P R A X I S

Depno izdanje, broj 12 Zagreb, IV trom jeseje 1971.

lanovi redakcije

Branko Bonjak, Danko Grli, Milan Kangrga, Ivan Kuvai, Gajo Petrovi, Rudi Supek, Predrag Vranicki

Glavni i odgovorni urednici

Gajo P etrovi i Rudi Supek

Izdava

H rvatsko filozofsko drutvo

Tisak: depnog izdanja: Tiskara i knjigovenica Joa Roankovie, Sisak. Distribucija: Industrijski radnik, poduzee za pruanje reklamnih usluga,

Zagreb, Ilica 28, telefon 440-449. Lektor i korektor: Milivoj Pilja.

ovjek i d ru tv o u in d ijsk o j m isli

k. d a m o d a ran

N aslov o rig inala :

Man and S ocie ty in Ind ian T hought 1968.

preveo: gvozden flego

ovjek i drutvo u indijskoj misli

k. damodaran

praxisZagreb, 1972.

S A D R A J

N apom ena 7

I P oeci 9II T ra g an je za izgub ljen im je d in

s tvom 19I I I B rah m an iza m 33IV M ate rija lis ti i id ealisti 49V ovjek, p r iro d a i svem ir 65

VI B u d d h izam i h in d u izam 81V II S loboda i sam o o s tv a ren je 103

R jen ik 127

Pogovor 157

N A P O M E N A

Rijei tampane kurzivom (kao npr. adharma) i velikim slovima (kao npr. BUDDHA) protumaene su u rjeniku (str. 127).Kod tako tampanih rijei koje su indijskog porijekla treba paziti na itanje:* oznaava duinu vokala c itaj j itaj y itaj jcerebralne ili lingvalne konstante t, th, d, dh, n

itaj uobiajeno ) oznaavamo: u kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kuren- tom

vokalno, zvuno r (kao u vrt) oznaavamo: u kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kurentom

palatalni sibilant oznaavamo sa s (itaj kao u ilo): u kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kurentom

palatalno n (itaj: nj) oznaavamo sa nj anusvaru oznaavamo: u kurentnom kontekstu kur

zivom. u kurzivnom kontekstu kurentom.

IPOECI

Kada u pastirska arijska plem ena iz stepa Centralne Azije upala u sjevero-zapadnc predjele Indije p rije o tprilike tri h iljade i pet stotina godina, bila su suoena s raznim starosjed ilakim narodim a koji su bili na razliitim nivoima ekonom skog razvoja i kulture. Civilizacija doline Inda sa svojom urbanom kulturom u gradovim a M ohenjodaro, Harappa i Lothal bila je tada, moda, u procesu nu tarn jeg pada i propadanja, i prem a tom e, jako ranjiva na napad izvana. Oko tih urbanih centara bilo je i bezbroj plem ena na razliitim nivoima paleolitskih i neolitskih kultura, a njihova je ekonom ija varirala od prim itivnog sakup ljan ja hrane, lova i ribolova do sjedilake zem ljoradnje. Ti su pre-arijski narodi Indije imali razliita vjerovanja, obiaje i religiozne obrede od animizma, potovanja duhova i m agije do potovanja boice-majke, svetog stabla i am blem a mukog splovila te, kao to je kasnije dokazano pronalascim a u m jestim a

r 9

Mohenjondro i Harappa, ak nekih vrsta logistikih vjebi.

Ta neujednaenost drutvenog i ekonomskog razvoja, koja se ispoljavala u cijelom nizu kulturnih oblika, ostala je karakteristikom indijske civilizacije do naih dana. U umskim i planinskim predjelim a ima i danas plemena koja jo nisu dostigla stupanj ekonomske diferencijacije i specijalizacije. Takva se plemena prehranjuju skupljanjem hrane ili lovom kao npr. Ongi iz Andamana koji se kreu goli i u grupam a od m jesta do mjesta, s lukovima i strelicam a u rukama. Usprkos naglom raspadu plemena uzrokovanom sve tjenjim vezama s vanjskim svijetom i uestalog kontakta s modernom civilizacijom, mnoga prim itivna plemena nisu bila sposobna da se potpuno otrgnu od svojih starih sidrita. Ljudi koji jo ive u pred-feudalnim ili pred-kapi- talistikim uvjetim a ogoreno se bore da sauvaju svoje tradicionalne obiaje i primitivna vjerovanja. U isto vrijem e u drugim krajevima, posebno u velikim gradovima kao to su Delhi, Bombay, M adras i Calcutta, prim jeuju se sve kompleksnosti i sukobi modernog industrijskog drutva s njegovim brigama i frustracijam a, njegovim problem im a radnitva, politikom sile, atomskim istraivanjim a, duevnim bolnicama i apstrak tn im filozofskim raspravam a.

Kada su pastirska arijska plemena stupila u Indiju i naselila se na obalama Inda i Gangesa, Arijci jo nisu bili podijeljeni u varne ili klase. Meu njim a nije bilo ni eksploatatora ni eksploatiranih. Svaki je pojedinac bio lan klana. Svi su bili jednaki u klanu i imali su krvne veze s ostalima. Postojale su vrste spone izmeu pojedinaca i njegove grupe njegove obitelji, njegove rodbine i njegove zajednice. Ta osnovna solidarnost ovjeka i ovjeka te ovjeka i prirode

10

odraava se u mnogim him nam a Rgvede, n a jra nije literarne kompozicije Indije a moda i svije ta .

Rgvedske him ne, sastavljene u vrem enu od nekoliko stoljea, o tkrivaju razliite aspekte nap retka ranih Arijaca. Prem a navodima uenjaka veina tih him ni se odnosi na drutveni, ku lturn i i v jerski ivot Arijaca, uglavnom u predjelu sadanjeg Panjaba. Arijci su tada bili u pastirsk im , stoarskim , nom adskim plem enim a, puni oduevljenja za ivot, vjeti u jahan ju i gaanju lukom a napredovali su prem a novim i novim granicama. Tokom nekoliko stoljea rairili su se po cijeloj Indo-Gangeskoj ravnici, od sadanjeg Panjaba do granica Bengala. Njihov pastirsk i nomadski ivot bio je postepeno zam ijenjen ekonom ijom sjedilake zem ljoradnje.

Za vrijem e procesa irenja i tokom sto ljetne konfrontacije i kon takata sa starosjedilakim narodim a, arijski je nain ivota p retrp io velike prom jene. Arijci su usvojili nove vrijednosti i asim ilirali mnogo anim istikih, ritualitik ih i m agijskih vjerovanja i obreda ne-arijskih plemena.

Rani pastirsk i Arijci su bili oboavaoci priro de. Oboavanje je prirode bilo izraz osjeaja jedinstva prim itivnog ovjeka s prirodom suncem i mjesecom , drveem i rijekam a, ivotinjama i pticam a. Odnosi izmeu ovjeka i prirode i izmeu ovjeka i drutva bili su tako jednostavni i neposredni da je njegov razvoj kao individualne linosti bio beznaajan. Pod lako pojednostavljenim uvjetim a prim itivni su Arijci potovali razliite bogove koji nisu bili n ita drugo nego personifikacije p rirodnih fenom ena kao to su sunce, nebo, vatra i voda. Ti bogovi u osnovi nisu bili drugaiji od ljudi prem da su bili

11

sm atrani snanijim a i sposobnijim a da zadovolje potrebe ljudi. N ajpopularniji meu mnogim ranim bogovima bili su Indra , Varuna, i Agni. Arijci su vjerovali da e im molitve, darovanja, rituali i rtve bogovima donijeti sreu na zemlji, m aterijalne udobnosti, goveda, bogatstvo, zdravlje i dug ivot.

Rane su Arijce privlaile radosti i uici ovog ivota znatnp vie,no ivot nakon sm rti: Nisu se brinuli za krajn je svrhe postojanja. Problemi ap- soluta nikada nisu m rtili njihova ela. Nisu teili za osloboenjem od okova svjetskog ivota. U him nama Rgvede nema ni spomena potrebe povlaenja iz ivota ni filozofije odricanja ni vjerovanja da je ovjekova sudbina vezana vjenim krugom roenja i ponovnih roenja.* Bili su u vrlo dobrim odnosima s prirodom . To meutim ne znai da su bili potpuno podreeni prirodi i ovisni od nje. Za razliku od ivotinja ovjek se ne prilagoava instinktivno prirodi. ovjek m ijenja i modificira prirodu prem a svojim potrebam a. Modificirajui i transform irajui prirodu ovjek transform ira i svoju vlastitu prirodu. Aktivnost, praksa je sredstvo kojim ovjek transform ira prirodu i transcendira samog5- sebe.

*) Kunhan Raja, veliki sanskrtski uenjak i autoritet za Vede, primjeuje: Nisam vidio u Rgvedi nikakve dokaze za elje da se pobjegne u nebo ili da se zavri slijed ivota i smrti. Nisam naao ni znakova zalaganja za odricanje od svijeta, za ivljenje u duhu slobodnom od materijalnih zapleta. Nisam naao nikakvog'znaka vrhovnog pesonalnog boga. Naprotiv, naao, sam mnoge stvari koje su u sukobu s takvim faktorima u ovjekovom- ivotu. (C. Kunhan Raja: The Quintessence of the Rig Veda. Bombay 1964. p. vii.)

12

Ali ovjek moe djelovati, zadovoljavati svoje potrebe i transcendirati prirodu sam o u zajednici s drugim ljudifiiaVVjek je ovjek samo u udruivanju. On je povezan: i ujedinjen s d ru gim ljudim a razliitim vrstam a emocionalnih veza. U prim itivnim drutvim a te su em ocionalne veze bile podupirane i jaane putem totem a i tabua te jednostavnih rituala i kultova. Jednostavni rituali i cerem onijali popularne vedske religije bili su naivni naini prim itivnih Arijaca da u interesu zajednice u tjeu na prirodne procese. Rituali koji su se odravali grupno usaivali su u pojedince osjeaj kolektivnosti i tako pomagali drutvenu koheziju u n u ta r plemenske organizacije bazirane na rodbinskim vezama.

Rani Arijci su ivjeli u rodbinskim grupam a pa trija rha ln ih obitelji u n u ta r irih zajednica unu ta r plemena. Svaki ovjek je bio dio plemena ili klana u kojem je bio roen. Osjeaj je dinstva s plem enom bio je izvor, njegove snage i sigurnosti. Proizvodne snage drutva bile su k ra jnje nerazvijene a tehnologija je bila na niskoj razini.'ovjek je bio sirom aan, nepism en i neuk. Bio je-bespom oan pred snagam a prirode. Ali nije patio od nesigurnosti i usam ljenosti. Identificirajui sebe sa svojom grupom s kojom je dijelio hranu, svoju sreu i alosti pokuavao je savladati ne samo svoju bespom onost pred daleko nadm onijim silam a prirode ve i svoj osjeaj izdvojenosti. Individualna svijest je u izvjesnoj m jeri bila utopljena u kolektivnoj svijesti. Raja, poglavar plemena, predsjedavao je plemenskoj skuptini koja se sastojala od svih s tarjeina obitelji. Izabran od naroda, moan uslijed svoje sposobnosti da bran i pleme u ratu , poglavar je bio utjelovljen je kolektivne snage plemena.

13

Sjedilaki ivot i razvoj zem ljoradnje i raznih vrsti zanata radi zadovoljavanja rastuih potreba naroda, prouzrokovali su podjelu rada u plemenu. Rgveda navodi razne pozive i zanate: bilo je pjesnika, lijenika, tesara, drvosjea, tkalaca, oruara, kolara, lovaca, sveenika, pre- aa some, kovaa, kravara i zemljoradnika svi su ivjeli zajedno u harm oniji i tenji ka bogatstvu i srei.

Porast zemljoradnike proizvodnje, razlikovanje zvanja i poetak trgovine ubrzali su korak socijalne diferencijacije koja je vodila nejednakosti u bogatstvu, moi i ugledu. Te ekonomske i drutvene prom jene posijale su sjeme raskola i nesloge i potkopale jedinstvo i harm oniju unu ta r rodbinskih veza plemenske strukture. Po prvi put u ivotu ljudi zavist i pohlepa postado- e pokretake snage proizvodnje i raspodjele materijalnog bogatstva. Naravno, bilo je mnogo ria i pjesnika koji su pokuavali sprijeiti takav lom i odrati socijalnu koheziju u ve zastarjeloj plemenskoj s trukturi. Podizali su svoje glasove protiv sukoba i nesloge i savjetovali narod da ne naruava harm oniju drutvenog ivota. Uvijek iznova sluamo strastvene pozive da se odri jedinstvo i harm onija. itamo npr. slijedee obraanje narodu koji se okupio na zbor:

Idite zajedno. Govorite jednoglasno. Neka vaa uvstva osjeaju u harm oniji upravo kao to stari bogovi prihvaaju ponuene im darove, prepoznavajui ih harm onijom .Tajna savjetovanja su ista. Skuptina gdje priprem aju planove takoer je zajednika. Njihovi duhovi su u harm oniji i njihove misli takoer. Stoga ja upuu

14

jem ovaj zajedniki ta jn i savjet svima vama. Nudim svima vama ta j zajedniki dar.Neka vae tenje budu jedinstvene. Neka vaa uvstva budu u harm oniji. Neka vae misli budu u harm oniji. I na ta j nain ostan ite svi vi zajedno u slozi.1

No takvi apeli nisu imali tra jnog efekta je r su sukobi i p ro tu rjenosti ve bili u procesu razvoja. S pojavom privatnog vlasnitva i njegovom nejednakom raspodjelom , pripadnici nekih zvan ja meu Arijcim a konsolidirali su se u etiri razliite varne ili klase brahmane, ksatriye, vaisye i sudre. N ekada popularne plem enske skuptine i savjeti, kao to su gana, viatha , sab- h, sam iti i pariad koje su regulirale drutveni ivot Arijaca, brzo su gubile svoj prvotni znaaj. Ono to Durkheim* naziva kolektivnom svijeu plem ena zam jenjivalo se klasnom svijeu. Sm isaona ali nesta jua s tara socijalna s tru k tu ra u trla je put au tokratsk im m onarhijam a. Mala kraljevstva bazirana na terito rijaln im podjelam a nasta jala su iz plem ena sagraenih na p rin cipu srodstva i klana, a plem enski su poglavari postajali kraljevi. Mnoga takva kraljevstva pojavila su se u devetom ili osm om stoljeu pr. n. e.

Ove prom jene su djelovale ne samo na ovozem aljski ivot Arijaca ve takoer i na p ropast vedskih bogova za koje je izgledalo da gube svoju prem o. Ve p ri k ra ju rgvedskog perioda nalazimo izraene sum nje u posto janje tradicional

1. Rgveda X, 191.2. Durkheim: Division of Labour in Society. New

York 1933.

15

nih bogova. Nalazimo arenilo boanstava koja su gubila svoj utjecaj i postepeno ustupala m jesto jednom jedinom bogu. Jedan od mnogih bogova Prajapati ili Visvakarman poeo je biti potovan kao bog nad bogovima ili vrhovni Bog. Nazivaju ga Indra, Mitra, Varuna i Agni. On je nebeska ptica Garudmat. Onome to je Jedno pjesnici daju mnoga imena; nazivaju ga Agni, Yama, Matarisvan: . .*

Istina je da su ekonomske prom jene popraene uvoenjem vam i pruale ljudim a vie m aterija lnih udobnosti nego ranije. Ali ovjek ne ivi samo od kruha. On nije zadovoljan jedino ispunjenjem svojih animalnih m aterijalnih potreba da bi fizioloki preivio. On eli zadovoljiti ono to Erich Fromm naziva natpreivljujuim i trans-utilitarnim potrebam a kao to su ljubav, drutvo, suosjeanje, pravda i razum. ovjeku su potrebni svi ti izrazi smisaone ljudske egzistencije. On ih treba kao i hranu samu.

Ovaj period propadanja i raspadanja pastirske plemenske organizacije ranih Arijaca i pojava varnavyavastfye bjo j e period pe samo i^ y o - ja zem ljoradnje, trgovine i zanata ve i drutvenih sukoba te vjerskih i filozofskih kontroverzija. Bila je to era prom jena bez presedana u kojim a je bilo emocionalnih komeanja i intenzivnih moralnih i duhovnih kriza. Poloaj ovjeka i njegov odnos prem a prirodi i drutvu pretrp jeli su potpunu prom jenu. ovjek je bio pretvoren u orue u proizvodnji m aterijalnih dobara. Njegov je rad postao dio od njega nezavisnog objek ta koji je troio netko drugi. Bio je otuen od svojih vlastitih djela i svojih vlastitih nastojanja. Socijalne institucije, zakoni itd. nisu vie

3. Rgveda I. 164. 46.

16

odgovarali njegovim unu ta rn jim potrebam a. Podje la rada, porast privatnog vlasnitva i form iranje klase razorili su harm oniju i kolektivnu svije st plem enskog ivota.

Tjeskoba i osjeaj nesigurnosti koji se javlja ju kao rezultat dezintegracije plem enskih veza i pojave varnavyavasthe porem etili su odnos ovjeka prem a drugim ljudim a. ovjek je izgubio tako potrebnu sigurnost i harm oniju koje je pruao kolektivni ivot plemena. Bio je m uen krizom prosuivanja vrijednosti koja je ra sla iz te duboke transform acije drutva. Dolo je do irenja ponora izmeu pojedinca i dru tvene okoline. Sve je bilo u procesu m ijenjanja. Izgledalo je da n ita nije stalno. M oralna i duhovna kriza koja je potkopavala m ir i sigurnost raspadajue plem enske s tru k tu re stvorila je u misaonim duhovim a potiten osjeaj samoe i otuenosti. U najskrovitijim pukotinam a svoje due ovjek je osjeao po trebu da nadoknadi izgubljen osjeaj p ripadnosti i sigurnosti koji je imao u okvirim a rodbinskih veza. Poeo je tragati za odgovarajuim identitetom i osjeajem potpunosti. To je bio jedini pu t da se savlada njegova sve vea usam ljenost i oaj.

S tara veska religija im ala je vanu ulogu u podupiranju pastirskog plem enskog drutva ra nih Arijaca. No sada je to drutvo bilo u procesu pada i raspadanja. S tara religija nije vie bila sposobna da zadovoljava duhovne potrebe p ro m ijenjenih uvjeta. R ituali koji su nekad sluili uvrivanju jed instva plem ena mnogo su izgubili od svog nekadanjeg znaaja. N ekadanji je drutveni poredak bio razoren, novi je jo bio u procesu form iranja. S tare su vrijednosti rasp rene; nove jo nisu zauzele njihovo m jesto. U takvim prijelaznim okolnostim a potpuno p rirodno je da ovjek pone duboko m isliti o svojim

17

odnosima s vanjskim svijetom, o svom m jestu u svemiru, svojoj vlastitoj sudbini i smislu svog ivota. ovjek je u staroj Indiji bio suoen s pitanjem kako da savlada tragini osjeaj odvojenosti, unutarn je muke i duhovni kaos koje je stvorilo raspadanje plemenskog jedinstva, kako da transcendira svoj individualni ego i da obnovi harm oniju u prom jenljivom ljudskom poloaju.

Vpaniadski filozofi su po prvi puta pokuali rijeiti taj problem. U komeanju sukoba i kontradikcija svakodnevnog ivota tragali su za rjeenjim a koja bi bila vie u skladu s njihovom u- nularnjom prirodom , za osnovnim principom ljudskog jedinstva, za pravim znaenjem postojan ja i najviom svrhom ivota. Shvatili su da ovjek ne moe voditi krijeposan i sretan ivot ako njegovo nutarn je i vanjsko bie nisu u meusobnoj vezi. Jedan od njihovih glavnih ciljeva bio je da se postigne taj sklad. S tom su nam jerom pokuali o tkriti kompleksnu prirodu ljudske svijesti i njen odnos prem a osjetnim organima i prem a vanjskom e svijetu.

18

II

TRAGANJE ZA IZGUBLJENIM JEDINSTVOM

Chandogya-upanisad izlae priu m udraca NA- RADE koji je doao uitelju radi s tjecanja znanja i rekao:

Potovani gospodine, znam Rg- vedu, Yajurvedu, Samavedu, At- harvavedu koje ine etiri vede, epiku (purane) i drevna preda- n ja (itihdsa) kao petog veclu, ve- du nad vcdama (gram atiku), rtvene obrede oeva, nauku o brojevima, nauku o kobnim znacima, nauku o vrem enu (kronologiju), logiku, etiku i politiku, nauku o bogovima, nauku o svetom znanju, nauku o elem entarnim duhovima, nauku o orujima, astronom iju, nauku o zm ijama i lijepe um jetnosti. Sve to ja znam, potovani gospodine.

19

Ali, potovani gospodine, svim tim znam samo rijei. Ja ne znam sopstvo.1

NARADAjeznao sve osim sebe samoga. Nije znao atman, sopstvo. Samospoznaja (self-knowledge) ili spoznaja sopstva bila je najvii cilj mudraca ttpaniada; netko tko dostigne poznavanje- -samoga-sebe prevazilazi alosti. . . i postaje besmrtan.1

to je dakle at man? Tko je to sopstvo? pita Aitareva-upaniad. Da li je to sposobnost u ovjeku kojom vidi, uje, osjea mirise, govori ili razlikuje slatko od neslatkoga?* Da li je to sopstvo ukljueno kada se kae: Ja vidim, ja ujem, ja osjeam m irise ili ja govorim? Da li je to ovjekova svijest koja se pojavljuje kao percepcija, intuicija, osjeaj i volja?

Atman je izvorno znaio dah, zatim je bio tum aen kao prna, ivotni princip i konano kao samosvijest ili dua. ovjek moe ivjeti, koliko god to bilo nesavreno, bez svojih ruku ili nogu, bez nosa, bez oiju, bez uiju, bez jezika. Ali ne moe ivjeti bez prane.* Kauitaki- upaniad je poistovjeivala prnu s prajnjom ili samosvijeu. Prna je bila samosvjesno sopstvo (prajnjaman).

Upaniadski filozofi nisu potcjenjivali vanost ovjekovih m aterijalnih potreba kao to su hrana i zaklon. Ni jedan ovjek ne moe ivjeti, djelovati i uivati bez hrane. Kozmologija izraena

1. Chfindogya-upaniad (prijevod RadhSkrina- nov), VII. 1. 2,3.

2. ibid. VII. 1.3.3. Aitareya-upaniad III. 1 .1 .4. Kauitaki-upaniad III. 3.

20

u Taittiriya-upanisadi to potpuno razjanjava. Iz Brahmana se razvio eter, iz etera zrak, iz zraka vatra, iz vatre voda, iz vode zemlja, iz zemlje bilje, iz b ilja hrana, iz hrane sjem enje, iz sjem enja ovjek.5

ovjek se tako sastoji od b iti hrane. Tako je i sa ivotinjam a. Ali ovjek se ne sastoji jedino iz biti hrane. On je obdaren pr&nom, ivotnim principom . Bez prane on ne moe postojati Ni u tome ovjek nije razliit od drugih bia. ovjek se razlikuje od ivotinja i drugih ivih bia svojim duhom koji misli, svojim um om koji razm ilja, svojom razum skom sposobnou zakljuivanja.8 Zahvaljujui tim ljudskim sposobnostim a ovjek osjea i eli, razlikuje dobro i loe i njegovo sopstvo doivljava uitak i bol.

Tokom vrem ena sopstvo je bilo neopravdano odvojeno ne samo od tijela nego i od duha, um a i osjetila. Kalha-upaniad kae:

Onkraj osjetila je um; iznad um a je njegova b it (inteligencija); iza inteligencije je veliko sopstvo; iza velikog sopstva je ono nepojavno.7

Is ta upaniada objanjava putem analogije u- zajam ni odnos sopstva, um a, duha i osjetnih o rgana:

Atmana kao gospodara kola znaj, tijelo zaista kao kola, intelekt (buddhi) kao koijaa znaj a um zaista kao uzde.

5. Taittiriya-upanisad 2. 1.6. ibid. 2. 3.7. Katha-upaniad II. 3.7.

21

Osjeti (su) kau konji, njihovi objekti ceste. (Kada je atman) u jedinjen s tijelom, osjetim a i umom, m udri ga ljudi nazivaiu uivaocem.8

Tako je sopstvo razliito od inteligencije i svijesti. Um i osjeti su instrum enti sopstva a ne njegovi sastavni dijelovi. Sopstvo vidi, uje, kua, osjea i misli uz pomo osjetnih organa u ijoj odsutnosti on prestaje biti upravlja i uivalac.

Sopstvo postoji u tjelesnim djelatnostim a svakog pojedinca. Ono nije ensko, nije muko; ak nije ni srednje, to god tijelo uzme sebi, time se odrava.* Ali to sopstvo ne transcendira te tje lesne aktivnosti. N jemu je sopstvo drugog pojedinca objekt, neto razliito od njega samoga. Na laj nain iskustveno sopstvo koje je ukljueno u tjelesne stvari ostaje u podruju pojedinanosti a ne oposti. Ono opaa samo razliitost a ne univerzalnost. Ono vidi dvojstvo a ne jedinstvo subjekta i objekta. Atman koji prebiva u objektu razliit je od onog atmana koji prebiva u subjektu. Drugim rijeim a atman je otuen i nesposoban da se objedini sa sveobuhvatnou postojanja.

Takvo shvaanje atmana ne pomae ovjeku da savlada svoj osjeaj odvojenosti i otuenosti. To ovjeka ini usam ljenijim , naputenijim i otu- enijim . Gdje je izlaz? Ne bi li moglo biti-da ono znano kao atman nije istinski atman? Kakav je atman ije bi znanje pomoglo ovjeku da pre- vazie alosti i postane besmrtan?

8. ib id . I . 3. 3 . - 4 .9. Svetfisvatara-upaniad V. 10.

22

U Brhadaranyaka-upanisadi sastavljenoj negdje u devetom stoljeu pr. n. e. M aitreyi moli svog supruga Y ajnjavalkyu da je podui pu tu k besm rtnosti. Y ajnjavalkya je upuuje da pu t k besm rtnosti lei u savladavanju dvojstva atmana i Brahm ana ili univerzalnog sopstva. Tako dugo dok se sve percip ira sa stanovita sopstva koje individualizira, doivljava se dvojstvo sub jek ta i objekta, onoga koji spoznaje i onoga to se spoznaje. Jer tam o gdje je neko dvojstvo, tam o se osjea m iris drugoga; tam o se vidi drugoga; la m o se uje drugoga; tam o se razum ije drugo- ga.,# Kada se to dvojstvo savlada partiku la rna svijest sopstva ili sam osvijest, koja je drugaija od svjesnosti objekta, presta je posto ja ti. Kao to slanost zrnca soli rastoljenog u vodi obuj- m lju je svu vodu, tako se sopstvo vidi u svoj realnosti.

Atm an prebiva ne samo u subjektu nego i u objektu. On boravi u svemu. Izgleda da se razlikuje ovisno o objektim a u kojim a boravi: Kao to sam a nedvojna vatra, nakon to je stupila u svijet, postaje razliita ovisno o onome to ona spalju je, tako takoer isti nedvojni atman, koji prebiva u svim biima, postaje razliit ovisno o onome u to on ulazi.11

Tako atm an ima dvojnu prirodu. S jedne s tra ne postoji iskustveno, individualizirano sopstvo; s druge strane postoji univerzalizirajue svepro- imajuc sopstvo. K ada se gleda na realnost sa stanovita individualizirajueg sopstva vidi se raznovrsnost koja ukljuuje odvojenost. Moj atman se pojavlju je kao razliit od tvog atmana i od njegovog atmana. N asuprot tom e, kada se

10. Brhadaranyaka-upanisad II. 4.14.11. Katha-upaniad II. 2.9.

23

gleda na stvarnost sa stajalita univerzalizirajueg sopstva vidi se jedinstvo, ne razdvojenost; zbog toga se vidi univerzalno u svom vlastitom sop- stvu; sve se vidi kao sopstvo.** Vie se ne doivljava dvojstvo subjekta i objekta, onoga koji spoznaje i onoga to se spoznaje. Sopstvo pojedinca je sposobno da se identificira sa svom realnou je r ono jest sva realnost; ono jest Brahman. I do danas, tko god zna sopstvo kao 'Ja sam Brahm an postaje cijeli taj svemir je r atman je isto to i Brahman.

Atman i Brahman su dva pojm a koji nam daju uvid u sloene i pokatkad kontradiktorne misli upaniadskih filozofa. Upravo kao to atman izvorno znai dah ili oivljavajui princip, Brahman (od korijena brh iriti se) je bio prvo shvaen kao objektivna realnost izraena u svijetu vanjske prirode. Dok se atman opisuje kao bit unutarn je realnosti, Brahman se objanjava kao bit cijele vanjske realnosti. Prema upaniadskim filozofima, razum ijevanje pravog znaenja postojan ja ovisi o otkriu pravog odnosa izmeu atmana i Brahmana tj. izmeu ovjeka i svemira. Nakon godina meditacije, kontemplacije i diskusije, upaniadski filozofi su doli do zakljuka da je subjektivna realnost identina s objektivnom realnou, da pravo sopstvo nije razliito od univerzalnog sopstva. Svjetlost koja sija iznad ovog neba, iznad svih svjetova, iznad svega, u najviim svjetovima nenadmaenim od bilo kojih drugih svjetova, to je ista svjetlost koja je u ovjeku.'*

Tako je atman sveproimajui. On je univerzalan. Atman svemira je nazvan Brahman koji

12. Brhadkranyaka-upaniad IV. 4.23.13. Chflndogya-upanisad III. 13.7.

24

obuhvaa i okruuje sve, bilo ono fiziko ili duhovno, grubo ili fino. Taittiriya-upanisad kae: One iz ega su ta bia roena, ono po emu ive nakon to su roena, ono u to se vraaju nakon odlaska, to nastoj da spozna. To je Brahm an. Realnost u ovjeku nije razliita od najvie realnosti sveukupnosti posto janja. Brhad- ranyaka-upanisad kae da je sopstvo svaka stvar i da je identino s Brahm anom .1*

Drugim rijeim a, individualno sopstvo je neotuivi dio sveproimajueg, beskrajnog univerzalnog sopstva. B rahm an je vjena, nepropadlji- va, apsolutna, najvia stvarnost, b it svih stvari, realnost koja je u osnovi svega to postoji u svem iru. Tako ta j na ju n u tam jiji atm an pojedinca postaje sinonim sa sveproim ajuim Brahm anom.

A firm acija ljudskog sopstva i njegova identifikacija s univerzalnim sopstvom b ila je jedna od glavnih dok trina iznijetih u upaniadama. Atm an je ono spoznajom ega sve biva spoznato je r atm an je sam Braham. Ja sam Brahman. Ti si Brahman. Sve to jest, je st Brahm an. Brahm an je sve.

Filozofima ranih upaniada Brahm an nije bio neto transcendentno , neljudsko, natprirodno ili onostrano. N isu priznavali nikakvog boga za stvaraoca, upravljaa ili konstruk to ra svijeta. N jim a Brahm an nije bio bog ve beskrajna sveo- buhvatnost posto janja.

Tat tvam asi (to ti jesi) je bio pojam koji je izraavao vezu izmeu atm ana i Brahmana, izmeu ovjeka i svemira. Taj pojam je pomogao ovjeku da ukine razliku izmeu sub jek ta i ob-

14. Brhadaranyaka-upanisad I. 4. 1. 10.

25

jckta, izmeu onoga koji spoznaje i onoga to je spoznalo. Brahman, univerzalno sopstvo, bio je identificiran s ovjekovom biti i na kraju s ovjekom samim. Kao to to kae stih Mahbha- ralc:

Guhyam brahma tadidam vo bravimi, na ma- nudt sretataram hi kinjcit.(Kaem ti to, ta jnu Brahmana: nema nita plem enitijeg od ovjeka). Taj pojam Brahmana bio je izraz pobune starih filozofa protiv otuenja ovjeka od ovjeka i njihove tenje da se vrate svom izgubljenom jedinstvu. To je navelo mnoge mislioce da usvoje fundam entalno jedinstvo stava prem a svim ljudima, bez obzira na pojavu razlika varni, je r sve je Brahman. Proizlazi zakljuak da je ovjek povezan sa ovjekom bitno ljudskim kvalitetama kao to su ljubav, suosjeanje i bratstvo. Bilo kakvo zlo uinjeno susjedu sm atrano je kao nepravda nanesena sebi samom. Po tom shvaanju svaki ovjek osjea i doivljava u sebi ono to osjeaju i doivljavaju drugi. Takvo je doivljavanje mogue je r svaka osoba nosi u sebi ljudsku bit tj. Brahman. To zahtijeva ovjekovo osloboenje od ogranienih sebinih veza pojedine klase, rase ili teritorije. Treba iznai nove odnose izmeu ovjeka i ovjeka. On i Ja smo jedno tek kada ja transcendiram svoj ego i kada vidim sebe u njemu. Upaniadskim je filozofima ego (ili iskustveno sopstvo) bio osnovni uzrok ovjekove bijede i jada. Pravo je sopstvo bilo lieno takvih zala.

Dvojstvo iskustvenog sopstva i pravog sopstva biio je, u stvari, odraz dvojne prirode stvarnosti drutvenog postojanja. Stvarnost se sastoji od sukoba i kontradikcija koji su samo prividni a ne zaista realni. Biti zaista realan znai b iti u istinu samoodreen i slobodan od kontradikci

26

ja. ovjekov razvoj ide prem a najvioj stvarnosti koja je uistinu realna i u kojoj su sve kontrad ikcije i sukobi l'ijceni a harm onija usposla vijena. Put najvioj realnosti je borba da se savladaju slabosti i nesavrenosti, ekonom ska, socijalna i politika jednostranost, te da se ta ko pom iri sukob izmeu onoga to je st i onoga to treba da bude.

Procvat ljudske biti, povratak jedinstvu i u- niverzalnosti ljudskog roda mogui su samo savladavanjem sukoba i podjela stvorenih iskustvenim posebnostim a ovjeka. L judska b it je u- niverzalna i zajednika svim ljudim a bez obzira na drutvene i ekonom ske razlike. To je vjena prvotna priroda ovjeka. N asuprot tome, iskustvena razlikovanja i razdiobe su sekundarne, p ro lazne prirode i mogu b iti savladane ostvarenjem racionalnog jedinstva ovjeka. Borbe izmeu iskustvene prirode i prave vjene prirode ovjeka mogu b iti rijeene sam o ukidanjem razdioba u procesu ovjekovog povijesnog napre tka prem a racionalnoj univerzalnoj slobodi. Tako postoji sve vei sukob iskustvene realnosti s apsolutnom realnou koja je sada ostvarena samo u im aginaciji a nije u tem eljena kao injenica ivota.

Upaniadski filozofi mislili su da je individualno iskustveno sopstvo sposobno da postigne stanje univerzalnog sopstva, konano, najvie blaenstvo. ovjekov razvoj po njim a tei prem a apsolutnoj realnosti tj. Brahmanu. Samo-oslvare- nje, atm asakatkara, putem ostvarenja identiteta s apsolutnim , predstav lja k ra jn ji cilj i smisao ljudske egzistencije. Postoji dakle neka svrha ivota, neto emu se tei i za to se ivi, s im je povezana svaka svjetovna djelatnost.

Oni su takoer bili svjesni ovjekove nepotpunosti i ogranienosti i eljeli su da ih savladaju. K ada su ih prirodne sile i drutveni uvje-

27

li spreavali da postanu potpuno razvijeni lju di, okrenuli su se prem a apstrak tnoj ali apsolutnoj punoi realnosti. Shvatili su da pojedinac kao dio vee cjeline m ora prevazii svoje neznatno sopstvo, ukinuti ogranienost klase, klana i rase i rastvoriti svoju konanu egzistenciju u bcskrajnosti Brahmana, koji je bio shvaen kao stanje apsolutne istine i potpunog blaenstva. Ta je grozniava potreba u ovjeku da transcen- dira svijet nesavrenstva i neispunjenosti, n jegova neutaiva e za slobodom, svjetlou i vjenou, prodrla u pjesnitvo:

asato ma sad gamaya lamaso ma jvotir gamava mvtyor ma amvtam gamaya

(Od neistine istini me vodi, iz tame svjetlosti me vodi, iz sm rti besm rtnosti me vodi)

Taj lijepi mantra bio je izraz stare ovjekove tenje da postane vie nego to stvarno jest tj. da postane potpuni ovjek. ovjek svojim vlastitim iskustvom, spoznajom i djelatnostim a pokuava prekoraiti granice postavljene od prirode i drutva, i nadm aiti sebe. Njegove sposobnosti bivaju sve vee i vee kroz neprestani proces samo-ostvarenja. Povijest je skup nikad- -gotovih napora ovjeka da ostvari slobodu i spasenje, njegovo neprekidno traganje za dovrenjem i ispunjenjem , za at masakat karont.

Ali ovjek ivi i ispunjava se i ostvaruje se u drutvu, povijesti i prirodi. On treba realizirati svoju vlastitu prirodu, razviti svoje ljudske mogunosti i ispuniti svoje potrebe u posebnim drutvenim uvjetim a u okviru odreenih drutvenih institucija i odnosa. On je suoen sa stvarnim podjelam a i sukobima, sputavajuim institucijam a i otuenjim a u drutvu. Postoji ozbiljan sukob izmeu ovjekovih potreba za samo-

28

-ostvarenje i u tom e mu nam etnutih granica u stvarnom ivotu. Podjele, razlikovanja, kontradikcije i sukobi stvoreni iskustvenim posebnostim a, odvajaju ovjeka od njegovog bitnog bia, njegove univerzalne biti. Zbog toga istinski objedinjena ovjenost moe nasta ti samo kada su eksploatacija i klasne kontradikcije u drutvu potpuno uklonjene. Svrha ljudske povijesti je istinska sloboda, prava harm onija i autentino sam oostvarenje, to moe biti realizirano samo u zaista ljudskom , racionalnom i slobodnom drutvu.

Ali rani filozofi Indije nisu sm atrali ovjeka stvaralakim biem vezanim uz prom jenljivu p rirodu i prom jenljivo drutvo. N ije im bila poznala uloga koju igra okolina u kojoj ovjek ivi, ni uvjeti drutvenog ivota koji snano u tjeu na form iranje ljudske linosti. Nisu mogli shvatiti vanost stvaralake uloge ljudske djelatnosti u danoj povijesnoj i drutvenoj situaciji. Nisu shvatili da je ovjekovo sam oostvarenje bilo nemogue bez neprekidnih borbi za preobraaj drutva i prirode. Zbog toga su odluujue bitke bile voene u ovjeku, a ne protiv ugnjetakih drutvenih uvjeta. Tako su njihove plem enite tenje ostale u domeni spekulacije i in trospekcije. Pojmovi atm an i Brahm an duhovno su ukinuli sve razlike izmeu ovjeka i ovjeka; no, nisu ih mogli ukinuti stvarno. Podjela na varne se nastavila. Dok su filozofi nastojali da spekuliraju o odnosu izmeu individualnog ovjeka i univerzalnog apsolutnog ovjeka, klasni antagonizmi su rasli i vam avyavastha se konsolidirao pod vodstvom brahm anskih sveenika. Drutveni i ekonom ski razvoj postao je m oniji od spekulacija filozofa.

Period izmeu pojave najran ijih upaniada i ras ta buddhizm a, bio je period ne samo filozof

ske spekulacije i intelektualnih rasprava ve i mnogih ekonom skih i drutvenih prom jena. Sveobuhvatni drutveno-ekonomski prijelaz zbivao se meu Arijcima koji su u to vrijem e proirili svoju prevlast preko cijele Indo-Gangeske ravnice, od Panjaba do granica Bengala. Dolo je do znatnog porasta zem ljoradnike proizvodnje bazirane na eljeznim oruim a i do brzog iren ja obrta i trgovine bazirane na novanoj ekonomiji. Solidarnost starog plemenskog ivota je nestajala pod pritiskom drutveno-ekonomskih prom jena, uvrenja varnavyavasthe i pojave brojnih m onarhistikih drava kao to su Ko- sala, Avanti, Vansa i Magadha. Magadha je pod kraljem Bim bisarom postala najm onija meu njima. Uz m onarhistika kraljevstva postojale su republike kao Sakya i Lichchhavi, koje su se ogoreno borile da odre svoje plemenske savjete i druge tradicionalne institucije. Postojala su i mnoga plemenska drutva na raznim nivoima razvoja.

Pojam Brahmana se razvio kao reakcija na sve vee nejednakosti u drutvu, kao izraz ljudskog jedinstva, kao tenja za realizacijom izgubljenog jedinstva ovjeka. Filozofi su eljeli jedinstvo, sreu i bratstvo. Ali, drutvo je bilo sueljeno s eksploatacijom ovjeka po ovjeku. Umjesto jedinstva bilo je nejedinstvo; um jesto bratstva bila je m rnja meu ljudima; um jesto sree, otuenje i pesimizam. Nesposoban da rijei tu kontradikciju uklanjanjem barijera koje su postavili neprijateljski drutveno-ekonomski uvjeti, filozofi su okretali svoje due sve vie i vie ovjekovoj unutranjosti i pokuavali su da prom ijene sebe ne m ijenjajui drutvo i prirodu. Teili su ugasnuu individualne volje utonu- em u apsolut putem samoodricanja, koncentracije i meditacije, ispunjenja zavjeta uzdrljivo-

30

sti, suzdravanjem , neposjedovanjem itd. Takvim naporim a su se nadali postii osloboenje od spona karm e i osloboenje od ovosvjetskih patn ji, roenja i ponovnog roenja. Poeli su se zalagati za povlaenje iz ovozemaljskog ivota osjetilne d je latnosti kao za pu t srei, osloboen ju i blaenstvu. Traili su sam o-ostvarenje i ispunjenje ne putem stvarn ih borbi da se o dstrani velika d isharm onija izmeu drutva i pojedinca ve pounutrenjem ljudskih tenji, odvajanjem unutarn jeg ovjeka od vanjskog. Drugim rijeima, pokuavali su postii osloboenje potiskivanjem svih ljudskih osjeaja i elja. Moka je bila shvaena ne kao ovjekovo samo-ostvarenje praksom ve kao stan je transcendencije iskustvenog posto janja. Zemaljski Brahm an je bio p retvoren u transcendentn i Brahm an onkraj dosega obinog ovjeka, u sveproim ajui vjeni duh ija je mo stvarala, kontro lirala i vodila sudbinu ovjeka i svega postojeeg u svijetu. Tako su pojm ovi atm an i Brahm an postali in s tru m enti u rukam a viih klasa koje su propovijedale onosvjetskost a i sredstvo uvrenja var- navyavaslhe pod brhm anskim sveenicima.

31

III

BRAHMANIZAM

Bhagavatl Gita, Boanska pjesm a Arijaca p redstavlja klju za razum ijevanje prom jena u filozofskom i religijskom pogledu na svijet te m oralnim vrijednostim a stare Indije. ARJUNA, heroj obitelji PANDAVA, bio je suoen sa svojim roacim a, KAURAVAMA, na bojnom polju Ku- ruketra. Povukao se, zgrozivi se, p red s tra nom mogunou ub ijan ja svojih roaka i rodbine, svoje brae, b ratia, strieva i ostalih roaka, poredanih u bojni red. Naravno, oni su lam o bili kao njegovi neprijatelji. Ali, kako je mogao prolijevati krv svojih roaka i rodbine? Sa jezom je osjeao srodstvo s KAURAVAMA. U glavi m u se vrtjelo, tijelo m u je drh ta lo , snaga ga je napustila a ma m u je ispao iz ruke. Muen snanim duevnim sukobom i progonjen osjeajem krivice i u tuenosti, otvoreno je rekao svom drugu i koijau, KRSNI, da nem a elju da unitava svoj klan i tako prekri svoju kula- (lharmu, tj. dunost koja m u pripada kao lanu klana.

Oni radi kojih mi gramzimo za prijestoljem , bogatstvima i uicima uitelji, strievi, sinovi, ak i prastrievi, praujaci, svekri, unuci svrstani su na bojnom polju stavljajui na kocku svoje ivote i bogatstva. 0 KRNA] Premda oni mogu ubiti mene, ja ne elim njih, ak ni za vlast nad trima svjetovima, a kako bih tada radi ove zemlje?1

to se dogodilo ARJUNI? Zar on nije nekada savladao i ukrotio mnoge mone neprijatelje? Zar nije bio slavan po svojoj smionosti i hero- izmu? Zar je iznenada postao kukavica? Nikako. On je samo bio muen m ilju o ubijanju svojih blinjih i dragih. Kako je mogao biti sretan nakon ubijanja svojih roaka? Bio je zabavljen samo grijehom sadranim u povredi kuladharme.

Meutim, bog KRNA nije bio uzbuen unutarnjim nemirom svog prijatelja. Pokuao ga je um iriti i rijeiti njegovu moralnu dilemu te je u tu svrhu upotrijebio vie filozofskih argumenata.

KRNA je odbacio neaktivnost i suzdravanje od djelovanja je r djelovanje je vie od nedjelovanja. On je zbog toga opomenuo ARJUNU:

Bez ljubavi neprestano izvravaj djelo koje ti je dunost, je r vrenjem djela bez ljubavi ovjek zaista dosie ono Najvie.5

KRNI djelo znai propisane dunosti var ne. Postojale su etiri varne: brahmana katriva, vaisya i sudra. KRNA je tvrdio da je ta etiri sloja drutva stvorio sam Gospod, klasificirajui ih prem a njihovim inherentnim kvalitetama koje su nastale od samih njihovih priroda i dodi- jeljujui im odgovarajue dunosti.

1. Bhagavad Gitfi I. 3335.2. ibid. III. 8, 19.

34

Tako svaka vam a ima svoju specifinu dunost. Svaki ovjek m ora izvravati dunost dodijeljenu njegovoj va m i i p rihvatiti svoju sudbinu u ivotu; je r vrenjem svoje dunosti, ovjek dosie najvie savrenstvo. Zato on ne sm ije ni napustiti svoju dunost ni vriti dunost dod ijeljenu drugoj vam i. Bolja je svadharma ili vlastita dunost, m akar i bez vee vrijednosti, od dobro izvrene dunoti drugoga. Onaj tko izvrava dunos t dodijeljenu mu njegovom samom prirodom , ne izlae se grijehu.5 Dunost ksatriye je da se bori, da bude odvaan i da vlada zemljom. KRNA, je zbog toga ovako opomi- njao svog p rijate lja :

Osim toga, to se tie svadharme, tvoje vlastite dunosti, nemoj se kolebati, je r nije nita dobrodolije za ovjeka katrivske klase od p ra vednog rata. ARJUNA! upravo je sretan m edu ksatriyama onaj koji ima takvu netraenu p riliku za ra t je r ovaj predstavlja otvorena vrata u nebo. Ne odvai li se na tako pravedan ra t ve napusti svoju dunost i izgubi svoj glas, poinit e grijeh. Ako bude ubijen u borbi, dospjet e u nebo a ako izvojuje pobjedu uivat e vlast na zemlji; stoga ustani, ARJUNA, odluan da se bori. Odnosei se jednako prem a uitku i boli, dobitku i gubitku, pobjedi i porazu, sprem i se za borbu; tako se borei, nee poiniti grijeh.5

Ova razm atran ja mnogo o tkrivaju . Ona nisu posljedica spontanih individualnih im pulsa ve zapanju jue otkrovenje dubokoukorijenjenih vrijednosti koje su uvjetovane drutvenim ivotom

3. ibid. XVIII. 45, 47.4. ibid. II 31, 32, 33, 37, 38.

35

i koje odraavaju odnos izmeu pojedinca i njegove grupe. Dok je ARJUNA, duboko zaokupljen kuladharmom, bazirao svoje argum ente na dunosti prem a svojim roacima i rodbini te vjernosti svojoj kuli, KRNA je naglasio potrebu provoenja svadharme ili klasnih dunosti, tj. dunost ARJUNE kao pripadnika ksatriyske klase. Dok je KRSNA na drutvo podijeljeno na klase pokuavao prim ijeniti kategorije dobra i zla. vrline i grijeha, ARJUNA je jo bio sklon starim vrijednostim a. ARJUNINO gledanje je bilo odreeno prolou; KRNA je govorio za budunost. Bio je uvjeren da se epoha varnadharme ne moe mjerili moralnim mjerilima plemena, gotre ili kule. On je tumaio dunost ovjeka kao pripadnika svoje klase, koja je bila razliita od njegove dunosti kao lana klana.

Mahabharata, iji je dio i Bhagavad Gita, ne samo da ilustrira dunosti i odgovornosti ljudi u drutvu podijeljenom na klase ve takoer u- kazuje na socijalne uvjete mnogo ranijeg perioda, prolog doba, u kojem indijsko drutvo jo nije bilo podijeljeno u razne klase. Prema tom velikom epu, u najranijoj epohi ljudskog drutva nije bilo ni klasa ni kasta. Mudrac BHIMA, na prim jer, govorei o tom primitivnom besklasnom drutvu, istie: U to vrijeme, tj. krtayugi. nije bilo ni drava, ni kralja, ni kazne, ni kanja- vaoca. Svi su se ljudi titili meusobno pomou dharnie tj. vrlinom i moralnim dunostima. Mudrac BHRGU kae da u prim itivnom drutvu nema razlike izmeu varne i varne je r je cijeli svijet bio Brahman. Samo su brahmani roeni iz Brahmana i kasnije su bili podijeljeni na varne, prema svom radu.

Stvaranje varnavyavasthe i kristalizacija etiri varne brahmana, katriya, vaisva i sudnr bilo je svakako napredak u odnosu na stari

36

kula-got ra drutveni poredak. Ono je pomoglo razvoju proizvodnih snaga i obogaenju kulture te je u tom pogledu predstavljalo interese d ru tva kao cjeline. Donijelo je sa sobom klasu ljudi koji su bili slobodni od brige za privreivanje sredstava za opstanak fizikim radom . Oni su si mogli p riskrb iti sredstva za ivot vikom koji su proizveli seljaci i zanatlije. Prem a tome, oni su mogli svoje vrijem e posvetiti konfrontaciji i kontem placiji p rirode s donekle n ep ristra nog stajalita , ili um jetnikim i kulturn im zanim anjim a. Zahvaljujui njihovim naporim a, osnove mnogih grana spoznaje kao aritm etika, astronom ija i lijepe um jetnosti, poele su se razv ijati u Indiji.

Ali ta j je napredak bio uinjen po cijenu je d instva naroda baziranog na egalitarnim vrijednostim a; bitno za vam avyavasthii je bilo klasno drutvo bazirano na eksploataciji m nogih od strane nekolicine koja je bila povlatena da posjeduje imovinu i uiva druge prednosti. P ripadnici viih klasa su se mogli angairati u um jetnikom, kulturnom i duhovnom djelovanju samo zato to su njihova hrana, krov i druge udobnosti bile osigurane vikom koji su proizvodile mase. to su mase vie radile, vie klase su bivale obrazovanije i kulturn ije . to su se sudre i vaisye vie patili u neznanju i pasivnosti, to su uspjeniji bivali brahmani i kalrive. Tako je poredak varnasrama bio karakteriz iran klasnim duhom koji je proim ao sve drutvene odnose. Ekonom ska diferencijacija je nala izraz u d ru tvenim , politikim i m oralnim kontradikcijam a. Brahm anski sveenici, koji su bili uvari vedskog znanja, nadzirali su rituale i prinoenje rtava i dobivali kao naknadu vrijedne m aterijalne poklone. Znatan dio bogatstva, koje je proizvelo drutvo, bivao je tako koncentriran u rukam a

37

sveenike klase. To je uzrokovalo kontradikcije ak i meu bogatim klasama. to se je vie razvijao varnasrama sistem, to su kontradikcije izmeu raznih vam i postajale otrije.

U procesu razvoja, mnogi obiaji, rituali i vjerovanja ranog predklasnog arijskog drutva pomijeali su se s onima nearijskih starosjedilakih plemenskih naroda. No oni su sada dobili nova znaenja te su bili modificirani i pom ijeani s novim religioznim vjerovanjima kako bi zadovoljili potrebe novih drutvenih oblika.

Varnasrama sistem je bio odreen ne samo obiajem i vlau ve i opirnim pravilim a ponaanja koja je sankcionirala vjera i koja je nadziralo sveenstvo. Ta su pravila i propisi bili kasnije kodificirani u Grhvasutre, Dharmasutre i Dharmasdstre. Etika obraena u tim atrama i sdstrama odreivala je ponaanje i vladanje ljudi u svim vidovima njihovog linog i drutvenog ivota. Dok su se Grhvasutre bavile uglavnom kunim ponaanjem ranih Arijaca, Dharmasdstre su upravljale njihovim drutvenim ivotom i odreivale njihove drutvene odnose.

Ortodoksni pandili su tvrdili da su pravila unesena u Dharmasutre i Dharmasdstre vjena, prim jenljiva na sva vremena i sve situacije

Moe se p rim ije tili da principi izneseni u Dharmasdstratna nisu bili univerzalne prim jene. ak ni varnasrama nije bio generalna ili univerzalna pojava u Indiji. Postojao je samo u nekim krajevim a sjeverne Indije, posebno u i oko In- do-Gangeskc ravnice. Njegovo je odsustvo bilo vidljivo u prostran im predjelim a juga gdje su rana klasna uobliavanja bila razliitog karak tera. Ali ak i u mnogim takvim predjelim a d ru tvo je bilo tokom vrem ena podijeljeno u razliite grupe, prem a zanim anju, u tirui pu t pojavi bogatih i sirom anih. S tari plem enski poglavari koji su se preobrazili u kraljeve i plemie i n jihovi slubenici koji su pripadali bogatijim grupam a, mogli su koristiti plodove rada niih klasa i skoncentrirati u svoje ruke vei dio bogatstva to ga je proizvelo drutvo. Bilo je takoer mnogo krajeva gdje su prim itivne plem enske zajednice nastavile posto jati. Mnoga plem ena su ostala ekonom ski i drutveno izvan varnasrama sistem a. Same Dharmasdstre to razjanjavaju . Dopustile su varijacije u pravilim a ponaanja da bi udovoljile razliitim situacijam a, razliitim k rajevim a i razliitim epohama.

Ipak, D harm asutre i Dharmasdstre daju uvid u nain ivota i m oralne uvjete naroda u var- ndsrama sistem u. Obuhvatile su iroko podruje tema, pokrivajui gotovo sve aspekte ljudskog ivota. Raspravljale su o ovjekovim dunostim a kao lana varne, o njegovim dunostim a prem a svojoj obitelji i drugovim a, o njegovim dunostim a prem a ljudim a koji pripadaju drugim varnama, o njegovim dunostim a prem a bogu i ak njegovim dunostim a prem a prem inulim precima. Isticale su znaaj etverostruke podjele drutva (caturvarnya), etiri s tad ija ivota (as- rama) i etiri cilja ljudskih nasto jan ja (purudr-

39

tha). Na laj nain su usmjeravali ponaanje ovjeka tokom cijelog njegovog ivota.

Rije dharma je izvedena iz korijena dhr koji znai poduprijeti ili podrati. Bila je uglavnom upotrebljavana da oznai neto to je po- dupiralo ili podravalo drutveni poredak. U starim tekstovima je upotrebljavana u razliitim kontekstima. Ponekad znai vrlinu, ponekad moralnu dunost, ponekad obiaj, tradiciju ili zakon. U Dharmasastrama dharma oznaava oboje: i vrlinu i drutvenu obavezu. Imala je dakle i moralni i drutveni sadraj. Oba aspekta su esto bila isprepletena.

Dharma je u varnasrama sistem u bila. nerazdvojno vezana uz specifine drutvene funkcije. Svaki vam a je imao svoju razliitu dunost, svoja vlastita m jerila ponaanja, obred i obiaje. Svaki dsrama je imao svoju specifinu disciplinu. Prosuivanje moralnih vrijednosti ovisilo je o tome kako je svaki lan zajednice ispunjavao dodijeljenu mu drutvenu funkciju. Izvravanje svoje dunosti sm atralo se da vodi kako do zemaljske tako i do transcendentne sree.

Pravila su bila sastavljena tako da odravaju prevlast sveenike brahmanske klase. Cak su i bogovi ovisili o brahmanima. Manu doputa brahmanu da poprimi preuzvienost, nita manju od boanske: Budui da je brahman nastao iz naj- odlinijeg dijela, budui da mu pripada prednost koja proizlazi iz prvoroenosti i budui da posjeduje vedu, on je s pravom gospodar (pra- bhu) cijele ove tvorevine.*

Brahman, bio on uen ili neuen, mono je boanstvo, upravo kao to je vatra mono bo

fl. Mamismrti I. 93.

40

anstvo, bila ona posveena ili neposveena.8 Cak i kada brahm ani obavljaju nie poslove, m ora ju u svakom sluaju biti potovani je r ih tre ba sm atrati najviim boanstvim a.7 Zbog samog njegovog porijekla, brahmana sm atra ju boanstvom ak i bogovi. Njegovo uenje m ora biti prihvaeno od ostalog svijeta kao nepogreivi au to rite t.8

Katriva je bio nii od brahmana, ali iznad vaisya i sCidra. Sura je bio zadnji u poretku i njegova je dunost bila da slui ostale tri varne.

Svakom su vam i bile dane odreene kvalitete. Kvalitete brahmana su bile drugaije od svih drugih vam i. Ono to je bila dharma za brdh- mana bila je adharma za ostale. Znanje veda, npr., bilo je vrlina za brahmana; ali to je bio grijeh i zloin za sudru. Vrlina ksatriye lei u h rabrosti i sm ionosti; vrlina sudre, s druge s tra ne, sasto jala se u njegovoj pokornosti i sprem nosti da podnosi ugnjetavanje i eksploataciju .

Za razliite varne postojale su za isti p rek raj razliita m jerila kanjavanja. Manuovi zakoni o klevetnikim rijeim a mogu se navesti kao p rim jer:

Katriva koji klevee brahmana b it e kanjen sa sto tinu pana. Vaisye za takav prekraj, sa sto tinu i pedeset; ali za takav prekraj sCidra e biti iiban.

Brahm an e biti kanjen sa pedeset ako klevc- vee katrivu; sa dvadeset i pet ako (klevee) vaisyu; a dvanaest ako klevee sudru.

Jednom roenom (sudri) koji uvrijedi dvaput roenog (brahmana) velikim uvredam a, treba raz-

6. ibid. IX. 317.7. ibid. IX. 317.8. ibid. XI. 84.

41

rezali jezik je r on (sudra) je nastao iz najnieg dijela Brahmana.*

U poglavlju o napadim a Manu nalae:Kojim god udom nisko roeni ovjek na

padne ili ozlijedi viega, taj ud mu m ora biti odrezan vie ili manje, srazm jerno s ozljedom koju je nanio; to je zapovijed Manua.

Onom tko podigne svoju ruku ili tap protiv drugoga, biti e mu odrezana ruka, a onome tko u srdbi udari nogom, biti e odrezana noga.

ovjeku iz najnie klase koji se pokuava sm jestiti na isto sjedite s nekim iz visoke klase, bit e udaren ig u bok i bit e prognan ili e kralj narediti da se na njegovoj stranjici uree duboki rez.

Ako pljune na vieg iz drskosti, kralj e narediti da mu se izreu obje usne; ako se pomokri na njega (vieg), njegov penis mora bili zgnjeen; ako ispusti v je tar prem a njem u (viem), njegov anus.

Ako zgrabi brahmana za uperke ili za noge ili za bradu ili za monicu, neka kralj bez ustruavanja naredi da mu se odreu ruke.10

Rajadharma ili dunost kralja bila je da titi etverostruki drutveni poredak. Njegova je dunost bila da se brine da svaka vam a vri svoje propisane dunosti i da, kada je potrebno, upotrijebi svoj danda (veliki pru t zakona) radi zatite drutvenog poretka.

Ali ekonomska i politika mo po sebi nisu mogle nie klase dobrovoljno podrediti eksploataciji ni stvoriti u svakom pojedincu elju da punim srcem vri svoju dunost. Ne samo snaga dande ve i drutvena uvjetovanost obiaji

9 ibid. VII. 26770.10. ibid. VIII. 27983.

42

ma, tradicijom , m oralnim norm am a i vjerskim sankcijam a, oblikovali su karak ter pojedinca i pomogli mu da svoju linost objedini s po trebama drutvenog poretka.

Brahm anizam je bio dom inantna religija var- navyavasthe. Kraljevi i ksatriysko plemstvo koji su bili u s tan ju nasta jan ja , oslanjali su se na brahm anske sveenike radi podrke, je r je v jerski au to rite t brahmana bio sm atran viim ak i od svjetovne moi kralja. B rahm anski sveenici koji su putem obreda, vjerovanja i iluzija m anipulirali m islima, osjeajim a i em ocijam a naroda, traili su strogo pokoravanje pravilim a varnavyavasthe, prem a kojim a je svaka vam a trebala izvravati dodijeljeni jo j specifini zadatak. Drutveni poloaj i povlastice nisu poi vali na osobinam a ili zaslugama pojedinaca nego na porijeklu i nasljednom pravu.

Mnogi ortodoksni i neortodoksni pisci pisali su nairoko o puruartha-ma koje su inile glavna uenja brahm anizm a i igrale znaajnu ulogu u oblikovanju svijesti naroda. Puruartha ili etiri osnovne vrijednosti ivota su bile: artha (bogatstvo), kama (uivanje), dharma (dunost) i m oka (spasenje). ini se da je ova posljednja bila kasniji dodatak; ni etiri vede ni brahmane ni ostali rani tekstovi nisu se bavili njom e. Rani Arijci koji su bili puni oduevljenja za ivot, nikada se nisu uzrujavali zbog spasenja ili ivota nakon sm rti. Bili su zaokupljeni samo ispunjenjem svojih svjetovnih porteba, tj. arthe i kame. Obzirom da su te potrebe trebale biti ispunjene u drutvu, odreena pravila drutvenog ivota i izvjesne norm e individualnog ponaanja postado- e neophodni. To je bio izvor dharme. Dharma je bila sredin ji pojam ovjekove etike d je la tnosti. S podjelom drutva u razne klase trebalo je form ulirali nova pravila i nove propise da bi

43

se odrala drutvena nejednakost i povlastice viih klasa. Animistika vjerovanja primitivnog naroda bila su razvijena u uenje o transmigra- ciji due ivotu nakon sm rti u kojem su se pokuala nadoknaditi ovjekova ogranienja, nesa- vrenstva i patnje. Etika karme i transm igracija due postale su uravnoteujua snaga koja je povezivala potlaenu veinu i ugnjetavajuu m anjinu. Kada su se klasne kontradikcije poveale a ivot postao patnja za veinu ljudi, mnogi su poeli duboko razm iljati o besmislenosti ivota. Svijet se inio kao dolina bijede a ovjekova je dunost bila da se oslobodi svojih okova. Moka, k rajn je osloboenje od roenja i sm rti, postala je najvii cilj u ivotu.

Tako su ideje karme, ponovnog roenja i m oke (spasenja) zauzele sredinje m jesto u brahmanskoj ideologiji. Prema zakonu karme, ovjekova sudbina i njegov poloaj i status u d ru tvenoj h ijerarhiji bili su posljedica njegovih vlastitih djela, ako ne iz ovog roenja tada iz prijanjeg. Svaka je osoba bila roena u posebnoj vam i kao rezultat svojih djela iz prethodnog roenja. Dobro i zlo, radost i bol, obilje i siromatvo, zdravlje i bolest imali su izvor u karmi. Dosljedno potivanje pravila varne bilo je neophodan uvjet da se unaprijedi status u slijedeem roenju.

iroko raireno vjerovanje u zakon karme pomoglo je da se uvrsti drutveni sistem varn- srama. Ono je uticalo i na eksploatatorske i na eksploatirane klase. Vjerovanje u karmu oslobaalo je vladajue klase od osjeaja krivice i krize savjesti to su ih doivljavali kad su ugnjetavali mase. Mase su, s druge strane, poele misliti da su same odgovorne za svoje patnje. Ako su ovjekove nesree i bijeda, eksploatacija i u- gnjetavanje, neizbjene posljedice njegove vla-

44

slite karme, tada on oito ne moe kuditi eks- p loalatorske klase pa postaje uzaludno boriti se za prom jenu drutvenog poretka. Drutvene i e- konomske podjele drutva poele su se sm atrati kao bogom nareene i prem a tom e neizbjene i neprom jenljive. P reputanje sudbini i karm i odvraao je sudre i druge dijelove ugnjetavanih masa od pokretan ja oruanih borbi protiv u tv renog poretka. V jerovanje u transm igraciju due i u ivot nakon sm rti bilo je prirodna posljedica vjerovanja u karmu. Ako se posljedice pojedinog d jela nisu ostvarile u ovom ivotu, moraju se ostvariti u drugom . S vrlo m alim izgledim a za izmjenu stvarnosti uk lanjanjem dom inacije njihovih gospodara i za realiziranje boljih uvjeta za njih same, vratili su se iracionalnim motivima i praznovjerjim a koji su zadovoljavali u m ati ono to im je realnost uskraivala. Pasivno je podreivanje sudbini bilo jedini pu t da zadovolje svoje em ocionalne potrebe. Kada su im drutveni uvjeti usk ratili slobodu da se sami ispolje i sprijeili ih da postanu potpuno razvijeni ljudi, projicirali su viziju onostranog b laenog ivota. Bog je postao simbol neostvarenih i neostvarljivih ideala i tenji ovjeka.

Takva su religiozna v jerovanja i ideje, regulirajui sukobe meu razliitim varnama, igrali vanu ulogu u in tegrirajuem drutvu. Takoer su pomogli brahm anskim sveenicima da poveaju svoj ugled i status. Kako bi ojaali svoj poloaj u d rutvu brahm ani su upotrebljavali ne samo vjerske ideje ve i obrede i rtve. Jednostavni obredi ran ih Arijaca tada su postali visoko form alizirana religija koja je zahtijevala briljive i skupe p riprem e i znalako tehniko vodstvo. Brahm ani koji su prisvojili pravo da po sredu ju izm eu ovjeka i boga upravljali su

45

obredima a upravljajui obredima grabili su najbolje stvari na zemlji.

Meutim, no\*i drutveno-ekonomski uvjeti uinili su brahmanizam sa svojim skupim ceremonijalima i institucionaliziranim obredima sve vie i vie zastarjelim i ranjivim . Suparnitva i sukobi meu novostvorenim monarhijskim dravama i teritorijalno irenje monijih meu n jima, stvorili su drutveni i politiki nered, iskorjenjujui tradicionalni nain ivota i poveavajui klasne suprotnosti. Te su prom jene dovele do gubljenja vjere u postojee vrijednosti i tra ganja za novim vrijednostim a koje bi ih zamijenile. To je bilo vrijeme kada je brahmanizam poeo gubiti svoje uporite u glavama ljudi jer je u to vrijeme postao sm etnja daljem razvoju drutva. Ekonomski, brahmanizam je u svojim rukam a koncentrirao vei dio zajednikog vika proizvodnje i tako spreavao irenje obrta i t r govine. Politiki je bio suprotstavljen sve veoj snazi i ugledu kraljeva koji su vodili ratove radi irenja svojih teritorija. Vjerski, podravajui vr- hovnost veda i brahmanovo monopolistiko p ra vo da ih in terpretira i da upravlja obredima, drali su podreenima sve ostale dijelove naroda. Ukratko, brahmanizam je znaio ekonomsku eksploataciju, politiko nezadovoljstvo i vjersko i duhovno ropstvo. Stvorio je u srcu naroda sve vei osjeaj promaenosti, samoe i otuenosti s jedne strane i osjeaj nezadovoljstva i revolta s druge. Oni koji su bili pod utjecajem religije zalagali su se za sigurnost u pokoravanju i zavisnosti. Duboko su potovali kralja kao uzrok njihovog materijalnog postojanja i brahmanskog sveenika kao spasioca njihove due. Ljudi koji misle postajahu sve vie i vie svjesni svoje snage te poee raskrinkavati vjerske iluzije, buniti se protiv iluzorne sigurnosti ga-

46

ran tiran c ugnjetakim klasnim sistem om. Poeli su osporavati religiozni au to rite t brahmanizm a i koncentrirano napadati nekoherentnu vedsku kozmogoniju, cerem onijale, vrhovnost veda, naela karme, transm igraciju dua i druga takva vjerovanja. Intenzivnije se spekuliralo o smislu ivota i ovjekovom m jestu u svemiru. Bilo je to vrijem e drutvenih, politikih i in telektualnih aktivnosti bez presedana koje su u trle put m nogostranom razvoju indijske filozofije. RAD- HAKRINAN prim jeuje: Naglaavanje prava slobodnog istraivanja, intelektualno kom eanje tog vrem ena oslabilo je mo tradicionalnog auto rite ta i unaprijedilo stvar istine. S um nja vie n ije sm atrana opasnom.11

11. Radhakrinan: Indijska filozofija I.

47

M ATERIJALISTI I IDEALISTI

IV

U klanjanje ljudske b ijede i postignue sree bio je dek lariran i cilj gotovo svih sistem a ind ijske filozofije. Svi su se klasini filozofi slagali da nem a sree u postojeem drutvu , rastrganom pohlepom i egoizmom. Ali n ije bilo slaganja o prirod i sree ni o putevim a da se ona postigne.

Charvke ili lokayatike su bili hedonisti koji su tvrdili da je uitak najvii cilj ivota. Sve ono to je prualo uitak bilo je dobro a sve ono to je zavravalo u patn ji, bilo je zlo. To je uenje ukljuivalo popustljiv stav jedi-pij-i budi veseo. Charv&ke su proglasili da je dobro teiti uitku i srei na ovom svijetu je r n ita ne preo- sta je nakon sm rti.

Budhizam je p redstavljao sredn ji p u t osloboenja ovjeka od vanjske patn je . Bio je supro tstav ljen ekstrem im a individualistikog samo- -poputanja, s jedne strane, i asketskog samo-uni- ten ja s druge. Za razliku od k ru tog m ehanikog m aterijalizm a koji poiva na hedonizm u, buddhi-

49

zam je bio dinamina filozofija s humanistikim sadrajem. BUDDHI nije bilo nita vie i nita plemenitije od ovjeka. On je savjetovao svoje sljedbenike da idu meu narod i da neumorno rade za dobrobit mnogih, da se saale na svijet. Buddhistika filozofija je bila zaokupljena osloboenjem ovjeka od dukkhe, patnje. S tim je ciljem buddhizam pokuao, iako nesavreno, kritiku analizu postojeeg ljudskog stanja i psihikih komponenti ovjekove prirode. Tvrdio je da bi ljudska patn ja mogla biti ukinuta uklan janjem njenih uzroka. Zahtijevali su uklanjanje neznanja i obmane te slijeenje srednjeg puta.

BUDDHA je propovijedao da svaka osoba mora nai put znanju, prosvjeenosti i krajnjem osloboenju, vlastitim naporima. Svaka osoba koja izbjegava krajnosti pretjeranog osjetilnog uivanja i strogi asicetizam te nepopustljivo i ustra jno slijedi srednji put, sposobna je da postane savren, idealan ovjek, nerazdraiv, neza- mraenog uma, osloboen svih pohota, lien svakog nem ara, vodi onima koji im aju strasnu p rirodu, gospodar ivota i smrti. K rajn ja svrha je postignue nirvane, stan ja gdje e sve vatre slijepih udnji, poude, lakomosti, enje i osjeaj svoga ja bili ugaene. Kada je netko potpuno osloboen od svih elja, udnji, m rnje, iluzije i egocentrizma, postie stanje nirv&ne.

Prem a jainizmu, pu t k osloboenju ne lei u molitvama, obredima i prinoenju rtava, ve u moralnoj i duhovnoj disciplini koja sadri trostruku praksu: prave poglede, pravo znanje i p ravo ponaanje. Cilj jainske filozofije je bio osloboenje due od neistoa i postignue stanja blaenstva u vjenosti.

Cilj samkhye je bio uklanjanje tr i vrste boli koje doivljava ovjek; adhyatmik ili boli uzro

50

kovane neijim vlastitim tjelesnim i duevnim stan jim a kao to su bolest, gnjev, zavist itd.; adhibhautik ili boli nanesene od strane drugih ljudi, ivotinja ili p tica i adhidaivik ili boli p ro uzrokovane prirodnim nepogodam a kao to su poplave, sue i oluje. Te boli i b ijede mogu se savladati racionalnim istraivanjem realnosti ovjeka i njegovog svijeta i istinskom raspozna- juom spoznajom prvotne nerazvijene m aterije, razvijenog svem ira i p rirode onoga koji spoznaje. Vede n isu pruale ovjeku pravo znanje je r su podravale obrede kao npr. rtvovanja ivotin ja, i s njim a povezano nasilje, pa su tim e bile okaljane.

Sam khya je nasto jala analizirati p rirodu svem ira i problem e ovjeka sam im um om u opreci prem a pukom au to rite tu i tradicionalnoj dogmi koju je podravalo brahm ansko sveenstvo.

Yoga sistem je bio identian sa sam khyom u svojoj analizi svemira. Ona je tvrdila da se najvia srea moe postii samo ostvarenjem istine, sadrane u sam khyi, sredstvim a yoge ko ja je bila defin irana kao obuzdavanje svih m entalnih aktivnosti. Glavni akcent je bio na m istinoj izolaciji sopstva iz okolnog svijeta realnosti putem strogog i pom no izraenog sistem a psiho-fizi- ke discipline koja ukljuuje osm erostruki postupak: suzdravanje, pridravanje zakona, dran je tijela, kontrola disanja, obuzdavanje osjetila, uvrenje (usm jerenje) panje, kontem placija i koncentracija. Prva dva koraka su bila priprem a za cijelu disciplinu. Suzdravanje znai suzdravanje od nasilja, neistine, krae, senzualnosti i krtosti. To je bilo nadopunjeno pridravanjem zakona vanjskog i unu ta rn jeg proienja, s tro gosti, zadovoljstva, uenja, poten ja i potovanja boga. Cilj je bio postizanje potpune m irnoe duha ime se prek idaju sve veze s vanjskim svi-

51

jetom, sopstvo biva potpuno izolirano od objektivne realnosti a ovjek postie slobodu od ovosvjetskih veza.

Cilj vaiseike je bio tra jno najvie dobro koje se moe postii samo putem prave spoznaje p rirode realnosti. Istraivanje realnosti ukljuivalo je ispravnu analizu odnosa izmeu susptance i njenih kvaliteta, izmeu predm eta i njihova kretanja, izmeu univerzalnog i partikulam og i izmeu uzroka i posljedice.

Nyaya sistem se uglavnom slagao s teorijom vaiseike o stvarnosti. Ali dok se vaiseika bavila realnou kao takvom, nyaya je bila vie zaokupljena nainom shvaanja realnosti tj. teorijom racionalne spoznaje i odreivanjem ispravnog miljenja koje je neophodno za ispravno razum ijevanje svijeta. Prava spoznaja realnosti je bitan uvjet za postignue nisrayase ili osloboenja koje je najvii cilj u ivotu.

Mtmamsa je bila zaokupljena sistem atskim istraivanjem obreda i rtvovanja kao puta srei. Njen k rajn ji cilj je bio dostignue neba. rtve i obredi navodno sami po sebi proizvode eljene rezultate svojom inherentnom moi, bez intervencije bogova.

Vedanta je sm atrala m oku ili osloboenje kao stanje dnande ili blaenstva ili postignuto poistovjeenje atmana s Brahmanom. Tek je kasnije moka bila protum aena kao osloboenje od kotaa ivota i sm rti, od kruga roenja i ponovnog roenja, od iluzije samsare.

Mnogi su indijski i zapadni uenjaci izrazili m iljenje da je idealizam bio glavni pravac u indijskim filozofskim sistem ima i da je ved&nta njegova bit. No ostaje injenica da je ved&nta bila samo jedna od mnogih kola stare indijske misli i da je postala prevladavajui sistem tek po dolasku srednjeg vijeka.

52

Filozofski idealizam sm atra da nije ni m aterija ni uvijek prom jenljivi svijet osjetila ve neprom jenljiva bestjelesna b it ili ap strak tna ideja ta koja ini realnost. S druge strane m aterija lizam tvrdi da je m aterija u nekom od oblika osnovna graa svemira. U tom je smislu veina klasinih sistem a indijske filozofije bila m aterija listika a sam o nekoliko njih idealistiki. U- stvari, od svih klasinih kola sam o dvije vedana i mim&msa mogu se s pravom klasificirati kao zaista idealistiki sistem i.

Vaiseika koja je sm atrala da vjeni i nerazo- rivi paramanui ili atom i koji se kreu i m ijen ja ju svojim vlastitim inherentnim svojstvim a bez pomoi bilo kojeg vanjskog agensa i kom bin ira ju se u agregate da bi proizveli razne korpu- larne elemente, ine bazu cijelog svemira; ny&ya koja se u mnogim pogledima slagala s teorijom vaiseike o atom im a kao k ra jn jo j realnosti; .sm- hhya koja je sm atrala da su svem ir i svi predm eti u svijetu ukljuujui ovjeka, njegov intelekt i njegova osjetila, posljedice transform acije pra- kvtia ili nerazvijene prim arne m aterije s njenim inherentnim procesom uzronosti; i naravno, lo- kdyata ili charvaka svi su oni bili, uglavnom, m aterijalistiki.

Istina je da je yoga p retpostavljala boga, ali taj bog nije bio ni u kom smislu stvaralac svem ira ni upravitelj ovjekove sudbine; on je bio samo simbol za koncentraciju duha. Buddhizam i jainizima, iako idealistiki u mnogim pogledima, svojim su sadrajem bili ateistiki je r nisu vjerovali u boga. M im am sa je takoer negirala posto jan je boga ali je p retpostavljala nebo i pakao. M im am sake su usm jerili svoju panju na obrede i rtvovanja i tvrdili da je snaga sadrana u n jim a dovoljna da prouzroi eljene rezultate, neovisne od djelovanja bogova. ak i vedanta

53

nije pretpostavljala svemogueg boga ve apstraktni, apsolutni duh zvan Brahman kao prim arni uzrok iz kojeg je sve proisteklo i u to se sve vraa.

Zanimljivo je prim ije titi da je ak i meu ranim Arijcima bilo skeptika, rugalaca i nevjernika koji su izraavali sum nje u postojanje raznih dunosti i djelotvornosti upuenih im molitvi. Neki su se usudili dovesti u pitanje ak i postojanje Indre, najmonijeg meu ranim bogovima. Rgveda, na prim jer, navodi heretike koji govore: Nema nikoga tko bi se zvao Indra. Tko ga je vidio?1 Blie kraju Rgvede ujemo sumnje koje se javljaju kao npr. da li je svijet nastao iz bia (sat) ili nebia (asat). Svetsvatara-upaniad koja je nastala u osmom ili sedmom stoljeu pr. n.e., spominje pojedine m aterijalistike poglede koji su pokuali objasniti porijeklo svijeta iz vremena (kala), inherentne prirode stvari (svabha- va), sudbine ili nunosti (nivati), sluaja (ya- dvcch), m aterijalnih elemenata (bhutani), maternice (voni), ovjeka (purua) itd. Katha-upa- niad na nekim m jestim a dovodi u sum nju ivot nakon sm rti.2 Elementi materijalizm a i natura- lizma mogu se vidjeti i u Brhadaranvaka-upani- adi i u drugim ranim upaniadama.

Materijalizam kao filozofija se pojavio u In diji kao spona samo u periodu izmeu ranih upa- niada i uspona buddhizma. Nastao je ne samo kao racionalni pro test protiv natprirodnosti ne- koherentne vedske kozmologije ve i kao pobuna protiv teoretskog poretka brahmanizma sa njegovim sveenstvom, obredima, cerem onijalima i rtvama.

1. Rgveda VIII. 100.3.2. Katha-upaniad I. 1.20.

54

B uddhistik i i ja in istiki izvori navode m notvo m aterija listik ih mislilaca od kojih su najistaknu tiji bili AJITA KESA KAMBALA, PAKUD- HA KACAYANA, SANJJAYA BELATHA PUTTA, PURNA KASAPPA i MAKKHALI GOSALA.

AJITA KESA KAMBALA je vjerovao u etiri elem enta kao bazu svemira: zemlju, vodu, vatru, i zrak. ovjek je po n jem u sainjen od ta etiri elem enta. Kada on um re, zem lja u n jem u vratit e se u agregat zemlje, voda u vodu, va tra u vatru i zrak u zrak. AJITA nije vjerovao u boga, ni u ivot nakon sm rti, ni u ponovno roenje. Negirao je teo riju da dobra djela proizvode dobre rezultate a zla djela loe rezultate. N ije vjerovao u vrline i grijehe i osuivao je rtvovanja, obrede i sveenstvo. Prem a buddhistikim zapisim a, vodio je asketsk i ivot uprkos tom e to nije bio vjernik.

PAKUDHA KACAYANA je bio s tariji saVre- m enik BUDDHE. Po njem u im a sedam elem enta rn ih kategorija tj. zemlja, voda, vatra, zrak, u- itak, bol i ivot ili dua. Tih sedam kategorija nisu ni stvorene ni napravljene po nareen ju i n itko ih ne moe razoriti. Ako je neki ovjek raskolio glavu drugoga otrim maem, n ije ga s tvarno ubio; rez sablje jednostavno je proao izmeu sedam elem entarn ih supstancija. KACAYANA nije vjerovao u dobra i loa djela.

PURNA KASAPPA je prem a buddhistikim tekstovim a bio iskusan i potovan uitelj i poglavar vjerskog reda. Propovijedao je teo riju ne-ak- cije (akriyavada) p rem a kojoj nem a ni vrline u dobrim djelim a ni grijeha u gnusnim zloinima. Nema vrline u davanju m ilostinje ni u prinoenju rtava. U velikodunosti, u vladanju sobom, u vladanju osjetilim a, u govorenju istine nem a ni

55

vrline ni poveanja vrline. Slino, po njemu, nema krivnje u licem jerju, nevjerstvu, pljakanju pa ak ni u ubistvu.

MAKKHALI GOSALA je tvrdio da je sve postalo nunou ili fatumom. Nije vjerovao u djelotvornost karme. Ono to je trebalo biti moralo je biti, a ono to nije trebalo biti nije ni moglo biti. Prem a tome, ljudsko je zalaganje bilo uzaludno. GOSALA je tumaio organski svijet putem est konstantnih i opreenh kategorija: dobitak i gubitak, uivanje i bol, ivot i sm rt. Svako osjetilno bie, svaki insekt, svaka iva tvar, bila to ivotinja ili biljka, liena je svake sutinske sile, moi ili energije, ali odravajui se nunou svoje prirode, doivljava sreu ili bijedu u est oblika postojanja.

SANJJAYA je bio agnostik. Prema njemu, bilo je nemogue rei ni postoji li neki drugi svijet, ima li ivota nakon sm rti ili ga nema.

Bilo je takoer svabhavavadina ili naturalista i yadrcchavadina ili akcidentalista. Prema svab- havavadi sve se zbiva u skladu s prirodom . Vatra je vrua, led je hladan, voda je tekua. Svaka stvar ima svoju svojstvenu prirodu. Svaki predm et, iv ili neiv, postojao je i razvijao se prem a svojoj inherentnoj prirodi. Yadrchhavada je negirala uzronost i drala da je svaka pojava bila sluajna. Sve se deava sluajem. Otrina trna, slatkoa eerne trske i gorina nimba-dr- veta, sve jc to sluaj a nc tvorevina neke vanjske natprirodne sile.

Od svih ranih m aterijalista charvake ili lo- kdyatike su bili najdosljedniji i najradikalniji. Sm atrali su da su etiri elementa: zemlja, zrak, vatra i voda baza svemira. Ti su osnovni elementi nestvoreni, vjeni i samo-postojei. Njihove kombinacije u razliitim omjerim a i redoslije

56

dim a proizvode beskrajnu raznolikost tijela. Ti elem enti ne sadre nikakvu inherentnu svijest. Ali kada se kom biniraju i sloe u odreeni red, obdareni su ivotom i svijeu. Svijest ili in telekt je proizlazio iz kom binacije elem enata upravo kao to opijajua snaga alkoholnih pia nasta je m jeavinom izvjesnih sasto jaka koji po sebi ne izazivaju pijanstvo. Svijest ne moe pos to ja ti bez ljudskog tijela i njegovog mozga koji je rezultat m ijeanja elem enata. Razara se s razdiobom elem enata ijom je kom binacijom nastala. Ono to je poznato kao dua po tom je shvaanju rezultat kom pleksnog m eum ijeanja m aterija ln ih elem enata. Nema due razliite od tijela. Nema nieg osim ivotnog principa svih organizam a. Ovaj postoji dok postoji tijelo a p resta je posto ja ti s presta jan jem posto jan ja tijela. Nema ni boga n i ivota nakon sm rti a ni karm e ko ja bi dodjeljivala sreu ili bijedu, p rem a zaslugam a ili grijesim a steenim u p rethodnoj egzistenciji.

Chrvake su odbacili au to rite t veda; jer neki m antre nem aju smisla, neki su bili dvosmisleni, neki kontrad ik to rn i a neki apsurdni. estoko su napadali sveenstvo, rtvovanja i obrede i obiaj davanja poklona brahmanima. Proglasili su da su sve to izmislili lakrdijai, lopovi i demoni radi dob ijan ja sredstava za ivot od onih koje nem aju znanja i muevnosti. Religija je po n jima pronalazak nepotenih pojedinaca koji su eljeli prevariti m ase radi unapreivanja svojih v lastitih sebinih interesa. Chrvke su napadali brahm anske sveenike radi njihove zaokupljenosti rtvovanjim a i bogaenjem putem eksploatiran ja praznovjernog naroda. Takozvana superio rnost brhmana po njim a je tetna la. Nema razlike izmeu brahmana i canddle, je r krv iste boje tee u ilam a obojice.

57

Chdrvdke su se suprotstavljali svemu to se tradicionalno sm atralo kreposnim. Razvili su svoje pojmovne istine, vrline i cjelovitosti. Istina ovisi o neposrednom opaanju, a ne o autorite tu sruiia. Znanje dobiveno zakljuivanjem ili indukcijom nije istinito. Zbog toga se ljudi m oraju pokoravati samo nareenjim a svoje vlastite os- jetilne spoznaje.

Chrvake su odbacili brahmanska uenja o etici zasnovanoj na bogu, otkrovenju, zagrobnom ivotu, nebu i paklu, karm i i moki, vamavyavas- thi i nadmoi brahmana. Tvrdili su da je etika varnasrame lukav plat za eksploataciju i ugnjetavanje velike veine stanovnitva od strane brahmanskih sveenika. Oni su zato omalovaavali sve tradicionalne vrijednosti koje je utvrdio brahmanizam te su podupirali hedonizam je di, pij i budi veseo. Prema njima, budui da nem a ivota nakon sm rti, svi uici i radosti ivota m oraju biti ostvareni u ovom ivotu. Dok se ivi, treba uivati sve uzbudljive uitke osjetila, ivot je mjeavina boli i uitka. M aksimum uivanja i m inimum boli bio je sadraj vjerovanja charvdka.

U staroj su Indiji tako postojale razliite kole materijalizma. Zajednika im je bila intenzivna vjera u ovosvjetovnost. Nisu priznavali boga, ni nadnaravnu silu, nita apsolutno. Negirali su nezavisno postojanje svijesti ili due i ivot nakon sm rti, estoko su se suprotstavljali brahm anskim teorijam a karme, moke i transm igrat e due i osuivali rtvovanja i darovanja.

Tako je stari indijski materijalizam bio filozofija osloboenja od iracionalizma i praznovjerja koje je razvijalo brahmansko sveenstvo. Bila je to ikonoklastika vjera koja je osporavala dominaciju brahmanizma i koja je odbacila sile

58

inercije, vjerski konzervativizam i filozofski tra dicionalizam, baziran na ekonom skom status quo.

M aterijalizam je poticao bavljenje prirodnim znanostim a, naglaavao m aterijalistike i svjetovne aspekte znanja, ubrzavao proces racionalnog m iljenja i s tim ulirao ekonom ski, drutveni i kulturn i razvoj drutva. Pokuao je da oslobodi ljudske vrijednosti od vjersk ih dogmi i m itologije. Bio je djelom ino zasluan za drutvene i politike prom jene koje su potkopale bazu brahm anizma.

Ali uz sve to ostao je sirov, vulgarni, m ehaniki m aterijalizam koji nije bio baziran ni na kakvoj znanstvenoj analizi p rirodnih i drutvenih pojava. Davao je jednostranu , iskrivljenu sliku svijeta. Cak lokayata koja je u sebi kom bin ira la najdosljedniji m aterijalistik i stav tog vremena i n a jo triju polem iku protiv brahmanskog sveenstva i njegovih vrijednosti, n ije bila liena tog ogranienog, pojednostavljujueg pristupa. M aterijalizam je sve m entalne i duhovne pojave sveo na m ateriju i proglasio ljudske osjete, osjeaje, misli i svijest rezultatom kom binacija m ate rija ln ih elem enata. N jeni su pripadnici shvaali svijest kao kvalitet ili svojstvo inertne m aterije organizirane na poseban nain a ne kao p ro izvod drutvenog posto janja, ljudskih drutvenih odnosa. Nisu mogli shvatiti da se grupni instink t ivotinje transform irao u drutvenu svijest ovjeka putem ovjekovih stvaralakih d jelatnosti, u su radn ji s drugim ljudim a. Takoer nisu ra zum jeli da je svijest uvjetovana drutvenim odnosim a i da su ovjekove p raktine d je latnosti po sebi aktivne snage sposobne da u tjeu ak i na prom jenu drutvenih odnosa.

N esposobnost s tarih m aterija lista da razum iju znaaj i stvaralaku ulogu ljudske svijesti potpuno su iskoristili konzervativni idealisti da

59

razviju svoj sistem i da o jaaju svoj poloaj meu narodom . Ponovo su protum aili originalne vedske tekstove i sakupili rasprenu idealistiku misao sadranu u upaniadama u krajn je dotjeran sistem zvan vednta te su estoko i odluno poveli borbu protiv m aterijalista. Za razliku od m aterijalista, idealisti su pokuali razviti aktivnu stranu duha i svijesti, ali i njihovi su pokuaji bili jednostrani, djelomini i iskrivljeni.

Vednta se pojavila kao reakcija na propust raznih m aterijalistikih kola koje nisu istakle pozitivnu ulogu svijesti u odnosu izmeu ovjeka i svemira. Dok su m aterijalisti jednostrano naglaavali vanost inertne m aterije kao prim arnog uzroka svijeta, vedntinci su tvrdili da inertna m aterija postaje aktivna samo kada je u njoj upravljako djelovanje inteligencije. BA- DARAYAWINE Brahma-s&tre ili Vednta-sutre su bile rezultat te sistem atizacije razbacanih upa- niadskih misli.

Mnogi su upaniadski uitelji ve bili odbacili m aterijalistike poglede kao heretike ideje koje su predlagali obm anuti pojedinci. Svetsva- tara-upaniad je, na prim jer, proglasila da nesvi- jesni principi kao vrijeme, prvotna priroda, materijalni elementi itd. ne mogu objasniti prirodu, duu ni svijest. Ona je, dakle, tvrdila da je prvi uzrok bio ono to upravlja svim tim uzrocima.

Taittirlya-upanisad je izjavila: Ono iz ega su ta bia roena, ono po emu ive nakon to su roena, ono u to se vraaju kad umiru, to na- stoj spoznati. To je Brahman.

Bazirajui se na takvim upaniadskim uenjima, vednta je drala da je Brahman prvotni uzrok svemira. Brahman je ono iz ega je proi- zaao poetak itd. (tj. odravanje i razaranje) ovog svijeta. Brahman je m aterijalni i djelotvo-

60

m i uzrok svemira. On je vrhovna inteligencija,, beskrajna svijest ko ja sve razvija, m anifestira se u svemu i upravlja svemirom. On je vjean, sveznajui, svemogui, proim a sve stvari, inteligentan i slobodan. On je m udrost, osjeajnost i b laenstvo.

Ideje o sopstvu sadrane u upaniadama* dalje je razvila ved&nta u idealistikom pravcu. Naglaavala je da sopstvo karakteriz irano kom pleksom tijelo-um u uvjetim a budnosti, sna i dubokog sna n ije istinsko ili b itno sopstvo. Sopstvo je u budnosti svjesno vanjske realnosti i doivljava bol i uitak. U snu, iako je sopstvo osloboeno karak teristika tijela, um je jo ak tivan. U dubokom snu sopstvo n ije pod utjecajem ni fizikih ni m entalnih granica je r tada on ne eli nikakve elje, ne sanja nikakve snove. Osloboeno je od svijesti vanjskih i u nu ta rn jih objekata . K ada sopstvo transcend ira sva ta stan ja i dostigne stan je turiye, poprim a p rirodu iste svijesti. Ta je ista svijest, p rem a vedanti, stvarno, b itno sopstvo. T ranscendira stan ja onoga koji spoznaje, onoga to se spoznaje i in spoznavanja. Istinsko sopstvo je sat ili posto jan je kao takvo i isti ananda ili blaenstvo kao takvo. Istinsko sopstvo je tako bilo isti sat, isti cit i isti ananda. Vednta je tvrd ila da je to sat-cit- ananda s tan je atm ana sam Brahman.

Sopstvo se pod u tjecajem avidye ili neznanja ukljuilo u fizike i m entalne aktivnosti pojavnog svijeta, zaboravilo svoju pravu p rirodu pa se sm atralo da je razliito od kozm ike realnosti. Samo uklan jan je avidye i dostignue pravog znanja dovodi ovjeka do zakljuka da je njego

3. ChSndogya-upaniSad VII. 7.12.

61

vo pravo sopstvo bilo identino s Brahmanom. To je bilo samo-ostvarenje ili moka.

Tako je vednta pokuala objasniti bitni ivot pomou transcendentnog apsoluta. Sm atrala je da je svijet od sekundarne vanosti. Ljudsko nastojanje, prem a vedanti, nije ili ne bi trebalo biti usm jereno ka slobodi ili srei putem radikalne transform acije pojavnog svijeta, ve dostignue drugosvjetskog kraljevstva apsolutne transcen- dencije.

K asnije je bilo sklonosti meu naprednim in telektualcim a da se uzvisi uloga lokayatinog m aterijalizm a i da se preuvelia njena popularnost u staroj i srednjovjekovnoj Indiji. Svakako je bilo korisno i neophodno ieprkati bogatstvo i snagu m aterijalistike misli o staroj Indiji, ali preuveliavanje njene uloge i zaboravljanje n jenih nedostataka i slabosti postaje neznanstveno. Istina je da je stari materijalizam izrastao u Indiji kao reakcija na praznovjerna vjerovanja i obrede koje je nam etnuo brahmanizam. Takoer je istina da su estoke bitke materijalizm a protiv idealizma odraavale borbu progresivnih elemenata protiv reakcionarnih snaga te da je to stim uliralo ekonomski i kulturni razvoj drutva i mnogo pridonijelo napretku ovjeanstva. Ali usprkos svemu tome, ostao je plitak, naivni materijalizam i utjecao je samo na m anji broj ljudi. Zbog toga je bio nemoan prem a napadima vedante pa ak i heterodoksnog sistema kao to je buddhizam koji su, ini se, iri dem okratski slojevi radije upotrebljavali u svojoj borbi protiv vieg sloja varnasrama sistema sveenstva i aristokracije. Buddhizam a ne lokdyata koji je slijedio srednji put izmeu k rajn je razvijenog sveenikog idealizma i sirovog m aterijalizma, je bio taj koji je povezao narod u borbi protiv brahmanizma. To je razlog vie zato su

62

razvijeni sistem i kao sam khya i vaiseika, koji su razm iljali o funkcijam a ljudskog um a i n jegovim odnosim a s vanjskim svijetom, postali popularn iji. In teresantno je prim ije titi da su dok je lokayata gotovo potpuno nestala kao sistem filozofije misli sam khye i vaiseike postale ta ko popularne i vrile takav u tjecaj na elitu da su mnoge elem ente sadrane u n jim a prihvatile i apsorbirale idealistike filozofije. Ti ran i m aterija listik i sistem i nisu bili potueni frontalnim napadim a idealizma. S druge strane, idealisti su bili p rim orani uzeti u razm atran je njihove snane argum ente i bili su p risiljen i da ih iskrive u ortodoksnim idealistikim sistem im a.

63

VI

BUDDHIZAM I HINDUIZAM

Prem a buddhistikim zapisim a, u BUDDHINO vrijem e bile su najm anje ezdeset i tr i vjerske i filozofske sekte. Ali dvije od njih , jainizam i buddhizam , razvile su se u velike narodne religije i ostale tokom stoljea m oan izazov pro- padajuem brahm anistikom poretku s njegovim obredim a i rtvam a.

Kao i rani m aterijalizam , i buddhizam se pojavio kao pobuna pro tiv brahmanizma. On je ta koer bio protiv au to rite ta veda i osuivao je vam avyavasthu s njenim kultovim a oboavanja, nadm oi sveenstva i praznovjernim ritualim a i rtvam a.

Osnovno uenje koje je BUDDHA nauavao poznato je kao etiri p lem enite istine. To su:

Sva iva bia pate. Uzrok p atn je je elja, posjedovanje, za

vist, enja i egocentrizam . to god je uzrokovano moe b iti uklonje

no uk lan jan jem uzroka. Prem a tome:

81

Patnja moe biti iskljuena ako se slijedi osm erostruki put. Osm erostruki put sainjavaju:

Ispravno shvaanje ili razum ijevanje da je pobjeda elje i zavisti put srei i da je osmerostruki put sredstvo do tog cilja.

Ispravan cilj ili tenja. Ne grijeiti u os- jetilnom obilju. Raditi za sreu drugih.

Pravilan govor. Treba biti istinoljubiv i uvijek govoriti na takav nain da se uvruje meusobno razum ijevanje i prijateljstvo. Lai, klevetanje i psovanje mogu dovesti do svaa pa ak i nasilja i tako porem etiti drutvenu organizaciju i mir.

Pravilno djelovanje to znai uzdravanje od krae, preljublje, ub ijan ja itd., a koje nalae aktivnosti koje vode dobrobiti drugih.

Pravilno ponaanje to znai da neiji nain ivota ne smije tetiti drugima.

Pravilan napor to ukljuuje mentalnu disciplinu radi uklanjanja zlih misli i razvijanja dobrih misli.

Pravilno miljenje to znai da treba biti jasno svjestan zala koja nasta ju predavanjem tjelesnim uicima pa treba poduzeti korake da se ovi uklone.

Pravilna m editacija to ukljuuje mentalnu disciplinu i koncentraciju.

Buddhizam je posebno naglaavao da je lino ponaanje neophodno za provoenje tog osmerostrukog srednjeg puta. Bit dobrog ponaanja je sadrana u Panjchasili ili pet pravila koja nalau svim ljudim a uzdravanje od nasilja, od neistine, od krae, od loeg seksualnog vladanja i od upotrebe alkoholnih pia i droga.

ivot je, prem a buddhizmu, bio tok, besprekidno stru jan je od jednog stanja do drugog. Neprekidni proces ivota, sm rti i ponovnog roenja bio je predodreen karmom. Prema tom zako

82

nu karm e dobra djela uvijek proizvode dobre rezultate a loi rezultati proizlaze samo iz loih djela. BUDDHA je rekao: Poetak razboritosti je: od Dobroga m ora doi Dobro, od Zla m ora doi Zlo. To je prvi zakon ivota i svime to ivi upravlja taj zakon.

BUDDHA je drao da borbu za prosvijetlje- nje, savrenstvo i nirvanu treba voditi unu ta r ovjeka a ne izvan njega. Treba zaviriti u sebe i pobijediti udnje i elje pobjeujui svoj ego; je r vlastito pobijeeno sopstvo je bolje nego svi ostali pobijeeni ljudi; ak ni bog ne moe p retvoriti u poraz pobjedu ovjeka koji je savladao samoga sebe. (Dhammapada)

Zelja proizvodi tjeskobu, frustracije i patn ju . Ona je izvor svih zala i poroka drutvenog nereda. BUDDHA je rekao: udnja se raa iz elje za dobitkom . K ada elja za dobitkom postane stras t za posjedovanjem , kada duh posjedovanja potakne u s tra jnost posjedovanja, to je krtost. A krtost vodi zlu kao udarci i rane, sukob, kontradikcija i o tri odgovori, svaa, klevetan je i lai.

Istina je da elja za uspjehom i vlastitim uvc- liavanjem, egoistino i sebino teenje im anju i posjedovanju privatnog vlasnitva ne samo om eta ovjekovo sam o-ostvarenje ve takoer stvara nerede i sukobe u drutvu. Ali odakle dolazi elja za uspjehom ? Sto je uzrok s tvaranja zavisti i s tras ti za posjedovanjem ? ini se da je BUDDHA u svojoj analizi ljudskog poloaja p ro pustio da uzme u obzir drutvene uvjete ljudskog posto janja. N ije se obazirao na sve veu eksploataciju i klasne kontradikcije varnavyavas- the.

Glavne karakteristike plem enskih drutava koja nisu bila odreena ni sazdana na pritiscim a drutvenog i ekonom skog procesa varnavyavas-

83

the, nisu bile elje za dobitkom i s trast za posjedovanjem ve zajedniko posjedovanje, rav- nopravnost, m eusobna saradnja, smisao jedinstva i osjeaj sigurnosti. Ekspanzivna vamavya- vastha je, u m onarhijam a, haraila tim prim itivnim vrlinama, njegovala duh posjedovanja i sluila kao plodno tlo za zavist, m rnju i egoccn- trizam. BUDDHA je rekao da vatre elje, krtosti i mrnje mogu biti ugaene jednostranim naglaavanjem linog dobrog ponaanja i individualnog samo-oienja. Za njega, ustrajan je na ovjekovom moralnom ponaanju bio je jedini nain da se prom ijeni ovjekov svijet. Radi form iranja istih, savrenih i prosvjeenih osoba, koje su osloboene elja i pohlepnosti osnovao je svoj monaki red imenom sangha.

Sangha je bila organizirana prem a modelu plemenskog poretka iji su ostaci jo uvijek oaravali narod. Vladala je potpuna jednakost u kolektivno i dem okratski upravljanoj sanghi. Redovnici su poticali iz svih zvanja, neovisno od klase i vjere od najvieg brahmana do najnieg candale i svi su bili jednaki.

lanovim a sanghe nije bilo doputeno da posjeduju bilo kakvu privatnu svojinu. Morali su voditi jednostavan ivot nosei grubu odjeu i prosei svoju hranu. M inimalna odjea, igla, brija, zdjelica za vodu i prosjaka zdjelica bilo je sve t