pri-hvatili da im politika bude sudija ušli su u sistem duhovne i misaonepodređenosti i pristali na implicitnu tezu da su sva pitanja već unačelu riješena i da praksa rješava sva bitna pitanja života, a dateorija samo tumači ta rješenja. Tako se u biti sva rješenja događajuu sferi politike, a filozofiji ne preostaje ništa drugo doli da tumači iopravdava političke poteze vladajućih. Podržavanje takvog odnosaosiguravalo je filozofima izvjesnu društvenu sigurnost, a njegovodovođenje u pitanje i insistiranje na otvorenosti bilo kojeg važnogdruštvenog pitanja i primatu teorijske analize nad praktičkomodlukom vodilo je ka nesigurnosti i čestim ideološkim sankcijamanosilaca takvih stavova. U cijelosti, to je boljševički komunističkimodel odnosa filozofije i politike, koji je s pravom bio nazvan stalji-nističkim, jer je njegov stvarni tvorac bio nekadašnji gruzijskibogoslov i potom ruski boljševički revolucionar i političar JosipVisarionovič Džugašvili, po svojoj tvrdoći nazvan Staljin. Drugamoguća pozicija sastojala se u odbijanju ovakvog položaja filozofije,a na temelju argumenta da je svako filozofsko istraživanje pozvanoda istražuje realitet ljudskih odnosa i sve ono što je predmet njegovogistraživanja, sa stajališta dijalektike, a to znači neprestanog razvojasame prirode, odnosa u njoj i u društvu, i da takav odnos ne trpi una-prijed data i za sve situacije data rješenja, niti se takva rješenja

279PREGLED

Page 279: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

mogu derivirati iz političkih odnosa, nego se ona proizvode upravomišljenjem. Shodno marksističkom klasičnom stavu, politika jespadala u društvenu nadgradnju i sama je bila ovisna, te nije moglai smjela dovoditi fundamentalna istraživanja prirode, društva ičovjeka u ovisnost o svojim stavovima. Modele takvog mišljenja,u kojem teorijska analiza svagda ima primat nad pragmatičkompolitičkom analizom i rješenjem, Karl Marx je pokazao u svojojstudiji „Građanski rat u Francuskoj“ (1871), uključujući u nju iproblem analize iskustava Pariške komune kao prve radničke vlastinastale u svijetu, kao i u pitanju „Kritike Gotskog programa“(rukopis je nastao 1875., a objavljen je 1879. godine), tj. političkogprograma Njemačke socijaldemokratske partije nazvanog Gotskiprogram, jer je bio usvojen na kongresu u gradu Gotha. Takvomišljenje, mada je bilo u punoj suglasnosti s ortodoksnim marks-izmom Karla Marxa, vodilo je sve naše filozofe u poziciju opozicijeprema partijskoj politici i njenoj teoriji, kakva je provođena nakonrazlaza sa SSSR-om i osobito nakon odbijanja da se od sovjetskogmarksizma radikalnije odvoji i teorija i praksa socijalizma u Jugo-slaviji. Dvostrukost u položaju i ulozi filozofije u socijalističkomdruštvu vodila je ka ovoj vrsti dvostrukosti njene društvene i političkepozicije. Ona je zastupala stvar socijalizma i slobode, i po toj linijije dospijevala u sukob s onom političkom snagom u našem tadašnjemdruštvu koja se smatrala jedinim nosiocem te borbe. I naša filozofijase, unatoč cjelokupnom materijalnom i institucionalnom razvoju,razvijala po modelu ove dvostrukosti. Filozofija se podvojila i najednoj strani su se nalazili oficijalni i oficiozni filozofi poslušnicii tumači političke volje vladajuće partije, a na drugoj strani su senašli oni koji su slijedeći izvorni duh filozofije, a to je neovisnosti originalnost njenih istraživanja i njeno pravo da traga za istinombez obzira na sve aktualne i pragmatične interese i raspored društvenemoći, postali opozicioneri ili disidenti, ako su uspjeli da stvore sebineke određene institucionalne i druge pretpostavke za djelovanje.

Milan Kangrga je, sa cijelom generacijom svojih kolega idrugova, bio među ovim drugim i u tome leži njegov veliki značaji pozitivna uloga u životu naše filozofije tokom druge polovineXX vijeka.

280 PREGLED

Page 280: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Kao epigonska kultura, osobito u kontekstu marksističkekulturne i duhovne klime, koja je bila formirana pod egidom pos-tojanja prve zemlje socijalizma koju je, prema mišljenju najvećegbroja marksista u svijetu i pored mnogih uočavanih nedostataka,trebalo braniti, naša je marksistička misao imala kao prvi i najvažnijizadatak da se emancipira od tog duha poštovanja onoga što je prvo,kao da ono što je prvo mora biti i jedino i ujedno i najbolje i da pred-stavlja ne prvi eksperiment iza kojeg slijede novi i bogatiji, negoda je apsolutni uzor i kriterij za sve ostalo što budućnost donosi.Budućnost bi tako postala repeticija već viđenog i ne bi donosilaništa novo. U duhovnoj sferi to je značilo da je jedina važeća verzijamarksizma mogla i smjela biti ona koju je razvilo sovjetsko društvo,odnosno odobrila i sankcionirala njegova komunistička partija. Bioje to onaj krajnje siromašni liturgijski komponiran marksizam-lenjinizam-staljinizam, to jest kombinacija ideja u kojoj su idejeprva dva nosioca te misli obilno stradale i bila legitimirane samo ijedino kroz interpretaciju onog trećeg, i to na najnižoj mogućojrazini filozofskog mišljenja u cjelokupnoj dotadašnjoj već stoljetnojhistoriji marksističkog mišljenja. Prvi i drugi član tada konstruiranogsvetog trojstva (Marx i Lenjin) bili su samo pokriće za ono što jebilo bit ove ideološke konstrukcije koja je u cijelosti potisnulaistraživački impuls originalne marksističke kritičke misli i zamijenilaga s gotovim i dovršenim receptima za sve postojeće i mogućeprobleme ljudske historije izgrađene na oskudnoj i primitivnoj praksiiznađenog sistema izgradnje prve zemlje socijalizma. ČuvenaStaljinova formula „Lenjinizam je marksizam epohe imperijalizmai socijalističke revolucije“ nije mogla značiti ništa više nego dase uvjeti izgradnje socijalizma u Rusiji i njegova pozitivna iskustva,to jest uspjesi bez obzira kako i uz koju cijenu su oni postizani, imajusmatrati za jedino meritornu osnovu i okvire marksističkog miš-ljenja. Tako je u svjetskom komunističkom pokretu nastala situacijada je „Dijalektički i historijski materijalizam“, štampan kao IV glavačuvene „Historije SKP(b)“, u sankrosanktnoj i obavezujućoj inter-pretaciji i „obogaćenju“ koje mu je dao Staljin, bio obavezujuća filo-zofija i ideologija, a sve ostalo je moglo biti samo derivat te teo-loško-metafizičke konstrukcije. Filozofija, koja je pristajala na tukonstrukciju, odustajala je od istraživanja i aktivnog mišljenja i pri-

281PREGLED

Page 281: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

stajala jedino na interpretaciju, kao što je to u epigonskim duhovnimtvorevinama uvijek slučaj. Stoga je prvi zadatak slobodne misli, ilida kažemo one misli koja je pokušavala da slijedi originalni i kritičkiduh filozofije, a to je sloboda mišljenja i istraživanja, bio u suočavanjusa ovim filozofsko-ideološkim konstruktom, a njegov prvi zadatakje bio kritika staljinističkog i uopće dogmatskog marksizma.

Ne bi trebalo nimalo umanjivati, ali ni precjenjivati ulogu poli-tičkog sukoba do kojeg je veoma rano došlo u odnosima izmeđuJugoslavije i SSSR-a i satelitskih mu država, odnosno između KPJi KPSS-a i drugih komunističkih partija udruženih u organizacijuInformbiro (Informacioni biro europskih komunističkih partija kojije formiran u proljeće 1947. godine, sa sjedištem u Beogradu, i kojije izdavao list „Za trajni mir i demokratiju“). Svi koji su imali pojmao prirodi politike, osobito one koju je vodio SSSR pod rukovodstvomStaljina, znali su da je sukob koji je nastao 1948. godine bio duboki radikalan. Međutim, unatoč dubokom političkom smislu sukoba,a on je bio koncentriran na pitanje odnosa između socijalističkihdržava i na pitanje o tome hoće li njihovo ponašanje i djelovanjebiti dirigirano iz jednog centra (Moskva), ili će te države odnosnonjihove vodeće političke snage nositi samostalnu odgovornost zaunutrašnju i vanjsku politiku socijalističkih država i uopće zasudbinu svojih država i naroda, ili će biti samo manekeni čiji ćepotezi biti dirigirani iz centra svjetskog komunizma, to jest izCentralnog komiteta KPSS-a, Tito i KPJ nisu bili zainteresiranida se sukob produbi i protegne i na pitanje ideologijske i političkevjerodostojnosti sukobljenih strana mjerene tada općenito vladajućimmjerilima u komunističkom pokretu u svijetu. Stoga, u prvimgodinama tog sukoba KPJ i Tito nisu ni postavljali opća pitanjai nisu vršili teorijske izvode u smislu pitanja o tome šta je općateorijska pozadina svega što se u socijalizmu i komunističkompokretu zbiva, to jest nisu postavljana pitanja statusa marksističkemisli kao općeg i zajedničkog definitora programa borbe za iz-gradnju socijalizma i komunizma u svijetu i kriterija procjenenjene dosljednosti. Ako su i postavljana takva pitanja, a osobitoako bi se dodirivalo ono što je Staljin formulirao kao opću strategijui taktiku komunizma, tada je to započelo tek dvije tri godine nakonizbijanja sukoba i vršeno je polulegalno, a u praktičkom smislu je

282 PREGLED

Page 282: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

našlo svog izraza tek u odluci da se izgradnja socijalizma u Jugo-slaviji orijentira putem razvoja tzv. neposredne radničke demokratije(stvaranje radničkih savjeta) i time započne proces razvlašćivanjadržavnog aparata u oblasti vođenja ekonomije i upravljanja priv-redom. Naravno, ta tada uspostavljena margina prema općoj tadašnjojpraksi socijalizma nije još uvijek doticala pitanje političkog mono-pola komunističke partije, gdje je mjerena njena komunističkavjerodostojnost, i to će na žalost ostati tako sve do kraja našeg isvjetskog komunizma.

Sjećam se da su prve tekstove koji su osporavali filozofskoutemeljenje one politike koja se nazivala staljinizam napisali KočaPopović i Maks Baće i da su oni bili štampani na jedna dosta stidljivnačin u „Komunistu“, bez šireg odjeka i komentara. Režim je joščuvao neku vrstu odstupnice prema svjetskom komunističkompokretu u pitanju svoje ideologijske vjerodostojnosti u pogleduopćenito prihvaćenog gledanja na marksizam koje je tada vladalou svjetskom komunističkom političkom pokretu. Titova taktikabila je sadržana u stavu da je sukob politički a ne ideološki i da jenastao između dviju država, a da se ne radi o sukobu u okviru komu-nističke vjerodostojnosti. KPJ je i nadalje vjeran, kao što je to i bio,komunizmu, marksizmu i svim vrijednostima tog sistema, aliinsistira na pravu da sam vodi svoju politiku i snosi odgovornost zanju, a jedino mjerilo ispravnosti te politike jesu praktički uspjesiu ostvarenju izgradnje socijalizma, a ne pokoravanje nekom aps-traktnom vođstvu. Zar Komunistička internacionala nije sebe samuraspustila upravo u cilju pojačanja odgovornosti svakog KP-a zanjegovu vlastitu politiku.

Kad su neki europski intelektualci započeli da tematizirajusuštinu i filozofsko-ideološki sadržaj ovog dramatičnog sukoba (JeanCassu i Jean-Paul Sartre), tada su tek stvoreni uvjeti da takvaaktivnost započne i kod nas. Nije se moglo očekivati da će se togaprihvatiti stariji predstavnici našeg marksizma, jer su oni svojureputaciju izgrađivali na dosljednoj staljinističkoj ortodoksiji.Tako je zadatak uspostavljanja jasne razlike u poimanju marksizmai filozofije uopće, prema onom što je već tada nazivano staljinizmomili sovjetskim marksizmom, u cijelosti pripao mladoj generacijifilozofa koja je tek stupala na scenu. Toj generaciji je pripadao i

283PREGLED

Page 283: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Milan Kangrga, i upravo je ta generacija obavila ogroman rad naoslobađanju našeg mišljenja, našeg društva i naše duhovne situacijeod teškog bremena staljinizma i uopće jedne vrste marksističkeortodoksije i svake druge vrste ortodoksije i dogmatizma, koja jeuvijek neplodna i nikada i ni u kojoj od svojih verzija nije ništaobećavala. Oni koji su svoje protivljenje staljinizmu svodili samona politički i državni sukob a ustvari su nastojali očuvati duh stalji-nizma, a to je politički i duhovni monopol partije i njenog vrha, nisudoprinosili stvarnom razvoju slobode. Sloboda je mogla i moralaje nastajati upravo proporcionalno opadanju uloge i moći političkogi duhovnog monopola u društvu. Tek to bi vodilo oslobađanju stva-ralačke duhovne i realne snage naroda.

Kao i u svakoj sličnoj situaciji, u situaciji kada na datoj osnovinisu mogući koraci unaprijed, nužno je učiniti korake unatrag i takostvoriti izvjestan manevarski prostor i povratiti one šanse koje suodređenim razvojem bile eskamotirane. Sjetimo se samo pokliča„Zurück zu Kant“ s kojim je započela renesansa Kantove misli uNjemačkoj krajem XIX vijeka, koja je njemačku filozofiju izvuklaiz bigoterije pozitivizma i otvorila joj nove puteve i mogućnostikroz novokantovstvo, Windelbanda, Cohena, Natorpa, Diltheya,Husserla i brojne nove ideje koje su tada nastajale na temeljukritičke elaboracije kantijanskih ideja u Berlinu, Beču i drugimuniverzitetskim centrima u Njemačkoj. U našoj filozofiji je, nakonrazlaza sa Staljinom, došlo do obrata koji bi se mogao nazvati„Natrag ka Marxu“. Ovaj poklič, koji je tražio da se od epigonstvastaljinističke interpretacije ide ka originalnom Marxovom mišljenju,bio je dopunjen i zahtjevom da se ide ka „mladom“ Marxu, čijeje bitno mladalačko djelo, zapravo zbirka njegovih ranih radova podnaslovom „Ekonomsko-filozofski rukopisi“ i njegova kritika neo-hegelovaca desne i lijeve orijentacije pod naslovom „Njemačkaideologija“ (oba rukopisa objavljena su 1932. godine u Njemačkoj- Dietz Verlag - i to u osvit pobjede fašizma u Njemačkoj, što jeznatno omelo njihovu komunikaciju i utjecaj u komunističkomsvijetu i među filozofima uopće). Mada su ova djela bila priređenajoš 1932. godine, njih je Dietz Verlag ponovno izdao i nakon rata,i upravo tada su ona došla nama u ruke. Stanko Bošnjak je ubrzanopriređivao prijevod „Ranih radova“ za naše izdanje i to izdanje je

284 PREGLED

Page 284: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

igralo ogromnu ulogu u emancipaciji naše misli od ostataka onogmarksizma kakvog nam je zavještala III internacionala. Upravo jevraćanje Marxu i put od tzv. zrelog i već ideologiziranog i politi-ziranog Marxa ka njegovim ranim i originalnim filozofskim idejama,a potom i njegovim veoma bitnim pripremnim tekstovima za„Kapital“ koji su izašli tek 1939. godine pod naslovom „Osnovikritike političke ekonomije“, omogućilo našoj generaciji da otvorimonove puteve našoj filozofiji, da shvatimo duboku vezu izmeđuMarxove misli i misli njegovih prethodnika, osobito Hegela, kojije bio njegov stvarni duhovni učitelj. Upravo je u uspostavljanju ioživljavanju ove povezanosti i bila bitna i historijska uloga te gene-racije i u njoj svakako Milana Kangrge kao jedne od motornih snagaovog kretanja. Od Marxa je bilo logično da se ide ka temeljitimstudijama Hegela i cjelokupne njemačke klasične filozofije i dase onda kasniji razvoj filozofiranja u Europi sagleda iz jedne sasvimnove perspektive i mimo one klasične Lenjinove definicije o „Triizvora i tri sastavna dijela marksizma“ u kojoj, pored engleskeekonomije i francuskog socijalizma, figurira i klasična njemačkafilozofija, ali kao paralelni izvor i dio mehaničke miksture, a ne kaodinamični duhovni i misaoni proces prenošenja cjelokupnog miš-ljenja na probleme čovjeka i pitanje o njegovoj sudbini, što sezbilo u njemačkoj klasičnoj filozofiji i što je jedino moglo da izvučemisao o društvu iz dominacije društvenih struktura nad čovjekom,što je i danas, kako pisac ovih redova misli, glavni problem ljudskogpostojanja. Inače, svima koji su studirali Hegela jasno je da je većHegel apsorbirao sve bitne ideje i pojmove klasične ekonomskei socijalno-političke misli europskog prosvjetiteljstva i da ih je, usvojoj „Filozofiji prava“ i „Fenomenologiji duha“, sažeo i izložiona način kojim im je dao univerzalno značenje i filozofsku sadržinu.U Fischerovoj „Historiji filozofije“ našao sam bilješku koja kažekako je Immanuel Kant u dalekom Koenigsbergu, već nakon dvamjeseca po izlasku iz štampe Smithovog djela o „Porijeklu bo-gatstva naroda“, imao to djelo na svom stolu dobiveno brzom brod-skom linijom Edinburgh – Koenigsberg. To još više važi za Hegela.Njegovoj pažnji nije se u europskom mišljenju moglo oteti ništarelevantno. Studij Hegela je tako za nas sve postao izvor i put kapribližavanju filozofskoj sadržini Marxove misli koja je bila

285PREGLED

Page 285: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

plasirana u okviru grandiozne analize funkcioniranja cijele jednedruštvene strukture, one koja je začeta pronalaskom privatnogvlasništva i koja se osnivala na razvijenim oblicima tog vlasništvai funkcija kapitala kao glavnim pokretačima ljudske aktivnosti.Nedavno je jedan ovdašnji profesor izrekao jednu od neistina kojese često izriču kad ljudi govore o sebi, a to je da je on jedini čitaoHegela. Ima ljudi čija se lektira vidi u njihovim tekstovima, aima ih čija se lektira očitava iz njihovih misli. Jedno su glosatori,a drugo aktivni samostalni mislioci. Neka svako odabere sebi svojupoziciju i način duhovnog rada, ali neka drugima ne odriče ono štoje i njihovo pravo, tj. da smo svi bili marksisti i da smo se od Marxa,kakav nam je nuđen u našem vremenu, preko Hegela, kretali kanekom imaginarnom Marxu filozofu, koji nas je vodio ka filozofiji,na koju je marksizam toga vremena bio gotovo sasvim zaboravio.

Već sam rekao da je Milan Kangrga bio jedna od motornihličnosti tog kretanja ne samo nas koji smo bili manje-više jednageneracija nego i cijele naše filozofije tih godina ka novim mogu-ćnostima mišljenja. Kangrga je po nekom svom instinktu i afinitetubio usmjeren ka etičkoj problematici, a ta je, kako znamo, najbližapolitičkom kontekstu ljudskog postojanja i djelovanja. Njegovoprvo značajno djelo je „Etički problem u djelu Karla Marksa“ (1963)– prije toga Kangrga je objavio prilog „Racionalistička filozofija“u „Filozofskoj hrestomatiji“(1957) nastaloj po inicijativi i podredakcijom našeg profesora Vladimira Filipovića – da bi uskorozatim izašlo njegovo kapitalno djelo „Etika i sloboda“ (1966), kaoi djelo „Razmišljanja o etici“ (1970), zatim djelo „Smisao povi-jesnog“ (1970) i „Čovjek i svijet“ (1975). U to vrijeme je cijela grupafilozofa koja je bila okupljena oko časopisa „Praxis“ i Korčulanskeljetne škole, u kojoj je Kangrga bio jedan od bitnih faktora, došlapod udar restrikcija i progona, što je podrazumijevalo i otežanoobjavljivanje, pa se ono što je Kangrga objavljivao nakon toga, svedo nedavnih polemika sa svojim kritičarima iz kruga nacionalnihmislilaca, svodilo uglavnom na članke u „Praxisu“, do njegovogukidanja i reakcije na česte napade na „Praxis“ i njega osobno.Sve je to bilo iznuđeno i stoga usputno kazivano više nego li štoje sadržavalo sistematsko izlaganje ideja. Uostalom, bez obzirana to kako i pod kojim je uvjetima svako od nas radio, a veoma malo

286 PREGLED

Page 286: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

njih je imalo sreću da su mogli nesmetano i neometano, i uz to uzaplauze i podršku „društva“, objavljivati sve što im je izašlo ispodpera, Kangrga je stvorio toliko značajnih djela da je i to dovoljno dazauzme istaknuto mjesto u našoj filozofiji druge polovine XX vijeka.

U čemu se zapravo sastoji ono bitno što je Kangrgin doprinosnašoj filozofskoj misli?

Tri su bitna aspekta Kangrginog djela koja su nezaobilaznau svakoj analizi i ocjeni razvoja naše filozofije nakon Drugogsvjetskog rata. Prvi je, svakako, obnova etičke misli u marksizmui povezivanje cjelokupne društvene teorije izvođene iz filozofijemarksizma s etičkim pretpostavkama marksističke filozofije.Kangrga je prvi među nama i sasvim jasno ukazao na klasičneizvore te misli, tj. na Klasičnu njemačku filozofiju kao izvorišnutačku marksističke etike. Bilo je to sasvim novo gledanje, za razlikuod stava da je etika marksizma direktno proizašla iz etičkih uto-pističkih učenja, kojima su bili skloni i Friedrich Engels i VladimirIljič Lenjin, i sav lenjinistički marksizam, zaključno sa Staljinom.Naime, Kangrga savršeno jasno vidi da je Njemačka klasična filo-zofija upravo preko etičke filozofije, koju je iz metafizike i logikediferencirao Immanuel Kant, tj. preko praktičkog uma, došla dotematizacije cjelokupne društveno-historijske situacije čovječanstvaiz koje su izvedeni pojmovi historije i zakona historijskog kretanja.Konačne stavove te filozofije o historiji i njenim zakonima, a posebnoo smislu historijskog razvoja, formulirao je Georg Wilchelm FriedrichHegel, što je preko Karla Marxa direktno naslijeđeno u marksizmu.Time je Kangrga postigao dva bitna rezultata, koji predstavljajunjegov originalan doprinos našoj filozofiji. Prvi od njih je da jedokazao legitimnost etičke problematike unutar Marxove filozofije,što u tadašnjem marksizmu nije bilo legitimno. Drugi njegov rezultatje da je dokazao kako je legitimni izvor marksističke filozofijedruštva sadržan u Njemačkoj klasičnoj filozofiji, i posebno uHegelovoj filozofiji, tj. da ona nije neka kombinacija dotadašnjihpostignuća raznih grana nauke – ekonomije, društvene i pravnemisli i filozofije – nego samostalni proizvod i legitimni nastavakfilozofskog mišljenja nastao iz pretpostavki sadržanih u Njemačkojklasičnoj filozofiji.

287PREGLED

Page 287: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Drugi aspekt Kangrginog djela, koji valja naglašavati upravou ovim momentima, jest njegova dosljedna obrana marksizma iMarxove misli u cjelini i njihove relevancije za ljudsku situacijuuopće. Kangrga neprestano ukazuje na veliku historijsku relevancijuMarxove misli, braneći je od navale svih vrsta kritičara, kakoonih površnih i ispolitiziranih tako i onih koji misle da se dubokiuvidi Marxove misli i rezultati europske misli, ostvareni na traguMarxove misli, mogu zamijeniti s nekim usputnim izdancimaraznih filozofskih škola nastalih tokom druge polovine XX vijeka.Upravo je Kangrga ukazivao, kao i neki drugi, na zapanjujućenisku razinu kritike Marxove misli, kod onih koji Marxovu misaoi marksizam, kao epohalnu filozofsku misao koja kao i svaka misaoodgovara samo pred samom sobom, zamjenjuju i identificiraju sjednim socijalno-političkim sistemom koji je doživio svoj opravdanikrah i koji osim verbalne nema nikakve druge supstancijalnije vezes Marxovom mišlju. Identifikacija svjetskog komunizma kaopolitičkog sistema i Marxa je i nehistorijska i nekritička i nedoz-voljena i pogrešna, jer je čisti falsifikat, budući da se cijela historijaistinskog marksizma tokom XX vijeka upravo i sastojala u kriticitog pseudomarksizma i komunizma koji je nazvan staljinizam kaofalsifikata Marxove zamisli o slobodi. Ukazujući na činjenicu danijedan bitni Marxov uvid u prirodu kapitalizma i uopće svakogdruštva utemeljenog na vladavini privatnog vlasništva i izrabljivanjuljudi ima isti smisao, sadržaj i sudbinu, tj. da će neprestano pro-izvoditi, na jednoj strani, sve veće bogatstvo koncentrirano u rukamasve manjeg broja ljudi i, na drugoj strani, sve veće siromaštvo ukojem će živjeti i umirati sve veći broj ljudi, Kangrga je pokazao kakopomodna i politički proizvedena mišljenja imaju kratak vijek i dasvagda bivaju demantirana od samog života. Ova temeljna istinakoju je Marx izložio u svom najvažnijem djelu („Kapital“ ili „Kritikapolitičke ekonomije“) ne samo da nije pobijena nego se svakimdanom sve više i snažnije potvrđuje. U odbrani takve misli, epohalnei bitne i za današnje stanje čovječanstva, Kangrga se angažirao ionda kada je izgledalo da su floskule o nestanku radničke klasepostale realna istina, jer ono što Marx misli pod pojmom proletarijati nije direktno radnički sloj nego svi ljudi koji su deprivirani odsvega osim od svoje radne snage i jadnih egzistencija, čiji se opći

288 PREGLED

Page 288: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

položaj u društvu sve više pogoršava. S tugom sam čitao neke odzadnjih Kangrginih polemika objavljenih u „Feral Tribunu“ mislećina to do koje smo mi granice to došli kad stari Kangrga mora dabrani notorne istine od agresivnih neznalica.

Najzad, ono što nikako ne bismo smjeli ispustiti iz vida kad segovori o Milanu Kangrgi, jest činjenica da je on ostao i političkii misaono dosljedan i uspravan u onome što je cijeloga životazastupao – od onih ranih dana 1948. do 2008. godine, dakle punihšezdeset godina – a to su načela historijske istine, prava ljudi i borbeprotiv svakog oblika eksploatacije, separacije i deprivacije ljudskogu nama, protiv otuđenja svake vrste, a pogotovo onih najtežihoblika ljudskog otuđenja koji su u XX vijeku trijumfirali, a to surasno, vjersko i nacionalno otuđenje i suprotstavljanje ljudi u ciljulakšeg vladanja njima i održavanja sistema eksploatacije ne samoljudi nego i prirode kao takve. Sve ovo na što ukazujemo ovomtužnom prilikom samo je jedan uvod u analizu našeg mišljenjatokom druge polovine XX vijeka i traganja za uzrocima njegovogopćeg urušavanja krajem tog vijeka, urušavanja koje nije bezsvake veze sa općim urušavanjem ljudskog u nama i tragedijom kojanas je zadesila. Milan Kangrga je jedan od putokaza na tom pututraženja izlaza iz mraka u koji smo uvedeni.

Milan Kangrga, taj snažni, gromoglasni i ujedno veoma mekaničovjek i dobri pronositelj istine o nama, zbog koje nisu htjeli daga čuju i zbog koje je njegovo djelo skrivano od javnog interesa, eto,prestao je da živi, ali sam siguran da će ono što je Milan Kangrgaučinio u filozofiji i uopće za kulturu mišljenja u našoj sredini imatiodjeka u svakom ozbiljnom i odgovornom misaonom naporu, akose takav uopće još i može dogoditi u našim krajevima.

289PREGLED

Page 289: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 290: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Rajko Igić

SUDBINA JEDNOG IZUZETNOG NAUČNIKA: MOMIR MACANOVIĆ (1938-2007)

THE FATE OF AN EXTRAORDINARY SCIENTIST :MOMOR MACANOVIĆ (1938-2007)

Sažetak

Zbog čestih ratova balkanski region se smatra nepodesnimza naučna istraživanja. Međutim, i u takvim uslovima izvestan brojeduciranih, sposobnih i hrabrih Jugoslovena dao je značajan naučnidoprinos. Ovde je ukratko prikazan život i rad dr. Momira Maca-novića (1938-2007), mog školskog druga i prijatelja, koji je uspešnosavladavao mnoge prepreke i dao značajan doprinos nefrologijii imunologiji. Rođen je u Sarajevu, gde je završio medicinu, a 1969.specijalizirao internu medicinu. Od 1970. do 1973. godine bioje Ph. D. student na Royal Postgraduate Medical School, RenalUnit, u Londonu. Vrativši se u Sarajevo, osniva vrhunsku nefrologijuzahvaljujući finansijskoj pomoći Republičke zajednice za naučnirad BiH i grantovima NIH-a, EZ-a i drugih međunarodnih fondacija.Nekoliko godina u predratnom periodu dr. Macanović je bio ministarzdravlja Bosne i Hercegovine i dekan Medicinskog fakulteta uSarajevu. Rat u Bosni ga prisiljava da napusti svoje pacijente,laboratoriju i rodni grad – tek kada je ranjen u trenutku dok jeprelazio most na Miljacki, idući na posao. S porodicom je našaoutočište u Engleskoj, gde je primljen za naučnog savetnika, SeniorResearch Associate, na Univerzitetu u Kembridžu. Kasnije je radiokao nefrolog u bolnici u Dorchesteru i u Ujedinjenim ArapskimEmiratima. Unatoč teškoj finansijskoj situaciji koja je u početkupratila njegovu porodicu u Engleskoj, nastavlja s publikovanjemnaučnih radova, a 2004. godine je objavio i knjigu Manual ofNephrology, u koju je za lekare praktičare uneo svoja klinička i

291PREGLED

Page 291: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

naučna iskustva. Umro je u Londonu, nakon kraće i teške bolesti,a za sobom je ostavio suprugu i dva sina.

Vest o smrti dr. Momira Macanovića duboko je dirnula mnogekoji su imali čast da poznaju tog mirnog i umnog čoveka – predanogi veoma sposobnog lekara istraživača. Nefrologija je izgubila vrhun-skog naučnika i stručnjaka, njegovi brojni đaci, saradnici i prijateljivelikog učitelja, inspirativni “role model” i vernog druga, njegovaporodica supruga i oca, a njegovi brojni pacijenti, koje je imao širomsveta, doktora koga se sa zahvalnošću sećaju ne samo zbog stručnepomoći nego i zbog brige koja je odražavala njegove ljudskekvalitete.

Momir Macanović rođen je 2. januara 1938. godine u Sarajevu,gde je završio osnovno obrazovanje, gimnaziju, medicinski fakultet,postdiplomske studije i specijalizaciju interne medicine. Doktoriraoje u Londonu, gde je od 1970. do 1973. godine bio Ph. D. student naRoyal Postgraduate Medical School (Hammersmith Hospital, RenalUnit). Vrativši se u Sarajevo, radio je na Medicinskom fakultetukao asistent, docent i profesor interne medicine, a od 1985. do1988. godine bio je dekan fakulteta. Za njegovu uspešnu stručnui naučnu karijeru treba istaći izuzetno dobronameran stav dvejuosoba – prof. dr. Enise Bašagić, tadašnjeg šefa nefrologije, i prof.Ante Lovrinčevića, radiologa na Medicinskom fakultetu. Dr. Maca-nović je obavljao još dve važne funkcije u zdravstvu RepublikeBosne i Hercegovine: bio je predsednik Komiteta za zdravlje (mi-nistar, 1987-1991) i direktor Instituta za nefrologiju (1990-1992).

Dr. Macanović je u toku deset predratnih godina tri puta boraviou inostranstvu vršeći imunološka istraživanja s čuvenim naučnicimau Londonu (P. J. Lachman) i Parizu (G. Richet). Njegove istraživačkeprojekte, koje je realizovao sa svojim saradnicima u Sarajevu,finansirali su National Institutes of Health (Bethesda), INSERMU 64 (Hospital Tenon, Pariz) i Commission of the EuropeanCommunities (Joint Research Centre). Sam ili sa saradnicimaobjavio je više od sto publikacija u međunarodnim časopisima imonografijama. Dr. Macanović je jedan od retkih jugoslovenskihistraživača koji je publikovao svoja istraživanja u časopisu“Lancet”. Nije bilo posebno iznenađenje kada mu je taj prestižni

292 PREGLED

Page 292: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

medicinski časopis objavio članak zajedno s engleskim naučnicima1,ali je poseban uspeh bio istraživački rad koji je u taj časopisprispeo iz Sarajeva.2 Među poznatim časopisima koji su objavljivaliistraživanja dr. Macanovića i saradnika nalaze se British MedicalJournal (BMJ), Clinical Experimental Immunology, Journal ofImmunology, Kidney International i čuveni zagrebački časopisPeriodicum Biologorum koji je tada uređivao akademik NikšaAlegretti.3-8

Taj lekar humanista nije verovao da će rat u Bosni i Herce-govini duže potrajati i da ga to može sprečiti da radi svoj posao.Svakodnevno je odlazio na kliniku, mada su snajperisti s obe straneMiljacke vrebali žrtve. Međutim, kada je prelazeći most da bidospeo na posao bio ranjen, odlučio je da napusti svoj rodni grad.U Beogradu i Novom Sadu ovog vrsnog stručnjaka nisu zadržali.Nije bilo lako bez stana i pokućstva u kriznim vremenima čak iako bi u novoj sredini i dobio redovan posao. Zato su mu prijateljisavetovali da potraži sklonište u inostranstvu. Uz to, dodatna oteža-vajuća okolnost bila je naredba da se u Srbiji ne mogu zapošljavatiizbeglice. (Autor ovog članka to dobro zna jer mada je Somborac itamo ima porodičnu kuću u Somboru nije mogao dobiti posao kadje na početku rata napustio Bosnu. Nasreću, prof. Pavle Budakov,dekan Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, prekršio je naredbuo zabrani zapošljavanja izbeglica i Nastavno veće fakulteta raspisujekonkurs za izbor redovnog profesora na predmetu Farmakologijai toksikologija. Nažalost, ta katedra smesti pridošlicu u sobu koja jebila zavodska biblioteka i on uskoro potraži mesto u inostranstvu,gde bi mogao raditi svoj posao.)

Dr. Macanoviću jedan Englez pruži ruku, ponudivši mu pozicijuSenior Research Associatea u Kembridžu. Pet članova njegoveporodice koji su s mukom napustili Sarajevo, računajući tu i nepo-kretnu punicu koja im se uskoro pridružila, jedva je preživljavalos prihodom od jedne skromne plate. Momina majka je uspela izaćiiz Sarajeva, da bi se privremeno nastanila kod rodbine u Beogradu,ali zbog oskudnog stambenog prostora ode u starački dom. Momomi je pisao o svojoj teškoj situaciji, rekavši: “Mi izbeglice smo odmahdo onih mrtvih.”9 Evo nekoliko redova iz jednog od njegovih pisama

293PREGLED

Page 293: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

(31. oktobra 1994. godine) iz tog teškog perioda, pre nego što muje majka preminula u Beogradu.

Dr. Macanović u Londonu otpočinje borbu za opstanak; polaženeophodne ispite, sve do onih da može raditi kao nefrolog u toj zemlji.Najpre je radio u Dorchesteru, a zatim odlazi u Ujedinjene ArapskeEmirate. Međutim, u februaru ove godine bolest ga je naterala dase vrati u London kod svojih sinova, gde ga dva meseca kasnije zatičesmrt. Telo mu je kremirano 2. maja 2007. godine u Engleskoj.

Sve nedaće koje izbeglica u odmaklim godinama sreće u tuđininisu zaustavile stručnu i istraživačku aktivnost ovog izuzetnog ipredanog naučnika. Dr. Macanović je nastavio s publikovanjemsvojih istraživanja i prenošenjem svog ogromnog kliničkog iskustvanefrolozima i imunolozima. U tom periodu je objavio desetaknaučnih radova u časopisima, nekoliko poglavlja u raznim mono-grafijama (od kojih posebno vredi istaći ono o sistemu komplementau bubrežnim bolestima10) i knjigu Manual of Nephrology: DrugTherapy and Therapeutic Protocols in Renal Diseases11.

294 PREGLED

“Moja mama je u staračkom domu na Slaviji u Beo-gradu. Sve je to tužno i tragično. Ona hrabri nas, poručuje namda pokušavamo obezbijediti sebi kakvu-takvu egzistenciju,a da ona nije nezadovoljna onim u čemu se je našla.

Mada nisam angažovan niti u kakvoj politici, o nesrećnojsituaciji kod nas jedino i neprestano u kući razglabamo. Velikatragedija je snašla narode u našim krajevima. Lideri još uvijekkombinuju teritorijama, ideologijama i sl., ujedno se bogate,a ljudi trpe, pate i umiru. Ne mogu shvatiti niti svijet i javnaglasila, u toj sveopštoj tragediji u kojoj nema dobrih i loših, negosamo onih koji su u momentalnoj mogućnosti da nanesu višezla nego druga strana. (…) Sve loše što se pripisuje jednojstrani, uradila bi i druga, ili će to uraditi prvom prilikom i u većemobimu, kada se za to ukaže prilika. Ne znam koji su ciljevi zakoje treba ovoliko žrtava i patnji. (…) Meni je Lakman obećaoda će do njegove penzije (za dvije godine) voditi računa o meni.No, plate u nauci ovdje su takve da možemo jedva preživjeti.”

Page 294: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Momu sam upoznao 1956. godine, kada smo postali studentiprve godine medicine u Sarajevu. Dve i po godine smo se čestodružili, borili se za vanredne ispitne rokove da bi što više studenataprešlo iz prve u drugu godinu, a ponekad smo učili zajedno, sve doknisam prešao na Medicinski fakultet u Beogradu da bih nakonsmrti mog oca bio bliže majci, koja je živela u Somboru. Bez obzirana veliku razdaljinu Beograda i Sarajeva, s Momom sam i daljepovremeno sarađivao. Obojica smo bili aktivni u studentskim organi-zacijama. Moma je, između ostalog, bio i komandant Igmanskogmarša studenata, učesnik radnih akcija na izgradnji Autoputabratstva i jedinstva u Srbiji i Makedoniji i komandant omladinskeradne brigade (ORB) studenata medicine iz Sarajeva; došavši naMedicinski fakultet u Beogradu, bio sam uskoro predsednik studenatačetvrte godine, tri puta učesnik na radnim akcijama i komandantORB-a studenata medicine iz Beograda “Dr. Simo Milošević” kojaje gradila autoput u Makedoniji. S Momom sam se dogovorio danas studenti medicine iz Sarajeva posete u Beogradu i tri dana samim bio domaćin. Momo je bio uzoran i skroman student koga sukolege cenile, poštovale i volele.

Vredi zabeležiti šta mi je Momir u našim studentskim danimaispričao. U svojim dečačkim godinama često se pitao zašto velikagrupa stradalnika na početku Drugog svetskog rata, u kojoj je bioi njegov otac, nije nešto učinila da se barem neko od njih spase. “Tri-četiri naoružana vojnika su sprovodila veliku grupu zarobljenika,mahom intelektualaca iz okupiranog Sarajeva. Odveli su tu kolonuna poljanu van grada, obasuli je puščanom vatrom i sve poubijali.Zar nije nekolicina njih mogla, kada su hodali u stroju, da te stražarenapadne? Nekoliko bi ih poginulo, a većina bi se spasila.“ Kasnijega je, kako reče, jedan stariji čovek smirio rekavši: “Niko od tihljudi u koloni nije na stražare skočio jer su svi znali da nisu krivii vjerovali su da im niko neće tako šta učiniti.”

Kada sam 1963. godine ponovo došao u Sarajevo, bio samstudent prve generacije na postdiplomskim studijama “Uvođenjeu naučnoistraživački rad”, koje je vodio prof. Pavel Stern. Kasnijesam na Medicinskom fakultetu postao asistent i docent na predmetuFarmakologija i toksikologija. S Momom sam nastavio prijateljske

295PREGLED

Page 295: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

susrete i stručnu saradnju u Sarajevu, a i nakon mog prelaska naMedicinski fakultet u Tuzli. On je od 1967. do 1969. godine biopostdiplomac kod prof. Sterna, na čijem sam institutu tada bioasistent. Rado se sećam njegovog predavanja u Društvu nefrologaBiH kada nas je, nakon povratka iz Engleske, fascinirao imuno-loškim pristupom bubrežnim oboljenjima. Kasnije smo zajedno biliučesnici na svetskom kongresu imunologa u Cavtatu, skupu kojije okupio sve vodeće imunologe toga doba. Dr. Macanović je sara-đivao s većinom naših medicinskih fakulteta, a posebno s nefrolozimau Nišu, gde je redovno držao predavanja, pregledao obolele odendemske nefropatije i vršio bubrežnu punkciju. Po preporuci dr.Macanovića pozvan sam da držim predavanja o reninangiotenzinsistemu, oblasti u kojoj još od 1970. godine vršim istraživanja12,za lekare i postdiplomce na Medicinskom fakultetu u Nišu.

Lepe su uspomene i naši izleti na Pale, gde je Momo imaovikend-kuću, za koju je moja supruga dala nacrt predivnog drvenogstepeništa. Posebno je bio značajan naš zajednički susret s dr.Dunbarom, visokim službenikom NIH-a (Bethesda, Maryland,SAD), koji je sa suprugom i kćerkom prolazio kroz Sarajevo.Profesor E. G. Erdos, moj mentor na dvogodišnjem postdoktorskomstažu u Oklahoma Cityju, zamoli me da primim tog doktora. Dr.Macanović je tada bio dekan Medicinskog fakulteta i bilo je zgodnoda zajedno s njim obavim dužnost domaćina. Dr. Dunbar nam,između ostalog, reče da smo mi lekari krivi što se borbi protiv pušenjau Jugoslaviji ne posvećuje dovoljna pažnja. “Video sam na Makar-skoj rivijeri mnoštvo sredovečnih gojaznih muškarca koji iz ustane vade cigaretu. Izgleda da se oni čak ponose cigaretama i svojimvelikim trbusima. Vi lekari morate ubediti političare da se pušenjeu zemlji obuzdava!” Tada mu dr. Macanović reče da sam pre pargodina iz Tuzle pokrenuo akciju studenata medicine Jugoslavije“31. januar – dan bez cigarete”, koja se veoma uspešno odvija, a jasam dodao da tu preventivnu akciju nisam mogao provesti u okviruDruštva lekara jer procenat lekara pušača je samo nešto manji odonog za celokupnu populaciju i među lekarima ne bih imao dovoljnopristalica za takvu kampanju. Bilo je neugodno pred strancem reći

296 PREGLED

Page 296: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

takvu istinu. Nažalost, mnogo je godina prošlo dok naši zdravstveniradnici nisu počeli da postepeno eliminišu tu naviku.

Epilog

Nedavno sam publikovao više članaka o utjecaju rata nasmanjenje broja publikacija (u časopisima koje registruje ScienceCitation Index) iz većine bivših jugoslovenskih republika13,14 i označajnim naučnim doprinosima istraživača iz naše zemlje. Ovajposlednji članak, objavljen u časopisu Einstein Journal of Biologyand Medicine15, ukratko prikazuje život i dela Laze K. Lazarevića(1851-1891), Ivana Đaje (1884-1957) i Pavela Sterna (1913-1976)koji su u skromnim uslovima stvarali naučna dela na najvišemsvetskom nivou. Među nekolicinom naših savremenika, istaknutihnaučnika u medicinskoj oblasti, sigurno se nalazi i ime MomiraMacanovića. On je veoma uspešno doprinosio biomedicinskimnaukama i medicinskoj praksi mada su uslovi za istraživanje u tojoblasti u Bosni bili veoma skromni. U izbeglištvu je pokazaoizuzetnu vitalnost i odanost svom istraživačkom i lekarskom pozivu.

Nažalost, rat je toliko poremetio odnose među našim narodimada niko u Sarajevu nije pozvao profesora Macanovića da se na svojeradno mesto vrati ili da barem održi jedno predavanje studentimai lekarima. Komemoracija za ovog našeg istraživača je održanau Kembridžu (Christ’s College, University of Cambridge), ali –koliko mi je poznato – ne i u Sarajevu ili drugim univerzitetskimcentrima Bosne i Hercegovine.

Sigurno je da bi povratak u zemlju onih koje je rat razneo pocelom svetu, od Novog Zelanda i Australije, preko evropskih zemalja,do Amerike i Kanade, doprineo ne samo bržem oporavku ratomoštećene nauke i drugih delatnosti nego i unapređenju edukacijemladih. Te mere bi ubrzale zacelenje rana i doprinele bržem napretkudruštva koje je nepotrebnim ratom teško oštećeno. Nažalost, even-tualna promena stava prema povratku stručnjaka iz dijaspore zageneraciju profesora Macanovića došla bi prekasno.

297PREGLED

Page 297: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Fusnote

1. Macanovic M, Evans DJ, Peters DK. Allergic response to glomerularbasement membrane in patients with glometrulonephritis. Lancet 1972;2:207-210.

2. Macanovic M, Rezakovic Dz, Basagic E, Brkic N. Endemic nephropathy.Lancet 1976;1:541-542.

3. Macanovic M, Peters DK. Immunology of glomerular basementmembrane in nephritis. Kidney Int 1972:2:199-200.

4. Macanovic M. Immunofluorescent studies in endemic nephropathy.Eur J Clin Invest 1976;6:31.

5. Macanovic M, Lachmann PJ, Harkiss GD, Oldroyd R, Habich J.Isolation of the antibody moieties of immune complexes from serum by theantibody moieties of immune complex from serum by the pepsin digestion ofconglutinin complexes. Clin Exp Immunol 1981;11:132-5.

6. Macanovic M, Verroust PJ, Brkic N, Verbic D, Golemac S. Renaltubular epithelial antigens in the pathogenesis of experimental membranousnephropathy. Period Biol 1983;85:79-80.

7. Macanovic M, Peart D. Minimal change nephropathy with adenocarcinomaof breast. J R Soc Med 2000;93:539.

8. Sissons JGP, Evans DJ, Peters DK, Eisinger AJ, Boulton-Johnes JM,Simpson IJ, MacanovicM. Glomerulonephritis associated with antibody toglomerular basement membrane. BMJ 1974; 4:11-4.

9. Igić R. Gemist. Zbirka tragova u jednom dobu. ČiB, Novi Sad, 1997,strana 19.

10. Macaanovic M, Lachman P. The complement system in renal diseases.In: Complement and kidney diseases, ed. P Zipfel. Birkhauser, Basel, 2006, pp.1-18.

11. Macanovic M, Mathieson P. Manual of Nephrology: Drug Therapy andTherapeutic Protocols in Renal Diseases. Universal, Boca Raton, Fl., 2004.

12. Igic R, Behnia R. Pharmacological, immunological, and gene targetingof the rennin-angiotensin system for treatment of cardiovascular disease. CurrPharm Design 2007;13:1199-1214.

13. Igic R. The influence of civil war in Yugoslavia on publishing inpeer-reviewed journals. Scientometrics 2002;44:183-92.

14. Igic R. War and scientific output moving beyond war. J BUON 2005;10:495-7.

15. Igic R. Can outstanding research be done under less than ideal conditions?Einstein J Biol Med 2003;20:23-27.

298 PREGLED

Page 298: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

Slika 1. Naslov knjige (ISBN-13: 9781581125160) objavljene2004. godine. Ovaj priručnik sadrži protokole i uputstva koja suzasnovana na kliničkim dokazima, a u odsustvu takvih korišćeni sudrugi raspoloživi dokazi ili lična iskustva. (Lekari bi trebalo da nabaveknjigu Clinical Evidence Concise koju izdaje BMJ <www.bmjpg.com> ili da koriste internetsko izdanje iste na: www.clinicalev-

idence.com/uhf. U njoj se nalaze i kontinuirano revidiraju dokazikliničkih intervencija unutar celokupne medicine. Međutim, trebaimati na umu da neke bolesti ili njihova kombinacija ne odgovaraonome što pruža evidence based-medicine (EBM). Dakle, EBMje samo skup orijentacionih preporuka zasnovanih na statističkimdokazima i njih ne treba slepo primenjivati na svakom bolesniku.)

299PREGLED

Page 299: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna
Page 300: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

UPUTA ZA AUTOREKOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA

<<PREGLED>>

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge kojisadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima“Pregleda”. U časopisu objavljujemo radove koji podliježurecenziji i one koji ne podliježu tom postupku. Radovi se kategori-ziraju u sljedeće osnovne kategorije:

- izvorni naučni članci- izlaganja sa naučnih i stručnih skupova- stručni članci- osvrti- prikazi- prilozi- prijevodiObjavljujemo: a) izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene

rezultate istraživanja koja korespondiraju sa osnovnom misijomčasopisa

b) izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet daprethodno nije objavljeno u zborniku radova skupa

c) stručne članke koji nude korisne prijedloge za određenestruke i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istra-živanja autora

d) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladusa osnovnom misijom časopisa

e) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornikai drugih stručnih publikacija

f) korisne priloge iz struke i za struku a ne moraju predstav-ljati izvorna istraživanja

g) prijevode dosad neobjavljenih članaka koji odgovarajuosnovnoj misiji časopisa

Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi trebaju ispuniti sljedećeuvjete:

301PREGLED

Page 301: pregled maj 2008 rezerva:Layout 1pregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2008/Pregled-1-2008.pdf · Individualna i društvena odgovornost preduzeća ..... 141 Enes Rađo: Bosna

1. Radovi trebaju biti u pisanoj formi (Times New Roman,font - 12), uz prilog odgovarajuće diskete, koji se šalju poštom ilielektronskim putem.

2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni.3. Tekstovi stručnih radova trebaju, u slučajevima kada ela-

boriraju pojedine segmente jednog problema, sadržavati konciznepodnaslove.

4. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa trebajustajati ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi.

5. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz radmoraju obavezno biti priložena objašnjenja.

6. Svaki rad treba sadržavati naslov paralelno na b/h/s ina engleskom jeziku, ispred teksta sažet prikaz autorskeelaboracije teme, u trećem licu, ne više od 250 riječi na b/h/si na engleskom jeziku (italic/kurziv), ključne riječi na b/h/s ina engleskom jeziku (italic/kurziv), kao i spisak korišteneliterature na kraju rada. Bez navedenih elemenata nijedanrad neće biti objavljen.

7. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, do jednog (1)autorskog tabaka/arka, odnosno šesnaest (16) kartica.

8. U radovima će se poštovati jezik autora (bosanski, hrvatskiili srpski), kao i pismo teksta (latinica ili ćirilica)

Radove slati na:Redakcija <<Pregleda>>, Univerzitet u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevon/r g-đa Fuada Muslić, sekretar redakcijetel: 221-946, e-mail: [email protected]

302 PREGLED