PRAVNE OBAVEZE I DRUŠTVENA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKAProf. dr. Šefik Hasukić

PRAVNE OBAVEZE I DRUŠTVENA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA

• Medicinska deontologija je znanost koja se bavi proučavanjem prava i dužnosti zdravstvenih radnika.

• Ona obuhvata tri međusobno povezane subdiscipline: – medicinsko pravo, – medicinsku etiku i – medicinsku hodegetiku.

• Medicinska deontologija pokriva moral i pravne dužnosti zdravstvenih radnika.

PRAVNE OBAVEZE I DRUŠTVENA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA Medicinska deontologija je bazirana na dva

kamena temeljca: jedan je medicinska etika, a drugi zdravstveno pravo ili pravni normativi koji reguliraju rad na zaštiti i unapređenju zdravlja stanovništva.

Medicinska etika prekriva, ne samo bioetičke principe, nego i norme i pravila koja reguliraju rad u sistemu zdravstva.

PRAVNE OBAVEZE I DRUŠTVENA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA

• Pravo na život, kao osnovno ljudsko pravo, u članu 2. proklamira i štiti Evropska konvencija za zaštitu ljudskihprava i osnovnih sloboda?

• Samo zdrav čovek može da deluje i doprinosi općem napretku. Nažalost, bolesti i oštećenja zdravlja, neminovni su pratioci života.

• Medicinska etika prije svega znači čuvanje dostojanstva i puno poštovanje osobe i njene privatnosti. Zato, naučne i humane karakteristike medicine i zdravstva moraju biti kombinirane.

PRAVNE OBAVEZE I DRUŠTVENA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA Glavni cilj medicine–liječiti ljude od bolesti–

sam po sebi nosi velike humane i etičke vrijednosti.

Jedna od ključnih stvari koja one koji se opredijele za medicinsku profesiju stavlja na kušnju i izazov je da je to jedna od profesija u kojoj greška nije dozvoljena.

Vrlo lahko se može desiti da liječnik napravi samo jednu grešku, ali da je ta greška kobna. Vrlo često ne postoji nikakav način da se ona korigira.

Liječnici imaju pravo na grešku, ali na šta ne smiju da imaju pravo je nemar, nehat i neznanje. A granicu je teško odrediti.

ZAKONI, KODEKSI, NAČELA OODGOVORNOSTI ZA LIJEČENJE Tokom čitave ljudske historije postojali su određeni

pravni mehanizmi koji su pozivali na odgovornost liječnika u slučaju da napravi prestup prilikom vršenja svoje dužnosti.

Najstrožiju kaznu za liječnike, koji naprave prestup pri vršenju dužnosti, predviđao je Hamurabijev zakon ustrojenu 18. vijeku prije nove ere

“Ako je liječnik učinio gospodinu veliku operaciju bronzanim instrumentom i izazvao mu smrt, ili operirao oči i nanio mu gubitak vida, liječniku će se odrezati ruka.”

ZAKONI, KODEKSI, NAČELA OODGOVORNOSTI ZA LIJEČENJE Hamurabijev zakon predviđa i određene obaveze

pacijenta prema liječniku.“Ako je liječnik izliječio prijelom ili tumor kod gospodina, bolesnik je dužan liječniku platiti 5 mjerica srebra (po 8 grama).”

U slučaju da se radilo o robu, tada plaćanje troškova liječenja snosi njegov gazda.

Ovo je predstavljalo nekakav vid zdravstvenog osiguranja za osobe koje su bile radom potčinjene drugim licima.

ZAKONI, KODEKSI, NAČELA OODGOVORNOSTI ZA LIJEČENJE Prva poznata kodifikacija načela medicinske

etike bila je Hipokratova zakletva. Hipokrat nije sam sastavio ovu zakletvu, ona

je potekla od pripadnika medicinske škole na otoku Kosu, i Hipokrat je jedan od onih koji je položio tu zakletvu.

On je prvi odvojio medicinu od religije i magije, te uveo naučni pristup u posmatranju bolesnika.

Hipokratova zakletva je bila obavezujuća za liječnike i ona tačno definira njihovu odgovornost prema pacijentima i kolegama.

ZAKONI, KODEKSI, NAČELA OODGOVORNOSTI ZA LIJEČENJE I u Srednjem vijeku postojali su različiti propisi

koji su regulirali liječničku odgovornost. Tako npr. u nekim zakonima navodi se da liječnik može naplatiti honorar samo ako je liječenje bilo uspješno.

U slučaju neuspjeha, on je mogao biti kažnjen smrću ili osakaćenjem. Takav slučaj je zabilježen u Gotskom pravu.

U drugoj polovini 18. vijeka dolazi do razvoja liječničkih komora, koje su imale za cilj da poboljšaju položaj liječnika u društvu.

Također su se osnivali Etički komiteti i sudovi časti, koji su sankcionirali prijestupnike koji ne poštuju ljekarsku etiku.

ZAKONI, KODEKSI, NAČELA OODGOVORNOSTI ZA LIJEČENJE Nakon velikih zločina, koje su počinili liječnici tokom

Drugog svjetskog rata, sve više se pažnje posvećuje etičkom odgoju liječnika i drugih zdravstvenih radnika.

Izrađuju se posebni kodeksi etike, a godine 1948. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) modificira Hipokratovu zakletvu i prilagođava ju današnjim shvatanjima i potrebama.

I danas zdravstveni radnici prilikom prijema diplome polažu modificiranu Hipokratovu zakletvu, tzv. Ženevsku deklaraciju.

Danas je odgovornost liječnika prema pacijentima regulirana Krivičnim zakonom i predviđa sankcije za prestupe liječnika pri vršenju dužnosti.

Posebnu važnost ima Etički komitet koji može da kazni liječnika koji nije poštivao Etički kodeks pri vršenju svojih svakodnevnih

POJMOVI, DEFINICIJE I DEONTOLOŠKIPRINCIPI U ZDRAVSTVENOJ PRAKSI U pokušaju da što bolje definiraju moralne

obaveze liječnika i ostalih zdravstvenih radnika u njihovom svakodnevnom poslu, izdiferencirale su se dvije nauke: Medicinska etika i Medicinska deontologija.

Etika, znači nauka o moralnom fenomenu i obuhvata skup običaja, navika, normi, kojima se ljudi jedne društvene zajednice rukovode u svojim postupcima i svom svakodnevnom radu.

Ona određuje međusobni odnos medicinskog personala, norme ponašanja u odnosu sa bolesnicima i pacijentima u različitim situacijama.

kao svojevrsna samokontrola ljekarskog rada, medicinska etika je često optimalni oblik kontrole kvaliteta medicinskog rada.

POJMOVI, DEFINICIJE I DEONTOLOŠKIPRINCIPI U ZDRAVSTVENOJ PRAKSI Medicinska deontologija se bavi proučavanjem i

određivanjem prava i dužnosti zdravstvenih radnika. Pojam medicinske deontologije uglavnom se podudara s

pojmom medicinske etike,mali je u suštini nešto širi, jer ne obuhvata samo etička načela, nego i pozitivne pravne propise koji su u vezi sa zvanjem zdravstvenih radnika.

Medicinska deontologija je nauka o profesionalnim dužnostima, moralnim postupcima zdravstvenih radnika i njihovim moralnim shvatanjima pri stručnoj medicinskoj djelatnosti.

POJMOVI, DEFINICIJE I DEONTOLOŠKIPRINCIPI U ZDRAVSTVENOJ PRAKSI

Medicinska deontologija obuhvata tri oblasti:

Medicinsko pravo – jurisprudencija Pravila o ponašanju – (psihologija ophođenja)

medicinska etika Upute o proučavanju medicine –

medicinska hodegetika

POJMOVI, DEFINICIJE I DEONTOLOŠKIPRINCIPI U ZDRAVSTVENOJ PRAKSI

U dužnosti zdravstvenih radnika treba razlikovati: Pravne obaveze kod vršenja svog poziva Moralne dužnosti

Pravne obaveze su regulirane pozitivnim zakonskim propisima, a njihovo kršenje dovodi do pravne, odnosno sudske odgovornosti.

Moralna shvatanja su s druge strane, odraz vremena i aktuelnih socijalnih prilika i uvjeta.

POJMOVI, DEFINICIJE I DEONTOLOŠKIPRINCIPI U ZDRAVSTVENOJ PRAKSI Dva osnovna atributa krase ljekarski etos:

Humanost: ljubav prema čovjeku,Pravednost: priznavanje jednakih prava

svim ljudima na zdravlje. Čuvena je Paracelzusova izreka: „Najdublji

osnov liječništva je ljubav“, Florence Nightingale je napisala: „Samo

dobar čovjek može biti dobar ljekar“. Iz ovih, pomalo šturih izlaganja, može se

shvatiti koliko je liječnička profesija odgovorna i zahtjevna,

DEONTOLOŠKA NAČELA I ODGOVORNOSTIZDRAVSTVENIH RADNIKA Svaka ljudska djelatnost podložna je greškama

jer, kao što kaže jedna latinska izreka: Errare humanum est!–Ljudski je griješiti!

Nažalost, ni liječnička profesija nije izuzetak, odnosno i liječnici su živi ljudi, pa i oni griješe.

Ono što je specifično i što liječničkim greškama daje posebnu težinu su, s jedne strane pacijentovo, često pretjerano povjerenje u moć medicine i liječničko umijeće i s druge strane, objektivno veći stepen odgovornosti koju liječnik ima naspram svih ostalih zanimanja.

DEONTOLOŠKA NAČELA I ODGOVORNOSTIZDRAVSTVENIH RADNIKA Pogreška zdravstvenog radnika može biti : Nepridržavanje utvrđenih naučnih spoznaja i pravila

profesionalne tehnike (Vitium Artis). Povreda načela humanosti specifičnih za

medicinsko zvanje. Banalna nesmotrenost i nemarnost. Krivnja zdravstvenog radnika mora sadržavati

nepridržavanje neke dužnosti koju je morao znati i izvršiti.

Društvena odgovornost zdravstvenih radnika je:

Disciplinska Krivično-pravna

DEONTOLOŠKA NAČELA I ODGOVORNOSTIZDRAVSTVENIH RADNIKA Prema našim zakonskim propisima zdravstveni

radnik može odgovarati zbog sljedećih krivičnih djela: Nepružanje redovne medicinske pomoći Kriminalni abortus Eutanazija Neovlašteno odavanje tajne, Krivična djela u slučaju zaraznih bolesti Nesavjesno liječenje Proizvodja i prodaja štetnih sredstava za liječenje

Teže kazne, nego drugi građani, mogu dobiti zdravstveni radnici za: Seksualne delikte i Izdavanje lažnih uvjerenja

DEONTOLOŠKA NAČELA I ODGOVORNOSTIZDRAVSTVENIH RADNIKA Odgovornosti zdravstvenih radnika mogu biti:

individualne i institucijske, jednog ili više učesnika, menadžmenta bolnice ili menadžera čitave organizacije ili neke od njenih jedinica.

Ako je u pitanju neispravna oprema s kojom se radi, odgovornost pada na menadžment zdravstvene institucije (doma zdravlja, bolnice, i dr.), ili odgovarajuće ministarstvo.

Zdravstveni radnici, koji pristaju raditi pod takvim uvjetima, odgovorni su, jer su pristali raditi neispravnom/neadekvatnom opremom.

Odgovornost zdravstvenih radnika je individualna i svako odgovara za svoje postupke iz svog djelokruga.

DEONTOLOŠKA NAČELA I ODGOVORNOSTIZDRAVSTVENIH RADNIKA

Glavni razlozi neetičkih postupaka su: Želja za zaradom Lakoumnost Taština Lijenost Seksualni interes Naučna znatiželja

MEDICINSKE POGREŠKE, NJIHOVODIJAGNOSTICIRANJE I SANKCIONIRANJE Medicinska pogreška je nesavjesno postupanje liječnika, medicinske

sestre, farmaceuta, zdravstvenog terapeuta, „bolnice“ i drugih koji se brinu o zdravstvenoj zaštiti.

Zdravstveni radnici mogu tokom svog rada pogriješiti i izazvati pogoršanje zdravstvenog stanja ili smrti osobe koju liječe i to se zove nesavjesno liječenje.

Međutim, ako zdravstveni radnik ne poduzme neku radnju u određenom trenutku zbog koje se pogorša zdravstveno stanje osobe ili ona umre zbog nepoduzimanja odgovarajuće radnje, to se zove nesavjesno postupanje.

Najzad, medicinski nesavjestan postupak je nemar ili nebriga zdravstvenog radnika bilo kojeg usmjerenja i bilo koje stručne spreme kojim se oštećuje/narušava zdravstveno stanje pacijenta

MEDICINSKE POGREŠKE, NJIHOVODIJAGNOSTICIRANJE I SANKCIONIRANJE Medicinske pogreške u zdravstvenoj praksi

nastaju najčešće radi organizacijsko-tehnološko-tehnički uzroka.

Zatim, slijede razlozi loše organizacije rada (najčešće nedostaju protokoli u zdravstvenim organizacijama), razlozi loše medicinsko- tehničke opremljenosti zdravstvenih ustanova.

Važni uzroci medicinskih pogrešaka su uslijed loše edukacije, svih oblika i vidova, o čemu se posebno bavi segment Medicinske deontologije – Medicinska hodegetika

Posebna grupa medicinskih pogrešaka su one koje nastaju uslijed slabe radne discipline.

MEDICINSKE POGREŠKE, NJIHOVODIJAGNOSTICIRANJE I SANKCIONIRANJE Medicinske pogreške mogu biti: dijagnostičke,

terapijske, preventivne, rehabilitacijske, kombinirane i dr.

Dijagnostičke – postavljanje pogrešne dijagnoze, njeno odgađanje, propusti u traženju odgovarajućih pretraga, primjena zastarjelih dijagnostičkih metoda, itd.

Terapijske – kod izvođenja hirurških ili drugih postupaka liječenja, kod davanja pogrešnih lijekova ili pogrešne doze lijeka, odgađanje primjene potrebne terapije, neprikladna briga tokom liječenja, itd.

Preventive – propusti prilikom poduzimanja preventivnih postupaka, neodgovarajući monitoring u promatranju bolesnika.

MEDICINSKE POGREŠKE, NJIHOVODIJAGNOSTICIRANJE I SANKCIONIRANJE Utvrđivanje i procjenu pogreški zdravstvenih radnika

vrše liječnici procjenitelji, policijski istražitelji, suci istražitelji, javni tužioci, sudsko-medicinski vještaci, oštećeni pacijent/bolesnik ili njegova rodbina, advokati, novinari, itd.

Svi oni procjenjuju, ali je konačna procjena kompetentnih sudsko-medicinskih vještaka (stručnjaci koji razumiju predmet, znaju i imaju iskustvo kojim ga mogu očitovati).

PRAVNI ASPEKTI ODNOSA LIJEČNIKA PREMAPACIJENTU

Danas, postoje dvije vrste odgovornosti ljekara: disciplinska i krivična odgovornost.

Prema našem Krivičnom zakonu, krivična djela u vezi sa obavljanjem liječničke dužnosti su:Krivično djelo protiv slobode i prava građanaKrivično djelo protiv zdravlja ljudi.Davanje lažnog iskaza predviđa kaznu za ljekare koji daju

lažni iskaz na sudu, do tri godine zatvora.

PRAVA PACIJENATA Posebnu pažnju treba posvetiti pravima

pacijenta i zaštiti podataka u medicini, što se dotiče prava pacijenta na vlastitu privatnost, zagarantiranih Dekleracijom o pravima pacijenta (Amsterdam).

S druge strane, pacijent ima pravo pristupa informacijama o svom zdravstvenom stanju: pravo na dobijanje informacije o zdravstvenom

stanju ili o tretmanu; pravo da dobije korist od sveobuhvatnog

medicinskog zapisa o njemu pravo na protestiranje zbog neodgovarajućeg

rukovanja medicinskim podacima o pacijentu; pravo na odgovarajuću akciju.

HVALA