pravosudni ispit - skripta - privredno, upravno, radno, ustavno pravo i organizacija uprave i...

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT SKRIPTA - PRIVREDNO, UPRAVNO, RADNO, USTAVNO PRAVO I ORGANIZACIJA UPRAVE I PRAVOSUĐA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

III dio

Privredno pravo Upravno pravo Radno pravo Ustavno pravo Organizacije uprave i pravosuĊa

april, 2009. god.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sadrţaj:

PRIVREDNO PRAVO ................................ 3. str.

UPRAVNO PRAVO ................................. 99. str.

Upravni postupak ........................................ 99. str.

Upravni spor ................................................ 135. str.

ORGANIZACIJA UPRAVE ................... 148. str.

RADNO PRAVO ...................................... 162. str.

USTAVNO PRAVO – SISTEM ................. 169. str.

ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA ............. 179. str.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA)

POJAM PRIVREDNOG DRUŠTVA (Šta je privredno društvo?)

Privredno društvo je pravno lice koje samostalno obavlja privrednu

djelatnost, tj. djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na trţištu, a radi sticanja dobiti.

Svojstvo pravnog lica se propisuje zakonom. Ne moţe grupa ljudi svojim

osnivačkim aktom samoinicijativno odlučiti da nešto ima svojstvo pravnog lica. Koje djelatnosti privredno društvo moţe obavljati odreĊeno je

Odlukom o klasifikaciji djelatnosti. To je propis koji u suštini opredjeljuje , ali i ograniĉava pravnu osobu u izboru pravne djelatnosti. Šta će subjekti

izabrati to je njihovo autonomno pravo i takva djelatnost će biti upisana i u registar privrednih pravnih subjekata. Upis djelatnosti je bitan zato što pravna osoba moţe da stupa u pravni odnos samo povodom tih djelatnosti.

PRETPOSTAVKE (USLOVI) ZA OSNIVANJE DRUŠTVA

1. da postoje osobe - osnivaĉi koje su saglasne sa osnivanjem društva; 2. da imaju kapital;

3. da su te osobe saglasne oko izbora djelatnosti; 4. da su to osobe koje mogu osnovati društvo – ako su pravne osobe

da su upisane u registar privrednih društava, a ako su fiziĉka lica da

imaju poslovnu sposobnost; 5. da se u skladu sa zakonom odluĉe (imaju namjeru) koji oblik društva

će osnovati;

KO MOŢE BITI OSNIVAĈ DRUŠTVA

Osnivaĉ društva moţe biti domaće i strano fiziĉko i pravno lice.

Fiziĉka osoba u smislu osnivaĉa mora biti poslovno sposobna. Pravna osoba u smislu osnivaĉa svoje svojstvo pravne osobe

dokazuje izvodom iz upisa u sudski registar.

Kada se radi o stranim osobama kao osnivačima (fizičke i pravne osobe), uslovi i procedura detaljnije su regulisani Zakonom o stranim ulaganjima.

OBLICI ORGANIZOVANJA

Postoje 4 (ĉetiri) osnovna oblika privrednih društava:

1. Društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) – “društvo kapitala” 2. Dioničko društvo (d.d.) – “društvo kapitala”

3. Društvo sa neogranič. solidar. odgovorn. (d.n.s.o.) – “društvo osoba” 4. Komanditno društvo (k.d.) – “društvo osoba”

Osnivaĉi sami vrše izbor oblika društva koje će osnovati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST DRUŠTVA I ODGOVORNOST ZA OBAVEZE

Društvo stiĉe pravnu i poslovnu sposobnost upisom u sudski

registar. Prije upisa u sudski registar niko ne moţe nastupati u ime društva, a

lice koje postupi suprotno, odgovara za stvorene obaveze cjelokupnom

svojom imovinom, a kada tako nastupa više lica za obaveze odgovaraju neograniĉeno solidarno.

Poslovna sposobnost pravne osobe je ograniĉena time da društvo moţe preduzimati pravne radnje i vršiti pravne poslove samo u okviru svoje djelatnosti ili u vezi sa svojom djelatnošću. Izvan toga postoji zakonska

zabrana. MeĎutim, ako pravna osoba preduzima pravni posao izvan svoje djelatnosti, taj posao nije ništav. Pravna osoba ne moţe se pozvati na

prekoračenje svoje poslovne sposobnosti i bila bi duţna da obavi svoje obaveze, a ni treće lice se ne bi na to moglo pozvati, ako je znalo ili moglo znati da to ograničenje postoji.

Poslovna sposobnost društva se prosuĊuje prema njegovom zastupniku. (Kako prosuĎujemo poslovnu sposobnost društva?)

ODGOVORNOST DRUŠTVA ZA OBAVEZE

Svako društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom imovinom društva, osim kada je zakonom propisano da za obaveze društva

odgovaraju i ĉlanovi društva solidarno svojom cjelokupnom imovinom. Od oblika društva zavisi i odgovornost ĉlanova za prava i obaveze

društva:

Svaki član d.n.s.o. i komplementar k.d. odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

Dioniĉar u d.d., vlasnik udjela u d.o.o. i komanditor u k.d. ne odgovaraju za obaveze društva svojom imovinom, osim:

1) kada koriste društvo za postizanje ličnog cilja,

2) kada upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom i 3) kada društvo koriste za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca.

DJELATNOST

Društvo moţe kao svoju djelatnost obavljati sve poslove, osim onih

koji se po zakonu ne mogu obavljati kao privredna djelatnost.

Zakonom moţe biti utvrĎeno da se odreĎene djelatnosti mogu obavljati samo temeljem odobrenja nadleţnog drţ.organa (npr. proizvodnja naoruţanja).

Društvo moţe poĉeti s obavljanjem djelatnosti danom upisa u sudski

registar i kada organu nadleţnom za inspekcijski nadzor dostavi obavještenje o poĉetku obavljanja djelatnosti i ispunjavanju uvjeta tehniĉke

opremljenosti, zaštite na radu, zaštite i unapreĊenja ţivotne sredine i drugih uvjeta propisanih za obavljanje te ili tih djelatnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Društvo moţe obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u sudski registar, kao i druge poslove koji se uobiĉajeno obavljaju uz

djelatnosti upisane u sudski registar, u obimu i na naĉin koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne

djelatnosti. Ako društvo protivno ovome preduzima i neke druge pravne radnje,

odnosno poslove izvan djelatnosti upisane u sudski registar, prema zakonu taj ugovor obavezuje društvo, osim ako je treće lice znalo ili moralo znati da su takvi

poslovi izvan djelatnosti društva.

OSNIVAĈKI AKT DRUŠTVA (Kako se osniva privredno društvo-Osnivački akt?)

Za osnivanje privrednog društva, zakonom je propisana stroga forma. Privredno društvo se osniva osnivaĉkim aktom. Ako ga osniva jedna osoba, osnivaĉki akt je odluka (što moţe biti

slučaj samo kod d.o.o. i d.d.) Kada društvo osnivaju dvije ili više osoba, oni zakljuĉuju ugovor i on

predstavlja osnivaĉki akt.

Donošenje osnivaĉkog akta je osnov za upis u registar i on je strogo formalan akt. Po ZPD, osnivaĉki akt mora biti u pisanom obliku i sa

potpisima ovjerenim u skladu sa zakonom.

Prema Zakonu o notarima osnivačke akte privrednih društava sačinjavaju i obraĎuju notari, pa osnivački akt ima karakter notarske isprave. Pored

osnivačkog akta, notar je ovlašten da sačini i nacrt statuta privrednog društva. Nedostatak ovjerenog potpisa čini osnivački akt ništavim. Obavezan sadrţaj osnivaĉkog akta su:

1. podaci o osnivaĉima, 2. izbor oblika društva u kojem se organiziraju,

3. firma i sjedište, 4. djelatnost koju će vršiti privredno društvo,

5. kapital koji osnivaĉi unose u društvo i njegova struktura,

Ako društvo osniva jedno lice, dovoljno je da se unesu podaci šta čini osnovni kapital i koliko iznosi. Ako društvo osniva više lica, pored

navedenog, unosi se i šta ta lica unose kao kapital i zavisno od te vrijednosti odreĎuje se njihov udio u društvu, koji se moţe izraziti u

razlomcima ili procentima. Kod d.n.s.o udjeli su jednaki, a kod k.d. i d.o.o. udjeli ne moraju biti jednaki. Kod d.d. vrijednost unesenog kapitala izraţava se brojem dionica

čija nominalna vrijednost ne moţe biti niţa od 10 KM, a koliko će koji osnivač imati dionica zavisi od visine kapitala koji je unio u društvo.

6. ime osobe koja ga zastupa (ako je moguće), 7. osobu koju ovlašćuju da podnese prijavu za upis u registar i 8. podatke o naĉinu na koji će se formirati troškovi ako doĊe do

neuspjeha formiranja društva.

Ovo su bitni sastojci osnivaĉkog akta , a mogu se urediti i neka druga pitanja u skladu sa zakonom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sve što nije ureĊeno osnivaĉkim aktom, ureĊuje se statutom. Statut je akt koji se ne mora pri loţiti prilikom podnošenja prijave za upis

osnivanja. Dakle, moţe se priloţiti i nakon osnivanja. Ako je statutom propisano da će društvo imati podruţnice, a to nije bilo utvrĎenoo u osnivačkom aktu, onda

će društvo morati podnijeti prijavu da se upišu I podruţnice.

SJEDIŠTE I PODRUŢNICE DRUŠTVA (Unutrašnja organizacija društva?)

Sjedište društva je mjesto koje je kao sjedište upisano u sudski

registar. Sjedište se utvrĊuje osnivaĉkim aktom ili statutom. Društvo moţe imati podruţnice izvan mjesta sjedišta društva. Podruţnice su organizacione jedinice društva koje obavljaju sve ili

neke od djelatnosti društva, ali izvan njegovog sjedišta. Podruţnica u pravnom prometu nastupa, odnosno stjeĉe prava i

obaveze u ime i za raĉun društva. Kada društvo ima podruţnice, duţno je da o tome podnese prijavu

kod suda registra kod kojeg je upisano i samo društvo. Sud sjedišta će o

upisu podruţnice obavijesti sud registra na čijoj teritoriji se podruţnica nalazi (najlakši način je da mu dostavi prijepis rješenja o registraciji).

Lice koje bude ovlašteno da preduzima pravne poslove i radnje u podruţnici upisuje se u registar.

FIRMA DRUŠTVA

Firma je ime pod kojim društvo posluje i koja je upisana u registar. Društvo je duţno u svom poslovanju (korenspodenciji) koristi tu

firmu. Ona mora biti napisana na jednom od jez ika koji su u sluţbenoj

upotrebi u FBiH. Firma se obavezno istiĉe na poslovnim prostorijama društva.

Firma društva mora sadrţavati oznaku oblika društva (“d.n.s.o.”, “k.d.”, “d.o.o.” i “d.d.”), a uz to, d.n.s.o. mora sadrţavati prezime najmanje jednog člana, uz oznaku da ih ima više, dok firma k.d. mora sadrţavati prezime

najmanje jednog komplementara, a ne smije sadrţavati imena komanditora. Firma moţe sadrţavati dodatne sastojke koji bliţe označavaju društvo i

njegovo sjedište. Društvo moţe koristiti skraćenu firmu, koja mora sadrţavati oznake po

kojim se razlikuje od drugih firmi i oznaku oblika društva. Firma društva mora se jasno razlikovati od firme drugih društava.

Dva pravna lica ne mogu kod istog registra biti upisani sa istom firmom

ako obavljaju istu ili sliĉnu djelatnost (naĉelo iskljuĉivosti firme).

Registarski sud na ovo pazi po sluţbenoj duţnosti i odbiće upis u registar društava firme koja se jasno ne razlikuje od već registrovanih firmi u Federaciji .

Registarski sud je obavezan, na traţenje podnosioca prijave, omogućiti mu uvid u registar i pomoći mu u izboru firme.

Firma i skraćena firma upisuju se u registar društava. Po Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u FBIH, na prijavi se oznaĉava i ĉas kada je

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prijava primljena upravo zbog odreĊivanja firme (ukoliko više osoba podnese zahtjev za istu firmu – vaţi pravo prvenstva).

Firma ne smije sadrţavati:

1. riječi i oznake koji su protivni zakonu;

2. zaštićene robne ili usluţne znakove drugih pravnih i fizičkih lica; 3. sluţbene simbole i znakove; 4. nazive ili znakove stranih drţava ili meĎunarodnih organizacija;

5. riječi i oznake koji bi mogli stvoriti zabunu u pogledu vrste i obima poslovanja ili dovesti do zamjene s firmom ili znakom drugog društva ili

povrijediti prava drugih lica.

Firma se ne moţe prenositi, niti moţe biti predmet prometa, i moţe se prenositi na drugog samo zajedno sa društvom.

ZASTUPANJE

Društvo zastupa uprava društva. Uprava rukovodi društvom, organizuje rad, rukovodi poslovanjem,

zastupa i predstavlja društvo, te odgovara za zakonitost njegovog poslovanja. Upravu ĉine lica koja su osnivaĉkim aktom ili statutom društva,

u skladu sa zakonom, ovlaštena da vode poslovanje društva. Lica ovlaštena za zastupanje upisuju se u sudski registar.

Društvo mogu zastupati i druga lica odreĎena osnivačkim aktom ili

statutom, u skladu sa zakonom. Poslovna sposobnost društva prosuĊuje se prema njegovom

zastupniku. Zastupnik je dakle osoba koja je kao takva odreĊena osnivaĉkim

aktom ili statutom, koja je upisana u registar i kojoj na osnovu zakona,

statuta ili općeg akta pripadaju prava zastupnika. Ovlaštenja zastupnika su:

1) da zastupa/predstavlja pravnu osobu pred sudovima i drţavnim organima, 2) da obavlja pravne poslove i radnje i druge poslove povjerene zakonom.

Za obaveze koje preuzme zastupnik društva (lice ovlašteno za zastupanje) odgovara društvo. Ukoliko doĎe do prekoračenja ovlaštenja, društvo će

odgovarati za preuzete obaveze, ukoliko treće lice nije znalo niti je moglo znati (ako je bi lo savjesno) da je zastupnik prekoračio svoja ovlaštenja. Ovlaštenja zastupnika za preduzimanje nekih radnji moţe se ograničiti

osnivačkim aktom ili statutom na način da odreĎene pravne poslove ili pravne radnje moţe preduzeti na osnovu odobrenja ili uz saglasnost organa upravljanja.

Ako takvo ograničenje postoji, ono mora biti upisano u registar. Ko je zastupnik pravne osobe moţe se utvrditi iz registra. On kod suda

mora imati deponovan svoj potpis. To znači da njegov potpis mora biti ovjeren u

skladu sa zakonom. Svako ko ima pravni interes moţe uvidom u registar utvrditi da li se radi o zakonskom zastupniku.

Pored zastupnika, društvo moţe imati i druge ovlaštene osobe: a) punomoćnike i b) prokuriste.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) Punomoćnik je osoba na koju zastupnik prenosi neko od svojih ovlaštenja. Punomoćnik mora imati izričito ovlaštenje kada se radi o

preduzimanju nekih pravnih radnji (promet nekretnina, povlačenje/ priznanje tuţbe). Kako se punomoć moţe dati neograničenom broju lica to

se ona ne upisuje u sudski registar. b) Prokuristi su osobe koje preduzimaju pravne radnje iz djelatnosti

društva. Prokura je pismeno ovlaštenje za preduzimanje svih pravnih

radnji i poslova u ime i za raĉun društva, osim prenosa i opterećenja nekretnina, ako ovlaštenje za to nije posebno i izriĉito navedeno.

Prokura se moţe dati samo fiziĉkoj osobi, a ne i pravnom licu. Ovlaštenje prokuriste za preduzimanje odreĊenih pravnih radnji mora biti upisano u sudski registar. Prokuristi mogu biti i osobe izvan

pravnog lica (ne mora biti zaposlenik) i njihov potpis se takoĎer deponuje kod suda. Prokurist ne moţe svoja ovlaštenja prenijeti na drugo lice. Prokura moţe biti:

- zajedniĉka - koja je data za nekoliko lica da postupaju zajednički . Ta zajednička prokura obavezuje prokuriste da moraju biti saglasni o

preduzimanju neke pravne radnje, a osoba s kojom su zaključili pravni posao privilegovana je, jer se smatra da je izvršenje učinjeno jednom

prokuristi zapravo učinjeno svima. - posebna - pretpostavlja se da se uvijek radi o jednom licu, iako moţe biti

data više lica (svakom od njih posebno).

Prokura se moţe i opozvati, a u svakom slučaju prestaje kada prestane postojati i pravna osoba, tj. privredno društvo, kao i u postupku stečaja, i

to danom otvaranja stečaja POSLOVNA TAJNA I ZABRANA KONKURENCIJE

Poslovnom tajnom smatraju se informacije o poslovanju za koje je oĉito da bi prouzrokovale znaĉajnu štetu društvu ako bi došle u posjed

trećeg lica bez saglasnosti društva.

Nadleţni organ društva¸je duţan pismenim aktom odrediti informacije koje

imaju karakter poslovne tajne i lica odgovorna za njihovo korištenje i zaštitu. Zabrana konkurencije

Ĉlan d.n.s.o., komplementar u k.d., vlasnik udjela i ĉlan uprave u d.o.o., ĉlan nadzornog odbora i uprave u d.d., te prokurist, ne smiju u tom

svojstvu ili kao zaposleni u drugom društvu i kao samostalni poduzetnik sudjelovati u djelatnosti koja je ili bi mogla biti u konkurentnom odnosu s djelatnošću prvog društva.

Osnivačkim aktom ili statutom društva moţe se odrediti trajanje zabrane i nakon prestanka svojstva iz stava 1. ovog zakona, a najduţe dvi je godine.

Društvo moţe od lica koje prekrši zabranu konkurencije traţiti naknadu štete i ustupanje zaključenih poslova, ili prenos ostvarene koristi ili prava iz zaključenih poslova, u roku od tri mjeseca od saznanja za prekršaj, a najkasnije

pet godina od učinjenog prekršaja zabrane konkurencije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OSNOVNI KAPITAL I ULOZI

Temeljni kapital je onaj kapital koji osnivaĉi unose u društvo prilikom

njegovog osnivanja i koji se navodi u aktima društva.

Za neke oblike društva zakonom je propisan najniţi iznos temeljnog kapitala koji su ĉlanovi društva duţni unijeti u društvo (d.o.o. = 2.000 KM i

d.d. = 50.000 KM). U d.n.o. i k.d. osnivači mogu unijeti kapitala koliko hoće. Temeljni kapital se moţe povisiti i sniziti. Kod društava gdje je

zakonom propisan najniţi iznos kapitala (d.o.o. = 2.000 KM i d.d. = 50.000

KM), osnovni kapital se ne moţe sniziti ispod te granice, a kod ostalih (d.n.s.o i k.d.), kapital se ne moţe sniţavati ispod iznosa fonda rezervi koje društvo mora osigurati prilikom osnivanja. Promjena se upisuje u registar i

objavljuje u sluţbenim novinama i sredstvima informisanja, uz garanciju povjeriocima da sniţavanje temeljnog kapitala neće utjecati na ispunjavanje

obaveza društva prema njima. Kao temeljni kapital u društvo se mogu unositi: novac, stvari i prava.

Kod d.n.s.o. kao ulog se mogu unijeti i izvršene usluge. Zavisno od oblika društva, vrlo je bitno da se izvrši procjena stvari i

prava koja se unose u osnovni kapital društva, što znaĉi da se njihova

vrijednost izraţava u novcu. Procjena stvari u pravilu pripada samim

osnivačima, što znači da oni sami mogu da procjene vrijednost stvari i prava, a ako to ne mogu, vrši se vještačenje, odnosno sud će u vanparničnom postupku

izvršiti procjenu. Zakonom nije definisano koja su to prava koja se unose u društvo, ali bi to svakako morala biti prava koja su procjenjiva npr. patent.

Procjena stvari i prava je vrlo bitna radi utvrĎivanja ukupne vrijednosti kapitala i udjela pojedinih osnivača. Udio osnivača se izraţava u razlomcima ili u procentima, I kao takav se upisuje u registar.

Kod d.o.o., d.d. i k.d. udjeli ĉlanova društva ne moraju biti jednaki, a kod d.n.s.o moraju.

Kod k.d. udjeli komanditora i komplementara ne moraju biti jednaki, ali je razliĉita i odgovornost (komanditori odgovaraju samo do visine svog

udjela, a komplementari cijelom svojom imovinom). Kod d.d. udio ĉlanova društva u kapitalu društva se izraţava u broju

dionica, a koliko će koji osnivaĉ imati dionica zavisi od visine kapitala koji

je unio u društvo. Broj dionica odreĎuje se na osnovu njihove nominalne

vrijednosti, a kolika će biti nominalna vrijednost dionice utvrĎuje se osnivačkim aktom, s tim da ne moţe biti ispod iznosa propisanog zakonom (10 KM).

Svi udjeli su u prometu, osnivaĉi njima mogu raspolagati. Kada osnivaĉ unese imovinu u društvo, ona postaje vlasništvo

društva. On moţe raspolagati samo svojim udjelom, a ne imovinom koju je unio u društvo.

Promet se ne moţe vršiti kada postoji pravo preĉe kupovine. Kod

d.o.o. ĉlan društva je duţan prvo ponuditi ostale ĉlanove društva da oni izvrše otkup njegovog dijela. Ako ih ne ponudi u skladu sa zakonom, ostali

osnivaĉi mogu traţiti da se ugovor kojim je udio prodat trećem licu poništi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U prvoj godini od osnivanja d.o.o., osnivač ne moţe pristupiti prodaji svog udjela, a kod d.d. se to moţe propisati statutom.

Po Zakonu o izvršnom postupku (ZIP), udio osobe u društvu moţe biti predmet pljenidbe i prodaje za obaveze te osobe, a ne društva. Kod prodaje

udjela ostali članovi imaju pravo preče kupnje, a od imovine koja ostane nakon podmirenja povjerilaca i obaveza ostatak se raspodjeljuje meĎu članovima srazmjesno njihovim udjelima.

Udio u društvu moţe se nasljeĎivati, a ako je osnivač pravna osoba, pravni sljednik preuzima taj udio. Nasljednici se po pravosnaţnosti rješenja o

nasljeĎivanju izjašnjavaju da li će postati članom društva ili će traţiti samo isplatu svog udjela. Ostali članovi društva će odlučiti da li će izmjeniti osnivački akt ili će društvo prestati.

Kada je osnivač društva pravna osoba, pa u toj osobi nastupe odreĎene statusne promjene, onda na njeno mjesto stupa pravni sljednik.

Moguće je istupanje iz društva, a isto tako i pristupanje društvu. Pristup pretpostavlja da se osoba pridruţuje već postojećim ĉlanovima društva. Kod d.o.o. dovoljna je pismena izjava o pristupanju društvu koju

su prihvatili ostali osnivaĉi.

Prava (pravni poloţaj) ĉlanova društva

1. pravo na upravljanje, - u D.D. i D.O.O. ostvaruje se kroz skupštinu društva, a kod D.N.S.O. i K.D. o upravljanju se odlučuje konsezusom.

2. pravo na ostvarenu dobit društva - članovi društva imaju pravo da sudjeluju u raspodjeli dobiti iz poslovanja društva, kada se za to stvore

zakonski uslovi, ali oni takoĎer snose i rizik gubitka u poslovanju, 3. pravo raspolaganja svojim udjelom/imovinom, - ovo pravo vrijedi za

ţivota, ograničeno je zakonom, a na odgovarajući način moţe se urediti i

osnivačkim aktom. Nasljednicima člana društva, fizičkog lica, ne moţe se ograničiti pravo na imovinu koju je ovaj unio u društvo.

Dioničari bez ograničenja mogu stavljati u promet dionice. Članovi D.O.O. ograničeni su u raspolaganju svojim udjelima pravom preče kupnje ostalih članova društva. Ovo se pravo ne moţe ograničiti

osnivačkim aktom ili statutom. (način ostvarivanja ovog prava regulisan je ZPD-om /slično kao u ZPN/ – “pismena ponuda, ako nema odgovora ili se

ne prihvati, ide prodaja, ali ne po povoljnijim uslovima, u suprotnom postoji pravo na tuţbu za poništenje ugovora, uz polaganje iznosa kao dokaz ozbiljnosti”)

4. pravo istupanja iz društva.

POVEZANA DRUŠTVA

Povezana društva su:

1. vladajuće i zavisno društvo; 2. društva sa uzajamnim učešćem;

3. holding; 4. koncern.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vladajuće i zavisno društvo

Ako jedno društvo ima većinsko uĉešće u osnovnom kapitalu

drugog društva ili ako na osnovu ugovora zakljuĉenog sa drugim društvom

ima pravo da imenuje većinu ĉlanova nadzornog odbora tog drugog društva, odnosno ima većinu glasova u skupštini, to se društvo smatra vladajućim.

Vladajuće društvo sa većinskim učešćem u osnovnom kapitalu je društvo koje, neposredno ili posredno, preko drugog društva, na osnovu više od 50%

učešća u osnovnom kapitalu drugog društva ima više od 50% glasova u skupštini zavisnog društva („vladajuće je po sili kapitala“!).

Ovo drugo društvo je zavisno društvo. Ono ne moţe ravnopravno

odlučivati o voĎenju poslovne politike, niti o drugim pitanjima koja se odnose na poslovanje, promjenu oblika itd.

Zavisno društvo moţe u vladajućem društvu pribaviti dionice i udjele i ostvariti svoje pravo glasa na osnovu dionica i udjela kojima već raspolaţe, u skladu sa odredbama ZPD-a o društvu sa uzajamnim učešćem.

Društva sa uzajamnim uĉešćem: Društva sa uzajamnim učešćem u osnovnom

kapitalu su povezana društva kod kojih svako društvo ima učešće u osnovnom kapitalu drugog društva. Holding: On se osniva u cilju voĎenja zajedničkog poslovanja. Ako se vladajuće

i jedno ili više zavisnih društava, na osnovu zaključenog ugovora o voĎenju

poslova, objedine jedinstvenim voĎenjem poslova od strane vladajućeg društva, ona čine holding, a pojedinačna društva su društva holdinga. Koncern: Ako vladajuće društvo, na osnovu zaključenog ugovora o voĎenju

poslova, pored jedinstvenog voĎenja poslova zavisnih društava, obavlja i druge

djelatnosti, ona čine koncern, a pojedinačna društva su društva koncerna. Poslovno udruţenje: Poslovno udruţenje mogu osnovati dva ili više društava,

radi unapreĎenja sopstvenog privreĎivanja i usklaĎivanja svoje djelatnosti. Ono se ne osniva radi sticanja dobiti. Poslovno udruţenje je pravno lice i upisuje se u

registar društava, a oznaka "poslovno udruţenje" navodi se u firmi. Poslovno udruţenje istupa u pravnom prometu u svoje ime i za račun svojih članova i li u ime i za račun svojih članova. Za obaveze preuzete u pravnom prometu poslovno

udruţenje odgovara svojom imovinom, a članovi odgovaraju na način odreĎen ugovorom o osnivanju, odnosno ugovorom s trećim licem.

Društva se mogu povezivati ugovorom i u druge oblike povezivanja (konzorcij, franšizing, zajednica društava, poslovna unija, poslovni sistem, pul i dr.).

ORGANI UPRAVLJANJA

1. Društva imaju skupštinu (d.d. i d.o.o.): a. kod d.d. - skupštinu čine svi dioničari,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b. kod d.o.o. - skupštinu čine svi vlasnici udjela, od kojeg broja zavisi

i broj glasova. Ukupan broj glasova u d.o.o. iznosi 100. Kod d.n.s.o. - svi članovi društva zajednički odlučuju, a postoji

mogućnost da se upravljanje i odlučivanje prenese na jednu osobu. Kod k.d. - poslovima upravljaju samo komplementari.

2. Društva imaju upravu kao izvršni organ koju čine zastupnik i nekoliko

direktora, koji su odgovorni za poslovnu politiku društva. 3. Nadzorni odbor obavezno mora imati d.d., a d.o.o. samo ako ima više

od 10 osnivača ili kapital viši od 1.000.000 KM i dva člana. 4. D.D. mora imati i odbor za reviziju.

STATUSNE PROMJENE DRUŠTVA

Pod statusnim promjenama društva podrazumjevamo: spajanje, pripajanje, podjelu i promjenu oblika društva. Dva ili više društava mogu se spojiti u jedno, osnivanjem novog

društva, tako što prenose imovinu i obaveze u novo društvo, bez

provoĎenja postupka likvidacije. To novo društvo postaje njihov pravni

sljednik. Društvo se moţe pripojiti drugom društvu prenosom imovine i

obaveza, bez provoĎenja postupka likvidacije. To drugo društvo postaje

njegov pravni sljednik. Društvo se moţe podijeliti na dva ili više društava prenosom imovine i

obaveza bez provoĎenja postupka likvidacije. Ta nova društva postaju njegovi pravni sljednici, solidarno odgovorni za njegove obaveze. Ta podjela moţe se izvršiti na jedan od slijedećih načina:

a) pripajanjem, kada društvo koje se dijeli prenese ukupnu imovinu i

obaveze na dva ili više postojećih društava, ili b) osnivanjem novih društava, kada društvo koje se dijeli prenese ukupnu

imovinu i obaveze na dva ili više novih društava.

U slučajevima spajanja, pripajanja ili podjele društva, dioničari ili vlasnici udjela spojenog, pripojenog ili podijeljenog društva dobijaju dionice (udjele)

društva sljednika, uz mogućnost isplate u novcu do 10% ukupne nominalne vrijednosti dionica (udjela) koje društva sljednici emituju po tom osnovu.

Otvoreno d.d. moţe se podijeliti pripajanjem sa dva ili više

postojećih otvorenih d.d. ili podjelom na dva ili više novih otvorenih d.d. Svako društvo, iskljuĉujući d.n.s.o. i otvoreno d.d., moţe promijeniti

oblik. Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli i promjeni oblika društva

Odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva, u

d.n.s.o. i k.d. donose ĉlanovi društva, a u d.o.o. i d.d. takvu odluku donosi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


skupština društva, na način utvrĎen osnivačkim aktom i li statutom, u skladu sa

zakonom.

U postupku spajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti sva društva koja se spajaju, a u postupku pripajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti društvo koje se

pripaja i društvo kojem se ono pripaja. Plan reorganizacije

Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika donosi se na osnovu plana reorganizacije, koji uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog

društva učesnika, ovlašten osnivačkim aktom ili statutom, moraju pripremiti i o njemu obavijestiti dioničare, odnosno članove društva i povjerioce društva najmanje 30 dana prije datuma odlučivanja. Odluku o namjeravanoj

reorganizaciji društvo je duţno objaviti u sredstvima javnog informisanja. Plan reorganizacije obavezno sadrţi:

1. oblik, firmu i sjedište društava učesnika i društava sljednika; 2. vlasnička prava dioničara ili članova društava prethodnika u društvu

sljedniku;

3. opis, procjenu i raspodjelu imovine i obaveza društava prethodnika, koji se prenose na društvo sljednika, sa izvještajem revizora;

4. datum od kojeg će vlasnici dionica ili udjela društva sljednika moći učestvovati u dobiti i uslove koje utiču na to pravo;

5. datum od kojeg će se poslovi društva prethodnika računovodstveno

iskazivati za društvo sljednika. U sluĉaju podjele društva, uz navedene elemente, plan reorganizacije

obavezno sadrţi i sljedeće dodatne elemente:

1. omjer zamjene prava; 2. uslove alokacije dionica ili udjela i iznos isplata u novcu;

3. prava u društvima sljednicima koja pripadaju vlasnicima dionica ili udjela podijeljenog društva koji su sadrţavali posebna prava, kao i vlasnicima

drugih vrijednosnih papira podijeljenog društva; i 4. opis i alokaciju imovine i obaveza koji se prenose na svako društvo

sljednika. Plan reorganizacije obavezno sadrţi pismeni izvještaj revizora o

raĉunovodstvenim iskazima društava uĉesnika, koji ukljuĉuje i:

1. naznaku metoda korištenih u utrĎivanju omjera zamjene; 2. mišljenje revizora da li je primijenjen odgovarajući metod, naznaku

vrijednosti do kojih bi se došlo korištenjem drugih metoda i mišljenje o

relativnom značaju svakog od metoda u utvrĎivanju omjera zamjene; 3. opis problema vrednovanja sa kojim se revizor suočio, ako jeste.

Članovi uprave društva i druga lica koja su pripremila plan reorganizacije i

revizori koji su izvršili pregled i dali mišljenje za društva učesnike, odgovorni su

neograničeno solidarno društvima učesnicima i njihovim dioničarima ili članovima za štetu, ako u utvrĎivanju omjera zamjene prava pri spajanju, pripajanju, podjeli

ili promjeni oblika društva nisu postupali po pravilima struke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


REGISTAR PRIVREDNIH DRUŠTAVA

Postupak upisa ureĎen je Zakonom o registr. poslovnih subjekata u FBIH. ZPD je propisao obavezu društva da prijavu za upis društva podnese

u roku od 15 dana od dana završenog postupka osnivanja, a utvrĊena je i obaveza suda da u roku od 15 dana od dana uredno podnesene prijave izvrši upis. Rješenje o upisu podataka u registar društava po sluţbenoj duţnosti

se objavljuje u "Sl. novinama FBiH" i u drugom štampanom javnom glasilu. Danom upisa u registar stiĉe se pravna i poslovna sposobnost

pravnog subjekta, a pravni efekti upisa prema trećim osobama nastupaju 16. dana od dana objavljivanja rješenja o upisu u Sluţbenim novinama.

Pravni efekti za treća lica mogu nastupiti i prije ako je društvo na koje se upis

odnosi dokazalo da je treća osoba znala ili je mogla znati za podatke i isprave koje su predate u registar. Teret dokazivanja ove činjenice je na društvu.

Prijavu za upis moţe podnijeti samo lice odreĊeno osnivaĉkim aktom ili statutom, odnosno zastupnik (dakle ne moţe npr. – advokat).

Podaci i isprave iz registra za svako društvo moraju biti dostupni

zainteresiranim licima . Ta dostupnost pretpostavlja da se vrši uvid i da se

zahtijevaju kopije uz vjerodostojnu ovjeru uz plaćanje odgovarajuće naknade

koja bi trebala biti propisana posebnim propisima.

U REGISTAR DRUŠTAVA SE UPISUJE:

I Upis osnivanja društva – kada se u registar obavezno moraju unijeti:

1) zakonom predviĊeni podaci o identitetu društva, i to:

a. puna firma i, ako postoji, skraćena firma b. oblik društva

c. djelatnost, odn. djelatnosti društva d. sjedište društva i podruţnice društva, ako se one osnivaju

e. podaci koji se odnose na zastupnika i lice koje je ovlašteno da zastupa podruţnicu (ime i prezime, adresa prebivališta, funkcija i obim ovlaštenja zastupnika).

2) podaci o ĉlanovima, ulozima i odgovornosti za obaveze društva, i to

ime i prezime i adresa prebivališta (ili firma i adresa sjedišta) članova

d.n.o., k.d. i d.o.o. 3) podaci o osnovnom kapitalu društva, udjelima i dionicama u društvu,

i to:

a) visina ugovorenog (upisanog) i iznos uplaćenog osnovnog kapitala

d.d. i d.o.o.; b) iznos ugovorenih (upisanih) i iznos uplaćenih uloga komanditora u

k.d. i članova d.o.o.;

c) ukupan broj udjela i visina pripadajućih udjela u osnovnom kapitalu, iskazana procentualno, za svakog člana d.o.o.;

d) oznaka klase, broj i nominalna vrijednost dionica d.d., po klasama.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


II Upisi promjena društva – kao što su:

a) statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela i promjena oblika društva)

b) sve promjene koje su značajne za pravni promet, i to ograničenje ovlaštenja ili promjena zastupnika, promjena prokurista, brisanje naziva

firme, promjena sjedišta, promjena visine osnovnog kapitala društva i dr.

III Upisi prestanka društva

Konaĉni upis je upis osnivanja društva, a svi slijedeći su upisi

promjena društva. Dok društvo traje mogu se vršiti i zabiljeţbe (o kojima sud ne donosi

rješenje, već zaključak). One su obavještavajući upisi, koji trećim osobama daje informaciju o

nekim postupcima ili stanjima u pravnoj osobi.

Zabiljeţiti se moţe:

1. zabiljeţba postupka likvidacije ili stečaja društva, zajedno sa podacima o likvidatoru ili stečajnom upravitelju, te datum obustavljanja postupka

likvidacije, 2. zabrana obavljanja odreĎene djelatnosti,

3. privremene mjere itd. Registar ne vrši zabiljeţbe sam. Nadleţni organ koji npr. vodi postupak

stečaja dostavljaju registru rješenje o pokretanju postupka i na osnovu toga se vrši zabiljeţba.

Registar obuhvata (sastoji se od):

1. registra podataka (glavna knjiga registra) – javni dio registra koji sadrţi

podatke o subjektima upisa, a vodi se u elektronskom i štampanom obliku. Glavnu knjigu registra u štampanom obliku vodi sud nadleţan prema sjedištu poslovnog subjekta, a u nju se upisuje: 1. Firma i sjedište, 2. Ime i

prezime, te prebivalište osnivača, tj. sjedište pravne osobe ako je ona osnivač, 3. Predmet upisa, 4. Datum (dan i čas prijave), 5. ID – matični

broj, 6. Oblik (vrsta) pravnog-privrednog subjekta, 7. Obim ovlaštenja zastupnika i prokuriste (ako ga ima), 8. Visina kapitala, 9. Djelatnost, 10.

Udio svakog osnivača u temeljnom kapitalu; i 2. registra isprava (zbirka isprava registra) – dio registra koji sadrţi

isprave na osnovu kojih je izvršen upis podataka o subjektima upisa u

glavnu knjigu registra, i druge dokaze dostavljene i sastavljene u postupku upisa u registar, kao i odluke donesene u postupku upisa u registar. Registar je javna knjiga, za koju vaţe slijedeća naĉela:

1. naĉelo zakonitosti - postupak registracije se ureĎuje zakonima; 2. naĉelo oficijelnosti - registarski sud ne moţe odbiti prijavu za upis u

registar, ako je ona uredno podnesena i ako su priloţene isprave uredne;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. naĉelo javnosti – ono osigurava svakom ko ima pravni interes (pravni interes

se ne mora dokazivati) da izvrši uvid u podatke upisane u ispravama i zatraţi

ovjerene kopije tih isprava (uz odgovarajuću naknadu); 4. naĉelo obaveznosti - iz njega proizlazi obaveza svakog privrednog društva

da izvrši upis u registar prije nego što počne sa svojom djelatnošću; 5. naĉelo istinitosti - ono polazi od toga da su svi podaci i činjenice upisane u

registar istinite, a suprotno se moţe dokazivati; 6. naĉelo formalnosti - znači da svi registracijski obrasci imaju propisanu formu

i samo se na njima moţe podnijeti prijava za upis; 7. naĉelo prvenstva- sud obavezno upis vrši onim redom kako je primio prijave; 8. naĉelo konstitutivnosti - upisom u registar društvo stiče pravnu i poslovnu

sposobnost, trenutkom upisa u registar faktičke činjenice postaju pravne i

time se konstituišu odreĎena prava koja će djelovati i prema trećim osobama; 9. naĉelo jednoobraznosti registracije za sve poslovne subjekte - pravila i

postupak upisa je jednoobrazan za sve subjekte; POSTUPAK UPISA U REGISTAR DRUŠTAVA

Pravila po kojima sud postupa prilikom upisa su pravila vanparničnog

postupka, propisana Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u FBIH, a ako nešto nije ureĎeno ovim zakonom, supsidijarno se primjenjuju pravila Zakona o parničnom postupku. Podnošenje prijave za upis u sudski registar

Postupak za upis u sudski registar pokreće se pismenom prijavom

na propisanom obrascu, od strane ovlaštenog lica.

Prijavu za upis u registar društava duţno je podnijeti lice koje je po aktima društva (osnivaĉkim aktom ili statutom) ovlašteno za zastupanje

društva, odnosno ovlašteno za predavanje prijave. Prijava sadrţi zahtijev za

upis svih podataka ili njihovih promjena koje se obavezno upisuju u sudski registar, a podnosi se u dovoljnom broju primjeraka za sud i svaki subjekt upisa.

Predlagaĉ upisa je duţan da uz prijavu priloţi propisane isprave kojima se utvrĊuju podaci koji se upisuju u sudski registar, kao i druge

isprave kojima se utvrĊuje da su ispunjeni opći i posebni uslovi u obavljanju djelatnosti, odn. poslova (npr. za obavljanje privatne ljekarske

prakse potrebno je prethodno pribaviti dozvolu Ministarstva zdravlja). Prijava za upis u sudski registar podnosi se u roku od 15 dana od

dana kad su se stekli uslovi za upis, odnosno od dana završenog postupka

osnivanja, organizovanja, statusnih promjena itd.

Kad društvo prestaje sa postojanjem usljed statusne promjene predlagač upisa je duţan da istovremeno sa podnošenjem prijave za upis osnivanja novog

društva, podnese i prijavu za brisanje društva koji prestaje da postoji. Postupak upisa u sudski registar je hitan.

Svaki uĉesnik u postupku snosi svoje troškove.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ispitivanje prijave

Kada zaprimi prijavu za upis u registar privrednih društava, sud prvo ispituje da li je stvarno i mjesno nadleţan za postupanje po prijavi.

Za voĊenje registra stvarno nadleţan je općinski sud u sjedištu kantona koji ima privredno odjeljenje, a za konkretno društvo, mjesno je nadleţan općinski sud u sjedištu kantona na ĉijem podruĉju društvo ima

sjedište.

Ako sud koji primi prijavu za upis, utvrdi da nije stvarno i mjesno nad leţan

za postupanje po istoj, prijavu neće odbaciti nego će se oglasiti nenadleţnim i ustupiće je nadleţnom registarskom sudu. Kada moţe doći do promjene nadleţnog suda? Ako pravni subjekat mijenja sjedište. U tom slučaju, sud kod

kojeg je taj subjekat upisan, dostaviće nadleţnom sudu prema novom sjedištu, bez odlaganja, sve podatke i prijave koje se na njega odnose. O upisu promjene

sjedišta odlučiće sud novog sjedišta. Sud registra po sluţbenoj duţnosti pazi na iskljuĉivost firme. Sud će

podnosioca prijave, odmah upozoriti na situaciju ako već postoji firma sa istim

imenom i odrediti rok od 15 dana za promjenu firme. Ako podnosilac koji je upućen da promjeni firmu to ne učini u ostavljenom roku, sud će prijavu odbiti , a

ako podnosilac otkloni ovaj nedostatak, onda će sud računati da je prijava bila valjana od momenta podnošenja prijave za upis.

Prije donošenja rješenja o zahtijevu-prijavi za upis u sudski registar,

registarski sud po sluţbenoj duţnosti ispituje da li su za upis ispunjeni:

1. formalni uslovi - sud ispituje: 1. da li je prijavu potpisala i podnijela

ovlaštena osoba, 2. da li su korišteni propisani obrasci, 3. da li su podnesene odgovarajuće isprave i 4. da li te isprave imaju odgovarajući sadrţaj.

2. materijalni uslovi - sud ispituje: 1. da li je zahtjev za upis u skladu sa

zakonom i 2. da li su opći akti podnosioca prijave u skladu sa zakonom (npr.

da li je ništav osnivački akt, da li su u društvo uneseni ulozi, da li su uplaćeni, da li se radi o društvu koje se moţe upisati i dr.).

Ako prijava ne ispunjava navedene uslove (tj. ako prijava sadrţi zahtjev

koji ne odgovara propisanim uslovima ili ako isprave koje se prilaţu uz prijavu ne sadrţe sve podatke koji se upisuju u sudski registar), sud moţe zakljuĉkom naloţiti da se ovi nedostaci otklone u odgovorajućem roku (30 dana). Protiv ovog zakljuĉka nije dozvoljena posebna ţalba.

Ako se nedostaci ne otklone u ostavljenom roku, sud će rješenjem odbiti prijavu za upis, i to u slijedećim sluĉajevima:

1. zbog ništavosti osnivačkog akta; 2. kada prije podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar

društava nisu uplaćeni ulozi u iznosu utvrĎenom osnivačkim aktom ; 3. kada je djelatnost ili cilj poslovanja društva protivan zakonu;

4. ako osnivači društva to ne mogu biti po zakonu;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. ako je osnivač većinski vlasnik u društvu koje ima nepodmirene dospjele obaveze prema povjeriocima, odnosno nepodmirene poreze;

6. ako je osnivač ili jedan od osnivača društva član postojećeg d.n.s.o. ili komplementar u k.d.;

7. ako je osnivač ili jedan od osnivača društva jedini član d.o.o. nad kojim je pokrenut postupak stečaja ili likvidacije ili je protiv toga društva podignuta tuţba jednog ili više povjerilaca čija dospjela, a neizmirena potraţivanja

premašuju polovinu osnovnog kapitala društva

Protiv rješenja kojim sud odbija upis u registar, stranka moţe uloţiti ţalbu. Odluĉivanje povodom zahtjeva za upis u sudski registar

O zahtjevu za upis u sudski registar u prvom stepenu odluĉuje sudija

pojedinac, a u drugom stepenu vijeće sastavljeno od trojice sudija. U postupku upisa u sudski registar sud odluĉuje rješenjem ili

zakljuĉkom.

Rješenjem se odluĉuje o zahtjevu za upis (sud donosi riješenje i kada vrši upis i kada se upis odbija), a zakljuĉkom o pitanjima upravljanja

postupkom (npr. kada ocijeni da je podnositelju prijave potrebno naloţiti da

dopuni neke podatke i sl.). Rješenje kojim se vrši upis sud nije duţan obrazloţiti, a ako odbija

zahtjev za upis obrazloţenje je obavezno. Rješenje o upisu je sastavni dio

same prijave (formulara) i sudija ga samo potpisuje. Nadleţni registarski sud donosi rješenje o zahtjevu za upis u

registar, po pravilu, bez odrţavanja rasprave. Izuzetno, ako mu je potrebno da razmotri neke ĉinjenice koje su znaĉajne za izvršenje upisa, sud moţe

radi izviĊanja okolnosti, odrediti roĉište na koje će pozvati predlagaĉa i druga lica kojima su poznate okolnosti koje se izviĊaju. Ako naĊe da ne

postoje zakonski uslovi za upis, sud će odbiti zahtjev za upis (npr. ako

registarski sud posumnja u istinitost akata). To nije ročište kao u ZPP, radi se samo o razjašnjenju, a ne o utvrĎivanju činjenica. Predlagaĉ moţe povući prijavu za upis u sudski registar do donošenja prvostepenog rješenja – tada registarski sud rješenjem obustavlja

postupak. Rješenje o upisu, sa uputstvom o pravnom lijeku - ţalbi, u prijepisu se dostavlja predlagaĉu i uĉesnicima na koje se rješenje odnosi.

Pravni lijekovi u postupku povodom zahjteva za upis u sudski registar

Protiv rješenja o upisu/odbijanju upisa u sudski registar moţe se izjaviti ţalba, dok protiv zakljuĉka nije dozvoljena posebna ţalba.

U postupku za upis u registar nije dozvoljeno vraćanje u preĎašnje stanje,

nema mirovanja postupka, ne moţe se izjaviti revizija, ni zahtijev za obnovu post. Protiv rješenja o upisu/odbijanju upisa u registar zainteresirano lice

moţe podnijeti ţalbu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju ţalbe nadleţni registarski sud (prvostepeni sud) ispituje je li ţalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštenog lica. Ako utvrdi

neki od ovih nedostataka, ţalbu će odbaciti. Prvostepenu odluku, registarski (prvostepeni) sud moţe izmjeniti i

sam u skladu sa ţalbom, ako utvrdi da je ţalba osnovana, a nije potrebno provoditi dopunski postupak i ako se time ne vrijeĊaju prava drugih lica zasnovana na pobijanom rješenju.

Ako se u ţalbi iznose nove ĉinjenice, dokazi i isprave, smatraće se da se radi o novoj prijavi!

Ukoliko nadleţni registarski sud ne postupi ni na jedan od dva gore navedena načina, duţan je spis predmeta dostaviti nadleţnom drugostepenom sudu na odlučivanje u roku od 8 dana od dana prijema ţalbe. POSTUPAK BRISANJA IZ REGISTRA

Za brisanje iz registra nadleţan je nadleţni registarski sud u slučaju ako se radi o neosnovanom ili neutemeljenom konačnom upisu.

Lice koje ima pravni interes moţe nadleţnom registru podnijeti zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa u roku od 15 dana od dana saznanja za

upis, a najkasnije 90 dana od dana objavljivanja u «Sl. novinama F BiH». Razlozi za brisanje iz registra

Nadleţni registarski sud brisaće neosnovani upis na zahtjev lica koje

ima pravni interes ili po sluţbenoj duţnosti u sluĉaju da se u postupku utvrdi:

1. da je upis izvršen bez podnošenja propisanih isprava,

2. da je nakon donošenja rješenja o upisu došlo do izmjene uslova za registraciju, a subjekt nije u propisanom roku uskladio te uslove sa

zakonom i 3. u drugim slučajevima u kojima je prema zakonu upis bio nedopustiv ili je

naknadno postao nedopustiv. Postupak suda po zahtjevu za brisanje

Nadleţni registarski sud će obavijestiti subjekt upisa o podnesenom

zahtjevu za brisanje zajedno sa pozivom tom subjektu da se u odreĊenom

roku izjasni o zahtjevu i/ili dostavi neophodne isprave. Registarski sud će obavezno zakazati roĉište radi utvrĊivanja

odluĉujućih ĉinjenica.

Registarski sud će po ocjeni utvrĎenih činjenica donijeti rješenje o brisanju konačnog upisa ili o obustavljanju postupka, odnosno rješenje o odbijanju

zahtjeva za brisanje. Neosnovani upis briše se nakon pravomoćnosti rješenja o brisanju

donesenom u ovom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To se objavljuje u sluţbenim novinama i na oglasnoj tabli suda, a posebno obaviještenje se dostavlja:

1. poreznom organu nadleţnom prema sjedištu subjekta upisa - Upravi za indirektno oporezivanje;

2. općini i kantonu nadleţnom prema sjedištu subjekta upisa; 3. statističkom uredu i privrednoj komori; 4. Fondu PIO, prema sjedištu subjekta upisa radi registracije;

5. carinskom organu nadleţnom prema mjestu sjedišta subjekta upisa, ukoliko je subjekt upisa registriran za vanjskotrgovinsko poslovanje; Organi unutrašnjih poslova, poreska i carinska uprava, te finansijska

policija, takoĊer mogu traţiti brisanje privrednog društva iz registra u

okviru svog resora, i to iz sljedećih razloga:

a) ako su laţne isprave ili laţne informacije korištene za upis u registar, odnosno za produţenje sudske registracije, i

b) ako se subjekt registracije koristi ili je korišten za organizirani kriminal.

Osnivač brisanog subjekta upisa ne moţe prijaviti za registraciju novi

subjekt upisa sve dok postoje okolnosti koje su predstavljale razlog za brisanje, ili posljedice odluka nadleţnog organa koje su prethodile brisanju subjekta.

OBLICI PRIVREDNIH DRUŠTAVA

DIONIĈKO DRUŠTVO (d.d.) D.D. je društvo ĉiji je osnovni kapital podijeljen na dionice. mogu biti:

1. otvorena i 2. zatvorena.

Otvorena D.D. su društva ĉije su dionice emitovane putem javne

ponude i koja ispunjavaju jedan od slijedećih kriterija:

1) da se radi o bankama ili društvima za osiguranje, ili 2) da imaju osnovni kapital u iznosu od najmanje 4.000.000,00 KM i

najmanje 40 dioničara. Pod dionicama emitovanim putem javne ponude smatraju se dionice

emitovane po Zakonu o vrijednosnim papirima.

Otvoreno D.D. ne moţe ograničiti prijenos dionica trećim licima. Zatvoreno D.D. postaje otvoreno kada ispuni jedan od naprijed

navedenih uslova. D.D. ne odgovara za obaveze dioniĉara.

OSNIVANJE DIONIĈKOG DRUŠTVA

D.D. mogu osnovati jedan ili više osnivaĉa. Osnivaĉi su obavezno i dioniĉari D.D. Ono se osniva ugovorom o osnivanju koji obavezno sadrţi:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. ime i prezime i adresu prebivališta osnivača ili firmu i sjedište osnivača; 2. firmu i sjedište dioničkog društva;

3. djelatnost; 4. prava i obaveze osnivača;

5. iznos osnovnog kapitala; 6. oznaku klase, ukupan broj i nominalnu vrijednost dionica; 7. opis prava sadrţanih u dionici;

8. broj dionica koji upisuje svaki osnivač; 9. postupak i rokove prodaje i banku kod koje se vrši uplata dionica;

10. opis i procjena vrijednosti uloga u stvarima i pravima; 11. način naknade troškova osnivanja; 12. posljedice neizvršavanja obaveza osnivača;

13. način rješavanja sporova izmeĎu osnivača; i 14. ime i prezime lica koje predstavlja dioničko društvo u postupku osnivanja.

Ugovor o osnivanju D.D. mora biti potpisan od svih osnivaĉa ili

njihovih punomoćnika, a potpisi ovjereni u skladu sa zakonom.

Kada D.D. osniva jedan osnivaĉ, osnivaĉki akt je odluka o osnivanju.

Prilikom osnivanja D.D., sve dionice mogu otkupiti osnivači (simultano

osnivanje), ili odreĎeni, ugovoreni broj dionica otkupljuju osnivači, a preostale dionice kupuju druga lica na osnovu javnog poziva za upis i uplatu (sukcesivno osnivanje).

Kada se radi o simultanom osnivanju društva smatra se da je upis

dionica izvršen potpisivanjem ugovora o osnivanju od strane osnivača, a uplata

se vrši nakon što Komisija za vrijednosne papire FBiH (u daljem tekstu: Komisija) donese rješenje kojim utvrĎuje da je emisija dionica uspjela.

Kada se radi o sukcesivnom osnivanju društva, osnivači, nakon što

Komisija izda odobrenje, objavljuju javni poziv za upis i uplatu dionica. Ako sve dionice nisu upisane u objavljenom roku, osnivači mogu naknadno upisati

preostale dionice, a ako to ne učine, smatra se da osnivanje D.D. nije uspjelo. Osnivaĉka skupština

Svrha osnivaĉke skupštine, izmeĊu ostalog, je i da se ocijeni

uspješnost otkupa dionica, odnosno usvoji izvještaj o osnivanju društva.

Naime, ako se radi o simulatnom osnivanju nikada neće biti sporno da li je osnivanje uspjelo ili nije, jer se u ovom slučaju smatra da je društvo nastalo

potpisivanjem ugovora o osnivanju, a kod sukcesivnog osnivanja se to vidi tek na skupštini.

Osim toga, osnivaĉka skupština: 1. usvaja statut, 2. bira

predsjedavajućeg skupštine, 3. imenuje članove nadzornog odbor, 4. potvrĎuje vrijednost uloga u stvarima i pravima i 5. utvrĎuje broj dionica emitovanih po tom

osnovu. Osnivači su duţni sazvati osnivačku skupštinu najkasnije 60 dana od dana

prijema rješenja Komisije kojim se utvrĎuje da je emisija dionica uspjela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upis u registar komitenata, odnosno društava

Nakon odrţane osnivaĉke skupštine, uprava D.D. duţna je podnijeti

zahtjev za upis u registar emitenata vrijednosnih papira (u daljem tekstu: Registar emitenata) kod Komisije, najkasnije 15 dana od dana odrţavanja osnivaĉke skupštine.

Uz ovaj zahtjev, dostavlja se:

1. zapisnik sa osnivačke skupštine,

2. dokaz o uplati ukupnog iznosa upisanih dionica po cijeni nakon emisije, 3. statut i 4. popis članova nadzornog odbora i uprave.

Na osnovu rješenja Komisije o upisu u Registar emitenata, uprava podnosi prijavu za upis D.D. u Registar društava.

OSNOVNI KAPITAL DIONIĈKOG DRUŠTVA Osnovni kapital prilikom osnivanja

Osnovni kapital D.D. prilikom osnivanja iznosi najmanje 50.000 KM. Nominalna vrijednost dionice ne moţe biti manja od 10 KM.

Nominalna vrijednost je ona vrijednost koja se dobije kada se osnovni

kapital podijeli na broj osnivača. Nominalna vrijednost se daje dionici u osnivanju društva, a ona se kasnije tokom poslovanja moţe mijenjati.

Ako se osnovni kapital prilikom osnivanja D.D., osim ulozima u novcu, obezbjeĊuje i ulozima u stvarima i pravima, ukupni ulozi u novcu ne mogu biti manji od 50.000 KM.

Povećanje osnovnog kapitala

Povećanje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke koju, na

prijedlog nadzornog odbora, donosi skupština društva dvotrećinskom

većinom zastupljenih dionica s pravom glasa, po svakoj klasi dionica.

Naĉini povećanja osnovnog kapitala D.D. su:

a) emitovanjem novih dionica - ono moţe biti i putem javne ponude ako

odlukom nije ureĎeno da se dionice prodaju u zatvorenoj emisiji (samo za dioničare) i

b) povećanjem nominalne vrijednosti dionica, ali na teret rezervnog fonda - taj se fond ne moţe smanjiti ispod zakonom propisanog

minimuma (fond rezervi iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala dioničkog

društva). D.D. moţe, umjesto povećanja nominalne vrijednosti postojećih dionica, emitovati besplatne nove dionice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Smanjenje osnovnog kapitala

Smanjenje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa.

Odluka o smanjenju osnovnog kapitala donosi se odvojenim glasanjem za svaku klasu dionica i objavljuje se najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, dva puta u roku od 30 dana od dana donošenja.

Dok se povećanje osnovnog kapitala moţe vršiti bez ikakvog limita, osnovni kapital se ne moţe smanjiti ispod zakonom propisanog minimuma.

Smanjenje osnovnog kapitala vrši se slijedeće naĉine:

1. povlaĉenjem vlastitih dionica koje društvo drţi na dan donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala, (moţe se vršiti na osnovu javne ponude

dioničarima za otkup dionica) 2. odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini uplaćene do dana

donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala – do iznosa nominalne vrijednosti dionica koji nije plaćen.

Ukoliko opisane mogućnosti za smanjenje osnovnog kapitala ne postoje ili se na taj način ne dostiţe iznos smanjenja osnovnog kapitala utvrĎen odlukom

o smanjenu, smanjenje osnovnog kapitala vrši se: 1. smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica koje drţe dioničari, do

zakonom propisanog minimum, ili

2. otkupom i povlačenjem dionica koje drţe dioničari.

Fond rezervi

D.D. je obavezno imati fond rezervi, koji se formira iz dobiti i drugih

izvora. Fond rezervi iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala D.D. Fond rezervi koristi se za pokriće gubitaka i drugih nepredviĊenih

troškova u poslovanju dioniĉkog društva.

Gubitak

Kada D.D. u polugod. ili god. obračunu iskaţe gubitak u iznosu većem od zbira trećine osnovnog kapitala i fonda rezervi, ili kada nastanu okolnosti koje

ukazuju da je vrijednost imovine dioničkog društva manja ili bi do kraja godine mogla biti manja od iznosa obaveza, nadzorni odbor je duţan sazvati skupštinu.

Na osnovu izvještaja nadzornog odbora, koji ukljuĉuje bilans stanja i

bilans uspjeha, sa izvještajem revizije, skupština donosi odluku o nastavku rada, prestanku ili likvidaciji D.D.

DIONICE I DIONIĈARI

Dionice

Dionice D.D. su dematerijalizovane, nedjeljive i glase na ime.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dionice su neograniĉeno prenosive, osim u slučajevima utvrĎenim

statutom D.D. Dionica sadrţi prava na uĉešće u:

1. upravljanju D.D. – dionica osigurava učešće dioničara u skupštini D.D; 2. raspodjeli dobiti – u skladu sa zakonom; 3. diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije D.D.

Dioniĉar - prava dioniĉara

Dioniĉar ima pravo uĉestvovati u radu i odluĉivanju skupštine D.D. Dioniĉar ima pravo na jedan glas za svaku obiĉnu dionicu. (D.D. ne

moţe izdavati dionice koje daju pravo na više od jednog glasa po dionici) Dioniĉar ima pravo uĉešća u dobiti D.D., naplatom dividende ili

sticanjem novih dionica, u skladu sa zakonom i statutom. Dioniĉar ima pravo prodati ili po drugom osnovu svoje dionice

prenijeti drugom licu. Prodaja ili prenos dionica po drugom osnovu, osim

nasljeĎivanja, moţe se isključiti ili ograničiti za odreĎeni period. Prodaju dionica vrši profesionalni posrednik u prometu vrijednosnih papira.

Pravo preĉe kupnje - Prilikom nove emisije dionica postojeći dioničari

imaju pravo kupiti nove dionice. Pravo preče kupnje dionica moţe se isključiti ili ograničiti odlukom skupštine dioničkog društva.

Pravo uvida u isprave (u ugovor o osnivanju, bilanse stanja, bilanse

uspjeha, zapisnike skupštine i odbora za reviziju, popis osoba ovlaštenih

za zastupanje dioničkog društva).

Dionice zaposlenih

Statutom D.D. moţe se utvrditi mogućnost emisije posebne klase dionica za zaposlene. Zbir nominalnih vrijednosti svih dionica za zaposlene ne moţe biti

veći od 5% osnovnog kapitala dioničkog društva. Dionice za zaposlene mogu se prenositi jedino na druge zaposlene i

penzionisane radnike D.D.

Prava sadrţana u dionicama za zaposlene prestaju danom smrti ili prestanka zaposlenja kod emitenta. Kod prestanka zaposlenja, društvo će od

takvog zaposlenika otkupiti dionice po trţišnoj vrijednosti. Prioritetne dionice

D.D. moţe emitovati dionice koje sadrţe pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije D.D., uz

ograničeno pravo glasa (prioritetne dionice). Pravo glasa po osnovu prioritetnih dionica ne moţe se ograničiti za

slučajeve odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica.

Nominalna vrijednost prioritetnih dionica moţe iznositi najviše do 50% osnovnog kapitala D.D.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zamjenjive obveznice i obveznice sa pravom preĉe kupnje dionica

D.D. moţe, na osnovu odluke skupštine, emitovati obveznice koje sadrţe

pravo na zamjenu za dionice D.D. (zamjenjive obveznice) ili obveznice koje sadrţe pravo preče kupnje dionica (obveznice s pravom preče kupnje). Zabrana finansiranja kupovine dionica

D.D. ne smije davati i garantirati avanse, zajmove i kredite za prodaju

svojih dionica.

UPRAVLJANJE DIONIĈKIM DRUŠTVOM

Organi D.D. su:

1. skupština, 2. nadzorni odbor,

3. uprava i 4. odbor za reviziju.

1) Skupština

Skupštinu D.D ĉine dioniĉari.

Skupština se, u pravilu, odrţava u mjestu sjedišta D.D. Skupštinom, do izbora predsjednika skupštine, predsjedava prisutni

dioniĉar ili punomoćnik dioniĉara, sa najvećim brojem dionica sa pravom glasa.

Skupština većinom glasova, izmeĊu prisutnih dioniĉara i punomoćnika dioniĉara, bira predsjednika skupštine i dva ovjerivaĉa zapisnika skupštine.

Predsjednik i članovi nadzornog odbora i odbora za reviziju, direktor i drugi članovi uprave duţni su prisustvovati skupštini.

U D.D. sa jednim dioničarem ovlaštenja skupštine vrši dioničar. Skupština se odrţava najmanje jednom godišnje, radi izjašnjavanja o

godišnjem izvještaju društva, koji ukljuĉuje finansijske izvještaje društva i

izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju.

Skupštinu saziva nadzorni odbor, po vlastitoj inicijativi, prijedlogu uprave ili

zahtjevu ovlaštenih dioničara, a moţe je sazvati ovlašteni dioničar ili grupa dioničara u slučajevima utvrĎenim ovim zakonom.

Pravo odluĉivanja u skupštini ima dioniĉar koji se na listi dioniĉara

kod Registra nalazio 30 dana prije datuma odrţavanja skupštine ili posljednjeg radnog dana koji prethodi tom roku ako on pada u neradni dan.

Skupštini društva mogu prisustvovati dioničari ili punomoćnici dioničara, koji su se prijavili odboru za glasanje prije početka rada skupštine u roku utvrĎenom statutom, koji ne moţe biti duţi od tri dana prije dana odreĎenog za

odrţavanje skupštine. Način i rok prijavljivanja za prisustvo skupštini obavezno se objavljuju u

obavještenju o sazivanju skupštine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sazivanje skupštine

Obavještenje o dnevnom redu, mjestu, datumu i vremenu odrţavanja

skupštine, te naĉinu davanja punomoći i naĉinu glasanja na skupštini mora

biti objavljeno najmanje u jednom dnevnom listu koji se izdaje u Federaciji, najkasnije 20 dana prije datuma odreĊenog za zasjedanje skupštine.

Dioničar ili grupa dioničara sa najmanje 5% ukupnog broja dionica s

pravom glasa ima pravo pismeno predloţiti pitanja i prijedloge odluka za uvrštavanje na dnevni red naredne skupštine društva, u svako doba prije

objavljivanja obavještenja o odrţavanju skupštine, kao i izmjenu dnevnog reda i prijedloga odluka skupštine koja je sazvana, najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavještenja

Zahtjev za sazivanje skupštine moţe podnijeti:

1. dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% ukupnog broja dionica s

pravom glasa; 2. član nadzornog odbora; 3. odbor za reviziju.

Ukoliko nadzorni odbor, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, ne objavi obavještenje o sazivanju skupštine, podnosilac zahtjeva ovlašten je na

isti način neposredno sazvati skupštinu i obavezan je o tome pismeno obavijestiti Komisiju.

Podnosilac zahtjeva, ukoliko neposredno saziva skupštinu, moţe

zaduţiti sekretara društva da izvrši utvrĊivanje sastava radnih tijela skupštine, objavljivanje obavještenja o sazivanju skupštine, te da poduzme

i sve druge radnje neophodne za odrţavanje skupštine društva. Odluĉivanje

Skupština moţe odluĉivati ukoliko je na njoj zastupljeno više od 30%

ukupnog broja dionica s pravom glasa.

Ukoliko po isteku 60 minuta od zakazanog vremena početka skupštine nije postignut kvorum za odlučivanje, skupština se odgaĎa, a sazivaĉ skupštine

je duţan najranije za 15, a najkasnije za 30 dana od prvobitno zakazanog dana odrţavanja objaviti obavještenje o ponovnom sazivanju skupštine.

Tako ponovno sazvana skupština moţe odlučivati ukoliko je na njoj zastupljeno više od 10% ukupnog broja dionica s pravom glasa.

Statutom D.D. moţe se utvrditi veći, ali ne i manji procenat od tog iznosa. Izuzetno, predsjednik skupštine moţe prekinuti rad skupštine

najduţe do 15 dana, uz utvrĊivanje taĉnog datuma i mjesta nastavka rada

zapoĉete skupštine. Skupština D.D. odluĉuje o:

1. povećanju i smanjenju osnovnog kapitala;

2. emisiji novih dionica postojeće ili nove klase i emisiji obveznica i drugih duţničkih vrijednosnih papira;

3. ograničenju ili isključenju prava preče kupnje novih dionica, u okviru odluke o emisiji novih dionica dionica postojeće ili nove klase;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. usvajanju godišnjeg izvještaja društva, koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju;

5. rasporedu dobiti i isplati dividende; 6. načinu pokrića gubitka;

7. spajanju sa drugim društvima i pripajanju drugih društava dioničkom društvu ili dioničkog društva drugom društvu;

8. promjeni oblika i podjeli dioničkog društva;

9. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinačno; 10. izboru vanjskog revizora i izboru i razrješenju članova odbora za reviziju;

11. naknadama članovima nadzornog odbora i odbora za reviziju; 12. izuzimanju stalnih sredstava u neprivatizovanim privrednim društvima; 13. drugim pitanjima bitnim za poslovanje dioničkog društva, u skladu sa

zakonom i statutom dioničkog društva.

Skupština odluĉuje dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa o pitanjima za koja je pojedinim odredbama ovog zakona izriĉito tako propisano,

U društvima sa uĉešćem drţavnog kapitala većim od 50% i koja se nalaze u postupku privatizacije, aktom Vlade FBiH moţe biti utvrĊeno da

skupština društva o svim ili o pojedinim pitanjima iz svoje nadleţnosti odluĉuje većinom glasova većom od dvotrećinske i natpoloviĉne većine iz stava 1. ovog ĉlana.

Glasanje u skupštini vrši se putem glasačkih listića koji sadrţe ime ili firmu dioničara i broj glasova kojim raspolaţe.

O radu skupštine sačinjava se zapisnik. Sekretar Društva je duţan osigurati da se zapisnik sačini u roku od 30 dana od dana odrţavanja skupštine.

Zaštita manjine u odluĉivanju i pobijanje odluka skupštine

Dioničar koji je pisanom izjavom, dostavljenom nadzornom odboru prije datuma odrţavanja skupštine ili usmeno u zapisnik prije početka glasanja na skupštini, izjavio da se protivi prijedlogu odluke koja uzrokuje značajne promjene

u društvu ili pravima dioničara, a koju je skupština potom usvojila, ima pravo u roku od 8 (osam) dana od dana odrţavanja skupštine podnijeti pisani zahtjev da društvo otkupi njegove dionice, osim u sluĉaju restrukturiranja ili reorganizacije društva sa većinskim drţavnim kapitalom.

Po ovakvom zahtjevu dioničara, društvo je duţno otkupiti njegove dionice

u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva, uz isplatu po trţišnoj vrijednosti za period od dana objavljivanja obavještenja do datuma odrţavanja skupštine.

Odluka skupštine D.D. ništava je:

1. ako skupština nije sazvana u skladu sa zakonom (član 242. ZPD), 2. ako odluka nije unesena u zapisnik,

3. ako je ništavost utvrĎena odlukom suda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) Nadzorni odbor

Nadzorni odbor saĉinjavaju predsjednik i najmanje dva ĉlana, koje imenuje i razrješava skupština, s tim da ukupan broj ĉlanova nadzornog

odbora mora biti neparan.

Predsjednik i članovi nadzornog odbora imenuju se istovremeno na period od četiri godine, s tim da po isteku perioda od dvije godine od dana imenovanja,

skupština društva glasa o povjerenju članovima nadzornog odbora. Skupština moţe razriješiti predsjednika i ĉlanove nadzornog odbora i

prije isteka perioda na koji su imenovani:

1. kad nadzorni odbor ili pojedini njegov član izgubi povjerenje dioničara, 2. kad skupština odbije usvojiti godišnji izvještaj društva, koji uključuje

finansijski izvještaj i izvještaj revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju,

3. kad skupština utvrdi odgovornost predsjednika i članova nadzornog odbora za štetu koju je pretrpilo d.d. zbog razloga iz čl. 270. i 273. ZPD,

4. i u drugim slučajevima utvrĎenim statutom D.D. Predsjednik i ĉlan nadzornog odbora ne moţe biti lice:

1. osuĎivano za krivično djelo i za privredni prijestup nespojive s duţnošću u nadzornom odboru, pet godina od dana pravosnaţnosti presude, isključujući vrijeme zatvorske kazne;

2. kojem je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadleţnosti nadzornog odbora; i

3. starije od 65 godina na dan imenovanja.

Kandidata za člana nadzornog odbora moţe predloţiti dioničar ili grupa

dioničara s najmanje 5% dionica s pravom glasa. Ĉlanovi nadzornog odbora biraju se glasanjem, pri ĉemu svakoj

dionici sa pravom glasa pripada broj glasova jednak u broju ĉlanova nadzornog odbora koji se biraju.

Kandidate koji su dobili najveći broj glasova skupština proglašava za

ĉlanove nadzornog odbora. Na prvoj konstituirajućoj sjednici nadzornog odbora, koju u roku od

15 dana od dana odrţavanja skupštine iz stava 3. ovog ĉlana saziva sekretar društva, nadzorni odbor jednog od svojih ĉlanova bira za predsjednika nadzornog odbora.

Direktor i član uprave D.D. ne moţe biti predsjednik i član nadzornog odbora ili upravnog odbora u privrednim društvima ili institucijama, uključujući, ali

i ne ograničavajući se na: fondove, banke, agencije, komisije. Dioničar sa 50% i više dionica, direktor i član uprave bilo kojeg D.D. kao i

vlasnik sa 50% i više vlasništva, direktor i član uprave bilo kojeg društva sa

ograničenom odgovornošću ne moţe biti predsjednik i član nadzornog ili upravnog odbora u društvima sa većinskim drţavnim kapitalom ili institucijama.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Predsjednik ili član nadzornog ili upravnog odbora društva sa većinskim drţavnim kapitalom ili institucije ne moţe istovremeno biti predsjednik ili član

nadzornog ili upravnog odbora drugog društva ili institucije. (navedena ograničenja ne odnose se na čl. nadzornog odbora privrednog

društva sa većinskim drţ. kapitalom, koji su imenovani ispred privatnog kapitala) Predsjednik i članovi nadzornog odbora i članovi uprave P.D. sa većinskim

drţavnim kapitalom, duţni su proći odgovarajuće stručno usavršavanje u skladu

sa propisom koji donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Sjednica nadzornog odbora odrţava se min. jednom u 3 mjeseca.

Sjednicu nadz. odbora saziva predsjednik, slanjem pismenog poziva. Uz poziv za sjednicu dostavljaju se materijali za svaku tačku dnevnog reda. Za odrţavanje sjednice nadz. odbora potreban je kvorum od dvije trećine ukupnog

broja članova. Nadz. odbor donosi odluke većinom glasova prisutnih članova. Nadzorni odbor D.D. nadleţan je da:

1. nadzire poslovanje D.D.; 2. nadzire rad uprave; 3. usvaja izvještaj uprave o poslovanju po polugodišnjem i godišnjem

obračunu, sa bilansom stanja i bilansom uspjeha i izvještajem revizije; 4. podnosi skupštini godišnji izvještaj o poslovanju D.D., koji obavezno

uključuje izvještaj reviziora, izvještaj o radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, i plan poslovanja za narednu poslovnu godinu;

5. bira predsjednika nadzornog odbora; 1

6. predlaţe raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrića gubitka; 7. odobrava kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje u lizing i druge

transakcije imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu od 15 do 33% knjigovodstv. vrijednosti ukupne imovine D.D.;

8. imenuje predsjednike i članove odbora za naknade i odbora za imenovanje;

9. obrazuje povremene komisije i utvrĎuje njihov sastav i zadatke; 10. saziva skupštinu; i 11. odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do trećine zbira

nominalne vrijednosti postojećih dionica i odreĎuje iznos, vrijeme prodaje i cijenu ovih dionica, koja ne moţe biti manja od prosječne trţišne

vrijednosti postojećih dionica iste klase u 30 uzastopnih dana prije dana donošenja odluke.

Predsjednik i ĉlanovi nadzornog odbora su odgovorni za štetu koju je pretrpilo D.D. ako su suprotno odredbama ZPD, statuta D.D. i odlukama

skupštine:

1. vratili uplate dioničarima; 2. dioničarima isplatili dividendu;

3. vlasnicima obveznica D.D. isplatili kamatu; 4. upisali, sticali ili otkupljivali dionice;

5. prodavali imovinu društva;

1 Izmjena ranijeg teksta: “imenuje upravu dioničkog društva”.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


6. vršili plaćanja nakon što je D.D. postalo nesolventno; 7. produţavali rokove vraćanja kredita D.D.;

8. izdavali dionice po osnovu uslovnog povećanja osnovnog kapitala

3) Uprava Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja

D.D. i odgovara za zakonitost poslovanja. Upravu D.D. ĉini direktor, ili direktor i jedan ili više izvršnih direktora.

Postupak izbora, imenovanja, razrješenja, sastav i naĉin odluĉivanja uprave D.D. utvrĊuje se statutom.

Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i

predstavlja D.D. i odgovara za zakonitost poslovanja. Mandat ĉlanovima uprave je ĉetiri godine.

Poloţaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava uprave ureĊuju se ugovorom.

Naĉin razrješenja ĉlanova uprave D.D. i prije isteka mandata na koji

su imenovani, utvrĊuje se statutom društva.

Direktor pismeno ovlašćuje jednog od izvršnih direktora da ga zamjenjuje

u slučaju spriječenosti, i utvrĎuje ovlaštenja. Ukoliko direktor podnese ostavku, duţan je nastaviti obavljanje poslova u

otkaznom roku koji utvrĎuje nadzorni odbor i koji ne moţe biti kraći od 30 dana. D.D. ima sekretara. Postupak izbora, imenovanja i razrješenja

sekretara društva utvrĊuje se statutom društva , a meĎusobni odnosi u

obavljanju poslova, visina novčane naknade, odgovornost u izvršavanju propisanih obaveza sekretara društva, kao i druga pitanja ureĎuju se ugovorom.

Sekretar je odgovoran za voĊenje knjige dioniĉara, registra zapisnika

skupštine i nadzornog odbora i ĉuvanje dokumenata utvrĊenih ovim zakonom i statutom dioniĉkog društva, osim finansijskih izvještaja.

Sekretar je ovlašten za provoĊenje odluka skupštine, nadzornog odbora i direktora.

Sekretar je odgovoran za pripremu sjednica i voĎenje zapisnika skupštine

i nadzornog odbora.

4) Odbor za reviziju

U D.D. se formira odbor za reviziju.

Predsjednik i ĉlan odbora za reviziju ne moţe biti ĉlan nadzornog odbora i uprave, zaposlen u D.D., niti u njemu imati direktni ili indirektni

finansijski interes, izuzev plaće/naknade po osnovu te funkcije.

Naknada i druga prava članova odbora za reviziju ureĎuju se ugovorom na osnovu odluke skupštine.

Odbor za reviziju je duţan izvršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i reviziju finansijskog poslovanja D.D. na zahtjev dioničara s najmanje

10% dionica s pravom glasa, i o tome dostaviti izvještaj skupštini i nadzornom odboru, najkasnije osam dana po okončanju revizije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odbor za reviziju ovlašten je zahtijevati sazivanje sjednice nadzornog odbora i skupštine kada smatra da su ugroţeni interesi dioničara ili utvrdi

nepravilnosti u radu predsjednika ili članova nadzornog odbora, direktora ili članova uprave. Promjena oblika

Zatvoreno D.D. moţe promijeniti oblik u d.o.o., na osnovu odluke

skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom

glasa, tako da dioniĉari steknu udio u d.o.o. srazmjeran njihovom uĉešću u osnovnom kapitalu D.D.

D.D. podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika potpisan od

članova nadzornog odbora, koji su glasali za prijedloge odluka o promjeni oblika i članova uprave koji su predloţili plan reorganizacije i odluku o promjeni oblika.

Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika, izvršiće se upis promjene oblika D.D. u registar društava.

Pripajanje i spajanje

D.D. se pripaja prenosom imovine i obaveza drugom D.D. ili d.o.o., koje

emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva. D.D. se spaja prenosom imovine i obaveza na novo D.D. ili d.o.o. koje u

zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele. Otvoreno D.D. moţe se pripojiti samo drugom društvu koje će nakon

pripajanja ispunjavati jedan od kriterija za otvoreno D.D. Otvoreno D.D. moţe se spojiti sa jednim ili više drugih društava

samo na naĉin da tim spajanjem osnuju novo otvoreno D.D.

Prestanak D.D.

D.D. prestaje, u skladu sa zakonom i statutom:

1) odlukom skupštine,

2) spajanjem, pripajanjem i podjelom, 3) odlukom suda i

4) stečajem.

D.D. prestaje odlukom suda:

1. po tuţbi povjerilaca čija dospjela, a neizmirena potraţivanja premašuju trećinu osnovnog kapitala D.D.

2. kada skupština D.D. nije odrţana deset mjeseci od isteka roka za izradu godišnjeg obračuna,

3. kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa

kojim se ugroţavaju interesi povjerilaca ili vlasnika vrijednosnih papira koje je društvo emitovalo,

4. kada se stečaj završi diobom stečajne imovine i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. kada stečaj nije pokrenut, jer imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka ili se stečaj obustavio zbog nedovoljne imovine.

TakoĎer, DD prestaje i odlukom krivičnog suda, kada mu sud izrekne

kaznu “prestanak pravnog lica”. Odluka suda upisuje se po sluţbenoj duţnosti u Registar emitenata i Registar društava.

Likvidacija

Ako D.D. prestaje na osnovu odluke Skupštine ili Komisije i suda

pokreće se postupak likvidacije. U prvom sluĉaju likvidaciju provodi uprava, a u drugom likvidator kojeg imenuje sud.

Od dana donošenja odluke o prestanku, organi D.D. rade u skladu sa odredbama ovog zakona kojim se ureĎuje postupak likvidacije.

Likvidator je duţan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, saĉiniti i podnijeti skupštini na odobrenje poĉetni likvidacioni bilans.

Skupština D.D. je duţna, istovremeno sa odobrenjem poĉetnog likvidacionog bilansa, razriješiti nadzorni odbor i upravu.

Likvidator je duţan na kraju poslovne godine skupštini podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha, te izvještaj o toku likvidacije.

Likvidator je duţan deponovati na posebnom raĉunu novac potreban

za izmirenje:

1. poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili;

2. obaveza koje nisu dospjele; 3. spornih obaveza.

Ako imovina D.D. nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplata dioničara,

imovina se dijeli srazmjerno izvršenim uplatama.

DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU (D.O.O.)

DOO je društvo ĉiji je osnovni kapital podijeljen na udjele.

Za obaveze DOO ĉlan društva odgovara svojim udjelom.

Udjeli osnivača DOO mogu biti različiti, a svaki osnivač moţe steći samo jedan udio. Osnivaĉki akt

DOO osniva se ugovorom u pismenoj formi koji zakljuĉuju osnivaĉi,

ĉiji potpisi se ovjeravaju u skladu sa zakonom. Kada DOO osniva samo

jedan osnivaĉ, osnivaĉki akt je odluka o osnivanju. Osnivaĉki akt DOO obavezno sadrţi:

1. ime i prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište osnivača; 2. firmu, sjedište i djelatnost društva; 3. iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost

uloga u stvarima i pravima, broj i visina udjela članova; 4. prava i obaveze članova društva;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. postupak u slučaju kada neko od osnivača ne uplati svoj ulog do ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu;

6. način izmirenja troškova osnivanja društva; 7. imenovanje lica ovlaštenih za voĎenje poslovanja i zastupanje društva i

prijavu za upis osnivanja društva u sudski registar; 8. posljedice neuspjelog osnivanja; 9. posebnu odredbu ako se društvo osniva na odreĎeno vrijeme.

Osnovni kapital

Osnovni kapital DOO, s jednim ili više osnivaĉa, iznosi najmanje

2.000 KM, ako drugim zakonom nije odreĊeno drugaĉije.

Vrijednost pojedinaĉnog uloga ne moţe biti manja od 100 KM.

Ulozi u stvarima i pravima moraju biti u cijelosti uneseni u društvo do dana

podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar društava, tako da društvo moţe njima trajno i slobodno raspolagati.

Osnivačkim aktom moţe se odrediti i obaveza člana da u korist društva

izvrši odreĎenu činidbu čija vrijednost se moţe novčano izraziti. Troškove osnivanja društva snose osnivaĉi srazmjerno svojim

udjelima, ako ugovorom nije odreĊeno drugaĉije. Statut

DOO obavezno ima statut.

Statut društva donose osnivaĉi, u roku odreĊenom osnivaĉkim aktom, koji ne moţe biti duţi od 60 dana od dana upisa osnivanja društva u registar društava. Statutom društva obavezno se ureĊuje:

1. firma i sjedište; 2. djelatnost;

3. iznos osnovnog kapitala i visina udjela svakog člana; 4. voĎenje poslovanja i zastupanje društva; 5. način utvrĎivanja i diobe dobiti i pokrića gubitka;

6. prava i obaveze članova; 7. organizacija društva;

8. upravljanje i način donošenja odluka, sastav, način imenovanja i razrješenja, ovlaštenja i odgovornosti organa društva, ako se formiraju;

9. način informiranja članova o poslovanju društva i voĎenja knjige udjela;

10. način promjene visine osnovnog kapitala; 11. način pristupanja društvu i prestanka članstva u društvu;

12. prestanak društva; 13. postupak izmjena i dopuna statuta.

Upis u registar društava

Uz prijavu za upis osnivanja DOO u registar društava prilaţu se u izvorniku ili ovjerenom prepisu:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. osnivački akt;

2. dokaz o izvršenoj uplati uloga u novcu; 3. izvještaj o procjeni vrijednosti i isprave o unosu uloga u stvarima i

pravima; 4. spisak sa ličnim podacima članova uprave i nadzornog odbora, ako se on

imenuje, sa njihovim izjavama o prihvatanju duţnosti. Uplata uloga

Ĉlan društva duţan je u roku i na naĉin odreĊen osnivaĉkim aktom,

statutom i odlukama skupštine društva izvršiti uplatu uloga.

Član društva koji je kao ulog unio stvari ili prava ne moţe na njima zadrţati nikakvo pravo niti društvu nametnuti ograničenja.

Društvo ne moţe uplatu uloga odgoditi, ne moţe člana osloboditi obaveze uplate, niti na ime uplate uloga primiti nešto drugo osim onoga što je ugovoreno.

Udjeli

Udio ĉlana društva je srazmjeran uĉešću njegovog uloga u osnovnom kapitalu.

Svaki ĉlan društva ima jedan udio.

Udio člana društva se povećava kad uplati novi ulog ili stekne udio drugog člana.

Uprava društva duţna je voditi knjigu udjela na način kojim se osigurava tačna i potpuna evidencija o članovima društva i njihovim udjelima.

Uprava društva duţna je, najkasnije osam dana od dana upisa

osnivanja društva u registar društava, uspostaviti knjigu udjela u koju obavezno unosi:

1. ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta članova društva, 2. vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos,

3. posebna prava i obaveze vezani za udio. Prenos udjela

Udjeli u društvu su prenosivi.

Prenos udjela vrši se pismenim ugovorom i nasljeĊivanjem. Ĉlanovi društva imaju pravo preĉe kupnje udjela.

Ĉlan društva koji prodaje udio duţan je u pismenoj formi, preko uprave društva, obavijestiti ostale ĉlanove o cijeni i drugim uslovima prodaje.

Ako niko od članova u pismenoj formi preko uprave društva ne prihvati ponudu za kupnju, ili ne izjavi interes, a posao ne bude zaključen u roku od 30

dana, član moţe svoj udio prodati trećim licima pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od date ponude.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako su više lica vlasnici jednog udjela, zajednički ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koji se odnose na taj udio.

Ako vlasnici udjela ne odrede zajedničkog zastupnika, pravne radnje poduzete od strane društva prema jednom od njih djeluju prema svima. Prijenos i

prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu od trenutka upisa u knjigu udjela.

Istupanje i iskljuĉenje ĉlana

Ugovorom ili statutom utvrĊuju se uslovi, postupak i posljedice istupanja iz društva.

Ĉlan moţe biti iskljuĉen iz društva iz razloga i u postupku koji su

unaprijed odreĊeni ugovorom ili statutom društva. Odluka o isključenju

dostavlja se članu u pismenoj formi, uz navoĎenje razloga za isključenje. Član

koji je isključen iz društva moţe pobijati odluku o isključenju tuţbom kod suda u roku od 30 dana od dana kada mu je odluka dostavljena.

Istupanjem i isključenjem iz članstva u društvu prestaju prava koja iz tog

članstva proizlaze.

UPRAVLJANJE Skupština društva

Društvo ima skupštinu, koju ĉine svi ĉlanovi društva.

Ukupan iznos osnovnog kapitala društva predstavljen je u skupštini sa 100 glasova, a ĉlan društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva.

Skupština obavezno odluĉuje o: 1. godišnjem obraĉunu, 2. raspodjeli dobiti i 3. pokriću gubitka.

U d.o.o. sa jednim članom, ovlaštenja skupštine vrši član društva. Skupštinu društva saziva:

1. uprava,

2. član ili članovi čiji udjeli čine najmanje 1/10 osnovnog kapitala.

Uprava je duţna sazvati skupštinu najmanje jednom godišnje, i u toku godine kada društvo ostvari gubitak veći od petine osnovnog kapitala prema posljednjem godišnjem obraĉunu.

Skupština moţe odlučivati ako su, lično ili putem punomoćnika, zastupljeni članovi čiji udjeli čine polovinu osnovnog kapitala društva.

Ako nije postignut kvorum, skupština se saziva sa istim dnevnim redom najkasnije za 15 dana od prvobitno zakazanog dana odrţavanja.

Uprava društva

Poslovanje društva vodi i društvo zastupa uprava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upravu ĉine jedno ili više lica (direktor i izvršni direktori), koja ne moraju biti ĉlanovi društva, imenovani na naĉin i za period utvrĊen

osnivaĉkim aktom ili statutom društva. Kada uprava ima više članova,

osnivačkim aktom ili statutom se ureĎuju njihova ovlaštenja i odgovornosti. Nadzorni odbor

Ugovorom ili statutom moţe se odrediti da DOO ima nadzorni odbor. Nadzorni odbor obavezno je imati društvo koje ima više od deset

ĉlanova i društvo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1.000.000 KM i najmanje dva ĉlana.

POVEĆANJE I SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA

Povećanje osnovnog kapitala

Osnovni kapital povećava se na osnovu odluke skupštine DOO,

uplatom ili unošenjem novih uloga.

Članovi društva imaju pravo prvenstva uplate novih uloga, u srazmjeri

svojih udjela u osnovnom kapitalu, u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o povećanju osnovnog kapitala, ako osnivačkim aktom ili statutom nije drugačije odreĎeno.

Povećanje osnovnog kapitala iz rezervi moţe se vršiti ako finansijski izvještaj i izvještaj revizora za posljednju poslovnu godinu utvrĎuju da nema

nepokrivenog gubitka. Povećanje osnovnog kapitala društva iz rezervi vrši se povećanjem

nominalnih iznosa udjela. Smanjenje osnovnog kapitala

Osnovni kapital društva moţe se smanjiti odlukom skupštine društva, u skladu sa ovim zakonom, osnivačkim aktom i statutom društva, ali ne ispod zakonom utvrĎenog minimuma.

Odluku o smanjenju osnovnog kapitala društvo je duţno dostaviti sudskom registru i objaviti u “Sluţbenim novinama Federacije BiH”. PROMJENA OBLIKA I PRESTANAK DRUŠTVA

Promjena oblika

DOO moţe promijeniti oblik u DD, na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom glasova svih ĉlanova društva.

DD, nastalo promjenom oblika DOO, mora imati osnovni kapital najmanje

u iznosu utvrĎenom ovim zakonom. Uprava DOO podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika u

dioničko društvo, uz koji prilaţe odluku skupštine o promjeni oblika i ugovor s Registrom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pripajanje i spajanje

DOO se moţe spojiti s drugim DOO ili DD ili se pripojiti jednom od njih, ali ne prije isteka dvije godine od dana upisa društva u registar

društava.

Imovinom spojenih društava upravljat će se posebno, tako da je u odnosu spojenih DD i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina

svakog od spojenih DD.

Prestanak društva

DOO prestaje, u skladu sa zakonom i statutom:

1. spajanjem, pripajanjem i podjelom, 2. odlukom skupštine,

3. odlukom suda i 4. stečajem.

Odluka o prestanku DOO dostavlja se registarskom sudu, najkasnije osam dana od dana donošenja.

DOO prestaje odlukom suda:

1. po tuţbi jednog ili više povjerilaca čija dospjela a neizmirena potraţivanja

premašuju polovinu osnovnog kapitala društva, 2. ako skupština društva nije odrţana osam mjeseci od isteka roka za izradu

godišnjeg obračuna, 3. kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih

propisa kojim se ugroţavaju interesi povjerilaca,

4. kada se stečaj završi diobom stečajne imovine, 5. ako stečaj nije pokrenut jer imovina društva nije dovoljna za pokriće

troškova stečajn. postupka ili obustavom stečaja zbog nedovoljne imovine. Odluka suda upisuje se po sluţbenoj duţnosti u registar društava.

Likvidacija

Kada DOO prestane na osnovu odluke skupštine ili odluke suda,

pokreće se postupak likvidacije.

U sluĉaju prestanka društva na osnovu odluke skupštine, likvidaciju provodi Uprava društva, a u sluĉaju prestanka na osnovu odluke suda,

likvidatora imenuje sud. Likvidatora DOO s jednim ĉlanom, takoĊer, imenuje sud.

Od dana donošenja odluke o prestanku, organi DOO rade u skladu sa

odredbama zakona kojim se ureĎuje postupak likvidacije. Uprava ili likvidator DOO duţni su objaviti najmanje u jednom domaćem

dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke skupštine društva ili suda, u razmacima od 15 do 30 dana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Likvidator je duţan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, saĉiniti i podnijeti skupštini na odobrenje

poĉetni likvidacioni bilans.

Skupština DOO duţna je istovremeno sa odobrenjem početnog

likvidacionog bilansa razriješiti nadzorni odbor i upravu. Likvidator je duţan okončati tekuće poslove DOO, naplatiti potraţivanja,

unovčiti ostalu imovinu i izmiriti obaveze društva. Likvidator je duţan deponovati na posebnom raĉunu novac potreban

za izmirenje:

1. poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili; 2. obaveza koje nisu dospjele; 3. spornih obaveza.

DRUŠTVO SA NEOGRANIĈ. SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU (d.n.s.o.)

1. POJAM I OSNIVANJE

To je društvo najmanje dva lica koja su neograniĉeno solidarno odgovorna za obaveze društva. Dakle, svaki ĉlan društva odgovara

cjelokupnom svojom imovinom. (smatra se društvom osoba, kao i K.D.) Osniva se ugovorom o osnivanju, koji obavezno sadrţi:

1. ime, prezime i adresu prebivališta članova društva,

2. firmu, sjedište i djelatnost društva i 3. prava i obaveze članova.

Izmjene i dopune ugovora vrše se uz saglasnost svih članova. Prijavu za upis osnivanja društva u registar društava potpisuju svi članovi društva.

2. ULOZI ĈLANOVA

Ulozi ĉlanova u d.n.s.o. mogu biti izraţeni u novcu, stvarima, pravima i izvršenim uslugama.

Vrijednost uloga članova društva zavisi od njihove volje i utvrĎuje se ugovorom o osnivanju društva. Ulozi članova su jednake vrijednosti.

Ulozi članova postaju imovina društva i tada je društvo postalo vlasnik te

imovine.

3. DOBIT I GUBITAK Kako su njihovi ulozi u društvo jednaki, članovi društva učestvuju u

raspodjeli dobiti i pokriću gubitka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije odreĎeno drugačije.

4. UPRAVLJANJE I ZASTUPANJE

Svaki ĉlan d.n.s.o. ima pravo i obavezu da upravlja društvom, u skladu s ugovorom. MeĊutim, ĉlan društva moţe se za odreĊeno vrijeme

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odreći ovog prava i svoje pravo upravljanja prenijeti na drugog ĉlana društva. (Ovo ovlaštenje se moţe opozvati)

Ĉlan svoje pravo upravljanja moţe prenijeti i na lice koje nije ĉlan društva, ali samo uz saglasnost ostalih ĉlanova. Članovi društva koji imaju

pravo upravljanja vode poslovanje društva. Ugovorom se odreĊuje da li za preduzimanje odreĊenih poslova

odluĉuju svi ĉlanovi ili je dovoljna njihova meĊusobna saglasnost.

Zastupanje društva vrše svi ĉlanovi, ali se ugovorom moţe odrediti da samo neki ĉlanovi zajedno ili pojedinaĉno zastupaju društvo.

Svaki član društva ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva. Član društva moţe svoja prava i obaveze prenositi na treća lica samo uz

saglasnost svih ostalih članova društva.

5. OBIM ODGOVORNOSTI ĈLANOVA

Svaki ĉlan društva neograniĉeno solidarno odgovara trećim licima za obaveze društva, ĉak i ako naknadno pristupi društvu, osim ako treće lice

prilikom sklapanja pravnog posla sa jednim od članova zna da taj član nije ovlašten zastupati društvo.

6. ISTUPANJE IZ DRUŠTVA I PRISTUPANJE DRUŠTVU

Ĉlan društva moţe istupiti iz društva, a društvu moţe pristupiti novi ĉlan. I pristupanje i istupanje se ureĎuje ugovorom.

7. PRESTANAK DRUŠTVA

Osim opštih osnova i naĉina prestanka, d.n.s.o. prestaje i u sluĉaju:

1. kada jedan ĉlan istupi iz društva - ima pravo namirenja udjela, 2. smrti ĉlana - osim ako po ugovoru nasljednik umrlog postane novi

ĉlan. Prihvatanjem članstva u društvu, nasljednik preuzima prava i

obaveze umrlog člana od dana njegove smrti. Ako nasljednik ne pristupi društvu, društvo će prestati ili će izvršiti izmjenu ugovora o osnivanju, s tim

da su duţni naljedniku isplatiti naknadu u novcu onoga što je njegov prednik unio u društvo. Ako ima više nasljednika, a samo jedan prihvata članstvo, ostali imaju pravo na srazmejran dio naknade.

3. prestanka pravnog lica kao ĉlana društva; 4. steĉaja (kada je član d.n.s.o pravno lice), odnosno gubitka ili

ograniĉenja pravne sposobnosti jednog od ĉlanova društva (fiz. lica); 5. odluke suda o prestanku društva. 6. u sluĉaju likvidacije društva - imovina društva nakon likvidacije dijeli se

meĎu članovima prvo do iznosa njihovih uplacenih uloga, a zatim na jednake dijelove.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KOMANDITNO DRUŠTVO (K.D.)

1. POJAM I OSNIVANJE

K.D. je društvo u kojem jedan ili više članova društva odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (komplementari), a jedan ili više članova društva odgovara za obaveze društva

samo do iznosa njihovih uloga upisanih u sudski registar (komanditori). Smatra se društvom osoba, kao i d.n.s.o. Na K.D. primjenjuju se odredbe ovog zakona o d.n.s.o., ukoliko drugim

odredbama ovog zakona nije propisano drugačije. K.D. se moţe transformisati u K.D. na dionice. K.D. se osniva ugovorom, koji obavezno sadrţi:

1. firmu i sjedište društva;

2. ime, prezime i adresu prebivališta, odnosno firmu i sjedište članova; 3. odreĎenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori; 4. vrstu i iznos uloga svakog člana; i

5. djelatnost komanditnog društva. Za izmjene ugovora o osnivanju K.D. potrebna je saglasnost svih članova.

Prijavu za upis osnivanja K.D. u sudski registar potpisuju svi članovi. 2. UPRAVLJANJE I ZASTUPANJE

Poslovima K.D. upravljaju komplementari.

Komanditor ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva, te godišnji finansijski izvještaj.

K.D. zastupa svaki komplementar, a komanditor moţe zastupati K.D.

samo na osnovu posebnog ovlaštenja datog saglasnošću svih ĉlanova. Komanditor koji bez ovlaštenja zakljuĉi ugovor u ime društva,

odgovora za obaveze iz tog ugovora kao komplementar.

3. DOBIT

Dobit K.D. dijeli se na dio za komplementare i dio za komanditore, u

omjeru utvrĊenom ugovoru.

Dio dobiti namijenjen komplementarima dijeli se meĎu njima na jednake dijelove. Dio dobiti namijenjen komanditorima dijeli se meĎu njima srazmjerno

uplaćenim ulozima, ako ugovorom nije odreĎeno drugačije.

4. PRESTANAK K.D. Svi članovi K.D. imaju pravo na srazmjeran udio u ostatku imovine društva

nakon likvidacije.

Ako je ostatak imovine nakon likvidacije K.D. nedovoljan za povrat uplaćenih uloga, komanditori imaju pravo prvenstva na povrat uloga.

Ostatak imovine nakon povrata uloga, dijeli se meĎu članovima komanditnog društva po omjeru za raspodjelu dobiti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


JAVNA PREDUZEĆA

1. POJAM

Javno preduzeće (JP) jeste preduzeće, tj. pravno lice upisano u sudski registar kao privredno društvo, koje obavlja djela tnosti od javnog društvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti,

upravljanje javnim dobrima i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa), ili pravno lice definisano kao javno preduzeće posebnim

propisom.

Djelatnosti od javnog društvenog interesa utvrĎuju općina, kanton i Federacija Bosne i Hercegovine, svako u okviru svojih nadleţnosti. 2. UPRAVLJANJE

Organi JP su:

1. skupština,

2. nadzorni odbor, 3. uprava (menadţment), kao organi upravljanja i

4. odbor za reviziju.

2.1. Skupština

Pored odluka utvrĊenih ZPD skupština donosi odluke i o:

1. poslovniku ili poslovnicima na prijedlog nadzornog odbora, 2. etičkom kodeksu na prijedlog nadzornog odbora,

3. planu poslovanja, odnosno revidiranom planu poslovanja.

Skupština podnosi opštinskom vijeću, skupštini kantona, odnosno

Parlamentu FBiH izvještaje o radu i poslovanju JP najmanje jednom godišnje. 2.2. Nadzorni odbor

Pored nadleţnosti utvrĊenih u ZPD, nadzorni odbor ima i slijedeće

nadleţnosti:

1. priprema poslovnike i predlaţe ih skupštini;

2. priprema etički kodeks i predlaţe ga skupštini; 3. vrši izbor kandidata odbora za reviziju i podnosi prijedlog za njegovo

imenovanje skupštini;

4. razmatra provedbeni propis za postupak nabavke i nadzire njegovo provoĎenje;

5. daje mišljenje skupštini o prijedlogu uprave za raspodjelu dobiti; 6. daje ovlaštenja za aktivnosti koje su ograničene na osnovu odredaba ovog

Zakona;

7. daje upute direktoru za provoĎenje preporuka u vezi sa uočenim nepravilnostima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nadzorni odbor sastoji se od najmanje tri ĉlana. Jedno mjesto u

nadzornom odboru pripada kandidatu sa najvećim brojem glasova iz skupštine

koji je bio kandidiran od dioničara sa najmanje 5% dionica sa pravom glasa.

2.3. Uprava

Pored nadleţnosti utvrĊenih u ZPD, uprava je nadleţna i za

1. izvještavanje nadzornog odbora na zahtjev nadzornog odbora; 2. provedbu etičkog kodeksa;

3. izradu i nadgledanje realizacije planova poslovanja; 4. izradu provedbenih propisa za postupak nabavki i provedbu Zakona o

javnim nabavkama BiH

5. pripremu prijedloga o raspodjeli dobiti; 6. zapošljavanje i otpuštanje zaposlenika u skladu sa postupcima utvrĎenim

u poslovniku ili poslovnicima te vaţećim zakonima.

Uprava se bira, imenuje i razrješava u skladu sa postupkom utvrĎenim u

statutu JP, na osnovu javnog konkursa iz reda kandidata koji po menadţerskim znanjima i iskustvu najbolje odgovaraju za izvršenje operativnih i poslovnih

potreba JP. U upravu ne mogu biti imenovana lica koja vrše funkciju u političkim strankama. Sukob interesa

Povezano lice duţno je izbjegavati stvarne ili oĉigledne sukobe interesa sa J.P. u liĉnim ili profesionalnim odnosima.

Sukob interesa javlja se kada lični, odnosno profesionalni interes

povezanog lica onemogućava, eventualno moţe onemogućiti ili interes, ili poslovanje JP ili sposobnost povezanog lica da ispunjava svoje obaveze i

odgovornosti. U smislu ZJP, sljedeća lica se smatraju povezanim licima:

1. članovi uţe porodice povezanih lica do trećeg stepena krvnog srodstva ili

tazbine, odnosno lica koja ţive u istom domaćinstvu sa povezanim licima; 2. pravna lica koja raspolaţu glasačkim pravima u JP;

3. pravna lica u kojima JP ima udio od najmanje 10% od ukupne sume glasačkih prava;

4. pravna lica u kojima JP ima najmanje 10% dionica sa pravom glasa;

5. pravna lica u kojima je povezano lice ili članovi uţe porodice, član nadzornog odbora ili uprave.

Povezana lica JP duţna su vršiti svoje funkcije, izvršavati svoje obaveze

uz duţnu paţnju, stručno i savjesno.

Odbor za reviziju

Nadzorni odbor odgovoran je da:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. predlaţe skupštini sastav odbora za reviziju, nakon izbora kandidata većinom glasova na osnovu javnog konkursa, s tim da odabere lica koja

su najkvalifikovanija za tu funkciju; 2. nadzire upravu u primjeni preporuka datih od odbora za reviziju i vanjskog

revizora u utvrĎenim vremenskim rokovima.

Odbor za reviziju, izmeĊu ostalog, duţan je:

1. imenovati vanjskog revizora; 2. imenovati direktora odjela za internu reviziju na osnovu javnog konkursa

za izbor tehnički najbolje kvalifikovanog kandidata, ukoliko Ured glavnog revizora nije upoznao JP sa svojom namjerom da izvrši imenovanje;

3. razmotriti godišnju studiju rizika i plan revizije u kojima su prikazane

pojedinosti u pogledu rizičnih područja i revizija koje će se izvršiti ; 4. razmotriti navedenu studiju rizika i plan revizije;

5. osigurati da odjel za int. rev. izvrši svoj posao u skladu sa planom revizije; 6. osigurati da interne kontrole u JP budu adekvatne i da funkcioniraju kako

je predviĎeno;

7. osigurati da odjel za internu reviziju obavlja svoje obaveze u skladu sa meĎunarodnim revizijskim standardima.

Uprava je duţna i odgovorna za primjenu preporuka odbora za reviziju.

Odjel za internu reviziju

Odjel za internu reviziju (Odjel) formira se u JP koja zapošljavaju više

od 50 radnika. JP će snositi troškove imenovanja direktora Odjela.

U skladu sa odredbama ovog ZJP direktor Odjela duţan je i odgovoran da

uspostavi Odjel odgovarajućeg obima potrebnog da se adekvatno obavljaju duţnosti Odjela, te ima isključivu odgovornost za izbor i rukovoĎenje licima

zaposlenim u Odjelu. Odjel je odgovoran da:

1. podnosi godišnju studiju rizika i plan revizije Odboru za reviziju u kojima je

sadrţan detaljan prikaz rizičnih područja i revizija koje će biti izvršene; 2. podnosi izvještaj o obavljenim revizijama i preporuke Odboru za reviziju

putem direktora Odjela; 3. obavlja svoje duţnosti u potpunom skladu sa MRS (meĎ.rev. standardima)

Odjel ovu duţnost ne moţe prenositi na drugi organ. Cjelokupno osoblje Odjela su zaposlenici JP. Direktor Odjela ne moţe biti zaposlenik JP, ali će za

usluge koje pruţa JP biti shodno tome nagraĎen od tog preduzeća. Nabavka

Odgovarajući postupci nabavke koji se obavljaju u JP bit će provedeni uz strogo poštivanje odredaba Zakona o javnim nabavkama BiH.

Uprava i nadzorni odbor JP duţni su provoditi odredbe vaţećih propisa o nabavci.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nedopuštene aktivnosti

JP strogo je zabranjeno obavljanje, izmeĊu ostalog, i sljedećih

aktivnosti:

davanje kredita ili pozajmica zaposlenim u JP ili trećim licima, ili pruţanje garancija ili osiguranja za kredite osim u procesu prestruktuiranja kada JP moţe izvršiti ulaganje ili dati pozajmicu privrednom društvu isključivo na

osnovu odluke skupštine JP; davanja putem donacija u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona o

dodjeli sredstava ili donacijama; isplata plaća zaposlenim bez uplate doprinosa i poreza u skladu sa

vaţećim zakonskim propisima

vršenje izmjena ili dopuna u bilo kojem već zaključenom ugovoru o nabavci, osim ako nisu izvršene u skladu sa vaţećim zakonima o nabavci;

prihvat plaćanja sredstvom koje zamjenjuje novac, p laćanja u naturi, ili gotovinskom ekvivalentu;

zaključenje ugovora o raspolaganju sa ukupnom vrijednošću većom od

10.000,00 KM, bez potpisa direktora i odgovornog člana uprave;

Zaštita imovine javnog preduzeća

U ispunjavanju svojih obaveza i odgovornosti nadzorni odbor i uprava

duţni su podsticati na odgovorno korištenje i kontrolu imovine i resursa JP.

PRESTANAK DRUŠTVA Društvo prestaje gubitkom svojstva pravnog lica, i to na dan upisa

prestanka u registar društava. Tek u tom momentu društvo gubi svojstvo

pravnog lica.

Ukoliko ovim zakonom nije drugačije odreĎeno, po prestanku društva provodi se likvidacija (ne provodi se u slučaju spajanja, pripajanja i podjele).

Društvo prestaje u slijedećim sluĉajevima:

1. istekom perioda za koji je osnovano;

2. spajanjem, pripajanjem i podjelom; (ove statusne promjene društva su

način prestanka društva bez unovčavanja njegove imovine – ne provodi se likvidacija!!!)

3. okonĉanjem steĉajnog postupka ili odbijanjem zahtjeva za otvaranje steĉajnog postupka uslijed nedostatka imovine;

4. prestankom na osnovu odluke suda, donesene na osnovu zahtjeva nadleţnih organa ili lica koje dokaţe pravni interes, u sljedećim sluĉajevima:

a. kada se najviši organ utvrĎen osnivačkim aktom ili statutom ne sastaje i ne vrši svoja ovlaštenja ili nije vršen izbor organa čiji je

mandat istekao duţe od 2 godine; b. kada duţe od 2 godine društvo ne ostvaruje prihode;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c. kada je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti; (npr. krivični zakon kod odgovornosti pravnih osoba kao sankciju

predviĎa prestanak pravne osobe ili zabranu obavljana djelatnosti) d. kada više ne postoje zakonom utvrĎeni uslovi za dalje postojanje

društva u obliku u kojem je upisano u registar društava. Prije donošenja odluke o prestanku društva, sud moţe odrediti rok za

otklanjanje uzroka zbog kojih je donošenje odluke predloţeno. Sud takvu odluku (presudu) dostavlja registru da se pokrene postupak stečaja ili

likvidacije. Tek po okončanju postupka moţe se donijeti rješenje o brisanju tog društva iz registra.

5. odlukom skupštine društva.

Osim u sluĉaju statusnih promjena, navedeni razlozi su osnov da se nad društvom pokrene postupak likvidacije, odnosno steĉaja. Naime,

pretpostavlja se da je u momentu prestanka društvo imalo imovinu, zbog čega

treba provesti postupak likvidacije ili stečaja. I postupak likvidacije i steĉaja provodi sud.

Likvidacija i steĉaj sami po sebi nisu osnov da se društvo briše u registru. Naime, kada se okonĉa postupak likvidacije ili steĉaja onda se to rješenje dostavlja sudu registra. Ovo rješenje je osnov da se donese

rješenje o brisanju te pravne osobe iz registra i to će objaviti u sl.novinama.

STEĈAJNI POSTUPAK Zakon o steĉajnom postupku je visoko razvijen mehanizam za

ureĎivanje stečajnog postupka i koji je potpuno sposoban za funkcionisanje. On daje odgovore za sve slučajeve u praksi, jasan je, ima usklaĎenu

sistematiku. Njegova osnovna premisa od koje polazi je da je imovina steĉajnog duţnika imovina njegovih povjerilaca. Sud u tome samo stvara uslove za

izraţavanje autonomne volje povjerilaca. Steĉajni postupak je posebna vrsta postupka. Spada po svojoj

prirodi u vanparniĉne postupke.

RAZLOZI ZA POKRETANJE I CILJ STEĈAJNOG POSTUPKA

Steĉajni postupak se provodi iz razloga plateţne nesposobnosti ili

zbog prijeteće plateţne nesposobnosti steĉajnog duţnika i ima za cilj unovĉenje njegove imovine radi grupnog namirenja povjerilaca steĉajnog duţnika.

Plateţna nesposobnost je opći, osnovni i redovni razlog za otvaranje steĉajnog postupka - vaţi za sve kategorije steĉajnog duţnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Steĉajni duţnik je plateţno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraţivane obaveze plaćanja neprekidno u

periodu od 30 dana. Steĉajni postupak se moţe otvoriti i zbog prijeteće plateţne

nesposobnosti (po uzoru na njemačko stečajno pravo). Prijeteća plateţna nesposobnost postoji ako steĉajni duţnik, prema predviĊanjima, u vremenu dospjelosti neće biti u stanju da ispuni postojeće obaveze

plaćanja.

Zbog prijeteće plateţne nesposobnosti prijedlog za otvaranje stečajnog

postupka moţe podnijeti samo steĉajni duţnik . POKRETANJE STEĈAJNOG POSTUPKA

Steĉajni postupak se pokreće pismenim prijedlogom. Za

podnošenje prijedloga ovlašteni su: a) steĉajni duţnik i b) svaki povjerilac koji ima pravni interes za provoĊenje steĉajnog

postupka (kada povjerilac pokreće stečajni postupak duţan je u

prijedlogu priloţiti odgovarajuću dokumentaciju, čime će učiniti vjerovatnim

svoje potraţivanje i plateţnu nesposobnost stečajnog duţnika). Prijedlog se mora podnijeti u roku od 30 dana od dana nastupanja

plateţne nesposobnosti, a sud ga mora razmotriti u roku od 15 dana od dana njegovog prijema. Neuredan i nepotpun prijedlog, sud će vratiti

predlagaču i naloţiti mu da prijedlog uredi i nedostatke otkloni u roku od 15 dana. Ako predlagač vrati sudu prijedlog koji nije ureĎen po uputstvu suda, sud će prijedlog rješenjem odbaciti, a ako ga ne vrati u ostavljenom roku, smatrat će se

da ga je povukao. U ovom slučaju troškove postupka snosi predlagač. Prijedlog se moţe povući do otvaranja steĉajnog postupka. U tom

sluĉaju troškove snosi podnosilac prijedloga.

Ukoliko stečajni duţnik nakon podnošenja prijedloga ispuni potraţivanje podnosioca prijedloga, koje je bilo razlog za podnošenje prijedloga za otvaranje

stečajnog postupka, stečajni sudija, na prijedlog podnosioca prijedloga ili stečajnog duţnika moţe obustaviti steč. postupak (troškove snosi stečaj. duţnik). Steĉajni postupak vodi steĉajni sudija kao pojedinac. Kako se radi o vanparniĉnom postupku, nema se pravo:

1) na povrat u preĎašnje stanje,

2) na ponavljanje postupka, niti 3) na reviziju.

Steĉajni postupak provodi privredno odjeljenje općinskog suda u

sjedištu kantona na ĉijem je podruĉju sjedište steĉajnog duţnika.

Steĉajni postupak je hitan. On se provodi nad:

1) imovinom pravnog lica,

2) duţnika pojedinca - a to su: a) komplementari kod K.D. i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) osnivači d.n.s.o. Postupak se provodi nad imovinom pravnih lica javnim pozivom, izuzev

nad imovinom FBIH, općina i javnih fondova. Ako stečajni duţnik proizvodi predmete naoruţanja i vojne opreme, za

otvaranje stečajnog postupka nad takvim pravnim licem potrebna je posebna saglasnost Ministra odbrane. U steĉajnom postupku postoje dva s tadija:

1) prethodni postupak i 2) glavni steĉajni postupak.

U prethodnom postupku ureĊuje se postojanje procesnih i

materijalnih pretpostavki za otvaranje steĉajnog postupka. U tu svrhu

steĉajni sudija moţe:

a) imenovati privremenog stečajnog upravnika,

b) odrediti odgovarajućeg vješataka, c) rješenjem odrediti mjere radi obezbjeĎenja stečajne mase, a kasnije ih i

ukinuti. ORGANI STEĈAJNOG POSTUPKA:

Organi steĉajnog postupka su:

1) steĉajni sudija,

2) steĉajni upravnik, 3) skupština povjerilaca i

4) odbor povjerilaca (ima poloţaj fakultativnog organa).

1) Steĉajni sudija

To je jedini sudski organ, jer za razliku od ranijeg zakona, nema

steĉajnog vijeća. On vodi i upravlja steĉajnim postupkom, ali samo do donošenja rješenja o otvaranju steĉajnog postupka.

Njegova osnovna fukcija je da imenuje steĉajnog upravnika i da vrši pravni nadzor nad njegovim radom.

2) Steĉajni upravnik

On je operativni organ, koji je ovlašten i obavezan:

1. da bez odlaganja uĊe u posjed imovine stečajnog duţnika koja spada u

stečajnu masu, upravlja njom i unovĉi je u skladu sa odlukom skupštine povjerilaca.

2. da izvrši detaljan popis steĉajne mase i popis svih povjerilaca duţnika,

za koje je saznao i do kojih je došao iz knjiga i poslovne dokumentacije stečajnog duţnika.

3. da vodi poslovne knjige, a naročito da saĉini poĉetni bilans, 4. da podnosi potrebne izvještaje nadleţnim organima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Lica koja mogu biti imenovana za steĉajnog upravnika

Za steĉajnog upravnika moţe se imenovati samo fiziĉko lice koje

raspolaţe potrebnom struĉnošću i poslovnim iskustvom. Steĉajni upravnik

mora imati završeno struĉno obrazovanje i poloţen struĉni ispit. Za steĉajnog upravnika mogu biti imenovana samo lica sa liste steĉajnih upravnika. Listu stečajnih upravnika vodi federalni ministar pravde i ona se

objavljuje u "Sluţbenim novinama Federacije BiH". Skupština povjerilaca

Steĉajni sudija saziva skupštinu povjerilaca. Sazivanje prve

skupštine povjerilaca vrši se u okviru odluke o otvaranju steĉajnog postupka. Druge skupštine povjerilaca moraju se sazvati ako to zatraţi stečajni

upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje pet povjerilaca koji zajedno zastupaju najmanje 1/5 prijavljenih iznosa potraţivanja.

Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju povjerioci koji su prijavili svoja

potraţivanja, a koje nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca s pravom glasa. Skupštinom povjerilaca rukovodi steĉajni sudija. Odluke se donose

većinom prisutnih povjerilaca. Na prvoj skupštini povjerilaca koja uslijedi nakon postavljanja

steĉajnog upravnika, skupština moţe izabrati drugog steĉajnog upravnika

kome je potrebno postavljenje od steĉajnog sudije. Izbor drugog stečajnog

upravnika moţe predloţiti najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih iznosa potraţivanja. Steĉajni sudija moţe odbiti postavljanje izabranog steĉajnog upravnika, ako postoje razlozi koji upućuju da je pristrasan, nepodoban ili ne ispunjava uvjete za imenovanje.

Odbor povjerilaca

To je fakultativni organ. Ima ulogu kontrolnog organa, koji se osniva

radi zaštite interesa povjerilaca. On kontroliše i podrţava steĉajnog upravnika. Odbor povjerilaca, iz kruga povjerilaca, bira skupština povjerilaca.

STEĈAJNA MASA I RASPOREĐIVANJE POVJERILACA

Pojam steĉajne mase

Steĉajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada steĉajnom duţniku u vrijeme otvaranja steĉajnog postupka, kao i imovinu koju steĉajni duţnik stekne za vrijeme steĉajnog postupka.

Stečajna masa sluţi namirenju troškova stečajnog postupka, povjerilaca koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju osnovan imovinski zahtjev

prema stečajnom duţniku (steĉajni povjerioci), kao i povjerilaca koji u toku otvorenog stečajnog postupka steknu pravo potraţivanja prema stečajnoj masi (povjerioci steĉajne mase).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Namirenje povjerilaca vrši se iz postojećih sredstava slobodne steĉajne mase, po slijedećem redosljedu:

1. steĉajni povjerioci viših isplatnih redova:

a) prije ostalih stečajnih povjerilaca namiruju se potraţivanja koja potiču iz perioda privremene uprave i koja nije mogao namiriti stečajni upravnik,

b) potraţivanja zaposlenika stečajnog duţnika iz radnog odnosa za posljednjih 8 mjeseci do dana otvaranja stečajnog postupka, a u

visini najniţe plaće za svaki mjesec. 2. steĉajni povjerioci općeg isplatnog reda: to su povjerioci koji u trenutku

otvaranja stečajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema

stečajnom duţniku, ukoliko ne spadaju u više ili niţe isplatne redove. 3. steĉajni povjerioci niţih isplatnih redova: to su povjerioci čija se

potraţivanja namiruju iza ostalih stečajnih povjerilaca ovim redoslijedom: a) kamate koje teku od otvaranja stečajnog postupka na potraţivanja

stečajnih povjerilaca,

b) troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u postupku,

c) novčane kazne i prekršajne novčane kazne, kao i imovinsko-pravna šteta nastala kao posljedica izvršenog krivičnog djela ili prekršaja,

d) potraţivanja koja se odnose na neku besplatnu uslugu stečajnog

duţnika, e) potraţivanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomješta

kapital nekog osnivača ili potraţivanja koja su s tim izjednačena. Lice koje ima pravo na izdvajanje stvari koja ne pripada stečajnom duţniku nije stečajni povjerilac (izluĉno pravo). Njegovo pravo na izlučivanje

reguliše se posebnim propisom. Razluĉni povjerioci imaju pravo na odvojeno i prioritetno namirenje svih potraţivanja iz odreĊenih dijelova steĉajne mase. Razluĉni povjerioc i su oni koji su zakonom odreĊeni kao takvi (npr. hipotekarni povjerioci,

povjerioci zemljišnog duga).

PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEĈAJNOG POSTUPKA One nastaju ex lege.

Isticanje rješenja o otvaranju steĉajnog postupka na oglasnu ploĉu suda predstavlja konstitutivan karakter, jer bez ovoga ne bi mogle nastupiti

pravne posljedice.

Neke od njih su uvjetne, a neke bezuvjetne, neke su trajne, a neke privremene. Povodom pravnih posljedica, zakon odreĊuje tri grupe pitanja:

1. opće dejstvo otvaranja stečajnog postupka,

2. ispunjenje pravnih poslova i 3. prebijanje i pobijanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Danom otvaranja steĉajnog postupka, prestaju radni odnosi radnika. Radnici koji su ostali na radu dok traje steĉajni postupak, primaju platu i

ostala primanja u visini koju odredi steĉajni upravnik.

Danom otvaranja stečajnog postupka obrazuje se stečajna masa, koju čini

cjelokupna imovina duţnika u vrijeme otvaranja stečaja. Po otvaranju steĉajnog postupka uvodi se steĉajni upravnik u

duţnost, gase se raĉuni steĉajnog duţnika i otvara se novi raĉun, prestaju

prava osoba koje su bile ovlašćene da raspolaţu imovinom duţnika, a uz firmu steĉajnog duţnika, dodaje se oznaka «u steĉaju».

Protiv stečajnog duţnika ne mogu se dopustiti mjere osiguranja, niti prinudnog izvršenja radi namirenja potraţivanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava.

Novĉana potraţivanja povjerioca prema duţniku koji nisu dospjela smatraju se dospjelim.

Novčana i nenovčana potraţivanja koja imaju prednost povremenih davanja pretvaraju se u jednokratna novčana potraţivanja.

Prestaju teći kamate na potraţivanja koja se izmiruju iz steĉajne

mase. Prijavljivanje potraţivanja u steĉajnu masu prekida zastaru.

Kad stečajni upravnik okonča sve poslove iz stečajnog postupka on podnosi izvještaj stečajnom vijeću za zaključivanje postupka. Odluku o tome donosi Stečajno Vijeće i ona se objavljuje u Sluţbenim novinama Federacije BiH.

Danom upisa u sudski registar Rješenja o zakljuĉenju steĉajnog postupka duţnik prestaje postojati.

UPRAVLJANJE I UNOVĈAVANJE STEĈAJNE MASE

Steĉajni upravnik je duţan da sastavi popis predmeta steĉajne mase. Povjerioci u tom slučaju, nakon obavještavanja o otvaranju stečajnog

postupka, prijavljuju svoja potraţivanja stečajnom sudu. Steĉajni upravnik nakon upoznavanja sa potraţivanjima povjerilaca mora da se izjasni koja potraţivanja priznaje ili osporava u cjelosti ili

djelimiĉno. Ako se potraţivanje nekog povjerioca ospori, onda se takav

povjerilac upućuje na parnicu da se utvrdi osnovanost njegovog potraţivanja. Rok za pokretanje parnice je 30 dana od dana ročišta na kome se

vrši ispitivanja potraţivanja. Taj rok je prekluzivan. REORGANIZACIJA

To je posebni pravni institut kojim se duţniku ne samo omogućava

da „preţivi“ nego i da „ozdravi“, kako bi mogao nastaviti poslovati.

Po novom zakonu nema mogućnosti prodaje duţnika kao pravne osobe, a nema ni brisanja prisilne nagodbe.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Reorganizacija poĉiva na naĉelu privatne autonomije. Pokreću je steĉajni duţnik i steĉajni upravnik, a o njoj odluĉuju povjerioci. Uloga suda

je potvrĎujuća i nadzorna. Reorganizacija se provodi na osnovu steĉajnog plana koji

predstavlja izraz volje uĉesnika u postupku, a koji potvrĊuje steĉajni sudija. Steĉajni plan se sastoji od pripremne osnove i osnove za

provoĊenje.

Stečajni duţnik moţe podnijeti stečajni plan zajedno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka.

Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni plan ima pravo podnijeti stečajni upravnik, ali i stečajni duţnik.

Na skupštini povjerilaca stečajnom upravniku moţe biti naloţena izrada

stečajnog plana u roku od 30 dana od dana odrţavanja skupštine. Kada se donese steĉajni plan, steĉajni sudija ga potvrĊuje ili

odbacuje. Ako steĉajni sudija utvrdi da je steĉajni plan podoban, on ne donosi

nikakvo rješenje o tome i postupak po steĉajnom planu se nastavlja

konkludentno. MeĊutim, steĉajni sudija moţe i da odbaci steĉajni plan:

1. ako stečajni plan ne poštuje propise o postupku podnošenja ili propise o sadrţaju plana,

2. ako nema izgleda da ga povjerioci prihvate i

3. ako je očigledno da se ne mogu ostvariti prava iz stečajnog plana.

U slučaju odbacivanja stečajnog plana, stečajni sudija je duţan donijeti rješenje o njegovom odbacivanju, protiv kojeg je dozvoljena ţalba u roku od 8 dana.

LIKVIDACIJA

Donošenjem Zakona o likvidacionom postupku propisano je da se

ovaj postupak vodi u sudu. Ranije je moglo i u samom društvu.

Za provoĊenje likvidacionog postupka, nadleţan je isti sud kao i za steĉajni postupak, a to je općinski sud u sjedištu kantona tj. njegovo

privredno odjeljenje. Likvidacija se provodi nad imovinom pravnog lica sa ciljem

namirenja svih povjerilaca unovĉavanjem imovine pravnog lica.

Likvidacioni postupak provodi se u sljedećim sluĉajevima:

1. kada je pravnom licu rješenjem nadleţnog drţavnog organa izrečena

mjera trajne zabrane daljnjeg obavljanja djelatnosti pravnog lica; 2. kada je pravosnaţnim rješenjem suda utvrĎena ništavost upisa u sudski

registar ili ništavost osnivanja pravnog lica;

3. u slučajevima u kojima se, prema ZPD, mora provesti likvidacioni postupak. U ovom slučaju, zastupnik društva je obavezan podnijeti

prijedlog za pokretanje likvidacionog postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pokretanje postupka likvidacije upisuje se u registar društava. Danom upisa pokretanja postupka likvidacije u registar, prestaje

mandat uprave i drugih organa, a njihova ovlaštenja se prenose na likvidatora, čije se ime, prezime i adresa prebivališta upisuje u registar.

Vrši se popis imovine i povjerilaca, a na kraju slijedi unovĉavanje imovine (nekada djelimično, a nekada u cjelini).

Ako se prije unovĉavanja ustanovi da imovina nije dovoljna da se

pokriju povjerioci pokrenuće se steĉajni postupak! Redoslijed namirenja povjerilaca je slijedeći:

1) troškovi postupka i sudske takse, izdaci likvidatora i nuţni troškovi uprave,

2) povjerioci,

3) preostali dio srazmjerno se dijeli članovima društva.

Rješenje o zakljuĉivanju postupka likvidacije se objavljuje u Sluţbenim novinama FBiH, a po njegovoj pravosnaţnosti, dostavlja se registracijskom sudu, koji onda donosi rješenje o brisanju . Ovo rješenje će,

takoĎer, biti objavljeno u sluţbenim novinama. Organi likvidacije su: 1. likvidacioni sudija i 2. likvidator.

Likvidatora imenuje organ društva koji je donio odluku o prestanku društva, a kada društvo prestaje na osnovu sudske odluke, istom odlukom sud će imenovati likvidatora.

Likvidator moţe biti samo fiziĉko lice. Likvidator je ovlašten u ime društva preduzimati i zakljuĉivati samo

radnje i poslove koji se odnose na likvidaciju. U vršenju svojih ovlaštenja, likvidator obavlja slijedeće:

a) zastupa društvo,

b) izmiruje obaveze i naplaćuje potraţivanja društva, c) zaključuje sporazume o poravnanju i

d) zaključuje sporazume o promjeni i prestanku prava i obaveza društva .

Nove ugovore moţe zaključivati samo ako se odnose na raskidanje

nezavršenih poslova. Likvidator je duţan:

1. obavijestiti sve poznate povjerioce da je društvo u likvidaciji , 2. objaviti javni poziv za prijavu potraţivanja u roku koji ne moţe biti kraći od

3 mjeseca od dana objavljivanja poziva,

3. podnijeti na odobrenje dioničarima ili članovima društva finansijski izvještaj sa konačnim izvještajem o toku likvidacije i prijedlogom za raspodjelu

preostale dostupne imovine dioničarima ili članovima društva, 4. u registar društava podnijeti prijavu za upis prestanka društva, u roku od

30 dana od dana odobrenja navedenog finansijskog izvještaja.

Ako likvidator utvrdi da društvo u likvidaciji nije sposobno izmiriti

obaveze, duţan je bez odlaganja podnijeti pismeni prijedlog, tj. zahtjev za otvaranje steĉajnog postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVORI U PRIVREDI

OSNOVNA OBILJEŢJA UGOVORA U PRIVREDI

Ugovori u privredi po pravnoj prirodi su posebna vrsta ugovora.

Odredbe ZOO koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na ove ugovore, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije odreĎeno.

Ugovori u privredi su ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u

vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zakljuĉuju meĊu sobom u obavljanju djelatnosti koje saĉinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. (član 25. stav 2 ZOO)

Strane koje učestvuju u ugovoru su najčešče pravna lica sa obje strane, ali izuzetno moguće je da jedna od tih strana bude fizičko lice.

Zakon razlikuje:

1. osnovne ugovore u privredi - oni proizilaze iz redovne registrovane

djelatnosti; 2. sporedne (akcesorne) ugovore - oni proizilaze iz djelatnosti koje

potpomaţu da se registrovana djelatnost u potpunosti ostvari. To su ugovori gdje obje ugovorne strane nisu pravna lica (npr. ugovor o prevozu, izdavački ugovor i sl.);

Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi sa

prometom robe (npr. otpremanje, prevoz, uskladištenje itd). Oni su u pravnom i

društvenom ţivotu vrlo česti, a naročito ugovor o prodaji. Ovi ugovori nisu formalni i po pravilu zakljuĉuju se usmeno, a

smatraju se zakljuĉenim kada se na bilo koji naĉin podudare ili izraze ponuda i prihvat ponude. Bitno je da se ugovorne strane sporazumiju o

osnovnim elementima ugovora. MeĊutim u ovakvim odnosima zakon nekada propisuje formu

ugovora, (npr. ZOO kod ugovora o graĎenju, licenci, bankarskim kreditima,

alotmanu i dr.) a nekada i same ugovorne strane odrede formu ugovora.

Treba razlikovati pravne posljedice kada zakon odreĎuje formu ugovora

od pravnih posljedica kada su ugovorne strane odredile formu ugovora. U privredno pravnim odnosima pooštrena je odgovornost ugovornih

strana u odnosu na graĊansko pravne odnose.

U graĊanskom pravu predviĊena je paţnja dobrog domaćina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, odnosno u izvršavanju obaveza iz

profesionalne djelatnosti paţnja dobrog struĉnjaka, a to znaĉi da ugovaraĉi snose i odreĊeni profesionalni rizik.

Dakle, odgovornost u graĎanskom i privrednom pravu nije ista. U graĊanskom pravu, odgovornost je postavljena u dva stepena:

onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uopće ne ispuni

obavezu, odgovara ako je do tih okolnosti došlo: 1. umišljajem (dolusom) ili 2. iz razloga krajnje nepaţnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio ugovor odgovara i za obiĉnu nepaţnju, dakle ne odgovara samo

za culpa latu nego i za culpa brevis (odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domaćin). Iz ovoga proizilazi da je u privrednom pravu odgovornost šira.

Karakteristika privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza. Kad postoji više duţnika, i pored toga što je obaveza djeljiva, duţnici

odgovaraju solidarno, a to znaĉi da odgovaraju bez prava na prigovor

redoslijeda. Suština solidarne odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi

za jednog. Solidarnu odgovornost ugovorne strane mogu da iskljuĉe. U sluĉaju neispunjenja obaveza, ugovorne strane u meĊusobnim

odnosima samo postavljaju pitanje naknade stvarne štete, a ne i izgubljene

dobiti, a samo u izuzetnim sluĉajevima i naknadu konkretne štete. Odredbe

o prekomjernom oštećenju ne odnose se na ugovore u privredi, a osnov tome je

profesionalnost ugovornih strana. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki rokovi (npr.

rokovi zastarjelosti), oni su kraći, jer trţište ne trpi da neizvjesnost duţe traje. Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasništva na robi, u

privrednom pravu taj prenos se vrši na simboliĉan naĉin, (npr. kod

distancione prodaje, kupac najčešče ne vidi robu, ali je dobio papire za nju). Predaja stvari kod prenosa prava korištenja na robi često se vrši

simboličnom predajom papira (npr. skladišnice, konosmana), a ponekad

indosamentom tih papira (mjenice, skladišnice - ako glase po naredbi). Za rješavanje sporova iz ugovora u privredi vaţi poseban postupak

Zakona o parniĉnom postupku (ugovora u privredi). Privredni sporovi se, u naĉelu, razlikuju od graĊanskih.

ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA U PRIVREDI

NAĈELO AUTONOMIJE

Kao i u graĎanskom pravu, i u privrednom pravu vrlo je vaţno načelo

autonomije volje i slobodnog ureĎivanja obligacionih odnosa. Ugovorne strane same, slobodnom voljom:

1) biraju poslovnog partnera,

2) odlučuju o vrsti ugovora koji će zaključiti, 3) odreĎuju sadrţaj ugovora, 4) odreĎuju arbitraţu, izabrani sud (ali ne i redovni sud).

PREGOVORI ZA ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Pregovori za zakljuĉivanje ugovora prethode zakljuĉivanju ugovora.

Oni mogu, ali i ne moraju dovesti do zakljuĉivanja ugovora. Učesnici

pregovora razgovaraju o nizu pitanja značajnih za zaključenje ugovora, dakle o svim bitnim elementima i iz toga se zaista moţe očekivati da doĎe do zaključenja

ugovora, da se pregovori transformišu u ugovor putem ponude i prihvata ponude.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pregovori se mogu voditi sa jednim ili sa više lica. Sliĉno je i sa ponudom, jer ponuda je jednostrana izjava volje upućena jednom licu, ali

moguća je i ponuda upućena većem broju i neodreĊenom broju lica. Poziv na pregovore treba razlikovati od ponude za zakljuĉenje

ugovora. Poziv na pregovore ne sadrţi sve bitne elemente (sastojke) ugovora i njihov je cilj da dovedu do ponude, a ponuda mora imati sve bitne elemente ugovora. Osim toga, pregovori ne obavezuju, dok ponuda

obavezuje, bar za odreĊeno vrijeme. Poslije obavljenih pregovora, bilo koji od

učesnika moţe staviti ponudu. S druge strane, pregovori ĉesto imaju karakteristike ponude. Naime,

pregovaraĉi su pregovore duţni voditi ozbiljno, sa namjerom da se zakljuĉi ugovor, te u skladu sa naĉelima savjesnosti i poštenja. Lice koje nema

namjeru da zakljuĉi ugovor, ne smije pregovaraĉima stvarati privid da takav ugovor ţeli zakljuĉiti, jer ukoliko tako postupi odgovaraće za štetu

prouzrokovanu pregovorima. Dakle, i za pregovore se odgovara, ali u smislu

ako neko u njih ulazi da bi drugom učinio štetu. U ovakvim sluĉajevima odgovara se samo za stvarnu štetu, tj. onu

koja je stvarno nastala, a ne onu koja će nastati. Znaĉi, za razliku od ugovornih odnosa u graĊanskom pravu, gdje se izmakla korist uvijek

nadoknaĊuje, u ugovorima u privredi to nije sluĉaj , jer se odgovara samo za

stvarnu štetu, ali ne i izmaklu dobit. Šta je osnov odgovornosti kod pregovora? Po svojoj pravnoj prirodi, ova odgovornost kod pregovora spada u

kategoriju deliktne, a ne ugovorne odgovornosti. Kada je u pitanju krivica,

ona se zasniva na krivici štetnika. Oštećeni nije duţan da dokazuje krivicu, on je duţan da dokaţe da mu je šteta nastala, a drugi (štetnik) dokazuje da nije kriv.

PONUDA ZA ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Ponuda je jednostrana izjava volje koja je kao prijedlog za zakljuĉivanje ugovora upućena odreĊenom licu u cilju zakljuĉivanja

ugovora i mora da sadrţi sve bitne elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zakljuĉiti ugovor.

Ponuda se moţe izraziti ne samo izriĉitom voljom nego i svim naĉinima kojima se volja uopšte moţe izraziti.

Kod jednostrane izjave, onaj koji je dao tu izjavu, odgovara za svoju

obavezu, a kod dvostrane moţe i za tuĊu obavezu (npr. jamac odgovara za

duţnika). Ponudilac je slobodan u izboru lica kojima će uputiti ponudu .

MeĎutim, jedan vid ograničenja ove slobode izbora predstavlja pravo preče kupovine. Osim ugovorom, za odreĎena lica pravo preče kupovine moţe bi ti

ustanovljeno zakonom. Lica koja po samom zakonu imaju pravo preče kupovine moraju biti pismeno obaviještena o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima,

inače imaju pravo zahtijevati poništenje prodaje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pored posebne ponude (upućene jednoj odreĎenoj osobi), postoji i opšta ponuda, koja se upućuje neodreĊenom broju lica, a sadrţi sve bitne

elemente (sastojke) ugovora. Tu ponudu karakteriše stalnost, jer se ona ne

gasi time što je jedno lice prihvatilo ponudu. Izlaganje robe bez oznake cijene ne znaĉi da je uĉinjena ponuda. Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa, raznih obavještenja, oglasa putem

štampe, radija, TV i sl., ne smatra se ponudom, već samo pozivom da se

uĉini ponuda pod objavljenim uslovima, a to iz razloga što nije odreĊena koliĉina koja je bitan elemenat ugovora.

Ponuda obavezuje od momenta od kojeg je ponudilac ne moţe opozvati, a to znaĉi od prispijeća ponude ponuĊenom. Poslije toga ponuda postaje neopoziva! U ponudi se moţe odrediti rok trajanja ponude (npr. stavi se

opcija 15 dana) i u tom slučaju, ponuda obavezuje ponudioca do isteka tog roka. Prihvatanje ponude koje je stiglo ponudiocu sa zakašnjenjem, po

pravilu, ne dovodi do zakljuĉivanja ugovora. Prihvatanje ponude izvršeno sa

zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda, sada od strane ponuĎenog. Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu

obavezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi.

PRIHVATANJE PONUDE

Prihvat ponude je jednostrana izjava volje kojom ponuĊena strana

daje saglasnost na ponudu koju je primila. Time se smatra da je ugovor zakljuĉen.

Prihvat ponude po sadrţini treba da odgovara ponudi, a to znaĉi da su se ugovorne strane saglasile o bitnim elementima ugovora. Ponuda

često ima i elemenata koji nisu bitni, nego sporedni. Prihvat ponude se ne odnosi

na ove sporedne elemente i oni se mogu odreĎivati i nakon prihvata ponude. Prihvat ponude mora biti bezuslovan! Ako je ponuda prihvaćena pod

nekim uslovom, onda se takav prihvat ponude smatra novom ponudom . Volja za zakljuĉenje ugovora, tj. prihvat ponude, moţe se izraziti:

1. izriĉito – pismeno, usmeno,

2. prećutno – konkludentnim radnjama- samo neformalni ugovori (npr. kod draţbe podizanjem ruke).

U privrednom pravu ne vaţi naĉelo da šutnja ponuĊenog znaĉi

prihvat ponude. MeĎutim, od ovog pravila postoje i izuzeci, kada se šutnja

ponuĎenog smatra prihvatom ponude, i to u dva sluĉaja: 1) ako se radi o višegodišnjoj poslovnoj vezi ugovornih strana u

pogledu odreĊene robe – tada se smatra da je ponuĎeni prihvatio

ponudu koja se odnosi na takvu robu, osim ako je ponudu odmah ili u ostavljenom roku odbio.

2) kod ugovora o osiguranju, kada osiguranik obavijesti osiguravajuće društvo da ţeli da zakljuĉi ugovor, a ono u roku od 30 dana ne odbije

ponudu - tada se smatra da je ugovor zaključen i za slijedeći rizični period

pod istim uslovima kao u rizičnom periodu koji je istekao.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKLJUĈENJE UGOVORA

Ugovor u privrednom pravu smatra se zakljuĉenim kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovora.

Izjava o zakljuĉenju ugovora moţe se dati rijeĉima, uobiĉajenim znacima ili drugim ponašanjem.

Ono što je bitno je da ta izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. Vrijeme zakljuĉenja ugovora - Ugovor je zaključen onog časa kad

ponudilac primi izjavu ponuĎenog da prihvata ponudu, ali ugovorne strane mogu

predvidjeti drugo vrijeme zaključenja ugovora. U nekim slučajevima za zaključenje ugovora potrebna je i saglasnost

trećih lica, pa se postavlja pitanje - kada je ugovor zakljuĉen u tom slučaju? U

ovom sluĉaju, ugovor je takoĊer zakljuĉen onog ĉasa kad ponudilac primi izjavu ponuĊenog da prihvata ponudu, a treći saglasnost moţe dati prije

zaključenja ugovora (dozvola), ili nakon zaključenja ugovora (saglasnost). Mjesto zakljuĉenja ugovora - Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu

u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, u trenutku kad je

učinio ponudu (opšte načelo), ali ugovorne strane mogu ugovorom odrediti drugo mjesto zaključenja.

Da bi ugovor nastao kao valjan pravni posao, predmet obaveze iz tog ugovora mora biti moguć, dopušten i odreĊen ili odrediv. U suprotnom, ugovor je ništav!

NIŠTAVOST UGOVORA U PRIVREDI

Ništavost ugovora postoji u sljedećim sluĉajevima:

1. ako je ugovor protivan načelima društvenog ureĎenja (ustavu), prinudnim

propisima i moralu društva; 2. ako je predmet obaveze ugovora nemoguć (npr. prodaja «vijećnice»),

nedopušten (javno dobro), ili neodreĎen, odn. neodrediv; 3. ako osnov ugovora ne postoji ili ako postoji ali je nedopustiv; 4. zbog mane volje – ako je ugovor zaključila potpuno poslovno nesposobna

osoba (djeca do 14 godina starosti); 5. ako se ugovor odnosi na pravnog subjekta koji ne postoji;

6. ako ugovor nije zaključen u zakonom predviĎenoj formi. Ništav ugovor ne konvalidira ni u sluĉaju naknadnog prestanka

prvobitnog nedostataka. Ako je nedostatak minoran, a ugovor ispunjen, ugovor

egzistira i ne moţe se traţiti da se ništavost utvrdi. Na ništavost se pazi po sluţbenoj duţnosti. Prigovor ništavosti moţe

istaći svako zainteresirano lice, kao i lice koje nema pravni interes. Od ništavosti treba razlikovati rušljivost (pobojnost).

Rušljiv (pobojan) ugovor je nastao, ali ima nedostataka zbog kojih se moţe pobijati. Ništav ugovor nikada ni je ni nastao, pa sud presudom samo

utvrĎuje ništavost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


FORMA UGOVORA U PRIVREDI

Ugovori u privredi su u naĉelu neformalni. Oni su konsenzualni - bitna je saglasnost njihovih volja. MeĎutim, u praksi, oni se ipak najčešće

zaključuju u pismenoj formi (npr. narudţbenica za robu, otpremnica uz robu). MeĊutim, za pojedine ugovore traţi se forma, najĉešće pismena.

Ovdje treba razlikovati slučajeve kada zakon traţi formu (najčešće pismenu

formu) od slučajeva kada ugovorne strane u ugovoru predvide formu zaključenja ugovora.

Pismena forma ugovora je zakonom odreĊena za slijedeće ugovore:

1. o graĎenju, 2. o licenci, 3. o trgovinskom zastupanju, 4. o alotmanu, 5. o osiguranju, 6. o jamstvu, 7. o kreditu, 8. o prodaji sa obročnim otplatama.

Pravne posljedice nisu iste u sljuĉajevima kada je posebna forma predviĊena zakonom, odnosno ugovorom.

Ako ugovor nije zakljuĉen u zakonom propisanoj formi ili u ugovorenoj formi onda takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo . Dakle, kada zakon traţi pismenu formu, onda je ona uslov punovaţnosti ugovora. Tako

je postavljeno i kada ugovorne strane ugovore pismenu formu ugovora. U

čemu je razlika? Kod zakonske forme, svaka izmjena i dopuna ugovora mora biti

pismena, a kada su stranke odredile formu, izmjene ne moraju biti formalne (pismene).

TakoĊer, kada zakon traţi formu, tada se takav ugovor ne moţe

raskinuti neformalnim sporazumom, a u sluĉaju ugovorene forme moţe.

Kod sporazumnog raskida ugovora, bez obzira da li formu predviĎa zakon

ili je forma ugovorena, ugovor se moţe raskinuti neformalno. Kad zakon traţi formu, a ugovor nije zakljuĉen u toj formi, onda je on

suprotan prinudnom propisu i ništav je. Ako su ugovorne strane dogovorile

formu, a forma nije ispunjena, onda ugovor nije ni zakljuĉen jer nedostaje bitan elemenat. Dakle, kad zakon traţi formu, a ugovor nije u toj formi, takav

ugovor je ništav. Kad su se ugovorne strane dogovorile formu, a nije forma ispoštovana ugovor je nepostojeći. MeĊutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor (za kojeg je forma ugovorena) ili u preteţnom dijelu izvršile

svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodiće pravno dejstvo , osim ako su strane izriĉito uslovile punovaţnost ugovora odgovarajućom

formom. Izuzetno moţe biti predviĊena i realna forma – predaja stvari. Ovo je

predviĎeno jedino kod Ugovora o prevozu ţeljeznicom (nema ga u ZOO) i za

njegovo zaključenje se zahtjeva predaja i prijem stvari sa tovarnim listom. Postoje i posebni sluĉajevi (naĉini) zakljuĉenja ugovora:

1. javnom prodajom (nadmetanjem) - licitacija ili aukcija Licitacija ili aukcija moći će se sprovesti pismeno ili usmeno, zavisno toga

kako je ponuda učinjena. Sudska praksa je da ako u oglasu o javnom nadmetanju izričito nije navedeno - onaj ko je dao oglas nije duţan da zaključi ugovor čak ni sa najpovoljnijim ponuĎačem.

2. pristupanjem – adheziom ugovora

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To su tzv. formulirani ugovori (ugovori moćnika), gdje ponudilac unaprijed odreĎuje uslove ugovora za neodreĎen broj slučajeva. U ovim

slučajevima, s obzirom na veliki broj ugovornih strana, ne zaključuje se ugovor nego se odrede «opšta pravila odnosno uslovi», a druga strana

(korisnik) pristupa istim (npr. isporuka električne ili toplotne energije po opštim uslovima poslovanja, ili kablovska TV). Opšti uslovi moraju da budu poznati drugoj ugovornoj strani, te ne smiju biti suprotni cilju

zaključenja ugovora i dobrim poslovnim običajima. (npr. naplaćivanje grijanja na neizgraĎenom spratu zgrade)

PRAVNA PRIRODA UGOVORA U PRIVREDI

Svi ugovori u privredi imaju obligaciono-pravno dejstvo, a ne stvarno-pravno dejstvo. To znači da zaključeni ugovori predstavljaju samo

pravni osnov za sticanje (iustus titulus), a tek predaja stvari predstavlja način sticanja. Dakle, zaključenjem ugovora u privredi nastaje obligaciono-pravni odnos. Npr. zaključenjem ugovora o prodaji, ne prenosi se vlasništvo nad robom.

Zaključenje ugovora predstavlja samo pravni osnov sticanja prava vlasništva (iustus titulus), dok je za prenos vlasništva potrebna predaja stvari, a kada su u

pitanju nekretnine i upis u zemljišne knjige. Svi ugovori u privredi, ili većina njih, su dvostrano obavezni i

pretpostavljaju uzajamno ispunjavanje obaveza.

PROMJENE KOD UGOVORA U PRIVREDI

Ako ugovor nije odmah izvršen on moţe od zaključenja pa do ispunjenja

pretrpjeti razne promjene. Moguće su slIjedeće promjene ugovora:

1. promjene na strani subjekata tj. promjene ugovornih strana

Promjene mogu biti bilo na strani povjerioca ili na strani duţnika. (kad npr. jedna ugovorna strane umre). Promjena povjerioca vrši se ustupanjem

potraţivanja – cesijom, a promjena duţnika vrši se preuzimanjem duga. 2. promjena sadrţine ugovora noviranjem

Ugovorne strane mogu novirati ugovor sporazumom, promjenom predmeta ili cijene ugovora. U slučaju promjene načina isporuke, promjene rokova ili promjene načina plaćanja, neće se raditi o noviranju ugovora (aneks

ugovora). 3. promjena sadrţine ugovora zbog promjenjenih okolnosti

Prilikom zaključenja ugovora ugovorne strane imaju u vidu ne samo one okolnosti koje postoje u vrijeme zaključenja ugovora nego i one koje eventualno mogu nastupiti u budućnosti. Ugovorne strane su duţne ispuniti ugovor, samo ako se okolnosti koje su postojale u vrijeme zakljuĉenja ugovora, nisu izmijenile, odnosno

ako su stvari ostale onakve kakve jesu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MeĊutim, moţe se desiti da nastupe okolnosti koje onemogućavaju ispunjenje ugovora ili jednoj strani oteţavaju, a drugoj olakšavaju

ispunjenje ugovora, i to u skladu sa zakonom:

1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje oteţavaju

ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne moţe ostvariti svrha ugovora u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo

nepravično drţati ga na snazi takvog kakav je, strana kojoj je oteţano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne

moţe ostvariti svrhu ugovora moţe zahtijevati da se ugovor raskine. 2) Raskid ugovora ne moţe se zahtijevati, ako je strana koja se poziva na

promijenjene okolnosti bila duţna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme

u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

Pretpostavke za raskidanje ugovora zbog promjenjenih okolnosti

Dakle, da bi jedna ugovorna strana, zbog promjenjenih okolnosti,

mogla da zahtijeva raskid ili izmjenu ugovora, treba da su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:

1. da poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje oteţavaju ispunjenje obaveze,

2. da ugovorna strana koja se poziva na izmjene okolnosti tu okolnost nije

bila duţna, niti je mogla da predvidi u vrijeme zaključenja ugovora, 3. da je usljed te promijenjene okolnosti postalo oteţano ispunjenje obaveza,

4. da je promijenjena okolnost takva da je ugovorna strana koja se poziva na nju nije mogla izbjeći ili savladati.

Ako je promjenjena okolnost nastala nakon isteka roka za ispunjenje obaveze, onda se ugovorna strana ne moţe pozivati na nju i u tom slučaju nema

pravo zahtijevati raskid ugovora. Ovdje spadaju okolnosti kao š to su:

1) prirodni dogaĎaj (katastrofe),

2) upravne mjere, 3) ekonomske pojave (npr. nagli skok/pad cijena pojedinih proizvoda).

BITNI SASTOJCI UGOVORA U PRIVREDI

Bitni elementi ugovora su:

1. predmet ugovora i

2. cijena, koja moţe biti odreĎena ili odrediva. Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar, koja:

1. zadovoljava ljudsku potrebu i 2. koja je namijenjena i podobna za trţište.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stvar, odnosno roba, koja je predmet ugovora u privredi, mora da bude u prometu. Moguće je da predmet ugovora bude i roba čiji je promet

ograničen (lijekovi, oruţje sl.). Ta roba, stvar, moţe da bude i buduća, dakle, ne mora da postoji u vrijeme zaključenja ugovora.

U praksi se dešava da se proda tuĎa stvar, pa i tada ugovor vrijedi. U ovom slučaju treba praviti razliku da li je roba predata ili nije predata kupcu. Ako stvar nije predata kupcu, ugovor se automatski raskida, a ako je roba predata,

moguće su različite situacije od slučaja do slučaja. Stvari, koje su predmet ugovora u privredi, treba da su individualno

odreĊene ili odreĊene po rodu (generiĉke stvari). Ugovorom se mora odrediti vrsta, koliĉina i kvalitet robe (stvari) koja

je predmet ugovora. Jedan od ovih elemenata moţe da nedostaje (kvalitet).

Cijena je novĉana naknada za robu. Što se tiĉe cijene kao bitnog elementa, ona ne mora biti odreĊena, pa

ĉak ni odrediva, a kod nekih ugovora, ne mora se ni navesti u ugovoru . U tom sluĉaju cijenu odreĊuje sud. Ugovor se smatra zaključenim i kada cijena

nije odreĎena ili odrediva, ali to ne znači da cijena nije bitan element, jer bez

cijene nema ugovora. Ako cijena nije odreĎena primjenjuje se cijena koja je bila vaţeća za tu vrstu robe u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se tako ne moţe

odrediti onda je to razumna cijena. Cijena se moţe odrediti fiksno,a moţe biti i promjenjiva. Cijenu mogu odrediti:

a) ugovorne strane, b) treća lica,

c) moţe biti odreĎena i od strane nadleţnog organa (dirigovane cijene), d) moţe biti odreĎena zavisno od kvaliteta, e) po ranije zaključenom ugovoru,

f) fabrička cijena itd.

Cijenu u pravilu odreĊuju ugovorne strane.

U praksi se moţe desiti da se ugovorne strane dogovore da jedna ugovorna strana cijenu odredi naknadno. U ovom sluĉaju, ugovor neće

postojati, bez obzira na ĉinjenicu što se se strane saglasile.

Cijena moţe biti plaćena u gotovini, virmanskim prenošenjem, hartijama

od vrijednosti. SREDSTVA OBEZBJEĐENJA UGOVORA U PRIVREDI

Sredstva obezbjeĊenja ugovora dijele se na:

1) sredstva radi zaključenja ugovora i 2) sredstva radi ispunjenja ugovora – gdje spadaju:

1. ugovorna kazna,

2. jamstvo, 3. bankarska garancija,

4. dokumentarni akreditiv, 5. zalog.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Regulisane su ZOO, Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima i Zakonom o zalogu na pokretnim stvarima.

1. UGOVORNA KAZNA

Ugovorna kazna je sredstvo obezbjeĊenja za ispunjenje ugovora u robnom prometu. Ona spada u grupu najĉešćih i najvaţnijih sredstava

obezbjeĊenja, a u praksi najširu primjenu ima u ugovorima o prodaji i graĊenju.

Ugovornom kaznom se obezbjeĊuje ispunjenje nenovĉanih obaveza.

Novčane obaveze se ne mogu obezbjeĎivati ugovornom kaznom , jer se one obezbjeĎuju zakonskim kamatama.

Ugovorna kazna je odreĊena suma novca ili neka druga imovinska korist koju je jedna strana duţna da isplati drugoj, ako svoju obavezu ne

ispuni ili je ispuni sa zakašnjenjem. Njena pravna priroda je akcesorna. Dakle, odredba o ugovorenoj kazni

predstavlja sporednu obavezu u ugovoru i dijeli sudbinu glavne obaveze.

Moţe da bude izraţena u novcu ili u predmetima. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne kazne je da se povreda obaveze

moţe pripisati u duţnikovu krivicu. Duţnikova krivica se ne utvrĎuje, ona se

pretpostavlja i povjerilac je ne mora dokazivati, a duţnik moţe dokazati da nije kriv.

Pravno dejstvo sporazuma o ugovornoj kazni je slijedeće:

za slučaj neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da traţi

isplatu ugovorne kazne ili ispunjenje obaveze za slučaj zakašnjenja ispunjenja obaveze povjerilac moţe

zahtjevati ispunjenje glavne obaveze i plaćanje ugovorne kazne

(kumulativno). Ako je zbog neispunjenja ili zakašnjenja pretrpio štetu, a ugovorena

kazna je manja od naknade štete, povjerilac moţe traţiti i ugovorenu kaznu i razliku do visine štete. Ako nema štete ima pravo na ugovorenu kaznu.

2. JAMSTVO

Jamstvo je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO), odredbe zakona su dispozitivne prirode u pogledu jamstva. Jamstvo, sem ugovorom,

nastaje i zakonom. U pravilu, do jamstva se dolazi na osnovu posebnog ugovora izmeĊu

povjerioca i jamca, a u nekim sluĉajevima jamstvo moţe biti predviĊeno zakonom.

Ugovor o jamstvu mora biti zakljuĉen u pismenoj formi.

Jamstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu, bez obzira na njen sadrţaj, dakle daje se i za uslovnu obavezu, a daje se i za buduću odreĊenu

obavezu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod zakljuĉenja ugovora o jamstvu ne mora se traţiti saglasnost duţnika. Taj ugovor se zakljuĉuje izmeĊu jamca i povjerioca neovisno, pa

ĉak i protivno volji duţnika. Obaveza jamca je akcesorne prirode i ona zavisi od obaveze glavnog

duţnika. Bitno je samo da je obaveza za koju se jamči pravovaljana. Odgovornost jamca u privrednom pravu je pooštrena. Za razliku od

graĊanskog prava, gdje jamac supsidijarno odgovara, u privrednom pravu

jamac odgovara kao platac. To znaĉi da postoji solidarna odgovornost glavnog duţnika sa jamcem, tj. da jamac nema pravo na prigovor

redosljeda. Vjerovnik moţe utuţiti jamca, a da istovremeno ne utuţi glavnog duţnika. Ako su utuţeni i glavni duţnik i jamac, odgovaraju solidarno.

U slučaju da jamac izvrši obavezu , ima pravo regresa prema glavnom duţniku. Kako jamstvo djeluje u stečajnom postupku? Ako je glavni duţnik

postao steĉajni duţnik, smanjenje obaveze steĉajnog duţnika u steĉaju ne

dovodi do smanjenja obaveze jamca, te jamac odgovara povjeriocu za cio iznos svoje obaveze. U sluĉaju steĉaja glavnog duţnika, povjerilac je duţan prijaviti svoje potraţivanje u steĉaj i o tome obavijestiti jamca, inače

odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.

3. BANKARSKA GARANCIJA

Bankarska garancija je sredstvo obezbjeĊenja ispunjenja ugovora.

Bankarska garancija je izjava banke, kao davaoca garancije, kojom se ona obavezuje korisniku garancije da će ona umjesto svog komitenta

ispuniti obavezu ukoliko budu ispunjeni uslovi iz same garancije. Da bi se mogla realizirati, korisnik garancije mora dokazati banci da

je on ispunio svoju obavezu prema drugoj strani (duţniku, komitentu

banke), a da duţnik nije, te da je ovaj (duţnik, komitent) u docnji!

Bankarska garancija je akcesorne prirode, njena valjanost zavisna je od

glavne obaveze radi koje je data. Bankarska garancija je jednostrana izjava volje i kao takva ima za

posljedice samostalne i nezavisne obaveze. Uvijek se izraţava u novcu.

Forma bankarske garancije je pismena.

Kada postojeću bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je u pitanju

super - garancija i korisnik moţe traţiti ispunjenje od bilo koje od ovih banaka. Postoje razne vrste garancija i ZOO tretitra neke od vrsta tih garancija.

Karakteristična je «bankarska garancija na prvi poziv bez prigovora».

4. DOKUMENTARNI AKREDITIV

Prihvaćanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatiti

odreĊenu novĉanu sumu, ako do odreĊenog roka bude udovoljeno uslovima koji su navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva.

Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj formi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopćeno. Suprotno, nalogodavac je vezan izdanim nalogom od

dana kada je nalog prispio banci. I akreditiv je nezavistan od osnovnog ugovora. Dokumentarni akreditiv sam po sebi znači da uz njegovo ispunjenje mora

biti dostavljena dokumentacija koja je navedena u nalogu i samom akreditivu. Akreditiv moţe biti opoziv ili neopoziv. Ako nije ništa ugovoreno,

smatra se da je opoziv, pa i onda kada je otvoren na odreĎeno vrijeme.

5. ZALOG U PRIVREDNOM PRAVU

Zaloţno pravo na pokretnim stvarima je jedan od najznaĉajnijh oblika

realnog obezbjeĊenja urednog ispunjavanja obaveza iz ugovora u privredi.

Ovo vaţi samo u slučaju zaloga na pokretnim stvarima, a to nije slučaj i kada je u pitanju zalog na nekretninama - hipoteka.

Ugovorom o zalogu obavezuje se duţnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji neĉije pravo svojine, da bi se zalogoprimac, ako mu potraţivanje ne

bude isplaćeno po dospjelosti, prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar ĉuva i po

prestanku svog potraţivanja vrati neoštećenu zalogodavcu.

Predmeti zaloţnog prava mogu biti individualno odreĎene i nepotrošne pokretne stvari, koje se nalaze u prometu, gdje spadaju: pokretne stvari, novac,

potraţivanja i sl. Pravilo o subjektima zaloga je:

1) da to mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana lica, 2) zalogodavac moţe da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili

vlasnik zaloţene stvari (duţnik zaloţi tuĎu stvar ili skladištar ima pravo na

zaloţenoj stvari bez obzira na pravni poloţaj ostavodavca u pogledu same robe).

Na jednoj stvari se moţe zasnovati više zaloţnih prava po različitim pravnim osnovima.

Vjerovnik zaloţnog prava, da bi implementirao zaloţno pravo na

stvari koja je zaloţena, ne mora traţiti putem suda implementaciju tog prava. Nije mu potreban izvršni naslov-sudska presuda, da bi prodao stvar.

Ponekad se odstupa od naĉela - “prvi u vremenu jaĉi u pravu” –

“priore tempore potior iure” (npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je ujedno zaloţena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi.

Ovo načelo se primjenjuje radi lakšeg ureĎenja stvari. Oni koji su već prevezli robu imaju «manje prava» i prvi se namiruje onaj kod koga se roba još nalazi ili

kod koga je zadnjeg bila u priteţanju). 6. HIPOTEKA

Hipoteka je zaloţno pravo na nekretninama. To je najsavršenije

sredstvo stvarnopravnog obezbjeĊenja novĉanih potraţivanja.

Osim hipoteke na nekretninama, postoji i hipoteka na pravu graĊenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Hipoteka nastaje na osnovu: 1. pravnog posla, 2. sudske odluke, a u

nekim slučajevima i 3. na osnovu zakona. Ugovor o hipoteci je samo osnov za hipoteku (iustus titulus), i samim

zakljuĉenjem ugovora o hipoteci ona nije i nastala. Hipoteka nastaje tek

upisom u zemljišnje kjnige. Kada hipoteka nastaje na osnovu zakona, u tom

slučaju, ne mora da bude upisana u zemljišne knjige. U hipotekarnom odnosu, hipotekarni duţnik se ne lišava zaloţene

nepokretnosti, on je u posjedu te nekretnine. Hipotekarni duţnik je svakodobni vlasnik zaloţene stvari. To znaĉi da

se stvar pod hipotekom moţe i otuĊiti, pa se postavlja pitanje - ko je tada duţnik? U tom sluĉaju, zaloţni duţnik koji je svoju stvar dao pod hipoteku postaje osobni duţnik, a novi vlasnik nekretnine postaje hipotekarni

duţnik.

Hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. Realizacija hipotekarnog prava se vrši putem suda. Nije bitno koliki dio

duga je isplaćen i kolika je vrijednost nekretnine, uvijek se vrši prodaja nekretnine radi naplate potraţivanja.

Hipoteka je vezana za nekretninu i ne moţe se odvojiti od nje. Hipoteka se moţe otuĊiti, naslijediti ili opteretiti , ali samo zajedno sa

nekretninom koja se njome osigurava. Nadhipoteka je hipoteka na hipoteku. Nadhipoteka u korist trećeg lica osniva se bez pristanka hipotekarnog

duţnika. Podhipoteka je mogućnost postojanja više hipoteka na istoj

nekretnini koje imaju svaka svoj rang. Dakle, na jednoj nekretnini moţe

postojati više hipoteka, a u slučaju namirenja potraţivanja primjenjuje se pravilo «prvi u vremenu jači u pravu».

Zajedniĉka hipoteka je hipoteka na više nekretnina za jedno

potraţivanje. Dakle, za obezbjeĎenje jednog potraţivanja moţe se osnovati

hipoteka na više nekretnina. Ništave su odredbe ugovora o hipoteci ako hipotekarni vjerovnik

ugovora:

a) ubiranje plodova koje nekretnina pod hipotekom daje ili iskorištavanje

nekretnine ne bilo koji način, b) da u slučaju neisplate duga vjerovnik moţe namiriti svoje potraţivanje

sticanjem prava vlasništva.

Forma ugovora o hipoteci nije odreĎena zakonom, ali se analogijom

primjenjuje pravilo pismene forme (kao kod prometa nekretnina). Hipoteku treba razlikovati od tabularne izjave.

OdreĊenost osiguranog potraţivanja odnosi se na glavnicu, a to znaĉi da mora biti poznata osnova i visina novĉanog potraţivanja koja se upisuje u zemljišne knjijge.

OdreĊenost objekta hipoteke – nekretnine moraju biti odreĎene

prostorno kao katastarska ili graĎevinska čestica. Nedjeljivost - hipoteka postoji u cjelini,bez obzira koliko se smanjilo

osigurano potraţivanje sve dok ona postoji ne briše se iz zemljišne knjige.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Neodvojivost - hipoteka se ne moţe odvojiti od svog objekta i prenosi se

zajedno s njim kao što se i objekti prenose zajedno sa hipotekom.

7. ZATEZNA KAMATA

Zatezna kamata je osnovno pravo povjerioca u sluĉaju kada je

duţnik zakasnio sa ispunjenjem novĉane obaveze.

Zatezna kamata se ne ugovora i za njenu isplatu nije uslov da je vjerovniku nastala šteta. MeĊutim, kada je rijeĉ o kamatama, one se mogu i

ugovoriti i takve kamate zovemo ugovorne kamate ili konvencionalne kamate.

Za plaćanje, odnosno realizaciju zateznih kamata, osim što nije nuţno da je povjerilac pretrpio štetu zbog povrede ugovora, takoĎer nije značajno ni da

postoji odgovornost duţnika. Zatezna kamata je minimum naknade štete u sluĉaju povrede

ugovora kada je u pitanju novĉana obaveza.

Rok za ispunjenje obaveze moţe biti odreĎen ugovorom, propisom ili običajem. Plaćanje kupovne cijene vrši se u ĉasu kada se vrši predaja robe,

odnosno, 8 dana od dana prijema fakture ili 8 dana po prijemu robe. Ako rok

nije odreĎen, duţnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju

obavezu.

UGOVORNO REGULISANJE ODGOVORNOSTI DUŢNIKA

Ugovorne strane mogu ugovorom proširiti, ograniĉiti ili iskljuĉiti odgovornost pod odreĊenim uslovima. Dakle, ugovorom je dozvoljeno

isključiti ili ograničiti odgovornost kada je zbog obične nepaţnje došlo do neispunjenja obaveza (egzoneracije).

Duţnik se oslobaĊa odgovornosti za štetu ako dokaţe da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili

izbjeći. Ugovorom se moţe proširiti odgovornost duţnika i na slučaj za koji on

inače ne odgovara. MeĎutim, ispunjenje ovakve ugovorne odredbe se ne moţe zahtijevati, ako bi to bilo u suporotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

PRESTANAK UGOVORA U PRIVREDI

Ugovor prestaje: 1. ispunjenjem – ugovori najčešće prestaju ispunjenjem. 2. nemogućnošću ispunjenja – zbog okolnosti koja je nastupila naknadno,

a do koje je došlo: a) iz uzroka, odnosno zbog dogaĊaja za koje nije odgovorna ni

jedna ni druga strane (viša sila). U tom slučaju, gasi se i obaveza

druge strane. U ovom slučaju ugovor ne prestaje ipso iure već je potrebno da druga strana traţi raskid ugovora. Ako su predmet

obaveze stvari po rodu, obaveza ne prestaje ni kad sve što duţnik ima od tih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) usljed krivice ugovornih strana ili krivice trećih lica

(duţnik se oslobaĎa obaveze, ali je duţan ustupiti povjeriocu pravo

koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti). 3. prestanak ugovora sporazumom ugovornih strana – ugovorne strane

mogu saglasnošću svojih volja raskinuti ugovor koji su zaključile. U tom slučaju moraju se dogovoriti da li raskidaju ugovor za ubuduće ili se raskid odnosi i na prošlost. U ovom drugom slučaju svaka ugovorna strana u tom

slučaju vraća ono što je primila. 4. jednostrani odustanak od ugovora – Jednostranim odustankom ugovor

prestaje kada to proističe iz ovlaštenja ugovornih strana odreĎenih u zakonu. (npr. Prodavac ne isporuči kupcu kupljenu robu ni u razmjerno primjerenom roku – u ovom slučaju kupac moţe raskinuti ugovor , ali samo

ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora) Ugovorne strane mogu same dogovoriti da jedna ili obje

odustanu od ugovora. Otkaz ugovora se moţe dati u svako doba, osim u nevrijeme. U slučaju otkaza ugovora, ugovor prestaje kad istekne otkazni rok. Dejstva otkaza ugovora prostiru se samo na budućnost (ex nunc).

5. prestanak ugovora kompenzacijom – Kad duţnik postane povjerilac

svoga povjerioca i kada na taj način izmeĎu njih postoje istovremeno

uzajamna potraţivanja, ona se mogu ugasiti tako što će se kompenzirati (prebiti), odn. obračunati jedno za drugo. Za nastanak kompenzacije na osnovu zakona, potrebno je ispunjenje propisanih uslova, a to su:

1) da su potraţivanja uzajamna i jednorodna (npr. ako su novčana sredstva, da su iste valute)

2) da su potraţivanja dospjela. Ugovorna kompenzacija nastupa kada su se dva lica sporazumjela da njihova uzajamna potraţivanja prestanu bez ispunjenja potraţivanja.

Sudska kompenzacija nastaje kada tuţeni u parnici, priznajući postojanje potraţivanja suprotne strane, istakne prigovor kompenzacije, tj. ako i

duţnik ima potraţivanje prema povjeriocu i traţi od suda da se prebiju ta uzajamna potraţivanja. Kompenzacijom prestaju uzajamna potraţivanja ukoliko su jednaka, a ako

nisu jednaka, govori se o manjem potraţivanju, a veće potraţivanje se smanjuje za iznos manjeg.

6. prestanak ugovora usljed zastarjelosti potraţivanja – Do prestanka

ugovora moţe doći kada je potraţivanje povjerioca zastarjelo. Opšti rok zastare je 5 god., za neka potraţivanja rok je 3 god. (kod prometa roba i

usluga izmeĎu pravnih lica), a za potraţivanja za grijanje, komunalne usluge i sl. rok je 1 god.

UGOVOR O PRODAJI U PRIVREDI

POJAM UGOVORA O PRODAJI Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se prodavac

obavezuje da odreĊenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporuĉi kupcu, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odreĊenu sumu novca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod prodaje u privrednom pravu - prodaja poslovnog prava:

Subjekti su subjekti poslovnog prava.

Da bi prodaja bila posao domaćeg poslovnog prava, ugovor mora biti zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog subjekta i mora biti

sklopljen na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a

njen osnovni cilj jeste sticanje dobiti putem preprodaje (prometnih

vrijednosti stvari i dobiti). Predmet prodaje poslovnog prava moţe biti samo pokretna stvar.

OSOBINE UGOVORA O PRODAJI

1. Teretan – postoji teret i na jednoj i na drugoj strani. Teretnost se kod

privredne prodaje pretpostavlja, ugovor postoji i kada cijena nije odreĎena. 2. Dvostrano obavezan – obje strane imaju obavezu. 3. Komutativan – postoji direktna korelacija izmeĎu prava i obaveza (ono

što je obaveza jedne strane pravo je druge). 4. Neformalan – moţe se zaključiti na bilo koji način (pismeno, usmeno,

odreĎenim radnjama, realnim činjenicama-pokretima). Za nastanak

ugovora o prodaji nije potrebna predaja stvari - prodaja nije realan ugovor. 5. Konsenzualan – smatra se zaključenim u momentu kada ugovorne

strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora (predmetu i

cijeni).

DEJSTVA UGOVORA O PRODAJI

Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi.

Zakljuĉivanjem ugovora, prvo nastaje obligacioni odnos (nastanak obaveze za isporuku stvari), a potom dolazi do predaje stvari (prelazak svojine

sa prodavca na kupca – sticanje vlasništva)

BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su uvijek predmet (stvar), a pod odreĎenim uslovima i cijena i količina.

1. Predmet ugovora o prodaji

Karakteristiĉan predmet poslovne prodaje su pokretne stvari, a to moţe biti roba, energija i now-how.

Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu.

Stvar moţe biti odreĎena po rodu (generiĉke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). 2. Cijena kod ugovora o prodaji

Cijena je novĉana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporuĉenu robu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor se smatra zakljuĉenim i kada cijena nije odreĊena, niti odrediva (kad u ugovor nije unesena). To meĊutim ne znaĉi da cijena nije

bitan element ugovora, jer bez cijene nema ni ugovora. Ako cijena nije

odrediva, odreĎuje se na jedan od zakonom predviĎenih načina. Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije odreĊena, niti u njemu

ima dovoljno podataka pomoću kojim bi se ona mogla odrediti, kupac je duţan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme

zakljuĉenja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cijenu. Pod razumnom

cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne

moţe utvrditi, onda cijena koju utvrĎuje sud prema okolnostima slučaja. Cijena se plaća u gotovom, virmanskim prenošenjem, hartijama od

vrijednosti. Moţe biti fiksna i promjenljiva.

OdreĎuje se za jedinicu po količini ili za ukupnu količinu. Posebno odreĊena cijena je tekuća cijena, a to je cijena utvrĊena

sluţbenom evidencijom (npr. komore ili neke trţišne institucije), a ako ne postoji takva institucija, onda prema obiĉajima trţišta, u vrijeme kada je trebalo da uslijedi isporuka.

Cijena moţe biti odreĎena upotrebom trgovačkih termina: 1. cijena konkurencije (cijena po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent), 2. fabriĉka

cijena (cijena po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko), 3. cijena koštanja (obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe, bez uračunavanja dobiti).

Promjena (korekcija) cijene je njeno naknadno, razliĉito odreĊivanje u odnosu na cijenu iz ugovora.

Stranke mogu i ugovorom predvidjeti promjenu cijene na dva načina: 1. ugovaranje klizne skale: ona je u vidu matematičke formule gdje se

promjenom cijene poluproizvoda mijenja ukupna cijena. (npr. u vojnoj

industriji, kod isporuke uglja itd.) 2. pomoću indeksne klauzule: cijena se veţe za neki zvaničan index -

troškovi ţivota, radne snage I sl.. Taj index mora biti ekonomski povezan sa predmetom ugovora.

3. Koliĉina kod ugovora o prodaji

Da bi ugovor uopšte postojao koliĉina mora biti odreĊena ili barem odrediva.

Koliĉina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje.

Koliĉina je bitan elemenat ugovora:

a) ako je tako izričito ugovoreno,

b) ako na to upućuje priroda stvari i c) ako to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla.

Koliĉina se uvijek utvrĊuje ugovorom, a odreĊuje se:

1. numeriĉkim preciziranjem - prema broju komada, i dr. mjernim

jedinicama (vagon=10.000 kg bruto, cisterna=10.000 kg neto)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. pribliţnim odreĊivanjem koliĉine - gdje je uz naznaku količine naveden

izraz “cirka” (cca) i sl. Tolerancija u količini iznosi 5 %. 3. Ċuture, viĊeno-odobreno - kod ovih izraza količina robe koja treba da se

dobije odnosno isporuči je ona koja je viĎena na lokalitetu prodaje.

PRELAZAK RIZIKA ZA ROBE SA PRODAVCA NA KUPCA

Od momenta zaključenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba moţe slučajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima

postavlja se pitanje rizika. Rizik znaĉi da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne moţe drugu stranu ĉiniti odgovornom.

Oštećenje ili propast stvari obuhvata fiziĉku propast ili oštećenje koje je nastalo sluĉajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana.

Nestanak, kraĎa ili zagubljenje stvari moţe se izjednačiti sa slučajnom propasti ili oštećenjem.

Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik sluĉajne propasti ili

oštećenja snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Od ovog pravila ima i izuzetaka:

1) kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom

slučaju rizik prelazi na njega, istekom tog roka, kao da je robu

preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo. 2) ako je kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili traţio

zamjenu robe, iako se roba nalazila u posjedu kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da riješe drugi način prelaska rizika i to

se najčešče rješava klauzulama (npr. franco).

Kod odgovornosti za prelazak rizika vaţno je napomenuti da ona postoji i kada duţnik nije kriv:

a) Ovo se dešava u odreĎenim slučajevima, ako se slučajno ošteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana.

b) To je slučaj i kod novačnih obaveza, kada se plaćaju zatezne kamate, bez obzira je li duţnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta.

U ovakvim slučajevima naknaĎuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist. U praksi su mogući sluĉajevi da jedna strana nije iskljuĉivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim slučajevima, zavisno od

doprinosa jedne i druge strane vrši se naknada štete.

Pošto su ove odredbe dispozitivne prirode, o pitanju odgovornosti za štetu i visinu štete, ugovorne strane mogu ugovorom odgovornost proširiti, ograničiti i

isključiti, ali samo u slučaju kada je do štete došlo običnom nepaţnjom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Materijalni nedostatak postoji u 4 sluĉaja: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu

ili promet; (redovna upotreba za sirovine i materijal, redovan

promet – roba za dalju prodaju). Doći će u primjenu kada kvalitet nije preciziran.

2) ako stvar nema potrebna svojstva za naroĉitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila ili je morala biti poznata

prodavcu; (ako mu je kupac saopštio ili ugovorio, ili mu je moglo

biti poznato). 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izriĉito predviĊena

ugovorom, odn. propisane; (izričite osobine se mogu cijeniti

prema dokumentaciji koja je sastavni dio ugovora – npr. tehnička

dokumentacija za tehničku robu). 4) ako stvar nije jednaka uzorku ili modelu (ovdje treba razlučiti šta

je obavještavajući uzorak ili model, a šta je uzorak ili model u

pravnom smislu).

Vrste materijalnih nedostataka

Prema mjerilu vidljivosti nedostaci mogu biti:

1. vidljivi - oni koji se mogu primjetiti već pri uobičajenom spoljnom pregledu

stvari, 2. skriveni - za čije otkrivanje je potreban poseban postupak provjere

osobina stvari ili njihove upotrebe.

Prema tome da li se mogu otkloniti ili ne nedostaci mogu biti: 1. otklonjivi - oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja

upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. 2. neotklonjivi – oni čiji popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla.

Garancija za materijalne nedostatke

Garancija za materijalne nedostatke je jamĉenje prodavca da će isporuĉena roba biti saobrazna onome što je predviĊeno ugovorom.

Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla, ali ugovorom moţe biti

izričito isključena ili ograničena. Zakonom su predviĊeni izuzeci, odnosno 4 razloga kada zakon

iskljuĉuje odgovornost prodavca za materijalne nedotatke, i to: 1. neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir (da li je

nedostatak neznatan ili ne, zakon ne prepušta strankama da odreĎuju,

već tu okolnost odreĎuje sud prema okolnostima slučaja i običajima), 2. prodavac ne odgovara za one materijalne nedostatke robe koji su u

ĉasu zakljuĉenja ugovora kupcu bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. imalac ĉija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke (u ovom slučaju, odgovornost prodavca je isključena jer on

u slučaju prinudne prodaje ne moţe garantovati za nedostatke ), 4. prolazna mana koja nije od znaĉaja za mogućnost upotrebe stvari.

U praksi se dešava da se isporuĉi sasvim druga od ugovorene stvari.

U takvom slučaju ne radi se o materijalnim nedostacima (to je aliud) i tada nema

ugovora. U ovom slučaju, kupac moţe staviti prodavcu robu na raspolaganje jer ugovor nije ispunjen.

Da bi prodavac odgovarao za materijalne nedostatke potrebno je da su ispunjeni ovi uslovi:

1. da je materijalni nedostatak postojao u ĉasu prelaska rizika za robu

na kupca - bez obzira da li je to bilo poznato prodavcu. 2. da je uloţena uredna (blagovremena) reklamacija na materijalne

nedostatke, tj. da je svoja prava prema prodavcu kupac ostvario u odreĊenom roku. Kada se pregled robe vrši u prisustvu obje strane rok

za prigovor je odmah. Ako prodavac nije prisutan pregledu, rok je bez

odlaganja, a najkasnije u roku od 1 god. od dana odašiljanja robe. Taj rok je prekluzivan rok (usljed propuštanja roka, kupac gubi svoja subjektivna

prava da ostvari svoja prava). Sve ove norme nisu prisilne naravi. U praksi, stranke ih najĉešće

prilagoĊavaju svojim potrebama ili ih iskljuĉuju. Kada kupac pregledom robe utvrdi da ona ima materijalne

nedostatke ili da ne odgovara ugovorenoj robi, duţan je da podnese prigovor prodavcu. Kada je pregledom robe uočena neka vidljiva mana, kupac

je o takvoj mani duţan obavijestiti prodavca bez odlaganja. Kada su pregledu

robe prisustvovale obje strane, i kupac i prodavac, kupac je duţan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah. Kada su u

pitanju skrivene mane, prigovor se podnosi bez odlaganja čim je mana otkrivena ili se za nju saznalo, ali najdalje u roku od 6 mjeseci od dana predaje, osim ako je ugovoren duţi rok. Ovaj rok je prekluzivne prirode. Propuštanjem roka gube se

sva prava koja se imaju prema prodavcu zbog nedostataka na robi.

Prava kupca i materijalni nedostaci

Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o

nedostacima moţe:

1. zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar

bez nedostatka; ili 2. zahtijevati sniţenje cijene; ili

(u oba slučaja radi se u ispunjenju ugovora)

3. moţe izjaviti da raskida ugovor;

U svakom od ova 3 sluĉaja moţe traţiti i naknadu štete. Ova prava su

predviĎena alternativno. Kupac bira koje mu odgovara.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kupac moţe raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac moţe

raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka:

1. ako mu je prodavac poslije obavještenja o nedostacima saopštio da neće

ispuniti ugovor ili 2. ako iz okolnosti konkretnog slučaja očigledno proizilazi da prodavac neće

moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.

GARANCIJA PRODAVCA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE

STVARI

Paralelno sa odgovornošću za materijalne nedostatke postoji i

odgovornost za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Ovdje se radi o odgovornosti za ispravno funkcionisanje robe, a ne

za neki njen materijalni nedostatak. Ova vrsta odgovornosti, dakle, nema veze

sa materijalnim nedostacima. Odgovornost postoji ako prodavac uz robu (obiĉno se radi o

tehniĉkoj robi) preda kupcu i garantni list za isporuĉenu robu. Kupac moţe traţiti od proizvoĊaĉa i prodavca:

a) da stvar opravi u razumnom roku ili b) ako to ne učini da umjesto te stvari preda drugu stvar koja funkcioniše

ispravno. Ovdje garancija obuhvata ispravno funkcionisanje stvari pri njenoj

redovnoj upotrebi.

Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari.

GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE – ZAŠTITA OD EVIKCIJE

Odgovornost za pravne nedostatke postoji ako na prodatoj stvari

postoji neko pravo trećeg lica koje iskljuĉuje, umanjuje ili ograniĉava

kupĉevo pravo, a o ĉijem postojanju kupac nije bio obaviješten, niti je , a niti bi pristao da pod tim opterećenjem, da mu je bilo poznato, uzme stvar.

Za postojanje pravnog nedostatka, bitno je da je uznemiravanje pravno: 1.putem tuţbe, 2. prigovora ili 3. isticanjem prava trećeg lica neposredno.

Garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora, što

znaĉi da ona postoji, osim ako nije izriĉito ili prećutno iskljuĉena. Znači

zaštita od evikcije ima ugovorni osnov. Zakonski uslovi postojanja ove garancije za pravne nedostatke su:

1. Nedostatak je morao postojati u času prelaska svojine sa prodavca na kupca, tj. stvarno pravo trećeg je nastalo i dok je stvar bila u drţavini

prenosioca. 2. Da postoji savjesnost kupca, a ona postoji:

a) ako kupac u času sklapanja ugovora nije znao za mogućnost da mu pravo moţe biti oduzeto, umanjeno ili ograničeno, ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) ako je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme opterećenu stvar (slučaj obmane kupca).

3. Da garancija za evikciju nije ugovorom isključena ili ograničena. U slučaju nesavjesnosti prodavca ovakva klauzula je ništavna.

4. Da se prodavca obavjesti o nedostatku (reklamacija). Kupac je duţan obavijestiti prodavca o nedostatku uvijek i blagovremeno, osim u slučaju ako je to prodavcu bilo poznato. Kupac u razumnom roku poziva prodavca:

a) da oslobodi prodatu stvar od prava ili pretenzija trećeg lica ili b) da mu isporuči drugu stvar, ako se radi o stvarima odreĎenim po rodu.

Kada prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, tada nastaju slijedeće sankcije:

1. u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu i

2. kada je u pitanju umanjenje ili ograničenje kupčevog prava, kupac moţe

po svom izboru raskinuti ugovor ili traţiti srazmjerno sniţenje cijene.

Odredbe odgovornosti za pravne nedostatke dispozitivne su prirode i mogu se ograniĉiti ili sasvim iskljuĉiti. Isključenje odgovornosti nije moguće

ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili nije mogao ostati

nepoznat pravni nedostatak. Istekom 1 god. od dana saznanja za postojanje prava trećeg, gasi se

pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka. DOCNJA PRODAVCA I KUPCA

Svaka ugovorna strana kod ugovora u privredi, pa i drugih ugovora,

moţe pasti u docnju. Docnja moţe biti:

1. duţnička docnja i

2. povjerilačka docnja.

1. Docnja prodavca

Duţniĉka docnja prodavca

Kod ugovora u prodaji prodavac zapada u duţniĉku docnju ako na

vrijeme nije isporuĉio kupcu ugovorenu robu, odnosno ako robu nije isporuĉio u roku koji je ugovoren, a ako rok nije ugovoren onda u roku od 8

dana od zaključenja ugovora. Kada prodavac zapadne u duţniĉku docnju, kupcu pripadaju

alternativno dva prava:

a) da traţi ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili b) da traţi raskid ugovora i naknadu štete zbog neispunjena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Uglavnom kupac ostavlja primjeren rok za ispunjenje ugovora. Kupac nije duţan da ostavi primjeren rok za ispunjenje ugovora:

a. ako iz samog drţanja prodavca proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku, te

b. kada su u pitanju fiksni ugovori. To su poslovi kod kod kojih je izvršenje obaveze iz ugovora u tačno odreĎenom roku, bitan element ugovora. Kada kod ovih poslova doĎe do docnje, automatski (po samon zakonu)

nastaje raskid ugovora, i nije potrebno davanje naknadnog roka za ispunjenje, ali povjerilac moţe traţiti ispunjenje bez odlaganja.

Kupac koji je raskinuo ugovor ima pravo na naknadu štete zbog

neispunjenja ugovora ukoliko je prodavac dogovoran za docnju.

U sluĉaju raskida ugovora, naknada štete moţe biti:

1. naknada apstraktne štete - apstraktna šteta sastoji se u razlici

ugovorene cijene i tekuće cijene za ugovorenu robu. 2. naknada konkretne štete - konkretna šteta obuhvata običnu štetu i

izmaklu korist. Konkretna šteta se utvrĎuje prema okolnostima svakog

konkretnog slučaja.

Povjerilaĉka docnja prodavca

Prodavac zapada u povjerilaĉka docnju kada, bez opravdanog

razloga, odbije da primi cijenu. U tom sluĉaju kupac ima dva prava:

1) da deponuje iznos kupovne cijene kod nadleţnog suda i time izbjegne plaćanje kamata, i

2) da traţi naknadu pretrpljene štete.

2. Docnja kupca

Duţniĉka docnja kupca

Kupac pada u duţniĉku docnju ako u roku ne plati cijenu . U tom sluĉaju nastaju prava za prodavca, koji ima pravo da traţi:

a. ispunjenje ugovora i naknadu štete (zbog kašnjenja u ispunjenju ugovora). b. raskid ugovora i naknadu štete (zbog neispunjenja ugovora), ali mora

prethodno ostaviti naknadni rok za ispunjenje obaveze (tj. za plaćanje).

Povjerilaĉka docnja kupca

Kupac pada u povjerilaĉku docnju kada ne preduzima radnje koje je

duţan preduzeti, da bi prodavac isporuĉio robu.

U tom sluĉaju nastaju prava za prodavca, koji ima dva prava:

a) da deponuje robu (u javno skladište ili kod nadleţnog suda), čime se

oslobaĎa svoje obaveze, b) da traţi naknadu pretrpljene štete.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoje dva sluĉaja po pitanju da li je kupac primio robu ili ne:

1) Ako kupac nije primio robu, a nije ni platio cijenu, prodavac moţe

traţiti ispunjenje ugovora i naknadu štete (zbog zakašnjenja ispunjenja

ugovora), ili izjaviti da raskida ugovor i traţiti naknadu štete (zbog

neispunjenja ugovora). 2) Ako je kupac primio robu, a nije platio cijenu - prodavac ne moţe

odustati od ugovora, ali moţe traţiti ugovorenu cijenu, kao i naknadu štete koja je nastala zbog zakašnjenja ispunjenja ugovora.

PREUZIMANJE DUGA

Preuzimanje duga je ugovor izmeĊu duţnika i treće osobe (preuzimaoca duga) uz pristanak vjerovnika.

Preuzimanjem duga preuzimalac duga dolazi na mjesto glavnog duţnika i on postaje jedini platac.

To znači da dotadašnji duţnik izlazi iz postojećeg obvezno-pravnog

odnosa i na njegovo mjesto dolazi novi duţnik. PRISTUPANJE DUGU

To je ugovor izmeĊu vjerovnika i treće osobe kojim se ovaj

obavezuje vjerovniku da će postojeću duţnikovu obavezu ispuniti u vidu ispunjenja vjerovnikova potraţivanja koje on ima prema svom duţniku. Tu

ne sudjeluje i duţnik. Treća osoba koja je pristupila dugu moţe ispuniti obavezu i bez

duţnikove volje, pa i u sluĉaju njegova protivljenja.

U ovom odnosu postoje dva duţnika na samo jedno potraţivanje. Ti duţnici samostalno i neovisno jedan od drugog odgovaraju i to razdijeljeno i za

čitavo potraţivanje. PREUZIMANJE ISPUNJENJA

To je ugovor izmeĊu duţnika i treće osobe kojim se ona obavezuje

da će preuzeti njegovu obavezu prema njegovom vjerovniku i na taj naĉin izvršiti dugovanu ĉinidbu. Treća osoba time ne preuzima na sebe dug i ne stupa u neposredan obavezni pravni odnos prema vjerovniku.

Duţnik se u ovom sluĉaju zakljuĉenim ugovorom o preuzimanju ispunjenja nije oslobodio svog postojećeg dugovanja, a ni vjerovnik prema

takvoj trećoj osobi ne moţe postaviti zahtjev za ispunjenje njegova potraţivanja.

Ovaj ugovorni odnos djeluje utoliko na vjerovnika samo što je on duţan

primiti po toj trećoj osobi ispunjenje duţnikove obaveze. Ako ne prihvati ispunjenje obaveze on zapada u povjerilačku docnju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVOR O NALOGU (za raĉun nalogodavca)

Ovaj ugovor obavezuje nalogoprimca da za raĉun nalogodavca

preduzima odreĊene poslove, uz pravo na naknadu.

Nalogoprimac je ovlašteno lice u granicama i u okvirima dobivenog naloga.

Ugovor o nalogu je neformalan ugovor (znači nije potrebna nikakva

posebna forma). Ovi poslovi se obavljaju za račun nalogodavca.

TOVARNI LIST

Pošiljalac je duţan da za svaku pošiljku preda prevoziocu posebno

popunjen tovarni list na propisanom obrascu.

Pošiljalac je odgovoran za tačnost podataka i izjava koje je unio u tovarni

list, ali i za tačnost podataka koje je unio njegov prevozilac. Tovarni list po pravilu nije hartija od vrijednosti. On je dokaz o

zakljuĉenom ugovoru i dokaz da je prevozilac primio na prevoz stvari

oznaĉene u tovarnom listu.

Tovarni list moţe glasiti po naredbi i na donosioca. Ako tako glasi, u oba

slučaja je prenosivi tovarni list. SKLADIŠNICA

To je hartija od vrijednosti koju izdaje skladištar za robu koju je

primio na uskladištenje. Skladišnica je dokaz da je roba primljena na ĉuvanje i odrţavanje.

Ona obavezuje skladištara da po proteku roka za ĉuvanje i

odrţavanje robe izda robu legitimnom imaocu skladišnice.

Predaja skladišnice u potpunosti zamjenjuje fizičku predaju robe prilikom

prenosa vlasništva na robi. Skladišnica se sastoji iz dva dijela:

1) priznanice (recepisa) koja sluţi za prenos prava vlasništva na

uskladištenoj robi i 2) zaloţnice (varanta) koja se koristi radi zalaganja uskladištene robe, a u

svrhu dobijanja kredita, zajmova itd.

Skladišnica se moţe prenositi jedinstveno (oba djela zajedno), a

moţe i odvojeno. Kada se prenosi odvojeno, najprije se mora prenijeti varant

(zaloţnica). U oba slučaja radi se o izdavanju robe. Skladišnicu je moguće indosirati pa i u djelu priznanice, i u tom sluĉaju se radi o prenosu vlasništva uskladištene robe. Odgovornost skladištara je objektivna. On mora dokazati da je šteta na

robi uzrokovana višom silom ili krivicom ostavodavca ili manama ili prirodnim svojstvima robe, kao i neispravnom ambalaţom. Skladištar je duţan naknaditi

nastalu štetu u visini stvarne, a ne trţišne vrijednosti robe predate na uskladištenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVOR O KOMISIONU

To je ugovor kojim komisionar u svoje ime, a za raĉun komitenta, istupa prema trećem licu kao samostalna ugovorna strana.

Svi ekonomski efekti iz zakljuĉenog ugovora pripadaju komitentu. Kod tog pravnog posla postoji interni, eksterni i završni odnos.

Bitan elemenat ovog ugovora je sama priroda pravnog posla kojeg

treba komisionar da zakljuĉi. Ugovor o komisionu je jedna vrsta ugovora o nalogu, ali on je

samostalni imenovani ugovor, dvostran je, teretan i neformalan. Komisionar prilikom zakljuĉenja ugovora sa trećom osobom mora prilikom izbora te osobe cijeniti poslovni ugled i kreditnu sposobnost te

treće osobe.

Komisionar kao samostalna ugovorna strana sa trećom osobom zaključuje

ugovor, bilo o prodaji ili kupovini robe, zavisno od naloga komitenta i on tada obavlja pravne radnje. Komisionar odgovara za izbor treće osobe, ali kod klasiĉnog

komisiona on ne odgovara za ispunjenje tog ugovora. Komisionar je duţan da se pridrţava naloga komitenta i da ĉuva

njegove interese, da poloţi raĉun komitentu i da komitenta obavijesti sa kim je zakljuĉio ugovor (ko je treća strana). Komisionar nije duţan da obavijesti treću stranu ko mu je komitent.

Komisionar ima pravo na proviziju (naknada), te naknadu potrebnih, nuţnih i korisnih troškova. Ova naknada mu pipada i kada nije ugovorena.

Naknada se odreĎuje ugovorom, tarifom ili prema ugovorenom poslu i postignutom rezultatu. Pored klasiĉnog komisiona moguć je i tzv. pojaĉani komision

(delkvedere komision) gdje komisionar, pored odgovornosti za izbor trećeg lica, odgovara i za ispunjenje obaveza iz zakljuĉenog posla. Pojačana

odgovornost vodi ka povećanoj naknadi odnosno, proviziji. UGOVOR O LICENCI

Ovim se ugovorom davalac licence obavezuje da sticaocu licence

ustupi, u cjelini ili djelimiĉno, pravo iskorištavanja pronalazaka, tehniĉkog znanja ili iskustva, ţiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati odreĊenu naknadu.

Ugovor o licenci mora biti zakljuĉen u pisanoj formi, na vrijeme ne duţe od zakonske zaštite prava koja su predmet licence.

„Iskljuĉiva“ licenca je takva licenca kojom se stiĉe iskljuĉivo pravo iskorištavanja predmeta licence, i ona postoji samo ako je izriĉito ugovorena.

Pravo iskorištavanja licence moţe biti ograničeno prostorno, a i vremenski i samo u onim slučajevima kada to nije suprotno ustavu i zakonu. Kada sticalac iskljuĉive licence pravo iskorištavanja predmeta licence ustupi drugom, onda kaţemo da je u pitanju podlicenca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kada je ugovor o licenci zakljuĉen na odreĊeno vrijeme, on prestaje istekom vremena i u tom sluĉaju nije potrebno da bude otkazan. Ako se

ugovor na takav naĉin, pod istim uslovima produţi i tome se ne protivi davalac licence, onda se radi o novom ugovoru neodreĊenog trajanja.

Svaka od ugovornih strana moţe otkazati ugovor ako se radi o ugovoru na neodreĎeno vrijeme. Otkazni rok je 6 mjeseci, a ne moţe se dati u toku prve godine trajanja ugovora. U sluĉaju smrti davaoca licence ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako nije drugaĉije ugovorena.

U sluĉaju smrti sticaoca licence i ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ali samo sa onim koji produţuju njegovu djelatnost.

Ako je u pitanju pravno lice kao korisnik licence i nad njim se otvori

stečajni postupak, davalac licence moţe raskinuti ugovor.

UGOVOR O GRAĐENJU Bitni sastojci ugovora o graĊenju

Kod ugovora o graĊenju predmet obaveze izvoĊaĉa je izgradnja

odreĊene graĊevine ili izvoĊenje kakvih radova na odreĊenom zemljištu ili na već postojećem objektu-graĊevini. Osnovno kod ugovora o graĊenju je da je izvoĊaĉ duţan da

ugovorene radove izvede u ugovorenom roku, što znaĉi da je i rok bitan elemenat ugovora (pored cijene i predmeta) i on se moţe ugovoriti za radove

u cjelini ili po pojedinim fazama. Kod ovog ugovora cijena mora da bude precizno odreĎena (ne odrediva). OdreĎuje se kao jedinična cijena ili za cijeli objekat, kao ukupno ugovorena

cijena. Jediniĉne cijene obuhvataju i viškove radova, ali samo ako se oni

pojavljuju u uobiĉajenom obimu. Ako to nije sluĉaj, izvoĊaĉ radova ima pravo traţiti za viškove radova novu cijenu. Kada je u pitanju ukupno ugovorena cijena ona se ne mijenja u sluĉaju viškova radova, ali isto tako

ona se ne mijenja ni za sluĉaj manjkova radova. Ukupno ugovorena cijena ne obuhvata vrijednost nepredviĊenih i

naknadnih radova. Ti radovi po zakonu uvijek se dodatno plaćaju. I jediniĉna i ukupna cijena mogu biti promjenjive i nepromjenjive. Promjenjive se najĉešće ugovoraju u obliku klizne skale. I kod

nepromjenjive cijene zakon predviĊa mogućnost njene izmjene pod odreĊenim uslovima. (npr. usljed promjene u cijeni rada, materijala, ako

gradnja duţe traje, pod uslovom ako su se ovi elementi promijenili za više od 10% u odnosu na ugovorenu cijenu).

Obaveza izvoĊaĉa radova da preda objekat finansijeru

Rokovi garancije za gradnju objekta teku od trenutka primopredaje radova.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Od tada prelazi i rizik sa izvoĊaĉa na naruĉioca. Tehniĉki pregled od strane nadleţnih organa uprave koji izdaju

upotrebnu dozvolu se ne smatra primopredajom radova. Ovo iz razloga što se tehniĉkim pregledom utvrĊuje tehniĉka ispravnost objekta u opštem

interesu, a ne i da li je izvoĊaĉ ispunio sve svoje ugovorene obaveze.

Dakle, treba razlikovati kolaudaciju (tehnički pregled) od super kolaudacije (prijem objekta od strane investitora).

Investitor moţe zadrţati odreĎenu svotu novca da bi sam kasnije, bez pomoći izvoĎača radova mogao otkloniti nedostatke na objektu. Odgovornost izvoĊaĉa radova za nedostatke graĊevine

IzvoĊaĉ radova odgovara za nedostatke:

1) ako su nedostaci graĎevine rezultat greške u projektu, pa i onda kada je

projekat primio od naručioca ili trećeg lica, iz razloga što je izvoĎač radova kao profesionalac duţan skrenuti paţnju naručiocu na nedostatke u projektu,

2) ako odstupi od projekta, osim u slučaju ako ima pismenu saglasnost naručioca ili ako su u pitanju hitni i nepredviĎeni radovi,

3) ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta materijala, bez obzira čiji je materijal upotrebljen,

4) ako su nedostaci graĎevine nastupili zato što radovi nisu izvedeni u skladu

sa ugovorom, odgovarajućim propisima ili pravilima struke, 5) izvoĎač odgovara i za rad podizvoĎača.

IzvoĊaĉ neće odgovarati za nedostatke ako uspije dokazati da nije

kriv za utvrĊene nedostatke i u sluĉaju greške u projektu koja se i pored

njegove potrebne paţnje nije mogla otkloniti.

UGOVOR O POSREDOVANJU Ovim ugovorom posrednik se obavezuje da nastoji naći i dovesti u

vezu treću osobu sa nalogodavcem, kako bi oni pregovarali o zakljuĉenju odreĊenog ugovora.

Bitni sastojak takvog ugovora je sam predmet ugovora kojeg treba zakljuĉiti.

Za razliku od komisionara i zastupnika, posrednik nije ovlašten da obavlja

pravne radnje, odnosno, da zaključuje ugovor sa trećim licima. Posrednik radi u svoje ime i za svoj raĉun, a zastupnik radi u tuĊe

ime i za tuĊi raĉun. Posredovanjem ne nastaje trajni odnos. Posrednik mora da postupa s paţnjom dobrog privrednika. Odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica.

Naknada za posrednika ne mora biti ugovorena. Ako naknada nije ugovorom odreĊena, ona se odreĊuje na osnovu tarife ili obiĉaja . Ako se ne

moţe ni tako utvrditi ona se odreĎuje prema trudu posrednika i učinjenoj usluzi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko posrednik ugovorom bude izriĉito ovlašten i da zakljuĉi ugovor sa trećom osobom, pa takav ugovor ima elemente i posredovanja i

zastupanja, onda se u sluĉaju spora uzima da se radi o ugovoru o zastupanju.

UGOVOR O ALOTMANU (Ugovor o angaţiranju ugostiteljskih kapaciteta)

Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obavezuje u toku odreĊenog vremena staviti na raspolaganje turistiĉkoj agenciji odreĊeni broj leţaja u

odreĊenom objektu, dati ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj odreĊenu proviziju, a ova se obavezuje da ih nastoji popuniti, odnosno obavjestiti u utvrĊenim rokovima da to ne moţe uĉiniti, te platiti

cijenu datih usluga, ako se koristila angaţiranim hotelskim kapacitetima.

Ako se drugačije ne ugovori, smatra se da ugovor vrijedi godinu dana. Ugovor o alotmanu mora biti sklopljen u pismenoj formi.

Turistička agencija ne moţe osobama koje šalje u ugostiteljski objekat zaračunati veću cijenu od one predviĎene ugovorom o alotmanu. Turistiĉka agencija duţna je osobama koje šalje u ugostiteljski objekat izdati posebnu pismenu ispravu, koja glasi na ime ili na odreĊenu

grupu. Ova isprava je neprenosiva.

Ugostitelj ne moţe sa drugom turističkom agencijom ugovoriti angaţman istih ugostiteljskih kapaciteta koji su predmet sklopljenog ugovora o alotmanu.

Ugostitelj ne moţe mijenjati ugovorene cijene, bez obavjesti turitičke agencije najmanje šest mjeseci unaprijed, osim u slučaju promjene kursa valute. Ugostitelj je duţan turistiĉkoj agenciji isplatiti proviziju na promet

ostvaren na temelju ugovora o altmanu.

UGOVOR O KREDITU

Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na

raspolaganje odreĊeni iznos novĉanih sredstava, na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrĊene namjene, a korisnik

se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na naĉin kako je utvrĊeno ugovorom.

Dakle, bitan sastojak ovog ugovora jeste da ugovor mora da sadrţi

novčani iznos kredita, kao i uslove davanja (npr. način otplate, odgoda vraćanja, kamate), korištenja i vraćanja kredita. Korisnik kredita moţe biti fiziĉka i pravna osoba. Ugovor o kreditu koji daje banka svojim komitentima je dvostrano obvezujući i po formi je formalan pravni posao, propisana je pisana forma.

Njime se ureĊuju uslovi davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu za predmet moţe imati samo novac. Ispunjenje

novĉanih obaveza korisnika kredita moţe se usloviti tj. garantovati nekim sredstvom obezbjeĊenja. (npr. davanje kredita uz osiguranje hipotekom)

Banka komitentu daje novčani iznos uz kamatu, osim ako je izričitim

zakonskim propisom omogućeno da se za odreĎene namjene daju beskamatni krediti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor o kreditu banka moţe otkazati i prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten suprotno ugovorenoj namjeni, te zbog nesolventnosti korisnika

kredita. U slučaju otkazivanja, sav novčani iznos dospjeva za plaćanje po otkazu

ugovora. Korisnik kredita moţe odustati od kredita prije nego što ga je počeo koristiti, a moţe kredit vratiti i prije utvrĎenog roka, uz obavezu da o tome

unaprijed obavjesti banku. U oba slučaja korisnik kredita duţan je naknaditi štetu banci, ako ju je banka pretrpila.

UGOVOR O ŠPEDICIJI

Špediter po pravilu posluje u svoje ime i za raĉun komitenta.

To je ugovor o Komisionu u transportu kojim se otpremnik obavezuje da u svoje ime, a za tuĎi račun (račun nalogodavca), radi prevoza odreĎenih stvari,

zaključi ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza kao i da obavi i druge uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac da mu plati odreĎenu

naknadu. To je samostalan, ugovor u kome dolaze do izraţaja elementi komisiona i

zastupanja.

To je DVOSTRANI, OBAVEZAN, TERETAN I NEFORMALAN ugovor. UGOVOR O ZAJMU

Kao predmet moţe imati novac i druge zamjenjive pokretne stvari i to je

razlika izmeĎu ovog i ugovora o kreditu. Ako je u pitanju stvar koja se daje po ugovoru o zajmu, zajmoprimac stječe vlasništvo nad stvari danom predaje iste i u

zakonom propisanom roku vraća stvar iste vrste /zamjenjiva/. Kod ugovora o zajmu moţe se ugovarati kamata, a zajmodavac ne moţe zahtjevati kamatu ako nije ugovorena. Izuzetno, kod ugovora u privredi, moţe se zahtjevati kamata i

kada nije ugovorena. Solidarnost kod ugovora u privredi se uvijek pretpostavlja, ako nije isključena ugovorom. VRIJEDNOSNI PAPIRI

Vrijednosni papir je isprava ili elektroniĉki zapis koji u sebi sadrţi odreĊena prava, koja se bez vrijednosnog papira ne mogu ostvarivati niti

prenositi. Vrijednosni papiri su:

1) dionice,

2) obveznice, 3) certifikati koji su izdati na rok trajanja duţi od 1 godine,

4) ugovori o investiranju na osnovu kojih se mogu od trećih lica pribavljati sredstva.

Sadrţaj vrijednosnog papira odreĊuje pravno lice, odnosno emitent. Zakon o vrijednosnim papirima se ne primjenjuje na:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) mjenice i čekove, 2) na polise osiguranja,

3) na tzv. komercijalne papire (trgovačka uputnica, robna uputnica, kreditno pismo, konosman, tovarni list, skladišni list itd.).

Poslove registriranja, ĉuvanja i odrţavanja podataka o vrijednosnim papirima, kao i poslove prometa vrijednosnih papira vodi Registar

vrijednosnih papira (u daljem tekstu: Registar). Vrijednosni papiri se registruju kao elektroniĉki zapisi, dakle, u

dematerijalizovanom obliku. Emitent je obavezan osigurati ostvarenje prava sadrţanih u vrijednosnom papiru. Vlasnik vrijednosnog papira ima račun kod Registra koji

vlasniku izdaje certifikat. Vlasništvo nad vrijednosnim papirima se stiĉe na dan zakljuĉenja

pravnog posla kojim se prenosi vlasništvo nad vrijednosnim papirima . Emisija vrijednosnih papira vrši se:

a) javnom ponudom ili

b) zatvorenom prodajom.

Javna ponuda je prodaja ne temelju javnog poziva za upis vrijednosnih papira. U odreĎenim slučajevima, zakonom propisanim, emisija se vrši i zatvorenom prodajom. Promet vrijednosnih papira je:

1) kupovina,

2) prodaja, 3) davanje u zalog vrijednosnih papira, 4) konverzija, spajanje i podjela dionica.

Kupovina i prodaja vrše se na temelju ugovora u pismenoj formi, a

konverzija, spajanje i podjela dionica vrše se na osnovu odluke emitenta uz odobrenje Komisije.

VRIJEDNOSNI PAPIRI U SMISLU ZOO

Vrijednosni papir je pisana isprava koja u sebi sadrţi neko pravo i izdavalac te isprave se obavezuje da će osobi koja je zakoniti imalac te isprave ispuniti obavezu koja iz isprave proizilazi. Vrijednosni papiri su

formalne isprave i uvijek su u pisanom obliku, a bitni sastojci vrijednosnog papira uvijek su propisani zakonom. Za neke vrijednosne papire posebnim zakonom se propisuju bitni sastojci, (npr. bitni sastojak mjenice i čeka propisan je zakonom o

mjenici i zakonom o čeku). Obzirom na pravo koje u sebi sadrţe vrijednosni papiri, moţemo ih

podijeliti na:

1. Vrijednosne papire koji u sebi sadrţe graĎansko pravo (najčešće to je

imovinsko pravo, a moţe biti i stvarno pravo), i 2. Vrijednosne papire koji u sebi sadrţe pravo na upravljanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kada se radi o graĊanskim pravima koja opredjeljujemo kao imovinska prava, vrijednosni papir u sebi ima to pravo inkorporirano i

moţe da sadrţi obavezu remitenta na isplatu odreĊene sume novca. To je obligaciono pravo. (npr. mjenica, ček i kreditno pismo).

Postojanje imovinskog prava inkorporiranog u vrijednosni papir ne mora se dokazivati.

Stvarna prava u sebi sadrţi konosman, skladišnica i prenosivi

tovarni list, a pravo na upravljanje sadrţi dionica. Prava koja sadrţe vrijednosni papiri su inkorporirana (utjelovljena)

u ispravu i zakoniti imalac isprave ne mora dokazivati postojanje tog prava,

(npr. skladišnica se moţe prenositi u cjelini indosiranjem i ako je prenijeta u cjelini, imalac skladišnice moţe bez dokazivanja preuzeti robu sa skladišta. Ako

je samo skladišnica prenesena indosiranjem na treće lice, on ne mora dokazivati skladištaru neki drugi pravni osnov). Indosiranje je radnja imaoca vrijednosnog papira kojom taj papir prenosi na treću osobu, a inodsament je sama izjava o prenosu koja se biljeţi na poleĊini vrijednosnog papira. Imalac zaloţnice moţe od skladištara

traţiti da stvari podvrgne javnoj prodaji. Iz dobivene svote prvo bi se podmirivali troškovi skladištara, pa

onda imalac zaloţnice, a uslov za to je protest zaloţnice. Onaj ko ima skladišnicu ne mora dokazivati vlasništvo nad stvarima. Ako imalac

skladišnice ţeli da je indosira, njegov interes je da trećem licu sa kojim je u

duţničko - povjerilačkom odnosu preda zaloţnicu. Imalac zaloţnice se mora saglasiti sa indosiranjem skladišnice. Konosman je vrijednosni papir koji izdaje prevoznik u pomorskom saobraćaju (brodar) osobi ĉija se roba predaje na prijevoz . Osoba koja ima

konosman ne mora dokazivati da je vlasnik stvari koje su predate na prevoz. Dionicom se stiĉe pravo na upravljanje i dobit. Imalac dionice ne

mora posebno dokazivati svoje pravo na upravljanje. Visina dividende ne

proizilazi iz dionice i zato se smatra da ona prije svega predstavlja pravo na upravljanje. Prenosivi tovarni list – ako glasi po naredbi. Onaj koji nije prenosiv

njime se samo moţe preuzeti roba koja je data na prevoz. Vrijednosni papiri mogu se prenositi:

1. predajom, 2. cesijom i 3. indosiranjem.

Kako će se postupiti u konkretnom slučaju zavisi od toga da li glasi na

ime, donositelja ili po naredbi. Vrijednosni papiri koji glase na ime u pravilu se prenose cesijom, a ako su na donosioca prenose se običnom predajom, a indosamentom se prenose kada je to izričito propisano zakonom.

Pored vrijednosnih papira u prometu mogu biti i legitimacioni papiri (ţeljezničke karte, ulaznice za kino i sl. - kod njih se zna ko je izdavatelj, a ne zna

ko je korisnik, a onaj ko pokaţe ispravu moţe da ostvari prava koja iz tog "papira" proizilaze ) i legitimacioni znaci.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


VRIJEDNOSNI PAPIRI U SMISLU ZAKONA O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

Zakon o vrijednosim papirima propisuje emisiju i promet vrijednosnih papira i ko su uĉesnici u prometu vrijednosnih papira.

Vrijednosnim papirima je zakonom propisana forma, sadrţaj i naĉin prenosa, tj. svi bitni elementi. Po ovome zakonu vrijednosni papiri mogu biti isprave ili elektroniĉki zapisi (dionice – elektroniĉki zapis u registru).

U smislu ovog zakona, vrijednosnim papirima se smatraju dionice, obveznice, certifikati. Ovaj zakon se ne odnosi na mjenice i ĉekove,

zakonom o mjenici i zakonom o ĉeku je propisano da su oni vrijednosni papiri. TakoĎer, bez protesta mjenice nema ostvarivanja prava, police

osiguranja, komercijalne papire (skladišnica, konosman, kreditno pismo). Obveznica je vrijednosni papir ili isprava u kojoj se njen izdavalac obavezuje da će osobi koja je oznaĉena u obveznici ili po naredbi te osobe

ili ako glasi na donosioca-donosiocu, isplatiti odreĊenog dana iznos naveden u obveznici ili u anuitetskom kuponu. Obveznice mogu da izdaju FBiH, kanton i općina.

Promet ovim vrijednosnim papirima moţe se vršiti putem berze ili preko ovlaštenih predstavnika.

Dionice – Kod Registra vrijednosnih papira vodi se elektronski zapis.

Sve promjene povodom prometa dionica moraju biti tamo evidentirane. D.D. u pripremama nakon odrţane osnivačke skupštine sa registrom zaključuje ugovor i

to je obaveza društva. Temeljem tog ugovora registar će upisati dioničare odreĎenog d.d., upisaće broj dionica i njihovu nominalnu vrijednost koja je

označena u aktu o osnivanju. BERZA

Promet vrijednosnih papira obavlja se na berzi i drugim javnim

trţištima koja se osnivaju radi stvaranja uslova za povezivanje ponude i potraţnje. Berzu osnivaju ugovorom pravne osobe za poslove posredovanja u

prometu vrijednosnih papira, a koje su registrirane kod Komisije za vrijednosne papire (u daljem tekstu: Komisija).

Berza predstavlja oblik dioničkog drušva i osniva se osnovu odobrenja Komisije. Berzu mogu osnovati najmanje 5 profesionalnih posrednika.

Upisuje se u Registar dioničkih društava kod Komisije, a zakonom se odreĎuje najmanji iznos osnovnog kapitala. POSREDOVANJE U PROMETU VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

To su poslovi kupovine i prodaje vrijednosnih papira u svoje ime i za tuĊi raĉun, a nazivaju se brokerski poslovi.

Promet se moţe vršiti i preko dilera, koji kupovinu i prodaju vrijednosnih papira vrše u svoje ime i za svoj račun.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U poslove posredovanja spadaju:

a) poslovi društva za upravljanje fondovima,

b) poslovi podrške trţištu, c) investiciona savjetovanja i dr.

KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE

Komisija za vrijednosne papire ustanovljena je Zakonom o komisiji za vrijednosne papire, a njime je regulisano i pitanje njenog sjedišta, statusa,

organizacije, sastava, ovlaštenja i odgovornosti, kao i finansiranja. To je samostalna specijalizirana institucija FBiH, koju imenuje i razrješava Parlament FBiH, na prijedlog Vlade FBiH.

Ima svojstvo pravne osobe. Sjedište joj je u Sarajevu. Sastoji se od predsjedika, zamjenika i tri člana, sa mandatom od 5 god., i sa mogućim

obnavljanjem mandata više puta. Ima svoj statut. Komisija osigurava primjenu i nadzor nad provoĊenjem Zakona o vrijednosnim papirima i drugih zakona koji se odnose na emisiju i promet

vrijednosnim papirima.

Akti koje donosi Komisija su konačni, što znači da se protiv istih ne moţe

izjaviti ţalba, ali se moţe pokretati upravni spor. Komisija ima velike ovlasti, a najvaţnije su:

ureĎuje uvjete i način izdavanja vrijednosnih papira;

propisuje pravila i nadzor prometa vrijednosnim papirima; odobrava promet vrijednosnih papira kada se radi o inostranim

emitentima; odobrava emitovanje dionica, neovisno od toga da li se dionice emituju

zatvorenom prodajom ili javnom ponudom.

rješenjem utvrĎuje da li su ispunjeni uslovi za emisiju dionica (dakle osnivačima društva dopušta se emisija kod sukcesivnog osnivanja

društva), bez čega se ne bi moglo započeti sa postupkom upisa niti uplate dionica,

štiti interese investitora,

propisuje uslove i daje odobrenja za rad, te vrši nadzor profesionalnih posrednika i drugih učesnika u prometu vrijednosnim papirima, itd.

REGISTAR VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Registar vrijednosnih papira se osniva kao dioničko društvo. Sjedište mu je u Sarajevu, ima skupštinu i nadzorni odbor. On obavlja slijedeće poslove:

1) registracije, 2) čuvanja i odrţavanja podataka o vrijednosnim papirima i

3) poslove prenosa vrijednosnih papira. Smatra se da je pravno valjano izvršen prenos vrijednosnih papira ako je

to dostavljeno Registru vrijednosnih papira.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KONCESIJA

Koncesija je pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogatstava. Izuzetno moţe biti data, odnosno ugovorena, i za

obavljanje komunalnih i drugih javnih djelatnosti. Ugovor o koncesiji se zakljuĉuje na odreĊeno vrijeme, koje ne moţe biti duţe od 30 godina, a iznimno 50 godina. Ugovori se mogu i obnoviti, ali

ne na period duţi od polovine prvobitno ugovorenog perioda. Ugovor prestaje:

1) istekom ugovorenog perioda, 2) prestankom postojanja predmeta koncesije, 3) otvaranjem stečaja koncesionara i

4) raskidom ugovora, koji se raskida: a) ako je koncesionar nesolventan ili je bankrotirao,

b) ako koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju svoje obaveze.

Ugovor zaključen suprotno odredbama Zakona o koncesiji je ništav, a za

rješavanje takvih sporova je nadleţan Vrhovni sud FBiH (tuţba - upravni spor).

STRANA ULAGANJA Zakon o stranim ulaganjima ureĊuje prava i obaveze stranih ulagaĉa,

postupak odobravanja stranog ulaganja, registraciju i organe nadleţne za odobravanje i registraciju stranih ulaganja, te povlastice za strane ulagaĉe.

Ono što nije regulisano ovim zakonom, ureĎeno je Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH.

OBLICI STRANIH ULAGANJA

To su:

1) osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagača, 2) osnivanje pravnog lica u zajedničkom vlasništvu domaćeg i stranog

ulagača, 3) ulaganje u postojeće pravno lice i

4) posebni oblici ulaganja.

POSTUPAK ODOBRENJA I REGISTRACIJE STRANOG ULAGANJA

U FBiH strana ulaganja u sektore koji podlijeţu restrikciji odobravaju

slijedeća ministarstva:

1. Ministarstvo odbrane BiH (u oblasti vojne industrije), 2. Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta (npr. za

oblast informisanja).

Strani ulagaĉ, prije nego pristupi konkretnom obliku stranog ulaganja i osnivanja privrednog društva, mora podnijeti zahtjev navedenim

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ministarstvima za pribavljanje njihove saglasnosti, ako se radi o restriktivnim oblastima stranih ulaganja iz njihove nadleţnosti.

Nakon što ministarstvo zaprimi zahtjev, duţno je u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva donijeti odgovarajuće rješenje. Ukoliko u tom roku ne

donese rješenje, strano ulaganje će se smatrati odobrenim. Ako postoje razlozi za odgodu donošenja rješenja o odobravanju stranog ulaganja, ministarstvo je duţno o tome obavjestiti stranog ulagača, nakon čega je duţno donijeti konačno

rješenje o stranom ulaganju u roku od 90 dana. Ukoliko ni u ovom roku ne donese rješenje, strano ulaganje će se smatrati odobrenim.

Odobrenje stranog ulaganja vaţi bez vremenskog ograniĉenja! Strani ulagaĉ je duţan da podnese zahtjev za registraciju ugovora ili

drugog akta o ulaganju, kao i svih izmjena vezanih za ta akta, u roku od 30

dana od dana potpisivanja tog akta. Zahtjev se podnosi Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ovo ministarstvo duţno je u

roku od 5 dana od dana podnošenja zahtjeva donijeti rješenje o odobravanju stranog ulaganja.

Strani ulagači imaju obavezu poštovati zakone i propise BiH i entiteta, isto

kao domaća pravna i fizička lica. Svi sporovi koji eventualno nastanu vezano za strano ulaganje, u skladu

sa Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, rješavaju se pred nadleţnim sudom u BiH, ukoliko zainteresovane strane ne ugovore arbitraţu ili nadleţnost stranog suda. POVLASTICE STRANIH ULAGAĈA

Strani ulagaĉi, u cilju privlaĉenja stranih investicija, imaju odreĊene povlastice:

1. Imaju pravo da investiraju dobit iz svojih ulaganja u sve sektore privrednih i neprivrednih djelatnosti, i to pod istim uslovima kao i rezidenti u skladu sa

zakonima BiH i entiteta (postoje restrikcije kod ulaganja u vojnu industriju i sektor informisanja – iznos temeljnog kapitala u takvom subjektu ne moţe biti veţi od 49%),

2. Mogu osnovati PD pod istim uslovima kao rezident, u skladu sa ZPD, 3. Imaju ista prava upravljanja u PD,

4. Imaju pravo da vrše transfer dobiti koju ostvare kao rezultat njihovog poslovanja i ulaganja u FBiH, bez ograničenja i u konvertibilnoj valuti,

5. Imaju ista prava u pogledu sticanja vlasničkih prava na nekretninama,

6. Strana ulaganja neće biti nacionalizovana, eksproprisana i li podvrgnuta mjerama sa sličnim posljedicama, izuzev u javnom interesu i u skladu sa

zakonom, i 7. Strana ulaganja su osloboĎena plaćanja carina iIi carinskih obaveza, osim

carinskog evidentiranja, u skladu sa Zakonom o carinskoj politici BiH. OBAVEZNO OSIGURANJE

Ono se uvodi zakonom, a obavezna osiguranja su:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja,

b) vlasnika/korisnika m/v od dgovornosti za štetu počinjenu trećim licima, c) vlasnika/korisnika brodica.

Svi koji obavljaju javni prevoz putnika duţni su da sa osiguravačem sklope

ugovor o osiguranju putnika.

Društva koja će obavljati osiguranje u privatnom osiguranju osnivaju se kao uzajamna društva ili d.d. U članu 50. nalazi se minimalni iznos kapitala koji

ovisi od vrste osiguranja koju će društvo obavljati. Posebnu ulogu ima Agencja za nadzor, koja ima svojstvo pravnog lica, bez njenog odobrenja društvo ne moţe obavljati poslove propisane zakonom i aktom o osnivanju. BANKE

Banka je finansijska organizacija koja se osniva i posluje kao d.d. Ona obavlja poslove primanja novĉanih depozita, davanja kredita i

druge bankarske poslove propisane zakonom. Osniva se kao dioniĉko društvo i da bi se osnovala mora da ispunjava odreĊene uvjete, a ocjenu tih

uvjeta vrši Agencija za bankarstvo (u daljem tekstu: Agencija). Temeljni kapital za osnivanje banke je 15 miliona KM. To je najniţi

kapital koji mora biti u novcu. U banku se mogu unositi i stvari i prava, ali kapital

u novcu ne moţe biti ispod 15 miliona KM.

Organizaciona struktura banke

Banka moţe imati filijale i predstavništva. Predstavništva prema

Zakonu ne mogu obavljati bankarske poslove, već samo prikupljati podatke i davati informacije, odnosno vršiti prezentiranje banke i njenih poslova.

Banka moţe imati filijale izvan sjedišta. One imaju status pravnog lica i moraju podnijeti zahtjev Agenciji da dobiju odobrenje za obavljanje poslova na podruĉju FBiH. Te filijale mogu u svoje ime i za svoj račun da

primaju depozite, daju kredite, sve u skladu sa ovlastima koje sadrţi dozvola Agencije. Agencija moţe da ukine dozvolu. Ona je upravni akt i povodom nje se

moţe voditi upravni spor, npr. ako agencija odbije da izda dozvolu na zahtjev banke, ili ako se, nakon izdavanja dozvole, ne upiše u Registar društava u predviĎenom roku (30 dana, pa Agencija dozvolu ukine).

Ako je došlo do spajanja, pripajanja i podjele banke, ukinuće se dozvola koja je data za tu banku, jer se i za statusne promjene traţi saglasnost Agencije.

TakoĎer i ako sami vlasnici banke odluče da likvidiraju banku, te ako je dozvola data na osnovu neistinitih podataka, laţnih isprava itd. Uz zahtjev za izdavanje dozvole prilaţe se i nacrt statuta, koji obavezno

mora da sadrţi sjedište, djelatnost, način rada organa banke, dionički kapital, druge vrste kapitala, broj i nominalnu vrijednost dionica, pravo glasa vezano za

dionice, i druga pitanja u skladu sa zakonom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upravljanje bankom

Bankom upravljaju: Skupština, Nadzorni odbor, Uprava i Odbor za reviziju.

1. Skupštinu ĉine svi dioniĉari. Zakon je uredio način rada Skupštine,

glasanja, sazivanja. 2. Nadzorni odbor u banci saĉinjavaju predsjednik i najmanje 4 ĉlana (max

6) Imenovanje moţe biti bez ograničenja mandata koji traje 4 godine. Upisuju se u Registar kod Agencije. Imenuje ih Skupština.

3. Upravu ĉini direktor i izvršni direktori, te zamjenik direktora kojeg moţe imenovati Nadzorni odbor. Direktor predsjedava upravom, rukovodi

poslovanjem, zastupa i predstavlja banku i odgovara za zakonitost poslovanja.

Imenuje se na 4 godine, a mandat mu moţe biti obnovljen bez ograničenja. Poloţaj, prava i odgovornosti direktora ureĊuju se ugovorom izmeĊu

Nadzornog odbora i direktora. Za imenovanje direktora potrebna je saglasnost Agencije.

4. Banka ima Odbor za reviziju kojeg imenuje Nadzorni odbor. Mandat je 4

godine, ali se moţe ponoviti. On vrši nadzor nad poslovanjem banke.

Djelatnost banke To su:

1. primanje svih vrsta depozita i drugih novčanih sredstava, 2. davanje i uzimanje kredita,

3. vršenje finansijskog lizinga, 4. usluge platnog prometa i prenos novca, 5. davanje svih oblika jemstva,

6. kupovina i prodaja strane valute, 7. kupovina i prodaja vrijednosnih papira,

8. finansijski menadţment i 9. drugi poslovi.

Upravne poslove iz okvira djelatnosti, banka preduzima na osnovu

ugovora za koje je zakonom propisana pimena forma.

Bankarski poslovi

To su: 1. ugovor o kreditu, 2. ugovor o depozitu, 3. ugovor o tekućem

raĉunu, 4. ugovor o sefu, štedni ulog... Bankarski poslovi su formalni i ugovori se zakljuĉuju u pisanom

obliku. Depoziti i štedni ulozi mogu biti po viĊenju i oroĉeni. Banka se obavezuje da će depozit ĉuvati i postupati u skladu sa nalozima komitenta i uvijek je sa kamatom. Tako se i depozit kao ulog na štednju smatra formalnim

pravnim poslom, budući da je banka duţna da izda štednu knjiţicu i da na sredstva depozita plaća kamatu. Kod banke se mogu deponovati i papiri od

vrijednosti, takoĎer na osnovu ugovora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor o sefu je ugovor kojim se banka obavezuje da stavi na upotrebu korisniku prostor u banci pod posebnim kljuĉem za koji korisnik

sefa plaća odreĊenu naknadu. Banka je duţna da preduzme mjere osiguranja

sefa i nadzor nad njim, da bi korisniku osigurala one predmete koje je pohranio u

sef. U sef se ne mogu stavljati predmeti koji bi ugrozili sigurnost banke i drugih sefova. Banka nikada ne zna šta se nalazi u sefu. Bankarska garancija je jednostrani pravni posao koji je uvijek u

pisanom obliku, kojim se banka obavezuje primaocu garancije (treća osoba) da će, za sluĉaj da njen komitent ne ispuni svoju obavezu prema

korisniku garancije, ona tu obavezu ispuniti. Ove garancije su uobičajene u

prometu robe. Da bi banka dala bankarsku garanciju komitent sklapa ugovor sa bankom. Banka se obavezuje da će trećem licu izdati bankarsku garanciju.

Banka u izjavi naznači za šta se daje garancija i na koji iznos. Treća osoba moţe traţiti isplatu od banke u slučaju da komitent nije ispunio svoju obavezu. Banci

treba dokazati da je svoju obavezu izvršio, a da novčana obaveza prema njemu nije ispunjena. Garancija se uvi jek daje odreĎenoj osobi i za odreĎeni pravni posao i nije prenosiva (u našem sistemu). U našem sistemu mogla bi se prenositi

samo zajedno sa pravnim poslom za koji je izdata. Garancija se uvijek izdaje za odreĎeni pravni posao i samo se za njega moţe koristiti. Banka koja je po

garanciji izvršila isplatu, ima pravo traţiti od svog komitenta da joj isplati taj novčani iznos. Postoji još ugovor o tekućem raĉunu sa fizičkim ili pravnim licem preko

kojeg ona vrše transakcije, te ugovor o štednji gdje je štedna knjiţica dokaz da je ugovor zaključen. AGENCIJA ZA BANKARSTVO

Agencija za bankarstvo je finansijska institucija FBiH, dakle pravna osoba izvan sastava banke, sa osnovnim ovlastima da na zahtjev osnivaĉa

izdaje dozvolu za osnivanje banke, dozvolu za svaku promjenu u organizaciji ustroja banke, dozvolu za statusne promjene banke, dozvolu da obavlja odreĊene vrste poslova i dr.

Dozvola obuhvata i imenovanje rukovodnog osoblja banke. Agencija nadzire poslovanje banke i preduzima odgovarajuće mjere, a moţe i da ukine

dozvolu iz razloga propisanih Zakonom o bankama. Agencija provodi postupak likvidacije banke. Postupak steĉaja banke je sudski postupak na osnovu Zakona o steĉaju.

U postupku osnivanja banke, Agenciji se podnosi zahtjev za izdavanje bankarske dozvole. Zahtjev podnose osnivaĉi banke, a uz njega

se podnosi: 1. ugovor o osnivanju potpisan od svih osnivaĉa, 2. nacrt statuta, a mogu i drugi osnivaĉki akti ako je to utvrĊeno propisima Agencije za bankarstvo. Podnose se i 3. podaci o kvalifikacionoj strukturi i iskustvu

predviĎenog nadzornog odbora i uprave banke, 4. podaci o kapitalu, te 5. plan i projekcija poslovanja, koja, izmeĎu ostalog, sadrţi i vrste predviĎenih djelatnosti,

strukturu organizacije banke, i popis vlasnika banke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Bankarska dozvola, koju izdaje Agencija nakon uplate osnivaĉkog kapitala i ispunjavanja ostalih uslova, je uvjet za upis u sudski registar

poslovnih subjekata. Svojstvo pravne osobe banka stjeĉe upisom u Registar. Dozvolom se odreĎuje i djelatnost banke. Osnivači, osnosno lice

ovlašteno za zastupanje, duţno je da prijavu za upis podnese u roku od 30 dana. Ovo je strogi zakonski rok jer ako prijava nije podnesena u tom roku, Agencija moţe da ukine datu dozvolu.

Bankarska dozvola uvijek glasi na neodreĎeno vrijeme i nije prenosiva.

INTELEKTUALNO (INDUSTRIJSKO) VLASNIŠTVO Zakonom o industrijskom vlasništvu definira se i ureĊuje sticanje,

sadrţaj i zaštita prava industrijskog vlasništva (I.V.). Industrijskim vlasništvom, u smislu ovog zakona smatraju se:

1. patenti, 2. robni i usluţni ţigovi, 3. industrijski dizajn i 4. geografske

oznake. Patent - njime se štiti predmet (Pronalazak);

(Šta je to apstrakt? Apstrakt je kratak sadrţaj pronalaska!) Ţig - njime se štiti znak koji je podoban za razlikovanje robe ili usluga.

Industrijski dizajn - njime se štiti novi oblik proizvoda. Geografska oznaka - njome se štiti oznaka koja označava geografsko

porijeklo proizvoda.

Nositelj prava koja proizilaze iz patenta, ţiga, industrijskog dizajna

itd., stiĉe materijalna i moralna prava priznavanjem i registracijom kod Instituta za standarde i mjeriteljstvo BiH (u daljem tekstu: Institut). Materijalno pravo obuhvata iskljuĉivo pravo privrednog

iskorištavanja u skladu sa zakonom, te pravo raspolaganja. Moralna prava pronalazaĉa, autora i drugih stvaralaca za navedene oblike I.V. jesu da

bude oznaĉen u prijavi koju podnosi Institutu, te u svim ispravama koje se odnose na patent, dizajn, ţig i geografsku oznaku. Ako je pronalazak, ţig,

itd., rezultat rada više lica, sva ta lica imaju ista prava. Domaća i strana lica

imaju isto pravo na zaštitu , ali po principu reciprociteta. Sticanje pojedinih prava industrijskog vlasništva ostvaruje se

podnošenjem prijave Institutu, koji prima i prijave za sticanje tog prava u inostranstvu. Za stjecanje ovih prava vaţi naĉelo prvenstva (jaĉi je u pravu onaj ko

je ranije podnio prijavu Institutu). Izuzetno, prijave se mogu ispitivati mimo ovog naĉela, po hitnom

postupku, u slijedećim sluĉajevima:

1. U slučaju sudskog ili drugog spora,

2. U slučaju podnošenja zahtjeva za meĎunarodno priznanje, 3. Ako je saglasno drugim propisima neophodno izvršiti hitnu registraciju u

odreĎenom roku i 4. Na poseban zahtjev podnosioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoji i tzv. izloţbeno/sajamsko pravo prvenstva. („Lice koje na

sluţbenoj ili sluţbeno priznatoj meĎunarodnoj izloţbi, shodno Konvenciji o

meĎunarodnim izloţbama u BiH ili članicama MeĎunarodne unije za zaštitu industrijskog vlasništva - Pariška unija, ili WTO, izloţi pronalazak tj. oblik

proizvoda ili njegovog dijela ili upotrijebi znak za označavanje robe ili usluge, moţe u roku od 3 mjeseca od dana zatvaranja izloţbe zahtijevati u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja, tj. dana upotrebe na izloţbi prijavljenog

pronalaska, oblika proizvoda, odnosno znaka.“ – član 7. Zakona) Postoji još i tzv. unijsko pravo prvenstva i višestruko pravo prvenstva. Kompletan postupak za sticanje, promet, odrţavanje i prestanak prava I.V. vodi se u Institutu. O priznavanju ili odbijanju donosi se rješenje

protiv koga je dopuštena ţalba Komisiji za ţalbe Instituta, a protiv odluke

Komisije moţe se pokrenuti upravni spor kod Suda BiH. Za voĎenje postupka i informacijske usluge, Institut naplaćuje takse i

naknade posebnih troškova. Za svako pojedinaĉno pravo, Institut vodi slijedeće registre:

1. Registar prijava za priznavanje I.V.,

2. Registar priznatih prava I.V., i 3. Registar zastupnika za zaštitu I.V.

Nakon donošenja rješenja u upisu, to pravo se upisuje u registar. Registri su javne knjige i dostupne su trećim licima na uvid. Pored toga, da bi se ovo

načelo javnosti osiguralo, Institut ima i svoj sluţbeni glasnik u kojem objavljuje svoje odluke i rješenja.

Trajanje prava po upisu u registar:

1. patent – traje 20 god.

2. ind. dizajn – traje 10 god. 3. ţig – traje 10 god.

4. geografska oznaka – traje bez ograničenja.

Po isteku ovog vremena, nosilac prava treba traţiti da se obnovi ono

što je upisano u registar. Ako to propusti nema pravo na zaštitu koja je

obezbjeĎena putem suda. ŢIG

Ţig je znak (riječi, slova, brojevi, slogani, kratice ...) koji se moţe grafiĉki prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba, tj. usluga jednog uĉesnika u

privrednom prometu od istih ili sliĉnih roba, tj. usluga drugog uĉesnika u tom prometu. Vrste ţigova su: 1. Verbalni, 2. Figurativni, 3. Indlividualni ili

kolektivni i 4. Trodimenzionalni. Ţigom se, izmeĊu ostalog, ne moţe štititi znak:

1. koji je protivan javnom poretku ili moralu, 2. koji se ne moţe grafički prikazati,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. koji nije podoban za razlikovanje roba/usluga u privrednom prometu, 4. koji svojim sveukupnim izgledom moţe obmanuti javnost,

5. koji sadrţava drţavni ili drugi grb, zastavu, naziv ili kraticu zemlje i sl., 6. koji je isti ili sličan ranijem ţigu za istu vrstu robe,

7. koji je općepoznat u BiH, itd. Nosiocu prava pripada i pravo na zaštitu.

U sluĉaju povrede, zaštitu traţi tuţbom. Tuţbom se moţe traţiti i pobijanje priznatih prava nekom drugom licu. Rokovi su 3 godine od

saznanja i 5 godina - objektivni rok. Postoje tri vrste tuţbi za zaštitu industrijskog vlasništva:

1. Tuţba za zaštitu (ako neko lice neovlašteno koristi tuĎe pravo, nosilac

prava moţe traţiti naknadu štete i vraćanje primljene dobiti na ovakav

način); 2. Tuţba za osporavanje nekog prava I.V. (gdje tuţilac tvrdi da je neko

drugi pronalazač, a ne lice upisano u registar); 3. Tuţba za priznavanje autorstva (ova tuţba se podnosi dok traje patent ili

ţig, tvrdeći da je on autor, a ne lice upisano u registar);

Pored navedenih tuţbi, zaštita se moţe traţiti i kroz upravno-pravni postupak (putem Instituta, trţišne inspekcije, carinskih organa), a osigurana je i

krivično-pravna zaštita. Onaj ko je upisan moţe pravo iskorištavanja ugovorom prenijeti na treće

lice, a to pravo se moţe i naslijediti. Zakon upućuje na ugovor o licenci gdje je predmet ugovora iskorištavanje patenta, ţiga ili znakova za razlikovanje. Ovim ugovorom ne gubi se autorstvo, već se samo ustupa iskorištavanje uz naknadu,

ali nije isključeno da nosilac prava stavi i svoje pravo u promet.

RAZLIKE U PRIMJENI NEKIH INSTITUTA U PRIVREDI I GRAĐANSKO- PRAVNIM ODNOSIMA

„Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zakljuĉuju meĊu sobom u obavljanju djelatnosti koje saĉinjavaju predmete

njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.“ - član 25. ZOO

Povodom ovakvih ugovora nastaju privredni sporovi. Ove sporove rješavaju privredna odjeljenja općinskih sudova u sjedištu kantona. Ta odjeljenja će rješavati i postupak likvidacije i stečaja kao i sporove koji proizilaze povodom

stečaja. Ovdje bi spadali i sporovi u vezi sa industrijskim vlasništvom. U toku postupka stečaja zakazuje se ročište za utvrĎivanje potraţivanja.

Ako povjerilac ospori neko potraţivanje, stečajni sudija upućuje na parnicu koju će voditi privredno odjeljenje općinskog suda u sjedištu kantona. Solidarnost je uzajmanost više osoba u sticanju prava i obaveza.

ZOO, kada su u pitanju ugovori u privredi, nekada propisuje solidarnost, a nekada omogućava da se ona moţe ugovorom sporazumno iskljuĉiti. Npr.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kod ugovora u privredi čak i djeljive obaveze duţnici su duţni ispuniti solidarno, osim ako to nisu izričito ugovorom isključili. Kod slučajeva u privredi i jemstvo je

uvijek solidarno, tj. jemac odgovara kao platac ili kao glavni duţnik, osim ako nije ugovorom isključeno i ako zakon dozvoljava da se u nekim slučajevima isključi.

Zastara (ĉlan 374. ZOO) Kod društava u kojima je u strukturi kapitala zastupljen većinski drţavni kapital, stav Vrhovnog suda FBiH je da je za njih rok zastare 3

godine, a za društva gdje nema takvog kapitala rok je 5 godina. Za odnose meĊu subjektima u privredi odnosi su kao dobrog privrednika i dobrog struĉnjaka, a u obligacionim odnosima duţnost ili

paţnja dobrog domaćina. Paţnja dobrog stručnjaka zakonom se propisuje za

ispunjavanje odreĎenih poslova – zahtijeva se u vezi sa odreĎenom dijelatnosti

npr kod ugovora o prevozu lica, kada prevoznik odgovara uvijek, osim u slučaju kada je do štete došlo djelovanjem okolnosti koje nije mogao otkloniti ni paţnjom dobrog stručnjaka.

Časom preuzimanja robe prelazi rizik za slučajnu propast stvari. Kupac koji prima stvar mora je pregledati bez odlaganja. Kod ugovora u privredi o vidljivim

nedostacima prodavac se obavještava odmah, a ako nije tu, onda bez odlaganja. Za skrivene nedostatke mora se obavijestiti prodavac bez odlaganja ili čim ih je zapazio. Ako to ne učini, kupac gubi pravo da traţi otklanjanje neostataka,

sniţenje kupoprodajne cijene ili raskid ugovora.

MJENICA

Mjenica je isprava, pismeno oĉitovanje obaveze, odnosno sredstvo

kreditiranja. Osnovna svojstva mjenice se razlikuju od osnovnih svojstava

mjeniĉnopravnog odnosa. Usmeno se ne moţe niko mjeniĉno-pravno obavezati. Mjeniĉna obaveza vezana je za ispravu i ona se izdaje u obliku kojeg

zakon odredi.

Samo onaj ko ima tu ispravu moţe traţiti ispunjenje mjenične obaveze. Mjeniĉna obaveza je samostalna i stroga. Njena samostalnost leţi u

apstraktnosti – ne zna se zbog ĉega se je mjeniĉni duţnik obavezao.

Samostalnost se ogleda i u solidarnoj odgovornosti mjeničnih duţnika.

Potpisi nesposobnih osoba ili laţni potpisi ne utiču na obavezu drugih mjeničnih potpisnika. Mjenica moţe glasiti samo na novĉanu svotu, a nikada

na ĉinidbu. Ona je vrijednosni papir i bez tog papira nema nastanka, a ni prava prenosa. Pravo na mjenicu je stvarno-pravne prirode. Prava koja proizilaze iz mjenice su obligacionopravne prirode. Po zakonu to je papir

po naredbi, a izriĉitom kaluzulom moţe biti drugaĉije odreĊeno. To je i

prezentacijski papir, što znači da vjerovnik dolazi duţniku na naplatu. To je i

papir javne vjere, što znači formalne istine. Osobine, odnosno naĉela mjeniĉno-pravnog odnosa su:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Naĉelo pismenosti - mora biti na propisanom obrascu 2. Naĉelo inkorporacije - svi bitni elementi su upisani u mjenicu

3. Naĉelo fiksnosti obaveze - prava i obaveze su fiksirane 4. Naĉelo neposrednosti - imalac mjenice nalazi se u neposrednom

pravnom odnosu 5. Naĉelo samostalnosti-mjenično-pravni odnos je nezavisan od osnovnog

posla i svaki potpis na mjenici zasniva samostalnu mjeničnopr. obavezu 6. Naĉelo novĉanosti - mjenica glasi na odreĎenu svotu novca u domaćoj

valuti 7. Naĉelo solidarnosti - ------------------------------ ? 8. Naĉelo apstarktnosti - valjanost mjenice ne ovisi od nekog pravnog

posla, ni ne zna se koji je to posao

Mjeniĉne radnje:

1. Akceptiranje mjenice

Akcept se vrši tako da trasat na samoj mjenici napiše: priznajem ili

prihvaćam ili napiše drugu rijeĉ koja ima to znaĉenje, a zatim se potpiše.

To znaĉi da izdavalac mjenice (trasant) mjenicu popunjava, a trasat (akceptant) je potpiše na opisani naĉin – tada on postaje glavni duţnik.

Ako trasat prihvata (akceptira) mjenicu, onda taj akcept mora biti

bezuvjetan, ali ga moţe ograničiti na dio iznosa. Akceptom se trasat obavezuje da mjenicu plati po dospjelosti. Tuţba

protiv akceptanta nije uslovljena nikakvim protestom, jer on nije regresni nego glavni duţnik.

2. Amortizacija mjenice

Tu se podrazumijeva sudski vanpariĉni postupak u kojem se donosi odluka o proglašenju izgubljene ili oštećene mjenice nevaţećom.

Postupak amortizacije se pokreće prijedlogom.

Kada se mjenica amortizuje rješenjem, raniji imalac moţe da ima prava samo prema glavnom mjeničnom duţniku, što znači da rješenje o amortizaciji

mjenice ima karakter graĎansko - pravnog, a ne mjenično - pravnog dejstva. Ovo iz razloga što je amortizacijom prestao mjenično - pravni odnos.

3. Aval

To je mjeniĉna radnja. Moţe ga dati svako lice. Moţe biti djelimičan ili

potpun, a moţe biti i vremenski ograničen. Avalista solidarno odgovara, a ako plati mjenicu stupa na mjesto honorata.

Razlika izmeĊu mjenice i ĉeka

Ĉek je sredstvo plaćanja, a mjenica je sredstvo kreditiranja. Dodatne razlike su slijedeće, jer ĉek/kod ĉeka:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) ne mora se odrediti rok dospjelosti, 2) glasi na donosioca,

3) vuče se na banku kao trasata, jer se smatra da ona ima tu pasivnu sposobnost,

4) ne akceptira se, 5) nema regresa zbog neakceptiranja, 6) nema protesta;

7) dospjeva po viĎenju, 8) ne moţe se umnoţavati kao mjenica,

9) ne moţe se ni domicilirati (odrediti mjesto naplate). Indosiranje

Ono što je prenos potraţivanja tj. cesija, to je ovdje inosiranje mjenice. Kada je na mjenici oznaĉeno "ne po naredbi" onda se ona ne indosira. Prenos se vrši cesijom kao u graĊansko - pravnom odnosu. Indosament indosiranjem ne smije isticati nikakve uslove. Ako su stavljeni neki uslovi

smatra se kao da nisu napisani. Prenos mora glasiti na prvu mjeniĉnu svotu. Prenos se obavlja potpisivanjem, tj. davanjem izjave na poleĎini mjenice

ili alonţu da se mjenična svota isplati naznačenoj osobi, tj indosataru. Prenos mora glasiti na punu mjeničnu svotu. Indosiranjem se prenose sva prava sadrţana u mjenici na indosatara i on od mjeničnog vjerovnika postaje

regresni duţnik. On solidarno odgovara za plaćanje mjenice, ali i sam ima takva prava od svojih prethodnika.

Mjeniĉni prigovori, protesti i tuţbe

Mjeniĉne tuţbe su sredstvo za ostvarivanje prava mjeniĉnih povjerilaca. IzmeĊu mjeniĉnih tuţbi i tuţbi u graĊanskom pravu u suštini je

razlika neznatna. Postoji više vrsta mjeniĉnih tuţbi:

1. Redovna mjeniĉna tuţba je ona koja se podnosi protiv glavnog

mjeničnog duţnika. 2. Regresna tuţba se podnosi protiv regresnih duţnika i uz nju se, osim

mjenice, prilaţe mjenični protest. 3. Tuţbe trasata protiv trasanta, 4. Tuţba trasanta protiv trasata zbog neisplate mjeniĉne svote,

5. Tuţba zbog povraćaja mjenice, i 6. Tuţba zbog neopravdanog obogaćenja.

ĈEK

Ĉek, u smislu ovog zakona, predstavlja sredstvo plaćanja.

Subjekti ĉeka su: Trasant (izdavalac ĉeka), Trasat (banka preko koje se isplaćuje) i Remitent (korisnik).

U ovom zakonu: 1) "Indosament" označava prijenos prava iz čeka na novog imaoca čeka,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) "Odgovornost i plaćanje" označava isplatu po vidjenju, isplatu cijele sume ili izvjesnog dijela jamstvom,

3) "Regres zbog neisplate" označava mogćnost ostvarivanja regresa protiv indosanta, trasanta i avaliste u slucaju odbijanja isplate čeka, jednog od njih,

4) "Umnoţavanje" označava mogućnost izdavanja čeka u zemlji i inozemstvu u dva ili više istovjetnih primjeraka, 5) "Tuţba iz temeljnog odnosa" je mogućnost povrata čeka redovnom parnicom

protiv trasanta ili svoga neposrednog indosanta umjesto podizanja regresne tuţbe. Ĉek sadrţi:

1. oznaku za ĉek, napisanu u samom slogu isprave ili, ako je ova izdata na

stranom jeziku, izraz koji na tome jeziku odgovara pojmu čeka, 2. bezuvjetni uput da se plati odreĊena svota novca iz trasantovog

pokrića,

3. ime onoga koji treba platiti (trasat), 4. mjesto gdje treba platiti, 5. oznaku dana i mjesta izdavanja ĉeka,

6. potpis onoga koji je ĉek izdao (trasant).

Ček koji je plativ u zemlji moţe se trasirati samo na banku.Ček plativ izvan zemlje moţe se, prema zakonu mjesta plaćanja, trasirati i na druga lica.

Ĉek moţe glasiti na ime, po naredbi ili na donosioca.

Ček na ime koji sadrţi oznaku "ili na donosioca", odnosno drugi izraz koji isto znači, vrijedi kao ček na donosioca. Isto tako, ček bez oznake lica kojem se

ima platiti (korisnik, remitent) vrijedi kao ček na donosioca. Ček moţe glasiti i na ime po naredbi samog trasanta. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat jedno isto lice.

III – INDOSAMENT

Ĉek na donosioca prenosi se jednostavnom predajom. Svaki drugi ĉek, iako i nije izriĉito trasiran po naredbi, prenosi se indosamentom.

Ček u kojem je trasant stavio rijeci: "ne po naredbi" ili drugi izraz koji znači isto, prenosi se samo u obliku i sa efektima običnog ustupanja (cesije).

Ček na donosioca moţe se pretvoriti u ček na ime i li u ček po naredbi odgovarajućim punim indosamentom. Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen sma tra se

kao da ni je napisan. Djelimičan indosament , kao i trasatov indosament, je nevaljan.

Indosament "na donosioca" vri jedi kao bjanko indosament. Ko god, izuzimajući trasata, stavi na poleĎini čeka izdatog na donosioca svoj potpis, ne ispisujući odredbu o indosamentu, odgovara kao trasantov

avalista. Ček ovim ne gubi osobinu čeka na donosioca. Indosament na trasata vrijedi kao priznanica o isplati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH)

POJAM UPRAVNE STVARI I UPRAVNOG AKTA Upravna stvar je pravna stvar o kakvoj konkretnoj situaciji koju nadleţni organ autoritativno rješava, neposrednom primjenom materijalnog propisa u

upravnom postupku, a odnosi se na neko pravo, obavezu ili pravni interes graĎanina, pravnog lica i drugih stranaka.

Upravni akt je akt kojim nadleţni organ (organ uprave ili pravno lice sa javnim ovlaštenjima) rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca, pravnog lica i drugih stranaka u upravnom postupku.

NAĈELA UPRAVNOG POSTUPKA

1) Naĉelo vaţenja zakona – po ovom zakonu duţni su postupati organi

uprave Federacije i organi uprave kantona, kao i gradske i općinske sluţbe za upravu i drugi organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim

interesima graĎana, pravnih lica ili drugih stranaka. 2) Naĉelo posebnog postupka – pojedina pitanja postupka za odreĎenu

upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukčije nego što su ureĎena ovim zakonom, ako je to nuţno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna načelima ovog

zakona. 3) Naĉelo supsidijarne primjene zakona – ako je odreĎenim lex specialis

zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ZUP-a postupa u svim pitanjima koja nisu ureĎena posebnim zakonom.

4) Naĉelo zakonitosti – svi organi uprave i upravne organizacije duţne su

prilikom rješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise.

Ovo načelo se odnosi i na instituci je koje imaju javne ovlasti. 5) Naĉelo zaštite prava graĊana i zaštita javnog interesa – kada organi

uprave i institucije koje imaju javna ovlašćenja vode postupak i rješavaju,

duţni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu

prava drugih lica, niti u suprotnosti sa zakonom utvrĎenim javnim interesom.

6) Naĉelo efikasnosti – organi uprave su duţni po zahtjevima stranaka

rješavati u rokovima koji su propisani zakonom. 7) Naĉelo materijalne istine – prije donošenja rješenja organ uprave duţan

je da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


8) Naĉelo saslušanja stranaka – organ uprave je duţan dopustiti

strankama da se izjasne o svim činjenicama i dokazima koji su vaţni za

donošenje rješenja. 9) Naĉelo slobodne ocjene dokaza – koje će činjenice uzeti kao dokazane

odlučuje ovlašteno sluţbeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briţljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

10) Naĉelo samostalnosti u rješavanju – to znači da organ uprave, na

osnovu utvrĎenih činjenica i dokaza, samostalno donosi odluku, bez

uticaja bilo koga. 11) Naĉelo prava na ţalbu (naĉelo dvostepenosti) – protiv rješenja

donešenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe. Samo zakonom

moţe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima ţalba nije dopuštena, i to ako se na drugi način osigurava zaštita prava i zakonitosti. Ako nema

organa uprave drugog stupnja, ţalba protiv prvostepenog rješenja moţe se izjaviti samo kad je to zakonom predviĎeno. Tim zakonom odrediće se i organ koji će rješavati po ţalbi. Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima

pravo ţalbe i kad prvostepeni organ nije u odreĎenom roku donio rješenje o njenom zahtjevu. Protiv rješenja donešenog u drugom stupnju ţalba nije

dopuštena. 12) Naĉelo konaĉnosti rješenja – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti

ţalba, ali se moţe pokrenuti upravni spor je konačno rješenje. 13) Naĉelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba

niti pokrenuti upravni spor je pravomoćno rješenje (formalna

pravosnaţnost). Kada se protiv rješenja ne moţe izjaviti ţalba niti

pokrenuti upravni spor, a rješenjem je priznato neko pravo ili utvrĎena neka obaveza, što za posljedicu ima da se o toj upravnoj stvari ne moţe ponovo rješavati, govorimo o materijalnoj pravosnaţnosti.

I pravosnaţno rješenje moţe se izmjeniti, poništiti i ukinuti u slučajevima

propisanim zakonom. 14) Naĉelo ekonomiĉnosti – Postupak se treba voditi brzo i sa što manje

troškova i gubitka vremena, vodeći računa da se pri tome prikupi sve što

je potrebno za pravilno utvrĎivanje činjenica potrebnih za donošenje zakonitog rješenja.

15) Naĉelo pomoći neukoj stranci – organ koji vodi postupak vodiće računa

da neznanje i neukost stranke i drugih lica koja sudjeluju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16) Naĉelo upotrebe jezika i pisma – ono znači da su u ravnopravnoj

uportrebi bosanski i hrvatski jezik. Ovo načelo derogirano je Ustavnim

amandmanima kojima je utvrĎeno da su na teritoriji čitave BIH u ravnopravnoj upotrebi sva tri jezika (bosanski, hrvatski i srpski).

17) Naĉelo upotrebe izraza "organ" – pod organom koji vodi postupak,

odnosno rješava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, sluţbe i institucije

iz člana 1. ovog zakona, ako ZUP-om nije drugačije odreĎeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


STVARNA I MJESNA NADLEŢNOST ORGANA UPRAVE

Stvarna nadleţnost u upravnom postupku odreĊuje se po propisima kojima se ureĊuje:

a) odreĎena upravna oblast ili b) nadleţnost pojedinih organa.

Federalni organi uprave nadleţni su:

1) ako se radi o upravnim stvarima iz isključive nadleţnosti federacije,

2) ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona i 3) u onim stvarima u kojima je kanton jedan dio svojih nadleţnosti prenio na

federalnu vlast. Kantonalni organi uprave nadleţni su:

1) ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona, 2) ako je federacija jedan dio svojih nadleţnosti prenijela na kantone i 3) u onim stvarima koje su utvrĎene u kantonalnim zakonima i ako je

grad/općina jedan dio nadleţnosti prenijela na kanton.

Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su u upravnim stvarima koje su utvrĊene propisom grada/općine:

a) ako je to propisano kantonalnim zakonom,

b) ako je kanton prenio jedan dio svojih nadleţnosti na općinu/grad i c) ako je federacija dio svojih nadleţnosti prenijela na grad/općinu.

Nijedan organ uprave, bez obzira na kojem je nivou vlasti, ne moţe

izvršiti prenos dijela svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom.

Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. Ako se ne moţe utvrditi stvarna nadleţnost organa uprave, nadleţan

će biti onaj organ uprave koji je nadleţan za organizaciju uprave. Mjesna nadleţnost se odreĊuje:

a) po federalnim propisima kojima su ureĎene federalne jedinice (kantoni),

b) po propisima o teritorijalnoj podjeli općina, c) po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave i

d) po gradskim i općinskim propisima o organizaciji gradskih i općinskih sluţbi za upravu. Mjesna nadleţnost se, takoĊer, odreĊuje:

1) u stvarima koje se odnose na nepokretnosti prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi;

2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzeća (društva), ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedišta;

3) u ostalim stvarima prema prebivalištu stranke. Kad ima više stranaka,

nadleţnost se odreĎuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalište u Federaciji, nadleţnost se odreĎuje prema

mjestu njenog boravišta, a ako nema ni boravišta prema mjestu njenog posljednjeg prebivališta, odn. boravišta u Federaciji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako se mjesna nadleţnost ne moţe odrediti po navedenim odredbama, ona se odreĊuje prema mjestu gdje je nastao povod za

voĊenje postupka. Svaki organ je, tokom ĉitavog postupka, duţan da vodi raĉuna o

svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj).

SUKOB NADLEŢNOSTI Moţe biti pozitivan i negativan.

Za rješavanje sukoba nadleţnosti nadleţni su:

1. Vrhovni sud FBiH - ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu:

a) federalnog i kantonalnog organa,

b) organa uprave i institucija sa javnim ovlastima iz različitih kantona. 2. Vlada FBiH - ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu federalnih organa

uprave. 3. Vlada kantona - nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĎu organa uprave

istog kantona. 4. Kantonalni sud - ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu:

a) organa uprave i institucije sa javnim ovlaštenjima istog kantona

b) organa uprave dvije općine u jednom kantonu 5. Gradonaĉelnik - ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu organa

gradske uprave 6. Općinski naĉelnik - ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu općinskih

sluţbi za upravu.

Kada rješava o sukobu nadleţnosti nadleţni organ donosi rješenje. Protiv tog rješenja ne moţe se izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor, a tim rješenjem

utvrĎuje se koji je organ nadleţan i kome se predmet dostavlja na rješavanje.

IZUZEĆE SLUŢBENE OSOBE Zakon propisuje 2 vrste izuzeća:

1. Obligatorno izuzeće - postoji u slučaju:

1) ako je sluţbena osoba u predmetu u kome se vodi postupak sa strankom u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do 4. stupnja,

2) ako je sa strankom u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika,

3) ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vještak, punomoćnik i sl. 4) ako je sluţbena osoba u prvostepenom postupku učestvovala u voĎenju

postupka ili u donošenju rješenja. 2. Fakultativno izuzeće - moţe biti u slučaju ako stranka sumnja u

nepristrasnost sluţbene osobe.

Stranka mora pismeno traţiti izuzeće, a o izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave. Ako se traţi izuzeće ministra, o izuzeću će odlučivati Vlada.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

Stranka je:

1. osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak (tzv. aktivna stranka) ili

2. osoba protiv koje se vodi postupak (tzv. pasivna stranka), ili 3. osoba koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da

učestvuje u upravnom postupku (tzv. zainteresovana stranka). Stranka u postupku moţe biti:

1. svako fiziĉko i pravno lice, 2. organ uprave, udruţenje graĊana i drugi koji nemaju svojstvo pravnog

lica mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku,

3. tuţitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti imaju u granicama svojih ovlaštenja, prava i duţnosti stranke ako su zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju javne interese,

4. sindikalna organizacija - ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes sluţbenika i namještenika u organima uprave, kao i

radnika u poduzeću, ustanovi ili u drugom pravnom licu, Ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku, ali moţe biti stranka ako

pokrene upravni spor i prisustvovati voĎenju upravnog postupka.

Procesna sposobnost i zakonski zastupnik

Fiziĉka osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama

obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). Za procesno nesposobnu fiziĉku osobu, radnje u postupku obavlja

njegov zakonski zastupnik, koji se odreĊuje na osnovu zakona ili aktom nadleţnog organa donešenog na osnovu zakona.

Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika,

odnosno zakonskog zastupnika, koji se odreĊuje njegovim općim aktom, ako nije odreĊen zakonom.

Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreĎenog predstavnika.

U toku cijelog postupka organ koji vodi postupak će po sluţbenoj

duţnosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moţe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno

predstavnik. Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moţe

obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet

postupka.

Ako prema prirodi stvari postupak ne moţe da se nastavi, organ će

obustaviti postupak zaključkom protiv kojeg je dopuštena posebna ţalba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Privremeni zastupnik

Organ koji vodi postupak postavit će stranci privremenog zastupnika u 2 sluĉaja:

a) ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, ili b) ako se neka radnja ima poduzeti protiv osobe čije je boravište nepoznato,

i koja nema punomoćnika, ali pod uslovom da to traţi hitnost predmeta,

a postupak se mora provesti.

Privremeni zastupnik će se postaviti i kad se ima izvršiti radnja koja se ne moţe odgoditi, a stranku, odnosno njenog punomoćnika ili zastupnika nije moguće pravovremeno pozvati. O tome će se stranka,

punomoćnik ili zastupnik odmah obavijestiti. Zajedniĉki predstavnik

Dvije ili više stranaka mogu u istom predmetu istupati zajedniĉki.

One su u takvom sluĉaju duţne naznaĉiti ko će od njih istupati kao njihov zajedniĉki predstavnik, ili postaviti zajedniĉkog punomoćnika.

Organ koji vodi postupak će odrediti strankama koje u postupku učestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odreĎenom roku naznače ko će ih izmeĎu njih predstavljati, ili da postave zajedničkog punomoćnika o čemu se donosi

zaključak. Protiv takvog zaključka stranke imaju pravo posebne ţalbe, ali ţalba ne odgaĎa izvršenje zaključka.

I u sluĉaju odreĊivanja zajedniĉkog predstavnika, odnosno punomoćnika, svaka stranka zadrţava pravo da istupa kao stranka u postupku, (daje izjave, samostalno izjavljuje ţalbe i koristi dr. pravna sredstva).

Punomoćnik

Punomoćnik je fiziĉka osoba koja poduzima odreĊene radnje u

postupku za neku drugu osobu. Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik

moţe odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku. Radnje u postupku koje punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isto pravno

djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.

I pored punomoćnika, sama stranka moţe davati izjave. Stranka koja je prisutna kad njen punomoćnik daje usmenu izjavu

moţe neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se tiču činjenica

postoji nesuglasnost izmeĎu izjava stranke i njenog punomoćnika, organ koji vodi postupak cijenit će obje izjave.

Punomoćnik moţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno

sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. Punomoć se moţe dati pismeno, ili usmeno na zapisnik koji

saĉinjava sluţbena osoba organa koji vodi postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Iznimno, sluţbena osoba koja vodi postupak moţe dopustiti da u ime stranke, kao njen punomoćnik, izvrši odreĎenu radnju osoba koja nije podnijela

punomoć (član porodice i dr.), ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno podnese punomoć za tu radnju.

Punomoć se moţe dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moţe se i vremenski ograničiti.

Punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njene procesne

sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik moţe opozvati raniju punomoć.

Stranci će se dozvoliti da u stvarima za koje se traţi struĉno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede struĉnu osobu koja će joj davati obavještenja i savjete (struĉni pomagaĉ). Ova osoba ne

zastupa stranku.

KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA Podnesci

Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci za automatsku

obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, ţalbe, prigovori i dr. priopćenja kojima se pojedinci obraćaju organima.

Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom

pismeno, ili se usmeno priopćavaju na zapisnik kod organa, a mogu se izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopćenja mogu se davati i

telefonski, ako je to po prirodi stvari moguće. Organ koji je nadleţan za prijem podneska, odnosno usmenog

priopćenja, duţan je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na

zapisnik usmeno priopćenje i izdati potvrdu o prijemu podneska.

Ako organ nije nadleţan za prijem pismenog podneska, sluţbena osoba

ovog organa će upozoriti na to podnosioca i uputiti ga da taj podnesak preda organu nadleţnom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak primi, sluţbena osoba je duţna primiti takav podnesak.

Ako organ utvrdi da nije nadleţan za postupanje po takvom podnesku, a poznato mu je koji je organ nadleţan, bez odlaganja će takav

podnesak dostaviti nadleţnom organu i o tome obavjestiti podnosioca. Ako organ utvrdi da nije nadleţan za rad po takvom podnesku, a nije

mu poznato ni koji je organ nadleţan, donijet će zakljuĉak kojim će odbaciti

podnesak zbog nenadleţnosti i zakljuĉak odmah dostaviti stranci.

Ako organ poštom dobije tuţbu za pokretanje upravnog spora, tuţbu će

bez odgaĎanja dostaviti nadleţnom sudu, o čemu će pismeno obavijestiti podnosioca tuţbe.

Podnesak mora biti razumljiv i sadrţavati sve što je potrebno da bi se po njimu moglo postupiti. Ako podnesak sadrţi neki formalni nedostatak, ili je nerazumljiv ili nepotpun, ne moţe se samo zbog toga odbaciti. Organ koji

je primio takav podnesak duţan je uĉiniti one radnje koje će osigurati da se nedostaci otklone i odredit će podnosiocu rok u kome je duţan da to uĉini.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odreĊenom roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnešen. O tome će organ donijeti zakljuĉak protiv

koga se moţe izjaviti posebna ţalba.

Pozivanje

Organ koji vodi postupak ovlašten je da poziva osobu čije je prisustvo u

postupku potrebno, a koja boravi na njegovom području. Pozivanje se vrši pismenim putem, ako posebnim propisima nije

predviĊen drugi naĉin pozivanja, vodeći raĉuna da to bude u najpogodnije vrijeme za pozvanog. Samo izuzetno se moţe upititi poziv za dolazak noću .

Poziv obavezno sadrţi: 1. naziv organa koji poziva, 2. podatke o

pozivanom, 3. predmet u kojem se poziva i u kojem svojstvu, 4. da li je duţna doći lično ili moţe i punomoćnik, te 5. naznaku da je duţna obavijestiti organ o

eventualnoj nemogućnosti dolaska, uz upozorenje o posljedicama neodazivanja. Pozvana osoba duţna je da se odazove pozivu. Ako je pozvana

osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijeĉena da doĊe,

duţna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv. Ako se osoba kojoj je poziv liĉno dostavljen ne odazove pozivu, a

izostanak ne opravda, moţe biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kaţnjena novĉanom kaznom do 50 KM. Ako su

zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali troškovi u postupku, moţe

se odrediti da te troškove snosi osoba koja je izostala.

Zapisnik u upravnom postupku

Zapisnik u upravnom postupku je dokaz o toku i sadrţini radnje

postupka i datih izjava. On ima karakter javne isprave, ukoliko je sastavljen prema zakonu i

ukoliko ima sve elemente propisane zakonom. Zapisnik se obavezno sastavlja o usmenoj raspravi, ali i o svakoj

drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku.

O manje vaţnim radnjama i izjavama stranaka i trećih osoba, koje bitno ne utiču na rješenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopćenjima i usmenim

uputstvima, neće se sastavljati zapisnik, već će se u samom spisu sastaviti sluţbena zabilješka, koju potpisuje sluţbena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima

stranke o kojima se odlučuje po skraćenom postupku, a kojima se udovoljava. Zapisnik sadrţi:

1. naziv organa, 2. broj, datum, vrijeme i mjesto sačinjavanja, 3. imena sluţbenih osoba,

4. predmet, 5. osobe koje su prisutne,

6. izjave stranaka, svjedoka, vještaka tj. sadrţaj svih provedenih radnji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U zapisniku se ništa ne smije precrtavati, dodavati, a ako ima više stranica numerišu se.

Sve stranke koje su uĉestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje u zapisnik.

Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Dozvoljeno je dokazivati netaĉnost zapisnika.

Kad u upravnom postupku rješava kolegijalni organ, o vijećanju i

glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa ţalbom

jednoglasno odlučeno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijećanju i glasanju, već

se o tome moţe sastaviti samo sluţbena zabilješka u spisu. U zapisnik o vijećanju i glasanju upisuje se, pored podataka o ličnom sastavu kolegijalnog organa, označenje predmeta o kome je riječ i kratak sadrţaj onoga što je

riješeno, kao i odvojena mišljenja ako ih je bilo.

Razgledanje spisa i obavještavanje o toku postupka

Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da ih o svom

trošku fotokopiraju, a organ je obavezan to omogućiti. Spisi se razgledaju i

prepisuju/ fotokopiraju pod nadzorom odreĎene sluţbene osobe.

Ovo pravo ima svaka osoba koja učini vjerovatnim svoj pravni interes. Ne mogu se razgledati ni prepisivati:

1. zapisnik o vijećanju i glasanju, 2. sluţbeni referati i nacrti rješenja,

3. kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi:

a) ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili

b) ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili trećih osoba.

Stranka i svaka druga osoba koja učini vjerovatnim svoj pravni interes u

predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavještavaju o toku

postupka.

DOSTAVLJANJE PISMENA Naĉin dostavljanja pismena

Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih sluţbenih

spisa) vrši se putem pošte ili ga vrši organ preko svoje sluţbene osobe.

Osoba kojoj pismeno treba da se dostavi moţe biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili značaj pismena koje se ima

uručiti. Dostavljanje se vrši samo radnim danom, i to danju. Dostavljanje se

vrši, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu, a advokatu u njegovom advokatskom uredu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Obavezno liĉno dostavljanje pismena

Dostavljanje se mora izvršiti liĉno osobi kojoj je pismeno namijenjeno:

1) kad je takvo dostavljanje odreĊeno zakonom ili drugim propisom, 2) kad od dana dostavljanja poĉinje teći rok koji se po zakonu ne moţe

produţavati, ili

3) kad to odredi organ (sluţbena osoba), koja je naredila dostavljanje.

Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, dostavljač će se raspitati kad i na kom mjestu ga moţe naći, pa će mu kod nekog od odraslih članova njegovog domaćinstva ili

komšije, ako on na to pristane, ostaviti pismeno obavještenje da odreĎeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena.

Ako i poslije toga dostavljaĉ ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti, dostavljaĉ će predati pismeno nadleţnom organu općine na ĉijem se podruĉju nalazi boravište osobe kojoj se dostavljanje vrši, ili pošti

u mjestu njenog boravišta, ako se dostavljanje vrši preko pošte. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti dostavljaĉ će pribiti pismeno

saopćenje u kojem je naznaĉeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na

samom pismenu, dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se

smatra izvršenim kad je saopćenje pribijeno na vrata, s tim da oštećenje ili uništenje ovog saopćenja izvršeno nakon pribijanja na vratima nema

uticaja na valjanost dostavljanja.

O dostavljanju na opisani način, obavijestit će se organ koji je naredio dostavljanje.

Posredno dostavljanje pismena

Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti ne zatekne u svom

stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekom od odraslih ĉlanova

njegovog domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moţe predati komšiji, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje vrši na

radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moţe izvršiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno.

Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna , pismeno će se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaĉenje gdje se

odsutna osoba nalazi. Ako je boravište osobe kojoj se dostavlja i pored istraţivanja ostalo

nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit će toj osobi privremenog

zastupnika i njemu će predati pismeno.

Ako se dostavljanje ne moţe izvršiti nekom od odraslih članova njegovog

domaćinstva odnosno komšiji, ili ako osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva bez zakonskog razloga odbije da primi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pismeno, a nije utvrĎeno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna, dostavljač će predati pismeno nadleţnom organu općine na čijem se području

nalazi boravište osobe kojoj se dostavljanje vrši, ili pošti u mjestu njenog boravišta, ako se dostavljanje vrši preko pošte. Na vratima stana osobe

dostavljač će pribiti pismeno saopćenje u kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje pribio na vrata, i staviti svoj

potpis. Dostavljanje se smatra izvršenim kad je saopćenje pribijeno na vrata , a njegovo naknadno oštećenje/ uništenje nema uticaja na valjanost dostavljanja. O

dostavljanju na ovaj način, obavijestit će se organ koji je naredio dostavljanje.

Posebni sluĉajevi dostavljanja pismena

1. Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoćniku - Ako

više stranaka imaju zajedničkog zakonskog zastupnika/punomoćnika -dostavljanje se za sve njih vrši tom zakonskom zastupniku/punomoćniku.

2. Dostavljanje pismena punomoćniku za primanje pismena - Kad

stranka pismeno obavijesti organ koji vodi postupak, da je ovlastila odreĎenu osobu kojoj se imaju vršiti sva dostavljanja za nju, organ je

obavezan sva dostavljanja vršiti ovom punomoćniku. 3. Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima, ustanovama i dr.

pravnim licima - Dostavljanje se vrši predajom pismena sluţbenoj osobi

odn. osobi odreĎenoj za primanje pismena tih organa, odnosno pravnog lica. Ako dostavljač u toku radnog vremena ne naĎe osobu odreĎenu za

primanje pismena, predaja pismena se moţe izvršiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, koja se zatekne u njihovim prostorijama.

4. Dostavljanje pismena osobama u inozemstvu, stranim drţavama,

meĊunarodnim org. i osobama u FBiH koje uţivaju diplomatski imunitet - obavlja se preko MIP-a BiH.

5. Drţavljanima FBiH koji se nalaze u inozemstvu - dostavljanje se

obavlja preko diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inozemstvu. 6. Vojnim osobama i pripadnicima policije - dostavljanje pismena se

moţe vršiti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni.

7. Osobama koje su lišene slobode - dostavljanje se vrši preko uprave

ustanove u kojoj se nalaze. 8. Dostavljanje pismena javnim priopćenjem - Dostavljanje pismena će se

izvršiti javnim priopćenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao, pri čemu se smatra da je dostavljanje pismena izvršeno poslije isteka 15.

dana od dana isticanja priopćenja na oglasnoj tabli – u 2 slučaja: a) ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje

se ne mogu odrediti,

b) kad su stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijenili svoje prebivalište ili stan, bez obaviještavanja organa

koji vodi postupak, a dostavljač i pored istraţivanja ne moţe saznati kuda su se odselili, organ će odrediti da se sva daljnja dostavljanja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pismena u postupku za tu stranku vrše pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.

Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moţe objaviti priopćenje u

novinama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja.

Dostavnica

Dostavnica (potvrda o dostavljanju) predstavlja dokaz o izvršenom

dostavljanju pismena. Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je

primalac i dostavljač. Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je

dostavljanje izvršeno.

ROKOVI

Postoje 2 vrste rokova:

1. zakonski - oni su prekluzivni i ne mogu se pomijerati;

2. sluţbeni - odreĎuje ih sluţbena osoba koja vodi postupak i oni se mogu

produţiti na molbu zainteresirane osobe koja podnese molbu prije isteka roka ili 3 dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za

produţenje, o ćemu se sačinjava sluţbena zabilješka u spisu;

Rokovi se odreĊuju na dane, mjesece i godine.

Teku od slijedećeg dana od dana prijema pismena. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan, ali na završetak utiče.

POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE

Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvrši neku radnju u postupku, pa je usljed tog propuštanja iskljuĉena od vršenja ove

radnje, dozvolit će se, po njenom prijedlogu, povrat u preĊašnje stanje. Stranka je duţna da u prijedlogu za povrat u preĊašnje stanje iznese

okolnosti zbog kojih je bila sprijeĉena da u roku izvrši propuštenu radnju i da te okolnosti uĉini bar vjerovatnim.

Ako se povrat u preĎašnje stanje traţi zbog toga što je propušteno da se

podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloţiti i taj podnesak. Prijedlog za povrat u preĊašnje stanje podnosi se u roku od 8 dana

računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala. Poslije isteka 3 mjeseca od dana propuštanja ne moţe se traţiti povrat u

preĊašnje stanje. Ne moţe se traţiti povrat zbog propuštanja ovog roka. Prijedlog za povrat u preĊašnje stanje podnosi se organu kod koga

je trebalo izvršiti propuštenu radnju. O prijedlogu odlučuje zaključkom organ

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju. Neblagovremeno podnešen prijedlog odbacit će se bez daljnjeg postupka.

O podnesenom prijedlogu za povrat, izjašnjava se suprotna stanka, osim ako su ĉinjenice na kojima se prijedlog zasniva opće poznate.

Protiv zakljuĉka kojim se dozvoljava povrat nije dopuštena ţalba, a protiv zakljuĉka kojim je odbijen prijedlog za povrat dopuštena je posebna ţalba samo ako je zakljuĉak donio prvostepeni organ, a ako je zakljuĉak

donio drugostepeni organ, ţalba nije dozvoljena.

Kad je povrat u preĎašnje stanje dozvoljen, postupak se vraća u ono

stanje u kome se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zaključci koje je organ donio u vezi s propuštanjem.

ODRŢAVANJE REDA

Sluţbena osoba koja rukovodi radnjom postupka duţna je da se stara o odrţavanju reda pri radu. S tim ciljem sluţbena osoba je ovlaštena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odreĊuje mjere potrebne

da se red odrţi o ĉemu se u spisu saĉinjava sluţbena zabiljeska.Osoba koja

prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oruţje ili opasno oruĎe.

Osoba koja i pored opomene ometa rad ili učini nepristojnost pri vršenju radnje postupka ili neće da odloţi oruţje od nosno oruĎe, moţe biti udaljena. Osoba koja učestvuje u radnji postupka moţe biti udaljena tek pošto je prethodno

bila opomenuta da će biti udaljena i pošto su joj bile predočene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog narušavanja reda ili zbog nepristojnosti, ili nošenja

oruţja ili opasnog oruĎa, izriče sluţbena osoba koja rukovodi radnjom postupka. Ako bude udaljena stranka koja nema punomoćnika, ili ako bude udaljen punomoćnik ĉiji vlastodavac nije prisutan, sluţbena osoba koja

rukovodi radnjom postupka pozvat će osobu koja se udaljava da postavi svog punomoćnika. Ako pozvana osoba to ne učini, sluţbena osoba moţe

odgoditi radnju na trošak osobe koja je odbila da postavi svog punomoćnika, a moţe mu i sama postaviti punomoćnika ako je to potrebno. Ko u radnji postupka teţe naruši red ili uĉini krupniju nepristojnost,

moţe se, pored udaljenja, kazniti novĉanom kaznom do 50 KM.

Protiv zaključka o kazni moţe se izjaviti posebna ţalba. Ţalba protiv

zaključka o novčanoj kazni zbog narušavanja reda ne odgaĎa izvršenje te kazne.

TROŠKOVI POSTUPKA

Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni

troškovi sluţbenih osoba, izdaci za svjedoke, vjeţtake, tumaĉe, uviĊaj, oglase i sl., a koji su nastali provoĊenjem postupka po nekoj upravnoj

stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio.

Kad osoba koja učestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, duţna je da snosi te troškove.

Kad je postupak koji je pokrenut po sluţbenoj duţnosti okončan povoljno po stranku, troškove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su: troškovi dolazenja, izgubljenog vremena, izdaci na takse,

za pravno zastupanje i stručno pomaganje. Kad u postupku uĉestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim

interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na ĉiju je štetu postupak okonĉan, duţna je da protivnoj stranci naknadi opravdane troškove koji su toj stranci nastali uĉestvovanjem u postupku. Ako je u takvom slučaju neka

od stranaka djelimično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je duţna da naknadi protivnoj stranci troškove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Ako se postupak pokreće po zahtjevu stranke, a sa sigurnosću se moţe predvidjeti da će izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviĊajem, vještaĉenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak moţe

zakljuĉkom odrediti da stranka unaprijed poloţi potreban iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne poloţi taj iznos u odreĎenom roku, organ moţe

odustati od izvoĎenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produţenje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa.

U rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje

odreĎuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti.

Ako organ u rješenju ne odluči o troškovima, navest će se da će se o troškovima donijeti poseban zaključak.

Svjedoci, vještaci, tumaĉi (prevoditelji) i sluţbene osobe imaju pravo

na naknadu troškova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvršenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene

zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa. Pored naknade, vještaci i tumaĉi imaju pravo i na posebnu nagradu.

Zahtjev za naknadu odnosno nagradu duţni su svjedoci, vještaci i tumači

postaviti pri saslušanju, tumačenju (prevoĎenju), odnosno davanju vještakovog mišljenja.

Naknade troškova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vještacima i tumačima, odnosno posebne nagrade vještacima i tumačima, način naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i osloboĎenje od plaćanja troškova reguliše se

propisom Vlade Federacije za troškove pred federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona za troškove pred

kantonalnim organima i općinskim i gradskim sluţbama za upravu. Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti ili djelomiĉno, ako utvrdi da ona ne moţe podnijeti

troškove bez štete po nuţno izdrţavanje sebe i svoje porodice. OslobaĊanje od snošenja troškova odnosi se na oslobaĊanje od

taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi sluţbenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumaĉe, uviĊaj, oglase i sl.

Organ koji vodi postupak moţe u toku postupka ukinuti zakljčak o

oslobaĎanju od snošenja troškova ako utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila osloboĎena snošenja troškova.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRVOSTEPENI POSTUPAK

POKRETANJE POSTUPKA

Upravni postupak pokreće nadleţni organ po sluţbenoj duţnosti ili povodom zahtjeva stranke.

Nadleţni organ će pokrenuti postupak po sluţbenoj duţnosti:

1. kad to odreĎuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili

2. kad utvrdi da radi zaštite javnog interesa treba pokrenuti upravni postupak.

Ako nadleţni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da

po vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet će o

tome zakljuĉak, kojim će se podnešeni zahtjev odbaciti kao preuranjen.

Protiv tog zaključka dopuštena je posebna ţalba. Upravni postupak je pokrenut ĉim je nadleţni organ izvršio ma koju

radnju radi voĊenja postupka. Upravni postupak se okonĉava na 2 naĉina:

1. rješenjem (ako se rješava o upravnoj stvari u meritumu) i 2. zakljuĉkom (za procesne radnje).

Spajanje stvari u jedan postupak

Kad je rijeĉ o pravima i obavezama više stranaka, ili kad je jedna

stanka postavila više zahtjeva, a prava ili obaveze stranaka zasnivaju se na

istom ili sliĉnom ĉinjeniĉnom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno i mjesno

nadleţan, moţe se pokrenuti i voditi jedan postupak.

O voĎenju jednog postupka u ovakvim slučajevima nadleţni organ će donijeti poseban zaključak, protiv koga se moţe izjaviti ţalba, osim ako je

zaključak donio drugostepeni organ.

Izmjena zahtjeva

Pošto je postupak pokrenut, stranka moţe do donošenja

prvostepenog rješenja:

1. proširiti postavljeni zahtjev, ili

2. umjesto ranijeg zahtjeva postaviti drugi (pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom činjeničnom stanju), bez obzira na to da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu.

Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva,

donijet će o tome zaključak. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna ţalba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odustanak od zahtjeva

Stranka moţe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka

odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zakljuĉak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti obaviještena protivna stranka, ako je ima. Ako je dalje voĊenje postupka potrebno u javnom interesu, ili

ako to zahtijeva protivna stranka, nadleţni organ će produţiti voĊenje postupka.

Kad je postupak pokrenut po sluţbenoj duţnosti organ moţe obustaviti postupak. Ako postupak u istoj stvari moţe biti pokrenut i po zahtjevu

stranke, on će se nastaviti ako stranka to zahtijeva.

Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba.

Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik kod tog organa.

Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuĉak o obustavljanju

postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moţe opozvati svoj odustanak od zahtjeva.

Stranka moţe odustati od postupka (zahtjeva) čak i ako je podnijela ţalbu, ali do donošenja II stepenog rješenja. U tom sluĉaju organ će donijeti zakljuĉak o obustavi i poništiti doneseno prvostepeno rješenje.

Poravnanje

Ako u postupku uĉestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim

zahtjevima, sluţbena osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog

postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili u pojedinim spornim tačkama.

Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreĎeno, i ne smije biti na štetu

javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, na šta sluţbena osoba pazi po sluţbenoj duţnosti.

Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljuĉeno kad

stranke, poslije proĉitanog zapisnika o poravnanju, potpišu zapisnik. Poravnanje ima snagu izvršnog rješenja donešenog u upravnom

postupku. Organ pred kojim je zaključeno poravnanje donijet će zaključak kojim

će se postupak obustaviti.

POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA

Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve ĉinjenice i okolnosti

koje su znaĉajne za donošenje rješenja i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese, o ĉemu se stara sluţbena osoba koja

vodi postupak. Ovo se moţe izvršiti u:

1. skraćenom postupku ili 2. posebnom ispitnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Skraćeni postupak

Organ moţe po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno, pod

uslovom:

1. ako je stranka iznijela sve činjenice i uz zahtjev dostavila dokaze iz kojih se moţe utvrditi da su ispunjenje pretpostavke da se donese rješenje, ili

se radi o općepoznatim činjenicama ili činjenicama poznatim organu, ili 2. ako organ na osnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţe moţe da

donese rješenje, a nije potrebno saslušanje stranke ili 3. ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera, u općem interesu, koje se

ne mogu odgaĎati, a činjenice na kojima se zasniva rješenje su bar

učinjene vjerovatnim ili 4. kada je predviĎeno propisom da se stvar moţe riješiti na osnovu činjenica

koje nisu u potpunosti dokazane ili su posredno dokazane, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti .

Rok za donošenje ovog rješenja je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Poseban ispitni postupak

Poseban ispitni postupak se provodi kada organu nisu dovoljni

dokazi koje je stranka podnijela, odnosno kad nisu dovoljne ĉinjenice sa kojima organ raspolaţe, nego je potrebno:

a) da se saslušaju stranke, ili b) da se angaţuju vještaci, ili

c) da se provedu i neke druge radnje koje su neophodne da organ rješi odreĎenu upravnu stvar.

Rok za donošenje ovog rješenja je 30, odnosno 60 dana. Tok posebnog ispitnog postupka odreĊuje sluţbena osoba koja vodi

postupak.

Stranka ima pravo da učestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne

podatke i brani svoja prava i interese, moţe da iznosi činjenice i pobija tačnost navoda koji se ne slaţu s njenim navodima.

Sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je da pruţi mogućnost

stranci:

1. da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom

postupku, o prijedlozima i ponuĎenim dokazima, 2. da učestvuje u izvoĎenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama,

svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe koja vodi postupak, kao i

3. da se upozna s rezultatom izvoĎenja dokaza i da se o tome izjasni.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nadleţni organ ne moţe donijeti rješenje prije nego što stranci pruţi mogućnost da se izjasni o ĉinjenicama i okolnostima na kojima treba da se

zasniva rješenje, a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni.

Prethodno pitanje

Pitanje bez ĉijeg se rješavanja ne moţe riješiti sama upravna stvar, a

to pitanje ĉini samostalnu pravnu cjelinu, za ĉije je rješenje nadleţan sud ili neki drugi organ, nazivamo prethodnim pitanjem

Ako organ koji vodi postupak naiĎe na prethodno pitanje, on moţe: a) sam raspraviti to pitanje, ili b) postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi.

Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima

pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

U pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom krivičnog suda kojom je

optuţeni oglašen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno

pitanje odnosi:

1. na postojanje krivičnog djela, 2. na postojanje braka,

3. na utvrĎivanje očinstva, te 4. u drugim slučajevima kada je to zakonom odreĎeno.

Ako se postupak vodi po zahtjevu stranke, a organ naiĎe na prethodno

pitanje, on moţe zaključkom naloţiti stranci da kod nadleţnog organa ili suda

pokrene rješavanje tog pitanja u odreĎenom roku, te da je u tom smislu duţna organu dostaviti dokaz. Ako stranka ne postupi po tom zaključku, smatraće se da

je od zahtjeva odustala, te će se donijeti zaključak o obustavi postupka. Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadleţnog

organa nastaviće se pošto rješenje donešeno o tom pitanju postane konačno. Usmena rasprava

Sluţbena osoba koja vodi postupak, na svoju inicijativu ili na

prijedlog stranke, odreĊuje usmenu raspravu u svakom sluĉaju kad je to

korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1. u stvarima u kojima učestvuju 2 ili više stranaka s protivnim interesima, ili 2. kad se ima izvršiti uviĎaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Usmena rasprava ima dva cilja:

1. utvrĎivanje činjenica i

2. pruţanje mogućnosti strankama da štite svoja prava i interse.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Usmena rasprava je javna, i na njoj najviše dolaze do izraţaja neka od naĉela upravnog postupka (načela: materijalne istine, saslušanja stranaka,

pomoć neukoj stranci, efikasnosti i ekonomičnosti, upotreba jezika i pisma i dr.). Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe isključiti javnost za cijelu

usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, ako treba da se

raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu, poslovnu, profesionalnu, naučnu ili umjetničku tajnu. O iskljuĉenju javnosti donosi se zakljuĉak, koji

mora biti obrazloţen i javno objavljen. Pri priopćavanju rješenja javnost se ne moţe iskljuĉiti. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove

punomoćnike i stručne pomagače. Sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je da na poĉetku usmene

rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da

provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni.

Ako neka od stranaka koja još nije saslušana nije došla na raspravu, a nije utvrĎeno da joj je poziv pravilno dostavljen, sluţbena osoba koja vodi postupak

odgodit će raspravu, osim u slučaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom.

Ako na usmenu raspravu ne doĊe stranka po ĉijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moţe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, tj. od njega odustala,

sluţbena osoba koja vodi postupak obustaviće postupak.

Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane, mada

je uredno pozvana, sluţbena osoba moţe provesti raspravu i bez nje, a moţe na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari.

Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je predmet ispitnog postupka. Ako se predmet ne moţe pretresti na jednoj raspravi,

sluţbena osoba koja vodi postupak prekinut će raspravu i zakazati što prije njen nastavak. Za ovaj nastavak sluţbena osoba će poduzeti sve mjere koje su

propisane za odreĎivanje usmene rasprave. Pri nastavku usmene rasprave

sluţbena osoba koja vodi postupak iznijet će u glavnim crtama tok dotadašnje rasprave.

DOKAZIVANJE

Kao dokazno sredstvo upotrijebiće se sve što je podesno za utvrĊivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom sluĉaju, kao što su:

1. isprave, 2. izjava svjedoka,

3. uviĎaj, 4. vještaci i

5. saslušanje stranke/stranaka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da li neku ĉinjenicu treba dokazivati ili ne, odluĉuje sluţbena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta ĉinjenica moţe imati uticaja na

rješavanje stvari ili ne. Dokazi se izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom

pogledu sporno ili šta treba dokazivati. Ne treba dokazivati:

1. činjenice koje su opće poznate, 2. činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati

nepostojanje tih činjenica.

1. JAVNE ISPRAVE

Javne isprave su isprave koje je u propisanom obliku izdao nadleţni

organ uprave ili institucija kojoj je povjereno vršenje javnih ovlaštenja u okviru svoje nadleţnosti. One mogu biti prilagoĊene elektronskoj obradi.

Ovakva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrĎuje ili odreĎuje, tj. smatraju se istinitim. Pretpostavka je oboriva, pa stranke imaju pravo dokazivati suprotno.

Isprave, koje sluţe kao dokaz , podnose stranke ili ih pribavlja sluţbena osoba koja vodi postupak.

Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka neće dobrovoljno da je podnese ili pokaţe, sluţbena osoba koja vodi postupak pozvaće tu stranku da podnese ili pokaţe ispravu na raspravi, da bi se

druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka ne postupi po pozivu,

sluţbena osoba koja vodi postupak cijeniće, s obzirom na sve okolnosti slučaja,

od kakvog je to uticaja za rješavanje stvari. Ako se isprava nalazi kod organa uprave, a stranka koja se pozvala

na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribaviće

ovu ispravu po sluţbenoj duţnosti. Ti organi, institucije i pravna lica duţni su

postupiti po traţenju nadleţnog organa.

Ako se isprava nalazi kod treće osobe, a ta osoba neće dobrovoljno da je pokaţe, organ koji vodi postupak pozvaće zaključkom tu osobu da pokaţe ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti.

Isprave koje je izdao strani organ, koje u mjestu gdje su izdate vaţe kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i

domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene. Uvjerenja

Uvjerenje je isprava koju izdaje organ uprave ili institucija sa javnim

ovlaštenjima kojom se potvrĊuje ili utvrĊuje odreĊena ĉinjenica. Uvjerenje koje je izdao organ ili institucija u okviru svojih ovlaštenja

o ĉinjenicama o kojima vodi sluţbenu evidenciju, ima karakter javne

isprave. Sluţbena evidencija je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim propisom.

Organ uprave je duţan na zahtjev graĎana izdati uvjerenje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako organ utvrdi u postupku da ne moţe izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom.

Organi uprave su duţni izdavati i uvjerenja o odreĊenim ĉinjenicama o kojima ne vode sluţbenu evidenciju , ako je to propisano zakonom. Tada

će organ provesti ispitni postupak, temeljem kojeg, ako utvrdi postojanje tih činjenica, moţe izdati uvjerenje, ali ono nema karakter javne isprave (npr. uvjerenje o uslovnosti stambenog objekta). Organ koji je zatraţio od stranke da

mu dostavi uvjerenje o tim činjenicama moţe ga uvaţiti, ali i ne mora. U takvoj pravnoj situaciji (ako ga ne uvaţi), taj organ će otvoriti raspravu o tom pitanju

kojom će pokušati utvrditi postojanje te činjenice.

2. SVJEDOCI

Svjedok moţe biti svaka fiziĉka osoba koja je bila sposobna da opazi

ĉinjenicu o kojoj treba da svjedoĉi i koja je u stanju da to svoje opaţanje saopći.

Osoba koja u postupku uĉestvuje u svojstvu sluţbene osobe ne

moţe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva, duţna je da se odazove

pozivu, a i da svjedoĉi, ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno. Ne moţe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom

povrijedila duţnost ĉuvanja sluţbene, drţavne ili vojne tajne, dok ga

nadleţni organ ne oslobodi te duţnosti. Svjedok moţe uskratiti svjedoĉenje:

1. na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju njega, njegovog bračnog druga, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do 3 stupnja

zaključno, ili srodnika po tazbini, do 2 stupnja zaključno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili staranika, usvojioca ili usvojenika;

2. na pojedina pitanja na koja bi svojim odgovorom povrijedio obavezu čuvanja poslovne, profesionalne, umjetničke ili naučne tajne;

3. o onome što mu je stranka povjerila kao svom punomoćniku;

4. o onome o čemu se stranka ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.

Svjedok se moţe osloboditi duţnosti svjedoĉenja i o pojedinim

drugim ĉinjenicama kad iznese vaţne razloge za to. Ako je potrebno, on treba

te razloge da učini vjerovatnim. Svjedok se saslušava pojedinačno. ??? Svjedok će se prethodno, prije

početka svjedočenja, upozoriti da je duţan da govori istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da moţe na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice davanja laţnog iskaza. ??? Od svjedoka će se zatim uzeti opći osobni podaci.

Sluţbena osoba koja vodi postupak ukazat će svjedoku na koja pitanja moţe uskratiti svjedočenje.???-PROVJERITI (ispitivač Kratović Sadudin, tvrdi suprotno

– da se tek nakon saslušanja traţi od svjedoka da potvrdi da je govorio istinu, da nije ništa prešutio ...)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon toga svjedoku će se postavljati pitanja o samom predmetu i pozvaće se da iznese šta mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati

takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok će se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono što svjedoĉi.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doĎe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan, organ koji vodi postupak moţe narediti da se prisilno dovede i da snosi

troškove dovoĎenja, a moţe ga i kazniti novčano.

3. IZJAVA STRANKE

Ako za utvrĊivanje odreĊene ĉinjenice ne postoji neposredan dokaz,

ili se takva ĉinjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrĊivanje te ĉinjenice moţe se kao dokazno sredstvo uzeti i

usmeno data izjava stranke. Izjava se unosi u zapisnik.

Prije uzimanja izjave stranke, sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.

Ovo dokazno sredstvo je slabo sredstvo.

4. VJEŠTACI

Kad je za utvrĊivanje ili ocjenu neke ĉinjenice vaţne za rješavanje

stvari potrebno struĉno znanje kojim ne raspolaze sluţbena osoba koja vodi postupak, izvest će se dokaz vještaĉenjem.

Radi izvoĎenja dokaza vještačenjem sluţbena osoba koja vodi postupak odreĎuje, po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke, jednog vještaka, a kad ocijeni da je vještačenje sloţeno, moţe odrediti dva ili više vještaka.

Za vještake će se odrediti osobe koje su struĉne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlaštenje za davanje struĉnog mišljenja o

pitanjima iz odgovorajuće struke, ako je takvo ovlaštenje predviĊeno propisima.

Vještaci mogu uskratiti svjedočenje iz istih razloga kao i svjedoci

svjedočenje. U pogledu izuzeća, primjenjuju se odredbe o izuzeću sluţbenih osoba.

Nalaz se daje pismeno, a o istom stranke i sluţbena osoba mogu postavljati pitanja. Ukoliko nalaz nije jasan ili je nepotpun moţe se ponoviti (isti ili drugi vještak).

5. UVIĐAJ

UviĊaj se vrši kad je za utvrĊivanje neke ĉinjenice ili za razjašnjenje

bitnih okolnosti potrebno neposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi

postupak. Stranke imaju pravo da prisustvuju uviĎaju. UviĎaj se moţe izvršiti,

odnosno često se vrši i uz sudjelovanje vještaka.

Eventualno sprječavanje vršenja uviĎaja od strane vlasnika/posjednika/ drţaoca stvari, prostorija ili zemljišta nije dozvoljeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osiguranje dokaza

Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili da će njegovo izvoĎenje biti oteţano, moţe se, radi osiguranja dokaza u

svakom stadiju postupka, pa i prije nego što je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.

Osiguranje dokaza vrši se po sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu stranke,

odnosno osobe koja ima pravni interes, a za osiguranje dokaza u toku postupka nadleţan je organ koji vodi postupak.

Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadleţan je organ na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na čijem području borave osobe koje treba saslušati. O osiguranju dokaza donosi se poseban

zaključak. Protiv zaključka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopuštena je posebna ţalba, koja ne prekida tok postupka.

RJEŠENJE 1. Organ koji donosi rješenje

Rješenje je upravni akt kojim se okonĉava upravni postupak o stvari koja je predmet postupka. Donosi ga, na osnovu ĉinjenica utvrĊenih u

postupku, organ nadleţan za rješavanje te stvari.

Kad o stvari rješava kolegijalni organ, on moţe rješavati kad je prisutno više od 1/2 njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih.

Organ uprave moţe rješenje donijeti:

1. samostalno, 2. u dogovoru sa drugim organom,

3. uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa. U vezi donošenja rješenja u dogovoru sa drugim organom ili uz prethodno

pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa, treba istaći slijedeće: Organi će se uvijek dogovoriti koji od njih će izdati rješenje; Vrši se izdavanjem posebnog akta ili naznačenjem odobrenja na nacrtu

rješenja (rok 15 dana – ako u tom roku organ ćuti, smatra se da je dao odobrenje);

U uvodu ovakvih rješenja obavezno se navodi da je rješenje doneseno uz odobrenje, saglasnost ili mišljenje drugog organa, uz naznačenje naziva tog organa;

2. Dijelovi rješenja su:

1. Uvod, koji sadrţi:

a) naziv organa koji donosi rješenje,

b) propis o nadleţnosti tog organa za njegovo donošenje c) ime stranke/stranaka,i

d) kratko označenje predmeta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Izreka, koja sadrţi odluku kako je organ riješio zahtjev (usvaja ili odbija

zahtjev stranke). Izreka mora biti jasna i koncizna. Sadrţi i odluku o

troškovima postupka, te da ţalba ne odlaţe njegovo izvršenje, kada je to propisano.

3. Obrazloţenje, koje treba da sadrţi:

a) ukratko zahtjev stranke, b) provedeni postupak i provedene dokaze, te

c) šta je bilo opredjeljenje organa da riješi na način kako je rješeno. 4. Pouka o pravnom lijeku - mora da stoji u kom roku se ulaţe ţalba, kojem

organu, i putem kojeg organa (drugostepeni organ opredjeljuje primjena propisa – za federalne propise federalni organ - npr. Rješenje je donio

općinski načelnik na osnovu federalnih propisa - šta staviti u pouci o pravnom lijeku? Pouka o pravnom lijeku: ţalba se moţe uloţiti

nadleţnom federalnom organu iz te oblasti.

5. Potpis sluţbene osobe koja je donijela rješenje.

Rješenje donosi rukovodilac organa uprave ili druga sluţbena osoba

koju je rukovodilac za to ovlastio. Prenos ovlaštenja donosi se rješenjem. Vrste rješenja

1. DJELIMIĈNO - ako organ o jednoj stvari treba da riješi u nekoliko

taĉaka, a za rješavanje su sazrele samo neke i kad se pokaţe svrsishodnim da se o tim taĉkama riješi posebnim rješenjem, nadleţni organ moţe donijeti rješenje samo o tim taĉkama

(djelimiĉno rješenje). Protiv ovog rješenja se moţe izjaviti ţalba, dakle, u

pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatra se kao samostalno rješenje. 2. DOPUNSKO - ako nadleţni organ nije rješenjem odluĉio o svim

pitanjima koja su bila predmet postupka, on moţe, po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti posebno rješenje o

pitanjima koja već donešenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje). Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude

odbijen, protiv zaključka o tome dopuštena je posebna ţalba. Ako je predmet već dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje moţe se donijeti bez ponovnog provoĎenja ispitnog postupka. Dopunsko rješenje smatra se u

pogledu pravnih lijekova i izvršenja samostalnim rješenjem. 3. PRIVREMENO-kojim organ uprave rješava stvar na odreĊeno vrijeme

– do donošenja potpunog rješenja. Donosi se kada je potrebno prije

okončanja postupka privremeno urediti neka sporna pitanja ili odnose, na temelju činjenica utvrĎenih do momenta njegovog donošenja. Rješenjem o

glavnoj stvari koje se donosi nakon okončanja postupka, ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka. Privremeno rješenje smatra

se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Posebna vrsta rješenja je usmeno rješenje. To je rješenje koje organ

uprave donosi i usmeno nareĎuje njegovo izvršenje, kada je potrebno

provoĎenje hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi i imovine.

U tom slučaju, organ je duţan donijeti pismeno rješenje u narednom roku od 8 dana (ova vrsta rješenja najčešće nastaje u radu inspekcijskih organa).

Rokovi za donošenje rješenja

U skraćenom postupku je 15 dana, a u redovnom rok je 30 i 60 dana

(ovisno treba li provoditi ili ne poseban ispitni postupak ili rješiti prethodno pitanje). Ispravljanje rješenja

Mogu se ispravljati samo tehničke greške. Ispravka se vrši zaključkom , u svakom trenutku, koji proizvodi pravno dejstvo od kada i ispravljeno rješenje,

kojeg je on sastavni dio. Protiv zaključka o ispravci rješenja dozvoljena je posebna ţalba.

ZAKLJUĈAK

Zakljuĉkom se odluĉuje o pitanjima koja se tiĉu postupka. Zakljuĉak se saĉinjava u vidu sluţbene zabilješke u spisu i priopćava

zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljuĉka moţe izjaviti posebna ţalba, ili kad se moţe odmah traţiti izvršenje zakljuĉka.

Zaključak koji se izdaje pismeno sadrţi: uvod, dispozitiv, obrazloţenje i pouku o pravnom lijeku.

Protiv zakljuĉka moţe se izjaviti posebna ţalba samo kad je to ZUP-om ili drugim zakonom izriĉito predviĊeno.

Ţalba se izjavljuje u istom roku, na isti način i istom organu kao i ţalba

protiv rješenja. Zakljuĉke protiv kojih nije dopuštena posebna ţalba mogu

zainteresirane osobe pobijati ţalbom protiv rješenja, osim ako je ţalba protiv zakljuĉka ZUP-om iskljuĉena.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ŢALBA

1. Pravo ţalbe

Protiv rješenja donešenog u prvom stepenu stranka ima pravo ţalbe.

Ţalbu moţe uloţiti:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) stranka i lica koja imaju pravni interes, 2) tuţitelj, pravobranitelj i drugi organi protiv rješenja donešenog u korist

stranke, kojim je povrijeĎen zakon na štetu javnog interesa. (Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu, ali moţe pokrenuti upravni spor.) Ţalba se ne moţe uloţiti protiv:

1. rješenja domova Parlamenta Federacije, skupštine kantona, te gradskog i

općinskog vijeća, kao i 2. rješenja Vlade Federacije i vlade kantona donešenog u prvom stepenu.

Zakon predviĊa da se protiv svih konaĉnih prvostepenih rješenja

(protiv kojih se ne moţe izjaviti ţalba) moţe pokrenuti upravni spor kod

nadleţnog suda (kantonalni sudovi). Ţalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom iskljuĉen upravni spor.

2. Nadleţnost organa za rješavanje o ţalbi

Ako je u I - st. postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa općinskog vijeća, u okviru iskljuĉivih prava i duţnosti općine, o ţalbi rješava

općinski organ odreĎen statutom općine, odnosno propisom općinskog vijeća. Ako je u I - st. postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa

gradskog vijeća, u okviru iskljuĉivih prava i obaveza grada, o ţalbi rješava

gradski organ odreĎen statutom grada, odnosno propisom gradskog vijeća. Protiv I - st. rješenja općinskog naĉelnika i gradonaĉelnika, odnosno

općinskih i gradskih sluţbi za upravu koja su donešena na osnovu kantonalnog zakona, u II stepenu rješava nadleţni kantonalni organ iz

odgovarajuće upravne oblasti. Protiv I - st. rješenja općinskog naĉelnika i gradonaĉelnika, odnosno

općinskih i gradskih sluţbi za upravu koja su u upravnom postupku

donešena na osnovu federalnog zakona, u II stepenu rješava nadleţni

federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti. O ţalbi protiv I - st. rješenja kantonalnih organa uprave, donesenih

na osnovu zakona kantona, rješava nadleţni organ kantona odreĎen zakonom

kantona. O ţalbi protiv I - st. rješenja kantonalne uprave/ustanove u sastavu

kantonalnog organa uprave, rješava kantonalni organ uprave u čijem se

sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova. O ţalbi protiv I - st. rješenja organizacionih jedinica kantonalnih

organa uprave/ustanova, koje su osnovane van sjedišta kantonalnog

organa uprave/ustanove, rješavaju kantonalni organ uprave/ustanove kojoj

pripada ta organizaciona jedinica. O ţalbi protiv I – stepenog rješenja kantonalnih organa uprave

donešenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa -

rješavaju nadleţni federalni organi uprave iz odgovarajuće upravne oblasti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


O ţalbi protiv I - stepenog rješenja federalne uprave/ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave, rješava federalni organ uprave u

čijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. O ţalbi protiv I - st. rješenja organizacionih jedinica federalnih

organa uprava/ustanova koje su osnovane van sjedišta federalnog organa uprave/ustanove, rješava federalni organ uprave/ustanove kome pripada ta

organizaciona jedinica. O ţalbi protiv I - st. rješenja federalnih organa uprave/ustanove,

rješava federalni organ odreĎen federalnim zakonom . O ţalbi protiv I – st. rješenja institucije koja ima javne ovlasti, rješava

organ odreĎen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o ţalbi rješava organ uprave odnosno drugi organ.

(npr. ako je rješenje donio kanton. organ po federalnom propisu, II-st- organ je nadleţni federalni organ iz odreĎene oblasti. Ako je rješenje donio kanton. organ

po kanton. propisu, II-st. organ je kanton. organ propisan tim kanton. propisom) 3. Rok za ţalbu

Ţalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana od dana

dostavljanja rješenja, ali se drugim zakonom moţe propisati i drugačiji rok.

Rok za ţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja.

U toku roka za ţalbu rješenje se ne moţe izvršiti. Kad je ţalba

propisno izjavljena, rješenje se ne moţe izvršiti sve dok se rješenje koje je

donešeno o ţalbi ne dostavi stranci. Iznimno, rješenje se moţe izvršiti u ţalbenom roku, pa i kada je ţalba

izjavljena, u sljedećim situacijama:

1) ako je to zakonom predviĎeno ili

2) ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera, ili 3) ako bi odgaĎanjem izvršenja nekoj stranci bila nanesena nepopravljiva

šteta. Sadrţaj ţalbe

U ţalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, oznaka naziva organa

koji ga je donio, i broj i datum rješenja.

Dovoljno je da ţalilac u ţalbi izloţi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem i u kojem ga obimu pobija, ali ţalbu ne mora posebno obrazloţiti.

U ţalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je ţalilac duţan da obrazloţi zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku.

Ako su u ţalbi iznešene nove činjenice i novi dokazi, a u postupku

sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima

izjasni. Ovaj rok ne moţe biti kraći od 8, ni duţi od 15 dana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. Predavanje ţalbe

Ţalba se predaje neposredno ili šalje poštom organu koji je donio I -st. rješenje, a moţe se i izjaviti usmeno na zapisnik pred I – st. organom.

Ako je ţalba predata ili poslata neposredno II st. organu, on je odmah šalje organu prvog stupnja. Ţalba predata ili poslata neposredno II st. organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata I st. organu. 6. Postupak prvostepenog organa po ţalbi

Prvostepeni organ ispituje da li je ţalba dopuštena, blagovremena i

izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, neblagovremenu ili od

neovlaštene osobe izjavljenu ţalbu prvostepeni organ odbacit će svojim rješenjem. Protiv ovog rješenja, stranka ima pravo ţalbe.

Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenje utvrdi da je ţalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moţe stvar riješiti drugaĉije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom

pobija, ali samo u jednostranaĉkim postupcima.

Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe. Organ koji je donio rješenje je duţan upotpuniti postupak ako

povodom ţalbe utvrdi:

1) da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na

rješavanje stvari, 2) ako ţalilac u ţalbi iznese nove činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na

drugačije rješenje stvari, 3) ako je ţaliocu morala biti data mogućnost da sudjeluje u postupku koji je

prethodio donošenju rješenja, a ta mu mogućnost nije bila data, ili mu je

bila data, ali je on propustio da je koristi, a u ţalbi je opravdao to propuštanje.

Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje moţe, u granicama zahtjeva stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnešena ţalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije novim

rješenjem zamijenio rješenje koje se ţalbom pobija duţan je, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema ţalbe, poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi. Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji se

odnose na predmet.

7. Rad (rješavanje) drugostepenog organa o ţalbi

Ako je ţalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od

neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbaciće je rješenjem drugostepeni organ.

Ako ţalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje i moţe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. odbiti ţalbu - kad utvrdi:

a) da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je

rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a ţalba neosnovana, b) da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi

da nisu mogli uticati na rješenje stvari, c) da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih

razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom

rješenju izloţiti te razloge, a ţalbu odbiti. 2. oglasiti rješenje ništavim - kada utvrdi:

a) da je u upravnom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili se radi o stvari koja uopšte nije u nadleţnosti organa uprave, uopšte nije upravna stvar,

b) kad bi izvršenje tog rješenja dovelo do izvršenja kriv. djela, c) ako je doneseno rješenje čije je izvršenje nemoguće,

d) ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti, a predviĎeno je da se moţe donijeti samo na zahtjev stranke (ovakvo rješenje se moţe konvalidirati samo ako stranka naknadno pristane na njega).

3. poništiti rješenje - kad utvrdi:

1. da je u I. st. postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje

ništavim, 2. da je I. st. rješenje donio nenadleţan organ, i dostavit će predmet

nadleţnom organu,

3. da su u I. st. postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĎene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi

bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloţenjem, pa zavisno od procjene šta je ekonomičnije i brţe, II. st. organ moţe sam stvar

riješiti drugačije nego što je riješeno I. st. rješenjem ili poništiti rješenje i vratiti ga I. st. organu na ponovni postupak,

4. da su u I. st. rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrĎenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen materijalno-pravni propis na osnovu

koga se rješava stvar, da je na osnovu slobodne ocjene dokaza trebalo donijeti drugačije rješenje, II. st. organ će svojim rješenjem

poništiti I. st. rješenje i sam riješiti stvar. 4. izmijeniti rješenje - ako II. st. organ utvrdi da je rješenje pravilno u smislu

utvrĎenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje donešeno moţe postići i drugim sredstvima, povoljnijim za

stranku, II. st. organ moţe povodom ţalbe izmijeniti I st. rješenje u korist ţalioca i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u I st. postupku, ako se tim ne vrijeĎa pravo druge osobe. U

obrazloţenju II. st. rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi ţalbe. Ako je već I. st. organ u obrazloţenju svog rješenja pravilno oci jenio navode koji

se u ţalbi iznose, II. st. organ se moţe u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


8. Ţalba kad I - stepeno rješenje nije donešeno u zakonskom roku (Ţalba zbog šutnje uprave - administracije)

Ako je ţalbu izjavila stranka po ĉijem zahtjevu I. st. organ nije donio

rješenje u zakonskom roku, II. st. organ je duţan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema ţalbe, traţiti da mu I. st. organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije

donešeno u roku. I. st. organ je obavezan postupiti po tom traţenju u roku koji odredi

II. st. organ s tim da taj rok ne moţe biti duţi od 5 dana.

Ako II. st. organ utvrdi da rješenje nije donešeno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, rješenjem (koje nije upravni akt, nego upravna

radnja) će odrediti I. st. organu rok za donošenje rješenja, koji ne moţe biti duţi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

Ako II. st. organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije donešeno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijeće svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne moţe riješiti prema

spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar.

Izuzetno, ako II. st. organ utvrdi da će postupak brţe i ekonomičnije provesti I. st. organ, naloţit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreĎenom roku koji ne moţe biti duţi od 8 dana, a I. st. organ je

obavezan postupiti po tom traţenju. Nakon što I. st. organ dostavi traţene podatke, II. st. organ će odmah riješiti stvar.

Rješenje II stepenog organa donešeno na ovaj naĉin je konaĉno.

9. Rok za donošenje rješenja o ţalbi

Rješenje po ţalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana, raĉunajući od dana predaje ţalbe, ako posebnim propisom nije odreĊen kraći rok.

Ako stranka odustane od ţalbe, postupak u vezi sa ţalbom obustavlja se zakljuĉkom.

10. Dostavljanje drugostepenog rješenja

Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je duţan da rješenje dostavi

strankama u roku od 5 dana od dana prijema spisa.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Obnova postupka

To je najčešći vanredni pravni lijek.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Moţe se traţiti samo za konaĉan akt - načelo konačnosti (akt protiv

kojeg se ne moţe izjaviti ţalba). Pokreće se (vodi se) po prijedlogu stranaka,

a moţe i po sluţbenoj duţnosti (najĉešće kada je povrijeĊen javni interes). Postupak okonĉan rješenjem ili zakljuĉkom protiv koga nema

redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnovit će se iz sljedećih razloga:

1. ako se sazna za nove cinjenice, ili se utvrdi ili stekne mogucnost da

se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s vec izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugacijeg rjesenja da su

te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku;

2. ako je rjesenje doneseno na osnovu lazne isprave ili laznog iskaza

svjedoka ili vjestaka, ili ako je doslo kao posljedica nekog djela kaznjivog po KZ;

3. ako se rjesenje temelji na presudi donesenoj u kriviĉnom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomocno ukinuta;

4. ako je rjesenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu;

5. ako se rjesenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadlezni organ je to pitanje kasnije rijesio u bitnim tackama drugacije;

6. ako je u donosenju rjesenja ucestvovala sluzbena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta;

7. ako je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog organa koja nije bila ovlastena za njegovo donosenje;

8. ako kolegijalni organ koji je donio rjesenje nije rjesavao u sastavu

predvidjenom vazecim propisima ili ako za rjesenje nije glasala propisana vecina;

9. ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogucnost da sudjeluje u postupku;

10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je

zastupa; 11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogucnost da

se sluzi svojim jezikom.

Obnova se ne moţe traţiti iz razloga što je organ pogrešno primjenio

materijalno pravo!!! Za obnovu postupka podnosi se prijedlog. Prijedlog za obnovu

postupka moţe podnijeti:

1. stranka u upravnom postupku, odnosno lice koje je trebalo biti stranka u postupku, a nije i

2. organ koji je donio rješenje po sluţbenoj duţnosti.

Ako stranka podnese ţalbu nakon proteka roka, ona će se smatrati prijedlogom za obnovu. Prijedlog se podnosi u zakonskim rokovima:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. subjektivni rok-30 dana od dana saznanja (ono se mjeri dostavljanjem), i 2. objektivni rok-5 godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci, a

moţe i duţe u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta, ili se čeka na razrješenje krivično-pravne stvari -

npr. vještak dao laţni iskaz pa se čeka da se predmet okonča).

Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da uĉini vjerovatnim da

postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĊenom roku. O prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio

konaĉno rješenje. To moţe biti prvostepeni organ (npr. ako stranka nije izjavila

ţalbu) ili drugostepeni organ (ako je rješenje doneseno rješavajući po ţalbi). Prvo se provjerava blagovremenost, da li je prijedlog izjavilo

ovlašteno lice i da li su okolnosti navedene kao razlog izvjesne (stranka

mora te okolnosti učiniti vjerovatnim).

Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadleţni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog.

Ako su navedeni formalni uvjeti ispunjeni, nadleţni organ će ispitati

da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugaĉijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu,

odbit će prijedlog svojim rješenjem. Ako nadleţni organ ne odbaci, niti odbije prijedlog za obnovu, donijet

će zaključak da se obnova postupka dozvoljava i odrediće u kom će se opsegu

postupak obnoviti. Obnova postupka se odobrava zakljuĉkom o dozvoli obnove

postupka i istovremeno se odreĊuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne

mora se donijeti zaključak nego se moţe odmah početi sa obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti.

Protiv zaključka donešenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donešenog u obnovljenom postupku, moţe se izjaviti ţalba samo kad je

taj zaključak, odnosno rješenje donio prvostepeni organ. Ako je zaključak ili rješenje o obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka, odnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor.

Organ koji je donio pobijano konaĉno rješenje moţe, nakon provedene obnove, svoje rješenje ostaviti na snazi ili ga poništiti ili ukinuti.

Poništavanje djeluje ex tunc (od dana donošenja pobijanog rješenja), a ukidanje ex nunc (od dana ukidanja). Donošenje zaključka je bitno kod

izvršenja. Pravilo je da podnošenje prijedloga za obnovu ne odlaţe izvršenje.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom

Organ protiv ĉijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor

moţe do okonĉanja spora, ako uvaţi sve zahtjeve tuţbe, poništiti ili

izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeĊa pravo stranke u upravnom postupku ili

treće osobe.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rješenje o poništavanju ili izmjeni rješenja organ donosi po sluţbenoj duţnosti u momentu kad iz tuţbe koju mu je sud dostavio na

odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuţba osnovana.

Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na

tuţbu, odnosno prije nego se okonča upravni spor. Rješenje se dostavlja stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Protiv pravomoćnog rješenja donešenog u stvari u kojoj se ne moţe voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tuţilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako

smatra da je rješenjem povrijeĊen zakon. Dakle, kada Tuţilac kao drţavni

organ doĎe do tog rješenja moţe podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Stranka moţe inicirati (ne moţe pokrenuti) ovaj postupak tako što samo inicira kod tuţioca da podnese zahtjev u roku od 30 dana od kada je tuţiocu dostavljeno rješenje, a ako mu nije dostavljeno, u roku od 3 mjeseca od dana

dostavljanja stranci. Inicijativu moţe podnijeti i druga zainteresirana osoba. Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiţe federalni tuţitelj kad se radi o

rješenju federalnog organa, a kantonalni tuţitelj kad se radi o rješenju kantonalnog organa odnosno o rješenju gradske ili općinske sluţbe za upravu.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava organ uprave koji je

nadleţan za rješavanje o ţalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema Vlada Federacije/kantona.

Povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti nadleţni organ moţe ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev. Protiv ovog rješenja ţalba nije dopuštena.

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora

Po uĉestalosti ovo je drugo najĉešće vanredno pravno sredstvo! Ovdje se radi o poništavanju/ukidanju konaĉnog I stepenog rješenja,

bez ţalbe. Kod ovog pravnog lijeka, organ koji ima pravo nadzora ima dvojaku

mogućnost: poništavanje i ukidanje. Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice od dana donošenja (ex tunc), a ukidanjem se ukidaju posljedice od

dana ukidanja (ex nunc). Razlozi za poništenje i ukidanje rješenja nisu isti. A. Rješenje će se poništiti:

1. kada rješenje donese organ uprave koji nije stvarno nadleţan (misli

se na odnos niţi-viši organ). Ako ovakvo rješenje donese viši organ, ne moţe se koristiti,

2. ako je rješenje donio mjesno nenadleţni organ (rok - 1 god.), 3. ako je u istoj upravnoj stvari ranije riješeno na drugaĉiji naĉin, 4. ako se donese sloţeno rješenje (rješenje u čijem donošenju učestvuje

min. 2 organa), a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili saglasnost drugog organa, a bilo je obavezno da se to uradi, (rok- 5 godina),

5. ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl.

(nema roka za podnošenje).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


B. Rješenje će se ukinuti ako je njime oĉigledno povrijeĊen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina).

To moţe u jednostranaĉkim predmetima, a u dvostranaĉkim predmetima se mora pribaviti saglasnost druge stranke (zato što je ona

moţda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traţi). Pravo nadzora znaĉi da ga rješava viši organ. Dakle, rješenje po

pravu nadzora moţe poništiti ili ukinuti drugostepeni organ. Ako nema

drugostepenog organa, rješenje moţe poništiti ili ukinuti vlada Federacije/kantona

Nadleţni organ donosi rješenje o:

poništenju rješenja: 1. po sluţbenoj duţnosti, 2. na zahtjev stranke, tuţioca ili ombudsmena,

rješenje o ukidanju: 1. po sluţbenoj duţnosti ili 2. na zahtjev tuţioca ili ombudsmena.

Protiv ovog rješenja nije dopuštena ţalba, već se protiv njega moţe neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda. 5. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev

stranke

Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ

koji je donio to rješenje smatra da je u tom rješenju nepravilno primijenjen

materijalni zakon, moţe rješenje ukinuti (od dana donošenja) ili izmijeniti (za ubuduće) radi njegovog usklaĊivanja sa zakonom, samo ako stranka koja je

na osnovu tog rješenja stekla neko pravo ili obavezu na to pristane i ako se time ne vrijeĊa pravo treće osobe.

Pri tome, ako je jednostranaĉka stvar - stranka treba na to da pristane,

a ako je dvostranaĉka stvar - ne moţe se mijenjati na štetu jedne strane. Ako stranka traţi da se ukine ili izmjeni rješenje koje je nepovoljno za

nju, tada je potrebna saglasnost organa. Kada organ uprave ne pristane da se ukine ili izmjeni takvo rješenje, nije duţan donijeti nikakvo rješenje, ali je duţan da o tom nepristajanju obavijesti stranku.

Rješenje u ovom slučaju donosi prvostepeni organ koji je donio rješenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rješenjem odlučio o stvari.

Ţalba protiv novog rješenja donešenog na osnovu ove odredbe dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog

organa konaĉno, protiv tog rješenja moţe se pokrenuti upravni spor.

Ovdje nema rokova u pitanju je dobra volja jednih i drugih.

6. Vanredno ukidanje rješenja

Ovdje se radi o ukidanju izvršnog rješenja koje je doneseno u skladu

sa zakonom. Npr. odobrenjem za graĎenje odobreno je graĎenje na odreĎenoj

zemljišnoj parceli, a kasnije se utvrdi da je na toj parceli klizište, te se gradnjom ugroţavaju kuće koje se nalaze ispod ili cesta koja tu prolazi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvršno rješenje se moţe ukinuti ako je to potrebno:

1. radi otklanjanja opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, ili

2. radi otklanjanja poremećaja u privredi.

Dakle, radi se o vanrednim situacijama kada je došlo do promjene okolnosti nakon donošenja rješenja.

Rješenje se moţe ukinuti i samo djelimično, u opsegu koliko je neophodno

da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi. Ovo rješenje o vanrednom ukidanju donosi drugostepeni organ.

Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda.

Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne štete. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je u I

stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadleţan za rješavanje upravnog spora po ovom pravnom lijeku.

7. Oglašavanje rješenja ništavim

Ništavim se oglašava rješenje:

1. ako je u upravnom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili ako se radi o stvari koja uopšte nije u nadleţnosti organa uprave, uopšte nije

upravna stvar. 2. kad bi svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela.

3. ako je doneseno rješenje čije je izvršenje nemoguće. 4. ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti, a predviĎeno je da se

moţe donijeti samo na zahtjev stranke (ovakvo rješenje se moţe

konvalidirati, ali samo ako stranka naknadno pristane na to).

Rješenje se moţe u svako doba oglasiti ništavim u cijelosti ili djelim. po sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu stranke, tuţioca ili ombudsmena.

Rješenje oglašava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni

organ, a ako drugostepenog organa nema onda vlada, i to Vlada Federacije,

ako se radi o rješenju federalnog organa uprave ili fed. ustanove, odnosno vlada

kantona ako se radi o rješ. kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, o rješ. općinskog načelnika ili gradonač., i općinske ili gradske sluţbe za upravu.

Protiv rješenja kojim se neko rješenje oglašava ništavim ili se odbija

prijedlog stranke, tuţioca, ili ombudsmena za oglašavanje rješenja ništavim dopuštena je ţalba. Ako nema organa koji rješava o ţalbi, protiv takvog rješenja

moţe se neposredno pokrenuti upravni spor. PRAVNE POSLJEDICE PONIŠTAVANJA I UKIDANJA

Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim,

poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogućava daljnje

proizvoĊenje pravnih posljedica ukinutog rješenja.

Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeĎen zakon, a povreda moţe

biti razlog za obnovu postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, duţan je bez odgaĎanja da o tome obavijesti organ nadleţan za pokretanje postupka i donošenje rješenja.

IZVRŠENJE

Kada prvostepeno rješenje postaje izvršno?

1) istekom roka za ţalbu kada ţalba nije izjavljena, 2) dostavom stranci rješenja kada ţalba nije dopuštena,

3) dostavom stranci rješenja kada ţalba ne odgaĎa izvršenje i 4) dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.

Kada će drugostepeno rješenje postati izvršno? Danom dostave tog rješenja. (???Kada je drugostepeni organ, rješavajući po ţalbi, poništio I stepeno rješenje i sam riješio stvar u

meritumu???). Kako će se rješenje praktiĉno izvršiti? To je tzv. administrativno

izvršenje, donosi se zaključak o dozvoli izvršenja i u dispozitivu se navodi kako

će se izvršiti. Moţe se izvršti i prisilnim putem. Nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo pravosnaţno ne moţe se više izvršavati. Ako je uloţena ţalba, pa po njoj

drugostepeni organ odlučio da se odbija - to rješenje je konačno, a prvostepeno na koje se lice ţalilo izvršno. Upravna rješenja se mogu izvršavati administrativno i sudski (uglavnom novĉane obaveze). Uslovi su:

1. rješenje mora biti izvršno,

2. stranka na osnovu tog rješenja mora postaviti zahtjev za izvršenje, 3. organ donosi zaključak o dozvoli izvršenja navodeći način izvršenja,

prijetnju novčanom kaznom, nalaţe prisilno izvršenje itd. Sve su to

varijante, tj. postoji više načina i mogućnosti izvršenja.

Ţalbom na zaključak o dozvoli izvršenja, ne moţe se uspješno izjaviti ţalba protiv rješenja čije se izvršenje dozvoljava tim zaključkom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(ZAKON O UPRAVNOM SPORU – Sl. novine FBIH 9/05)

Šta je upravni spor?

To je spor o zakonitosti upravnog akta. Upravni spor predstavlja sudsku kontrolu upravnih akata.

Radi ostvarivanja sudske zaštite prava graĎana, poduzeća, ustanova i

drugih pravnih lica u Federaciji, te radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlučuju o zakonitosti upravnih akata kojima organi uprave i institucije

koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obavezama graĎana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima. Ko sve moţe pokrenuti upravni spor?

1. graĊanin pojedinac ili pravno lice - ako smatra da mu je upravnim

aktom povrijeĎeno neko pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu,

2. zainteresirano lice - to je pojedinac ili pravno lice koji su učestvovali u

upravnom postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, 3. organ uprave, sluţba za upravu, naselje ili grupa osoba i sl., iako

nemaju svojstvo pravnog lica - ako mogu biti nosioci prava i obveza o

kojima se rješavalo u upravnom postupku. 4. tuţitelj ili dr. ovlašteni organ - ako je upravnim aktom povrijeĎen zakon

u korist graĎanina. 5. pravobranilac - ako je upravnim aktom povrijeĎen zakon na štetu

Federacije, kantona, grada ili općine koju on po zakonu zastupa. 6. ombudsmen - ako ocijeni da je konačnim upravnim aktom povrijeĎeno

ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom i meĎunarodnim konvencijama.

Presude u upravnom sporu

One su obavezne prema svakom. Njih moraju uvaţavati kako organi

uprave, tako i druge stranke koje učestvuju u upravnom sporu. Sve odluke koje se donesu u upravnom sporu su pravomoćne, jer se protiv njih ne moţe koristiti pravo ţalbe.

Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? POSTOJI!

Treća osoba kojoj bi poništenje osporenog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresirana osoba) ima u sporu poloţaj stranke.

Npr. stranke su: nosilac stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privr. rješenje. Vodi se spor izmeĎu njih. Postoji treća, zainteresovana

strana, vlasnik stana, koji je takoĎer zainteresovan da taj stan ostane njemu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


NADLEŢNOST

Upravne sporove rješava kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa koji je pobijano rješenje donio.

U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u sloţenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeću od trojice sudija, o ĉemu

odluĉuje predsjednik vijeća za upravne sporove.

Sukob nadleţnosti izmeĎu kantonalnih sudova u pogledu rješavanja upravnog spora rješava Vrhovni sud Federacije.

Šta je organ u smislu ZUS-a?

Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

1. organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona,

2. gradonačelnik i općinski načelnik, te gradske i općinske suţbe za upravu, i 3. institucije koje imaju javne ovlasti kad u vršenju javnih ovlasti rješavaju u

upravnim stvarima (npr. Federalni zavod za PIO). Protiv ĉega se pokreće upravni spor?

Upravni spor moţe se voditi samo protiv upravnog akta.

Upravni akt je akt nadleţnog organa kada on rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari. Dakle, trebaju biti ispunjena 3 elementa da bi se radilo o upravnom aktu:

1. da ga je donio nadleţni organ, 2. da se njime rješava o pravu ili obavezi pojedinca, odnosno pravnog lica, 3. da se radi o upravnoj stvari (nema definicije šta se smatra upravnom

stvari, polazi se od sudske prakse, npr. rješenje o tome i tome nije upravna stvar itd.)

Upravni spor moţe se pokrenuti protiv konaĉnog upravnog akta, tj .:

1. protiv upravnog akta koji je donešen u II stepenu.

2. protiv I - stepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopuštena ţalba na taj akt u upravnom postupku.

3. u slučaju šutnje administracije. Šutnja administracije

Šutnja administracije postoji kad nadleţni organ o zahtjevu,

odnosno o ţalbi stranke, nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku. Šta kada drugostepeni organ ćuti?

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30

dana (ili u posebnim propisom odreĊenom kraćem roku) donio rješenje po ţalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu

upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moţe pokrenuti upravni spor kao da joj je ţalba odbijena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dakle, prije nego se podnese tuţba za pokretanje upravnog spora zbog tzv. šutnje administracije, stranka se mora pismeno obratiti upravnoj

inspekciji. Ako upravna inspekcija ne poduzme nikakve mjere u roku od 30 dana, tada stranka moţe podnijeti tuţbu sudu kojom će pokrenuti upravni

spor. Nije izričito predviĎeno zakonom, ali kada se podnosi takva tuţba, sudu se

treba pruţiti dokaz da je prethodno podnesen zahtjev upravnoj inspekciji i da ni ona nije postupila po zahtjevu u roku 30 dana od dana kada je isti njoj podnesen.

Šta kada prvostepeni organ ćuti?

Ovdje postoji razlika da li je protiv rješenja prvostepenog organa koji šuti dozvoljena ili nije dozvoljena ţalba.

Ako se radi o šutnji prvostepenog organa protiv ĉijeg rješenja nije dozvoljena ţalba - postupak je isti kao i u sluĉaju šutnje drugostepenog

organa. To znači da, ako prvostepeni organ nije u roku od 30 dana (ili u

posebnim propisom odreĎenom kraćem roku) donio rješenje, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moţe pokrenuti

upravni spor. MeĊutim, ako se radi o šutnji prvostepenog organa protiv ĉijeg

rješenja stranka moţe izjaviti ţalbu, a ovaj prvostepeni organ nije u roku od 60 dana (ili u posebnim propisom odreĊenom kraćem roku) donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom

drugostepenom organu. Drugostepeni organ će nakon toga provesti postupak

po zakonu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka moţe pokrenuti

upravni spor, a moţe ga, pod gore opisanim uvjetima pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor?

Upravni spor se ne moţe voditi:

1. protiv akata donešenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana

izvan upravnog spora; 2. protiv akata donešenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona

ne moţe voditi upravni spor (ovdje bi npr. mogla posluţiti zaštita zakonitosti);

3. u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja odlučuju

domovi Parlamenta Federacije BiH ili predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH, odnosno zakonodavno tijelo kantona - skupština.

Izuzetno, u stvarima iz taĉ. 2. i 3. moţe se voditi upravni spor kad je

nadleţni organ pri donošenju upravnog akta:

a) prekoračio granice svoje nadleţnosti ili

b) upravni akt nije donio neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta

Upravni akt se u upravnom sporu moţe pobijati iz sljedećih razloga:

1. ako je akt donešen od strane nenadleţnog organa; 2. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan

na zakonu ili opći akt;

3. ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno

utvrĎeno, ili što je iz utvrĎenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;

4. ako akt sadrţi takve nedostatke, odnosno nejasnoće koji sprečavaju

ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga čine ništavim 5. ako je nadleţni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice

ovlaštenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlaštenje dato.

Tuţena strana

To je organ ĉiji se upravni akt osporava.

Organ koji je donosio rješenje povodom kojeg je pokrenut upravni spor nije i ne moţe biti stranka u postupku, on je samo tuţena strana. Odgoda izvršenja pobijanog rješenja

Kada stranka podnese tuţbu i pokrene upravni spor, to ne odgaĊa

izvršenje upravnog rješenja povodom kojeg je spor pokrenut.

Stranka moţe od organa uprave koji je donio rješenje traţiti odgodu izvršenja, ako povodom tog rješenja namjerava pokrenuti upravni spor i

ako su pri tome ispunjeni sljedeći uslovi:

1. da je stranka koja traţi odgodu, uz zahtjev za odgaĎanje izvršenja, organu uprave dostavila i dokaz da je pokrenut upravni spor kod nadleţnog suda,

2. da odlaganje nije protivno javnom interesu i 3. da se tim odlaganjem ne nanosi šteta drugoj stranci.

Stranka moţe i od suda kojem podnosi tuţbu i pokreće upravni spor

traţiti odgodu izvršenja rješenja, tako što će u tuţbi zatraţiti da sud odgodi

izvršenje i tada sud hitno postupa (o zahtjevu za odgodu se rješava u roku od 3 dana). MeĊutim, ako se stranka, prije toga, obraćala organu uprave za

odgodu izvršenja i nije uspjela, tada ne moţe isti zahtjev isticati u tuţbi sudu. Zbog toga, ako osoba podnosi zahtjev za odgodu sudu, uz tuţbu mora

dostaviti dokaz da taj isti zahtjev nije već podnosila organu uprave. Ako uz

zahtjev za odgodu koji je stranka podnijela sudu nije dostavljen i ovaj dokaz, sud će ovaj zahtjev odbaciti, jer je rok od 3 dana (u kojem sud o zahtjevu mora

odlučiti) prekratak da se stranka opominje da ispravi nedostatke. Ako sud odbije odgodu, stranka nema prava na ţalbu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pokretanje upravnog spora

Upravni spor pokreće se tuţbom. Tuţba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tuţbu.

Rok od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta vaţi i za nadleţnog pravobranioca i ombudsmena kada su ovlašteni za podnošenje tuţbe ako im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen , tuţbu

mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci u ĉiju je korist upravni akt donesen.

Tuţba se predaje neposredno ili preporuĉenom poštom. Moţe se

izjaviti na zapisnik, čak i kod općinskog suda. Moţe se desiti da, iz neznanja ili omaškom, tuţba bude predata drugom

organu ili sudu. Ako se to moţe pripisati neukosti stranke, tada se računa da je tuţba predata u roku. Taj organ ili sud će je proslijediti nadleţnom sudu.

Sadrţaj tuţbe

Tuţba mora sadrţavati:

1. ime i prezime tuţioca i druge lične podatke,

2. broj i datum upravnog akta protiv koga je tuţba podnešena, 3. kratko izlaganje zbog čega se tuţi i u kom pravcu i obimu se predlaţe

poništavanje upravnog akta,

4. potpis podnosioca (ako je nepismen – tuţbu će potpisati drugo lice i naznačiti u čije ime je potpisuje, a prstoznakom se inače u upravnom

postupku akt moţe potpisati samo u slučaju kada nepismena stranka daje punomoć).

Kada se podnosi tuţba, uz nju se dostavlja obavezno i akt koji se pobija.

Tuţba se dostavlja u dva ili u potrebnom broju primjeraka, jer se tuţba dostavlja drugoj strani ili stranama na odgovor.

Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve do donošenja sudske odluke po

tuţbi, o ĉemu se sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjava na zapisnik kod suda, u kom sluĉaju nadleţni sud rješenjem obustavlja postupak.

U tuţbi se ne mogu navoditi nove ĉinjenice i dokazi, uz jedan izuzetak – moţe ako stranka uz tuţbu priloţi izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje ĉinjeniĉno stanje utvrĊeno u upravnom postupku. Ovdje je bitno da

je činjenično stanje potpuno drugačije i da je postojalo ranije, ali ga tuţilac nije mogao ranije istaći.

Svaka stranka je duţna dokazati ĉinjenice na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Ako ona ne pruţi dovoljno dokaza, sud ih

ne izvodi dodatno ex officio. Odbacivanje tuţbe

Sud će rješenjem odbaciti tuţbu:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. ako je tuţba nepotpuna ili nerazumljiva, ali tek nakon što tuţilac ni u naknadno ostavljenom roku ne ukloni ove nedostatke, a oni su takvi da

sprečavaju rad suda. 2. ako je tuţba neblagovremena, prijevremena (ćutanje administracije) i

podnesena od neovlaštenog lica, 3. ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt, 4. ako je očigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi

se na njega), 5. ako je stranka podnijela tuţbu, a ima pravo na ţalbu na prvostepeno

rješenje, a to pravo nije iskoristila, 6. ako se radi o stvari o kojoj se ne moţe voditi upravni spor, i 7. ako već postoji pravomoćna sudska odluka o istoj stvari.

Ako nadleţni organ za vrijeme sudskog postupka po podnesenoj

tuţbi naknadno donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, taj organ je duţan, pored tuţioca, pismeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će

u tom slučaju pozvati tuţitelja da u roku od 15 dana pismeno izjavi da li je naknadno donešenim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tuţbi i u kom

obimu, odnosno da li tuţbu proširuje i na novi upravni akt. Ako tuţitelj izjavi da je naknadno donešenim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku 15 dana, nadleţni sud će donijeti rješenje o obustavljanju postupka. Ako tuţitelj

izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak.

Dostava upravnih spisa po tuţbi

Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravni akt

na odgovor, kako bi u odreĊenom roku ovaj organ (tuţena strana) dostavio upravni spis kantonalnom sudu.

Ako taj organ ne dostavi sudu spis u ostavljenom roku (kojeg odreĎuje sud, a koji ne moţe biti kraći od 10 niti duţi od 20 dana), a predmet se ne moţe riješiti bez spisa, time organ uprave povrijeĎuje sluţbenu duţnost, pa

tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv sluţbenog i odgovornog lica u tom organu. O pokretanju disciplinskog postupka

obavještava se Vlada FBiH ili Vlada kantona. Tuţba se moţe riješiti i bez spisa ako stranka osporava rješenje

samo sa aspekta primjene materijalnog prava. Tuţba se, ako je predmet

višestranački, dostavlja i drugim strankama na odgovor.

Nejavna sjednica / javna rasprava i odluĉivanje suda

O upravnim sporovima sud rješava u pravilu nejavno, po sudiji

pojedincu ili na sjednici. Kod nejavne sjednice nema rasprave.

Tuţilac moţe traţiti da prisustvuje nejavnoj sjednici, bez obzira da li stvar rješava pojedinac ili vijeće. Tuţilac taj zahtjev moţe istaći samo u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


tuţbi. Sudija mora pozvati ovakvog tuţioca, predoĉiti mu stvar i odgovor na tuţbu, moţe mu dozvoliti da nešto dodatno kaţe ako ima ili da iznese neke

nove dokaze. Kada sud ocijeni da nema više razloga da prisustvuje sjednici

pušta ga da ide i nastavlja svoj rad. Raniji zakon nije imao nejavnu sjednicu. Stranke u sporu mogu zatraţiti da se u predmetu odrţi javna

rasprava.

Ovaj zahtjev se moţe istaći samo u tuţbi ili odgovoru na tuţbu. U tom sluĉaju sud mora udovoljiti zahtjevu stranke i zakazuje javnu

raspravu. U tom smislu, sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijeća

odredit će dan rasprave i na raspravu pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica. U pozivu za raspravu sud će obavijestiti stranke da su na

raspravi duţne predočiti sve dokaze o činjenicama na kojima zasnivaju svoje

zahtjeve i navode. Raspravom rukovodi sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.

Izostanak stranke sa rasprave ne zadrţava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne moţe se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci pročitati. Ako na raspravu ne doĎe ni tuţilac

ni tuţena strana, sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Tok rasprave

Raspravom rukovodi predsjednik vijeća. Takva rasprava ne bi trebala

trajati duţe od 1/2 sata. Na raspravi prvo dobija rijeĉ ĉlan sudskog vijeća koji je izvjestitelj,

koji izlaţe stanje i suštinu spora, ne dajući svoje mišljenje. Poslije toga daje se rijeĉ tuţitelju da obrazloţi tuţbu, pa zastupniku tuţene strane i zainteresiranim osobama da obrazloţe svoja gledišta.

O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća odnosno sudija

pojedinac i zapisničar. Pošto se zapisnik potpiše, stranke napuštaju raspravu, a odluka se upisuje u zapisnik (ne mora odmah, moţe i u roku od 30 dana).

Kad je u predmetu odluĉivano nejavno (na sjednici ili po sudiji

pojedincu), sud moţe, ako su za to ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke i

predmet vratiti:

1. tuţenom organu na ponovno rješavanje ili 2. prvostepenom organu na ponovno rješavanje - kada ocijeni da će on brţe

i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi ĉinjenica koje su utvrĊene u upravnom postupku.

Kada sud na odrţanoj javnoj raspravi utvrdi drugaĉije ĉinjeniĉno

stanje u odnosu na ĉinjeniĉno stanje utvrĊeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništit će osporeni upravni

akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke, te sam rješiti upravnu stvar.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U ovom slučaju, sud utvrĎuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi ili preko jednog člana sudskog vijeća ili preko drugog suda. Na raspravu se poziva i

stranka. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama

zahtjeva iz tuţbe i pri tom je vezan razlozima tuţbe.

Ako sud po zahtjevu iz tuţbe utvrdi da je osporeni upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadrţani i u prvostepenom upravnom

aktu, poništit će i taj akt. Kada odluĉuje u vijeću sud donosi presudu odnosno rješenje

većinom glasova sudskog vijeća.

O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka. Sud rješava spor presudom. Presudom se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana.

Ako se tuţba uvaţava, presudom se upravni akt poništava i upravna stvar se rješava, pa presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt u slijedećim sluĉajevima:

a) kada sud rješava spor na podlozi činjenica koje su utvrĎene u upravnom postupku.

b) kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje te sam rješi upravnu stvar.

Kad je tuţba podnesena zbog šutnje uprave, a sud naĊe da je opravdana, presudom će uvaţiti tuţbu i odrediti u kojem smislu će nadleţni

organ donijeti rješenje. Ako nadleţni organ ne postupi po ovoj presudi suda,

odgovorno lice u tom organu čini tešku povredu sluţbene duţnosti protiv koje je nadleţni sud duţan pokrenuti disiplinski postupak. Dostava/preuzimanje odluke

Ako je odrţana rasprava, sud će donijeti odluku i izraditi pisani

otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljuĉenja rasprave. Nakon

zaključenja rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu kada su duţne preuzeti odluku. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala raspravi, sud će je pisano obavijestiti o datumu za preuzimanje odluke. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, duţni su sami preuzeti odluku u zgradi suda, te im sud neće dostavljati odluku po drugim zakonskim pravilima o dostavi

pismena. Odluke suda donesene nejavno (na sjednici ili po sudiji pojedincu) sud

će dostaviti strankama neposredno u sudu, putem pošte ili na drugi naĉin

odreĎen zakonom.

Sadrţaj presude/rješenja

1. uvod

a) naziv suda,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) broj i datum, c) sastav suda,

d) označenje stranaka e) kratko označenje predmeta spora i akta koji pobija,

f) dan kada je odrţana sjednica,

2. izreka,

3. obrazloţenje, 4. potpis sudije/predsjednika vijeća.

Pouka o pravnom lijeku - protiv ove presude ţalba nije dopuštena.

Nema pozivanja u ime naroda ili u ime FBiH u ovom postupku.

Original presude se čuva u sudu, a strankama se dostavlja ovjeren prepis.

PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba – nema je!

Protiv odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu ne moţe se izjaviti ţalba.

1. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke

Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, i to:

1. Vrhovnom sudu Federacije – zbog:

a) povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili

b) povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

2. Kantonalnom sudu – zbog:

a) povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili

b) povrede pravila ???federalnog – kantonalnog??? zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnose na pogrešno ili nepotpuno

utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje!!! Zahtjev za vanredno preispitivanje se upućuje drugostepenom sudu preko prvostepenog suda. Dakle, zahtjev se predaje kantonalnom sudu protiv

čije odluke se podnosi zahtjev, u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci te sudske odluke. Kantonalni sud zahtjev i spise u roku od 3 dana dostavlja

Vrhovnom sudu FBiH, odnosno nadleţnom drugostepenom kantonalnom sudu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


O zahtjevu za vanredno preispitivanje odluĉuje nadleţni sud u vijeću od trojice sudija. Kada o zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučuje

kantonalni sud, taj sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija koji nisu učestvovali u donošenju odluke.

Stranka moţe traţiti odrţavanje javne sjednice i tome se ne mora udovoljiti jer ovdje se načelno odlučuje na nejavnim sjednicama.

Kako odluĉuje nadleţni sud po ovom zahtjevu?

Zahtjev se prvo dostavlja strankama i odreĎuje im rok u kojem trebaju odgovoriti. Rješenjem se odbacuje neblagovremen, nedopušten ili neovlašten

zahtjev. Ako ovaj zahtjev nema navedenih formalnih nedostataka, Vrhovni

sud Federacije BiH, odnosno nadleţni kantonalni sud, donosi presudu kojom odbija ili uvaţava zahtjev. Ako ga uvaţava – pobijanu kantonalnu odluku će:

a. ukinuti – čime predmet vraća na ponovni postupak ili b. izmjeniti – čime sud zapravo sam rješava po tuţbi.

(U upravnom postupku/sporu nema preinačenja, moţe izmjeniti rješenje/pres.).

2. Ponavljanje (obnova) postupka

Postupak okonĉan presudom ili rješenjem nadleţnog suda ponoviće se na zahtjev stranke iz slijedećih razloga:

1. ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrijebi

nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice/dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni;

2. ako je do odluke suda došlo usljed kriv. djela sudije ili zaposlenika u sudu, ili je odluka isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika jedne od stranaka koja radnja predstavlja krivično djelo;

3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili graĎanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta pravomoćnom sudskom odlukom;

4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka laţna ili ako je svjedok, vještak ili stranka prilikom saslušanja pred sudom dao laţan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;

5. ako stranka naĎe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;

6. ako stranci, odnosno zainteresiranom licu nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu - najĉešća.

Ponavljanje postupka moţe se traţiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja, odnosno u objektivnom

roku od 5 godina od pravomoćnosti sudske odluke. Ponavljanje postupka pokreće se tuţbom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


O tuţbi za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka i to sudija pojedinac koji nije

uĉestvovao u donošenju te odluke.

Tuţba se podnosi istom sudu koji je nadleţan za rješavanje. U tuţbi se mora naroĉito navesti:

1. presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traţi; 2. zakonski osnov ponavljanja (razlog) i dokazi odnosno okolnosti koje čine

vjerovatnim postojanje tog osnova; 3. okolnosti i dokazi iz kojih proizilazi da je tuţba podnesena u roku;

4. u kom pravcu i obimu se predlaţe izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u postupku čije se ponavljanje traţi. O tuţbi za ponavljanje postupka odluĉuje sudija pojedinac bez

odrţavanja rasprave.

Sud će odbaciti tuţbu rješenjem ako utvrdi:

1. da je tuţbu podnijelo neovlašteno lice ili 2. da tuţba nije blagovremena ili

3. da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. Ako sud ne odbaci tuţbu zbog navedenih nedostataka dostavit će je

protivnoj stranci i zainteresiranim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana

odgovore na tuţbu. Po isteku roka za odgovor na tuţbu, sud presudom rješava o tuţbi za

ponavljanje postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, staviće se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimiĉno.

Ranije procesne radnje na koje ne utiču razlozi ponavljanja postupka neće

se ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješiće se i o glavnoj stvari.

Protiv odluke suda donesene po tuţbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su dozvoljeni u glavnoj stvari.

Pravne lijekove u upravnom sporu moţe podnositi i ombudsmen

kada u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti naĊe da je sudskom odlukom povrijeĊeno ljudsko dostojanstvo odnosno prava i slobode

utvrĊene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava. OBAVEZNOST PRESUDA I SHODNA PRIMJENA ODREDABA ZPP-a

Kad sud poništi osporeni upravni akt predmet se vraća u stanje u kome se

nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto

poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadleţni organ duţan

je da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadleţni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako nadleţni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u

pogledu postupka, pa tuţilac podnese novu tuţbu, sud je duţan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrĎeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadleţnog organa.

Ako nadleţni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi

upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne moţe donijeti presudu koja u

svemu zamjenjuje upravni akt nadleţnog organa, odgovorno lice u tom organu čini tešku povredu sluţbene duţnosti protiv koje je nadleţni sud duţan pokrenuti disciplinski postupak.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrţi odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona o

parniĉnom postupku!!! POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAMĈENIH

USTAVOM FEDERACIJE

Ovo je sui generis pravno sredstvo. Ovim pravnim sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se

inaĉe ne mogu pobijati (jer to uglavnom nisu upravni akti, pa ne postoji

mogućnost pokretanja upravnog spora), a kojima se krše prava pojedinaca iz ustava i meĊunarodnih konvencija i sporazuma, pod uslovom da nije

zajamĉena druga sudska zaštita protiv takvih akata. Zahtjev pored pojedinca moţe podnijeti i ombudsmen.

Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud i to sudija pojedinac ili vijeće. Zahtjev se smatra hitnim i rok rješavanja je 15 dana.

Mora se dostaviti i drugoj strani na odgovor osim ako očigledno proizilazi

da su kršena ljudska prava. U zahtjevu se treba navesti:

1. radnja, mjesto i vrijeme kada je radnja učinjena,

2. organ, odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja učinjena, 3. podaci o sluţbenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to učinilo,

dokazi o tome, kao i 4. zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje slobode/prava.

Zahtjev zbog nezakonite radnje moţe se podnijeti sve dok radnja traje.

O zahtjevu se odluĉuje rješenjem. Kad sud naĊe da je zahtjev osnovan donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje vršenje nezakonite radnje i odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se uspostavilo zakonito

stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za sluĉaj neizvršenja rješenja. U protivnom, ako sud naĎe da je zahtjev

neosnovan, odbit će zahtjev rješenjem.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protiv ovog rješenja, ne moţe se izjaviti ţalba, ali se moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu

Federacije u roku od 8 dana od dana dostavljanja rješenja stranci. Osim pojedinaĉnih akata, ovaj postupak se odnosi i na pojedinaĉne

radnje tj. ponašanje sluţbenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama onemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode.

Ako se to zaista utvrdi, tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese

rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ili nepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĎeni način i utvrditi odreĎene mjere u odreĎenom roku kako bi se

otklonile te negativne posljedice. Postoji i mogućnost novĉanog kaţnjavanja za neizvršenje naloţene radnje (200-800 KM).

Radnje naloţene rješenjem treba da izvrši onaj kod koga se te radnje čine ili ne čine, a ako on to neće da izvrši, onda sud moţe sam ili putem

općinskih sudova da na zahtjev stranke preuzme izvršenje tog rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPĆI POJMOVI

Dodatna nadleţnost

Ustavom BiH (Član 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto tako članom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znaĉi da entiteti jedan dio svoje nadleţnosti mogu prenijeti na BIH

(Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV). Prenos nadleţnosti vrši zakonodavno tijelo entiteta tj. Parlament FBiH i Narodna skupština RS.

Podjela nadleţnosti

Prema Ustavu FBiH propisane su: 1. isključiva nadleţnost Federacije, 2. zajednička nadleţnost FBiH i kantona i 3. isključiva nadleţnost kantona.

1. kod iskljuĉive nadleţnosti FBiH - ona iz te oblasti samostalno donosi

propise. 2. kod zajedniĉke nadleţnosti - propisi koje donosi FBiH mora donositi u

konsultaciji sa kantonalnom vlašću. 3. kod iskljuĉive nadleţnosti kantona- kantonalno ti jelo samostalno donosi

propise. Kod zajedniĉke nadleţnosti, FBiH moţe prenijeti dio nadleţnosti na

kanton, a kanton na gradske ili općinske vlasti (isto se odnosi i na BiH). Zateĉeni propisi – to znači da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su

se zatekli na dan donošenja Ustava FBIH (isto vaţi i za Ustav BIH) će se

primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u suprotnosti sa Ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO, zakon o nasljeĎivanju).

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH

Ovim zakonom propisan je naĉin organiziranja uprave u FBiH, kantonu, općini i gradu. Ovo je jedan sistemski zakon i na osnovu njega se

donose svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim da u nekim lex specialis zakonima odreĊena rješenja mogu biti i drugaĉije propisana.

Nadleţnost federalnih organa uprave utvrĊuje se u federalnom zakonu o federalnim ministarstvima, a organizacija i nadleţnost kantonalnih organa uprave propisuje se kantonalnim zakonom. Nedleţnost

gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisom gradskog, odnosno općinskog vijeća.

Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije, odnosno kantona, obavljaju organi uprave Federacije, odnosno kantona, a poslove uprave i samouprave iz nadleţnosti grada odnosno općine vrši gradonačelnik odnosno

općinski načelnik, putem gradskih odnosno općinskih sluţbi za upravu. Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budţetu FBiH, kantona, grada, odnosno

općine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POSLOVI UPRAVE

1. Izvršavanje zakona i drugih propisa – stvarna nadleţnost organa uprave:

Federalni organi uprave nadleţni su za izvršavanje:

a. federalnih zakona i drugih propisa, i

b. zakona BiH - ako je to utvrĎeno u samim tim zakonima (da je za

rješavanje odreĎenih upravnih stvari nadleţna Federacija) ili

ukoliko BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet.

Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĊenje:

a. kantonalnih propisa i b. federalnih propisa - ako je to utvrĎeno zakonom Federacije ili ako

je Federacija jedan dio svojih nadleţnosti prenijela na kanton.

Gradske i općinske sluţbe su nadleţne za izvršavanje propisa koje

donose gradska i općinska vijeća, za izvršavanje kantonalnih propisa ako je utvrĎeno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio

svoje nadleţnosti prenijeli na grad, odnosno općinu. 2. Vršenje upravnog nadzora - gdje organi uprave nadziru provedbu

zakona i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja. Postoji nekoliko vrsta upravnog nadzora:

1. nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata, 2. nadzor nad zakonitošću rada organa uprave i institucija kojima su

povjerena javna ovlaštenja, 3. inspekcijski nadzor – gdje organi uprave:

a) ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja preduzeća, ustanova i graĎana u vezi sa pridrţavanjem zakona i drugih propisa, te

b) poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća.

3. Donošenje provedbenih propisa (podzakonskih akata) – organi uprave

nadleţni su za donošenje provedbenih propisa samo ako je to

predviĊeno zakonom iz odreĎene oblasti za koju je donesen zakon. 4. Pripremanje odreĊenih propisa i davanje preporuka – organi uprave

pripremaju zakone i druge propise za oblasti za koje su obrazovani i kada o tome odluči nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast. Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati

odgovarajuća mišljenja, posebno:

a. ako se tim zakonima propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa, ili

b. ako predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĎenih finansijskih sredstava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su tzv.

zastupnička pitanja u vezi sa provoĎenjem politike i izvršavanjem zakona i

dr. propisa iz svoje nadleţnosti, te o stanju i problemima u oblasti za koju su osnovani

6. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani.

7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano.

POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA

Organi uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio

svojih poslova prenijeti na neku drugu pravnu osobu, što se naziva

povjeravanje javnih ovlaštenja. One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreĊene

djelatnosti sa organa uprave zovu se Institucije koje vrše javna ovlaštenja. Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. Zakon propisuje da se u okviru prenosa nadleţnosti sa organa

uprave na drugu pravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor.

MeĎutim, u okviru inspekcijskog nadzora jedan dio tih poslova se moţe prenijeti,

a to je obavljanje odreĎenih ekspertiza i stručnih analiza za koje organ uprave nije tehnički ni stručno osposobljen.

Organ uprave koji je prenio ovlaštenja, u tom sluĉaju ima sljedeću

funkciju:

a) rješava po ţalbama na donesena rješenja od strane ovih institucija,

b) vrši inspekcijski nadzor, c) daje odreĎena uputstva, mišljenja i objašnjenja kod primjene

odreĎenih zakona i

d) moţe poduzimati i druge radnje i mjere koje ima drugostepeni organ.

Institucija na koju su prenesena javna ovlaštenja ima obavezu da organu uprave sa kojeg je preneseno ovlaštenje dostavlja informacije, izvještaje i druge podatke koji su neophodni tom organu uprave. KAKO SE OSNIVAJU ORGANI UPRAVE - OSNOVI ORGANIZACIJE

ORGANA UPRAVE !!!

Federalni i kantonalni organi uprave osnivaju se i njihove

nadleţnosti se utvrĊuju zakonom. Federalni organi uprave su:

1. Ministarstva - federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i

stručnih poslova iz nadleţnosti Federacije u oblastima u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u većem obimu, neposredno provode politiku i

izvršavaju/osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje. Šta se treba uraditi za

formiranje novog ministarstva? Prvo treba pripremiti izmjene i dopune Zakona o federalnim ministarstvima, zatim usvojiti zakon od strane

WWW.BH-PRAVNICI.COM


federalnog parlamenta u kojem će biti odreĎena nadleţnost novog ministarstva, te na kraju utvrditi postojanje novog ministarstva.

2. Uprave - federalna uprava osniva se za obavljanje odreĎenih upravnih i

stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijeva posebnu

organiziranost i samostalnost u radu. 3. Federalne ustanove (imaju svojstvo pravnog lica) - to su upravne

organizacije koje vrše stručne poslove za čiji rad je potrebna primjena

stručnih i naučnih metoda. Kriterij za osnivanje: obim poslova, vrsta poslova i broj organa uprave

treba biti primjeren broju stanovnika koji ţive na odreĎenom prostoru. U federalne ustanove spadaju:

1) zavodi - osnivaju se za obavljanje stručnih i drugih poslova koji

zahtijevaju primjenu istraţivačkih i naučnih metoda. 2) direkcije-osnivaju se za obavljanje stručnih poslova, koji preteţno

imaju privredni karakter. 3) agencije - osnivaju se za obavljanje različitih stručnih poslova (npr.

ADS)

Federalnim upravama/ustanovama rukovodi direktor, a organima uprave rukovodi ministar (jedna od razlika). Ministar je odgovoran Vladi FBiH,

predsjedniku i premijeru FBiH i na kraju Parlamentu FBiH. Direktor je (ovisno je li u okviru ministarstva ili je samostalna) odgovoran Vladi FBiH i premijeru, a ako je samostalna onda Vladi FBiH.

Odgovornost se uvijek treba vezivati za imenovanje u smislu - onaj ko imenuje njemu se odgovara.

Federalne uprave i federalne ustanove mogu se osnivati:

1. kao samostalne federalne uprave/ustanove i 2. kao federalne uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva - ako je

to potrebno: a) zbog meĎusobne povezanosti poslova iz nadleţnosti federalnog

ministarstva i federalne uprave/ustanove i b) kad je, pored odreĎenog stepena samostalnosti u vršenju poslova,

potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih

uprava/ stanova od strane federalnog ministarstva.

U sluĉaju kad se uprava/ustanova nalazi u sastavu ministarstva, ministar donosi propise i opće akte za izvršavanje zakona i vrši nadzor nad radom te uprave/ustanove, a ostale poslove iz svoje nadleţnosti

uprava/ustanova vrši samostalno. U vršenju nadzora federalni ministar ima ovlaštenja:

1) rješavati u upravnom postupku o pravnim sredstvima protiv upravnih akata uprave/ustanove u sastavu;

2) davati saglasnost na akte uprave/ustanove u sastavu, donesene izvan

upravnog postupka; 3) traţiti izvještaje i obavještenja o radu uprave/ustanove u sastavu;

4) odrediti izvršenje pojedinih zadataka iz nadleţnosti uprave/ustanove u sastavu i rokove za njihovo izvršenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva, ostvaruju saradnju sa drugim organima, preduzećima i dr. pravnim licima, a odnose prema Vladi,

Predsjedniku i Parlamentu FBiH ostvaruju preko ministra u čijem se sastavu nalaze.

Za vršenje upravnih i struĉnih poslova i poslova lokalne samouprave, iz okvira nadleţnosti grada i općine osnivaju se sluţbe za upravu. One se osnivaju propisom gradskog i općinskog vijeća na prijedlog grado

naĉelnika, odnosno općinskog naĉelnika.

UTVRĐIVANJE UNUTARNJE ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE

Unutrašnja organizacija organa uprave utvrĊuje se pravilnikom o

unutarnjoj organizaciji. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi rukovodilac federalnog/

kantonalnog organa uprave, uz saglasnost Vlade Federacije/ kantona.

Unutarnja organizacija federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva utvrĎuje se, kao poseban dio, pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ministarstva u

čijem se sastavu nalaze. U gradu i općini, pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi gradonačelnik/

općinski načelnik, uz saglasnost gradskog/općinskog vijeća. Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvrĊuje se

naroĉito:

1. organizacione jedinice i njihova nadleţnost; 2. način rukovoĎenja;

3. programiranje i izvršavanje poslova; 4. ovlaštenja i odgovornosti sluţbenika u obavljanju poslova; 5. ukupan broj sluţbenika i namještenika za obavljanje poslova;

6. naziv i raspored poslova po organizacijonim jedinicama, sa opisom poslova za svakog sluţbenika i namještenika i potrebnim uvjetima u

pogledu stručne spreme i drugih uvjeta; RUKOVOĐENJE ORGANIMA UPRAVE

RUKOVODILAC: Organom uprave rukovodi rukovodilac. U federalnim i

kantonalnim organima uprave to je ministar, a sluţbama za upravu u gradu i općini rukovodi gradonaĉelnik, odnosno općinski naĉelnik. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor.

Rukovodilac organa uprave:

1. predstavlja organ uprave,

2. organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, 3. donosi propise i druge akte za koje je ovlašten, te 4. odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima sluţbenika i

namještenika u vršenju sluţbe. Rukovodilac je odgovoran za izvršavanje svojih ovlaštenja, odnosno

nadleţnosti organa kojim rukovodi, a ako ocijeni da ne moţe obavljati poslove , moţe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku FBiH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rukovodioca smjenjuje onaj organ koji ga je imenovao u skladu sa zakonom, i to:

1. ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridrţava politike i smjernica organa zakonodavne vlasti, kao i uputstava i smjernica

organa izvršne vlasti, ili 2. ako u okviru svojih nadleţnosti ne osigurava provoĎenje zakona i

drugih propisa, ili

3. ako iz drugih razloga postane nedostojan vršenja funkcije.

ZAMJENIK RUKOVODIOCA: Rukovodilac organa uprave moţe imati zamjenika, koji ga zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto rukovodioca upraţnjeno, dok novi

rukovodilac ne preuzme duţnost, sa svim njegovim ovlaštenjima i odgovornostima u rukovoĊenju i pomaţe rukovodiocu u provoĊenju

njegovih ovlaštenja i obaveza. Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i

smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave. RUKOVODEĆI SLUŢBENIK: Rukovodiocu organa uprave u rukovoĊenju pojedinim podruĉjima rada pomaţu rukovodeći sluţbenici. Rukovodeće

sluţbenike postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. SLUŢBENIK SA POSEBNIM OVLAŠĆENJIMA: Sluţbenici sa posebnim

ovlaštenjima obavljaju poslove inspekcijskog nadzora i druge znaĉajnije upravne i struĉne poslove. Postavlja i smjenjuje ih rukovodilac organa

uprave. Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodeći sluţbenici

ne mogu obavljati drugu sluţbu ili posao. Ovo se ne odnosi na rad u

sudovima u svojstvu sudije porotnika, na rad u političkim strankama, na nastavni

i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i odgoj, na samostalan naučni rad, na rad u kulturnim, umjetničkim, sportskim i naučno-istraţivačkim ustanovama itd. Sluţbenici i namještenici

Poslove uprave u organima uprave obavljaju drţavni sluţbenici, a dopunske (pomoćno-tehniĉke) poslove za potrebe organa uprave obavljaju namještenici.

O prijemu sluţbenika i namještenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim statusnim pitanjima tih lica odluĉuje rukovodilac organa

uprave.

Poloţaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plaće i druga materijalna primanja sluţbenika i namještenika u organima uprave ureĎuju se zakonom,

odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, u skladu sa zakonom. Zakonom o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH ureĎuje se radno-pravni

status drţavnih sluţbenika, a Zakonom o namještenicima u organima drţavne sluţbe u Federaciji, ureĎuje se radno - pravni status namještenika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


RUKOVOĐENJE FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE I FEDERALNIM USTANOVAMA

Federalnim ministarstvom rukovodi federalni ministar, koji:

1. rukovodi, koordinira i nadzire aktivnosti federalnog ministarstva, 2. provodi federalnu politiku, 3. izvršava federalne zakone i druge propise iz okvira nadleţnosti

svog ministarstva, te zadatke koje mu odredi premijer.

Federalnog ministra imenuje predsjednik Federacije BiH, uz saglasnost 2 potpredsjednika Federacije, nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje ministra zahtijeva potvrdu većine glasova

zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Federalnog ministra smjenjuje predsjednik Federacije, na prijedlog premijera.

Radom samostalne federalne uprave/ustanove rukovodi direktor. Direktora samostalne uprave/ustanove imenuje Vlada Federacije, na

usaglašen prijedlog premijera i zamjenika premijera.

U slučaju da direktor samostalne federalne uprave/ustanove nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto direktora

upraţnjeno, zamjenuje ga zamjenik direktora. Radom uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva rukovodi

direktor.

Direktora uprave/ustanove u sastavu ministarstva postavlja i smjenjuje Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra u ĉijem se

sastavu nalaze te uprave i ustanove.

U slučajevima da direktor uprave/ustanove u sastavu ministarstva nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto direktora

upraţnjeno zamjenjuje ga rukovodeći sluţbenik koga odredi federalni ministar.

ODGOVORNOST FEDERALNOG MINISTRA I DIREKTORA FEDERALNE UPRAVE/USTANOVE

Federalni ministar za svoj rad odgovara predsjedniku i premijeru FBiH. Direktor i zamjenik direktora samostalne uprave/ustanove za svoj rad

odgovaraju Vladi, te premijeru i zamjeniku premijera Federacije. Direktor ustanove/uprave koje se nalaze u sastavu ministarstva za

svoj rad odgovara Vladi i ministru u čijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. Federalni ministar moţe podnijeti ostavku predsjedniku FBiH. Direktori, kako samostalne tako i uprave/ustanove u sastavu ministarstva

ostavku podnose Vladi FBiH. RUKOVODEĆI SLUŢBENICI U FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE/

USTANOVAMA

U rukovoĊenju pojedinim podruĉjima rada federalnom ministru pomaţu rukovodeći sluţbenici.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U federalnom ministarstvu, kao rukovodeći sluţbenici, mogu se postavljati:

1) sekretar ministarstva, 2) pomoćnici federalnog ministra,

3) glavni federalni inspektor i 4) rukovodioci (direktori) uprava i ustanova u sastavu ministarstva.

Navedene rukovodeće sluţbenike, bez konkursa, postavlja i smjenjuje Vlada FBiH, na prijedlog federalnog ministra.

U samostalnoj federalnoj upravi/ustanovi mogu se postavljati pomoćnici direktora, a u federalnoj upravi/ustanovi u sastavu ministarstva savjetnici direktora.

Rukovodeći sluţbenici za svoj rad odgovaraju federalnom ministru, odnosno direktoru samostalne federalne uprave ili federalne ustanove. NADLEŢNOSTI ORGANA UPRAVE I USTANOVA

Nadleţnosti organa uprave/ustanove:

1. donose provedbene propise (pravilnike) kojima se razraĎuju pojedine

odredbe zakona i ureĎuje unutrašnja organizacija organa uprave. 2. izdaju opće akte:

a) uputstva – kojima se propisuje način rada u obavljanju odreĎenih

poslova uprave i utvrĎuju neka pravila postupanja kod obavljanja nekih poslova.

b) instrukcije – kojima se bliţe utvrĎuju pravila i uputstva za rad na

provoĎenju i primjeni odreĎenih federalnih zakona i drugih federalnih propisa.

c) naredbe – kojima se nareĎuje ili zabranjuje postupanje u odreĎenoj

situaciji koja ima opći značaj.

Organi uprave/ustanove mogu donositi provedbene propise i opće akte samo kad su za to izriĉito ovlašteni federalnim zakonom ili po

zahtjevu premijera, ako se temelji na zakonu i u granicama datog

ovlaštenja. Provedbeni propisi i opći akti, objavljuju se u "Sluţbenim novinama Federacije BiH".

Na nivou FBiH i kantona, provedbene propise i opće akte donosi ministar odn. drugi rukovodilac organa uprave/ustanove, a na nivou grada i općine

- gradonačelnik odnosno općinski načelnik. Rukovodioci mogu ovlastiti svoje zamjenike, rukovodeće sluţbenike ili pojedine sluţbenike da donose pojedinačne akte, o čemu se donosi posebno rješenje.

3. donose pojedinaĉne akte – rješenja, zakljuĉke i dr. pojedinaĉne akte.

Donose ih rukovodioci (ministar, direktor organa uprave), kada odlučuju u

upravnom postupku, kao i u drugim slučajevima predviĎenim zakonom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA IZVRŠNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI

Odnos organa uprave prema organu izvršne vlasti

Organ izvršne vlasti (Vlada Federacije/kantona) moţe traţiti:

1. da organ uprave odreĎeni zakon/propis pripremi u odreĎenom roku, 2. da se ispita stanje u odreĎenoj oblasti i da se od utvrĎenog stanja

pripreme odgovarajuće izmjene i dopune zakona, 3. utvrditi rokove za izvršavanje pojedinih zadataka,

4. prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe traţiti smjernice i upute za pripremu zakona iz odreĎene oblasti i o odreĎenim pitanjima provoĎenja politike. Organ izvršne vlasti

obavezan je odgovoriti na traţenje organa uprave. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona,

odnosno gradonaĉellniku i općinskom naĉelniku. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti

Organi uprave imaju obavezu:

1) da organu zakonodavne vlasti iznose značanija pitanja i daju preporuke u vezi sa provoĎenjem politike i izvršavanjem zakona i drugih propisa;

2) da na zahtjev organa zak. vlasti, podnose izvještaj o radu, stanju u svojoj

oblasti, izvršavanju zakona i dr. propisa i provoĎenju utvrĎene politike; 3) da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti;

4) da na zahtjev zakonodavne vlasti pripremaju zakone i druge propise, kao i analitičke, informativne i druge materijale;

5) da na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzmu odgovarajuće

organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvršavanje poslova iz nadleţnosti organa uprave;

MEĐUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE

Federalni organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze u pogledu nadzora nad provoĎenjem federalne politike i federalnih zakona i drugih propisa iz isključive

nadleţnosti Federacije, kad je provoĎenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim organima uprave ili gradskim i općinskim sluţbama za upravu.

Kantonalni organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze prema gradskim i

općinskim sluţbama za upravu u pogledu provoĎenja i nadzora nad provoĎenjem politike i kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa, ako je provoĎenje tih

propisa preneseno na grad, odnosno općinu. U ostvarivanju meĎusobne saradnje organi uprave odnosno sluţbe za

upravu na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i

informacije potrebne za obavljanje poslova iz njihove nadleţnosti kojima raspolaţu i do kojih dolaze u vršenju svojih poslova, razmjenjuju informacije i

iskustva, obrazuju zajedničke stručne komisije i druga radna tijela, organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike meĎusobne suradnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA

Organi uprave obavezni su ombudsmenima na njihov zahtjev

omogućiti:

1) nesmetano ispitivanje djelatnosti sluţbenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provoĎenje etničkog progona ili odrţavanje njegovih posljedica.

2) osigurati sva sluţbena dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigurati suradnju svakog sluţbenika posebno u pribavljanju potrebnih

informacija, dokumanata i spisa. 3) osigurati prisustvo pri rješavanju stvari u upravnom postupku.

Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena, oni mogu od

rukovodioca organa izvršne vlasti zatraţiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva

od organa uprave, a organi uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvršne vlasti.

ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA GRAĐANIMA - STRANKAMA

1. Organi uprave rješavaju zahtjeve podesene od strane graĎana u rokovima koji su propisani zakonom.

2. Organi uprave koji ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni

su organizirati obavljanje poslova na način i pod uvjetima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brţe i efikasnije ostvaruju

svoja prava i izvršavaju obaveze kod tih organa. 3. Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti i ispitati podnešene

predstavke i prijedloge stranaka na nepravilan odnos sluţbenika organa

uprave prema njima. Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim mjerama u vezi sa njegovom predstavkom,

odnosno prijedlogom u roku od 10 dana od dana prijema predstavke, odn. prijedloga.

4. Organi uprave ne mogu traţiti od graĎana uvjerenja i isprave o kojima

organi uprave vode sluţbenu evidenciju. Ova uvjerenja i isprave, organ uprave, odn. institucija koja ima javna ovlaštenja, obavezno pribavlja po

sluţbenoj duţnosti. 5. Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice

sluţbena radnja radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati

naknadu nastalih troškova. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se zaključkom. Protiv ovog zaključka, stranka moţe pokrenuti upravni spor

kod nadleţnog suda. OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Inspekcijski nadzor vrše organi uprave - federalna/kantonalna

inspekcijska uprava, a u okviru njih inspektori. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnim ovlaštenjima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Oni obavljaju inspekcijske preglede po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši

pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje sluţbeno svojstvo, identitet i

ovlaštenja predviĎena zakonom. Svako ĉiji rad podlijeţe inspekcijskom nadzoru duţan je inspektoru

omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke

od znaĉaja za obavljanje tog nadzora.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da

neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrĎivanje identiteta osoba, saslušavanje,

uzimanje uzoraka radi analiza i sl.). O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti

zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrĎeno inspekcijskim pregledom. Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeĊen

zakon ili drugi propis ĉije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i

obavezu da naloţi sljedeće mjere:

donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka, i

odrediti rok u kojem se moraju otkloniti, donijeti rješenje o zabrani rada, izreći mandatnu kaznu, samo ako je to propisano materijalnim zakonom,

moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahtjev za prekršaj, privredni prijestup, krivičnu prijavu.

O poduzimanju upravnih mjera, inspektor donosi rješenje, na koje

ovlaštena osoba ima pravo izjaviti ţalbu nadleţnom organu (federalnom ministru

čiji je inspektor donio rješenje) u roku od 8 dana od dana prijema rješenja. Rješenje po ţalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema

ţalbe. Protiv rješenja donosenog po ţalbi, moţe se pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda (kod Vrhovnog suda Federacije BiH). Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog

ministarstva pravde i nadleţna je za nadzor nad sprovoĎenjem Zakona o organizaciji uprave, i federalnih zakona koji se odnose na sluţbenike i

namještenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave. Mogu rješavati u upravnim stvarima samo kada je u pitanju primjena

rokova. Protiv rješenja Federalnog upravnog inspektora moţe se uloţiti ţalba Ministarstvu pravde FBiH. Doneseno rješenje je konačno, i protiv njega se moţe

pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom i Sudom BiH. ZAKON O VLADI FEDERACIJE (Sl. novine FBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)

Vlada Federacije je izvršni organ FBiH, koja vrši izvršnu vlast Federacije,

ako odreĎene izvršne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviĎene za Predsjednika, odnosno Potpredsjednike Federacije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH, uz saglasnost dva potpredsjednika, i nakon konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom

za premijera - mandatarom. Odluku o imenovanju potvrĊuje Predstavniĉki dom Parlamenta FBiH.

Vladu FBiH ĉini premijer i ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ĉini 15 ministara.

Vlada FBiH odgovorna je svom šefu, tj. Predsjedniku federacije, kao i

Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru FBiH. Vlada FBiH donosi slijedeće propise:

1. uredbe sa zakonskom snagom, 2. uredbe - uredbom se:

a. ureĎuju najvaţnija pitanja iz nadleţnosti Vlade, b. bliţe ureĎuju odnosi za sprovoĎenje zakona,

c. osnivaju stručne i druge sluţbe i d. utvrĎuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa

drţavne uprave. 3. odluke - odlukom se:

a. ureĎuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade,

b. daje saglasnost ili potvrĎuju akti drugih organa ili organizacija,

c. odlučuje o dr. pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. 4. rješenja - rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima, i

drugim pojedinačnim pitanjima iz nadleţnosti Vlade. 5. zakljuĉke - zaključcima se utvrĎuju stavovi o pitanjima značajnim

za sprovoĎenje utvrĎene politike.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE

Ukupno ima 15 ministarstva (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005.

ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj ministarstava sjedište ima u Mostaru, a

drugi u Sarajevu. Ovim zakonom utvrĊena je nadleţnost federalnih ministarstava, a

osnovano je nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava. Samostalne uprave su npr.:

1) Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove,

2) Federalna uprava civilne zaštite, 3) Federalni zavod za satistiku, 4) Arhiv FBiH,

5) Federalna direkcija robnih rezervi.

I one su formirane ovim zakonom, kojim je utvrĎena i njihova nadleţnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH

STICANJE DRŢAVLJANSTVA BIH:

1. Sticanje drţavljanstva porijeklom Na ovaj naĉin drţavljanstvo stiĉe dijete:

1) čija su oba roditelja bili drţavljani BiH u vrijeme roĎenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog roĎenja;

2) čiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme roĎenja djeteta, a dijete je roĎeno na teritoriji BiH;

3) čiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme djetetovog roĎenja, a

dijete je roĎeno u inostranstvu, ako bi ono inače bilo bez drţavljanstva; 4) roĎeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme

djetetovog roĎenja, pod uslovom da do vremena kada napuni 23 godine: a) bude registrovano kod nadleţnih vlasti u BiH u zemlji ili inostranstvu; b) ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH;

2. Sticanje drţavljanstva roĊenjem na teritoriji BIH

Ako je dijete roĊeno ili naĊeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su

nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva. Ovo dijete će izgubiti drţavljanstvo

BiH ako do 14 god. putem porijekla dobije drţavljanstvo druge drţave.

3. Sticanje drţavljanstva usvajanjem

Ako je dijete mlaĎe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju.

4. Sticanje drţavljanstva naturalizacijom

Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje drţavljanstva BiH moţe

steći drţavljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedeće uslove:

1) da je napunio 18 godina starosti; 2) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka u BiH najmanje 8 g. prije

podnošenja zahtjeva; 3) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH; 4) da mu nije izrečena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje;

5) da nije osuĎivan na izdrţavanje kazne za kriv. djela na zatvor duţe od 3 g; 6) da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije drţavljanstvo

nakon sticanja drţavljanstva BiH, osim ako bilateralni sporazum ne predviĎa drugačije.

5. Sticanje drţavljanstva olakšanom naturalizacijom

Stranac koji je braĉni drug drţavljanina BiH, moţe steći drţavljanstvo

BiH pod slijedećim uslovima:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u momentu podnošenja zahtjeva;

2) da ima stalno mjesto boravka u BiH najmanje posljednje 3 godine; 3) da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje rani je drţavljanstvo

nakon sticanja drţavljanstva BiH, osim ako to nije drugačije riješeno bilateralnim sporazumom;

Dijete mlaĎe od 18 godina čiji je jedan roditelj stekao drţavljanstvo BiH ima pravo da dobije drţavljanstvo BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na

teritoriji BiH. Neke osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH,

a to je ako se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim

potomcima (1. i 2. generacija), te osobe koje su od posebne koristi za BiH.

6. MeĊunarodnim ugovorom PRESTANAK DRŢAVLJANSTVA BIH

1. Po sili zakona - drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog

drţavljanstva, ako bilateralnim sporazumom izmeĎu BiH i te drţave nije drugačije ureĎeno.

2. Odricanjem - drţavljanstvo prestaje ako je graĎanin BiH napunio 18

godina, a ţivi u inozemstvu i ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagarantirano - on se moţe odreći drţavljanstva BiH. Odricanje moţe

traţiti i maloljetna osoba, ali moraju postojati zahtjevi oba roditelja za odricanje.

3. Otpustom - drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima:

a. da ima 18 godina,

b. da se protiv te osobe ne vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po sluţbenoj duţnosti,

c. da je ta osoba izmirila odreĎene poreze, doprinose ili druge

obaveze koje su utvrĎene pravomoćnim odlukama, i d. da ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagrantirano.

4. Oduzimanjem drţavljanstva - drţavljanstvo se moţe oduzeti:

a. ako je stečeno prevarom, na osnovu laţnih dokaza i informacija, ili skrivanjem podataka koji bi bili relevantni za dodjelu drţavljanstva,

b. ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi, a nema saglasnost nadleţnih organa BiH,

c. ako postoji pravosnaţna krivična presuda vezano za poduzimanje

radnji kojma se narušava ustavni poredak i sigurnost BiH, d. odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih

drţavljana koja je bila zaduţena za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKON O RADU Radni odnos zasniva se zakljuĉivanjem ugovora o radu izmeĊu

zaposlenika i poslodavca. Ugovor o radu

Elementi ugovora o radu su:

1) naziv i sjedište poslodavca, 2) ime i prezime zaposlenika, 3) da li se ugovor zaključuje na odreĎeno ili neodreĎeno vrijeme,

4) početak rada na odreĎenim poslovima, 5) mjesto rada,

6) radno mjesto, 7) opis poslova, 8) raspored radnog vremena,

9) plaća i ostale naknade na koje ima pravo zaposlenik, 10) otkazni rokovi,

11) godišnji odmori i odsustva (plaćena i neplaćena) i 12) drugi elementi predviĎeni pravilnikom o radu.

Poslodavac moţe zakljuĉiti ugovor o radu sa pripravnikom i volonterom radi struĉnog osposobljavanja za obavljanje odreĊenog posla.

Ukoliko je potrebno radno iskustvo za obavljanje odreĊenog posla poslodavac moţe sa osobom zakljuĉiti ugovor o pripravniĉkom radu na godinu dana koji se dostavlja zavodu za zapošljavanje, kao i ugovor o

volonterskom radu. Radno iskustvo koje je osoba stekla obavljajući pripravnički

i volonterski rad uzima se kao radno iskustvo za obavljanje nekih drugih poslova.

Za vrijeme obavljanja volonterskog rada poslodavac je duţan da osigura osobu od povreda na radu i profesionalnih bolesti. Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmiĉno, s tim da

radno vrijeme moţe biti: 1. puno,

2. nepuno (znači 4 ili 5 sati u toku dana) - ta osoba moţe zaključiti još jedan

ugovor kod drugog poslodavca na nepuno vrijeme kako bi imala puno radno vrijeme,

3. skraćeno radno vrijeme - to je puno radno vrijeme za osobu kojoj je

umanjena radna sposobnost od strane nadleţnog organa i utvrĎeno da ta

osoba moţe da radi na istim poslovima ne 8 već npr. 6 ili 4 sata, kao i radno vrijeme na radnim mjestima na kojima su poslovi naročito teški i po zdravlje opasni, i gdje se ni mjerama zaštite na radu ne mogu poboljšati

uslovi rada – računa se kao puno radno vrijeme.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. prekovremeni rad (10 sati sedmično + 10 sati uz saglasnost

zaposlenika). Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice

Ţene ne mogu da rade: 1. noću, 2. pod vodom, 3. pod zemljom i 4. na

naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima. Maloljetne osobe ne mogu da rade: 1. noću, 2. pod vodom, 3. pod

zemljom, 4. na naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima i 5.prekovremeno. Ako priroda posla to zahtijeva, poslodavac moţe napraviti preraspodjelu radnog vremena. Npr. jedan broj dana ili mjeseci radi više a

drugi dio manje ili nikako. Noćni rad se smatra rad od 22.00-06.00, a u poljoprivredi do 05:00 sati.

Pravo na odmor postoji: 1) u toku rada - ne moţe biti manje od 30 minuta,

2) odmor izmeĊu dva radna dana - koji ne moţe biti kraći od 12 sati, 3) sedmiĉni odmor – ne moţe biti manje od 24 sata i 4) godišnji odmor – ne moţe biti manji od 18 dana. Godišnji odmor se

moţe koristiti iz dva dijela, prvi ne moţe biti kraći od 12 dana, a drugi dio se moţe koristiti do 30. juna naredne godine.

Odsustva mogu biti plaćena i neplaćena. Plaćena su u trajanju do 7 (sedam) dana i neplaćeno odsustvo koje utvrĎuje poslodavac. (npr. po 4 dana za

vjerske praznike, 2 dana plaćeno i 2 neplaćeno) Naknada plaće: plaćeno odsustvo, godišnji odmor, bolovanje...

Prestanak ugovora o radu:

1. istekom vremena - ako je zaključen na odreĎeno vrijeme, 2. sporazumom strana – poslodavca i zaposlenika,

3. otkazom ugovora o radu (rokovi: 7 dana – ako zaposlenik daje otkaz i 14

dana – ako poslodavac daje otkaz). Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog nepredviĎenih okolnosti, a zaposlenik se nalazi kod njega duţe

od 2 godine, zaposlenik ima pravo na otpremninu. 4. kada zaposlenik ostvari uslove za starosnu penziju (kad navrši 65

godina ţivota i 20 godina osiguranja ili ako navrši 40 godina osiguranja bez obzira na starosnu dob) - ako se strane ne dogovore drugačije,

5. gubitkom radne sposobnosti - danom dostavljanja pravosnaţnog

rješenja o gubitku radne sposobnosti, 6. ako je zaposlenik osuĊen na kaznu zatvora duţe od 3 mjeseca,

7. odlukom nadleţnog suda koja za posljedicu ima prestanak radnog odnosa,

8. smrću zaposlenika.

Prestankom ugovora o radu ne smatra se: bolovanje, godišnji odmor,

porodiljsko odsutstvo, dopusti sa posla regulisani ugovorom o radu, vremenski period od 15 dana izmeĎu dva ugovora o radu kod istog poslodavca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zaposlenik zaštitu svojih prava moţe traţiti:

1) kod poslodavca, 2) kod inspekcije i

3) kod nadleţnog suda (prema stvarnoj nadleţnosti, to je općinski sud). Kod suda zaštitu moţe traţiti u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava.

Ako poslodavac ima preko 15 zaposlenika, zaposlenici mogu

formirati Vijeće zaposlenika, a ako nema 15 zaposlenika ili nije formirano, sindikat obavlja funkciju Vijeća zaposlenika. Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih

razloga imati manja prava od onih koji nisu učestvovali u štrajku. Radna knjiţica

To je javna isprava koju izdaje nadleţna općinska sluţba za rad i

moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota na zahtjev te osobe. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci o zaposleniku i poslodavcu,

steĉena zvanja i diplome, zasnivanje i prestanak radnog odnosa itd.

Prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicu poslodavcu, a poslodavac je duţan izdati mu potvrdu o tome.

Ako se desi da se zaposleniku poslije prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica, ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu po prebivalištu

zaposlenika. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima. Ispravku netačno upisnih podataka moţe da vrši Fond PIO i općinska sluţba za pitanje rada. Privremeni i povremeni poslovi

To su poslovi za koje se ne moţe zakljuĉiti ugovor o radu na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, dakle poslovi za koje nije sistematizovan

radno mjesto u pravilniku. Ovi poslovi ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine

Za obavljanje privremenih i povremenih poslova zakljuĉuje se poseban ugovor.

ZAKON O PIO (Sl. novine FBiH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)

Prema ovom zakonu, osiguranik ima slijedeća prava iz PIO:

1) pravo na starosnu penziju,

2) pravo na invalidsku penziju, 3) pravo na porodičnu penziju, i

4) prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnošću.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi na odgovarajućim poslovima zbog

nastalog gubitka radne sposobnosti, i to usljed:

a) povrede na radu,

b) povrede van rada, c) bolesti koja se ne moţe otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, d) profesionalne bolesti.

Izmjenjena/umanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik ne

moţe da obavlja poslove svog radnog mjesta sa punim radnim vremenom, ali moţe da obavlja druge poslove, uz prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Starosna penzija – uvjeti:

a) da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja, ili

b) 40 godina staţa osiguranja bez obzira na godine starosti. Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti

prouzrokovan povredom na radu ili profesionalnom bolešću.

Porodiĉna penzija – pravo na nju ima:

1. bračni partner (ţena preko 45, muškarac preko 65 godina), 2. djeca do 15, odnosno do 25 god. ako se nalaze na redovnom školovanju,

3. supruga iz razvedenog braka, ako je presudom za razvod braka utvrĎeno pravo na izdrţavanje.

Vrste staţa:

1. penzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz

PIO, a to je samo onaj staţ za koji su plaćeni pripadajući doprinosi, 2. staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem (tzv. radni staţ) - pravo na taj

staţ imaju osobe 1. koje rade puno radno vrijeme, 2. nepuno radno vrijeme i 3. osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se

računa kao puno radno vrijeme (uračunava se bolovanje, GO, plać. ods.,) 3. staţ osiguranja koji se raĉuna sa uvećanim trajanjem – odnosi se na

osiguranike koji rade na naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima, na kojima se ni posebnim mjerama zaštite na radu ne mogu poboljšati uslovi rada,

4. poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije

koji su uzeli učešće u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. –

22.12.1995. godine (računa se u dvostrukom trajanju). ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH

Svi instituti koji nisu ureĊeni ovim zakonom ureĊuju se primjenom

općih propisa – Zakon o radu FBiH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ovim Zakonom ureĊuje se radno-pravni status drţavnih sluţbenika u organima uprave FBiH, kantona, grada i općine.

Zapošljavanje i unapreĎenje profesionalne karijere vrši se samo na osnovu javnog konkursa i profesionalne sposobnosti. Ovim zakonom, odnosno drţavnom sluţbom, obezbjeĊuje se primjena principa: zakonitosti, transparentnosti, odgovornosti, efikasnosti i ekonomiĉnosti, profesionalne nepristrasnosti i politiĉke nezavisnosti.

Zakon o drţavnoj sluţbi u FBiH ne primjenjuje se na:

1. članove Parlamenta, predsjednika i dopredsjednik FBiH, te čl. Vlade FBiH,

2. sudije, tuţioce, 3. članove kantonalnih vlada i zakonodavnih tijela kantona, 4. članove općinskih i gradskih vijeća, gradonačelnike i općinske načelnike,

5. pripadnike policije, 6. savjetnike nosilaca funkcija i

7. zaposlenike Ureda za reviziju. Vrste drţavnih sluţbenika

Rukovodeći drţavni sluţbenici, i to:

1. rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove, 2. rukovodilac uprave i ustanove koja je u sastavu ministarstva, 3. sekretar organa drţavne sluţbe,

4. pomoćnik rukovodioca organa drţavne sluţbe i 5. glavni inspektori (federalni i kantonalni).

Ostali drţavni sluţbenici, i to:

1. šef unutrašnje organizacione jedinice,

2. inspektori, 3. stručni savjetnici,

4. viši stručni saradnici i 5. stručni saradnici.

O pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika odluĉuje:

1) rukovodilac organa uprave,

2) Odbor drţavne sluţbe za ţalbe i 3) Agencija za drţavnu sluţbu.

Drţavni sluţbenik mora da ispunjava slijedeće uslove:

1) da je drţavljanin BiH,

2) da je stariji od 18 godina, 3) da ima univerzitetsku diplomu, 4) da je zdravstveno sposoban za obavljanje odreĎenog posla,

5) da u zadnje 3 godine nije otpušten iz drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske mjere i

6) da nije obuhvaćen odredbom člana IX 1. Ustava BiH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postavljenje drţavnih sluţbenika, nakon provedenog konkursa, vrši rukovoditelj organa uprave rješenjem, uz pribavljeno mišljenje Agencije za

drţavnu sluţbu (ADS), koje nije obavezujuće. Popunjavanje upraţnjenih radnih mjesta vrši se:

1. Interni premještaj - znači da se drţavni sluţbenici iz tog organa mogu

premjestiti na drugo radno mjesto u istom organu. Ovaj premještaj moţe

biti dobrovoljan i nametnut. 2. Preuzimanje drţavnih sluţbenika iz jednog u drugi organ, s tim da ovi

organi moraju biti na istom nivou vlasti. 3. Popuna sa liste prekobrojnih sluţbenika. 4. Konkursom (javno popunjavanje) preko ADS, ako se ne moţe vršiti

popuna na gore navedene načine. UnaprjeĎenje se takoĎer vrši internim oglasom.

Radni odnos na odreĊeno vrijeme - procedura je ista kao i kod

zapošljavanja na neodreĎeno vrijeme, ali on ne moţe prerasti u radni odnos na

neodreĎeno vrijeme. Svoja prava drţavni sluţbenik ostvaruje tako što ima pravo ţalbe

Odboru drţavne sluţbe za ţalbu (ODSŢ), a zatim pravo tuţbe sudu. Kada se osoba prvi put zapošljava u organima uprave probni rad traje 6 mjeseci.

Ocjenjivanje drţavnih sluţbenika vrši se svakih 12 mjeseci i rukovodilac organa uprave o tome donosi rješenje. Rješenje se donosi na

prijedlog neposredno nadreĎenog sluţbenika. U organima uprave mogu se zaposliti pripravnici i to na 1 godinu. Naknada za privremeno obavljene poslove - ako drţavni sluţbenik privremeno

obavlja poslove različite od svojih poslova, zakon predviĎa naknadu od 50%. Godišnji odmor - rukovodioci imaju min. 25, a max. 36 radnih dana, a ostali

drţavni sluţbenici min. 20 dana. Radni odnos drţavnog sluţbenika prestaje:

1. dobrovoljnim istupanjem iz drţavne sluţbe,

2. odlaskom u starosnu penziju, 3. ako izgubi drţavljanstvo BiH,

4. ako je stekao drţavljanstvo druge drţave suprotno Ustavu, 5. u slučaju prekobrojnosti, 6. odbijanjem polaganja/potpisivanja teksta zakletve vjernosti,

7. kada mu se izrekne disciplinska mjera prestanka radnog odnosa (o disciplinskoj odgovornosti odlučuje komisija koju formira ADS, protiv

rješenja komisije moţe se podnijeti ţalba ODSŢ), 8. smrću sluţbenika, 9. ako ne zadovolji na probnom radu,

10. ako ima 2 uzastopne ocjene «ne zadovoljava», 11. ako je osuĎen na kaznu zatvora preko 6 mjeseci,

12. predajom laţnog dokumenta ili laţne izjave u procesu prijema u drţavnu sluţbu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mjere komisije:

1) prestanak radnog odnosa

2) javna opomena 3) suspenzija prava učestvovanja za unapreĎenje u naredne 2 godine

(postoje obligatorna i fakultativna suspenzija) Agencija za drţavnu sluţbu (ADS) (postoji i na nivou FBiH i BiH)

Nadleţnosti i obaveze ADS:

1) utvrĎuje jedinstvene kriterije, pravila i postupke za postavljenje drţavnih sluţbenika,

2) planira i realizira proces zapošljavanja,

3) planira i realizira proces edukacije drţavnih sluţbenika 4) pruţa stručnu pomoć organima uprave, i

5) podnosi izvještaj o svom radu Vladi FBiH. Odbor drţavne sluţbe za ţalbu: To je samostalna institucija. Sastoji se od 3

člana. Odlučuje o ţalbama protiv svih rješenja rukovodilaca organa uprave koja se odnose na radne odnose sluţbenika i namještenika, o ţalbama na odluke

disciplinske komisije, te o ţalbama koje se izjave na odluke ADS. ZAKON O NAMJEŠTENICIMA (Sl. novine FBiH 49/05)

Ovim Zakonom ureĎuje se radno-pravni status namještenika u organima

uprave FBiH, kantona, grada i općine. Svi instituti koji nisu ureĎeni ovim zakonom ureĎuju se primjenom općeg propisa – Zakon o radu FBiH. Namještenici rade na dopunskim poslovima, odnosno poslovima koji

su funkcionalno povezani sa poslovima osnovne djelatnosti organa uprave (struĉno-operativni,informaciono-dokumentacioni, administrativno-tehniĉki

i poslovi pomoćnih djelatnosti).

O pravima i duţnostima odlučuje rukovodilac organa uprave, a ţalbe mogu uloţiti ODSŢ, i ukoliko nisu zadovoljni odlukom ODSŢ, mogu traţiti zaštitu

od općinskog suda. RasporeĎivanje i postavljanje namještenika vrši rukovodilac. Popunjavanje upraţnjenog radnog mjesta vrši se putem internog oglasa, a rukovodilac organa uprave imenuje internu komisiju koja će sprovesti taj oglas. Ako se mjesta ne mogu popuniti na taj način onda će se

popuniti javnim oglasom, sa tim da ga ne raspisuje ADS već rukovodilac. Uvjeti su isti kao za drţavne sluţbenike, osim struĉne spreme.

Namještenci su osobe sa OŠ, SSS i VŠS.

Probni rad traje 3 mjeseca, pripravnički staţ: SSS 6 mjeseci, a VŠS 9 mj. Ugovor na odreĊeno vrijeme-do 2 god. (kod drţ. sluţb. nije odreĎeno).

Namještenici se ocjenjuju svakih 12 mjeseci a dvije negativne ocjene dovode do prestanka radnog odnosa.Godišnji odmor je min. 18, a max. 30 dana. Plaćenog odsustvo - max. 7 dana, neplaćeno u skladu sa kolekt. ugovorom i pravilnikom. Prestanak radnog odnosa - kao kod drţ. sluţb.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPĆENITO O USTAVU BIH

Ustav je najviši pravni akt, garancija demokratije.

Ustav BiH je potpisan, nije usvojen. On je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (OOSMBiH - Daytonski sporazum). Aneks IV ovog Sporazuma je Ustav BiH.

Ustav BiH je parafiran 21.11.1995. god. u Daytonu, SAD, a potpisan u Parizu, 14.12.1995. god. i isti dan je stupio na snagu. Nikada nije objavljen u

sluţbenom glasniku. On predstavlja decentralizirani model ogranizacije drţave. Zasniva se na

principu podjele vlasti.

Ima preambulu i normativni dio. Preambula govori o zaštiti vlasništva i trţišne ekonomije. U normativnom dijelu obraĎena su ljudska prava i institucije

vlasti. OOSMBiH je vrlo kratak, ima samo 11 članova, ali je za njega karakteristično da ima 11 aneksa, i to:

1. Aneks 1: 1A –Sporazum o vojnim pitanjima;

1B- Sporazum o regionalnoj stabilizaciji; 2. Aneks 2: Sporazum o meĎuentitetskoj liniji – definiše pitanje teritorije

entiteta; 3. Aneks 3: Sporazum o izborima; 4. Aneks 4: Ustav BiH – Ustav ima svoja 2 aneksa: Aneks 1: „Dodatni

sporazum o ljudskim pravima“ i Aneks 2: „Prelazne odredbe“;

5. Aneks 5: Sporazum o arbitraţi (ustanovljen zbog Brčkog, ali i kasnije

korišten za razgraničenje meĎuentitetske linije na Dobrinji); 6. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima; 7. Aneks 7: Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima;

8. Aneks 8: Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika; 9. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih korporacija;

10. Aneks 10: Visoki predstavnik – civilna implementacija OOSMBiH; 11. Aneks 11: Sporazum o policijskim snagama;

USTAVNI PRINCIPI USTAVA BIH SU:

1. Princip kontinuiteta BiH (član I.1. Ustava BiH) sa Republikom BiH čije je

zvanično ime od tada BiH, nastavlja svoje pravno postojanje po meĎunarodnom pravu kao drţava sa unutrašnjom strukturom , modificiranom

ovim ustavom i sa postojećim meĎunarodno priznatim granicama. Ona ostaje drţava članica UN i moţe kao BiH zadrţati članstvo ili zatraţiti prijem u

organizacijama unutar sistema UN-a, kao i u drugim meĎunarodnim organizacijama.

2. Princip vladavine prava (zakona) (član I.2 Ustava BiH) – BiH je

demokratska drţava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Princip podjele vlasti - trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku

vlast. Sudska vlast je nazavisna i samostalna od zakonodavne i izvršne vlasti . 4. Princip izvršenja sudskih odluka - svi organi vlasti su duţni provoditi

sudske odluke i pomagati u njihovom izvršenju. 5. Princip kontinuiteta propisa koji su se zatekli na dan potpisivanja ustava

BiH i usvajanja ustava FBiH - zatečeni propisi ostaju na snazi, ako nisu u

suprotnosti sa ovim ustavom, dok kompetentna vlast ne donese svoj propis. 6. Princip ustavnosti - podrazumijeva usklaĎenost sa ustavom BiH svih niţih

ustava, zakona i podzakonskih akata (tzv.hijerarhija zakonskih akata). EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (EKLJP)

Potpisana je u Rimu 04.11.1950. god., a primjenjuje se od 1952. god.

Do sada je dopunjena 14 puta, pa ima 14 protokola. U FBiH se primjenjuje od 1994. god. Objavljena je u "Sl. glasniku BIH",

broj 6/99.

Odnos Ustava BIH i Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP)

Ĉlan II. 2 Ustava BiH – „meĎunarodni standardi“ odreĎuje odnos ustava

BiH i EKLJP. EKLJP je inkorporirana u ustavni sistem BiH, i ona ima hijerarhijsku

supremaciju u primjeni. Ona se direktno i prioritetno primjenjuje u BiH.

Direktno znači da se primjenjuje po članu II.2 ustava BiH. Samo je ona sastavni

dio našeg ustavnog poretka. Prioritetno znači da ima prioritet nad ostalim domaćim zakonima, koji trebaju da budu usklaĎeni sa istom. (Ĉlan II.2 Ustava BiH – „prava i slobode utvrĎene u EKLJP i njenim protoklima se direktno

primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“). Ostale konvencije se ne primjenjuju direktno i prioritetno. Ljudska prava po EKLJP:

pravo na ţivot,

pravo na slobodu i sigurnost, pravo na dom,

pravo na jednakost pred zakonom, pravo na praviĉno suĊenje, kaţnjavanje samo na osnovu zakona i zabrana retroaktivnog djelovanja

pravne norme, pravo na poštivanje privatnog i porodiĉnog ţivota,

pravo na sklapanje braka, pravo na djelotvorni pravni lijek, i dr.

Pravo na praviĉno suĊenje (Ĉl. 6) je kljuĉno za diplomirane pravnike i glasi:

„svako, tokom odlučivanja o njegovim graĎanskim pravima i obavezama ili o

krivičnoj optuţbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osnovu zakona. Sudija mora biti nezavisan od svega osim od zakona i morala. Nepristrasno znači da se sa jednakom paţnom cijene navodi obje strane («bez

mrţnje i naklonosti»). Samostalnost suda -„o prvostepenoj sudskoj odluci moţe odlučivati samo drugostepeni sud“. Pravo na poštivanje privatnog i porodiĉnog ţivota (član 8) – Vaţeći porodični

zakon: muţ nema pravo na tuţbu na razvod braka za vrijeme trudnoće ţene odnosno starosti djeteta do 3 godine. Ovdje su pobijedili interesi materinstva i

zaštita djeteta. Pravo na djelotvorni pravni lijek (član 13) - pravna pouka u svakoj I st. odluci

Ljudske slobode po EKLJP:

sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti (član 9),

sloboda izraţavanja (član 10) i sloboda okupljanja i udruţivanja (član 11).

Zabrane po EKLJP:

zabrana mučenja (član 3), zabrana ropstva ili prinudnog rada (član 4),

zabrana diskriminacije (član 14) i zabrana zloupotrebe prava (član 17).

Protokoli EKLJP najvaţniji je 1. Protokol – zaštita imovine.

vaţan je i Protokol 6 – ukidanje smrtne kazne. U ranijem sistemu je

postojala, a 1998. godine je brisana iz krivičnog zakonodavstva FBIH iz razloga usklaĎivanja sa EKLJP.

Uslovi za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava

Da je zemlja članica Vijeća Evrope; Da su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi predviĎeni u drţavi članici iz

koje dolazi tuţitelj; Da se postupak pred sudom pokrene u roku od 6. mjeseci od dana

prijema posljednje odluke po efektivnom pravnom lijeku u domaćem

pravnom sistemu; Efektivni (djelotvorni) pravni lijek podrazumjeva da su u domaćem

pravnom sistemu primjenjeni svi redovni pravni lijekovi, a to je ţalba, te drugi pravni lijekovi koji su djelotvorni u smislu nadleţnosti odlučivanja organa ili suda (revizija kod Vrhovnog suda FBiH, jer se samo u postupku revizije u graĎanskim

stvarima moţe meritorno odlučiti). Nije nuţno iscrpljivanje vanrednih pravnih lijekova, već samo onih djelotvornih. USTAVNI SISTEM

Ustavni sistem u BiH ĉine: Ustav BiH, Ustavi entiteta, Ustavi kantona

u FBiH, Statut Brĉko Distrikta BiH (13 ustava + 1 statut).

Poslije ustava, akti niţe pravne snage su zakoni. Imamo drţavne zakone, entitetske (federalne i RS), kantonalne zakone i zakone Brčko distrikta BIH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon zakona idu propisi-drţavni, entitetski, kantonalni, gradski/općinski. Kada se spuštamo sa nivoa drţave na Federaciju BiH, kao entitet,

imamo kantonalno ureĊenje federacije, sa 10 (deset) kantona, kako slijedi:

RAZLIKE VAŠINGTONSKOG I DEJTONSKOG USTAVA PO FORMI

Razlike po formi izmeĊu Daytonskog i Ustava FBiH (tzv.

Washingtonskog ustava) su slijedeće:

1. Ustav BiH je potpisan 14.12.1995. godine, nije ga donijela Ustavotvorna

skupština, Dejtonski ustav je dio mirovnog sporazuma i stupio je na snagu danom potpisivanja,

2. Ustav Federacije BiH je usvojen u ustavnopravnoj proceduri od strane

Ustavotvorne skupštine. 3. Ustav BiH nije objavljen u sluţbenim glasilima, 4. Ustav FBiH je objavljen u Sluţbenim novinama FBiH broj 1/94. i stupio je

na snagu 30.03.1994. godine. KO OBAVLJA ZAKONODAVNU VLAST U BIH?

Zakonodavnu vlast u BiH obavljaju:

1. na nivou BiH - Parlamentarna skupština BiH, 2. na nivou FBiH - Parlament FBiH,

3. na nivou kantona - Skupštine kantona, 4. u RS – Narodna skupština RS, 5. u Brĉko distriktu BiH - Skupština Brčko distrikta BiH,

U gradovima i općinama postoje gradska, odnosno općinska vijeća

(skupštine gradova i opština u RS), koje nemaju zakonodavnu vlast, već su to predstavnička tijela koja donose samo propise iz svoje nadleţnosti. NADLEŢNOSTI INSTITUCIJA BIH

Slijedeća pitanja spadaju u iskljuĉivu nadleţnost institucija BiH:

1. Vanjska politika; 2. Vanjskotrgovinska politika;

3. Carinska politika; 4. Monetarna politika;

5. Finansiranje institucija i meĎunarodnih obaveza BiH; 6. Politika u vezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila; 7. MeĎunarodna provedba krivičnog prava, te provedba krivičnog prava

izmeĎu entiteta, uključujući odnose s Interpolom ; 8. Reguliranje meĎunarodnog i meĎuentitetskog prometa, uključujući

osnivanje javnih korporacija; 9. Kontrola zračnog prostora;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dodatne nadleţnosti

BiH moţe preuzeti odgovornost i u drugim pitanjima o kojima se sloţe entiteti, a koje su u nadleţnosti entiteta ili pak koja su neophodna za

oĉuvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta BiH. Prema potrebi se za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu osnivati

dodatne institucije. Do sada je, uz saglasnost entiteta izvršen prijenos

nadleţnosti u pogledu 1. odbrane, 2. indirektnog oporezivanja, 3. granične

policije i dr. ZAKONODAVNA VLAST NA NIVOU BIH

To je Parlamentarna skupština BiH, koja se sastoji od dva doma:

1. Predstavniĉki (zastupniĉki) dom - ima 42 poslanika (zastupnika) koji se

biraju sukladno izbornom zakonu na neposrednim tajnim izborima, i to 2/3 iz FBiH a 1/3 iz RS. Kvorum čini većina svih zastupnika.

2. Dom naroda - ima 15 delegata (izaslanika) i to 2/3 iz FBiH (5 H + 5B) a 1/3 iz RS (5S). Bira ih Dom naroda Parlamenta FBiH, odnosno Narodna

skupštine RS. Devet delegata Doma naroda čine kvorum, s tim da su prisutna najmanje 3 hrvatska, 3 bošnjačka i 3 srpska delegata.

Poslanici Predstavničkog doma BiH se biraju na neposrednim tajnim izborima, sa lista političkih stranaka, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih

kadidata, a delegati Doma naroda BiH se delegiraju iz Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Narodne skupštine RS, na mandat od 4 godine.

NAĈIN ODLUĈIVANJA

U Zastupniĉkom domu vrijedi pravilo većine. U toj većini mora biti uključeno min. po 1/3 zastupnika iz oba entiteta. Ako nema 1/3, slijedi pokušaj usaglašavanja unutar klubova entiteta, a ako i to ne uspije, onda se odluka

donosi većinom onih koji su prisutni i koji glasaju, s tim da ta većina ne uključuje više od 2/3 onih koji su protiv iz jednog entiteta!

U Domu naroda odlučuje se većinski (8 delegata). Ako jedan od klubova naroda pokrene pitanje vitalnog nacionalnog interesa povodom odlučivanja o nekom pitanju, mora se postići većina u svakom klubu naroda. Ako postoji spor

da li je neko pitanje zaista od vitalnog nacionalnog interesa, ustav nalaţe formiranje posebne komisije koja nastoji usaglasiti sporna pitanja. Ako to ne

uspije, onda o tom pitanju odlučuje Ustavni sud BiH. Ovisno od odluke suda, zavisi dalji postupak. Imajući u vidu postojanje dva doma, postavlja se pitanje da li svi zakoni

prolaze kroz oba doma? DA! Zakon se smatra usvojenim kad je u istovjetnom tekstu usvojen u oba doma. U slučaju da bude usvojen u različitim tekstovima,

ide se na usaglašavanje, koje obavlja zajednička komisija oba doma.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


NADLEŢNOST

Nadleţnost je kogentna norma i povreda nadleţnosti predstavlja

najteţu formalnu povredu postupka.

Nadleţnosti Parlamentarne skupštine BiH su:

1. Donošenje ustava i zakona; 2. Odlučivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija BiH i za

podmirivanje meĎunardonih obaveza BiH; 3. Odobravanje budţeta za institucije BiH;

4. PotvrĎivanje imenovanja Vijeća ministara; 5. Odlučivanje o davanju saglasnosti na ratifikaciju ugovora, koje ratificira

Predsjedništvo BiH, nakon dobivanja ove saglasnosti;

6. Ostale nadleţnosti potrebne za izvršavanje njenih duţnosti ili one nadleţnosti koje su joj dodijeljene uzajamnim sporazumom entiteta;

IZVRŠNA VLAST U BiH

Izvršna u vlast BIH: 1. Vijeće Ministara, 2. Predsjedništvo, 3. Centralna banka; Izvršna u vlast u Federaciji: 1. Predsjednik i 2 dopredsjednika i 2. Vlada;

Izvršna vlast u RS: 1. Predsjednik republike i 2. Vlada RS; Izvršna u vlast u kantonu: Vlada kantona na čelu sa predsjednikom Vlade Kantona (Premijer kantona)

Izvršna u vlast u općini i gradu: Općinski načelnik i Gradonačelnik. Predsjedništvo BiH

Predsjedništvo BiH sastoji se od 3 ĉlana: jednog Bošnjaka i jednog

Hrvata, od kojih je svaki direktno biran na podruĉju Federacije, te jednog Srbina, direktno biranog na podruĉju RS.

Ĉlanovi Predsjedništva neposredno se biraju u svakom entitetu na mandat od 4 godine.

Članovi Predsjedništva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom 4 god.

ne mogu biti ponovo birani. Nadleţnosti Predsjedništva BiH su:

1. VoĎenje vanjske politike BiH, uključivo imenovanje ambasadora i predstavnika BiH u drugim meĎunarodnim organizacijama;

2. Kolektivni komandant Oruţanih snaga BiH – imenovanje i postavljenja

generala u OS BiH; 3. Zastupanje BiH u meĎunarodnim i evropskim integracijama;

4. VoĎenje pregovora o sklapanju meĎunarodnih ugovora BiH i ratificiranje takvih ugovora;

5. Imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara;

6. Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine BiH; 7. Predlaganje godišnjeg budţeta Parlamentarnoj skupštini BiH;

8. Obavljanje i drugih funkcija koje mu dodjeli Parlamentarna skupština ili na koje pristanu entiteti;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vijeće ministara BiH

To je organ izvršne vlasti BiH koji vrši svoja prava i duţnosti kao

vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima

BiH. Sjedište Vijeća ministara je u Sarajevu. Vijeće ministara ĉine predsjedavajući i ministri, i to:

1. Ministar vanjskih poslova;

2. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; 3. Ministar financija i trezora;

4. Ministar komunikacija i prometa; 5. Ministar civilnih poslova; 6. Ministar za ljudska prava i izbjeglice;

7. Ministar pravde; 8. Ministar sigurnosti;

9. Ministar odbrane; Navedena ministarstva se osnivaju Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim zakonom su odreĎene nadleţnosti tih ministarstava.

Mandat Vijeća ministara je 4 godine, isto kao i članova Parlamentarne skupštine BiH.

Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH, a odluku o imenovanju potrvĊuje Predstavniĉki dom Parlamentarne skupštine BiH.

Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara (2/3 iz FBiH, a 1/3 iz RS), a odluku o imenovanju takoĎer potrvĎuje Predstavnički dom Parlamentarne

skupštine. Svaki ministar ima ?jednog? zamjenika. Oni su iz različitih konstitutivnih naroda u odnosu na ministra i zamjenjuju ministre u slučaju njihove odsutnosti ili spriječenosti da obavljaju duţnost.

Predsjedavajući Vijeća ministara moţe podnijeti ostavku Predsjedništvu BiH. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijeće

ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opoziva

predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna

skupština, dolazi se u istu situaciju kao i da sam podnosi ostavku. Članovi

Vijeća ministara i predsjedavajući ostaju da obavljaju te poslove do izbora novih

članova. Vijeće ministara radi i odluĉuje u sjednicama. U ostvarivanju svojih

prava i duţnosti Vijeće ministara:

1. donosi: odluke, zaključke i rješenja; 2. usvaja: nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska

dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta;

Vijeće ministara, o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj

proceduri konaĉno odluĉuje Parlamentarna skupština BiH, donosi akta većinom glasova od ukupnog broja svojih ĉlanova, a o ostalim pitanjima

odluĉuje konsenzusom, a naroĉito o propisima, imenovanjima i postavljenjima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U slučaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajući saziva ministre koji su protiv kako bi se postiglo rješenje, a ako ni na ovaj način konsenzus ne

bude postignut u roku od 7 dana, odluka se donosi većinom glasova koja podrazumijeva najmanje 2 člana iz svakog konstitutivnog naroda.

ZAKONODAVNA VLAST FBIH

Zakonodavna vlast FBiH je Parlament FBiH koji ima 2 doma: 1. Zastupniĉki (predstavniĉki) dom - sastoji se od 98 poslanika

(zastupnika), koji se biraju na na neposrednim tajnim izborima, sa lista političkih stranaka, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih kadidata.

2. Dom naroda - sastoji se od 58 delegata (izaslanika) i to po 17 delegata iz

reda svakog od konstitutivnih naroda i 7 delegata iz reda ostalih. Delegate biraju kantonalne skupštine na mandat od 4 godine.

Nadleţnosti Parlamenta FBIH su:

1. Donošenje ustava

2. Donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti; 3. Izbor predsjednika i dva potpredsjednika FBiH;

4. PotvrĎivanje imenovanja Vlade FBiH većinom glasova; 5. Donošenje budţeta FBiH; 6. Vršenje drugih nadleţnosti koje su mu povjerene;

IZVRŠNA VLAST F BIH

Šef federalne izvršne vlasti je Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika. Biraju se u Parlamentu FBiH, na naĉin da u Zastupniĉkom domu dobiju

većinu, a u Domu naroda većinu u svim klubovima. Mandat im je 4 godine, a mogu biti smjenjeni od strane Ustavnog suda FBiH, na prijedlog

Parlamenta FBiH. Nadleţnosti Predsjednika (i dopredsjednka) FBIH su:

1. Imenovanje Vlade FBiH;

2. Imenovanje sudija Ustavnog suda FBIH na prijedlog Visokog sudskog i tuţilačkog vijeća BiH;

3. Potpisivanje odluka Parlamenta FBiH nakon njihovog donošenja; 4. Davanje pomilovanja za djela utvrĎena federalnim zakonima;

Vlada Federacije je izvršni organ FBiH, koja vrši izvršnu vlast

Federacije, ako odreĎene izvršne kompetencije nisu Ustavom Federacije

predviĎene za Predsjednika, odnosno Potpredsjednike Federacije. Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva

potpredsjednika i nakon konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom za premijera - Mandatarom. Odluku o imenovanju potvrĊuje Predstavniĉki

dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ĉini premijer i ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ĉini 15 ministara.

Vlada FBiH utvrĊuje nacrte i prijedloge zakona, uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zakljuĉke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KANTONALNO UREĐENJE FBIH - Zakon o federalnim jedinicama-kantonima

FBiH je jedan od entiteta drţave BiH. Sastoji od federalnih jedinica – kantona. Imamo 10 kantona obrazovanih u FBiH. Kantoni imaju nazive odreĊene iskljuĉivo prema gradovima koji su sjedišta odgovarajućih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.

Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju institucije vlasti i zaštita ljudskih prava. Naziv kantona se utvrĊuje ustavom kantona:

1. Unsko-sanski kanton sa sjedištem u Bihaću 2. Posavski kanton sa sjedištem u Orašju (sjedište kant. suda je u Odţaku)

3. Tuzlanski kanton sa sjedištem u Tuzli 4. Zeničko-dobojski kanton sa sjedištem u Zenici

5. Bosansko-podrinjski kanton sa sjedištem u Goraţdu 6. Hercegovačko-neretvanski kanton sa sjedištem u Mostaru 7. Srednje-bosanski kanton sa sjedištem u Travniku (sjedište kantonalnog

suda je u Novom Travniku) 8. Zapadnohercegovački kanton sa sjedištem u Širokom Brijegu

9. Sarajevski kanton sa sjedištem u Sarajevu 10. Kanton 10 sa sjedištem u Livnu

ZAKONODAVNA VLAST KANTONA

To je Kantonalna skupština koja se sastoji od jednog doma. Nadleţnosti kantonalne skupštine su:

1. Priprema i 2/3 većinom usvaja kantonalni ustav; 2. Donosi zakone i druge propise za izvršavanje kantonalnih nadleţnosti ;

3. Usvaja budţet kantona; NADLEŢNOSTI GRADSKOG VIJEĆA

1. Priprema i 2/3 većinom usvaja statut grada;

2. Bira gradonačelnika; 3. Donosi budţet grada; 4. Donosi druge propise u izvršavanju prenesenih ovlaštenja i vrši druga

ovlaštenja utvrĎena statutom;

NADLEŢNOSTI OPĆINSKOG VIJEĆA

1. Priprema i 2/3 većinom usvaja statut općine;

2. Usvaja općinski budţet; 3. Donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno

oporezivanje; 4. Donosi propise i akte u izvršavanju općinskih nadleţnosti;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZATEĈENI PROPISI PREMA USTAVU FBIH

To su zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su bila na snazi na dan stupanja na snagu Ustava FBiH (30.03.1994. godine).

Oni ostaju na snazi pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa ustavom FBIH dok nadleţni organi vlasti ne odluče drugačije, odnosno dok kompetentna vlast ne donese svoj propis. PRINCIP IZVRŠENJA SUDSKIH ODLUKA PREMA USTAVU FBIH

Svi organi vlasti izvršavat će i pomagati u izvršavanju presuda i rješenja svih sudova navedenih u ovom Ustavu. Premijer FBIH – predsjednik Vlade FBIH

nadleţan je za osiguranje izvršavanja odluka sudova FBiH.

AMANDMANI NA USTAV FBIH Moţe ih predlagati:

1. Predsjednik FBiH u saglasnosti sa potpredsjednicima, ili 2. Vlada FBiH, ili

3. većina poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, ili 4. većina bošnjačkih ili hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda

Parlamenta FBiH. AMANDMANI NA USTAV BIH

Izmjene i dopune ustava BiH mogu se vršiti odlukom Parlamentarne skupštine BiH donesenom dvotrećinskom većinom prisutnih delegata koji

su glasali.

STUPANJE NA SNAGU ZAKONA

Zakoni stupaju na snagu kako je u njima utvrĎeno, ali ne ranije nego što

budu objavljeni u sluţbenom glasilu FBiH. Zakoni nemaju retroaktivno dejstvo.

PRAVILO: Ustavom se stvari utvrĊuju, a zakonom propisuju.

Vacatio Legis - vakacioni rok (ĉekanje zakona) – rok po isteku kojeg će se zakon poĉeti primjenjivati, iako je stupio na snagu npr. zakon stupa na

snagu 8. dana od dana objavljivanja, a počet će se primjenjivati u roku od 6 mjeseci kao što je npr bio slučaj sa porodičnim zakonom, (razlog za vakacioni rok je, najčešće, radi donošenje podzakonskih propisa). Odluke visokog predstavnika su konaĉne i obvezujuće (ĉlan 10 Ustava BiH), objavljuju se u sluţbenim glasilima, a Parlament je duţan

usvojiti zakone u identiĉnom tekstu kao te odluke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUDSKI SISTEM U BIH Na nivou BiH postoji:

1. Ustavni sud BiH (ustavna kategorija) i 2. Sud BiH (zakonska kategorija)

USTAVNI SUD BIH

Ustavni sud BiH nije redovni sud, on je ustavna kategorija!

Sastav ustavnog suda

Ustavni sud ima 9 (devet) sudija, a od toga:

4 bira Predstavnički dom Parlamenta FBiH, 2 Narodna Skupština RS-a i

3 predsjednik Evropskog suda za ljudska prava uz obavezne konsultacije sa Predsjedništvom BiH koje nemaju obavezujući karakter (ne mogu biti iz susjednih zemalja).

Imenuju se bez ograničenja mandata, i to do 70. god. ţivota, ukoliko ranije

ne budu razriješeni saglasnošću svih sudija ili sami podnesu ostavku. Odlučuje se većinski (potrebno 5 glasova). Procedure i postupak pred sudom ureĎeni su Pravilima procedure, koje donosi Ustavni sud većinom glasova. Nadleţnost ustavnog suda

1. Rješavanje ustavnih sporova koji se pojavljuju izmeĎu entiteta, sporovi o

uspostavljanju paralelnih odnosa sa susjednim drţavama, te ocjenjuje usklaĎenost zakona BiH i entiteta sa ustavom BiH (ove sporove mogu

pokrenuti: svaki član predsjedništva, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg jednog od domova PS BiH, predsjedavajući VM, te ¼ zastupnika bilo kojeg doma zakonodavnog tijela u BiH ili entitetima);

2. Apelaciona nadleţnost (tzv. ustavne tuţbe) pred Ustavnim sudom BiH

moţe se pojaviti pojedinac, jer je Ustavom propisano da on ima

drugostepenu nadleţnost o pitanjima sadrţanim u Ustavu (lj. prava) kada ona postanu predmetom spora po osnovu odluke bilo kojeg suda u BiH. Tri su pretpostavke da bi pojedinac podnio apelaciju Ustavnom sudu

BiH: 1. kršenje ustavnog prava , 2. iscrpljivanje svih pravnih lijekova u entitetu i 3. rok od 60 dana od pravomoćne odluke po redovnim pravnim

lijekovima – (ili 60 dana od dana prijema odluke suda iz entiteta???); 3. Rješavanje ustavnih pitanja koje prosljeĊuju neki od sudova u BiH

kada doĎu u situaciju da odlučuju u nekom sporu u kojem treba primjeniti

neki zakon za koji smatraju da je neustavan; 4. Deblokada rada PS BiH, vezano za pitanje vitalnog nacionalnog interesa;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUD BIH

On je redovni sud, utemeljen Zakonom o sudu BiH. On je i prvostepeni i drugostepeni sud.

Sud BiH ima kriviĉno odjeljenje (za krivična djela iz KZ BIH i drugih zakona BiH nadleţan je Sud BiH u prvom stepenu), upravno odjeljenje (upravni sporovi protiv konačnih akata organa i institucija BiH i graĎanskih stvari vezano

za drţavu) i apelaciono odjeljenje (odlučuje po ţalbama na odluke njegovih odjeljenja i po prigovorima u izbornom postupku).

Na nivou FBiH:

1. Ustavni sud FBiH (ustavna kategorija) i 2. Vrhovni sud FBiH (zakonska kategorija)

Finansiraju se iz budţeta FBiH. Na nivou kantona:

1. kantonalni sudovi (10 sudova - svaki kanton po jedan) i

2. općinski sudovi (ukupno u FBiH ima ih 28)

Finansiraju se iz budţeta kantona.

Na nivou Republike Srpske:

1. Ustavni sud RS,

2. Vrhovni sud RS, 3. Okruţni sudovi (ukupno 5)

Osnovni sudovi (ukupno19) (Finansiraju se iz budţeta kantona.) Na nivou Brĉko distrikta:

1. Osnovni sud Brčko distrikta BIH (prvostepeni), 2. Apelacioni sud Brčko distrikta BiH (drugostepeni).

Finansiraju se iz budţeta Brčko distrikta BiH.

Po sadašnjem ustavnom sistemu, mi imamo podjeljenu nadleţnost izmeĎu nivoa BiH, dva entiteta (unutar FBiH – kantona), i Brčko distrikta. Trenutno postoje 4 sudska sistema, 2 zatvorska sistema i 4 krivične procedure. SUDSKI SISTEM U FBIH - Mreţa sudova

Mjesna nadleţnost općinskih sudova

Mreţa sudova u FBiH prati kantonalno ureĊenje. Sjedišta opć. sudova: 1. Unsko – sanski kanton: Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u

Bosanskoj Krupi (postoji Odjeljenje u Buţimu), Općinski sud u Cazinu, Općinski sud u Sanskom Mostu, Općinski sud u Velikoj Kladuši;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Posavski kanton: Općinski sud u Orašju; 3. Tuzlanski kanton: Općinski sud u Tuzli, Općinski sud u Gračanici,

Općinski sud u Gradačcu (postoji Odjeljenje u Srebreniku), Općinski sud u Kalesiji i Općinski sud u Ţivinicama (postoji Odjeljenje u Kladnju) ;

4. Zeniĉko-dobojski kanton: Općinski sud u Kaknju, Općinski sud u Tešnju,

Općinski sud u Visokom (ima Odjeljenje u Olovu), Općinski sud u Zavidovićima (ima Odjeljenje u Maglaju), Općinski sud u Ţepču, Općinski

sud u Zenici; 5. Bosansko-podrinjski kanton: Općinski sud u Goraţdu;

6. Hercegovaĉko-neretvanski kanton: Općinski sud u Mostaru, Općinski

sud u Konjicu, Općinski sud u Čapljini; 7. Srednje-bosanski kanton: Općinski sud u Travniku, Općinski sud u

Bugojnu (ima Odjeljenje u Jajcu), Općinski sud u Kiseljaku; 8. Zapadnohercegovaĉki kanton: Općinski sud u Širokom Brijegu i

Općinski sud u Ljubuškom; 9. Sarajevski kanton: Općinski sud u Sarajevu; 10. Kanton 10: Općinski sud u Livnu (ima dva odjeljenja: u Drvaru i

Tomislavgradu);

Općinski sudovi sa privrednim odjeljenjima Privredna odjeljenja obrazuju se u općinskim sudovima u sjedištu

kantona: u Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici, Goraţdu, Travniku, Mostaru, Širokom

Brijegu, Sarajevu i Livnu. U privrednim predmetima ovi općinski sudovi mjesno su nadleţni za podruĉje cijelog kantona. BiH nema trgovačke sudove. Izvršena je koncentracija općinskih sudova kao privrednih sudova u

privrednim predmetima i to su naprijed navedeni sudovi koji se nalaze u sjedištu kantona i mjesno su nadleţni za cijeli kanton.

Drugostepeni sud u ovom slučaju je kantonalni sud tog kantona. (U Republici Srpskoj prvostepeni sudovi sa privrednim odjeljenjima su osnovni

sudovi u sjedištu okruţnih sudova /Trebinje, Bijeljina, Banja Luka, Sokolac - ovo je izuzetak jer nije u sjedištu okruţnog suda u Istočnom Sarajevu; i Doboj), a u

Brčko Distriktu je to Osnovni sud Brčko Distrikta BiH. To je sve ukupno 16 privrednih odjeljenja u BiH. Privredna odjeljenja i Registri pravnih osoba su u ovih 16 sudova.) Općinski sudovi koji vrše poslove upisa u Registar pravnih osoba

Poslove upisa u Registar pravnih osoba vrše općinski sudovi sjedištu kantona, a to su općinski sudovi u: Bihaću, Orašju, Tuzli, Zenici,

Goraţdu, Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu (svaki je nadleţan za područje cijelog kantona).

Ovdje je došlo do promjene stvarne nadleţnosti, jer su ranije ove poslove obavljali Kantonalni sudovi (Zakon o sudovima u Federaciji, SN FBIH 38/05).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stvarna nadleţnost općinskih sudova

1. U kriviĉnim predmetima:

1) Da u prvom stepenu sudi za krivična djela za koja je zakonom propisana

kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina; 2) Za krivična djela za koja je posebnim zakonom odreĎena nadleţnost

općinskog suda;

3) Za krivična djela za koja je Sud BiH prenio nadleţnost na općinski sud; 4) U svim krivičnim postupcima prema maloljetnicima;

5) Da postupa tokom istrage i nakon podizanja optuţnice za djela iz nadleţnosti općinskog suda;

6) Da odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima kada je to zakonom

predviĎeno (ponavljanje postupka); 7) Da odlučuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih

posljedica osude na osnovu sudske odluke; 8) Da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom;

2. U graĊanskim predmetima

U svim graĎanskim sporovima i u vanparničnom postupku. 3. U privrednim predmetima

a) u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog prometa roba, usluga, vrijednosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih

prava na nekretninama, te na prava i obaveze proistekle iz vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravna osoba il i fizička osoba

koje u svojstvu samostalnog poduzetnika ili u drugom svojstvu obavlja privrednu i drugu registriranu djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja;

b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutrašnjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno

pravo, osim sporova o prijevozu putnika; c) u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se

primjenjuje vazduhoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;

d) sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasništva; e) sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu

konkurenciju ili monopolistički sporazum; f) privredne prijestupe; g) u postupcima stečaja i likvidacije;

4. U drugim predmetima:

a. da vodi izvršni postupak (podrazumijeva i upućivanje na izvršenje krivičnih sankcija - IKS referat);

b. da odreĎuje mjere osiguranja ;

c. da obavlja zemljišno-knjiţne poslove (moţe se formirati izdvojena ZK jedinica izvan sjedišta općinskog suda);

d. da pruţa pravnu pomoć sudovima u BiH;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


e. da vrši poslove meĎunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije odreĎeno da neke od tih poslova vrši kantonalni sud (kantonalni sud uvijek radi

meĎunarodnu pravnu pomoć u krivičnim predmetima, a općinski sud u graĎanskim predmetima – prema prebivalištu stranke);

f. da vrši poslove upisa u Registre pravnih osoba; g. da vrši druge poslove odreĎene zakonom;

Mjesna i stvarna nadleţnost kantonalnih sudova

Sjedišta kantonalnih sudova prate kantonalno ureĊenje FBIH. 8 kantonalnih sudova ima sjedište u sjedištu kantona, uz 2 izuzetka: Novi Travnik (Srednjo – bosanski kanton) i Odţak (Posavski kanton).

Prvostepena stvarna nadleţnost kantonalnih sudova:

1) da sudi za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora više od 10 godina ili dugotrajni zatvor;

2) da postupa u toku istrage i nakon podizanja optuţnice za djela iz

nadleţnosti kantonalnog suda; 3) da sudi za krivična djela na koja je Sud BiH prenio nadleţnost na

kantonalne sudove; 4) da odlučuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu

sloboda i prava utvrĎenih ustavom ako su takve slobode i prava

povrijeĎeni konačnim pojedinačnim aktom ili radnjom sluţbene osobe u organima uprave, odnosno, odgovorne osobe u preduzeću, ustanovi, ili

drugoj pravnoj osobi kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga sudska zaštita;

Drugostepena stvarna nadleţnost kantonalnih sudova: 1) odlučuje o ţalbama protiv odluka općinskih sudova i

2) odlučuje o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima ako je to odreĎeno zakonom (apelaciona2 i kasaciona nadleţnost);

Ostale nadleţnosti kantonalnih sudova: 1) Rješava o slukobu mjesne nadleţnosti općinskih sudova sa područja

kantona; 2) Odlučuje o prenosu mjesne nadleţnosti sa jednog općinskog suda na

drugi općinski sud na području kantona;

3) Odlučuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke;

4) Postupa po molbama za pomilovanje; 5) Rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i

stranih arbitraţa;

6) Pruţa meĎunarodnu pravnu pomoć u krivičnim predmetima; 7) Obavlja i druge poslove odreĎene zakonom;

2 Apelacija – ţalba; Kasacija – Vanredni pravni lijek

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stvarna nadleţnost Vrhovnog suda FBiH:

1) da odluĉuje o ţalbama protiv odluka kantonalnih sudova; 2) da odluĉuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih

odluka sudova; 3) da odluĉuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća; 4) da rješava sukobe nadleţnosti izmeĊu kantonalnih i općinskih

sudova sa podruĉja razliĉitih kantona; 5) da odluĉuje o prenošenju mjesne nadleţnosti sa jednog suda na

drugi sud 6) da obavlja i druge poslove;

Prema navedenom, vidi se da Vrhovni sud FBiH nema prvostepene nadleţnosti. Ranije je imao u upravnim sporovima i nekim krivičnim stvarima

(terorizam, organizirani kriminal i sl.). Ustavom FBiH je predviĎeno da Vrhovni sud moţe imati prvostepenu nadleţnost. VISOKO SUDSKO I TUŢILAĈKO VIJEĆE BIH (VSTV)

VSTV je nezavisno i samostalno tijelo BiH i ima svojstvo pravne osobe. Ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuĊe.

Ranije su postojala 3 VSTV u BiH (entitetska i na nivou BiH). Danas postoji jedno VSTV i ono je na nivou BiH. Ima 15 ĉlanova, mandat im je 4 god. i moţe se još jednom obnoviti.

Jedan član je predstavnik meĎunarodne zajednice. Predstavnike daju sudovi, tuţilaštva, Parlamentarna skupština BiH,

Vijeće ministara BiH i advokatske komore. Nadleţnosti su mu:

1. Imenovanje sudija u redovne sudove i tuţitelja, 2. Vodi disciplinske postupke,

3. Donosi naredbe za razrješenja sudija i tuţilaca, 4. OdreĎuje minimum stručnog usavršavanja u saradnji sa Centrom za

edukaciju sudija i tuţitelja, 5. UtvrĎuje kriterije za ocjenjivanje sudija i tuţilaca, 6. Stara se o razvoju informatičkih i tehnoloških sistema,

7. Sudjeluje u izradi godišnjeg budţeta za pravosuĎe, itd. Centar za edukaciju sudija i tuţitelja

On je javna ustanova osnovana zakonom.

Nadleţnost Centra za edukaciju sudija i tuţitelja je permanentna i organizirana edukaciju sudija i tuţilaca. Centrom rukovodi direktor, a popuna

Centra vrši se u okviru procedura VSTV.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


FUNKCIJA SUDOVA

Sudovi sude i kad sud sudi tada ima represivnu i preventivnu funkciju.

Sud je u represivnoj funkciji kada sudi u kriviĉnim predmetima. Preventivnost se ostvaruje kroz statistiku i analitiku. Na osnovu toga

sačinjavaju informacije za nadleţna tijela (npr. podatak o porastu maloljetničkog

kriminaliteta). SUDSKA POLICIJA U FBIH To je u FBiH ustavna kategorija, jer je u ustavu FBiH utvrĊeno da će

se osnovati sudska policija radi pomoći sudovima u FBiH u:

1) osiguranju informacija,

2) osiguranju prisustva svjedoka, 3) privoĎenju optuţenih osoba, 4) odrţavanju reda u sudnici i sigurnosti suda, te

5) izvršavanju sudskih naloga.

Predsjednik Vrhovnog suda FBiH odgovoran je za upravljanje sudskom policijom, a moţe svoja ovlaštenja prenijeti na zapovjednika sudske policije. Organizovana je u 11 odjeljenja (10 kantonalnih i 1 VS FBiH)

Pored ustava, postoji i Zakon o sudskoj policiji. Postoji sporazum izmeĎu Vrhovnog suda FBiH i Federalnog tuţilaštva o

saradnji i podršci sudske policije tuţilaštvima. Sudska policija pomaţe i Ombudsmanima na njihov zahtjev. Za sudsku policiju na nivou BiH odgovoran je Ministar pravde BiH.

TUŢILAŠTVA

Tuţilaštvo goni!

U reformi krivičnog prava polazni princip bio je da je krivično pravosuĎe

vršenje javnih ovlaštenja. Tuţilaštvo goni za sva krivična djela. U FBiH privatne tuţbe više nema, oštećeni ne moţe više preuzeti krivično gonjenje (u RS još

uvijek postoji ova mogućnost). Organizacija tuţilaštava

Na nivou drţave postoji Tuţilaštvo BiH i ono postupa pred Sudom

BiH. U njemu imamo i meĎunarodne tuţitelje. U FBiH postoji Federalno tuţilaštvo FBiH i 10 Kantonalnih tuţilaštava.

U RS postoji 5 Okruţnih javnih tuţilaštava sa sjedištima kao i okruţni sudovi i Republičko javno tuţilaštvo RS U Brĉko Distriktu BiH postoji Javno tuţilaštvo Brĉko distrikta BiH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U okviru tuţilaštava u FBiH postoje Glavni federalni/kantonalni tuţilac i federalni/kantonalni tuţioci. Nema više zamjenika.

Kod tuţilaštava postoji princip subordinacije (odnos višeg i niţeg) kod nadleţnosti Glavnog federalnog tuţioca koji je najodgovorniji za rad

tuţilaštava u FBiH. On ima ovlaštenje da:

izdaje obavezna uputstva (moţe ga izdati i u konkretnom predmetu), naloţi da se predmet izuzme od jednog tuţioca/tuţilaštva i da u rad

drugom tuţiocu/tuţilaštvu.

Federalni tuţilac moţe biti osoba sa 10 godina iskustva u radu kao sudija, tuţilac, advokat ili na sličnim pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita, a mandat je neograničen.

Glavni federalni tuţilac mora da ima rukovodne i organizacione sposobnosti, njegov mandat je 6 godina i moţe biti reimenovan. FEDERALNO PRAVOBRANILAŠTVO

Federalno pravobranilaštvo pruţa pravnu zaštitu imovini i imovinskim interesima FBiH, kantonalno pravobranilaštvo pruţa pravnu

zaštitu imovini i imovinskim interesima kantonu, a općinsko pravobranilaštvo pravnu zaštitu imovini i imovinskim interesima općine.

Federalni pravobranitelj moţe biti diplomirani pravnik sa poloţenim

pravosudnim ispitom i 10 godina iskustva na imovinsko-pravnim poslovima i da je stekao ugled stručnjaka u imovinsko-pravnim odnosima, koji nije osuĎivan za

odreĎena krivična djela i da ispunjava zdravstvene uslove koji se traţe za drţavnog sluţbenika. Pored federalnog pravobranitelja, imamo zamjenika federalnog

pravobranitelja, pomoćnike i druge sluţbenike pravobraniteljstva. Federalnog pravobranitelja predlaţe Federalni ministar pravde, a

imenuje ga Premijer FBiH uz saglasnost dva zamjenika, i uz potvrdu Parlamenta FBiH. Obavezna uputstva federalnog pravobranitelja: izdaje ih kantonalnim i

općinskim pravobraniteljima u pogledu primjene federalnih zakona (radi ujednačavanja primjene federalnih zakona na području cijele FBiH).

U kantonima su kantonalnim zakonima propisana kantonalna/općinska pravobranilaštva.

ADVOKATURA

To je nezavisna profesionalna djelatnost koja se obavlja u skladu sa Zakonom o advokaturi FBiH.

Organizacija Na nivou FBiH postoji 5 regionalnih advokatskih komora i jedna

federalna advokatska komora. Organizacija advokature ne prati kantonalno ureĊenje FBiH, nego je napravljena po principu regionalizacije:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. U Sarajevu - za Sarajevo i Goraţde; 2. U Mostaru - za HNK, Kanton 10 i Zapadnohercegovački kanton;

3. U Tuzli - za Tuzlanski i Posavski kanton; 4. U Bihaću - za Unsko-sanski kanton;

5. U Zenici - za Zeničko-dobojski i Srednjebosanski kanton; Polaţe se advokatski ispit koji ubuhvata slijedeće oblasti: Zakon o

advokaturi, advokatska tarifa, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti i kodeks advokatske etike. Ove oblasti, izuzev Zakona o advokaturi, istovremeno

predstavljaju i osnovne akte komore. Organi Federalne advokatske komore su:

1. Skupština,

2. Nadzorni odbor, 3. Upravni odbor,

4. Predsjednik i Potpredsjednik, 5. Disciplinski sud i disciplinski tuţilac, 6. Komisija za advokatske ispite

Mandat organa Federalne advokatske komore traje 4 godine.

Advokatska djelatnost obuhvata:

1. davanje pravnih savjeta, 2. pisanje različitih podnesaka,

3. sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i dr.), 4. zastupanje stranaka u svim parničnim, upravnim i ostalim postupcima, 5. odbrana u krivičnom, prekršajnom i drugim postupcima,

6. pruţanje drugih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama.

Advokat će uvijek odbiti zastupanje:

1) ako je pruţao pravnu pomoć suprotnoj stranci u istom predmetu ili po bilo kom drugom pitanju vezanim za taj predmet,

2) ako je suprotnoj stranci u istom predmetu pravnu pomoć pruţao advokat koji radi u istoj advokatskoj kancelariji/društvu,

3) ako je on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva radio kao advokatski pripravnik sa advokatom koji pruţa pravnu pomoć suprotnoj stranci,

4) ako je u istom predmetu on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva postupao kao sudija, tuţilac, ovlaštena sluţbena

osoba MUP-a, ili kao sluţbena osoba u organu uprave, 5) ako se on ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva bavio na

drugi profesionalni način predmetnim slučajem,

6) ako ili član ili zaposlenik advokatske kancelarije/društva ima lični interes koji je ili moţe biti u sukobu sa interesima zastupane stranke.

Pravo na upis u imenik advokata ima osoba:

1. drţavljanin BiH,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. završen pravni fakultet, 3. da ima poloţen pravosudni ispit,

4. da je nakon poloţenog pravosudnog ispita stekao najmanje 2 godine radnog iskustva na pravnim poslovima,

5. da nije osuĎivan na kaznu zatvora za odreĎena krivična djela, osim ako je proteklo 5 godina od izdrţane, oproštene i li zastarjele kazne,

6. da nije u radnom odnosu,

7. da pokaţe zadovoljavajuće znanje pred advokatskom ispitnom komisijom i 8. da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti.

Odobrenje na advokatsku tarifu daje Federalno ministarstvo pravde.

NOTARI

Notari su samostalni i nezavisni nositelji javne sluţbe. Notarske isprave su one isprave koje notar, u okviru svoje nadleţnosti, saĉini na temelju Zakona o notarima. To su slijedeće isprave:

1. Isprave nastale notarskom obradom, 2. Notarske ovjere (npr. potpisa),

3. Notarske potvrde (npr. o ţivotu odreĎene osobe).

Sve ove isprave imaju karakter javnih isprava.

U skladu sa ĉlanom 73. Zakona o notarima, utvrĊena je obaveza notarske obrade slijedećih pravnih poslova:

1. Regulisanje imovinskih odnosa bračnih partnera, 2. Pravni poslovi kojima se obećava neka činidba kao poklon, 3. Pravni poslovi kojima se vrši prenos i sticanje prava vlasništva i drugih

prava na nekretninama i 4. Osnivački akti privrednih društava i utvrĎivanje njihovih statuta.

Ako ovi pravni poslovi nisu obavljeni od strane notara, ništavi su!

Notare imenuje kantonalni Ministar pravde uz saglasnost federalnog

Ministra pravde. U slučaju da za jedno mjesto notara konkuriše više osoba koji ispunjavaju uslove, prednost ima kandidat sa najboljom ocjenom na notarskom

ispitu. Za notara moţe biti imenovan drţavljanin BiH, diplomirani pravnik sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima i sa poloţenim pravosudnim i notarskim ispitom, koji nije osuĎivan za odreĎena krivična djela i da ispunjava zdravstvene

uslove koji se traţe za drţavnog sluţbenika. Notar mora biti osiguran na 250.000 KM kod osiguravajućeg društva za

slučaj naknade štete učinjenje tokom obavljanja notarskih poslova. Notarski obraĎena isprava ima snagu izvršnog naslova.

OMBUDSMENI BiH Imamo trojicu ombudsmena za ljudska prava BiH. Osnovna im je funkcija

da štite ljudska prava i slobode u BiH. Imenuje ih Parlamentarna skupština BiH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mandat im je šest godina i mogu biti ponovo imenovani. Imenuju se iz reda tri konstitutivna naroda, ne isključujući mogućnost da bude i iz reda ostalih.

Za ombudsmana moţe biti imenovan drţavljanin BiH, koji nije osuĎivan za odreĎena krivična djela, koji ispunjava zdravstvene uslove koji se traţe za

drţavnog sluţbenika, diplomirani pravnik sa poloţenim pravosudnim ispitom i sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima, te sa dokazanim iskustvom u oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda, te koji ima visok moralni ugled.

Sjedište im je u Banjaluci, a uredi u Sarajevu, Mostaru i Brčko Distriktu.

pravosudni ispit - skripta - privredno, upravno, radno, ustavno pravo i organizacija uprave i...

Documents