politiČka sociologija - ispit

55
POLITIČKA SOCIOLOGIJA - ISPIT 1. STA JE POLITIČKA SOCIOLOGIJA? Najjednostavniji odgovor: nauka koja se bavi pitanjima odnosa drustva i politike. Ovi odnosi su dvosmerni, iskazuju se kao drustveni okviri i uslovi koji utiču na politiku, i kao uticaji politike na oblikovanje drustva. Drustvo ima relativno najveći stepen samodovolnosti, ali u prvom redu je politički organizovano. Neki autori smatraju da je glavno polje istrazivanja ps-a analiza prirode drzave i njenih institucija. Najpoznatiji savremeni predstavnik je Krik (U odbranu politike). Tako posmatrana, ps moze da se odredi kao sociologija drzave. Termin drzava u ovim razmatranjima ima dva značenja: drzava-nacija i drzava-vlada (administracija). Ovo stanoviste ima predistoriju u pravnoj teoriji drzave i sociologiji prava koja je dominirala kontinentalnom evropskom teorijom prava, u delima Digija i Jelineka. Diverze medjutim ocenjuje da je to stara koncepcija, a da je savremena ps nauka o vlasti, upravljanju, autoritetu i zapovedanju u svim ljudskim drustvima, a ne samo u nacionalnim. Ovo stanoviste je pre njega razvio Maks Veber. Botomor je autor izrazite marksističke orijentacije, smatra da se ps bavi pitanjem moći u drustvenom kontekstu. Pri tome, on shvata moć kao sposobnost pojedinaca ili grupe da deluje ako je neophodno u suprotnost sa interesima drugih. Po njemu, moć igra ulogu u skoro svim drustvenim odnosima. Ipak, glavni predmet ps bi trebalo da bude fenomen moći na nivou globalnog drustva. Stvaranje političke sociologie kao akademske discipline koja ima socioloski pristup politici i moći, demonstrirao je Merdzer (Elite i mase). Nastojanje da se ps shvati kao kratologija – nauka o moći (najpre političkoj), dosta je rasireno, a opravdanje je u činjenici da je politička moć jedna od ključnih kategorja ps-a. Koncept moći se pokazuje kao bolja i delotvorniha veza izmedju političkih nauka i sociologija, od kategorije vlasti. Značajni odgovori na pitanje sta je ps: Turen - ps je sociologija drustvenih pokreta. Čitava sociologija je sociologija drustvenih pokreta, tj glavnih aktera koji se bore da ovladaju drustvenim istoricitetom.

Upload: marija-golubovic

Post on 23-Nov-2015

67 views

Category:

Documents


12 download

DESCRIPTION

za usmeni ispit kod profesora Orlovića, Fakultet političkih nauka u Beogradu. Mogu koristiti sve generacije, osim što se razlikuju naslovi i podela prvih nekoliko pitanja. Literatura ista. Nadam se da će vam koristiti

TRANSCRIPT

POLITIKA SOCIOLOGIJA - ISPIT

POLITIKA SOCIOLOGIJA-ISPIT

1.STA JE POLITIKA SOCIOLOGIJA?Najjednostavniji odgovor:nauka koja se bavi pitanjima odnosa drustva i politike.

Ovi odnosi su dvosmerni, iskazuju se kao drustveni okviri i uslovi koji utiu na politiku, i kao uticaji politike na oblikovanje drustva. Drustvo ima relativno najvei stepen samodovolnosti, ali u prvom redu je politiki organizovano.

Neki autori smatraju da je glavno polje istrazivanja ps-a analiza prirode drzave i njenih institucija. Najpoznatiji savremeni predstavnik je Krik (U odbranu politike). Tako posmatrana, ps moze da se odredi kao sociologija drzave. Termin drzava u ovim razmatranjima ima dva znaenja:drzava-nacija i drzava-vlada (administracija).

Ovo stanoviste ima predistoriju u pravnoj teoriji drzave i sociologiji prava koja je dominirala kontinentalnom evropskom teorijom prava, u delima Digija i Jelineka.

Diverze medjutim ocenjuje da je to stara koncepcija, a da je savremena ps nauka o vlasti, upravljanju, autoritetu i zapovedanju u svim ljudskim drustvima, a ne samo u nacionalnim.Ovo stanoviste je pre njega razvio Maks Veber.

Botomor je autor izrazite marksistike orijentacije, smatra da se ps bavipitanjem moi u drustvenom kontekstu. Pri tome, on shvata mo kao sposobnost pojedinaca ili grupe da deluje ako je neophodno u suprotnost sa interesima drugih. Po njemu, mo igra ulogu u skoro svim drustvenim odnosima. Ipak, glavni predmet ps bi trebalo da bude fenomen moi na nivou globalnog drustva.

Stvaranje politike sociologie kao akademske discipline koja ima socioloski pristup politici i moi, demonstrirao je Merdzer (Elite i mase).

Nastojanje da se ps shvati kao kratologija nauka o moi (najpre politikoj), dosta je rasireno, a opravdanje je u injenici da je politika mo jedna od kljunih kategorja ps-a.Koncept moi se pokazuje kao bolja i delotvorniha veza izmedju politikih nauka i sociologija, od kategorije vlasti.

Znaajni odgovori na pitanje sta je ps:Turen-ps je sociologija drustvenih pokreta. itava sociologija je sociologija drustvenih pokreta, tj glavnih aktera koji se bore da ovladaju drustvenim istoricitetom.

Povezana teorijska pozicija-ps se prvenstveno bavi izuavanjem drustvenih i politikih konflikata.

Kozer i Janovic-bavi se drustvenim uzrocima i posledicama distribucije moi unutar ili medju drustvima, a pre svega, drustvenim i politikim konfliktima koji vode promeni alokacije moi.

Darendorf bavi se klasnim konfliktima u industirjskom drustvu.

Marks-ps se privenstveno baviklasnom borbom izmedju dve glavne drustvene klase, one koje vlada i one koja je eksploatisana.

Teorije elita i masa-ps je sociologija elita (Moska,Paret), ili sociologija masa ( Le Bon, Frojd, Moskovisi).

Od Tokvila do danas prisutna je i vrlo uticajna opcija tumaenja ps-a kao svojevrsne sociologije demokratije.Posebno je dosla do izrazaja posle pada socijalizma i uspostavljanja tranzicionih drustava.Od sustinske i zivotne vaznosti su problemi transformacije autoritarnih u demokratske politike poretke tj uspostavljanje i konsolidacija demokratije.

Oduvek je bila i ostala kritika sociologija tiranije i despotizma. Zato je i svojevrsne sociologija slobode.

Kada je dominrao bihejvioristiki pristup (SAD) , ps se svodila na sociologiju politikog ponasanja. Posebna paznja je poklanjana ponasanju biraa na izborima i delovanju politikih partija.

Pored svega ovoga, najsire objasnjenje sta je ps daje Habermas. Po njemu, zadatak kritike drustvene teorije u celini, kao i ps-a, jeste da prouava odnos svetazivota i poretka, i da kritikuje kolonizatorske pretenzije sveta poretka, da potpuno zavlada svetom zivota. Tako shvaena ps, odredjuje se kao teorijska kritika sveta poretka sa stanovista sveta zivota.

U najnovijem periodu od pada Berlinskog zida, dominira jos jedna siroka tema globalizacije. Sociologija globalizacije je nezaobilazni kontekst i jedno vazno lice opsteg identiteta savremene politike sociologije.

2.AKADEMSKI STATUS POLITIKE SOCIOLOGIJEPS je specifina nauno-teorijska i nastavno-akademska disciplina koja istovremeno ima 3 dodirna i donekle komplementarna statusna akademska obelezja.

Prvo to je jedna od eminentnih politikoloskih disciplina u polju politikih nauka.

Drugo jedna je od posebnih socioloskih disciplina koja povezuje politiku nauku sa sociologijom kao opstom naukom o drustvu.

Tree -vice versa obezbedjuje vezu socioloskih i drugih drustvenih teorija sa politikom naukom.

Sto se tieprvog obelezja, psotoje i stanovista po kojima je ps smao drugo ime za politiku nauku. Najznaajniji predstavnik ovog shvatanja je Ransimen, koji tvrdi da predmet ps ine ine sve institucije i ponasanja koja se mogu oznaiti kao politika. Najznaajniji u Evropi je Diverze koji kaze da ps i pol.nauka izrazavaju istu stvar. Stanoviste da politika kao nauka ima oblik politike sociologije na eksplicitan nain formulise Manhajm. Politika kao nauka u obliku pol.sociologije nikada ne predstavlja dovrseno, izdvojeno i zaokruzeno podruje, ve je uvek u nastajanju u opstem toku dogadjaja.

Drugistatusse odredjuje nazivom sociologija politike. Razlika izmedju politike sociologije i sociologije politike pokazuje dva razliita pristupa. Sociologija politike izrazava pogled na politiku kao jednu posebnu sferu ili polje, a na samu teorijsku disciplinu se gleda kao na granu sociologije. Politika sociologija je sira i na politiku gleda kao na sveprozimajui fenomen u savremenom svetu.

Trei statusima politika sociologija kao disciplina koja povezuje politiku nauku i sociologiju. Po Sartoriju, politika sociologija jeste sociologija politike, ali i mnogo vise od toga.Kaze da je mogue primeniti nekoliko strategija integracije u drustvenim naukama koje su zahvaene specijalizacijom. Jedna je da se usvajaju i uvoze koncepti i modeli iz drugih disciplina. Druga je strategija interpretacije koja slama barijere izmedju disciplina. Tree resenje je sistemske prirode formiranje interdisciplinarnih hibrida kojima se ukidaju barijere, ali ne ponistavaju granice izmedju disciplina.

Aron ukazuje na tri vrste dvosmislenosti u pojmu politike.

Prva razlikovanje politike kao programa za konkretnu akciju i politike kao opsteg pojma, i najsire polje u kojem se nadmeu ili suprotstavljaju razliite konkretne politike.

Druga vezana je za injenicu da ista re oznaava i stvarnost i svest i znanje o politici.

Trea i najvaznija dvosmislenost-istom reju politika, oznaava se i jedan poseban deo drustvene celina kao i sama ona posmatrana sa politikoloskog aspekta. Termin polika kao posebno drustveno polje ili delatnost, suprotstavlja se znaenju politike kao politike zajednice.

Odredjenje glavnog predmeta politike sociologije:

Najsiri krug -opsti odnos drustva i politike i obrnuto

Drugi uzi krug -odnos drustva i drzave i obrnuto

Najuzi krug -izuavanje obostranog odnosa civilnog drustva i drzave.

3.POREKLO I NASTANAK POLITIKE SOCIOLOGIJEPSje relativno mlada teorijska disciplina, formirana tek u drugoj polovini 19.veka i prvoj polovini 20.veka.Drustvene i teorijske pretpostavke su se stvarale mnogo ranije, ali konano su se stekle posle Francuske revolucije i raspadanja tradicionalnog drustva na drzavnu i privatnu sferu.

Za mislioce antike Grke, kljuna pitanja polisa kao politike zajednice su bila u sredistu filozofskih i teorijskih razmatranja. To su pitanja pravde, dobrog poretka, opsteg dobra, vrlline... Politike teorija se rodila u starogrkog filozofiji i zahvaljujui snaznom filozofskom utemeljenju, dozivela sjajan uspon i dosegla vrhunce. Platon ju je nazivao kraljevskom naukom. Aristotel je shvatao kao najvazniji deo filozofije ljudskih stvari, produzenjem i ispunjenjem etike.

Politika teorija, shvaena u najsirem smislu, spada u dragoceno nasledje antikog sveta (Helada).

Politika nauka pripada novovekovnom dobu i stie svoj akademski status unutar drustvenih nauka, na prelazu iz 19. U 20.vek.Ali po mnogima, njen poetak oznaava Makijaveli, zatim Boden ili Hobs.

Politika sociologija nije neposredno utemeljena u filozofsko i teorijsko nasledje. U tome se ova disciplina bitno razlikuje od politike filozofijepolitike teorije. Politika sociologija je teorijska disciplina koja se u osnovi bavi prouavanjem odnosa drustva i politke. U antici, nije bilo drzave ve polisa, tako da nije bilo mesta za politiku sociologiju.

Botomor, imajui ovo u vidu, smatra da ne samo politika sociologija, ve i moderne politike nauke u celini, duguju svoj osoben razvoj, razlici izmedju politikog i scoijalnog u stvaranju pojma drustvo. Politika sociologija je nastala, izmedju ostalog, pod uticajem dugotrajnog procesa rastakanja politike filozofije u sociolosku teoriju o politici.

Politiki logos i politiki etos (antiki ahrekoncepti znaajni za ps)Zapadna civilizacija poinje sa Grcima koji su prvi napravili korak od tribalizma ka humanizmu. (Poper). Grka je postala kolevka evropske civilizacije zbog povoljnih uslova Helena da stvaraju kulturu i duh, po kojima su se razlikovali od ostalih naroda tog doba. Prva povoljnost je bio mediteranski geografski polozaj na razmedju i dodiru 3 kontinenta. Druga povoljnost je more, glavni trgovaki put. Trea povoljnost je zajednika religija, verovanje u Zevsa i bogove sa Olimpa, inio je grki svet povezanim i osobenim i davalo duhovne prednosti. Iako je bila rascepkana na razliite drzavice, svi su govorili isti jezik sto je olaksalo komunikaciju, razvnoj u osnovi jedinstvene kulture. Uloga Homerovih epove Ilijade i Odiseje je bila neprocenjivo znaajna u formiranju jedinstvenog helenskog logosa i etosa. Jedinstvenom duhu stare Helade, doprinelo je ustanovljenje zajednike Olimpijske igre. Iako politika sociologija ne vuce direktno poreklo iz antike politike teorije, mnoge ideje tog doba su bitne za njenu filozofsku imeta-teorijsku osnovu.

Ideje dobrog poretka, srenog zivota zajedice, pravde i jednakosti, slobode... sadrzane su u dva arhekoncepta ps-a :ideji politikog logosa i ideji politikog etosa.

Politiki logos je drugo ime za istinu o jednoj politikoj zajednici tj realni politiki poredak i sta ta zajednica zaista jeste.

Politiki etos je drugo ime za naela i politike vrednosti koje povezuju neku politiku zajednicu u jedinstveno politiko i drustveno tkivo tj zasto je ona po karakteru takva kakva jeste i zasto bi takva trebalo ili ne bi trebalo da bude.

Prelazak od praktike filozofije kao naunoj politiciTri razlike dokazuju injenicu da ps nema direktnog oslonca u starogrkom poimanju politike (Habermas):

Prva u staroj Grkoj, politika je uenje o dobrom, pravednom zivotu, nastavak je etike i sluzi postizanju vrline. U novom veku, kljuno je pitanje legalnosti politike, ima tehniki, utilitaristiki i instrumentalni karakter, oslanja se na norme pravnog poretka.

Druga odvojena od tehne, antika politika se iskljuivo odnosi na praksu javnog zivota u polisu i odgajanje karaktera. Politika nastupa pedagoski. U novo doba, nastupa legalistiki. Javni zivot novog veka je usmeren ka politikoj tehnici pravilnog uredjenja drzave.

Trea u antici, politika je deo praktike filozofije za koju je bitno mudro razumevanje situacije. Politika novog doba jej nauka koja saznaje zakone efikasnog delovanja i aktivnost uspostavljanja politikih sporazuma. Bitnije je pravilno uvidjanje odnosa politikih snaga i efikasne akcije.

4.RENESANSNI KORENI POLITIKE SOCIOLOGIJE I RADJANJE MODERNENastanak i razvoj ps je sustinski povezan sa nastankom i razvojem Moderne. Realni uslovi za nastanak ps su stvoreni tek kada je uspostavljena razlika izmedju drustva i drzave.U tom periodu, u politikom zivotu Evrope, zapoinje porast moi prvih nacionalnih drzava (fran i eng). Monarhija dozivljava trijumf, a feudalna aristokratija gubi svoj ekonomski i politiki znaaj jer ne moze da se odupre centralnoj vlasti. Usponu monarhije doprinose i velike i jake linosti tadasnjih kraljeva. U uspostavljanju jake kraljevske vlasti upadljivo se izdvajaju:vajcarska -koja se razvija kao savez kantona po svom modelu seljako-vojne demokratije, i razjedinjena Italija u kojoj vodeu kulturnu i finansijsku ulogu ima Firenca. Ta kulturno-duhovna situacija Italije se moze porediti sa zlatim Periklovim dobom stare Grke.Posebno znaajna zajednika obelezja su:

Drustvene i politike zajednice su po meri oveka u karakteristinom obliku grada-drzave.

Velika uloga i snazan polet kulture.

Oblik politike zajednice (polisu odgovaraju italijanski renesansni gradovi-drzavice).

I u polisu i u sinjoriji jedna od glavnih ekonomskih delatnosti je trgovina.

Humanizam je shvaen u najsirem smislu,, opsti je duhovni okvir obe epohe.

Razlike:Renesansa nema velike filozofe

Privredni zivot. U italijanskim sinjorijama, dolazi do uspona dve nove grane privredjivanja koje ce postati kljune za novo doba industrija i bankarstvo.

Razvoj trgovine, bankarstva i industrije u gradovima stvara novu drustvenu klasu gradjanstvo ili burzoaziju. Gradovi se osamostaljuju od feudalaca i crkve. Osnova novog gradskog zivota je institucija opstine il comune. Uspostavljaju se u periodu od 1080-1140 godina unajznaajnijim gradovima srednje iseverne Italije. Drustveno-politika borba izmedju jakog narodnjakog pokreta (popolo) i aristokratije (noblita) karakterise itav 12 i 13 vek, da bi se sukobi najese okonali u korist oligarhija i diktatura.

Komuna je u poetku bila zajednica slobodnih grajdana sa zajednikim interesom, koji se suprotstavljen feudalnoj samovolji. Medjutim, uskoro to zlatno doba urbane demokratije prestaje i nastaju velike klasne podele , pa zanatlije i trgovci stvaraju svoje posebne cehove i bratstva. To je osnova za radjanje korporativnog drustva u kome punopravni status grajdanina moze imati samo onaj ko pripada nekom cehu.

Simbol koji obelezava radjanje Moderne i poetak novog doba jesu razni dogadjaji:1453.god Carigrad pada u Turske ruke (kraj Vizantijskog carstva)

Gutenbergova stamparska slova i prvo stampanje Biblije

1492.god osvajanje Granade od strane Izabele i Ferdinanda

Kolubovo otkrie novog kontinenta Amerike

Dakle, razgradnja feudalne fizionomije srednjeg veka i radjanje modernog drustva poinju u dvostrukom znaku: umanjivanjem do tada neprikosnovenog crkvenog autoriteta u kulturi, a zatim i porastom autoriteta nauke. Bitna odlika Moderne je svetovnost. Sekularizacija kulture stvara osnovu za porast individualizma i subjektivnost, a to je temelj na kome se razvija filozofija, etika, nauka i politika Moderne. Jos jedno bitno obelezje ovog doba jeste osnivanje i sirenje univerziteta u Evropi.

5.REPUBLIKANSKE OSNOVE POLITIKE SOCIOLOGIJEZa postavljanje prvih temelja su zasluzni Makijaveli koji e presudno uticati na shvatanje politike kao tehnologije vlasti, kao i Mor, koji na politiku gleda kao viziju zajednice.

Prvi raskid sa tradicionalnom politikom filozofijom i antikom politikom teorijom se odigrava poetkom 16.veka pojavom dve oprene figure na Renesansom i Humanizmom osveljenom nebu drustvene teorije. Humanizmu i obnovi republikanskih ideja je snazno doprinelo prevodjenje i ponovno otkie Aristotelovih dela. Bruni je preveoNikomahovu etiku i Politiku. Severni renesansni gradovi Italije su bili povoljno tlo za republikanske ideje, zahvaljujui humanistima koji su pojam civitas zamenili idejom republike. Tome je Bruni najvise doprineojer je Aristotelov pojam politeia, zamenio sa res publica. Takodje je snazno uticalo i obnavljanje Platonove akademije 1455.god u Firenci. Akademiju je pomagao Medii. U Italijanskim gradovima-republikama, postojala je realnoa drustvena teznja za ouvanjem slobode naroda nasuprot despotskoj vlasti. Skiner tvrdi da je ideologija samoupravnog republikanizma prvi put formulisana u Firenci poetkom 15.veka. Tu je rodjena nova filozofija politikog angazmana sa idejama koje odgovaraju urbanom zivotu. Humanizam je bio program nove vladajue urbane klase najvaznije intelektualno iskutvo tadasnjih italijanskih gradova-drzavica.

Prvo delo koje bi s pravom moglo da ponese naziv studije iz ps su Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, Makijavelija. Takodje, vrlo bitno delo i mnogo poznatije je Vladalac koji e dati povoda da se stvori novi pojam makijavelizam kojim se ozaava demonsko, lukavo i bezobzirno u politici i kojim se za postizanje cilja opravdava bilo koje sredstvo.

Tehnologija politike i utopija Makijaveli i MorHabermasova komparacija Makijavelija i Mora je vrlo korisna za razumevanje teorijskog utemeljenja politike sociologije. Po Habermasu, za razliku od etike nuznosti antike klasine politike, sa Makijavelijem i Morom se postavljaju pitanja politike, kao pitanja stvarnih uslova politikog opstanka politikog poretka.Prekorauju se moralne dileme o dobrom i savrsenom zivotu. Makijavelija prvenstveno interesuje politiko ponasanje, a Mora socijalni poredak. Kako osigurati reprodukciju zivota politiki i socio-ekonomski, to su pitanja ija su osnova 2 vekovnazla: nasilna smrt od neprijatelja i smrt od gladi i bede. Habermas zakljuuje da Makijavelijeva teorija koja prirodno zlo definise politiki, mora da se bavi praktinim tehnikama uspesnog osvajanja i potvrdjivanja vlasti. A ouvanje zivota od elementarne bede i gladi vodi u utopijsku viziju pravilne organizacije drustvenog poretka jer se prirodno zlo definise ekonomski. Obojica izdvajaju pitanje strukture vlasti i socijalnog poretka iz polja etike. Oni su na svoj nain sproveli odvajanje politikei etike.Za Makijavelija je bitna odlika drzave kao politike represije i mogunosti vodjenja rata, a za Mora kao ustave ekonomske organizacije i prinude sa glavnom funkcijom obezbedjenja mira i blagostanja.

6.MARKSIZAM I POLITIKA SOCIOLOGIJA Marksov doprinos zasnivanju psMarks spada u najuzi krug najveih mislilaca modernog vremena, iako je izazivao mnoge kontroverze. Svoje analize politikih procesa, odnosa i institucija, on zasniva kao radikalnu kritiku politike, izvodei je iz korenite kritike politike ekonomije kapitalistikog sistema. Nakon politiko-filozofskog utemeljenja, koje je formulisano u teoriji otudjenja , u Narctima za kritiku politike ekonomije i Kapitalu formulise teoriju eksploatacije najamnog rada od strane kapitala. Za politiku sociologiju su od vaznosti i zajednike analize sa Engelsom o ideologiji, stavovi o politikom isindikalnom organizovanju radnike klase.Volin smatra da je uticaj Marksovih ideja tokom 20.veka bio vei i sveobuhvatniji od uticaja bilo kog teoretiara politike. Galbrajt kaze da u ekonomske rasprave uneo probleme distribucije politike moi na nain bez premca u modernom svetu. Ali o Marksovom shvatanju politike postoje i druga gledista. Heler smatra da je nerazvijenost demokratske politike teorije jedna od najslabijih taaka Marksa. U svojim analizama, on polazi od drustvene podele rada i pokazuje da se u burzoaskoj epohi drustvo raspada na dve osnovne klase: klasu vlasnika kapitala i klasu onih koji su liseni vlasnistva i poseduju samo svoju radnu snagu. Prvu odredjuje kao kapitalistiku klasu, a drugu kao radniku. Analizom vrednosti roba dolazi do zakljuka o specifinom svojstvu najamne radne snage kao robe. Visak vrednosti je osnovni izvor profita koji prisvaja kapitalista, pa je profit i glavni motiv kapitalistike reprodukcije, a eksploatacija je osnovna karakteristika odnosa kapitaliste i radnika. Marks je podcenio mogucnost kapitalistike drzave da intervenise i time stvara i odrzava ono sto savremeni teoretiari zovu drustvena struktura akumulacije. Intervecionizam drzave naroito dolazi do izrazaja u vremenima krize. On takodje nije dovoljno uvazio razliku izmedju apsolutnog i relativnog osiromasenja radnike klase.

Analiza otudjenog radaU Marksovoj koncepciji kapitala pored kategorije eksploatacije, odluujui znaaj ima analiza kategorije otudjenja. Radnik se odnosi prema predmetu svog rada kao prema tudjem predmetu. Ovaj otudjeni rad, on analizira u 4 dimenzije:

-Kao odnos radnika prema proizvodu svoga rada koji mu je stran i koji njim vlada,

-Kao odnos rada prema aktu proizvodnjeu kojoj je rad prisilan,

-Otudjeni rad ini ovekovu rodnu sustinu tudjom sustinom (pukim sredstvom prezivljavanja),

-Neposredna posledica otudjenog rada je ovekovo otudjenje od drugih ljudi

Resenje za otudjeni rad on vidi u radikalnom obliku neophodnosti ukidanja privatnog vlasnistva (koji kreten).

Mo novca kao kapitalaNovac ima mo sveopsteg prisvajanja. Marks govori od dva svojstva novca:prvo da je novac vidljivo bozanstvo koje pretvara ljudska prirodna svojstva u njihovu suprotnost, druga da je on opsta prostitutka, svodnik ljudi. Novac je otudjena mo oveanstva, mo pretvaranja iluzije u stvarnost, oblik izopaenja individualnosti. Napretkom drustvene podele rada i razvojem trzista razmene, razvijaju se i novani odnosi- prometna vrednost se osamostaljuje u novcu. Novac je glavni bog medju robama.

Marksova misao revoloucijeSav drustveni zivot je praktiki, pa zato kljuno pitanje teorije nije tumaenje sveta, ve i pitanje njegove promene. Dva bitna momenta karakterisu njegovo shvatanje o raspodeli moi u drustvu:prvi, da je dovodjenje u pitanje postojeeg poretka moi praktino pitanje, i drugo, da je pitanje redistribucije moi povezano sa pitanjem drustvene promene i uspostavljanja novog poretka. Pokretaka snaga istorije je borba klasa, a svaka od njih je i politika borba. Ljudi prave sami sopstvenu istoriju, pod okolnostima koje nisu izabrali.Bio je ubedjen u stalni drustveniprogres. Drustvene klase mogu da menjaju drustvo, postepeno ili evolutivno,sve dok se ne omogui nesmetani razvoj proizvodnih snaga.Kada se to dogodi nastupa vreme revolucije. One su radikalan i temeljan nain usaglasavanja dominantnih proizvodnih odnosa i mogunosti za razvoj proizvodnih snaga. Naglasava razliku socijalne i politike revolucije. Politika je revolucija gradjanskog drustva, a to su burzoaske revolucije koje su srusile feudalni poredak. Socijalna je sveobuhvatnija i radikalnija.Marks kao jedan od glavnih mislilaca globalizacije. Marks je bio prvi teoretiar modernog postfeudalnog doba, koji je globalno razmisljao. Bio je dovoljno objektivan da ukaze na znaaj kapitalistike industrije za enormni razvoj proizvodnih snaga i uspostavljanje svetskog trzista.

Razvoj marksizma i marksistike politike sociologijeNakon njegove smrti, uspostavljen je sirok i kontroverzni idejno-teorijski pravac misljenja marksizam. Za politiku sociologiju su od posebnog znaaja analize Roze Luksemburg, o jedinstvu ekonomske i politike dimenzije klasne borbe radnika, kao i o znaaju sirokogklasnog pokreta radnika za revolucionarnu promenu kapitalistikog poretka. Za marksistiki tok razvoja politike sociologije od izuzetne vaznosti su teorijski doprinosi Kora i Gramija. Korova koncepcija samoupravne industrijske demokratije je znaajna teorijska analiza iskustva pokreta radnikih saveta. Od posebne vaznosti su Gramijeve analize politike i politikog zivota, a pre svega ukazivanje na znaaj kulturne dimenzije u zivotu modernog drustva. Posle Drugog svetskog rata razvija se Frankfurtska skola sa Adornom, Fromom.... Markuzeom i Habermasom... koje su riznice ideja i koje su znaajno obogatile ps.

7.MOSKA:POLITIKA KLASA, FORMULA I ZAKON FATALNE PREDNOSTI ORGANIZOVANE MANJINEGlavni rezultatdo koga je dosao Moska je formulacija ideje politike klase (vladajue). Njegova doktrina je nastavak teorijskog misljenja koje zapoinje sa Makijavelijem, Rusoom, Sen-Simonom...

Ne postoje demokratije, aristokratije, monarhije... to su samo prividi. U svim drustvima postoji samo manjina koja vlada i veina koja se pokorava.Ovom objavom on nije stvorio novu nauku ve udario temeljjednoj od najznaajnijih struja u savremenoj politikoj sociologiji elitizmu. Prvo je bio kritian u odnosu na parlamentarnu demokratiju za koju je smatrao da je jedan od najgorih tipova politike organizacije. Ali kasnije u svom glavnom delu Elementi politike nauke izlaze svoju teoriju politike klase i politike formulena umereniji i sistematiniji nain. Ipak u vreme Musolinija preobratio se u zagovornika odbrane parlamentarne demokratije. Formlisanje ideje o politikoj klasi kod njega je proslo u 2 faze:u prvoj, napustajuci aristotelovsku poziciju, tvrdi da je u svakom politiki ogranizovanom drustvu postoji vladajua klasa (manjina). U kasnoj fazi, nastojao je da izbegne dihtohomu podelu u vladajuoj klasi na one koji su zvaninici na vlasti i one koji su posrednici ka masama kojima se vlada.Posredujuem sloju je pripisao izuzetnu vaznost, jer po njemu, stabilnost politikog organizma zavisi od moralnosti, inteligencije i aktivnosti koju ima ovaj sloj vladajue klase. To je podelita sastavljena od pripadnika srednjih slojeva. On insistira na tome da je njegova ideja politike i vladajue klase primenjiva na sve rezime. Odluujui razlog sto veina podleze manjini, on nalazi u injenici tj zakonu fatalne prednosti ogranizovane manjine. Vladajuu klasu on identifikujesa javnom vlascu i moi. ini sa kao da na mala vrata uvodi u svoj model Marksov koncept klasne borbe. Ali to nije tano. U njegovoj shemi, plebejske mase deluju samo kao rastimovani hor u pozadini, dok je odluujua bitka medju elitama koje drze vlasti ili imaju tendencije na nju.Mozda jos znaajnije od elitistikog modela, jeste uvodjenje onoga sto on naziva politika formula. Vladajua klasa kontrolise ali ne stvara intelektualni i moralni kodeks drustva.Politika formula je ideologija kojom vladajui opravdavaju svoju vladavinu. Ona je zajedniki produkt itavog drustva.Sledei pomak od rigidnog elitistikog modela je Moskina ideja formulisana u sintagmi odnos drustvenih ili politikih snaga. On je razvijao teorijsku ideju koja izrazava dvostruki balans: odnos i ravnotezu politikih snaga u realnom zivotu drustva i metodoloski balans unutar politike sociologije.

8.PARETO:DRUSTVENI EKVILIBRIJUM, REZIDUE I DERIVACIJE, CIRKULACIJA ELITAPareto je otisao u politiku sociologiju iz ekonomije, a u ekonomiju iz tehnikih nauka i matematike. U politiku sociologiju je iz ekonomije doneo ve formiranu ideju o drustvenoj ravnotezi, koja e u savremenoj funkcionalistikoj interpretaciji kao ideja dinamikog ekvilibrijuma, igrati vaznu ulogu.

Takodje je doneo i ideju sukoba razliith interesnih grupa, pa i ideju o cirkulaciji elita.Neki autori smatraju da je njegov najvazniji doprinos sociologiji njegova koncepcija drustva kao sistema u ravnotezi ekvilibrijumu.

Za njega je drustvo sistem u ravnotezi. Fizike uslove odredjuje prirodno okruzenje. U drugu grupu spoljnih faktora spadaju druga drustva, kao i prethodna stanja istog drustva. Treu grupu ine unutrasnji elementi sistema (interesi, saznanja...) koji su manifestacije sentimenata.

Uloga bazinih sentimenataje bitna za odrzavanje drustvene ravnoteze. Ako je drustveni sistem pod pritiskom spoljnih snaga, unutrasnje snage e gurati ka ponovnom uspostavljanju ravnoteze.Ovu analizu unutrasnjih snaga, bazira na razlici logine i nelogine akcije.Logine su vrlo retke (formulisanje naunih teorema...), nelogine se odnose na rezidue i derivacije kao manifestacije sentimenata (bazinih biopsihikih stanja).

Postoji 6 klasa rezidua:

-Sposobnost povezivanja

-Tendencije konzerviranja

-Manifestacije segmenata kroz spoljne javne akcije

-Poriv sastavljanja drustva i uspostavljanja uniformnog ponasanja

-Lini integritet

-Seksualna rezidua.

Derivacijesu povrsinsko objasnjenje nevidljivih, podzemnih sila u drustvenom zivotu, tj pojmovi koji priblizno odgovaraju racionalizaciji. Postoje 4 klase derivacija:

-Zahteva i afirmacije

-Autoriteta

-Koje su saglasne sa sentimentima i principima

-Verbalnog dokaza.

On ce najvise biti upamen u politikoj sociologiji zbog uvodjenja koncepta i termina elita i formacija zakona o cirkulaciji elita. On odbacuje homogenu sliku drustva i nudi relativno prostu bipolarnu podelu na elitu i masu. Elitu sainjavaju individue visokih sposobnosti i jakih karaktera. Ona se deli na dva dela:upravljae(vladajuu elitu) i nevladajuu elitu (sposobni ljudi koji nisu u vlasti).Zavisno od distribucije rezidua, jedan deo elite ine pekulanti, skloni riziku i otvoreni, preduzimljivi... Drugi deo elite ine rentijeri, plasljivi, konzervativni, odbojni prema novom....Prvim dominiraju rezidue kombinacije, a drugim anksioznosti. Po Makijaveliju, prvi tip odgovara lavu, a druugi lisici. U zavisnosti od ovoga imamo i dva tipa ekonomskog poretka, kao i drustvenog.Posle izvesnog vremena dolazi do zamora elite, pa jedna zamenjuje drugu. Elite su prolazne, ali ne i elitizam.Istorija je zato groblje aristokratija.

9.MIHELS:GVOZDENI ZAKON OLIGARHIJEOsnivaima teorije elite se pridruzio Mihels. Zapoeo je ako socijalista i marksista, da bi zavrsio kao fasista.U svojoj prvoj fazi ostar je kritiar slabosti radnikog pokreta i levih politikih partija koje su iz njega proizasle. Posebno je kritian prema partijskim vodjama radnika koji deluju u okviru gradjanskih institucija.

Rano je formulisao tezu o organizaciji radi organizacije. Dokazivao je da nemaka radna klasa napusta teren klasne borbe radi parlamentarnih kompromisa i ogranienih formi, prvenstveno zato sto zeli da ouva ogranizaciju i finansijsku podrsku.Zalagao se za ideju i praksu sindikalizma unutar partije za delovanje sindikalistike frakcije unutar partije. Isticao je da socijalistiki pokret ne moze postojati bez intelektualaca. On ukazuje na paradoks da demorkatija ne moze bez organizacije, jer bi se rasprsila u nekonzistentnoj masi. S druge strane, jaanjem organizacije umanjuje se ili nestaje demokratija. Ali po njemu takodje postoji bitna slinost izmedju dem.i org.- tendencija ka oligarhiji. On otkriva militantnu i vojniku prirodu savremenih partija ukljuujui i demokratske. Utvrdjuje da i za demokratske radnike partije vaze pravila apsolutizma. Opsta potreba masa je da obozavaju vodje, sto je jos vise izrazeno u politikim partijama. Temelj vodjstva je govornika nadarenost. Drugi razlog oligarhijskih tendencija je u procesu jake centralizacije partijskog odluivanja. Lozinka veine u partiji glasi centralizacija, a manjine autonomija. Ukazuje na znaaj borbi u partijama koje se vode oko pitanja centralizacijei decentralizacije.

Nastoji da odgovori na to da li je oligarhijska bolest demokratskih partija izleiva daje nekoliko odgovora:

-uese u drzavnoj vlasti uvek u izvesnoj meri umanjuje demokratske kapacitete politikih partija jer postaju u izvesnoj meri konzervativne,

-brojanim rastom organizacije, borba za velika naela postaje nemogua.

-politike partije po ugledu na drzavu, postavljaju se na temeljima autoriteta i discipline.

-postoji unutrasnji odnos izmedju rasta partije i rasta opreza i plasljivosti u njenoj politici.

-demokratiji je svojstvena naklonost prema autoritarnom resavanju vaznih pitanja.

-partija je samosredstvo da se dodje do viseg cilja, nije sama po sebi svrha.

-u jednoj partiji se ne poklapaju interesi lanova sa interesima plaenog dela koji je zastupa.

-vodjstvo je nuzno u svakom obliku drustvenog zivota.

- oligarhija je nuzna tendencija kojoj podleze svaka organizaija bilo koje vrste ( socijalistika, liberalna...)

-istorijska nuznost oligarhije ipak ne oslobadja demokrate od njenog suzbijanja.

Posle ove faze, Mihels prelazi sa marksizma na elitizam pod uticajem Moske, tako da elitistiki pristup primenjuje u razumevanju partija, drzave i politikog zivota drustva.Legitimise Musolinijev rezim.

10.SOCIOLOGIJA MASA I ULOGA MASA U ISTORIJISavremena politika sociologija i psihologija masa, dosta precizno pokazuju da je uspon masa u 20.vekuisao pod ruku sa usponom lidera. Mase i njihove vodje su dve strane istog fenomena. To je kao jedinstvo odnosa oveka i njegove senke. Problematika mase se nalazi u predvorju sociologije drustvenih pokreta. Gomila, masa, rulja, masovna panika... sve to prethodi pojmu drustvenog pokreta. Psihologija masa i sociologija masa su dva ugla razmatranja drustvenih pokreta. One su obebzedile teren za sociologiju drustvenih pokreta koja je obelezila razvojpolitike sociologije u drugoj polovini 20.veka.

Politika sociologija masa je rodjena kada je postavljeno pitanje: kako lideri sprovode mo nad gomilama?

Gomile su oduvek postojale, ali mase u znaaju koji im se danas pridaje, predstavljaju fenomene novog doba.Od drustvenih uslova koji su pogodovalimasama, jesu pad starog predkapitalistikog sistema, burzoaske revolucije izvodjene uz podrsku tog treeg staleza (masa),, razvoj robno.-novanih odnosa, brz razvoj industrije, visi nivo urbane koncetracije (u gradovima), sirenje stampe koja uniformise misljenje.... Danas zivimo u doba masovnog drustva i oveka-mase. Postoji sveopsta standardizacija ljudi.Uloga masa -mase se zabavljaju potrosnjom, medijima... a nisu zainteresovane za ozbiljne drustvene probleme. Kljuno pitanje modernog drustva je da li demokratija obezbedjuje vladavinu masa ili je vlada u njihovo ime i uz oslonac na njih. Misteriju masa i njihove uloge, prvi su poeli da razotkrivaju Le Bond, Tard i Frojd. Uloga masa dobija na znaaju u vreme velikih kriza.Kada vise nista ne nudi utehu, pa ak ni religija, zrelo je vreme za masovne nemire i pobune. Tada se stvara pitanje zbog ega vredi ziveti, a ono je i opstefiziko i individualnopsiholosko, kao i kolektivno i politiko pitanje.

11.ZAKON IMITACIJE GABRIJELA TARDAKljuna ideja njegove socioloske teorije jeste ideja imitacije. Imitacija je osnova socilizirajua snaga i osnova drustvenog zivota. Odnos izmedju dva oveka jedini je i osnovni element drustvenog zivota, a njegovasadrzina je uvek da se jedan ovek ugleda na drugog. Pojedinac najpre podrazava samog sebe (svoje navike, seanja...), ali tek podrazavanjem drugih, on prelazi u polje drustvenosti. Njegov pristup sociologiji je individualno-psiholoski. Smatrao je da se drustveni proces u osnovi sastojiu intermentalnoj aktivnosti jedne grupe. Dinamika tog procesa se odvija u 3 faze:imitacija, opozicija i adaptacija. On je takodje smatrao da je invencija izvor svakog procesa. To je svaka nova forma misljenja ili delanja, koja ima izglede da dodje do izrazaja u drustvenom zivotu.Do nje dolaze visoko sposobni i orginalni pojedinci. Tu vidimo slinost sa elitistikim teorijama. Imitacija ili podrazavanje je automatski proces u kome se pojedinci nalaze u stanju hipnoze. Tek je inovacija ta koja omoguava pojedincu da se izdvoji i dela originalno i stvaralaki. Stvarni fundamentalni socijalni konflikt (opoziciju) treba traziti u samom pojedincu, kad god on okleva da usvoji ili odbaci jednu novu predlozenu shemu. U tom smislu postoje3 glavna tipa socijane opozicije:-Rat

-Konkurencija

-Rasprava.

Kada je re o adaptaciji, on je dosledan individualno-psiholoskoj orijentaciji. Smatra da se fundamentalna socijalna adaptacija mora traziti u individualnoj svesti inventora. Zakljuuje da harmonija izmedju ideja u svesti pojedinca, jeste jako bitna za harmoniju razliitih svesti razliitih delova drustva. Invencija je za njega poetak transformacije postojeih ubedjenja i zelja pojedinaca.Opozicija je znaila sudaranje sa postojeim pogledima. Drustveni zivot se odvija kao neprestani proces transformacije. Tard je ugradio u osnove politike sociologije doprinos koji po strogim merilima mozda i nije od fundamentalnog znaaja, ali je ipak vazan, a nekad ak i nezaobilazan.

12.PSIHOLOGIJA GOMILE LE BONAOn je glavna figura u zasnivanju psihologije i sociologije masa. Opredelio se za Dirkemov kolektivno-psiholoski pristup sociologiji. Nazivaju ga Makijavelijem masovnog drustva, a takodje se za njega vezuje sve negativno sto se misli o ponasanju gomila u politici.

U poslednjim decenijama, on se skoro ni nepominje, a Moskovisi daje 4 razloga za to:

-Veina njegovih knjiga je bila prosenog kvaliteta, namenjih da udovolje itaocu,

-Pripadao je liberalnoj tradiciji srednje klase, u ije se ime suprotstavljao revoluciji i socijalizmu. A tada je vlast bila u rukama desnice.

-Veina politikih partija je prihvatila njegove recepte u psihologiji gomile i davala veliki publicitet.

-Njegov politiki uticaj i ideje su prihvatili i praktino primenjivali desno orijentisani fasistiki i nacistiki pokreti.

Ostae upamen po delu Psihologija gomile.

Definicija gomileOn upotrebljava 3 izraza za istu stvar: gomila, organizovana gomila, psiholoska gomila.

Gomila skup pojedinaca bez obzira na narodnost, zvanje, pol...ili sluaj koji ih je okupio.

Organizovana gomila i psiholoska gomila upotrebljava ih kao sinonime. Psiholoska gomila u izvesnim konkretnim prilikama i samo u njima, ima nove karakteristike koje se jako razlikuju od karakteristika pojedinaca u toj grupi. Svesne osobenosti nestaje,oseaji i ideje svih pojedinaca su isto usmerene. To tada postaje organizovana gomila koja sainjava jedno bie pod zakonom dusevnog jedinstva. Za prerastanje obine u organizovanu ili psiholisku gomilu jeste zajednika dusa.Organizovane gomile su predvorje drustvenih pokreta, iz njih se mogu artikulisati i oformiti drustveni pokreti, kao nesto stabilnoije i dugotrajnije.

Osobine gomila:krajnje duhovno inferiorne,nesvesne, gube se individualne sposobnosti i stapaju u homogenost gomile.Neinteligentne, nisu sposobne da mudruju, ali jesu za akciju, imaju visok stupanj impulsivnosti, razdrazljivosti i pokretljivosti, robovi impulsa,podlozne sugestivnostima koje dolaze spolkja (od lidera), preterano su lakoverne, ima hipnotika svojstva i uinak na individue koje je ine,preterano reaguju,deluju brutalno, nasilniki i destruktivno, neodgovorne su,netolerantne, vrlo su autoritarne, ne biraju srednji put, po prirodi su konzervativne,imaju oseaj da su mone i opasne, stalno traze vodje jer ne mogu bez njih, tip heroja im je najdrazi (Cezar), strahopostovanje prema sili, hirovite su i osvetoljubive, nemaju postojanu volju...

13.KAKO GOMILA MISLI -LEBONNjima misljenje i inteligencija nisu jaa strana. Misle u slikama, primaju ideje i poruke prikazane na jasan, popularan i jednostavan nain. U komunikaciji sa njima se koriste informacije koje su pristupane najmanje obrazovanim slojevima. Ako ona uopste misli, to radi iz krajnosti u krajnost. Ne zasniva misljenje na argumentima, ve na asocijacijama. Sud koji one prihvataju, nema obrazlozenje. Potpuna odsutnost kritikog duha i zaslepljenost zavodljivim govorom vodje, ne dopusta gomili da uoi protivurenosti u stavovima koje je spremna da prihvati. Kao sto su slabe u razmisljanju i mudrovanju, tako su mone u mastanju i obozavanju ideja koje su prihvatile.Iskljuivost i odlunost su karakteristike misljenja gomile. One su najverniji uvari tradicionalnih ideja. Na njihova misljenja utiu:

a)Udaljeni faktori pleme, tradicija, vreme, vaspitanje...

b)Neposredni faktori rei, slike, iluzije, oseaji, politike formule i u najmanjoj meri iskustvo i razum.

Utapanje u gomiluGomila dominira nad pojedincima koji je sainjavaju, jer su one u gomili u stanju hipnoze. Pojedinac se ne moze odupreti njihovom stavu, jer gomila poveava oseaj moi nad njima. Ali ona takodje umanjuje ili unistava linu odgovornost. Pojedinac u njoj postaje druga linost. Postaje jako podlozan uticaju,zarazi ideja i emocija. U gomili se predaje onim nagonima koje bi sam obuzdao.

VodjeGomila ih trazi, a vodje stvaraju gomilu. On mora impresionirati gomilu. One se najlakse zavode iluzijama i uticajem na mastu. Sto su slike koje on nudi udesnije i injenice tajnovitije, to su efekti manipulacije gomilama snazniji. To su floskule o velikim pobedama, neverovatnim udima, istinskoj pravdi, poslednjoj nadi... Vodje moraju uspostaviti direktan, intiman kontakt sa gomilom, tj da sa njima budu na ti. Velike vodje esto nisu ljudi od misli, ali jesu od akcije. Njihova uloga se utvrdjuje ili osporava uspehom tj neuspehom. On treba da bude i arobnjak, da dize u dusi gomila najstrasnije oluje, ali isto tako da zna da ih smiri.

Klasifikacija gomilaa)Heterogene gomile:

-Anonimne (uline)

-Neanonimne (porote)

b)Homogene gomile:

-Sekte

-Kaste

-Klase

14.TOKVILOV DOPRINOS POLITIKOJ SOCIOLOGIJIPo mnogima je on bio pretea sistematske politike sociologije. On je sa Monteskijeom delio istu kosmopolsku orijentaciju i bio pravi izdanak evropskog prosvetiteljstva. On je putovao i upoznavao druge narode i kulture, odbaciovao je evropocentrizam i imao stanoviste kulturnog relativizna , koji uvazava sve osobene kulture. Obojica su iz aristokratskih porodica i obojica su ostro kritikovali apsolutn vlasti i svaki despotizam i stali na stanu demokratije.Uzimali su za uzor demokratiju drugih zemalja. Pripadnici velike francuske moralistike tradicije, delili su uverenje da su politika i etika isprepletane. Smatrali su da blagotvorni duh trgovine pogoduje duhu slobode i demokratije.Vise su verovali bazinim idejama, a empirijske injenice su im sluzile samo kao ilustracija ili potvrda stavova do kojih su dolazili razmisljajui o poretku stvari i pojava, kojima su se bavili.Oslanjali su se na prirodni talenat i intuiciju. Postoje naravno i razlike izmedju njih dvoje. Za razliku od Monteskjea, koji je ubedjen da je republiko uredjenje mogue i pozeljno samo u drzavama malog obima, Tokvil na primeru Amerike pokazuje upravo suprotno. Mada su obojica bila za ustavnu monarhiju. Kod Monteskjea je to vidiljivo dok kod Tokvila nije tako oito, jer deluje nadahnuto ponesen republikanskim demokratskim uverenjima.Druga razlika je to sto kod Tokvila, ima mnogo vise stavova koji se odnose na budunost i koje on iskazuje u obliku predvidjanja. To je zato sto je Pariz u njegovo vreme bio rasadnik utopija, ideologija, revolucionarnih ideja i projekata.

Njegov doprinosNjegov doprinos se odnose na nekoliko velikih i znaajnih tematskih oblasti. On je prvi novovekovni politiki sociolog demokratije i demokratske jednakosti. Dao je izuzetno vazan i osoben doprinost razumevanju grajdanskog, civilnog drustva.Velika oblast njegovog doprinosa ps se odnosi na izuavanje onog sto je on zvao naravi, sto se danas oznaava kao politika kultura.Imao je moralnu dubinu i ozbiljnost u svojim upozorenjima protiv jednoumlja rulje i tiranije, narastue moi drzave i erozije javnog zivota i smanjenja posveenosti javnom dobru.

Teorijski interes za njim se obnovio u 20.veku u 3 talasa:

-30-ih godina kad su se javili fasizam i nacizam, kao i staljinizam, obistinjuju se njegove slutnjeo opasnosti uspostavljanja totalitarizma uz masovnu podrsku veine.

-Nakod Drugo g svetskog rata, njegovo delo je sluzilo kao vodi amerike demokratije u politikom obrazovanju, i kao dokaz prednosti zapadnog modela.

-Krajem 20.veka, naroito opadanjem marksizma,, njegova politika misao dozivljava ponovnu punu afirmaciuu teoriji demokratije, civilnom drustvu, istrazivanjima politike kulture i opste kulture, i u sociologiji revolucije i teoriji tranzicije u novi demokratski rezim.

-

15.TOKVILOVA POLITIKA SOCIOLOGIJA DEMORKATIJEJedna od njegovih polaznih premisa je da je demokratski proces nezaustavljiv i nepovratan. To je univerzalni, transnacionalni pokret i trajan proces. Iskazuje vrsto uverenje da je demokratska revolucija neotklonjiva i da se protiv nje ne moze i ne treba boriti. Iako je bio na njenom poetku, bio je svestan njene slabosti, snage, prednosti i nedostataka, postignua i posrnua...

Prikazuje sve njene dobrobiti za slobodu pojedinca i drustva, ali takodje i opasnosti koje joj prete za tu istu slobodu, jer ona ide na ruku demagogiji imediokritetstvu, i omoguava tiraniju veine.

Suverenost naroda i gradjanska jednakost kao polaznipostulatiOn prihvata postulat o suverenosti naroda koji je bio teorijski uoblien i potkrepljen dvema velikim novovekovnim revolucijama (amerikom i francuskom). Kao sredisnju taku postulata vidi naelo gradjanske jednakosti- demokratske ustanove bude zelju za njom ali je nikada do kraja ne ispunjavaju. Ova ideja drustvene jednakosti je glavna pokretaka snaga demorkatje ali i vise od toga glavna je dinamika snaga istorije. Ideja jednakosti kod njega ima ulogu pokretake poluge drustvenog razvoja i istroijske modernizacije kakvu je imao klasni konflikt kod Marksa. Odluujui peat demokratskom politikom poretku su imali doseljenici nastnjeni na obalama Nove Engleske. To su bili srednji slojevi, bez velikiih socijalnih razlika. Doneli su puritanska ubedjenja, ideju suverenosti naroda i drustvenog ugovora, komunalne samouprave i politike demokratije, jednakosti i slobode.

Sloboda i jednakostBio je svestan slozenosti odnosa slobode i jednakosti, kao i tenzije medju njima. Brinuo je kako se sloboda obezbedjuje u dobu jednakosti.Demokratski narodi gaje ljubav prema slobodi, ali takodje gaje i jarku strast ka ropstvu. U doba demokratije, sloboda moze postojati samo ujedinjena sa jednakoscu, ali jednakost je mogua i u savezu sa despotizmom.Posebno ga je brinulo pitanje zasto demokratski narodi pokazuju vatreniju i trajniju ljubav prema jednakosti nego prema slobodi. Prednost jednakosti oseaju svi i odmah, a dobra slobode se pokrazuju posle nekog vremena i ne uvek svima na isti nain.Shvatao je da demokratska revolucija povezuje ova dva pojma.Ali mu se i inilo da se ta dva pojma stalno razilaze.Vio je svestan da slobodu i jednakosti niije lako pomiriti, naroito u Evropi. Na prvo mesto neprijatelja slobode stavlja tiraniju veinne demokratski despotizam. Na drugo mesto stavlja los egoizam (imbecilni) koji oznaava povlaenje iz javnog drustvenog polja u privatnost.U individualizmu vidi opasnost za slobodu. U njemu nalazi pogresno shvaeni lini interes. On stvara u jurnjavi za blagostanjem i u gramzivosti. To je indivudualizam nove vrste koji proistie iz samog demokratskog ustrojstva politikog zivota.To je politika i drustvena pojava. Dobro shvaeni interes, danas je u harmonizovanju privatnih sa javnim interesom.On je klju ravnoteze izmedju vrline i interesa, tj slobode i jednakosti u trzisnoj demokratiji. Na tree mesto stavlja opasnost od centralizacije politike i drzave. Razlikuje dve vrste centralizacije: centralizam vlasti i upravni centralizam.Centralizam vlasti je kada se na jednom mestu resavaju mnoga pitanja koja se tiu svih gradjana, a centralizam uprave kada se na centralizovan nain resavaju pitanja koja zauzimaju samo odredjene delove nacije (opstina, pokrajna).

Po svom osnovnom opredeljenju, Tokvil je liberalni mislilac. Sloboda je za njega osnovno politiko naelo i najvisa vrednost. Obe vrste slobode su mu dragocene: i ona opsta ili politika, i ona lina ili individualna. Svestan je da se lina sloboda ne moze ouvati bez opste, i obrnuto.Iako je bio demokrata, ipak je prezirao rulju, masu...

Koncept politike slobode je najvazniji stub demokratskog politikog poretka.Smatra da naelo slobode nijepotpunije primenjeno nego u Novoj Engleskoj i da je to jedan od glavnih uzroka njihovog prosperiteta.Plodna klica slobodnih institucije je opstina, koja je nezavisna zajednica. Ona je polazno naelo i realni zivto amerike slobode. Amerikanci su imali veliku sreu sto su postigli slobodu pre demokratije. Kritikuje svaku vrstu izopaene slobode koja se sastoji u tome da se radi sto se nekome svidi. On stavlja akcenat na onu gradjansku i duhovnu slobodu koju ameriko drustva ima, da vlast bude velika a izvrsitelj mali, kako bi drustvo bilo dobro uredjeno a ostalo slobodno.Smatrao je da se sloboda moze ouvati samo ako se ouvaju vrline gradjana. Na duzi rok svako drustvo zavisi odtoga. Jedini nain da se pobedi zlo koje jednakost moze proizvesti jeste politika sloboda. A njeno ouvanje lezi u civilnoj participaciji, u direktnom i aktivnom uescu gradjana u politikim procesima.

16.IZGRADNJA DEMOKRATSKIH INSTITUCIJASasvim novom svetu treba novo politiko umee. U veini evropskih zemalja, politiko uredjenje i ustrojstvo drzave je islo od njenog vrha, tj najviseg dela drustva. U Americi je proces bio obrnut. Opstina se organizovala pre okruga, on pre drzave, a ona pre Unije. Najvise se divio (Tokvil) upravnim posledicama decentralizacije i njenim politikim posledicama. Republikom velikog obima kao sto su SAD, moze se vladati kombinacijom dva principa:principa lokalne samouprave i principa jake nacionalne drzave. Ta se kombinacije ostvaruje u federalnom naelu. Za ideju federacije smatra da predstavlja novu teoriju i veliko otkrie moderne politike nauke, koja je uspesno primenjena amerikom politikom zivotu.

Srednji slojevi drustvena osnova demokratijeSrednji slojevi su najbolja socijalna osnova za demokratiju. Ovde postoji ideja da drustva sa manjim stepenom socijalnih nejednakosti predstavljaju bolji ambijent za dmeokratiju, nego po imovini i bogatsvu ostro podeljena i unutar sebe suprotstavljena drustva. Dakle, on gleda na demokratiju i kao na termin sa drustvenim, ne samo sa politikim znaenjem.

Snaga i slabost demokratijeDemokratija na duzi rok, pogoduje uveavanju unutrasnjih snaga drzave i drustva, siri blagostanje, razvija gradjansku svest, ojaava postovanje zakona u raznim drustvenim klasama.Mane i slabosti se lako vide dok se njihovo blagotvorno dejstvo vrsi neosetno. Mane odmah padaju u oi, a vrline vremenom.Za demokratiju je neophodan uslov:postojanje veoma civilnog i veoma obrazovanog drustva. Ona takodja sadrzi prednost najekonominijeg poretka, jer sloboda radja mnogo vise bogatstva. Ono sto demokratiji nedostaje jeste jasno sagledavanje budunosti, zasnovano na znanju i iskustvu.

Milovo tumaenje Tokvilog shvatanja snage i slabosti:

Prednosti:-Sistematski i stalni cilj je dobro neizmernog mnostva

-Ima siroku i toplu podrsku veine ljudi

-Funkcionise ne samo za narod nego i putem naroda.

Slabosti:-Politika je nagla, prevrtljiva i kratkovida

-Interes veine ne mora uvek biti identian sa opstim interesom.

Jedna od velikih opasnosti demokratije je da veina nadglasa intelektualno superiornije, ime se ojaava put ka mediokritetstvu i osrednjosti. U modernom drustvu su dva glavna izvora socijalne heterogenosti:

-Intelekt

-Bogatstvo

Demokratija moze doci do istine samo kroz iskustvo. Politiki zakoni SAD su uvek polazili od suverenosti naroda.Daje im priznanje zato stu su izbegli zamke despotizma i apsolutistike vlasti, zahvaljujui okolnostima, poreklu, posveenosti i obiajima.

Tiranija veine i demokratski despotizamKritika demokratije kao mogue tiranije i despotiza veine, jeste ideja po kojoj je Tokvil posebno prepoznatljv. Polazi od ocene da je u sustini demokratskih uredjenja da vlast veine u njima bude apsolutna. Fundamentalni paradoks demokratije je u tome sto je jednakost uslova podjednako kompatibilna i sa tiranijom i slobodom.Demokratije su prirodno sklone da svu drustvenu mo usredsrede u rukama zakonodavnog tela.To moze naskoditi dobrom vodjenju javnih poslova i biti osnova despotizma veine. On SAD ne zamera slabost, ve neodoljivu snagu.Psiholoska mo veine se zasniva na dve problematine idje:prvo da vise znanja i mudrosti ima u mnostvu, drugo da su interesi veeg broja ljudi iznad manjine. Prvu ideju on kvalifikuje kao teoriju jednakosti primenjenu na pamet. Druga ideja ima podrsku u SAD jer se svaka manjina nada da e postati veina.Smatra da je pravda najvisi zakon, vei od zakona veine i pravda ini granicu prava svakog naroda.Smatra da iznad svemoi vein stoje pravda i humanost, a u politikoj ustanovljena prirodna prava i razum.

18.CIVILNO DRUSTVO KAO SKOLA DEMOKRATIJE I POLITIKA KULTURA (TOKVIL)Njegova polazna teza je da se pod uticajem demokratskog drustvenog uredjenja u SAD, izgled civilnog drustva promenio kao fizionomija sveta politike. S druge strane smatra da ideja demokratije pretpostavlja postojanje civilnog I obrazovanog drustva.U osnovi ovoga lezi ideja o mogunosti ovekovog usavrsavanja.

On dolazi do zakljuka da udruzivanje gradjana u civilnom smislu, olaksava politiko udruzivanje, I obrnuto.On vidi politika udruzenja kao velike besplatne skole za gradjansko udruzivanje, a udruzenja gradjana kao drustvene skole za demokratiju. Pravo na udruzivanje stavlja u red neotudjivih prava, jer se kako on misli, ono moze staviti po vaznosti odmah iza line slobode.Smatra da svako treba da deluje u skladu sa svojim interesom. Dobro shvaeni interes je jasan I pouzdan, a zato je SAD zemljakoja najvise izvlai korist iz udruzivanja. To im je uslo u navike I obiaje.

Politiko udruzivanje je uvek opasnije po postojei poredak. Svaka vlast na njih gleda sa izvesnom dozom straha I nepoverljivosti, jer ih ine ljudi koji zele da upravljaju drzavom.Tokvil smatra da je neograniena sloboda politikog udruzivanje poslednja od svih sloboda koju narod moze podneti. Ipak, njegov zakljuak o vaznosti udrzivanja je da je to nuzna garancija protiv tiranije veine.

Politika kulturaje jedan od glavnih inilaca za odrzavanje demokratske republike u SAD. On stavlja akcenat na kategoriju naravi pod tim podrazumeva sveukupno moralno I intelektualno stanje jednog naroda.

Religija amerikanci su kombinacija dva duha: slobodarskog I religioznog. Ova dva elementa se kod njih uzajamno podupiru I dobro slazu. Religija u gradjanskoj slobodi vidi i svoju slobodu. Sloboda u religiji vidi moralnu potporu, uvara morala, a moral garantom svojih zakona i trajnosti. Smatra da je vrlo strogom puritanskom moralu SAD glavni izvor u veri.

Medjurasni odnosi i osuda ropstva u amerikom drustvu uoava gotovo neprijateljske medjurasne odnose. Polozaj crnaca i indijanaca je sramno nizi od polozaja belaca, i to usred demokratskog drustva. Ove rase trpe tiranij. Iako je hrisanstvo najpre ukinulo ropstvo, u 16.veku ga je opet uspostavilo. Ropstvo se najpre rodilo na jugu, zbog duvana, pamuka i seerne trske. On smatra da je ropstvo veliko drustveno zlo i da se mora ukinuti, u interesu svih rasa. Divilji narodi Severne Amerike su na samo dva naina mogli da izbegnu unistenje: ratovanjem ili civilizovanjem. Kako nisu mogli da prihvate i da se nose sa ova dva naina, osudjeni su na postepeno iscezavanje.

Polozaj zena i pitanje ravnopravnosti polova uporedjujui aristokratsko i demokratsko doba uoava veliku razliku: u aristokratskim porodicama, otac je sve. U demorkatskoj americi, devojke se vaspitaju da budu samopouzdane, nezavisne i zrele osobe.On ima ambivalentan odnos prema ravnopravnosti polova. Neravnopravnost u braku tumai kao biolosku sudbinu.

Politika kultura i duh demokratskog naroda na ovo stalno obraa paznju. Mnogi mu zameraju da je podcenio razvoj knjizevnosti i umetnosti u SAD. Tvrdio je da amerikanci nemaju knjizevnost.... a to se pokazalo kao netano. On takodje zapaza pragmatizam, ambicioznost, trku za materijalnim dobrima, nacionalnu sujetu... sto karakterise amerikance. Posebno su vazna zapazanja o razvoju mentaliteta trgovake naravi.

19.STARI POREDAK I REVOLUCIJA (Komparacija Francuske i Engleske revolucije) (Tokvil)Smatra da je filozofija 18.veka jedan od glavnih uzroka revolucije. Tu pre svega misli da ideju prirodne jednakosti ljudi, ideju suverenosti naroda I zahteve ukidanja svih kastinskih, klasnih i profesionalnih privilegija. Pored fizofa, bitno su uticali i ekonomisti fiziokrati koji nude nizpraktinih odgovora na pitanje javne uprave i obrazovanja, socijalnih i administrativnih reformi... Tvrdi da u drustvenom razvoju ne postoji potpuni diskontinuitet, pa ak ni revolucije ne mogu unistiti sve staro.

KomparacijaPostoje 3 komparativne linije koje su posebno znaajne za objasnjenje ovih revolucija sa stanovista ps:r

-U Engleskojsu ekonomska obnova i industrijsko-tehniki napredak prethodili obnovi politikih ustavnova. U Francuskoj je bilo obrnuto, prvo je izvrsena socjalno-politika obnova.

-Engleska slavna revolucija je borbi protvi kralja oslabila vojsku i inovnistvo, a kontrolu nad njima stavila u ruke parlamenta.Francuska revolucija je ojaala vojsku i administraciju, sto je bila kompenzacija za izgubljeno moralno jedinstvo nacije. Dok je Engleska zaista oslabila kraljevsku vlast, Francuska je zapravo ojaala.

-U Engleskoj je revolucija izvedena nagodbom izmedju povlascene plemike aristokratije i burzoazije, tj jednom vrstom istorijskog kompromisa koji je obezbedio politike promene mirnim putem.U Francuskoj se to nije dogodilo , jer su plemstvo i kralj odbijajui kompromis, gurali burzoaziju ka radikalnoj poziciji. Burzoazija je pravila revoluciju protiv plemstva. Pobunila je radnike i seljastvo. Protivnici revolucije su bili povlaseni stalezi, plemstvo i svestenstvo.

Tokvil je otkrio ambivalentno nasledje koje je za sobom ostavila Francuska revolucije. Ona je uspostavila dve razliite tradicije demokratije. Po jednoj se demokratija sastoji u vladanju samih gradjana nad sobom i u punom uzivanju slobode, vladavine prava i individualnih prava. A po drugoj je ona vladavina pojedinaca, grupa ili partije u ime naroda.U drugom sluaj vlast omalovazava suverenost naroda, na koji se poziva kao glavni izvor svoje moi.

20.VEBEROVO SHVATANJE POLITIKE I DRZAVEPolitikaPolitika kao poziv jeste vodjenje ili uticaj na vodjenje neke politike organizacije, tj drzave. Politika je teznja za sudelovanjem u moi ili uticajem na raspodelu moi izmedju drzava ili grupa ljudi unutar nje. Vazan je pojam politikog odnosa . to je jedna od manifestacija drustvenog odnosa, zasnovan je na solidarnosti koji moze prei u sukob interesa.

Ako je u politikom odnosu delovanje orijentisano tako sa se sprovede sopstvena volja nasuprot otporu, tu se radi o borbi. Za razliku od borbe, takmienje se karakterise upotrebom miroljubivih sredstava. To pokazuje da su sukob interesa i borba na se nametne sopstvena volja bitni elementi Veberovog shvatanja moi.

Glavna osobenost njegovog shvatanja moi se svodi na njegovo shvatanje vlasti kao kooperativne moi. Zato njegovo shvatanje jeste jedan od najambicioznijih pokusaja da se odbaci konkurentsko i odbrani kooperativno shvatanje vlasti. Vazno mesto pridaje drustvenim tvorevinama (porodica, crkva...), a izriito tvri da su sve politike tvorevine one koje upotrebljavaju silu. Ko se bavi politikom tezi za moi kao sredstvu u sluzbi drugih ciljeva idealnih ili egoistinih ili moi zbog nje same i prestiza koji iz nje proizilazi. U njegovoj koncepciji postoji duboka povezanost moi i politike, moi i interesa.

Pod politikom zajednicom podrazumeva zajednicu koja svojim delanjem ispoljava spremnost na upotrebu fizike i oruzane sile, da bi regulisala i potinila teritoriju i ponasanje ljudi u njoj.

DrzavaPoseban i najvazniji oblik zajednice je drzava. Jedna je od najvaznijih drustvenih tvorevina koja upotrebljava silu.Ona je ljudska zajednica i drustveno-politika tvorevina za sebe, koja zahteva monopol legitimne upotrebe fizike sile.Politika je organizacija i ustanova. Vlast se tie izgleda da e se odredjene osobe pokoriti naredbi odredjenog sadrzaja. Veber upozorava da je nasilje specifino sredstvo koje se primenjuje tek kada zataje druga sredstva. Po njemu drzava ne moeze biti definisana sa obzirom na njen cilja. Politiki karakter drzave se moze definisati samo u odnosu na sredstvo tj vlast.On prihvata to da se svaka drzava temelji na sili. Nasilje joj je bilo sredstvo nekada, a sad je postalo cilj za sebe.

Kao najvazniju formulaciju moderne drzave on izdvaja injenicu da ona ima upravni i pravni poredak, koji se mogu menjati zakonskim putem.Osnovna funkcija tih poredaka je normativna: prema njima se orijentise grupno delovanje upravnog aparata koji je takodje odredjen zakonskim putem. Ovi poreci pretenduju da vaze za sve i svako delovanje u oblasti kojom se vlada. Moderna drzava je teritorijalna ustanova, ima karakter racionalne ustanove i trajne organizacije. Legitimno nasilje postoji samo jos u onoj meri u kojoj ga drzavni predak dozvoljava i propisuje. Zato je monopolski karakter njene vlasti bitno svojstvo danasnjeg polozaja. Osnovne fukcije drzave:

-Zakonodavna

-Zastitna

-Pravosudje

-Negovanje kulturnih interesa

-Vojna uprava.

21.VEBEROVA SOCIOLOGIJA VLASTINapravio je jasnu razliku izmedju pojmova moi I vlasti. Vlast je institucionalizovana mo. Pojam vlasti upotrebljava u smislu identinom sa autoritarnom moi zapovedanja. Vlast postoji samo u okviru drustvene organizacije. Ona je institucionalizovani odnos gospodarenja i podinjavanja, odnos izmedju drustvenih polozaja a ne linosti. Tamo gde postoji odnos vlasti, raspodela prava i duznosti je obostrana. Mo se prostire difuzno, a vlast se kree u odredjenim granicama. Drustvena ogranizacija se namee, odrazava i stiti vlast, a neposlusnost se kaznjava po odredjenom postupku. Vlast se ispoljava i funkcionise kao uprava.Legitimnost vlastiOn je analizirao 3 tipa legitimnosti vlasti, tj 3 osnove legitimiteta moi zapovedanja: racionalna vlast birokratije, tradicijska patrijarhalna vlast i harizmatska vlast.Sustina legitimnosti se sastoji u minimumu zajednike saglasnosti drustva i drustvenih slojeva. Legitimnost poretka se garantuje na 2 naina: unutrasnjim pobudama i oekivanjima specifinih spoljnih posledica.Legitimnost garantovana na unutrasnjim pobudama se zasniva na 3 osnova:-isto afektivnoj, na podrsci zasnovanoj na oseanjima-Vrednosno-racionalnoj, verovanjem u vazanje poretkana osnovu moralnih i drugih vrednosti-Religioznoj, verovanjem u zavisnost spasenja od odrzanja poretka.Vazni stubovi legitimnosti su konvencije i prava. Konvencije (obiaji) garantuju da e svako odstupanje od uobiajnog ponasanja naii na otpor. Pravo garantuje izglede na fiziku ili psihiku prinudu, da bi se kaznila povreda poretka i odrzao isti.Legitimno vazenje nekom poretku se moze pripisati na osnovu:-tradicije,,-oseanja,-vrednosno-racionalnog verovanja,-pozitivno uspostavljanog poretka i verovanja u njegovu legalnost,-sporazuma svih onih koju su zainteresovani,-kad se legitimnost namee na osnovu vlasti.Veber smatra da postoje 3 itsta tipa legitimne vlasti, a osnov njihove legitimnosti je:-Racionalni karakter vazenja vera u legalnost zakonski zasnovanih poredaka i prava onih koji su na osnovu njih pozvani da vrse vlast -LEGALNA VLAST-Tradicionalnom karakteru uobiajnom verovanju u svetost tradicije i legitimnost osoba koje vrse vlast- TRADICIONALNA VLAST-Harizmatskom karakteru izuzetna predanost svetosti, heroizmu ili uzornim osobinama osobe i pokretku koji ta osoba personifikuje HARIZMATSKA VLAST.Racionalna legalna birokratska vlastOsnovna obelezja:neprekidno i pravilima regulisano obavljanje sluzbenih poslova, hijerarhijski zasnovani odnosi organa vlasti.Najistiji tip ove vlasti jeste ona vlast koja se vrsi posredstvom birokratskog upravnog aparata. On se sastoji od individualnih inovnika koji ispunjavaju uslove:statusno-profesionalne, uslove kompetentnosti, ugovorno-administrativne.Ovaj tip vlasti moze postii najveu efikasnost i racionalnost, preciznost i postojanost, disciplinu i strogost, pouzdanost...On je na najefikasniji nain pokazao da je birokratizacija najefikasniji sastav uprave u istoriji i primeren velikim i kompleksnim drustvima modernog tipa. Pojava iste je imala veliki uticaj na politiku i demokratizaciju modernih drustava.Tradicionalna vlastTo je ona vlast ija se legitimnost oslanja na svetost prastarih, oduvek postojeih i venih poredaka moi i kada se u nju veruje na osnovu te svetosti. Primarni tipovi ove vlasti su oni kada ne postoji lini upravni aparat gospodara .gerontokratija i patrijarhalizam. Prva oznaava stanje u kome vlast u nekoj zajednici vrse najstariji. Druga oznaava sstanje u kome je vlast u nekoj ekonomskoj grupi (domainstvo) koju vrsi pojedinac odredjen strogim pravilom nasledja. Zaetak i opravdanje ove vlasti jeste autoritet staresine porodice u kunoj zajednici.Uspostavljanjem linog upravnog i vojnog aparata, ova vlast tezi patrimonijalizmu i sultanizmu. Prvom treba nazvati svaku primarno tradicionalno orijentisanu vlast koja se vrsi na osnovu potpunog linog prava, a drugom patrimonijalnu vlast koja se u svojoj upravi kree sa potpunom samovoljom.Harizmatska vlastHarizma je osobina neke linosti na osnovu koje ona vazi za izuzetnu i zbog koje se smatra da je ta linost obdarena natprirodnom ili nadljudskom, specifinom moi i sposobnostima. Harizmatski autoritet poiva na izuzetnom daru bozje milosti i dobrovoljnom potinjavanju toj linosti. To priznavanje je zasnovano na snaznim psiholoskim mehanizmima, odusevljenjem ili oajem i nadom. To je autoritarni tip vlasti, a krize su najpogodniji uslov za pojavu ovog tipa vlasti.22.DRUSTVENA PODELA MOI- VEBERSvaki pravni poredak direktno utie na raspodelu moi u okviru zajednice. Realna raspodela ekonomske moi (bogatstva) se odvijau privrednom poretku.Pored moi i bogatstva on ima u vidu i drustveni ugled (prestiz). Nain na koji se on rasporedjuje on naziva drustveni poredak. Funkcija pravnog poretka je da garantuje mo i ugled. Kljuni njegov nalaz jeste da su klase, stalezi i partije najistaknutije pojaveraspodele moi u jednoj zajednici.Klase, stalezi i moPolazna taka u odredjenju klasa je definicija klasnog polozaja tipini izgledi za opskrbu dobrima, sticanje polozaja ipostizanje unutrasnjeg zadovoljstva. On na klase gleda kao na mogune i este osnove zajedninog delovanja. Klasu upotrebljava da bi oznaio zajednike i specifine izglede na zivot veeg broja ljudi, koji dele sline ekonomske interese. Razlikuje sledee klase:-Posrednika kad razlike u posedu primarno odredjuju klasni polozaj (rentijeri i srednji stalez)-Poslovna kad izgledi na trzisno koriscenje dobara i usluga primarno odredjuju klasni polozaj (preduzetnici i radnici)-Drustvena sveukupnost klasnih polozaja medju kojima se na tipian nain obavlja razmena (radnici u automatizovanom radu, sitna burzoazija i neimuna inteligencija).Stalezi su realne zajednice. To je mnostvo ljudi koji u jednoj organizovanoj grupi uspesno ostvaruju svoj zahtev za uzivanjem posebnog staleskog ugleda i monopola. Nastaju po 3 osnove:-Kao rezultat staleskog naina zivota profesionalni-Naslednoharizmatski nasledni-Staleskom aproprijacijom politike ili hijerokratske vlati politiki i hijerokratski.Podela klase se vrsi u odnosu na proizvodnju i sticanje dobara, a podela staleza zavisno od principa potrosnje dobara u vidu specifinog naina zivota.Politike partije i moPolitike partije su trei vid drustvene podele moi. To su udruzenja zasnovana na slobodnom pridobijanju lanstva. Glavni cilj im je da svojim rukovodiocima obezbede mo, a svojim uesnicima izglede da e postii objektivne ciljeve ili stei linu korist.One mogu biti relativno trajne organizacije, ali i prolaze. Znaajna je njegova podela na patronazne, stalesko-klasne i ideoloske partije. Prve su iskljuivo orijentisane na sticanje moi za vodju i obezbedjivanje polozaja za svoje lanove. Druge u orijentisane u interesu odredjenih staleza i klasa. Tree su orijentisane prema konkretnim objektivnim ciljevima.Partije mogu primenjivati sva sredstva za postizanje moi. U modernim drzavama se zasnivajuili na principu organizacije sa patronatom nad sluzbama, ili kao ideoloske organizacije koje zele da ostvare neke politike ideale. U praksi se najese primenjuje mesovit model. U moderno vreme one prelaze na birokratsku organizaciju.23.MISTERIJA MOIMo je vrsta fenomena koja je oduvek igrala vaznu ulogu u zivotu svakog drustva, a svojom misterijom neosporno privlaila paznju i fascinirala ljude. barle tvrdi da su mo i ljubav, dva najstarija fenomena ljudskih emocija. Lovenstajn tvrdi da postoji misteriozna trijada koja dominira ovekovim zivotom: ljubav, vera i mo. Mo se uglavnom smatra odgovornom za ljudsku muku i patnju. Mo je oduvek bila znaajna kulturu. Mnogi spomenici su dokaz moi raznih vladara, ali takodje i dokaz njihove nemoi i straha od zaborava.Pozitivne dimenzije moi se ne vezuju samo za ove kulturne velianstvene objekte. Svaki narod slavi mnoge mone istorijske ljude:Napoleon, Nelson, Bizmark, Karadjordje... Mo je uvek bila najkraa preica za ulazak u slavu.Ono sto je zajedniko ljubavi, veri i moi, je kognitivni deo tajne kojom su prekrivene. ovek moze iskusiti i osetiti svaku od njih. Za razumevanje ovih pojmova, bitnije od svega je trazenje odgovora. Traganje zapoinjemo bozanskom personifikacijom moi.Bozanskapersonifikacija od Zevsa do GromovnikaHomerov spev o postaku bogova pokazuje koliko je ovaj koncept ukorenjen u civilizaciji. Jedna od kljunih poruka ovog speva je u ideji da se Zevs bori protiv Haosa. Koristi mo i uzdajui se u njih on vlada. U staroslovenskoj mitologiji, pandan Zevsu je Perun, gospodar vasione koji proizvodi grom. Kada je hriscanstvo poelo da potiskuje paganstvo, koje je krsteno pred Ilijom, gospodarom svih prirodnih elemenata, on dobija izuzetno vaznu ulogu naroito kod Juznih Slovena. Zasto grom? Zato sto su brzina, iznenadnost i silina vazna svojstva moi, a to olienje ima grom.24.RADJANJE I GENEZA MOIMo magijeMagija nije nastala iz apstraktnog pojma univerzalne moi, ve iz iskustva i ima praktinu ulogu i svrhu. Primitivne grupe i prastare ljudske zajednice gaje kultove pojedinih biljaka i zivotinja, koje imaju ulogu svetog i nedodirljivog oblika zastite totema.Totem je zajedniki siboliki zastitnik pred silama i pretnjama koje ovek ne moze da razume i pojmi. On je vrsta veza pojedinca i grupe. Sta valja initi znali su najstariji u grupi, oni koji su pokazali ili nasledili neku magiju, a oni su posedovali i moi vladali ljudima. Svi drevni narodi su verovali u postojanje magine moi. A kraljevski put do nje i vlasti je vodio kroz razumevanje okultrnih moi i poznavanje vremena i uslova povoljnih za njih. Najstariji u plemenu su bili tumai takve moi.Osnovu magijske moi ini strah, a glavna uloga u drustvu joj je da uvrsti obiaje. Delovala je kao osnovna snaga za ouvanje obiaja i tradicije, kao i ritualai zahtevanih socijalnih obrazaca ponasanja. Zakljuak je da razni oblici magijske moi uvek imaju jak konzervativni naboj i konformistiki karakter. Glavni cilj magijske formule je odrzanje tradicije.Mo matrijarhataMatrijarhalni tip je predhodio patrijarhalnom. Prve potvrde su otkrivene i vezane za Likiju i Egipat. Pojave zenske moi i vlasti se ne mogu razumeti samo kao pojedinana i usamljena pojava(Amazonke, Lezbos).Mo patrijarhataOva koncepcija je dugo vremena postojala kao jedno od objasnjenja najstarijeg oblika moi. Ako je porodica prva i najstarija elija drustva, onda je vlast oca prva forma komandovanja i uspostavljanja poretka nad drugima.Pravo oca na vlast je zasnovano na inu poroda i brige o njemu. To je velika slabost ove koncepcije. Upotreba i zloupotreba oinske vlasti nad zenom i decom se zadrzala do danas. ak i u najrazvenijim zemljama, ovaj problem je est. Vlast i dominacija su jedna od kljunih karakteristika patrijarhalnog drustva. Zena i deca su u nizem polozaju u odnosu na muskarca. Ova vlast jej jedna od najvaznijih vidova tradicionalne vlasti.Osnovni njen stub je tradicija. Ovaj koncept je primenjen na vrhovne nosioce moi i vlasti u drustvu i drzavi. Najdublju kritiku patrijarhata je ponudio feminizam.Moj zakljuak: jebem ti kretenske i zatucane muskarceDolazak ratnikaDe Juvenel nudi opstu tipologiju nastanka i geneze moci:prva politika revolucija u istroiji bila je proces u kome je ritualna vladavina starih zamenjena dolaskom novih, mladih, snaznih i uspesnih ratnika. Sustinu te revolucije predstavlja odbacivanje zemaljskih kultova agrarnog i matrijarhalnog drustva u korist nebeskih kultova ratnikog i patrijarhalnog drustva (al su se zajebali). Ratniko drustvo je uvrstilo patrijarhalno drustvo, ali po novom obrascu moi mo dobijaju najhrabriji ratnici. Prvi uzrok nasilja i ratova je bio u nedostatku hrane, zena,robova... Do promene je doslo kada su muskarci skapirali da mogu da zarade na robovima umesto da ih ubijaju. Ista stvar je bila sa uvodjenjem masina i industrijskom revolucijom. Najhrabriji su poeli da polazu vee pravo u podeli ratnikog plena. Porobljavanjem zena su se mnozili, sto je i danas negde vrlo znaajno za snagu. Ovu novu kastu ratnika Heleni su zvali eupatridi, a Rimljani patriciji.25.MO I ETOS U HELENISTIKOJ POLITIKOJ FILOZOFIJIStari Grci kao prvi politiki narod u pravom smislu rei, poznavali su vrlo dobro prirodu politike moi. Heraklit je upozoravao da preterivanje treba gasiti pre nego pozar. Kod Platona se najjasnije visi svest starih Helena o prevelikoj zudnji za moi kao najveem poroku. Veliku glad za prestizom i slavom, nazivali su PHILOTIMIA. A veliku pozudu i pohlepu u najopstijem smislu PLEONEXIA.Grci su shvatili da je dobar ustav najsnaznija prepreka za sirenje i kvarenje vlasti. Solon je prvi uveo ideju dobro uredjene politike zajednice, koristei za oznaku tog stanja ime boginje Eunomije boginje zakonitosti.Teznja politike moi da se siri toliko je snazna, a mogunosti moi da se kvari toliko izrazena, da ponekad ni dobri zakoni nisu dovoljni da joj postave granice. To se posebno izrazilo u talasu tiranida u grkim drzavicama 7vpne. Tom talasu nije mogla da se odupre ni demokratski uredjena Atina kojom je tokom 6vpne tiranin Pizistrat vladao 36 godina. Klisten je sredinom 7vpne vladao 32 godine i bio jedan od retkih omiljenih vladara koji nije imao linu gardu, a vladao je na Korintu. Da bi spreili tiranicu, Atinjani oslobodjeni od Pizistratovog sina Hipije, uvelu su uvenu meru ostarkizma oko 508 godine 7 vpne kao protivmeru potencijalno prevelikoj moi pojedinca.Tom odlukom se jednom godisnje salje u izgnanstvo na 10 godina onaj ije se ime najese nadje urezano na ostrakonu. To je bila velika kazna u to vreme. Iako je uveden iz dobrih razloga, ostarkizam je esto bio instrumentalizovan od politikih monika, koji su se njime koristili kao najmonijim oruzijem da uklone svoje protivnike.Perikle je ostarkizmom prognao svoja dva najvea protivnika Kimona i Tukidida. Ali uprkos tome on je ostao najvea politika figura tog doba, koja je umela da iskoristi dva osnovna elementa politikog zivota delovanje i govor (praxis i lexis). Bio je majstor govornistva i praktikovao umetnost javne rei(psihogogija), vodjenje duse. To se ostro razlikovalo od demagogije, zavodjenja naroda. Ali bio je i majstor delanja. To potvrdjuju ostaci Partenona i Zevsovog hrama, ouvani do danasnjeg vremena.Temu o politikoj moi, Aristotel e najbolje povezati sa temom o politikoj slobodi. Ona ima dva lica: aktivni princip uesa i vlasti i pasivni princip pokoravanja zakonu. Naglasava ideju da se mo moze kontrolisati politikim poretkom kao Solon.Tukidid je bio veliki Herodotov uenik, koji je otkrio neke vazne istine o moi. Mislio je da je mo tendencija prema jos veoj moi, i stoga da je neograniena. Mo nagoni i tera one koji je poseduju preko svih granica. Pleonexia je unutrasnje svojstvo moi. Mera, granica i cilj moi se morajumoraju postaviti van nje same. To sto je sputava i spolja ograniava jeste politiki etos, ije je sustinsko obelezje vrlina umentosti SOPHHROSYNE. To svojstvo je usadio Apolon.Politika zajednica koja ne poseduje politiki etos je iskvarena zajedncia, u kojoj su ljudi ostavljeni na milost i nemilost moi i onima koji mo poseduju. To je nezdrava zajdenica u kojoj se izrazava kancerozna priroda moi, koja dolazi do izrazaja najvise u tiranskim vremenima i uslovima despotske vlasti.26.FIZIOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA MOI KANETIKaneti pristupa pojmu moi iz sire, antropoloske pozicije i to kroz fiziolosku teoriju moi. Njegovo objasnjenje moi se sastoji 3 analitika dela:opis hvatanja i gutanja,stvaranje razmaka,strpljivo preoblikovanjePsihologiju hvatanja i gutanja uzima za polaznu taku objasnjenja moi. Ceni da kod oveka nema nieg starijeg od hvatanja. Ruka koja ne popusta stisak je simbol moi. Onaj ko odluuje, sve je u njegovim rukama. Jedenjem se potpuno unistava protivnik i ostvaruje se mo nad njim, on je pokoren.Stvaranje razmaka- nije dovoljno samo da se plen uhvati nego i da se ne bude uhvaen. Sav prostor koji vladar stvara oko sebe sluzi upravo ovoj svrsi.Strljivo preoblikovanje govori o moi koja se odrekla nasilja i plena. To je mo usavrsene sake koja bi strpljenjem nauila milovati i oblikovati.Unutrasnji poriv za unistavanjem ostaje glavna odlika moi. To se vidi u prezivljavanju koje je najvazniji trenutak moi.Oni koji ubijaju i prezivljavaju uvek ostaju moni.27.INTENCIONALNA MO RASELSmatrao je da je mo fundamentalni koncept u drustvenim naukama. Mo ima mnoge forme i oblija, a ni jedna nije podredjena drugoj, niti postoji jedna iz koje se druge mogu izvesti.Danas se ekonomska mo tretira kao izvor iz kog a se mogu izvesti drugi oblici moi. Po njemu je to pogresno.Odredjenje moiMo je proizvodjenje nameravanih uinaka. Jedan ima vise moi nego drugi, ako postize vise nameravanih uinaka. Mogue je govoriti o moi nad apsolutnom svemu.Forme moiMo nad ljudima se moze razlikovati s obzirom na uticaj na individue ili tip organizacija koje su u to ukljuene:Uticaj na individue:-Direktnom upotrebom sile-Podsticanjem nagradama ili kaznjavanjem-Uticajem na misljenje tj propagandomTradicionalna i novosteena moTradicionalna mo ima snagu obiaja, ne mora se uvek pravdati. Povezana je sa religijskim ili kvazi-religijskim verovanjima. Mnogo se vise moze oslanjati na misljenje javnosti, nego revolucionarna mo npr. Ona daje oseaj sigurnosti, nije na oprezu od izdajnika i vise je verovatno da e izbei politiku tiranijuNovosteena mo je zasnovana na pristanku ili sili. Onu koja lezi na sili , Rasel naziva ogoljenom moi koja je obino vojna, ima formu unutrasnje tiranije ili stranog osvajanja. . Poseban drugi vid je revolucionarna mo, koja zavisi od velike grupe ljudi ujedinjenih novim uverenjima, programima..Svestenika ili teoloska moU proslosti su dve vrste tradicionalne moi igrale vrlo znaajnu ulogu: svestenika i kraljevska mo. Njihova mo je bila velika naroito u primitivnim drustvima.Neki put su se obe moi sjedinjavale u jednoj osobi.Najprimitivnija vrsta svestenike moi je bila u linosti plemenskog vraa i to u religijskom i magijskom smilsu. Religijska je bila usmerena ka natprirodnim, a magijska ka prirodnim silama.Antika Grka, Rim i Kina su bili neobini i po odsustvu izrazite svestenike moi.U ove tri kulture, svetovna mo je uglavnom bila iznad duhovne. Napretkom civilizacije svestenici postaju posebna i odvojena kasta, uvari klasinih tradicija, konzervativni, posrednci boga i moi... bili su neprijateljski nastrojeni prema linim religijskim potrebama i uverenjima ljudi.Najmonija i najvaznija svestenika organizacija je katolika crkva.Postojanost i snagu svestenike moi, on nalazi i u tome sto je teoloska mo mnogo manje izlozena porazu.Kraljevska moNjeno poreklo je takodje praistorijsko. Kralj je linost koja vodi naciju, objavljuje rat, sklapa mir, donosi zakone i kontrolise sprovodjenje pravde. Nejgovo pravo na krunu je najese nasledno, on je nepovrediva linost, predstavnik boga na zemlji. Rat ima mnogo udela u porastu kraljevske moi, s obzirom da je rat trazi jedinstvenu komandu. Vrhunac kraljevske moi je ostvaren u drevnom Egiptu, u vreme gradnje velike piramide, i u Vavilonu u vreme vladavine Hamurabija. Kasniji kraljevi su mozda imali vee teritorije,ali nisu toliko vlasti prema podanicima.Renesansne monarhije su stekle znaajnu prednost u odnosu na ranije kraljevine, jer obrazovanje nije vise bilo u monopolu crkve. Apsolutne monarije su izdigle mo krune iznad crkve i aristokratije.Njihova mo je dolazila od dve narastajue drustvene snage :nacionalizma i trgovine. Kada apsolutne monarhije postanu prepreka razvoju trgovine i industrije, dolazi do njihovog pada. Revolucije su uspostavljale ili ustavne monarhije ili republike.U modernim drzavama, kraljevska mo se seli u parlamente a uloga monarha je ceremonijalna.28.OGOLJENA MOTo je vrsta moi koja poiva iskljuivo na sili. Spada u oblik novosteene moi, a jedini nain dolaska do nje je uzurpacija- tiranija je njen klasini primer.Revolucionarna moTradicionalna mo moze da se srusi na dva naina:da skepticizam urusi verovanja i mentalne obiaje na kojima poiva stari rezim, ili se moze dogoditi da nova verovanja i mentalni obiaji zadobiju jako siroku podrsku ljudi i zamene staru vladu.Revolucionarna mo se zasniva na uverenjima veine stanovnistva u neophodnost radikalnih promena. Analizu revolucionarne moi Rasel vrsi na 4 istorijska primera:-Rano hrisanstvo borba za mo izmedju crkve i drzave zapoinje pitanjem sta priprada bogu a sta Cezaru? Hrisansko uenje je u ovoj fazi podrazumevalo slabljenje drzave. Ali drzava se nije predala. Primer Henrija 8 koji je englesku crkvu odvojio od papske jurisdikcije, a sebe kao svetovnog vladara proglasio i vrhovnim verskim poglavaro.-Revolucionarni pokret Reformacije je religijskim anarhizmom slabio crkvu, a to je islo na ruku jaanju drzave.-Francuska revolucija i nacionalizam kada se za premo bore stari i novi poredak, mo pobednika nad pobedjenim je ogoljena mo.-Ruska revolucijai socijalizam pokazuju novu vrstu legure moi koja je postignuta amalgamacijom politike i ekonomske moi, zbog ega je enormno porasla kontrola nad drustvom od strane vlade.Mo nad misljenjemJedan je od 3 naina uticaja na individuu. Ona je najmeksa po formi, ali i najteze prepoznatljiva. Njena najvea snaga je u ubedjivanju i poverenju, u veri i spremnosti da se dobrovoljno prihvati vlast i mo. Ona je presudna mo u drustvenim odnosima. Ono sto je razlikuje od drugih formi moci jeste injenica da se verovanje nikad u poetku ne oslanja na mo sile.Prvi korak u kreiranju siroko rasprostranjenog misljenja jeste putem sredstva ubedjivanja. Tako je zvanina propaganda jako mono sredstvo ubedjivanja, a ima i stare i nove forme.29.ZAVRSNE NAPOMENE O RASELOVOJ KONCEPCIJI MOITo vam je ukratko sve ovo sto sam iskucala o njemu, ponavlja sePS ISPIT DRUGI DEO

29.EKONOMSKA I DRUSTVENA MO:USPON TEHNOSTRUKTURE GAJLBRAJTSvoju analizu zapoinje navodjenjem promena koje je industrijska drzava uvela u ekonomki i drustveni zivot:

-Sve slozenije i rafiniranije tehnologije u proizvodnji roba

-Uspon velikih korporacija sa najveim delom industrijske proizvodnje

-Promena odnosa drzave i privrede

-Masovne reklame i aparati uveravanja i nudjenja robe i usluga

-Eksplozija univerzitetskog obrazovanja.

Definise pretpostavke koje zeli da dokaze:

-Prva dovodi u pitanje da je u svojoj ekonomskoj delatnosti ovekpodlozan vlasti trzista

-Druga da ekonomski sistemibivaju sve vise modeli planske privrede (teorija konvergencije)

-Trea da nije vazan kvantitet roba koje posedujemo nego kvalitet zivota koji zivimo.

Za sve 3 pretpostavke je bio u pravu. Procesi kontrole ekonomije od strane drzave su se izuzetno pojaali, slom socijalistikih zemalja i njihovih ekonomskih sistema je potvrdio teoriju konvergencije, ljudi daju mnogo vise znaaja dominantnom i kratkovidom ekonomskom interesu, a jedini cilj ekonomije jeste sve masovnija proizvodnja i nagomilavanje roba.

Pri razmatranju teorije moi, odaje priznanje Marksu i prihvata njegov zakljuak da svaka vlast pripada kapitalu i da je njeno vrsenje prerogativ vlasnistva. Takodje povezuje drustvenu i politiku mosa kontrolom nad proizvodnim faktorima. Zakljuuje da je moprosla kroz 3 osnovne faze:

-Prvu ini deo razvoja drustva u kome je vlasnistvo nad zemljom obezbedjivalo posedovanje najvee moi u drustvu.

-Drugu karakterise prelazak moi sa vlasnika zemlje na vlasnike kapitala.

-Trea nastupa usponom nove industrijske i korporacijske drzave, kada se kapital seli na organizovano znanje ili tehnostrukturu.

To izgleda ovako:

-Vlasnik zemlje vlasnik moi

-Vlasniik kapitala vlasnik moi

-Vlasnik znanja vlasnik moi

U sredistu te nove korporacijske drzave jetehnostruktura ili organizovano znanje.On nastaje kao rezultat udruzivanja ljudi koji imaju razliita tehnika znanja, iskustva i talente.Najpogodnije mesto za to je moderna korporacija.

Prva posledica uspona tehnostrukture mo se premestasa pojedinca na organizacije. One su hijerarhijski organizovane, oni sa najvisih polozaja imaju najbolje informacije i zato je njihova mo najvea.Korporacija daje tehnostrukturi jos jednu vaznu zastitu izvor kapitala iz vlastite dobiti korporacije koji je pod potpunom kontrolom tehnostrukture. Taj kapital je anonimni korporacijski kapital jer nije u vlasnistvu nijednog pojedinca.

Glavni cilj velikih korporacija pod upravom tehnostrukutre je razvoj same korporacije, a ne maximiziranje profita.Zato one danas poseduju veliku mo i mogu da obliku drustva.

30.TAJNA PRIVLANOSTI MOI I TROJNO PRAVILO MOISmatra da je glavna zelja ljudi sticanje moi nad drugima i slava.Potreba za moi je jedan od najvaznijih motiva i najvea nagrada oveku. Smatra da postoje 3 cilja zbog kojih se tezi za moi:

-Da bi ostvarili pojedinane i posebne interese materijalno-finansijske

-Da bi drugima mogli da nameu drustvene, religijske, politike i druge vrednosti

-Da bi lakse dobili podrsku za svoje shvatanje sireg drustvenog interesa svoju koncepciju razvoja, promena i org drustva.

Postoji jos jedan razlog, a to je uzitak. Zaljubljenost u mo je zaljubljenost u samog sebe. Ali smatra da mo moze biti drustveno zlogudna, ali i jako drustveno bitna.

Trojno pravilo anatomije moiSustina je u podeli na 3 osnovna oblikamoi. Uvek je njihovo delovanje povezano, samo neki ima negde dominantnu ulogu.

-KONGNITIVNA MO -mo koja se zasniva na pretnji primenom kazne. Ona postize potinjavanje sposobnoscu da se ljudima nametne alternativa za ono sto stvarno zele. Oni koji joj se ne potine, snosie neugodne posledice i sankcije. Ona je objektivna i lako vidljiva i prepoznatljiva za sve. Oni koji je poseduju stavljaju to do znanja svima. To je pretnja kaznom, sto je glavno obelezje ove moi.

-KOMPENZACIJSKA MO -ona postize potinjavanje tako sto nudi pozitivnu nagradu, daje ljudima ono sto oni smatraju vrednim.Ranije je to bilo placanje u naturi, davanje prava na obradu zemlje.... danas je to novana nagrada, javna pohvala. Ono sto je povezuje sa prethodnom je injenica da potinjeni u oba sluaja zna zasto nesto ini, zbog izbegavanja kazne ili dobijanja nagrade. Takodje je veza izmedju potinjenog i posednika moi oita i transparentna.

-KONDICIONIRANA MO ona je posredna i teze vidljiva.Ostvaruje se tako da se menjaju verovanja i sisstem vrednosti onih koje treba potiniti.Ona je vise subjektivna.Moze se ispoljavati kao eksplicitna (izriita kondicionirana) ili kao implicitna (posredna). Eksplicitna je posledica direktnog uveravanja (dobrovoljno prihvatanje autoriteta, naini ponasanja steeni socijalizacijom,uveravanje putem reklame...). danas se u ovaj oblik ulaze mnogo sredstava. Implicitna ima jos veu snagu jer je manje prepoznatljiva. Pod njenim uticajem se pokornost i potinjavanje smatraju normalnim, pozeljnim, primerenim ponasanjem. Kultura i tradicija su jedni od najvaznijih instrumenata ove moi.Moral takodje ima jako bitnu ulogu, zatim moralna vrlina,, religijska vera...

KLASINA I SAVREMENA SHVATANJA DEMOKRATIJE ORLOVI

1.POJAM I ZNAENJA DEMORKATIJE

Osnovna def demokratije vladavina naroda. Poiva na prevodu demos- narod i kratein-vladati.

Linkon demokratija je vladavina naroda, od naroda za narod. Odnosno vladavina narodnih predstavnika u skladu sa zeljamanaroda. Ali mora prvo da se zna ko je narod, pa tek onda taj narod da odluuje.

Esencijalna ideja demokratije je da ljudi imaju pravo da odrede ko e njima vladati. U stabilnim demokratijama, oni ocekuju da ce njihova oekivanja biti ispunjena.U njoj vladaju izabrani predstavnici. To je vladavina manjine izabrane od strane veine, tako da vlada deluje u interesu svih gradjana ili bar veine. Zato su od posebne vaznosti vladavina prava (mo drzave mora biti ograniena zakonom) i konstitucionalizam.

Demokratija tezi jednakoj participaciji svih gradjana- jedan ovek , jedan glas.Potrebni su joj aktivni gradjani i njihova sto vea ukljuenost u politiki i javni zivot, ali dobrovoljno.Gradjani su takodje jednaki i po ljudskim pravima i slobodama.Vladina interv encija u drustvu moze biti legitimna samo sa ciljem da sitti zivot, slobodu i imovinu gradjana, sto znai obezbediti okvir za slobodno trzite.

Jedna od osnovnih razlika u odnosu na nedemokratske rezime jeste postojanje izborne konkurencije i rasprostranjeno uese gradjana u glasanju. Stabilna demokratija je ona u kojoj je sposobnost sistema dovoljna da odgovori na zahteve koji se pred njega stavljaju. Rusenje Berlinskog zida i Fukujamino proglasenje kraja istorije, zapravo je oznaavalo to tu krajnju taku ideoloske evolucije oveanstva, kada je liberalna demokratija konana forma ljudske vladavine. Demokratija je poslednjih godina zabelezila veliki napredak, veliki broj zemalja se demokratizovao ili je u tom procesu.

Poslednjih godina je zabelezen trend novog institicionalizma. Za razumevanje demokratije je potrebnopratiti uticaj socio-kulturne i institucionalne dimezije, na politike partije i demokratiju. U razliitim zemljama demokratija zavisi odspecifinosti kao sto su strukura politikih institucija, politika kultura, socijalna kultura...

Medju demokratskim rezimima se naglasavaju razlike:predsednikinaspram parlamentarnog sisitema, veinski naspram predstavnikog, dvopartijski naspram visepartijskog.... Ali demokratija traga za ravnotezom, nivelisanjem i balansiranjem.

Dakle, demokratiju ini : vladavina naroda, vladavina sa pristankom, vladavina veine koja postuje prava manjine,vladavina manjine odabrana od strane veine,garantovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda,slobodni i posteni izbori,jednakost pred zakonom, vladavina prava i fer sudski procesi, ustavom ograniena vladavina, socijalno ekonomsko politiki pluralizam, tolerancija, pragmatizam, saradnja i kompromis.... dakle kenjajte sve sto vam padne napamet

2.ANTIKA I KLASINA TRADICIJA DEMOKRATIJE

Od kad postoji ljudsko drustvo, traga se za najboljim i najoptimalnihim oblicima organizovanja i uredjivanja ljudskog zivota u politikoj zajednici. Svaki demokratski poredak zahteva bar minimum etinosti. Trazei vazna pravila koja sadrze ono najbitnije, ljudi su dosli do zakljuka:ne ini drugome ono sto ne ne zelis da drugi tebi ine. Ova ideja je sadrzana i u Kantovom kategorikom imperativu, zlatnom pra