Politička geografija religijske, jezične i etničke raznovrsnosti.

Politička geografija prometa i komunikacija, stanovništva i migracija.

1

Politička geografija: nove temeOsim proučavanja država, teritorija, prostora, lokacija i

svih ostalih pojavnih oblika političkog u prostoru, suvremena politička geografija bavi se i proučavanjem novih tema koje se tradicionalno ne povezuju s objektima proučavanja političke geografije.

Politička geografija proučava i ostale aktere u svijetu kao što su djelovanje transnacionalnih korporacija i njihov utjecaj na trgovinske i imigracijske politike, zaštitu okoliša i ulaganja u inovacije.

Politička geografija proučava brojne procese kojima se prije nije bavila (utjecaj globalizacije, tehnoloških inovacija, razvoj suvremenih komunikacija) i njihovim utjecajem na prostor.

2

Teme i potrebe za interdisciplinarnostiProblemi zaraznih bolesti (pandemije), AIDS, položaj žena i

djece u društvima, stanovništvo i njegove karakteristike (dobna, obrazovna struktura itd.), izbjeglice, glad, prirodne katastrofe, održivi razvoj, globalno zagrijavanje, zaštita okoliša.

Karakter ovih suvremenih tema nameće potrebe za uvođenje saznanja iz drugih disciplina u političku geografiju: biologija, teologija, pravo, zdravstvo, mediji, ženske studije, informacijske tehnologije, geografski informacijski sustavi itd.

Politička geografija je doživjela nastanak i procvat brojnih poddisciplina u posljednjih nekoliko desetljeća, koje su nastale kao izraz prepoznavanja i uvažavanja prostornih aspekata novih, važnih objekata proučavanja u političkoj geografiji: religija, jezici, etniciteti, promet i komunikacije, migracije, stanovništvo.

3

Religije i politička geografijaUloga religije nikako nije nevažna za nastanak političke

mape svijeta. Npr. u 20. stoljeću, podjela britanskih anektiranih i kolonijalnih teritorija Irske, Sirije, Indije i Palestine na više država provedene su da bi se razdvojilo različite religije i narode.

Širenje država i carstava kroz povijest vodilo se kroz širenje religije, koje je vrlo često bilo vršeno kroz i kao širenje državnog utjecaja (npr. španjolski i portugalski misionari u Latinskoj Americi, ruski pravoslavni misionari u Sibiru)

Suvremeno doba: stabilnost svjetskih religija, nema velikih promjena teritorija koji religije zauzimaju, ali brojni su sukobi između pripadnika različitih religija (teorije o sukobu religija i civilizacija), promjene unutar religija, upotrebe religije u dnevne političke svrhe. Religija kao vodič državnih vlasti i elita.

4

Politička geografija religijeSukobi koji imaju religijsku pozadinu vrlo su često zapravo

sukobi za teritorij , a religija predstavlja razliku prema drugim skupinama koje ugrožavaju neku skupinu, religija kao odrednica identiteta.

Sukobi koji imaju religijski karakter dugotrajni su i vrlo okrutni.

Primjeri su nigerijski građanski rat, sukob na otoku Mindanao (Filipini), te općenito suvremeni fundamentalistički terorizam.

U političkoj geografiji, postoji poddisciplina koja se naziva geografijom religije.

Proučava prostorne aspekte svjetskih religija, prostore koji obuhvaćaju, razmještaj i značaj objekata u prostoru vezane uz religiju (svetišta, samostani, važne crkve itd.)

5

Politička geografija jezične raznovrsnosti

Etničke manjine u mnogim državama upotrebu, očuvanje i zaštitu vlastitog jezika doživljavaju kao branu pred gubitkom identiteta zbog prevlasti većinske skupine i njenog jezika, kao i pritisaka globalizacije i tehnološkog razvoja koji favoriziraju upotrebu manjeg broja jezika.

Jezici “umiru” gotovo svakodnevno, neki doslovno jer njima više nitko ne govori, a neki praktično jer se gotovo uopće ne upotrebljavaju. Proces je to koji se dešava u svim dijelovima svijeta, bilo da se radi o starim jezicima u Europi ili indijanskim jezicima u Americi.

Politička geografija proučava jezičnu raznovrsnost svijeta, prostorni raspored pojedinih svjetskih jezika i njihovu podudarnost s državnim granicama, kao i prostornim rasporedom etnikuma.

6

Politička geografija jezične raznovrsnostiZnačenje prihvaćenih jezika sporazumijevanja (lingua

franca) – najznačajniji lingua franca je dakako engleski jezik.

Lingua franca su i Svahili (Istočna Afrika), Hausa (Zapadna Afrika), Pidgin (Južni Pacifik).

Bivše kolonije europskih kolonijalnih sila naslijedile su europske jezike kao službene, iako u nekim državama manji postotak stanovništva govori te jezike. U većini država, ti jezici su prihvaćeni.

Ovi jezici (engleski, francuski, španjolski, portugalski, ruski na prostoru ZND-a), trajan su ostatak europskog kulturnog imperijalizma.

Teritorijalnim osvajanjima (zajedno s islamom) je proširen i arapski jezik, koji obuhvaća prostor od Magreba sve do Gulfa.

7

Politička geografija jezične raznovrsnostiPostoje različite vrste država ovisno o broju jezika koji

se u njima govore: države s jednim vladajućim jezikom, dvojezične (Belgija, Kanada, Šri Lanka, Paragvaj) i višejezične (Meksiko, Kina, Indija, Rusija, Nigerija itd.) države.

Pokušaji uvođenja jednog dominantnog jezika u države s više jezika izazivaju otpor i dovode do sukoba, te se uglavnom provode u totalitarnim i autoritarnim sustavima, kroz nametanja jednog jezika i zabrane drugog. Provodili su ih i osvajači u kolonijama.

Neke bivše kolonije su nakon stjecanja neovisnosti mijenjale službene jezike, uvodeći domaće jezike.

Južna Afrika je nakon pada aparthejda 1994. g., osim engleskog i afrikaans kao dotadašnjih službenih jezika, uvela još devet službenih jezika.

8

Politička geografija etničke raznovrsnostiU svijetu postoji vrlo malen broj pravih

nacionalnih država.U svijetu 194 države i preko šest tisuća etničkih

skupina.Višekulturna i višeetnička društva postoje čak i u

vrlo malim, pa čak i otočnim državama (npr. Komori, Fidži, Mauricius, Trinidad i Tobago).

Etnička raznovrsnost dolazi do izražaja kod nekih država (DR Kongo 400 plemena, bivši SSSR 160 naroda).

Kavkaz je najbolji primjer etničke raznovrsnosti i izmiješanosti, koja ne korespondira s političkim granicama. Brojni sukobi.

9

Politička geografija etničke raznovrsnosti

Kulturni pluralizam je globalno rasprostranjen, ali i čimbenik političke nestabilnosti i sukoba.

Kulturni pluralizam ne mora dovesti do političke nestabilnosti i sukoba.

Najbolji primjer uspjeha kulturnog pluralizma je Švicarska: nema korelacije između jezika, religije i mjesta stanovanja; narodi su se ujedinili svojevoljno (kroz stoljeća); država je konfederacija.

Švicarski model ni približno nije primjenjiv svugdje, ali je najbolji primjer države gdje različite etničke skupine stoljećima žive u skladu, bez obzira na različitosti.

10

Politička geografija prometa: cesteCestovne prometnice su još u državama starog vijeka

(npr. Rimsko carstvo) služile kao sredstva za širenje središnje, carske vlasti i učvršćivanje vlasti nad novoosvojenim teritorijima.

Rimskim cestama (njihovim trasama) još i danas prolaze mnoge prometnice na Mediteranu i dijelu Europe.

Moderne prometnice često su građene prvenstveno zbog vojne funkcije: mreža autobahna u Njemačkoj; Interstate Defense Highway System građen od 50-ih godina do 1991. g. u SAD-u; Alaska Highway na Aljaski i u Kanadi)

Iznimna važnost planinskih prijevoja i cesta koje prolaze preko teških terena planina (npr. Khyber Pass u Afganistanu, Brenner, St. Gotthard, Džungarijska vrata, Mitla Pass, Cilicijska vrata itd.)

11

Politička geografija prometa: cesteIznimna je politička i strateška važnost tzv.

transkontinentalnih cesta, kao što je nekadašnji Put svile, Azijska cesta (veže Istanbul sa Singapurom i Ho Chi Minh Cityjem); Panamerican (Interamerican) Highway (veže Fairbanks na Aljasci s Puerto Montt u Čileu i Buenos Airesom u Argentini), La Marginal (Kolumbija-Peru-Bolivija, ide uz istočne padine Anda, ali nije dovršen), TRACECA koridor (Transportni koridor Europa-Kavkaz-Azija), Transportni koridor Europa-Azija.

Ceste se grade i kako bi se neki prostor, dio teritorija države otvorio većem naseljavanju i gospodarskom iskorištavanju, te se tako povećala mogućnost kontrole, često i rubnog dijela teritorija države. Najbolji primjer je cesta Transamazonica u Brazilu, koja je otvorila Amazoniju prema ostatku Brazila.

12

Politička geografija prometa: željeznicePolitičko značenje željeznica je i važnije i dugotrajnije nego

cesta, bar za modernu civilizaciju.Željeznice su mnogo učinkovitiji način prijevoza od cesta.Daleko veća propusna moć, ali i s mnogo manji ekološki otisak.Željeznice su bile glavni način širenja kontrole nad teritorijima

u 19. stoljeću.Izgradnja je pratila teritorijalna osvajanja i naseljavanje

prostora.Najvažnije takve pruge su bile Transsibirska željeznica u

Ruskom carstvu i transkontinentalne željeznice u SAD-u i Kanadi.

U kolonijama, željeznice su se gradile da bi se olakšao i ubrzao prodor u unutrašnjost od morskih obala.

Vidljivo na željezničkoj mreži država Afrike, Indije i bivših kolonija.

13

Politička geografija prometa: željezniceNa mnogim gradilištima željeznica nastajali su i novi,

kasnije vrlo veliki gradovi, primjerice Nairobi u Keniji.I u suvremenom dobu, željeznice otvaraju prostore koji

su dotad bili nedostupni, npr. Baikal-Amur Mainline (BAM), duga 4 300 km, usporedna s transsibirskom željeznicom ali sjevernija, građena iz ekonomskih ali i strateških razloga u SSSR-u (danas je u Rusiji).

Iz strateških i ekonomskih razloga građena je i željeznica TAZARA u Africi (Tanzanija-Zambija), izlaz Zambije na more.

Željeznica Cape to Cairo u Africi nikad nije dovršena, kao ni transkontinentalna željeznica kroz Ande.

U većini kolonija, i danas željezničke mreže odražavaju kolonijalno doba, jer je većina pruga tada i izgrađena.

14

Politička geografija prometa:vodeni putovi

Ekonomska, politička i strateška važnost rijeka neupitna je, posebno onih koje povezuje razvijene države i regije.

U pojedinim dijelovima svijeta, rijeke su praktički jedini način kopnenog prometa (Amazonija, zavala Konga).

Osim rijeka, važni su kanali i plovni putovi. Primjeri su St. Lawrence Seaway i brojni drugi kanali u SAD-u, kanal Rajna-Majna-Dunav, kanali u Rusiji koji Moskvu vežu s rijekama i morima, kanal Don-Volga, Kielski kanal.

Vodeni putovi omogućuju velik promet uz vrlo male cijene i nisu toliko izloženi rušenjima i sabotažama.15

Politička geografija prometa i komunikacija: pomorski promet

Dva najvažnija kanala na svijetu koji povezuju mora su Sueski i Panamski kanal, bez kojih je nemoguće zamisliti suvremeni učinkoviti pomorski promet.

U brojnim dijelovima svijeta, postoje tjesnaci koji su pod kontrolom jedne ili više država, koje mogu, suprotno odredbama Konvencije o pravu mora, ograničavati i ugrožavati pomorski promet, čak i kad nisu u ratnom stanju.

Takvih tjesnaca ima vrlo mnogo, a radi se o tjesnacima koji su za pomorski promet važni, ekonomski i strateški. Samo neki od primjera su: prolaz Hormuz, Bab-el-Mandeb, Malajski prolaz, prolaz Sunda, prolaz Lombok, Magellanov prolaz, Bospor, Dardanele, Gibraltar, La Manche, Skaggerak, Kattegat itd.

16

Politička geografija telekomunikacijaTelekomunikacije kao iznimno bitan, sve važniji

politički čimbenik koji sudjeluje u učinkovitoj kontroli nekog prostora ili radi na ciljevima njegova osvajanja, ili promjene režima u državama.

Primjeri su Glas Amerike, Radio Slobodna Europa i Radio Sloboda, Radio Moskva, za vrijeme hladnog rata.

BBC World Service, UN Radio Service primjeri su svjetskih radio mreža, globalnog dosega i utjecaja.

Velike razlike u povezanosti telekomunikacijskih mreža u razvijenom i nerazvijenom svijetu, veliki problemi.

Razvojem Interneta, radio i TV mreže izgubile su ekskluzivno pravo na telekomunikacije.

Internet je postao najvažnije sredstvo telekomunikacije, s najmanje teritorijalnih i zakonskih ograničenja.

17

Politička geografija stanovništvaIznimna važnost proučavanja stanovništva u

političkoj geografiji prepoznata je kroz nastanak poddiscipline koja se naziva geografija stanovništva, kao i još više specijalizirana poddisciplina demografija.

Proučavaju se demografski čimbenici kao što su pismenost, obrazovanje, zdravstvena i dobna struktura, vještine i mogućnosti.

Utječu na pokretljivost, političku svijest stanovništva, kao i svijest o sebi samima.

Sve su to čimbenici koji govore o kvaliteti stanovništva.

18

Politička geografija stanovništvaKvantitativne osobine stanovništva su prvenstveno

njegova brojnost, brzina rasta i mogućnost reprodukcije, prostorni raspored, gustoća stanovništva.

Na svijetu je trenutno oko šest i pol milijardi stanovnika, s tendencijom porasta broja stanovnika, prvenstveno u najmanje razvijenim državama svijeta (Podsaharska Afrika, Šira regija Bliskog istoka, Južna i Jugoistočna Azija).

Tek je 1977. g. je prvi put zabilježeno usporavanje rasta broja stanovnika na razini svijeta (otkad se bilježi), iako je još uvijek rast vrlo velik.

Što se tiče prirodnog prirasta broja stanovnika, odražava mogućnost stanovništva da se reproducira, te predstavlja glavni indikator broja stanovnika u budućnosti.

19

Politička geografija stanovništvaZa političku geografiju, ključno je odrediti u kojem stadiju

demografske tranzicije je stanovništvo neke države ili regije.

Najmanje razvijene države svijeta se nalaze u drugom stadiju demografske tranzicije, a razvijene države su već odavno zašle u treći stadij (stope mortaliteta postaju bliske, pa čak i veće od stopa nataliteta).

Najrazvijeniji dijelovi svijeta imaju najmanji prirodni prirast (čak i negativan), a time su najviše pogođene Europa i Rusija.

Različite kvantitativne osobine stanovništva uvjetuju razvoj i primjenu različitih populacijskih politika, od ekspanzivnih (pronatalitetnih, npr. u Kanadi, Izraelu, Francuskoj, Švedskoj, Češkoj Republici, ) do restriktivnih (npr. u NR Kini).

20

21

Države prema gustoći stanovništva: Deset najgušće naseljenih država u

svijetu:Monako, Singapur, Malta, Bahrain, Bangladeš, Maldivi, Barbados, Mauricijus, Nauru, San Marino.

Deset najrjeđe naseljenih država u svijetu:Mongolija, Namibija, Australija, Mauritanija, Botswana, Kanada, Surinam, Island, Gvajana, Libija.

22

Države prema broju stanovnika Deset najmnogoljudnijih država u svijetu

su:NR Kina, Indija, SAD, Indonezija, Brazil, Pakistan, Bangladeš, Nigerija, Rusija, Japan.

Deset najmnogoljudnijih država u svijetu, projekcija za 2050. g.:Indija, NR Kina, SAD, Nigerija, Pakistan, Indonezija, Brazil, Bangladeš, DR Kongo, Etiopija.

Prirodni godišnji pad broja stanovnika i ukupni pad broja stanovnika do 2050. g. u 20 država najviše pogođenih depopulacijom

Ukrajina: 0.8% prirodni pad broja stanovnika godišnje; 28% ukupan pad broja stanovnika do 2050. g. (s 46.8 na 33.4 milijuna)Rusija: -0.6%; -22% (sa 142.3 na 110.3 milijuna)Bjelorusija -0.6%; -12%Bugarska -0.5%; -34%Latvija -0.5%; -23%Litva -0.4%; -15%Mađarska -0.3%; -11%Rumunjska -0.2%; -29%Estonija -0.2%; -23%Moldova -0.2%; -21%Hrvatska -0.2%; -14%Njemačka -0.2%; -9%Češka Republika -0.1%; -8%Japan 0%; -21% (sa 127.8 na 100.6 milijuna)Poljska 0%; -17%Slovačka 0%; -12%Austrija 0%; 8% rast (jedina čije će stanovništvo porasti, i uz imigraciju)Italija 0%; -5%Slovenija 0%; -5%Grčka 0%; -4%

23

Politička geografija migracijaMigracije stanovništva postoje na razini naselja

(sela i gradova) unutar država, na razini regija unutar država, između država, pa čak i između kontinenata (i posve različitih dijelova svijeta).

Do sredine 20. stoljeća, Europa je stoljećima bila glavni izvor stanovništva za Novi svijet.

Europljani su naseljavali kolonije, od kojih su neke naselili potpuno, te su nastale države europskog stanovništva.

Postoje ekonomski i politički motivirane migracije.Ekonomske migracije mnogo su brojnije, ali

politički motivirane migracije puno su važnije s aspekta mogućih geopolitičkih implikacija, političke nestabilnosti i kontrole nekog prostora. 24

Politička geografija migracijaEkonomska imigracija (useljavanje) počela je u

Zapadnu Europu poslije II. svjetskog rata. SAD su kao država nastala na imigraciji iz Europe, danas pogođene ekonomskom imigracijom, u velikoj mjeri ilegalnom, kao i najveći dio Europe, ali i Australija.

Arapske države u Perzijskom zaljevu, bogate naftom, također privlače radnu snagu, kao i Južna Afrika.

Politički motivirane migracije su bile sva planska naseljavanja nekih skupina stanovništva kojima su države planirale naseliti novoosvojene teritorije i tako ih staviti pod svoju kontrolu.

Primjeri su: naseljavanje Rusa u sve dijelove i republike bivšeg SSSR-a. Počelo je još u Carskoj Rusiji, koja je naseljavala Ruse od Sibira i Središnje Azije sve do Aljaske, te vršila pokrštavanje naroda.

25

Politička geografija migracija:prisilne migracije

Politički motivirana emigracija posljedica je političkih progona pripadnika nekog naroda ili čitavih etničkih skupina, koje su prisiljene pobjeći.

Ovo su prisilne migracije, manje ili više nasilne.Proizvode izbjeglice, kao poseban i vrlo prisutan

problem suvremenog svijeta.U 20. stoljeću, izbjeglice su često bile “proizvod”

podjela država, uglavnom raspadom kolonijalnih carstava (Indija, Otomansko carstvo) kao i “pomicanja” državnih granica iza svakog većeg ratnog sukoba (Poljska, Njemačka).

U SSSR-u, Staljin je prisilno preseljavao čitave narode.

26

Politička geografija migracija: izbjegliceProblematična je definicija pojma izbjeglica. Definiraju ga

Konvencija UN-a iz 1951. g. i protokol iz 1967. g.UN ima pravilo (nonrefoulement) po kojem izbjeglice ne

bi smjele biti prisilno vraćene u svoju državu porijekla.Prisilna repatrijacija izbjeglica ipak je svakodnevna

pojava: Albanci iz Italije, Kambodžanci i Burmanci iz Tajlanda, Vijetnamci iz Hong Konga, Haićani iz SAD-a, početkom 90-ih godina 20. stoljeća, Sjevernokorejci iz NR Kine.

Problem smještaja i ostanka izbjeglica u nekom prostoru (npr. afrički Horn, Središnja Afrika, Srednja Amerika, Pakistan), zbog političkih implikacija i problema, je težak.

27