POVIJEST SREDNJE I JUGOISTONE EUROPEU XX. STOLJEU

1

I. PRVI SVJETSKI RAT I PARIKI MIROVNI UGOVOR (1914. 1920.)

1. 1. Srednja i Jugoistona Europa izmeu Centralnih sila i Antante

Prvi svjetski rat bio je dugo pripreman, u sklopu intenzivnih politikih previranja skraja XIX. i poetka XX. st. To potvruje i injenica da su ratni planovi svihglavnih sila koje su bile umijeane u sukob bili iskljuivo napadaki i vrlo detaljnorazraeni. Osim toga, nitko se nije pripremao za dulji rat te su svi bili uvjereni dae on zavriti do Boia 1914. godine.

Temelj cjelokupne njemake i austro-ugarske vanjske politike bio je prodorna istok. Austro-ugarski glavni cilj bilo je ostvarivanje prevlasti u JugoistonojEuropi, odnosno prodor do Egejskog mora pri emu joj se, nakon aneksije BiH,isprijeila Srbija.

Njemaki ciljevi podrazumijevali su zauzee francuskih i britanskih kolonijate nekih azijskih podruja, a u svemu je podupirala ciljeve Austro-Ugarske.

Italija je predviala pripajanje junog Tirola, osvajanje istonojadranskeobale (od Trsta do Albanije), zauzimanje Adalije i Smirne u Maloj Aziji teproirenje svojih afrikih posjeda. Nije joj bilo bitno na ijoj se strani bori, sve dokmoe ostvariti svoje ciljeve.

Rusija je branila balkanski prostor jer ga je htjela podvrgnuti svojemnadzoru; posebno Bospor i Dardanele.

Velika Britanija i Francuska bile su zainteresirane za Srednji istok zbog(novog energenta) nafte. Osim toga, Velika Britanija i Njemaka bile su najveakonkurencija na moru i u prekomorskoj trgovini, a Francuska je eljela vratitiAlsace i Lorraine koje je u korist Njemake izgubila 1870. god.

Rat koji je poeo u kolovozu 1914. oznaio je kraj jednog i poetak drugogstoljea. Zapoevi kao europski, 1917. se pretvorio u svjetski.

Njemaka je svim silama eljela izazvati rat kako bi zadala odluan udaracRusiji u svojoj provedbi politike prodora na istok. Habsburki su se dravnici, kao imnogi njihovi podanici, nadali rjeenju nacionalnih pitanja (posebno ekog).Naelnik austro-ugarskog glavnog stoera, general Conrad von Htzendorf,odmah je nakon ubojstva prestolonasljednika Franje Ferdinanda shvatio da se tomoe iskoristiti kao povod za rat protiv Srbije koji je on predlagao jo od 1913.god.

Od balkanskih drava koje ulaze u rat Bugarska i Turska stupaju na stranuCentralnih sila elei revidirati Bukuretanski ugovor iz 1913. dok Srbija, CrnaGora, Rumunjska i Grka ratuju na strani Antante. Kao pridruene lanice,Hrvatska i Maarska u sklopu Austro-Ugarske ratuju protiv Srbije, Crne Gore,Italije i Rusije.

Revolucionarni nacionalizam i rodoljublje vrlo su brzo dosegli razinu koja jejamila stopostotnu mobilizaciju i brojne postrojbe dobrovoljaca. Na svimzaraenim stranama ljudi su prihvatili obvezu lojalnosti svojim dravama.Rodoljubno je oduevljenje brzo splasnulo tijekom 1915. i 1916. god. (posebnonakon bitaka kod Verduna i na Sommi u kojima je poginulo vie od milijun ljudi.

2

Njemaka na dvije bojinice

Njemaki ratni plan zasnivao se na Memorandumu feldmarala Alfreda vonSchlieffena (Schlieffenov plan) iz 1905. god., a odnosio se na rat s Francuskom.General Helmuth von Moltke taj je plan u taj je plan dodao rat na dvije bojinice,a s time se u potpunosti slagao ratni plan Austro-Ugarske. U poetku rata samoje Italija ostala po strani, dok je Turska s Njemakom potpisala tajnu konvenciju osuradnji (2. VIII. 1914.). Bugarska se, iako je u prvo vrijeme proglasilaneutralnost, ipak stavila na stranu Centralnih sila (ljeto 1915.).

Rusija je izvela izrazito brzu mobilizaciju te je ve potkraj kolovoza 1914.,nakon pobjeda nad njemakom vojskom, ula 1u podruje istone Pruske. Nijemcipovlae dijelove postrojbi sa Zapadne na Istonu bojinicu pa Britanci i Francuzidobivaju bitku na Marni (5.-8. rujan 1914.) i prisiljavaju Nijemce na pozicijski(rovovski) rat. Upravo su u to vrijeme Rusi porazili i austro-ugarsku vojsku ublizini Lavova.

Na morima je i dalje dominirala britanska flota koja je blokirala njemakeluke na Baltiku. Unato tome, savezniki pohodi na Dardanele i u Mezopotamijute iskrcavanje u Solunu zavrili su neuspjeno, a Italija i dalje nije mogla probitibojinicu na Soi. Tako 1915. zavrava s prednou Centralnih sila.

Kako bi dokinule njema2ku okupaciju Belgije, saveznike su snageplanirale za 1916. veliku ofenzivu na rijeci Sommi. Njemaka obavjetajna mreaje za to saznala i pokree se Verdunska ofenziva. Za vrijeme te ofenzive Britanci iFrancuzi 1. VII. 1916. otvaraju bojinicu na Sommi. Bitke su trajale do studenog svrlo malim teritorijalnim dobitcima, ali ogromnim ljudskim gubitcima na objestrane. Njemaka je vojska bila znatno oslabljena. U isto vrijeme, Rusi na istokuuspijevaju zauzeti Bukovinu i prisiliti Njemaku da ponovno alje snage naIstonu bojinicu.

Zbog britanske blokade njemakih luka, u zemljama Centralnih sila dolo je donestaice i gladi. Zbog toga, njemaka flota u sijenju 1917. objavljujeneogranieni podmorniki rat, tj. poinje podmornicama napadati britanske ratnei trgovake brodove nareeno je i potapanje svih brodova bez obzira na posadui putnike u vodama oko Velike Britanije i Irske. Nakon amerikog protestaodreeno je da se poteuju ameriki i talijanski brodovi, ali 7. V. 1917. je naputu iz New Yorka u Liverpool potopljen veliki putniki brod Lusitania to jeuzrokovalo nove prosvjede Amerike. Prvi travnja 1917. u rat se na strani Antanteukljuio SAD., a u to je vrijeme (oujak 1917.) u Rusiji izbila graanska revolucija.Car je u srpnju abdicirao, a u listopadu je poela i boljevika revolucija podvodstvom Vladimira Iljia Uljanova Lenjina koja je svrgnula Privremenu vladu,pogubila cara te uspostavila vlast sovjeta. U Rusiji je zapoeo graanski rat pa jeona zatraila separatni mir s Njemakom. Mir je potpisan 3. III. 1918. u Brest-Litovsku, a njime se Rusija odrekla Ukrajine, Bjelorusije, baltikih zemalja (Litva,Estonija i Finska) te Poljske.

Istovremeno su se Francuzi i Britanci nali u tekom poloaju, a Italija jedoivjela pravi masakr na Soi kod Kobarida u dananjoj Sloveniji.

Posljednji pokuaj preokreta Nijemci su izvrili u proljee 1918. pod vodstvomfeldmarala Hindenburga i Ludendorffa. Meutim, novi vrhovni saveznikizapovjednik Ferdinand Foch je ve 18. VII. 1918. poeo protuofenzivu kojom je1 dfgdfg

2 dfgdfgd

3

potkraj rujna probijena obrambena Hindenburgova linija. Ludendorff je ve 29. IX.priznao poraz i zatraio od svoje vlade da potpie primirje. Car Wilchelm II.morao je abdicirati i pobjegao je u Nizozemsku. Njemaka je kapitulirala 11. XI.1918. godine.

Austro-ugarska ratna katastrofa

Nakon atentata na nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu28. VI. 1914. Austro-Ugarska je smatrala da inicijatore atentata treba traiti uSrbiji (Crna ruka) te je toj zemlji upuen ultimatum Srbija je trebala do 25. VII.ispuniti uvjete ultimatuma pod prijetnjom objave rata. Svi su uvjeti ispunjeniosim dozvole sudjelovanja austrijskih inovnika u istrazi oko atentata. Zbog togaje Austro-Ugarska s Kraljevinom Srbijom prekinula diplomatske odnose i priekalatri dana dok joj nije (28. VII. 1914.) objavila rat. Austro-Ugarska nije ozbiljnopomiljala na zauzimanje Srbije (zbog problema Slavena unutar Monarhije) ve jesamo eljela oslabiti tu zemlju kako je ona ne bi ometala u prodoru na Egejskomore. Bez njemakog pritiska, atentat u Sarajevu vjerojatno ne bi izazvao rat.Njemaka je inzistirala na ratu kako bi uklonila ruski utjecaj na Balkanu, a zatim iostvarila svoje ostale ciljeve. Nakon austro-ugarske objave rata Srbiji, Njemaka je 1. VIII. 1914. objavila ratRusiji, a nakon dva dana u Francuskoj koju je napala preko neutralne Belgije.Slijedile su objave rata Crne Gore Austro-Ugarskoj (5. VIII.) i Austro-Ugarske Rusiji(6. VIII.).

Austro-ugarski plan bio je brzom ofenzivom (dok Njemaka ratuje direktnos Francuskom i Rusijom) pregaziti Srbiju uz stalno agitiranje da se u Bugarskaukljui u rat protiv Srbije (to je ona uinila tek u ljeto 1915.). Brzim napadomprivremeno je zauzet Beograd, ali je ve u kolovozu 1914. austro-ugarska vojskadoivjela poraz od Srbije u bitci kod Cera (Cerska bitka ili Bitka na Jadru). Nakonte bitke zapovjednik Oskar Potiorek je carevom naredbom postavljen zasamostalnog zapovjednika to znai da je odgovarao direktno caru, a neVrhovnom stoeru. To je djelomino razjedinilo vojne snage Austro-Ugarske idovelo do jo nekoliko poraza (Drina, Kolubara). Potkraj 1914. u rat se na straniCentralnih sila ukljuila Turska. U Galiciji, gdje se ratovalo s Rusima, uspostavljenje rovovski rat, ali u Srbiji, nakon ukljuenja Turske, a ubrzo potom i Bugarske,dolazi do uspjene ofenzive. Od listopada 1915. srpska se vojska povlai premaKosovu, a tokom zime 1915./16. zauzete su Srbija, Crna Gora i sjever Albanije.Ostaci srpske vojske te kralj i vlada u epskom maru uspjeli su se preko albanskihplanina domoi Krfa.

Kako bi zadrala neutralnost Italije, Austro-Ugarska joj je nudila Trentino, Akvilejui Grado, ali Antanta joj je tajnim Londonskim ugovorom (26. IV. 1915.) za ulazaku rat ponudila Italija je stoga ula u rat na strani Antante te je u svibnju 1916.otvorila bojinicu na rijeci Soi. Austro-ugarska vojska ovdje je bila podzapovjednitvom generala (kasnije feldmarala) Svetozara Borojevia popularnozvanog vitez sa Soe. Istovremeno, stalne ruske ofenzive natjerale su iRumunjsku da u kolovozu 1916. ue u rat na strani Antante. Ubrzo ju napadajuudruene snage Njemake, Austro-Ugarske, Bugarske i Turske te je osvojenBukuret. Nakon toga (12. 12. 1916.) Centralne sile po prvi puta Antanti upuujupoziv na pregovore o miru, ali Antanta odbija. Sve vie ekih vojnika prelazi usastav ruske vojske, a Toma Masaryk i Eduard Bene u emigraciji agitiraju zastvaranje samostalne eke drave.

4

Krajem listopada 1917. austro-ugarska vojska uspjela je probiti bojinicu na Soi,meutim ubrzo je uslijedilo povlaenje i raspad vojske zbog uestalih pobunapripadnika slavenskih naroda unutar Monarhije.

Nakon ukljuenja SAD-a u rat bilo je oito da se on blii kraju. Austro-ugarska vlada potpuno je izgubila autoritet, a 14 toaka je dodatno ohrabrilonenjemake narode Monarhije u njihovim zahtjevima za samoopredjeljenje.

Zapadna njemaka bojinica bila je probijena u kolovozu 1918., a Francuzi su sasrpskim i grkim saveznicima mjesec dana kasnije probili Solunsku bojinicu pa jei Bugarska bila prisiljena zatraiti primirje. Na talijanskom bojitu Maari su sepovukli, a njemake trupe otkazale su poslunost. Primirje je sklopljeno 3.studenog 1918., a Antanta je od Austro-Ugarske zahtijevala predaju JunogTirola, podruja Krasa, Istre i sjeverne Dalmacije te povlaenje njemakih idemobilizacija austrijskih trupa.

esi i Slovaci: ehoslovaci

Tijekom Prvog svjetskog rata esi i Slovaci nisu se rado borili protiv Srba i Rusapa su mnogi i prebjegli u Rusiju gdje su formirali ehoslovaku legiju i borili seprotiv Centralnih sila. Toma Masaryk je, nakon poetka rata, otiao na Zapadgdje je zastupao ideju ruenja Monarhije i uspostavljanja neovisne ehoslovake.

U tom su smislu T. Masaryk, Eduard Bene i general francuske vojske,roeni Slovak, Milan Rastislav Stefanik u Parizu 1915. osnovali eki inozemniodbor, a godinu dana kasnije ehoslovako narodno vijee koje je naposljetkupriznato kao ehoslovaka vlada.

Osim toga, izmeu ekih i slovakih iseljenika u SAD-u je 1915. god. potpisanSporazum u Clevlandu kojim se utvruje da e budua drava biti federativna teda e u njoj Slovaci imati autonomiju s vlastitim parlamentom.

U svibnju 1918. potpisan je Sporazum u Pittsburgu kojim je proklamiranaehoslovaka vlada, a neovisnost ehoslovake je proglaeno u Pragu 28.listopada 1918. Tu je tzv. Praku proklamaciju Slovako narodno vijee prihvatilodva dana kasnije.

Oivjela Poljska

Poetkom Prvog svjetskog rata Poljske ne postoji kao jedinstvena drava; Poljaciive u tri drave od kojih je Rusija u sukobu s ostale dvije. Takva je situacijazahtijevala od drava odreene ustupke Poljacima kako bi im oni dali potporu.Rusija doputa stvaranje Poljskog narodnog komiteta dok su se Njemaka iAustro-Ugarska 1916. dogovorile o stvaranju novog Poljskog Kraljevstva. Rat seoduljio pa su Poljaci poeli traiti pravo na vlastitu dravu.

Najznaajniji politiki akteri u tom su smislu bili Roman Dmowski, voa Poljskenacionalne stranke, koji je na Zapadu pokuavao uvjeriti Saveznike da dopustestvaranje ujedinjene Poljske pod vlau Rusije. Istovremeno je u Poljskoj generalJzef Klemens Pisudski formirao poljske legije koje su se borile protiv Rusije. Iakoje vjerovao da e Centralne sile biti poraene, nadao se da e rat unititi sve tridrave. Suprotno njegovim eljama, Nijemci su do kraja 1915. zauzeli itav ruskidio Poljske dok je boljevika revolucija sprijeila Ruse da odgovore na taj izazov.Zbog toga je Pisudski promijenio stranu te poeo podravati Antantu.

Nakon kapitulacije Centralnih sila, u Lublinu je osnovana Privremena vlada koja je

5

Poljsku proglasila republikom na elu s Romanom Dmowskim. Istodobno je uKrakovu Regentski savjet Poljskog Kraljevstva vlast predao Pisudskom. Lublinskai krakovska vlada ubrzo su se sporazumjele te vlast predale generalu JzefuPisudskom.

Nakon toga odrani su izbori za Ustavotvornu skuptinu gdje su veinuglasova osvojile graanske stranke te za prvo predsjednika Poljske izabraleskladatelja Ingacya Jana Padarewskog.

Tom je prilikom ujedinjenjem Poljske socijalistike stranke i Socijaldemokratskestranke Poljske i Litve nastala Komunistika partija Poljske.

Junoslavenski narodi Dvojne monarhije i Prvi svjetski rat

Nakon ulaska Italije u rat (1915.) otvorena je bojinica na rijeci Soi ime suizravno ugroene slovenske zemlje. Stabilna bojinica probijena je 1917. nakonproboja austro-ugarske vojske kad se talijanska vojska morala povui sve dorijeke Piave.

Jednako kao i u ekoj i Slovakoj, i ovdje je velik dio mobiliziranih vojnikanevoljko odlazio na bojinice protiv Srbije ili Rusije, a velik dio njih prebjegao jena srpsku stranu i pridruio se srpskoj vojsci. Dio se pridruio ruskoj formiraviJugoslavenski dobrovoljaki korpus.

Ve od 1916. u austrougarskim zemljama dolazilo je do nemira i prosvjeda kojimase traio kraj rata. Sve je eskaliralo nakon to je socijalist Friedrich Adler ulistopadu '16. ubio ministra predsjednika Strgkha. Car Karlo bio je prisiljensazvati Dravni sabor na kojem su priliku dobili slovenski (Anton Koroec) ihrvatski zastupnici iz Istre i Dalmacije. Oni su bili okupljeni u Jugoslavenski klubzastupnika, a prije zasjedanja Dravnog sabora potpisali su Svibanjskudeklaraciju koju je na zasjedanju Sabora 30. svibnja u ime Kluba proitao A.Koroec. Jugoslavenski klub je zahtijevao, na temelju narodnog naela ihrvatskog dravnog prava, ujedinjenje svih zemalja Monarhije u kojima su ivjeliSlovenci, Hrvati i Srbi i stvaranje njihove zasebne administrativne i upravnejedinice; unutar Monarhije ime se zahtijevalo njezino trijalistiko ureenje.Maarska je to, naravno, odbijala dok je ovim inom Jugoslavenski odbor dobioznaajne bodove kod Antante koja je tada jo uvijek bila za preustroj, a neruenje Monarhije.

U slovenskim zemljama slovenske su nacionalne stranke sredinom kolovoza1918. u Ljubljani ustanovile Narodno vijee, a ve je 6. listopada proglaenoNarodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba. Drava je proglaena 29. X. 1918. uZagrebu.

Kako je u Hrvatskoj i Sloveniji ve od poetka rata bilo sustavnih progona iuhienja istaknutih politiara, arite hrvatske politike aktivnosti prenosi se uinozemstvo gdje se nalaze Frano Supilo, Ante Trumbi, Mie Mii, Ivan Metrovii dr.

U samoj Hrvatskoj sve do travnja 1915. traje sukob vojne i civilne vlasti, a zbogekspanzionistikih tenji Italije Hrvatski se sabor 14. lipnja '15. sastao na svojemprvom ratnom zasjedanju. Tu su bila prisutna i dvojica istarskih zastupnika (M.Laginja i V. Spini) te delegati Dalmatinskog sabora. Sabor je traio ujedinjenje isamoupravu Junih Slavena u Monarhiji.

6

Iako se veina buduih lanova Jugoslavenskog odbora jo potkraj '14.nalazila u Rimu, saveznicima su se kao Hrvatski odbor predstavili Trumbi, Supiloi Metrovi. Neto kasnije u Firenci lanovi Hrvatskog odbora te srpskipredstavnici Vasiljevi i Stojanovi odluuju da se u Londonu 30. IV. 1915. osnujeJugoslavenski odbor kao potpora ujedinjenju svih Junih Slavena nakon rata.Veliku ulogu u tome je do 1916. imao Frano Supilo, meutim, nakon razgovora spredsjednikom srpske vlade Nikolom Paiem postalo mu je jasno kako Srbija neeli ujedinjenje nego pripajanje pa je izaao iz Jugoslavenskog odbora. Unatosvojem izlasku iz odbora ipak uspijeva lobirati kod britanskih politiara (posebnoSteed i Seton-Watson) koji mu pomau pritisnuti Paia kako bi pregovarao sJugoslavenskim odborom u ljeto 1917.

Razgovori su se takoer vodili i u travnju 1917. kada je Pai, shvativi da bi seSlovenci, Hrvati i Srbi Austro-Ugarske mogli ujediniti i bez Kraljevine Srbije. On jestoga pozvao delegaciju Jugoslavenskog odbora na Krf gdje je trenutano srpskavlada bila u zbjegu. Supilovo lobiranje i Ante Trumbi koji je vodio delegaciju naKrf prisilili su Paia da na kraju pregovora (15. VI. 20. VII. 1917.) potpie Krfskudeklaraciju iako se s veinom njezinih toaka nije slagao. Deklaracija jepredviala unitarnu dravu s mogunou stvaranja centralizirane, ali idecentralizirane koja bi bila ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija naelu s dinastijom Karaorevi. Time je konano utvrivanje ureenja draveostavljeno za raspravu nakon rata to je Srbija kasnije iskoristila.

U Bosni i Hercegovini je nakon atentata na Franju Ferdinanda dolo doprotusrpskih demonstracija (kao i u Zagrebu) te nasilnih izgreda protiv Srba. Kadje objavljen rat mnogi su bosanskohercegovaki Srbi traili da ih se alje u borbuprotiv Srbije kako bi dokazali svoju privrenost caru, ali vie je bilo onih koji suodbijali boriti se te su prelazili na srpsku stranu (kao uostalom i mnogi Slaveni izMonarhije). Prva srpska dobrovoljaka divizija bila je sastavljena upravo od tihprebjega, dezertera i zarobljenika iz austrougarske vojske.

Tadanji vojni namjesnik u Bosni i Hercegovini bio je general Potiorek(kasnije ga je naslijedio barun Sarkoti); oni su poduzimali otre mjere protivsrpskih nacionalista i pristaa Srbije u BiH. Tako su, na primjer, Srbi iz istoneBosne preseljeni u zapadnu, a oko 5000 srpskih obitelji protjerano je u Srbiju iCrnu Goru dok su mnogi bili uhiivani. Od montiranih politikih procesanajpoznatije je suenje pripadnicima pokreta Narodne odbrane u Banjoj Luci1916. god.

Bosanskohercegovaki muslimani su u veini ostali lojalni Monarhiji jernisu htjeli da BiH postane dio Srbije. Hrvati su, kao i Srbi, bili podijeljeni u svojojprivrenosti bilo Monarhiji bilo ideji ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom.

Nakon Svibanjske deklaracije velik broj bosanskohercegovakih Srba iHrvata, kao i muslimana, pristaje uz njezine ideje, a mali broj Hrvata priklonio seideji stvaranja samostalne Hrvatske kojoj bi se prikljuila i Bosna (velikohrvatskaideja).

Problem ouvanja habsburke vlasti pratio je rasprave pod vodstvom barunaSarkotia poetkom 1918. Njegovi su se prijedlozi kretali od ideje pripajanjaBosne i Hercegovine Hrvatskoj pa do autonomije BiH pod ugarskom krunom.Meutim, u kolovozu '18. je propast Monarhije bila sve oitija pa je car u BiH iHrvatsku poslao ugarskog ministra Tiszu kako bi ipak sauvao vlast nad timpodrujima. Srbi i Hrvati Bosne i Hercegovine uruili su Tiszi memorandum ukojem izraavaju elju za ujedinjenjem svih Srba, Hrvata i Slovenaca unutarMonarhije u jednu dravu (vodi ih srpski politiar Vojislav ola).

7

Na samom kraju rata, kad je ve srpska vojska bila na granicama BiH (3. XI.)osnovana je prva Narodna vlada Bosne i Hercegovine.

Zato je tako moralo biti?

Na samom poetku rata sile Antante smatrale su da Austro-Ugarsku trebaouvati, makar i okrnjenu kako njezini dijelovi ne bi uli u sastav Njemake i timeju osnaili. Rusija je najmanje zagovarala ouvanje Monarhije, ali jaanjeNjemake inilo joj se manjim zlom od austro-ugarskih presezanja na Balkanu.

Rusija je zagovarala stvaranje Trojne Monarhije (Austrija, Ugarska i eka)dok bi se apetiti Srbije mogli zadovoljiti prikljuenjem Bosne i Hercegovine tedijela Dalmacije.

Talijanski apetiti takoer nisu ukljuivali ruenje Monarhije ve samonjezino smanjenje.

Miljenje Antante promijenila je boljevika revolucija u Rusiji koja ju je pretvorilau potencijalnog neprijatelja (na politikoj razini kao izvor komunizma); sadaNjemaka i zemlje Monarhije moraju postati brana komunizmu u njegovomprodoru prema Zapadu. Osim toga, nije se moglo ignorirati ni uinak koji je nanarode Monarhije imao mirovni program predsjednika Wilsona. Antanta poinjepodravati pokrete nacionalnih manjina, a raspadanju pogoduje i loa ekonomskasituacija u Monarhiji.

Manifest cara Karla od 16. X. 1918. bio je zakanjela reakcija i vie nijemogla zaustaviti proces dezintegracije. Konani udarac Monarhiji stigao je izSAD-a kada je Wilson ekoj priznao status zaraene drave te se izjasnio zaneovisnost junih Slavena. Sada se mogla objaviti i Praka proklamacija iproglasiti Drava SHS. Konani raspad proglaen je 25. listopada 1918. kada jegrof Mihly Kroly formirao maarsko Narodno vijee i proglasio nastanakneovisne Maarske.

1. 2. Rat na Balkanu

Balkanski pobjednici: Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Albanija iGrka

Iako daleko od saveznika, srpska se vojska u poetku rata uspjela obraniti odnadmone Austro-Ugarske. Cerska bitka slubeno je prva pobjeda Antante nadCentralnim silama, a izvojevala ju je upravo srpska vojska. Moral su takoerpodigle i srpske pobjede na Drini i Kolubari.

Unato tome, Srbi tokom prosinca gube Beograd, pa iako ga uspijevajuvratiti ipak je tokom zime 1914./15. srpska vojska potisnuta (njemaki feldmaralvon Mackensen), a u rat na strani Centralnih sila stupila je i Bugarska to jedodatno oslabilo srpske snage. Tada je srpska vojska, zajedno s kraljem, vladom idijelom stanovnitva, krenula na svoje epsko povlaenje preko albanskih planinado Jadranskog mora. S obala Albanije savezniki su ih brodovi prebacili do grkogotoka Krfa odakle su se preivjeli srpski vojnici pridruili saveznikim snagama uSolunu.

Srpska je vojska bila poraena pa je cijeloj Kraljevini prijetilo prikljuenjeAustro-Ugarskoj. Zbog toga je vlada intenzivno radila na pregovorima o raznimoblicima ujedinjenja s ostalim junim Slavenima. To je bio i razlog zbog kojeg je,nedugo prije svojeg zbjega na Krf, srpska vlada iz svog privremenog sjedita uNiu u prosincu 1914. objavila tzv. Niku deklaraciju u kojoj se istie kako onaovaj rat vodi zbog ujedinjenja svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Tom prilikom ujedno

8

poinje promovirati ideju jedinstvene nacije (jugoslavenske) tih triju naroda. Unutranji problemi srpske politike posebno su se ogledali u sukobu

izmeu vlade i dijela vojske okupljene oko pukovnika Dragutina Dimitrijevia-Apisa. Namjetenim Solunskim procesom i smrtnom osudom pukovnika injegovih suradnika u lipnju 1917. taj je problem rijeen pa je Pai nakon togamogao rekonstruirati vladu.

U Crnoj Gori (kraljevina od 1910.) prije Prvog svjetskog rata najjae stranke bilesu Narodna stranka (klubai) i Prava narodna stranka (pravai) pri emu suklubai zagovarali ujedinjenje Crne Gore s Kraljevinom Srbijom. Nakon okupacijeSrbije uslijedila je okupacija Crne Gore iji je kralj Nikola I. Petrovi izbjegao uItaliju gdje je umro '23. Ubrzo je formiran Pokret za ujedinjenje iji su lanoviizabrali predstavnike u Podgoriku skuptinu. Skuptina se sastala u studenom1918. te donijela odluke o detronizaciji kralja Nikole I., ujedinjenja Crne Gore iSrbije pod dinastijom Karaorevia te zajedniki ulaz u dravu Junih Slavena.

U Rumunjskoj je kralj Karlo I. 1913. obnovio tajni savez s Centralnim silama (nudeBesarabiju), meutim, ulazak u rat na toj strani nije podravala protuaustro-ugarski i protuturski nastrojena javnost i liberalni politiari na elu s Bratianuom(Antanta nudi Transilvaniju). Kompromis je naen u odluci o neutralnosti. KraljKarlo I. umro je 1914., a iako je njegov nasljednik Ferdinand I. bio naklonjenAntanti, politika neutralnosti je nastavljena do 1916. kada je Rumunjska ipak ulau rat na strani Antante.

Vojnu pomo je Rumunjska mogla oekivati sa Solunske bojinice, ali ubrzoju potiskuje austro-ugarska vojska pa se kralj i vlada sklanjaju u Jai u Moldaviji.Povlai se i vojska koja se prikljuuje ruskim trupama na tom prostoru. Oktobarska revolucija i izlazak Rusije iz rata znaajno su oslabile rumunjskuvojsku, a bila je i dalje odsjeena od zapadnih saveznika. U toj situaciji morapotpisati separatni mir s Centralnim silama u Bukuretu (Alexandar Marghiloman;svibanj 1918.). Sporazumom Rumunjska gubi Dobrudu koja je pripala Bugarskoji zapadne dijelove koji su pripali Maarskoj. Proces ratifikacije sporazuma nikadnije dovren, a u meuvremenu Rumunjska je (listopad 1918.) objavila ratNjemakoj.

U Albaniji se poetkom rata Esad-paa Toptani u Drau proglasio predsjednikomdok je u sredinjoj Albaniji djelovao pokret za ponovno prikljuenje OsmanskomCarstvu. Na poetku rata Albaniju je napala Grka, a nakon okupacije Srbije velikdio zemlje okupirale su bugarske snage. Italiji je Londonskim ugovorom obeanaalbanska luka Valona te protektorat nad Albanijom te su talijanske luke ubrzo iokupirale Valonu. Esad-paa priao Antanti te objavio rat Austro-Ugarskoj, anakon povlaenja srpske vojske i on naputa zemlju te formira izbjegliku vladu uSolunu. Nakon njegova odlaska politiki jaa njegov neak, Ahmet Zogolli. Ulazakaustro-ugarskih trupa prima mirno, a zatim je pozvan u Be gdje je kao gostostao sve do kraja rata.

Do kraja 1916. tako su cijelu Albaniju okupirale: Austro-Ugarska na sjeverui u sredinjem dijelu te Italija i Francuska na jugu. Do kraja rata, nakon probojaSolunske bojinice, najvei dio Albanije okupirala je Italija dok je Srbija dralaSjever, a Francuzi su imali uporite u Skadru.

U Grkoj je od 1911. na premijerskoj dunosti bio Eleftherios Venizelos. NakonDrugog balkanskog rata Grka je dobila Egejsku Makedoniju i dio Trakije, ali ne idio zapadnog Epira (Albanija). Grki je kralj Konstantin I. (zet Wilhelma II.) biovie naklonjen Centralnim silama pa je i Grka na poetku rata bila neutralna.Poetkom 1915. Antanta Grkoj predlae vraanje do tada osvojenih bugarskih

9

podruja u zamjenu za Epir. Venizelos je prihvatio te je dopustio iskrcavanjesaveznikih snaga u Solunu. Meutim, kralj nije dopustio invaziju na Dardanelepa premijer podnosi ostavku i u Solunu 1916. organizira paralelnu revolucionarnuvladu. Sukob izmeu kralja i premijera naposljetku je doveo do pua kojim sulanovi tajne organizacije Nacionalna obrana, Venizelosovi pristae, u lipnju1917. uz pomo saveznika okupirali Atenu te prisilili kralja na abdikaciju.Naslijedio ga je njegov sin Alexandar, a Venizelos je ponovno postao legalnipremijer. Tada se Grka u potpunosti prikljuila ratu na strani Antante.

Balkanski gubitnici: Bugarska i Turska

U poetku rata Bugarska je bila neutralna; kao i druge drave, ekala je najboljuponudu. Antanta joj je ponudila neke dijelove Trakije pod Turskom vlau dok suCentralne sile mogle ponuditi cijelu Makedoniju te neka podruja u Grkoj iRumunjskoj. Zbog toga Bugarska 1915. ulazi u rat na strani Centralnih sila i ve ulistopadu te godine napada Srbiju. Unutar Bugarske mnogi su bili protiv te odlukekralja Ferdinanda, a posebno Aleksandar Stamboliski koji je i uhien. Poetni ratniuspjesi ponukali su kralja da sazove Narodnu skuptinu koja je kao ratni cilj usijenju 1916. postavila sjedinjenje bugarske nacije i svih bugarskih zemaljaunutar povijesnih i etnikih granica (nova zastava crni-bijeli-plavi).Nakon to je i Rumunjska ula u rat, Bugarska je otvorila bojinicu i na toj stranigdje je temelj sukoba bila Dobruda (Rumunjska nakon Drugog balkanskog rata).Rumunjske su snage potisnute, a Trea bugarska armija osvaja Bukuret (vladaodlazi u Jai).

Kad je zapoela antantina ofenziva na Solunskoj bojinici dio bugarskevojske odbio je poslunost i dolo je do ustanka. Pobunjena vojska krenula jeprema Sofiji, a 25. IX. 1918. napadnuto je i vrhovno zapovjednitvo u graduRadomiru. Vlada i kralj iz zatvora putaju Stamboliskog (voa Zemljoradnikestranke) i njegove suradnike kako bi umirili stanovnitvo. Odbivi suradnju svladom, Stamboliski i Rajko Daskalov 27. IX. Bugarsku proglaavaju republikom,a stie i pobunjenika vojska koja napada Sofiju. Istovremeno, bugarska vojskadoivljava poraz na Solunskoj bojinici. Vladina i njemaka vojska gue pobunu uSofiji, a 3. X. kralj Ferdinand prihvaa uvjete mira i naputa zemlju. Naslijedio gaje sin Boris III., a sastavljena je nova vlada u koju je bila ukljuena iZemljoradnika stranka.

Turska je ve u kolovozu 1914. sklopila tajni sporazum s Njemakom iako suCemal-paa i jo neki politiari u Turskoj namjeravali oslonac potraiti usaveznikim snagama. Veina je ipak bila za Centralne sile jer su oneomoguavale uklanjanje gospodarske ovisnosti o Francuskoj i V. Britaniji.

Turska ipak nije odmah stupila u rat ve je odravano stanje tzv.naoruane neutralnosti. Ciljevi su bili povratak na Balkan te ponitavanje ruskihzahtjeva za tjesnacima uz stjecanje nekih podruja Ruskog Carstva (npr. naKavkazu, Krimu i u Turkestanu gdje je ivjelo stanovnitvo turske nacionalnosti).Jo jedan o razloga turske neutralnosti bila je reorganizacija vojske koja je bila utijeku. Ipak, zatitom njemakih ratnih brodova (Gben i Breslaw) od saveznikihsnaga u kolovozu 1914. te zatvaranje tjesnaca za brodove Antante Turska jepovrijedila svoju neutralnost. Antanta je odmah objavila rat Turskoj te okupiralaCipar i stavila protektorat nad Egipat. Turska je ratovala na nekoliko bojinica, alinajvanije su bile na Kavkazu i Dardanelima.

Ratovanje Turske s Rusijom bilo je uvod u jedan od najveih genocidaPrvog svjetskog rata; kranski Armenci su u istonoj Anatoliji rusku vojskudoekali kao oslobodilaku, a to je bio povod za genocid nad njima od straneTuraka 1915. god.; ubijeno je oko 1 500 000 Armenaca.

10

Nakon poraza u ratu rasputen je mladoturski trijumvirat (vicegeneralisimusEnver-paa te Talt-paa i Cemal-paa), a njegovi lanovi bjee u inozemstvo.Godine 1919. u odsustvu su osueni na smrt, a vlast su preuzeli liberali podvodstvom Izet-pae koji potpisuju primirje s Antantom u Mudrosu.

Proboj Solunske bojinice i kraj rata na Balkanu

Posljednje pripreme za proboj Solunske bojinice provodile su se tijekom lipnja isrpnja 1917. Istodobno s saveznikim pripremama, njemaka i bugarska vojskazapala je u teku krizu pa se djelomino vojnici odbijaju boriti. Pokret antantinogpjeatva zapoeo je 15. IX. 1918., a propast bugarske vojske uslijedila je nakonmasovnog prodora iz smjera Makedonske bojinice. Ve 29. IX. bugarska je vladapotpisala primirje u Solunu. Istovremeno se vojske Njemake i Austro-Ugarskepovlae prema zapadu.

Carigrad je napadnut s mora, a turska vojska bila je previe rasprena pocijelom Carstvu da bi pruila odgovarajui otpor. Pada mladoturska vlada. Izet-paa se obraa Britancima i trai od njih zatitu prije nego to kapituliraNjemaka kako bi uvjeti mira za Tursku bili neto blai. Turska je kapitulirana 30.X. 1918., a primirje u Mudrosu potpisano je s V. Britanijom. Prema njemu Turskaje morala demobilizirati vojsku, predati sve ratne brodove te garnizone u Siriji,Tripolitaniji i Mezopotamiji; uz to su saveznici ovlateni zaposjesti tjesnace teBatum i Baku.

Ocjene i posljedice rata

Nakon kapitulacije Bugarske i Turske, austro-ugarske vlasti shvaaju da jekapitulacija samo pitanje dana. Talijanska je vojska zapoela ofenzivu krajemlistopada 1918., kada je vojska Austro-Ugarske ionako ve bila u rasulu. Austro-Ugarska Monarhija kapitulirala je 3. XI. 1918. godine, a primirje je potpisano ugradiu Rothondesu u Francuskoj.

U Prvom svjetskom ratu Europa je izgubila gospodarski primat, a centar moipreselio se u SAD. Osim toga, kontinent se vrlo sporo oporavljao kakogospodarski tako i moralno. ivot je izgubilo oko 9 milijuna ljudi, a oko 2 milijunaje ranjeno. Rat je uzrokovao velike pomake stanovnitva, posebno u Srednjoj,Istonoj i Jugoistonoj Europi. Te su migracije kasnije esto bile uzrokom sukoba inestabilnosti; npr. sporazumna razmjena nacionalnih manjina izmeu Grke iTurske.

Tokom rata nastale su, takoer, dvije razliite koncepcije poratnog drutvenogrjeenja koje su se obje temeljile na uspostavi vjenog mira i samoodreenjunaroda. Boljevika koncepcija nastala u Rusiji te graanska koncepcija koju je u14 toaka saeo ameriki predsjednik Thomas W. Wilson.

Boljevika revolucija je za zapadnoeuropske sile znaila prijetnju koju trebaneutralizirati tampon zonom u srednjoj Europi; stoga je trebalo to prije odreditigranice novih drava koje su nastale ili nastajale u Europi, obnoviti gospodarstvote uvrstiti europski graanski poredak kako ga ne bi zamijenio boljevizam.

Sve je to trebalo biti ureeno na Mirovnoj konferenciji u Parizu koja je s radomzapoela 18. sijenja 1919. Iako su na njoj slubeno sudjelovale 32 drave,veinu su odluka donijele Velika Britanija, SAD i Francuska.

Velika Britanija htjela je uvrstiti svoje Carstvo te istodobno unititi ili

11

neutralizirati Njemaku kao pomorsku silu, ali ne i kao initelja europskekontinentalne politike.

Francuska je eljela uvrstiti svoju prevlast u Europi te to vie oslabitiNjemaku kako ju vie nikad ne bi mogla ugroziti.

Wilsonov je cilj bio trajni mir i liberalna, demokratska Europa nacionalnihdrava.

Mirovni je ugovor/diktat najprije potpisan s Njemakom u Versaillesu(28.VI.1919.):

- Njemaka je proglaena jedinim krivcem za rat- ne smije imati vojsku niti uvesti opu vojnu obvezu- mora Antanti predati veinu svoga tekog naoruanja i obvezati se na unitenje

veeg broja pjeakog naoruanja- zabranjeno joj je imati ratnu mornaricu i graditi podmornice- oduzete su joj pokrajine Alsace i Lorraine i pripojene Francuskoj- morala je Belgiji, Danskoj, Poljskoj i Litvi ustupiti dijelove teritorija- na 15 godina, do plebiscita, morala je razvojaiti Rajnsku oblast, a Francuskoj

ustupiti Saar- zabranjeno joj je ujedinjenje s Austrijom- oduzete su joj sve prekomorske kolonije- odreena joj je ratna odteta od 126 milijardi zlatnih maraka

Mirovni ugovor s Austrijom potpisan je u St. Germainesu (10.IX.1919.):- Austrija se mora odrei Slovenskog primorja s Trstom i Istrom- oduzet joj je Juni Tirol i pripojen Italiji- dio teritorija pripao je ehoslovakoj- Dravi SHS priznat je dio Koruke, slovenska tajerska, Kranjska i Dalmacija- Galicija je pripala Poljskoj

Mirovni ugovor s Bugarskom potpisan je u Neuillyju (27.XI.1919.):- Bugarskoj je oduzet izlaz na Egejsko more (Trakija) koja je pripojena Grkoj- sjeverni Epir prikljuen je Albaniji

Mirovni ugovor s Maarskom potpisan je u Trianonu (4.VI.1920.):- od ugarskih dijelova bive Monarhije Dravi SHS priznati su Hrvatska, Slavonija,

Vojvodina te Bosna i Hercegovina- sankcionirano je i prikljuenje Slovake i Zakarpatske Ukrajine (Rutenija)

ehoslovakoj- Transilvanija je preputena Rumunjskoj

Mirovni ugovor s Turskom potpisan je u Sevresu (10.VIII.1920.):- Grkoj su pripali svi europski posjedi Turske osim Istambula i Rodosa, a Smirna je

stavljena pod grku upravu na 15 god. s obvezom provoenja plebiscita- Turska je morala priznati samostalnost Armenije pod engleskim protektoratom- Kurdistanu je morala biti osigurana autonomija unutar Turske

12

II. RAZDOBLJE GORKOG MIRA (1921. 1939.)

2. 1. Srednjoeuropski republikanizam, demokracija i totalitarizam

Posebne su znaajke ovog razdoblja sukob interesa velikih sila na ovom podruju(Italija vs. Francuska, Italija vs. Jugoslavija, Italija vs. Grka, Njemaka vs.Francuska) te suprotnosti izmeu pobijeenih zemalja i zemalja Male Antante.

Talijanska presizanja prema podunavskim zemljama dovela su ju u sukob sFrancuskom iji je cilj i dalje bio jaanje vlastitog poloaja u kontinentalnojEuropi. Zbog toga Francuska ima veliki utjecaj na zemlje koje stvaraju MaluAntantu koju ona vidi kao savreni instrument vlastite politike.

Otvoreni sukob velikih sila buknuo je ve 1922. kada je Turska inicirala rat kojimje eljela revidirati odluke mira u Sevresu. Tom je prilikom Velika Britanija eljelau rat protiv Turske uvui Rumunjsku i Kraljevinu SHS dok je Francuska radilapotpuno suprotno. Rumunjska i Kraljevina SHS su se priklonile savjetu Francusketo je njoj dalo dodatni poticaj za jaanje svojeg utjecaja u podunavskimzemljama.

Velika Britanija je kao razlog za potrebu intervencije protiv Turske dvjemadravama isticala mogunost bugarsko-turskog saveza. Iako nisu vojnointervenirale, Rumunjska i Kraljevina SHS ipak su, predostronosti radi, 1922.sklopile Ugovor o vojnoj suradnji to oznaava zaetak Male Antante. Tom sesavezu prikljuila i ehoslovaka pa njegova osnovna znaajka postaje kontrolamaarskih zahtjeva za revizijom.

Italija je ubrzo poela provoditi dijelove Londonskog ugovora tako to je podsvoju protekciju stavila Albaniju i time zakoraila na Balkan. Svoju jeekspanzionistiku politiku htjela ojaati vojnim napadima na Grku, meutim, toje nailo na osudu Lige naroda.

Za razliku od stabilnih i dugovjenih drava na zapadu Europe, srednja ijugoistona Europa tek je doivljavala promjene proizale iz raspada trijucarstava. Vlastite su drave dobivali narodi koji to nikada nisu imali (npr.Slovenci), a okrnjeni su ostali oni koji su nekada bili veliki (npr. Njemaka). Uveini je novih dravnih tvorevina dolazilo do estih promjena vlasti jer jekonsolidacija uvijek teak proces. Pobijeeni su eljeli revizije svojih mirovnihugovora jer su smatrali da su pretjerano kanjeni, a pobjednici su traili vienego to su dobili. U veini sluajeva narodnost i dravne granice nisu sepoklapale pa se zahtijevalo zaokruivanje nacionalnog teritorija (Maarska,Bugarska). Svi ti razlozi navodili su nestabilne srednjo- i jugoistonoeuropskedrave da zatitu i pomo trae od zapadnih sila koje su to pak koristile u svojukorist. Versajski poredak nikoga nije zadovoljio i to se itekako osjealo, a na krajuje kulminiralo novim i jo gorim ratom.

Njemaka Weimarska Republika i Trei Reich

Demokracija je u Njemakoj uspostavljena 9. XI. 1918. kada je sa prijestoljaodstupio car Wilhelm II., a svoju dunost dravnog kancelara prenio na FriedrichaEberta, vou Socijaldemokratske stranke Njemake. Kako tada primirje jo uvijeknije slubeno potpisano (11. XI.), njemaka je mornarica usidrena u Kielu htjelajo jednom prijei u napad. Mornari su se pobunili protiv toga, a to seraspoloenje ubrzo prelilo cijelom Njemakom; posebno u Mnchen i Berlin.Nakon odstupanja cara, njemaki socijal-demokrat Philipp Scheidemann je

13

proglasio Republiku Njemaku, ali jaka komunistika stranka, posebno njezinoradikalno krilo Spartak, je ovdje vidjela svoju priliku pa je Karl Liebknecht pozivaona uspostavljanje slobodne socijalistike republike. Ta je spontana revolucija usijenju 1919. dovela do tzv. malog graanskog rata u kojem su se borili s jednestrane komunisti (spartakovci), a s druge regularne vojne postrojbe i desniarskidobrovoljci (freikorps).

U sukobima je ubijeno dvoje vodeih komunista; Rosa Luxemburg i KarlLiebknecht, ali to nije zaustavilo borbe. U travnju 1919. je u Mnchenuproglaena Bavarska Sovjetska Republika. Na posljetku je vojska ipak suzbilakomunistiki ustanak pa je 31. VII. 1919. proglaen tzv. Weimarski ustav.

Iako je ustav bio demokratski, Njemaka se nipoto nije oslobodilaaristokracije i nostalgije za Carstvom, a to je posebno isticala Njemakanacionalistika narodna partija pod vodstvom Hugenberga. Ta i sline strankeuvjeravale su njemaki narod kako rat nije izgubljen njihovom krivnjom ve da subili izdani; izdajice su bili idovi koji imaju monopol u financijama i gospodarskomivotu to je sve utiralo put nacizmu.

trajkovi, pobune i politika ubojstva bili su gotovo svakodnevica uNjemakoj tog razdoblja, a sve je kulminiralo 1923. god kada je izbilo nekolikopobuna komunista u Saksoniji, Tiringiji i Hamburgu te neuspjeni nacistiki pu uMnchenu 9. XI. '23. (E. Ludendorff, A. Hitler i E. Rhm). Do trajkova dolazi i uSaarskoj oblasti, a organizira ih nacionalistiki Saarski savez.

Za to vrijeme Francuska potie separatiste u Rajnskoj oblasti koja je pod njezinimprotektoratom, a s ciljem prikljuenja tog podruja. Sukobi su bili posebno estoki1923. kad je odran plebiscit. Plebiscitom je odlueno i o sudbini Schleswiga kojije podijeljen na sjeverni i juni, a sjeverni je pripao Danskoj. Oko leske su sesporile Njemaka, Poljska i ehoslovaka, a najznaajniji je bio poljsko-njemakisukob oko Gornje leske. Na kraju je reagirala Liga naroda i taj dio podijelila 2/3Njemakoj, a 1/3 Poljskoj.

Ratne su reparacije iznimno oteavale poslijeratni oporavak Njemake, anajznaajniji sukob oko toga izbio je 1922. kada je Njemaka obavijestila zemljeAntante (12. VII.) kako nije u mogunosti ispuniti svoje obveze te je zatrailaestomjeseni moratorij. Francuska je pristala pod uvjetom da joj se dopustikoritenje rudnika ugljena u Ruhru. U prosincu je konstatirano kako Njemakakasni s isporukama ugljena (Rhurska afera). Meusaveznika komisija sastala se2. I. 1923. na kojoj je Francuska (Poincar) izjavila da e vojno okupirati Rhurkako bi zatitila svoja potraivanja, a to je i ostvareno ve nakon devet dana;uspostavljen vojni nadzor nad ugljenokopima. Njemaka (vlada Wilhelma Cunoa)je odmah povukla veleposlanike iz Pariza i Bruxellesa (jer je u akciji sudjelovala iBelgija), a stanovnitvo Rhura je pozvano na pasivni otpor. Oko 150 000Nijemaca napustilo je Rhur i Francuska je zadrala ugljenokope, ali je ova aferaznaajno oslabila njezin ugled u Europi i svijetu.

Nakon toga njemaku je vladu nakratko sastavio Gustav Stresemann, ali je nakonkomunistikih pobuna i Hitlerovog pua morao odstupiti (ostaje ministar VP), anovi kancelar postaje Wilhelm Marx.

Kad se poela smirivati Rhurska afera, Francuzi su u sjevernom dijelu Rajnskeoblasti poeli aktivirati separatiste. Njihov voa Lo Deckers je u Aachenu 21. X.1923. proglasio Neovisnu Rajnsku Republiku; istovremeno je republikaproglaena i u Wiesbadenu. Poetkom prosinca 1923. ova su se dva pokretaujedinila pa je osnovana Privremena vlada Rajnske Republike. Britanija se snanosuprotstavljala ovoj politici Francuske. Iako su se nakon britanskog upozorenja

14

Francuska i Belgija povukle i dalje su trajale nesuglasice i francuska agresivnapolitika ime je Poincar potpuno izgubio kredibilitet kao politiar.

U razdoblju 1925. do 1929. Njemaka se gospodarski i politiki oporavljala(Lokarno, Liga naroda, opoziv Komisije za kontrolu njemakog naoruavanja).

U veljai 1925. umro je Friedrich Ebert, a na mjesto predsjednika Njemakeizabran je Paul von Hindenburg. Iako je izgledalo kako Njemaka ide u smjeruprosperiteta, ispod same povrine nije bilo tako. Mlada demokracija u toj zemljinije mogla pridobiti dovoljan broj sljedbenika kako bi se ukorijenila. estepromjene vlada (11 kabineta od 1923. do 1933.), kontinuirano slabljenjedemokratski snaga, borbe razliitih politikih usmjerenja u republici te razniskandali odbijali su velik broj stanovnitva od demokracije; najvei je problem bioto to se u nju razoarao ogroman dio mlade generacije. Meu protivnicimademokracije najradikalniji su bili, dakako, nacionalsocijalisti.

Velika ekonomska kriza 1929. dodatno je pogorala stanje ogromnopoveavi broj nezaposlenosti, posebno meu mladima. Upravo je sukob okoobveznog osiguranja u sluaju nezaposlenosti izazvao raspad koalicije (29. III.'30.) iz koje izlazi Socijaldemokratska stranka Njemake. Novi kancelar postajelider Stranke centra Heinrich Brning. Kako nije imao parlamentarnu veinu,primjenjuje lanak 48. Ustava (Proglaenje iznimnog stanja) te poinje vladatipomou odredbi i dekreta.

Ve je tada Nacionalsocijalistika njemaka radnika partija imala preko100 000 lanova u svojim paravojnim postrojbama; Sturmabteilung SA: Juriniodredi ili smee koulje. U rujnu su raspisani novi parlamentarni izbori na kojimaje zabiljeen velik porast glasova u korist nacista. U travnju 1932. napredsjednikim izborima ponovno je izabran Paul von Hindengurt (star 85 god.)dok je krajem srpnja na parlamentarnim izborima pobjedu odnio Franz vonPapen. On je bio za suradnju s Adolfom Hitlerom, ija je stranka tada osvojila18,2 % glasova i time postala druga stranka u parlamentu. Novi kancelar moraoje s njime suraivati, a namjeravao je to uiniti tako da ukine zabranu djelovanjuSA odreda i sl. Nakon toga izveo je tzv. Udar na Prusku pri emu je u toj saveznojdravi sruio s vlasti socijaldemokrate i proglasio izvanredno stanje; Gring jetamo postavljen za ovlatenog ministra unutarnjih poslova. Von Papen je ipak,zbog nedostatka podrke javnosti, nakon est mjeseci morao odstupiti s mjestakancelara, a zamijenio ga se Kurt von Schleicher. Ovi su izbori, takoer, pokazalisnagu NSDAP koja je tu osvojila 37,3 % i postala najjaa stranka u parlamentu.Ve je 30. I., nagovoren od strane von Papena, Hindenburg Hitlera proglasiokancelarom iako je u njegovoj vladi bio jo samo jedan nacionalsocijalist. VonPapen i ostali politiari smatrali su kako su time zaposlili Hitlera i da e sadamoi nadzirati njegove najradikalnije poteze, ali sam je von Papen uvidio svojupogreku kad je jedva preivio No dugih noeva.

Hitler je, kao novi kancelar, raspustio Reichstag i raspisao izbore. Nekoliko danaprije izbora (27. II.) zgrada Reichstaga izgorjela je u poaru za koji su optuenikomunisti. Odredbom o zatiti naroda i drave, komunisti su stavljeni izvanzakona, a SA odredi su zapoeli lov na njih, kao i na socijaliste, demokrate iliberale. Ovim je postupcima SA na sebe navukao bijes vojnih generala, a njihovuje potporu Hitler trebao. Osim toga, Ernst Rhm, voa SA odreda postao je sampo sebi prijetnja Hitleru, kako u stranci, tako i Gringu (osniva Gestapa) teHimmleru, voi SS-ovaca. U noi 29./30. VI. 1934. uhien je i strijeljan Rhmzajedno s jo nekoliko istaknutih lanova SA, a SS je u nastavku uhitio i mnogenestranake protivnike meu kojima i biveg kancelara Schleichera; izgovor zaNo dugih noeva bio je potencijalni dravni udar.

15

Nakon smrti Hindenburga, 2. VIII. 1934. Hitler postaje predsjednik Njemake. Urazdoblju od 1933. do 1939. prepoznatljive su tri faze ostvarivanja nacistikogprograma ostvarivanja prevlasti u Europi:

a) faza ponovnog naoruavanja i razbijanja sustava kolektivne sigurnostib) faza ukljuivanja podruja nastanjenih Nijemcima u granice Treeg Reicha

(stvaranje Deutschesrauma) svi narodi koji govore njemaki ili neki germanskidijalekt

c) faza stvaranja Velikog Njemakog Carstva i poetak osvajanja ivotnog prostora(Lebensraum) granice Velike Njemake: na zapadu ukljuuje Alsace i Lorainne,Luxemburg, Eupen i Malmdy te germanofoni dio vicarske, na jugu Austrija,juni Tirol (Alto Adige) te Trst zbog izlaza na Mediteran; na JI Sudeti i poljskipredjeli gornja leska, Poznanj, zapadna Prusija i Gdask. Na SI Memel i diobaltikih zemalja, a na sjeveru cijeli Schleswig.

U to je vrijeme Benito Mussolini objavio prijedlog stvaranja sporazuma etirijuvelikih sila: V. Britanije, Francuske, Njemake i Italije, s ciljem zatite Europe odboljevizma. Sporazum je potpisan 7. VI. 1933., a od njega je Njemaka imalavelike koristi jer je dobila izgovor za ponovno naoruavanje. etiri mjeseca nakontoga Njemaka je istupila iz Lige naroda. Hitlerova diplomatska igra ila je prematome da Njemaku prikae kao jedini jamac zatiti Europe od boljevizma;ponovnim naoruavanjem Njemake sruen je Lokarno, a Njemako-poljskiugovor o nenapadanju iz sijenja 1934. proizveo je jak dojam u Europi.Sve dok su Francuska i V. Britanija ostale zavaene, Njemaka se moglaneometano naoruavati i uvjeravati Europu da e to oruje biti okrenuto protivSSSR-a. Vrhunac iskazivanja blagonaklonosti V. Britanije bilo je sklapanjeBritansko-njemakog pomorskog sporazuma poetkom lipnja 1935. kojim jeNjemaka dobila pravo izgradnje svoje ratne flote.

U sijenju 1935. odran je referendum u Saarskoj oblasti (odreen Versajskimmirom). Hitlerovi paravojni odredi su odigrali ulogu u 90-postotnom izjanjavanjustanovnitva za prikljuenje oblasti Njemakoj. Prilikom sveanog proglaenjapovratka Saarske oblasti Njemakoj (27. I.) Hitler je izjavio kako Njemaka nemanikakvih drugih teritorijalnih zahtjeva prema Francuskoj. Sljedei Hitlerov cilj bilaje remilitarizacija Rajnske oblasti. Godine 1936. on je aktivirao vojsku i bezfrancuske reakcije zauzeo podruje oko Rajne. Kao izgovor za ulazak u Rajnskuoblast Hitler je iskoristio Francusko-sovjetski sporazum iz veljae 1936. koji jenazvao izravnim krenjem ugovora iz Lokarna. Time je Hitler ponitio omraeneklauzule Versajskog mirovnog sporazuma pa se mogao posvetiti stvaranjuDeutschesrauma.

Iste je godine Hitler povukao Njemaku iz Lige naroda pa je morao potraiti drugesaveznike u Europi. Nakon Ugovora o nenapadanju s Poljskom, u srpnju '36.potpisao je Ugovor o prijateljstvu s Austrijom. Italija je zbog okupacije Etiopijetakoer pala u nemilost Lige naroda te je bila iskljuena iz organizacije prirodni juje tijek dogaaja pribliio Njemakoj. Te su dvije drave u listopadu '36. potpisalePakt Osovine Rim-Berlin. Mjesec dana nakon toga, Njemaka je potpisalaAntikominterna pakt s Japanom uperen protiv SSSR-a.

Slijedei korak bilo je pripojenje Austrije koju je Hitler smatrao sastavnimdijelom njemakih zemalja. Unutar te drave postojala je jaka nacistika struja

16

koja je pokuala Austriju pripojiti Njemakoj puem jo 1934. god., meutim,bezuspjeno. Naposljetku je 12. III. 1938. provedena vojna operacija Otto kojomje Austrija prikljuena Treem Reichu kao provincija. Drugi znaajni korak bilo jepripajanje ehoslovakog pograninog podruja naseljenog Nijemcima. Sudete jeNjemakoj praktiki izruila V. Britanija Mnchenskim sporazumom 29. IX. 1938.Pet mjeseci kasnije eki je predsjednik Emil Hacha u Berlinu potpisao Akt onjemakom protektoratu nad ekom i Moravskom i hitlerova je vojska okupiralaPrag. Istovremeno je Njemaka uspjela od Litve dobiti grad Memel (koji je Litvaranije okupirala od Poljske). To je bio znak da je sljedea na udaru Poljska.Problem koji je u odnosima ovih dviju drava postojao tijekom cijelog meuraabilo je pitanje luke Gdask i Koridora. Naime, Nijemci s nakon Mnchena ponudiliPoljacima proirenje teritorija u Slovakoj, a zauzvrat su traili ekstrateritorijalnipristup Istonoj Pruskoj i luci Gdask. Poljaci su to odbili. Nakon toga Hitler jeokupirao Slovaku i Memel. Vjerujui da se priprema napad na Gdask, Poljaci suproveli mobilizaciju. Hitler je mogao napasti Poljsku im je rijeio pitanjeneutralnosti SSSR-a 23. VIII. 1939. Paktom o nenapadanju na 10 godina. Vedva dana nakon toga, Hitler je nevaeim proglasio raniji Ugovor o nenapadanjus Poljskom iz 1934. god.

Republika Austrija i anschluss

Da bi omeo proces spontanog raspada Monarhije, car Karlo I. je 17. X. 1918.objavio Manifest kojim je obznanio da se austrijski dio (Cislajtanija) Monarhijepreobraava u Savez narodnih drava. Proces se, naravno, nije mogao zaustaviti prevrat i preuzimanje vlasti u Pragu dogodili su se 28. X., a novoj dravipridruili su se i Slovaci. Galicija se pridruila Poljskoj, a slavenski narodi na juguobjavili su osnivanje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba. Maarska se 30. X. islubeno odvojila od Austrije. Neto prije maarskog odvajanja u Beu jekonstituirana Privremena narodna skuptina samostalne njemako-austrijskedrave na elu sa kranskim socijalistom Heinrichom Lammaschom. Car Karlose vlasti odrekao u studenom, a ve je 12. XI. 1918. Privremena vlada proglasilaRepubliku Njemaku Austriju.

U veljai 1919. odrani su izbori naojima je vodee mjesto osvojilaSocijaldemokratska stranka, a ostale jae stranke bile su Kransko-socijalna iStranka njemakih nacionalista. Narodna skuptina izabrala je novu vladu na elus Karlom Rennerom. Nakon mira u St. Germainesu dravi je promijenjeno ime u Republika Austrija, anovi ustav dobila je 1. X. 1920.Poetkom 1921. u Beu su izbili nemiri. Kako savezni kancelar Johanna Schobernije mogao ojaati valutu, Austrija se okrenula ehoslovakoj za kreditiranje.Zauzvrat se Austrija morala odrei prava na sudetska podruja. Austrija jefinancijsku krizu uspijela prebroditi tek uz zajam Lige naroda koji joj je u listopadu1922. odobren enevskim protokolom.

Kriza demokracije je u Austriji nastupila tijekom 1927. kada su suparnitvanajveih stranaka otila u smjeru stvaranja paravojnih postrojbi nazvanihsamozatitni savezi. Politika desnica organizirala je Udruenje boraca iDomovinsku obranu dok su socijaldemokrati (lijevica) organizirali Republikanskizatitni savez.

Pod saveznim kancelarom Schoberom Austrija je 1929. ula u carinskuuniju s Njemakom, ali je ona propala zbog protivljenja Francuske i Male Antante. Godine 1931. propada vodea banka (Austrijska kreditna ustanova) u Beu, a isteje godine dolo do neuspjenog pua tajerskog zapovjednika Domovinskeobrane Waltera Pfirmera. Ve se tada moglo vidjeti da Nacionalsocijalistika

17

njemaka radnika partija ima znaajan utjecaj na austrijske nacionaliste.

Od 1932. kabinet Engelberta Dollfussa uspijeva dobiti novi zajam od Lige narodai sanirati posljedice gospodarske krize, meutim, politika se nastavlja dalje. Veu oujku 1934. parlament se rasputa zbog afere s glasakim listiima, a vladapoinje upravljati pomou ratnih zakona iz vremena Monarhije te rasputaRepublikanski zatitni savez i Komunistiku partiju. Nakon carinskog incidenta sNjemakom i sve brojnijih provokacija austrijskih nacista, austrijska je vlada ulipnju 1933. donijela odluku o zabrani djelovanja Austrijske nacionalistikestranke nakon ega su se brojni lanovi te stranke uputili u Njemaku gdje suosnovali vojnu formaciju pod imenom Austrijska legija.

U to je vrijeme sam kancelar Engelbert Dollfuss poeo provoditi svoj politikiideal staleke drave u kojoj bi, umjesto stranaka, politiku vodile stalekeorganizacije. Bio je uvjeren da Austriji pripada posebna misija unutar Europe, paje neovisnost Austrije bila jedan od temelja njeove politike. Iz tih je stavovaproizalo i stvaranje Domovinske fronte koja je trebala njegovati staleko iaustrijsko moralno shvaanje. Meutim, pod izgovorom stvaranja stalekedrave, opravdana je nedemokratska vladavina koja je dravu gurala prematotalitarizmu. Krvavi sukobi izmeu vlade i socijaldemokrata izbili su ve u veljai1934. Povod za njih bio je oruani otpor voe Republikanskog zatitnog savezaRicharda Bernascheka policijskoj raciji za orujem. Socijaldemokratska strankaproblasila je opi trajk, ali na trajkae je pozvana vojska. Odmah nakon togazabranjena je Socijaldemokratska stranka Austrije, a Kransko-socijalna strankase sama ugasila. Nakon ukidanja stranaka 1. V. 1934. donesen je novi Ustav kojije trebao utemeljiti staleku dravu. Prema ustavu, savezni se predsjednik trebao birati posredstvom gradonaelnika,a odluujue su funkcije trebale pripasti staleima, ali nikad se nije otilo dalje odstvaranja profesionalnih skupina za poljoprivredu i javne slube.

Iako slubeno ukinute, stranke su i dalje radile u ilegali, a to je postalooito 25. VII. '34. kada je dolo do nacionalsocijalistikog pua u kojem je smrtnoranjen kancelar Dollfuss. Objavljeno je da vlast preuzima Anton Rintelen, alinakon objave smrti kancelara veina puista je zarobljena i smaknuta (Rintelen jeosuen na doivotni zatvor).Ubijenog Dollfussa na kancelarskom poloaju zamijenjuje Kurt von Schuschniggkoji se protiv nacistike Njemake pokuava blie povezati s Italijom (Rimskiprotokoli). Iako je u to vrijeme Italija jo uvijek odbijala nacionalsocijalizam imijeanje Njemake, sankcije Lige naroda zbog rata u Etiopiji gurnule suMussolinija blie Hitleru. Sporazum Austrije i Italije nastojao se uvrstiti 1936., alitada se ve osjeala budua politika Osovine pa se Schuschnigg ipak odluio zasporazum s Njemakom (11. VII.). U njemu se njemaka vlada obvezala priznatiAustriju u njezinim granicama dok je Austrija morala amnestirali uhienenacionalsocijaliste, primiti ih u vladu te graditi politiku na priznanju Austrije kaonjemake drave. Ve je u veljai 1938. Hitler pozvao Schuschnigga na pregovoreu Berchtesgaden gdje je austrijski kancelar pod prijetnjom vojne intervencijemorao Austriju predati nacionalsocijalistima. Prema Hitlerovoj elji, novi ministarsigurnosti u Austriji postaje Arthur Seys-Inquart. Nakon toga, Schuschnigg jepozvao na referendum o neovisnosti Austrije, ali Hitler ga je nasilno prekinuo pakancelar podnosi ostavku. Stvorena je nova vlada pod A. Seys-Inquartom koja je13. III. 1938. zakljuila ustavni zakon o prikljuenju Austrije Treem Reichu.Istovremeno Hitler je dao naredbu za ulazak njemakih trupa u Austriju. Nakonkontroliranog referenduma od 10. IV. stanovnitvo prihvaa anschluss (aneksiju) iAustrija postaje sastavni dio Njemake. Promijenila je nekoliko naziva: IstonaMarka, Istono okruje da bi na kraju bila prozvana Alpsko-dunavski kraj.

18

ehoslovaka: od republike do protektorata

Nekoliko dana prije potpisanog primirja (3. XI.), eko Narodno vijee proglaavaneovisnost eke, a 30. X. slovako Narodno vijee neovisnost Slovake.Naposljetku su 14. XI. 1918. proglaeni ujedinjenje i neovisnost zajednikedrave ehoslovake. Prvi predsjednik republike postao je Tom GarrigueMasaryk. ehoslovakoj je 1919. prikljuena i Zakarpatska Ukrajina, aindustrijska zona Teina podijeljena je izmeu Poljske i ehoslovake. Ciljehoslovake vlade bila je uspostava ehoslovake u granicama nekadanjegekog Kraljevstva s ukljuenjem Sudeta iako je veina stanovnitva tamo bilanjemake nacionalnosti. U vanjskoj politici ehoslovaka se oslanjala na Francusku, pa stoga 1920.postaje inicijator stvaranja Male Antante koja je trebala biti instrument francuskepolitike u Srednjoj Europi. U meuratnom razdoblju najvei problemehoslovake bili su meunacionalni odnosi izmeu eha i Slovaka. Iako jeMasaryk 1918. u Pittsburgu Slovacima obeao autonomiju, od toga se odustalozbog potrebe za jakom sredinjom vlau koja e uvrstiti zemlju. Najradikalnijizagovaratelji slovake autonomije bila je Slovaka narodna stranka koju je vodioAndrej Hlinka. Pitanje autonomije Slovake je rijeeno 1927. djelominomdecentralizacijom (slovako predstavniko tijelo dobilo je pravo donoenjalokalnih zakona). Nakon Hitlerovog dolaska na vlast u ehoslovakoj je ojaalanacionalistika stranka sudetskih Nijemaca pod vodstvom Henleina; on je najprijeorganizirao Sudetsko-njemaku domovinsku frontu iz koje se kasnije razvilaSudetska njemaka stranka.

Od 1918. do 1935. vanjsku politiku ehoslovake vodio je Eduard Bene, aoslanjao se na Francusku i Veliku Britaniju. Nakon jaanja stranke sudetskihNijemaca i jaanja utjecaja nacista, Bene je morao prihvatiti saveznitvo SSSR-akoje je potvreno najprije diplomatskim priznanjem Sovjetskog Saveza 1934., azatim i Paktom o meusobnoj pomoi godinu dana kasnije. Bene je unatosvemu ostao rezerviran prema komunistima. Godine 1935. Masaryk se povukao smjesta predsjednika, a ubrzo je i umro nakon ega ga na mjestu predsjednikaehoslovake nasljeuje Bene. Nakon anschlussa, ehoslovaka se osjetilaugroenom (o Sudetima u: IX. Dodatci). Nakon Sporazuma u Mnchenu iprikljuenja Sudeta Treem Reichu komadanju ehoslovake pridruili su sePoljska i Maarska. Slovaki nacionalisti su u strahu od Poljaka i Maaraautonomiju Slovake proglasili 7. X. 1938., a 11. X. to je uinila i ZapadnaUkrajina. Obje nove drave prihvatile su protektorat Njemake. Dan prije negoto je ehoslovaki predsjednik Emil Hacha potpisao akt o njemakomprotektoratu nad ekom i Moravskom, 14. III. je sveenik, pater Jozef Tisoproglasio neovisnost Slovake Republike, a u kolovozu '39. u Slovaku je pozvaonjemake postrojbe.

Poljska republika: meuratna samostalnost

Na mirovnoj konferenciji u Parizu odlueno je da se Poljska uini to snanijom paje njezina ekspanzija bila tolerirana. Ustavotvorna skuptina je u lipnju 1919. zaefa drave ponovno postavila Pisudskog, a parlament je sastavljen pofrancuskom ustavu. Meutim, ubrzo je postao poprite borbi raznih stranaka tesu nakon donoenja novog ustava u Poljskoj zaredali mnogi trajkovi koje jeguila vojska. Ubrzo je zapoeo i pogranini rat s SSSR-om, a Crvena je armijanaposljetku poraena pred Varavom 1920. Poljaci su nakon toga svoje graniceproirili na istok te prikljuili Zapadnu Ukrajinu, dijelove Bjelorusije i Litve. SaSSSR-om je potpisan mir u Rigi tek 1921. god. Pitanje granice s ehoslovakom

19

oko Teina je rijeeno arbitraom i podjelom spornog podruja dok je za zapadnegranice organiziran plebiscit. Od 1922. general Pisudski se vie nije htiokandidirati za predsjednika drave s obrazloenjem da mu ustav daje premaloprava. Jednako tako, i izbori za parlament te godine bili su popraeni velikimpolitikim borbama desniarskih stranaka. Zbog nezaposlenosti i gladi u selima1923. i '24. zaredali su trajkovi i seljaci su zahtijevali provoenje agrarnereforme.

U ljeto 1925. zapoeo je estoki carinski rat izmeu Poljske i Njemake(ugljen se nije izvozio i padala je vrijednost nacionalne valute). U toj je situacijiPisudski 1926. izveo dravni udar. Dobio je potporu seljaka, radnika i sitnoggraanstva jer je obeao radniko-seljaku vladu i izvanstranaku demokraciju.Predsjednik republike postao je Ignacy Moscicki, a Pisudski je ostao ministarvojske i diktator u sjeni. Nadalje, zaredali su progoni komunista i esti trajkovito je znailo da ni reim Pisudskog nije mogao rijeiti nagomilane probleme.Nakon izbora 1928. na kojima je reimska stranka osvojila samo etvrtinu uparlamentu, Pisudski je raspustio parlament, dao zatvoriti voe oporbe, a novi jeSejm tek u oujku 1932. vladi prepustio sva zakonodavna prava. Otvorenodiktatorske ovlasti predsjedniku je donio ustav iz 1935. koje je general EdwardSzmigly-Rydz iskoristio posebno u svojoj antisemitskoj politici i progonimaidova.

U vanjskoj politici, Poljska nije htjela postati lanicom Male Antante, iako jeFrancuska na tome inzistirala. Pisudski je nastojao balansirati izmeu SSSR-a iNjemake jer se bojao njihovih pokuaja vraanja teritorija koje je prikljuilaPoljska. Zbog toga je 1932. sklopljen Sporazum o nenapadanju s SSSR-om, apotom i Ugovor o nenapadanju i miroljubivu rjeavanju meusobnih sporova sNjemakom. Nakon ulaska njemake vojske u Sudete u listopadu 1938. Poljska jeokupirala Tein.

Poljaci su ipak, zbog sve eih incidentnih situacija, od Saveznika trailijamstva to su naposljetku i dobili; od Francuske 31. III., a od V. Britanije 13. IV.1939.Nakon 1. rujna Francuzi i Britanci su svoja obeanja i ispotovali te su Njemakojobjavili rat ve 3. IX. 1939.

Maarska republika i kvazimonarhija

Nakon Prvog svjetskog rata, Maari su 25. X. 1918. u Budimpeti, pod vodstvomMihlya Krolyija, osnovali Maarski nacionalni savjet sa ciljem uspostavemaarske neovisnosti. Kako je kralj i car Karlo I. (IV.) u Beu odbijao imenovatiKrolyija premijerom, narod je marirao iz Starog grada do budimskog dvorca satim zahtjevom. Naposljetku, premijer je postao grof Jnos Hadik. U nemirima jeubijen i bivi premijer Istvn Tisza. S potpisivanjem mira u Beogradu (13. XI.) priznata je nova maarska vlada naijem se elu ipak naao Kroly, a Maarska je uspostavljena u njezinimpovijesnim granicama. Do tekoa u tom poslijeratnom razdoblju uglavnom jedolazilo zbog problema oko utvrivanja stvarnih granica zbog iznimno sloeneetnike slike pograninih podruja. Osim toga, zemlju su potresali dogaajivezani uz boljeviku revoluciju.

U unutranjoj politici znaajno je meu radnicima, demobiliziranimvojnicima i nezaposlenima porasla popularnost Komunistike partije. Istodobnosu u vladajuoj Krolyijevoj stranci poela razmimoilaenja. Osim toga,desniarske skupine eljele su povratak starog konzervativnog sustava, aokupljale su se oko grofa Istvna Bethlena i Gyule Gmbsa. Uza sve potekoe,Republika Maarska proglaena je 16. XI. 1918., a njezin prvi predsjednik postao

20

je Mihly Kroly. Mlada republika i njezine vlasti nisu imale nimalo jednostavanzadatak; uvoenje demokracije, poboljanje opih uvjeta ivot, dogovor snemaarskim narodima. U takvim je uvjetima, voa maarskih socijalista, akasnije i komunist, Bla Kuh iz zatvora uspio organizirati i voditi velikedemonstracije protiv Krolyijeve vlade i reima. Vladu ipak nisu sruili komunistive tzv. Vixove note prema kojima se maarska vojska trebala povui oko 50 kmzapadno o tadanje maarsko-rumunjske granice kako bi se pomoglo francuskoj ibritanskoj intervenciji protiv Rusije. Kroly je to povlaenje odbio, a kako nijeimao dovoljno vojnih snaga za otpor eventualnom napadu iz Rusije, vlada jepodnijela ostavku. Nakon toga su koalicijsku vladu osnovali socijaldemokrati ikomunisti, a ve je 21. III. 1919. Revolucionarni savjet preuzeo vlast u Maarskoji ona je proglaena sovjetskom republikom. Bla Kun je postao narodni povjerenikvanjskih poslova i ef nove vlade. Nakon tih dogaaja francuski je maral Fochpredloio savezniku okupaciju Maarske kako bi se sprijeilo irenje revolucije.Rumunjska ofenziva zapoela je 16. IV., a ehoslovaka je napala Maarskudesetak dana kasnije. Maarska Crvena armija je potisnuta, ali ve 20. V.pokrenula je protuofenzivu nadajui se spajanju s ruskom vojskom na Sjevernojbojinici. U toj protuofenzivi maarska je vojska odvojila dijelove Slovake te jeproglaena Slovaka Sovjetska Republika. Protiv ovog ratovanja posebno su bilipredstavnici konzervativaca koji su to smatrali prilikom za povratak na vlast.Okupljali su se oko Istvna Bethlena u Beu i Gyule Gmbsa u Segedinu koji jebio pod francuskom okupacijom. Gmbs je tamo organizirao tzv. Nacionalnuarmiju pod zapovjednitvom admirala Miklsa Horthyija. Nakon poraza maarskeCrvene armije i mirne ostavke boljevike vlade, vlast je preuzela tzv. sindikalnavlada Gyule Peidla. Ulaskom rumunjske vojske u Budimpetu, poetkom kolovoza1919., zavrava razdoblje revolucije i zapoinje razdoblje tzv. bijelog terora iodmazde, posebice rumunjskih okupacijskih vlast. Hirthy je sa svojom Nacionalnom armijom, uz potporu Antante, u Budimpetuuao tek potkraj XI. mj. 1919.Ubrzo nakon toga u zemlji su odrani izbori;socijaldemokratska stranka prisiljena je na neaktivnost, a pobijedili sukonzervativci. Ponovno je uspostavljena monarhija (pravni kontinuitet iopravdanost za pretenzije na teritorije bive Kraljevine). Kako nije bilo kralja,ponovno je uvedena institucija namjesnika. Naoruani asnici su u Parlamentuprisilili zastupnike da za namjesnika izaberu admirala Horthyija.

Ugovorom u Trianonu (4. VI. 1920.) Maarska je svedena na treinu prijeratnogpodruja, a ta je injenica itekako odredila budunost maarske politike. Zbogdiobe nacionalnog teritorija ugovor je bio kritiziran od svih maarskih politikihstranaka, a otpor je ionako bio openacionalan. Ubrzo nakon potpisivanjaUgovora, premijer Maarske postao je grof Pl Teleki koji se trudio ojaatitradicionalne konzervativne veleposjednike slojeve. Poznat po svomantisemitizmu; uveo je tzv. numerus clausus, zakonsku odredbu kojom seograniavao broj idova na Sveuilitu.

U vanjskoj politici, Maarska je radila na reviziji Trianonskog ugovora. Kakoje bila preslaba da ju provede sama, traila je saveznike meu istomiljenicima,tj. jednako oteenim dravama u Europi. Meunarodna je zajednica, takoer,od nje traila odricanje krune Habsburgovcima te ulazak u Ligu naroda. U oujku1921., nakon to je premijerski poloaj preuzeo Istvn Bethlen, car Karlo I. jepokuao vratiti svoje prijestolje, ali mu je kruna odbijena, a zakon o oduzimanjuprava na krunu Sv. Stjepana Habsburgovcima donesen je potkraj godine. Ulazaku Ligu naroda ostvaren je u rujnu 1922. god.

Bethlen je svoju politiku dodatno ojaao stvaranjem Stranke jedinstva, apostigao je sporazum sa svim ostalim strankama i politikim grupama, osim skomunistima kojima je zabranio djelovanje. Uveo je i novi izborni zakon kojim se,

21

osim u Budimpeti i jo nekim gradovima, ponovno uvelo javno glasovanje.Diplomatskim putem, Bethlen je Maarskoj vratio podruje oko Peuha koje jenakon Trianona bilo pripojeno Kraljevini SHS, ali je Sopron, nakon plebiscita,morao biti vraen Austriji.

Velika gospodarska kriza 1929. u Maarsku je stigla sa zakanjenjem, ali jeuslijed njezinih posljedica u kolovozu 1931. ipak uzrokovala pad Bethlenovevlade. Novi premijer postao je Gyula Kroly, a ve u listopadu 1932. naslijedio gaje Gyula Gmbs. On je, posebno nakon dolaska Hitlera na vlast, pokuao stvoritidravu faistikog tipa (iako nije donosio protuidovske zakone). Uveo je mjeresocijalne skrbi i zapoeo velike graditeljske projekte, a ujedno se odlunosuprotstavljao radnikom pokretu. Gmbs je umro 1936. nakon ega je na vlastdoao konzervativac Klmn Darany.

22

2. 2. Balkanske monarhije: svijet diktatura

Neposredno nakon Prvog svjetskog rata u sreditu zbivanja na jugoistoku Europebile su zemlje gubitnici: Bugarska i Turska te Albanija koja je bila u interesnimsferama pobjednikih zemalja (Italije, Kraljevine SHS i K. Grke).

Bugarska je ugovorima izgubila izlaz na Egejsko more, a teritorijMakedonije ostao je temeljem njezinog dubokog nezadovoljstva Versajskimsporazumom.

Albanija je ve 1915. Londonskim ugovorom obeana Italiji, Srbiji, CrnojGori i Grkoj.

Odnosi izmeu Maarske i Kraljevine SHS bili su napeti zbog teritorijalnihpretenzija obiju drava na prostor Baranje dok su loi odnosi Maarske iehoslovake proizlazili iz maarskog zahtjeva za vraanjem ZakarpatskeUkrajine i Slovake. Interese u Srednjoj Europi i Podunavlju Francuska je imala zbog pokuaja daoslabi Njemaku i Rusiju. Pregovarala je Maarskom iza lea Italiji i V. Britanijiod oujka do lipnja 1920. u Parizu i Budimpeti. Zbog bojazni nakon otkrivanja tihtajnih pregovora zemlje u okolici Maarske poele su se vojno i politikizbliavati. ehoslovaki predsjednik Bene je tijekom prve polovice 1920.predlagao stvaranje saveza protiv revizionistikih tenji Maarske i Njemake, a utravnju iste godine predloio je da se budui savez nazove Mala Antanta.

Prvi korak kod formiranja Male Antante bilo je potpisivanje saveza izmeuehoslovake i Kraljevine SHS 14. VIII. 1920. u Beogradu; sporazum je jamiostatus quo u Podunavlju. Kraljevina Rumunjska se uz taj savez vezala indirektno,potpisivanjem Ugovora o prijateljstvu s ehoslovakom nekoliko dana nakontoga. Savez izmeu Rumunjske i Kraljevine SHS potpisan je 7. VI. 1921., a sve jepotvreno ugovorima o savezu izmeu Rumunjske i ehoslovake od 23. VIII.1922. te ehoslovake i Kraljevine SHS 31. VIII. iste godine. Francuska je odluilaMalu Antantu vezati uz svoju politiku, a Italija je bila protiv nje pa se poelapribliavati Maarskoj.

Nakon Ugovora u Locarnu i sastanka u Rapallu, Italija i V. Britanija supoele aktivno raditi na stvaranju sustava za Jugoistonu Europu, poput onoga uLocarnu. Britanci su imali ideju o balkanskom, a Talijani o balkansko-podunavskom paktu; oba su za cilj imala brisanje Male Antante zbog francuskeuloge u njoj. Ideja je propala nakon sklapanja Francusko-jugoslavenskog pakta oprijateljstvu i arbitrai.

Nakon Locarna, Balkan je potresao sukob Bugarske i njezinih susjeda; Bugarskaje vodila otvorenu vanjsku politiku za reviziju Versajskog ugovora prema svojimsusjedima.

- s Kraljevinom SHS Bugarska se sporila oko jugoistone Srbije i Makedonije- s Grkom zbog graninih sporova u Trakiji- s Rumunjskom problem je bila Dobruda

Grko-albanski teritorijalni sporovi vodili su se zbog oblasti Argirokastra u junojAlbaniji.Grko-turski sukob temeljio se na problemu razmjene stanovnitva.Grko-jugoslavenski odnosi bili su zategnuti zbog zahtjeva za EgejskomMakedonijom te zbog terora Grka nad Makedoncima u Grkoj. Osim toga,Kraljevina SHS traila je poseban carinski tretman na eljeznikom pravcuGevgelija-Solun te u samoj solunskoj luci.

Gospodarska kriza ukazala je kako su politiki problemi i razna presizanja;posebno od strane Maarske, nedovoljni da se odri potrebna vrstoa Male

23

Antante. Kraljevina SHS i Rumunjska u gospodarskim odnosima imali su viezajednikog s protivnikom Maarskom dok je njihova partnerica ehoslovakazajedniki gospodarski jezik lake nalazila s Austrijom.

Ove je nove tendencije poticala Francuska kojoj bi pribliavanjeehoslovake, Austrije i Maarske donijelo slabljenje utjecaja Njemake u Austrijii Italije u Maarskoj. Unato tome, ideja o stvaranju trojne carinske unije Austrije,ehoslovake i Maarske je propala. Nakon toga, Francuska je ponudila tzv.Tardierov plan (1932.) o stvaranju bloka pet drava: Austrije, Maarske,ehoslovake, Rumunjske i Kraljevine Jugoslavije. Zbog prevelikih politikihnesuglasica izmeu ovih drava, plan je ostao neostvaren.

U oujku 1931. Jugoslavija i ehoslovaka su potpisale Trgovinski ugovor kaoodgovor na stvaranje austro-njemakog Carinskog saveza. U Maarskoj je navlasti bio Gmbs to je zemljama Male Antante takoer bilo povod za ponovnouvrivanje saveza. U prosincu '32. u Beogradu je odran sastanak, a nakondolaska Hitlera na vlast u enevi je odran sastanak ministara Male Antante nakojemu je usvojen novi Statut i potpisan Pakt o organizaciji Male Antante kojimse, izmeu ostalog, zemljama lanicama zabranjuje sklapanje meunarodnihbilateralnih ugovora bez pristanka ostalih lanica.

Zbog talijanskih zahtjeva na Balkanu, Jugoslavija se morala povezati sbalkanskim zemljama izvan Male Antante. Balkanski pakt potpisan je u Ateni uveljai 1934., a potpisali su ministri VP Grke, Turske, Rumunjske i Jugoslavije.Pakt je bio usmjeren protiv bugarskih i talijanskih presizanja, a zemlje potpisnicesu se obvezale na meusobnu politiku akciju i meusobnu nepovredivostgranica (balkanska Mala Antanta). Iako je Jugoslavija imala doputenje ostalihlanica Male Antante za potpisivanje Balkanskog pakta, on je ipak oslabio MaluAntantu jer je Grka traila da se u Balkanski pakt uvuku jamstva V. Britanije tonije odgovaralo Francuskoj kao zatitnici M. Antante. Pokuaj zaobilaenjaprodiranja i Francuske i V. Britanije u poslove Balkana doveo je do potpisivanjatrgovinskog ugovora izmeu Njemake i Jugoslavije nakon tajnog posjetaAleksandra I. Njemakoj; ugovor je potpisan u svibnju1934. Ugovorom seNjemaka obvezala na kupovanje jugoslavenskih poljoprivrednih proizvoda pocijenama viima od onih na svjetskom tritu, ali ne za gotovinu ve izvozomnjemake industrijske robe u Jugoslaviju. Nakon to je na mjesto premijeraJugoslavije doao Milan Stojadinovi, Mala Antanta je potpuno izgubila navjerodostojnosti jer Stojadinovi nije htio uiniti ni jedan politiki potez koji biJugoslaviju udaljio od Italije ili Njemake (najvanijeg vanjskotrgovinskogpartnera). S druge strane, na poticaj V. Britanije dolo je do pribliavanjaJugoslavije i Bugarske to je u pitanje dovelo i Balkanski pakt. Ve je u sijenju1937. potpisan Jugoslavensko-bugarski pakt o prijateljstvu, a dva mjeseca kasnije(25. III.) Jugoslavija je potpisala i politiki i trgovinski sporazum s Italijom. To je,naravno, do kraja unitilo bilo kakve sustave kolektivne sigurnosti u Srednjoj iJugoistonoj Europi.

24

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca Kraljevina Jugoslavija(1918. 1941.)

Nakon osnivanja Kraljevine SHS, jedina njezina vrsta granica bila je ona premaGrkoj. Osim toga, nova se drava nalazila u izravnom sukobu oko teritorija sjednom od lanica Antante; Italija je zahtijevala ispunjenje Londonsog ugovora.Taj je problem rijeen tek u studenom 1920. potpisivanjem Rapallskog ugovora.Granica s Bugarskom je, nakon nekoliko manjih ispravaka, ispravljena u koristJugoslavije. Problem Koruke rijeen je plebiscitom u listopadu 1920. Bilo jeodlueno da e se juni dio izjasniti prvi dok je sjeverni dio trebao pripastiKraljevini SHS samo ako se i juni izjasni u njegovu korist. Juna je zona glasovalaza prikljuenje Austriji pa je tako Koruka ostala Austrijska. Predlagan je plebisciti za Maribor i okolicu, ali je naposljetku granica povuena na rijeci Muri bezplebisita.

U Crnoj je Gori na Boi 1919. izbio ustanak stanovnitva nezadovoljnogodlukama Podgorike skuptine. Zahtijevala se revizija odluka Skuptine ipovlaenje srpske vojske iz Crne Gore. Pobunjenici su bili slabo naoruani pa ih jesrpska vojska proganjala i zatvarala pomou bjelaa. Kralj Aleksandar I. je 1920.ukinuo autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve i sve njezine ovlasti preniona Srpsku pravoslavnu crkvu. Nakon administrativnog preustroja Jugoslavijeprostor Crne Gore ukljuen je u Zetsku banovinu.

Iako je nakon primirja u Villa Giusti Italija stekla pravo okupacije Istre,kvarnerskih i dalmatinskih otoka (osim Krka, olte i Braa) te kopnenog dijelasjeverne Dalmacije, na Mirovnoj konferenciji u Parizu definitivna je odlukaostavljena za sijeanj 1920. i bilateralne pregovore Italije i Jugoslavije. Sporazumje potpisan 12. XI. u Rapallu; Italija je dobila Trst s okolicom, slovenske zemljeGoriku, Gradiku i dio Kranjske te Istru (bez Kastva), Zadar, Cres, Loinj,Lastovo, Suac i Palagruu. Rijeka je proglaena samostalnom i nezavisnomdravom.

Unutranja politika: nakon osnivanja Kraljevine u Beogradu je bilo ustrojenoPrivremeno narodno predstavnitvo kao zakonodavno tijelo. Sukobi stranaka unjemu trajali su sve do poetka rujna 1920., a tema je najee bila pitanjeunutarnjeg ureenja drave centralistiko ili federalistiko. Politiki aktivne stranke:

- u slovenskim zemljama Slovenska ljudska stranka, Narodno napredna iliJugoslavenska demokratska stranka te Jugoslavenska socialnodemokratskastranka

- u hrvatskim zemljama Hrvatska puka seljaka stranka, Hrvatska stranka prava- u BiH Muslimanska organizacija, Jugoslavenska muslimanska organizacija i

Radikalna demokratska stranka- sve socijalistike stranke unutar nove drave ujedinile su se u Socijalistiku

radniku partiju Jugoslavije; kasnije KPJ

Na razini drave najvei je broj glasova na izborima za Ustavotvornu skuptinuosvojila Demokratska stranka (promovira jugoslavenstvo). Prema vladinomnacrtu ustava drava je trebala biti podijeljena na departmane/oblasti, a protivnjega su glasovale sve hrvatske i slovenske stranke te socijalisti, republikanci ijo neke manje stranke. Ustav je unato tome izglasan jer su prije glasovanja (naVidovdan, 28. VI. 1921.) skuptinu demonstrativno napustile oporbene stranke.

Potkraj oujka 1923. u Zagrebu je sklopljen sporazum izmeu Slovenskeljudske stranke, Hrvatske republikanske seljake stranke i Jugoslavenske

25

muslimanske stranke. Meutim, ve u travnju se sa svim tim strankamapojedinano i tajno sporazumio Nikola Pai, voa srpskih radikala. U rujnu 1927. Stjepan Radi, kao predsjednik Hrvatske seljake stranke, iniciraostvaranje ireg saveza oporbe: tzv. Bloka demokracije usmjerenog prije svegaprotiv srpskih radikala. Ve u studenom Radiu se pridruio njegov dojueranjiprotivnik Svetozar Pribievi koji je u meuvremenu pao u nemilost kralja;zajedno su formirali Seljako-demokratsku koaliciju (SDK); sporazum je potpisanizmeu stranakih klubova HSS-a i Samostalne demokratske stranke. Protiv SDKbile su gotovo sve srpske stranke, ali i sam kralj pokree se bela ruka radikalna rojalistika iji je lan bio i Punia Rai; atentator koji je 20. VI. 1928.pucao u Skuptini za zastupnike HSS-a. Nakon atentata vodstvo SDK odluujekako njihove stranke vie nee sudjelovati u radu Skuptine pa dolazi do krizevlade i parlamenta. U vrijeme krize u Zagrebu se sastaju predstavnici hrvatskihdrutava te odluuju o prekidu veza s Beogradom.

Istoga dana, 1. VIII. 1928., kad se sastala krnja Narodna skuptina, u Zagrebu sesastaju lanovi SDK te usvajaju Rezoluciju kojom se trai promjena Ustava ipreureenje drave.

Dva dana nakon toga SDK pristupaju i lanice Hrvatskog bloka Hrvatskafederalistika stranka i Hrvatska stranka prava. Kralj odluuje kako je jedinorjeenje krize izvanparlamentarno pa donosi Manifest od 6. I. 1929. Premanjegovom miljenju, parlament i stranke postali su smetnja razvoju drave inarodnom jedinstvu pa je on u svojoj svetoj dunosti obvezan sauvati dravnoi narodno jedinstvo. Stoga je svojim Manifestom raspustio Skuptinu, ukinuoVidovdanski ustav i dravi promijenio ime u Kraljevina Jugoslavija. Umjestodotadanjih 33 oblasti, drava je podijeljena na Upravu grada Beograda i devetbanovina: Dravska, Savska, Vrbaska, Primorska, Drinska, Zetska, Dunavska,Moravska i Vardarska bez obzira na zemljopisne i povijesne granice. Novipremijer postao je Petar ivkovi koji je zapoeo s progonima politikihprotivnika.

Ve dvije godine nakon Manifesta kralj mora promijeniti Ustav, kako podmeunarodnim pritiskom, tako i zbog unutranjih nezadovoljstava. Proglasio jeOktroirani ustav u rujnu 1931. koji mu je dao dodatne ovlasti i promijenio izbornizakon. U takvoj situaciji ponovno se die SDK koja se uvruje i u studenom1932. proglaava Punktacije (tzv. Zagrebake punktacije). One sadre zajednikuosudu apsolutistikog reima i diktature kralja, zahtjev za vraanje na stanje iz1918. te elju za preustrojem Jugoslavije u federativnu, saveznu dravu jednakihi ravnopravnih naroda. Nakon Punktacija reim se mnogo otrije odnosio prema Vladku Maeku i SDK toje kulminiralo pokuajem atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu u prosincu1933. kralj je ubijen u Marseillesu u listopadu 1934., a nakon toga dolo je doblagog poputanja politike represije. Predsjednik Regentskog vijea, knez PavleKaraorevi, koji je zastupao jedanaestogodinjeg prestolonasljednika Petra II.pustio je Maeka iz zatvora i raspisao za svibanj 1935. nove izbore. Novi premijerpostao je srpski politiar Milan Stojadinovi. Potpisan je i Konkordat sa Sv.Stolicom, ali njegova ratifikacija u Narodnoj skuptini izazvala je tzv.konkordatsku borbu. Istodobno, u sjeni skandala s Konkordatom, u Zagrebu seodvijaju razgovori srpske Udruene opozicije i SDK-a koji su rezultiraliSporazumom; kompromis dvaju gledanja na nain stvaranja novog politikogstanja.

Zbog sve zategnutijih unutarnjih i vanjskopolitikih prilika, posebno nakonanschlussa, Francuska i V. Britanija su od kneza Pavla zatraile stabiliziranjeJugoslavije. Prvi korak je bila smjena Milana Stojadinovia sa mjesta predsjednika

26

vlade; zamijenio ga je Dragia Cvetkovi. Ubrzo nakon toga, u travnju 1939.zapoeli su pregovori izmeu Cvetkovia i Maeka. Nakon viemjesenihpregovora, 26. VIII. 1939. sklopljen je Sporazum Cvetkovi-Maek kojim jestvorena Banovina Hrvatska. Obuhvatila je Primorsku i Savsku banovinu te kotareDubrovnik, id, Ilok, Brko, Gradaac, Derventu, Travnik i Fojnicu (kotari sveinskim hrvatskim stanovnitvom). Uz bana i bansku upravo, Banovina jetrebala imati i Sabor. Na temelju Sporazuma sastavljena je nova vlada KraljevineJugoslavije u koju je ulo ak est predstavnika SDK. Cvetkovi je ostaopredsjednik vlade, dok je Maek obnaao dunost potpredsjednika.

Bugarski meuratni kompleks: revizionistiki revanizam

U Bugarskoj je, nakon abdikacije kralja Ferdinanda, na izborima u kolovozu 1919.pobijedila koalicija koju je predvodio Zemljoradniki savez AleksandraStamboliskog.

Ugovorom u Neuillyju Bugarska je izgubila egejsku Trakiju i izlaz na Egejskomore, pogranine dijelove dobila je Jugoslavija, a Dobruda je priznataRumunjskoj. Sve su politike stranke osuivale ugovor. Trnovski se ustav odrao,kao i dinastija, ali s novim mladim i neiskusnim kraljem Borisom III. Uz to seBugarska nala u potpunoj politikoj i diplomatskoj izolaciji zbog revizionizma.

Najpopularnije stranke postale su Zemljoradniki savez i Socijaldemokratskastranka iz koje se 1919. izdvojila lijeva struja i stvorila Komunistiku partiju. Uprosincu 1920. KP je organizirala opi trajk zbog kojeg je Stamboliski proglasioratno stanje vjerujui da je rije o poetku revolucije. Od pripadnika svoje gardeorganizirao je tzv. Naranastu gardu koja se borila protiv demonstratora. trajk jepropao prvenstveno zbog nejedinstva, a Stamboliski je iskoristio situaciju pa jeraspustio skuptinu i raspisao izbore. Na vlasti je ostao Zemljoradniki savez kojije vladao naredne tri godine; u to vrijeme bilo je progona pripadnika graanskihstranaka. Monarhija i parlamentarna oporba za Stamboliskog su bile jednakoopasni konkurenti. Stvaranje Vojne lige 1922. bio je vrhunac tenzija opasnih zademokratsku vlast. Nedostatak suradnje izmeu komunista i zemljoradnika tenasilje, omoguili su ponovno uzdizanje graanskih stranaka, koje su se udruiles Vojnom ligom, makedonskim nacionalistima (VMRO) i socijaldemokratima protivzemljoradnika prihvaajui neke postulate faizma. Stamboliski je raspisao izbore u travnju 1923. s ciljem stvaranja jednostranakevlasti. Javnost je vjerovala da to vodi diktaturi. Vrhunac je bio niz nezakonitoski inasilja prema stvorenom Ustavobraniteljskom bloku starih demokratskihstranaka. U noi 8./9. VI. 1923. Ustavobraniteljski blok je izveo pu i sruio vlastzemljoradnika i Stamboliskog, a kralj Boris je to prihvatio. Novu je vladu, naneustavan nain, formiro Aleksandar Cankov. Bivi je premijer nakon nekolikodana naen mrtav s tragovima muenja (vjerojatno su ga ubili pripadnici VMRO-a).

U rujnu 1923. dolo je do komunistikog ustanka u veim gradovima u Bugarskoj,a pobunu su vodili Georgi Dimitrov i Vasil Kolarov. Pobuna je bila loeorganizirana i ubrzo je uguena; u guenju ustanka stradalo je oko 20 000komunista i zemljoradnika a desetak tisua ih je zatvoreno. Cankovu je pobunaposluila kao povod za uvoenje Zakona o obrani kraljevstva. Nakon izbora nakojima je pobijedio Demokratski savez (Cankov), uspostavljena je diktaturasluna faistikoj. Komunistika partija je zabranjena, a zaredali su progonipolitikih protivnika i teror.

Unutar VMRO-a vodile su se estoke borbe izmeu centralista koji su htjeli

27

Makedoniju pripojiti Bugarskoj i federalista koji su htjeli odvojenu Makedoniju kaofederalnu dravu Balkanske federacije.

Nakon kraljeve intervencije kojom je htio ublaiti val nasilja, Cankov jenapustio vladu (1926.), a naslijedio ga je Andrej Liapev, voa Demokratskogsaveza; zemlja se lagano stabilizirala. Javile su se i nove politike organizacijekao npr. Zveno (Veza) koja je teila postati nadstranakom organizacijom borbeza bugarske interese. Vodstvo Zvena bilo je povezano s Italijom te s asnicimaVojne lige. Pod utjecajem Mussolinija, Aleksandar Cankov je osnovaoNacionalsocijalni pokret, nalik na mnoge faistike i nacistike pokrete u Europi.Istodobno je VMRO pojaao svoju teroristiku aktivnost pod zapovjednitvomIvana-VAne Mihailova.

Gospodarska kriza 1929. je zahvatila u Bugarsku. Oporbene stranke stvarajukoaliciju Narodnog bloka koji je 1931. pobijedio na parlamentarnim izborima.Formirana je Vlada Narodnog bloka s Aleksandrom Malinovim na elu. Nakontoga, tj. nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, Bugarska se sve vie poelapribliavati Jugoslaviji.

Unato uspjehu na izbori