pisma misionaru
DESCRIPTION
Mons. Drago Balvanović, Pisma misionaru, Glas Koncila, Zagreb – San Borja, Lima, 2012.TRANSCRIPT
Pisma misionaruMons. Drago Balvanović
Pism
a misio
naru
Iz Pogovora … svako pojedino pismo snažno odiše pouzdanjem i vje-rom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama života, nije izgubio …
Alka Pintarić
Iz Predgovora – Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povijest Bosanaca i svih ostalih Hr-vata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima po-stoje veličanstvena djela Milosti.
Domagoj Ante Petrić
ISBN 978-953-241-351-9
www.glas-koncila.hr Cijena: 165 kn
DRAGO BALVANOVIĆ rođen je 12. 8. 1936., u Bosanskoj Gradiški. Za svećenika Banjolučke bis kupije zaređen je 29. lipnja 1959. u Đakovu. Nakon pastoralnog djelo-vanja u domovini, 1987. godine odlazi u Peru, najprije kao župni vikar za peruanske vjernike, a nakon toga i teritorijal-ne župe Sv. Leopolda B. Mandića u Limi. Izgradio je crkvu posveće-nu tom hrvatskom svecu u kojoj se okupljaju i Pe-ruanci i Hrvati. Autor je nekoliko knjiga o peruan-skim običajima, povijesti i sudbinama doseljenika.Pisma misionaru skupljao je i pomno čuvao tridese-tak godina …
Mon
s. D
rago
Bal
vano
vić
Mons. Drago Balvanović
Pisma misionaru
Mons. Drago Balvanović, Pisma misionaru, Glas Koncila, Zagreb – San Borja, Lima, 2012.
Nakladnik:Glas KoncilaKaptol 8HR – 10000 Zagrebwww.glas-koncila.hr
Za nakladnika:Stjepan Pogačić
Sunakladnik:Župa sv. Leopolda Bogdana MandićaMonterrico Norte, Calle 10San Borja – Lima 41, Peru
Za sunakladnika:Mons. Drago Balvanović, župnik
Fotografije:Arhiv župe sv. Leopolda – Lima, Nedjeljko PintarićMotiv na naslovnici: Sakrament pomirenja, vitraj u crkvi sv. Leopolda u Limi
Uredio:Nedjeljko Pintarić
Jezično uređivanje:Alka Pintarić
Grafičko oblikovanje:Blaženka Matić, Siniša Kolar
Priprema za tisak:Glas Koncila
Tisak: Grafika Markulin, Lukavec, Hrvatska
ISBN 978-953-241-351-9
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 812359
Stavovi objavljeni u pismima nisu nužno stavovi autora, urednika ili nakladnika izdanja.
Mons. Drago Balvanović
Pisma misionaru
Glas Koncila, Zagreb – San Borja, Lima2012.
4
Machu Picchu (Stari vrh), proglašen 7. srpnja 2007. godine �sedmim svjetskim čudom, prepoznatljiv je simbol Perua
5
PredgovorSamo misionar znade koliko Bog od njega zahtijeva, a
koliko ljudi od njega iščekuju.A Bog od njega zahtijeva jer to treba, a ljudi iščekuju
jer su potrebiti. I prijatelji Kristovi pa i oni koji ga ne po-znaju ili Njega čak i preziru, očekuju, mole, zahtijevaju. A misionar Drago Balvanović samo znade reći: ‘’Evo me Gospode, ovdje sam – tu sam brate moj, ja te neću napu-stiti!’’. Njegovih više od 52 godina svećenstva i više od 25 godina misionarskoga rada u Republici Perú, dubi-nom svojih tragova dokazuju da je ovaj svećenik-misio-nar, Hrvat iz Bosne, i čovjek svijeta – svoju riječ održao i da je i dalje održava.
Zbirka pisama koja je pred nama samo je jedan sitni isječak iz ogromne arhive koju monsinjor Drago Balva-nović čuva u zlatnom trezoru svoje kršćanske i hrvatske ljubavi. Prijatelji su ga teško nagovorili da neka pisma objavi, ali ona su dio svjedočenja, dio ohrabrenja drugim svećenicima, poticaj i poruka narodu u Peruu, u Bosni, u Hrvatskoj. Posvuda.
U životu mons. Balvanovića, stalno je prisutna njego-va razapeta Bosna i tamošnji njegovi nekadašnji vjernici, koji i dalje svojim pismima, govore o gotovo magičnoj vezi koja je prekoračila i ocean i Ande; prisutni su svi njegovi biskupi i kolege svećenici, prisutna je njegova Hrvatska, on živi s Hrvatima iz Perúa i s Peruancima
6
koji su u njegovu poslanju; misli i brine – prema zaduže-nju matične Biskupske konferencije – o svim Hrvatima Južne Amerike. Zahvaljuje, svećenicima i časnim sestra-ma, vjernicima ali i drugim ljudima koji su bili, koji jesu ili će u budućnosti biti uz njega.
Kao katoličkom svećeniku, Balvanoviću je najznačaj-niji dio postojanja u budućnosti, ovozemaljskoj i preko-zemaljskoj. Ali to je isto i obilježje Hrvata iz Bosne: bez vjere u budućnost ti ljudi ne bi mogli preboljeti svoju ne-davnu strašnu prošlost, niti podnijeti današnju sudbinu tlačenoga naroda, prognanoga, iskorijenjenog naroda.
Od patra Balvanovića, koji svoju monsinjorsku titulu rijetko spominje, ne treba očekivati velike riječi... samo važne riječi. Takva su i ova pisma, jednostavna, jer duša govori jednostavnim riječima... Isto tako, pisma crkve-nih dostojanstvenika jednostavna su i važna jer određu-ju smjernice Božjemu pastiru u dalekoj Misiji i prizna-vaju veličinu misionarskoga rada, kojeg su prethodno upravo oni odredili.
U Floridi, mons. Soberal Díaz se je posvetio prouča-vanju misionarske teorije i prakse kao rijetko tko u da-našnjim danima: nema u njegovu radu norme ni savjeta kojeg Drago Balvanović već davno, godinama, ne pri-mjenjuje – po Božjem nadahnuću i vlastitom samopri-jegoru.
Nikad nemoj uskratiti pomoć koju te netko traži, za-mijenivši je samo riječima ‘’molit ću za Vas’’. Moli, ali također konkretno pomozi, stvarno pomozi onomu koji te za pomoć moli... Ispunjavaj svakodnevne obveze i običaje koje Crkva određuje svećenicima, ne zanemari molitelje ( ili potrebite) isprikom da si prezauzet.
7
Ne podiži glas, ne kori javno, ili iz visoka, čovjeka koji je sagriješio. Ne ulazi u lokalne svađe, unesi mir i stvori mostove suradnje gdje god je to moguće. Budi svjestan da su mnoge oči uprte u tebe: neke da te kritiziraju, neke da se uvjere je si li vrijedan da te se posluša i da te se slijedi. Veseli se tuđoj radosti, suosjećaj s tuđom tugom. Budi skroman, jer pred Bogom si jednak.
Prihvati zdrave običaje mjesta u koje dolaziš, budi ljubazan u svakoj prilici, dostupan u svako vrijeme. S Kristom u mislima i s njegovom riječi, posjećuj bolesne i osamljene, zatvorenike i one koji su posebno izloženi očaju ili napastima. Sjeti se da su razum i mudro prosu-đivanje, saveznici apostolata.
Uz sve to čega se misionar Balvanović drži i ostva-ruje na svakom koraku, još je nešto što njega obilježava: ponosan je čovjek svoga naroda. A i to je Božja milost i zadatak.
Je li ovo predgovor knjizi o don Dragi Balvanoviću, ili knjizi koja je stvorena od pisama njegovih udaljenih sugovornika? Istina jest da je jedno neodjeljivo od dru-goga. Svećeniku Balvanoviću se pišu ovako kako to ova pisma dokazuju, jer su upućena njemu, a pošiljatelji zna-ju kakav je on. Pisma su odraz onih koji ih pišu, ali i odraz onih koji ih primaju.
Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povi-jest Bosanaca i svih ostalih Hrvata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima postoje veličanstvena djela Milosti.
Domagoj Ante Petrić
8
Kip sv. Leopolda Bogdana Mandića �u župnom vrtu u Limi (akad. kipar Jose Barbosa Gubo)
9
ForewordOnly a missionary knows what God demands of him,
and what people expect of him. And God has his de-mands of the missionary because He needs him, and people have their expectation of him because they are in need. The people around him, including those who do not know Christ or those who even deny Him, also have their expectations, requirements and demands. And missionary Drago Balvanovic only knows how to say: “Here I am, my Lord, here I am – here I am, my broth-er, I will not desert you!” The depth of traces left after more than 52 years of priesthood and over 25 years of missionary work in the Republic of Perú prove that this missionary priest – a Croat from Bosnia and a man of the world – has kept his word and continues to keep it.
The collection of letters that we have before us is only a tiny excerpt from abundant archives that Mon-signor Drago Balvanović keeps in a golden treasury of his Christian and Croatian love. It was very difficult for his friends to convince him to publish some of the let-ters, but they constitute his testimony, encouragement for other priests, incentive and messages to the people of Perú, Bosnia, Croatia and the rest of the world.
His crucified Bosnia and his former congregation living there are always present in the life of Drago Balvanović, and in their letters they continue to speak about an almost magical sick and lonely, convicts and
10
those particularly exposed to despair or temptations. Remember that reason and wise judgement are allies of the apostolate.
In addition to everything that missionary Drago Balvanović observes and accomplishes at every step, he is also characterised by something else: he is proud of his people. And that is because of the Mercy of God.
Is this a foreword to a book about Father Drago Balvanović or a book composed of letters from his dis-tant collocutors? The truth is that one is inseparable from the other. People write to Father Drago in the way in which these letters testify, because connection that crosses the ocean and the Andes; all his bishops and peer priests are also present in his life, as well as his Croatia; he lives with the Croats of Perú and the other Peruvians in his mission; he thinks of and takes care of all Croats of South America as appointed by the Croatian Bishops’ Conference. He extends acknowledgement not only to priests, nuns and congregation, but also to the many other people who were, are or will be by his side in the future.
Being a Catholic priest, the most important part of ex-istence for Father Drago Balvanović is in the future, here on earth and beyond. But this is a typical characteristic of Croats from Bosnia: without their faith in the future these people would not have been able to recover from their horrible recent history or bear the current destiny of an oppressed people, an exiled, eradicated people.
From Father Drago Balvanović, who rarely speaks of his Monsignor title, one should not expect big words … only important words. And such are also these let-ters, simple, because the soul speaks in simple words
11
… Likewise, the letters of Church dignitaries are simple and important, because they develop the guidelines for the God’s shepherd in a far away mission and recognise the magnitude of the missionary work, which they de-termined themselves in the first place.
In Florida, Monsignor Soberal Díaz dedicated himself to research of missionary theory and practice, which is rarely done nowadays: his work does not contain any norm or counsel that Father Drago Balvanović has not been applying for years since long ago – inspired by God and his own self-sacrifice.
Never deny assistance that someone may require re-placing it only by words “I will pray for you”. Pray, but also provide concrete assistance, real assistance to the one who asks you for it… Fulfil your everyday obliga-tions and rites determined by Church for priests; do not ignore those who ask or are in need with an excuse of being too busy.
Do not raise your voice, do not scold in public or look from above at the man who has sinned. Do not intervene in local disputes; bring peace and build bridges of coop-eration wherever it is possible. Be aware of many eyes looking at you: some to criticise you, some to make sure you are worth being listened to and followed. Rejoice in other people’s happiness, empathise with other people’s grief. Be modest, because you are equal before God.
Adopt sound habits of the place where you come to live, be kind in any occasion, available at any time. With Christ and his word in mind, pay visits to the they are addressed to him, and the senders know what he is like. Letters are a reflection of those who write them, but also of those who receive them.
12
In this book one can read about the history of human-kind, the history of Bosnians and Croats, a description of the spiritual path of a Catholic believer in difficult times in a life of service and mercy.
Domagoj Ante Petrić
Pred Bogom su svi jednaki!�
13
IntroducciónSolo un misionero sabe cuánto Dios pide de él y cuán-
to la gente espera de él. Dios le pide a él porque lo nece-sita y la gente espera porque son necesitados.
Los amigos de Cristo, aquellos que no lo conocen y los que acuden a ÉL, también esperan y piden. El misionero Drago Balvanovic sólo sabe decir: “Heme aquí, Señor, aquí estoy; aquí estoy, hermano mío, yo no te dejaré.”
Él, a través de 52 años de sacerdocio y con 25 años de trabajo como misionero en la República del Perú, de-muestra, con la profundidad de sus pasos, que es sacer-dote-misionero. Croata de Bosnia y hombre de mundo, ha mantenido su palabra y aún la mantiene.
Los escritos que tenemos ante nosotros son una pe-queña muestra de un gran compendio de cartas que Monseñor Balvanovic conserva como un dorado tesoro de su catolicismo y amor por Croacia. Sus amigos le in-sistieron constantemente para que publique algunas de sus cartas, aquellas que forman parte de su apostolado, parte de la vida de otros sacerdotes; también aquellas que son remembranzas de gente de Perú, Bosnia, Cro-acia y de todas partes.
El Perú es una tarea misional especial, hay que cono-cerlo a través del amor a Cristo y a través de la solidari-dad hacia los hermanos. No se puede conocer al pueblo del Perú sin conocer su historia, su sociología y psico-logía; pero tampoco sin amor hacia todos y todo, prin-cipalmente hacia aquellos segmentos reales que, sin la
14
fuerza que Dios da, difícilmente pueden amar. Cuando se llega querer al Perú, la gente y la tierra nunca aban-donan el corazón.
El universo de Monseñor BalvanovicEn la vida de Monseñor Balvanovic siempre están
presentes su natal Bosnia y los creyentes. Sus cartas ha-blan concretamente de la mágica relación que ha pasado en sus viajes entre océanos y los andes. Están presentes obispos y colegas sacerdotes, así como su querida Cro-acia. Él vive con los croatas del Perú y con los peruanos que están en su apostolado; además, piensa y se preocu-pa por la constitución de la Conferencia Episcopal de todos los croatas de Sudamérica. Agradece en sus cartas a los sacerdotes y hermanas religiosas (hay pocos para tanta gente); a gente creyente en Dios y solidaria; a quie-nes han estado, quienes están y quienes estarán a su lado en el futuro.
Monseñor Drago Balvanovic siempre habla optimis-ta del futuro. Como sacerdote católico, para él es muy importante la existencia de un buen futuro, en estas tie-rras y en otras. Esta es también una característica de los croatas en Bosnia, pues sin la fe en el futuro, este pueblo sufrido y desterrado, no podría sobreponerse a su terri-ble pasado, ni llevar adelante su destino.
Es claro para el sacerdote Drago Balvanovic que es tiempo de volver a Bosnia; está consciente que tiene fuerzas y de que las personas lo necesitan.
“Don Drago, creo que vuestro Obispo lo dejará aquí hasta vuestro último suspiro. Seguramente piensa en dos cosas para no dejarlo ir a descansar: nuestro herma-no Drago aún puede dar mucho a su pueblo y si él se va,
15
¿a quién enviaremos allá para que no se sienta el vacio que dejaría él? ¿Qué piensa de esto?”
Monseñor Drago sólo sonrió. En esa sonrisa había nostalgia, pero también una decisión: “Sé que mi Obispo lleva la cuenta de mi trabajo, pero sólo Dios decide qué, cuándo y dónde”. A un sucesor al frente de la Iglesia de San Leopoldo en Lima y toda la misión, tendría que “en-caminarlo” por unos meses antes de su partida. Debe conocer la jerarquía del clero, pero también a la gente croata y peruana. Con los enormes acontecimientos y las simples alegrías con las que la vida se hace llevadera, con grandes almas y con la profundidad interior, es con lo que se ligan las asociaciones croatas en Lima y otras ciudades.
Padre Balvanovic, le debemos la reconciliación de los yugo-croatas y croatas quien llegaron después de la II Guerra Mundial.
Perfil del misionero croata en el PerúDel padre Balvanovic, que menciona muy poco su ti-
tulo de Monseñor, no se deben esperar grandes palabras, solo palabras importantes. Así son estas cartas, simples, porque el alma habla con palabras simples y frecuente-mente con mala sintaxis. Así, simples e importantes, son también las cartas de los feligreses de la iglesia. Ellas de-finen la pastoral de Dios en una misión lejana y recono-cen la labor del trabajo misionero, que ellos han definido en su caminar.
En Florida, Monseñor Soberal Díaz se entregó para estudiar teorías misionales y prácticas que valieron en el pasado y valen aún hoy. En su trabajo, hay normas y consejos que Monseñor Drago Balvanovic practica, ins-
16
pirado también por Dios y por su entrega. Algunos de estos consejos son los siguientes:
– Nunca disminuyas la ayuda que alguien te pide, cambiándola por las palabras “rezaré por ustedes”. Reza, pero también ayuda concretamente; ayuda de ver-dad a quien te pide esa ayuda. Cumple todos los días las funciones y designios que la Iglesia establece a los sacer-dotes, no te excuses diciendo que estás muy ocupado.
– No levantes la voz, no señales en alto o desde lo alto al hombre que ha pecado. No entres en pleitos locales, induce la paz y construye puentes de apoyo donde sea que se pueda.
– Sé consciente que muchos ojos voltean hacia ti. No seas flexible con el pecado, sé solidario con las personas. Alégrate con las alegrías ajenas, pero también siente la pena ajena. Sé fuerte, porque ante Dios tú eres igual.
– Acepta las sanas costumbres del lugar al cual llegas, sé amoroso en cada ocasión y comprensivo en cada mo-mento. Con Cristo en el pensamiento y con sus palabras, visita a los enfermos y abandonados, a los presos y a aquellos que están especialmente marginados o en difi-cultades. Acuérdate que el entendimiento y la inteligen-cia están profundamente ligados en el apostolado.
Con todo esto, el misionero Balvanovic mantiene y hace una realidad en cada paso. Sin embargo, hay algo más que lo sostiene: es un hombre orgulloso de su gen-te. Esto es también reflejo de la bondad del Señor y su mandato.
Quien escribe, que escribe, a quién le escribeEste es un prólogo del libro de Drago Balvanovic, un
libro que está lleno de las cartas de interlocutores que
17
están lejos. No obstante, vale la pena preguntarse si es cierto que está uno lejano del otro.
Al Monseñor Balvanovic se le escribe mucho, como estas cartas lo demuestran. Quienes las envían saben cómo es él. Es por eso que las cartas son una reseña de aquellos que escriben, pero también de aquellos que las reciben.
En este libro se lee la historia del mundo, la historia de Bosnia y de todos los demás croatas; es una reseña del alma del creyente católico.
Este es también un buen libro para buenas personas y para aquellos que hasta ahora no han estado en Perú.
Domagoj Ante Petric
S redovnicama zajednice Cenacolo, Via Salvador, Lima�
18
Pogled na peruanska brda �
19
20
Hodočasnice na susretu s papom Ivanom Pavlom II. u Banja Luci, �22. lipnja 2003.
21
Pismo 1 (1)
Ponos iskrene katolkinjeOsijek, 10. 4. 1984.
Poštovani gospodine župniče!Prije svega sestra i ja želimo Vam zahvaliti što ste na-
šega oca, Valter Josipa, otpratili na vječni počinak dana 8. 3. 1984. godine, u Bosanskom Novom.
Budući da mi ne živimo u Bos. Novom i da tamo go-tovo nikoga i ne poznajemo, a da ste nam Vi pritekli u pomoć u vrlo teškom trenutku, te dokazali – ne nama – nego svim okupljenim Novljanima da katolički svećenik to čini iz posebnih, uzvišenih razloga, a ne iz materijal-nih, jer su svi s negodovanjem tvrdili i uvjeravali nas da neće ni jedan svećenik doći. (Svi su pravoslavne vjere, bolje reći, nikakve).
Hvala Vam puno, jer sam u trenutku žalosti bila utje-šena ali i ponosna pripadanjem Katoličkoj Crkvi. Uspjeli ste dokazati da je naša vjera i naš konačni cilj, velik. Je-dan je prisutni – član SK – izjavio, kad su ga ukorili kako je mogao na sprovodu nositi križ i s Vama ići: “Ne bi mi bilo krivo da me i izbace iz Saveza komunista, jer sam imao prilike čuti ono što nisam od kad sam živ’’.
1 Više od dvadeset godina bio sam župnik u Prijedoru, a ta je župa obuhvaćala i mjesta Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Kozarac. Bosanski Novi je udaljen od Prijedora oko 30 kilometara. Iznenada je u tom gradu umro jedan vjernik. Došao sam na sprovod vlakom. Kako je u gradu bilo malo vjernika nitko drugi od prisutnih nije htio nositi križ na sprovodu. Napokon se javio jedan pravoslavac, ali član partije. Do groblja zvanog “Jablanica” ima oko 3 kilometra. Razgovarao sam s njim i vidio da treba duhovnu pomoć. Kako nisam tražio naknadu za dolazak, kao ni za sprovod, dobio sam veliku naknadu u ovom pismu.
22
Još jednom, puno Vam hvala. Žao mi je što Vam ni-sam mogla tamo zahvaliti, zato sam zamolila patre isu-sovce da mi Vašu adresu nađu; i molim Vas da se u mo-litvi sjetite i mog oca.
V. Lj.
Posjet kardinala Franje Kuharića Peruu 1986. godine. Kardinala je u Puente Piedri �pozdravila i s. Marta Gorupić
23
Pismo 2 (2) Iseljenici pišu kardinalu Kuhariću moleći za hrvatskog svećenika
Lima, 14. 11. 1986.
Njegova UzoritostDoktor Franjo kardinal Kuharić,Lima-Peru
Presvijetli kardinale Kuharić:Vaš posjet ovom južnom kontinentu sa željom da
upoznate kako živi Vaš narod izvan Domovine, te da mu donesete malo topline iz rodnoga kraja, napunila je nas Hrvate iz Perua specijalnom nadom i vjerom da će se Vaše srce otvoriti i udovoljiti našoj ustrajnoj du-gogodišnjoj molbi i želji da nam pošaljete ovamo našeg svećenika Hrvata, kako bi svi mi koji smo napustili naša ognjišta, kao i naša djeca te unučad rođena u ovoj zemlji, a koja gaje hrvatski jezik preko svojih roditelja, mogli
2 Hrvatski iseljenici u državi Peruu nisu imali stalnog dušobižnika iz Hrvatske. U 16. stoljeću došao je iz Sevilje hrvatski dominikanac fra Anđeo, rodom iz Dubrovnika. Kako je već tada bila mala naseobina hrvatskih mornara u ovoj državi možda je došao posebno za njih, jer su se dominikanci u to vrijeme bavili pastoralom hrvatskih iseljenika u svijetu. Krajem 19. stoljeća u rudarskom mjestu Cerro de Pasco, svećenik Ivan slavi Misu, kako kaže kroničar, “na slatkom hrvatskom jeziku”. Možda je došao samo u posjet, a možda je bio dušobrižnik za ovu veliku koloniju Hrvata. Nakon Drugog svjetskog rata pastoralno se brinuo za naše ljude slovenački salezijanac o. Kavčić. U više navrata molili su Hrvati u Peruu da im dođe iz Hvatske svećenik. Tu su zamolbu ponovili i ovim pismom iz Lime, 14. studenoga 1986.
24
također njegovati i našu katoličku vjeru po našim starim hrvatskim običajima.
Traženi svećenik je Drago Balvanović Jurišić iz Prije-dora, a molba za njegov dolazak ovamo bila je predlože-na već prije 27 godina.
Danas odluku o njegovom dolasku prepuštamo dobro-naklonosti Vašeg hrvatskog srca, kao i monsinjora Vladi-mira Stankovića, duhovnog ravnatelja za Hrvate izvan domovine, u želji pomoći Vašim vjernicima iz Perua.
Dozvolite da Vam predložimo i listu potpisanih vjer-nika koji očekuju Vaš blagoslov za ovu njihovu molbu, koja će nakon svoga ostvarenja završiti gradnjom jedne naše hrvatske crkve.
Oče kardinale, svi naši Hrvati diljem svijeta uspjeli su ostvariti takvu želju, pa mislimo da i ova naša skromna grupa zaslužuje takvu nagradu.
Hvala unaprijed, Oče kardinale!
Pablo VidmarIvan Bašić
Hrvatski iseljenici započeli �su se okupljati u klubu Jadran u Santa Clari pedesetih godina 20. stoljeća
25
Pismo 3 (3) Kardinal Kuharić piše kardinalu Lime
Zagreb, 30. 1. 1987.
EminenciaJuan Card. Landázuri Ricketts,Arzobispo de Lima y Primado del Perú
Uzoriti,Primio sam Vaše pismo od 16. prosinca prošle godi-
ne. Ono me je podsjetilo na vrlo zanimljive dane prove-dene u Vašoj dragoj zemlji. Zahvaljujem na srdačnom prijemu kod Vas i Vaših suradnika.
Više puta u prošlosti Hrvati u Peruu izražavali su svoju želju da bi dobili svog svećenika koji bi im na hr-vatskom jeziku mogao pastoralno biti na pomoći. Oni živi najviše u Limi i u Santa Clari. I meni su poslali mol-bu da im pošaljem svećenika. U molbi su naveli da bi željeli da im dođe padre Drago Balvanović Jurišić. Kad smo se vratili u našu domovinu, mons. Vladimir Stan-ković je otišao k tom svećeniku da ga upita što on misli o svom odlasku u Peru. Od njega je saznao da u Peruu ima rođenu sestru i da je 1980. i 1985. bio kod nje u posje-tu. To je gospođa Miroslava Čorak, Avenida Aramburu 355, Lima. Padre Drago je izrazio spremnost da pođe u Peru. Monsinjor Stanković je pitao njegovog ordinarija,
3 Kardinal Franjo Kuharić pisao je pismo kardinalu Landázuriju Rickettsu.
26
biskupa Banja Luke, mons. Alfreda Pichlera, je li voljan o. Balvanovića pustiti u Peru. Biskup se najljepše izrazio o ocu Dragi kao o vrlo dobrom svećeniku i žao mu je što će ga izgubiti, ali s obzirom na potrebe, rekao je da će mu dozvoliti poći u Peru u kolovozu 1987.
Ovo su osnovni podaci o ocu Dragi Balvanoviću Ju-rišiću:
Rođen je 12.8.1936. u mjestu Bosanska Gradiška. Te-ologiju je studirao u Đakovu, za svećenika je zaređen 29.6.1959. Od 1965. župnik je u Prijedoru, u gradskoj župi, a dvadeset godine je dekan, konzultor, te sudac na Ordinarijatu. Spreman je doći u Peru u kolovozu 1987. On je dobar svećenik i vrlo ugledan u svojoj dijecezi. On u Peruu želi prvenstveno raditi za Hrvate, ali je pri-pravan pomagati i u pastvi mjesne Crkve za Peruance. Smatra da bi bilo najbolje da stanuje u Limi, još ne zna španjolski, ali će ga brzo naučiti. Zna voziti auto, zdrav je i vrlo pokretan.
Što se tiče njegova crkvenog-pravnog statusa, to ovi-si o Vašoj Uzoritosti: hoćete li u smislu can. 518 Novog Crkvenog Zakonika osnovati osobnu župu za Hrvate u cijelom Peruu i oca Dragu imenovati župnikom ili ćete primijeniti norme koje predviđa Instructio de pastorali mi-gratorum cura, iz 1969. godine (Br. 33) i oca Balvanovića imenovati misionarom ili kapelanom za Hrvate. Budući da je u Peruu velika oskudica klera on će u svakom slu-čaju pomagati i u pastvi za Peruance. Što se tiče njegova uzdržavanja to treba riješiti u skladu s propisima i običa-jima vaše dijeceze i u dogovoru s Hrvatima u Peruu.
Ako je Vaša Uzoritost spremna oca Balvanovića pri-miti, mi ćemo mu od strane naše Biskupske konferencije izdati dekret i Vama ga poslati. Na temeljuVašeg dopisa
27
otac Balvanović može kod Ambasade Perua u Beogradu zatražiti vizu za useljenje u Peru. U Vašem dopisu bi za to trebalo biti naglašeno da će za njega biti osigurano crkveno zaposlenje i stan.
Ja i monsinjor Stanković oca Balvanovića preporuča-mo jer se nadamo da će on ne samo uspješno djelovati među Hrvatima, nego da će od velike koristi biti i za Vašu mjesnu Crkvu.
Ponovno Vam zahvaljujem na Vašem ljubaznom pri-jemu i ostajem Vam najodaniji u Gospodinu.
Uz srdačan i bratski pozdrav,
Franjo Kard. Kuharić Nadbiskup Zagrebački Predsjednik B.K.J.
Papa Ivan Pavao II., zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić i ravna-�telj Hrvatske inozemne pastve mons. Vladimir Stanković
28
Katedrala sv. Bonaventure u Banja Luci�
29
Pismo 4 (4)
Odluka biskupa Alfreda PichleraBanja Luka, 13. srpnja 1987.
BANJA LUKAbr. 433/87
Preč. gospodinDrago Balvanović, župnik i dekanPRIJEDOR
Prečasni gospodine,Ovim vas razrješujem Vaše službe župnika i dekana
u Prijedoru i otpuštam u nadbiskupiju limsku u Južnoj Americi da radite za naše iseljenike u toj nadbiskupi-ji prema ugovoru koji je sklopljen s nadbiskupijom u Limi.
Ako Limska nadbiskupija ne izvrši svoj dio Ugovo-ra ili vaše zdravlje ne bude podnosilo klimu ili uvjete rada u onoj nadbiskupiji, vratite se kako je označeno u Ugovoru.
Kroz 28 godina radili ste u našoj biskupiji na zado-voljstvo svojih vjernika. Bili ste radnik tih, obziran i raz-
4 Mons. Alfred Pichler, biskup Banjalučke biskupije rođen je godine 1913. u Oštrelju, Bosna, a umro je u Banja Luci 17. 05. 1992. Na zamolbu predsjednika Biskupke konferencije, zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, biskup Alfred Pichler dozvolio mi je da pođem u misije. Predhodno je obavio razgovor s mons. Vladimirom Stankovićem, tadašnjim ravnateljem inozemne pastve za Hrvate.
30
borit u svome radu. U ime Banjalučke biskupije ja Vam, zahvaljujem za Vaše zalaganje i preporučam da svoje dragocjene kvalitete primjenite i u tudjini prema tamoš-njem našem svijetu. Pazite da uvijek propovijedate kra-ljevstvo Božje i nikave druge, osobito političke, ideale ne zastupate, kako to već traži naš novi Crkveni zakonik. Priznanje Vaše biskupije je sitnica prema onome čime će vas nagraditi Gospodin Isus Krist komu smo posvetili svoje sile i rad.
+ Alfred, biskup
Banjalučki biskup Alfred Pichler u pohodu župi sv. Josipa u Prijedoru 1985. godine�
31
Pismo 5Biskup Pichler šalje svećenika u Peru
Banja Luka, 13. srpnja 1987.
BISKUPSKI ORDINARIJATBANJA LUKABroj 433/87
Preč. gospodinDrago Balvanović, župnik i dekanPRIJEDOR
Prečasni gospodine,Ovim Vas razrešujem Vaše službe župnika i dekana
u Prijedoru i otpuštam u nadbiskupiju limsku u Južnoj Americi da radite za naše iseljenike u toj nadbiskupi-ji prema Ugovoru koji je sklopljen s nadbiskupijom u Limi.
Ja sam potpisani Ugovor na španjolskom jeziku u tri primjerka već poslao u Limu tako da je limski nadbi-skup obaviješten o Vašem dolasku, bar načelno. O poje-dinostima Vašeg puta u J. Ameriku tražite obavještenje od limskog nadbiskupa i njegovog Ordinarijata.
Do 31. kolovoza o.g. izvršite primopredaju župe svo-jem nasljedniku vlč. Mladenu Grabovcu i predajte žup-ski inventar, matične knjige i župske pečate. S njim ćete se i dogovoriti kada će biti primopredaja.
U međuvremenu ostaje Vam ispovjedna jurisdikcija i kanonska misija u ovoj biskupiji.
32
Ako Limska nadbiskupija ne izvrši svoj dio Ugovo-ra ili Vaše zdravlje ne bude podnosilo klimu ili uvjete rada u onoj nadbiskupiji, vratite se kako je označeno u Ugovoru.
Kroz 28 godina radili ste u našoj biskupiji na zado-voljstvo svojih vjernika. Bili ste radnik tih, obziran i raz-borit u svom radu. U ime Banjalučke biskupije ja Vam zahvaljujem za vaše zalaganje i proporučujem da svoje dragocijene kvalitete primjenite i u tuđini prema tamoš-njem našem svijetu. Pazite da uvijek propovijedate kra-ljevstvo Božje i nikakve druge, osobito političke, ideale ne zastupate, kako to već traži naš novi Crkveni zakonik. Priznanje Vaše biskupije je sitnica prema onome čime će vas nagraditi Gospodin Isus Krist komu smo svi posve-tili svoje sile i svoj rad .
+ Alfred, biskup
I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje �svemu stvorenju." (Mk 16,15)
33
Pismo 6 (5)
Prvo pismo Drage Balvanovića iz Lime
Lima, 12. 11. 1987.
Cijenjeni i dragi monsinjore!Doletio sam u Limu prije mjesec dana. Do sada sam
bio zauzet prikupljanjem dokumenata. Dobio sam vizu i boravak bez poteškoća.
Naš centar je u župi Sv. Ruže. Crkva i ostale prostori-je su vrlo lijepe i prikladne za rad. Primljen sam srdačno i od Kardinala i od svih naših Hrvata. Misija je nazvana u dekretu “La Capellanía de la Colonia Yugoslava”, a dekret je meni uručen kad sam stigao ovamo. Neka ta-kvo ime ostane dok mi jednom ne budemo imali svoju crkvu i župu za Hrvate.
Imali smo prvu Misu i svečano primanje iza mise, 8. ovog mjeseca. Zadovoljan sam i brojem i onima koji su došli. Došli su, naime, iz jednog i drugog kluba. Moj je prvi dojam dobar, ali vidim da ću imati i puno poteško-ća oko ujedinjavanja starih i novih useljenika. Vjerojatno ću iza Božića uzeti kao filijalne crkve u S. Clari, Njanji i Puente Piedra gdje ima naših, a kojima je daleko ovamo dolaziti. Tada ću započeti i poduku jezika i povijesti za djecu i druge koji budu htjeli dolaziti.
5 Nakon kratke priprave i učenja španjolskog jezika došao sam u Limu. Dočekala me velika grupa hrvatskih iseljenika i redovnice Kćeri Milosrđa koje još od godine 1936. djeluju u Peruu. Prvo pismo poslao sam iz Lime, 12. 11. 1987. godine mons. Vladimiru Stankoviću na rimski Ured.
34
Neki dan sam imao svetu misu u bolnici kod Sestara Milosrđa, služenu za nakane sestre Tihomile. Ona mi je mnogo pomogla u prikupljanju adresa i informacija o ljudima i o životu ovdje. Zamolila me je za jednu uslugu, te da to Vama napišem. Sljedeće godine s. Tihomila bi se morala vratiti u domovinu. Ona je starica od 78 godi-na, provela je skoro cijeli vijek u misijama. Čini se da bi rado ostala ovdje i to argumentira: da meni pomogne u radu i da pomogne Vama u Rimu oko gradnje Centra za Hrvate i njihove kuće za sestre. Kako će njena č. Majka, poglavarica Kćeri Milosrđa, za Božić doći u Peru, tada bi se moglo odlučiti o eventualnom ostanku s. Tihomile ovdje. Ja ne znam adresu č. Majke, a u svakom slučaju mislim da je bolje da joj Vi predložite ostanak ove redov-nice ovdje, radi naše zajedničke službe, ali i radi osobne želje sestrine.
Molim Vas izručite moje srdačne pozdrave svima u ravnateljstvu, uzoritom kardinalu Kuhariću, a Vas iskreno pozdravljam i zahvaljujem se na svemu, te se preporučam u Vaše molitve, podršku i pomoć.
Odani VašDrago Balvanović
"Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, �meni učiniste!" (Mt 25,40)
301
Pismo 113 (103)
Nakon onoga što je neizbježno
Poštovani vlč. Drago!Nadam se, da se sjećate Vaših dolazaka u Sarajevo
i naših razgovora o mom bratu Edi, kojeg ne pamtim. Tada smo preko Vaših nećakinja, pokušali ga pronaći, (jer se dugo nije javljao) ali tada je to bilo uzalud. Božji putevi su čudni. Da Vi odete kao misionar u Peru, da Vi, ne samo da ga upoznate, nego da ga Vi i pokopate! Hva-la Vam na svemu što ste učinili za njega i njegovu obitelj, hvala Vam na riječima sućuti upućenih našoj obitelji. Meni je osobno jako žao što se je to tako dogodilo, baš u vrijeme kada sam se ponadala da ću konačno upoznati svog najstarijeg brata, kada smo združeni, pokušali mu ispuniti želju da dođe i da vidi svoju brojnu obitelj, svoj grad, svoju domovinu.
Kažu da je bio dobar čovjek, u to sam sigurna, jer sva moja braća su dobri, pošteni ljudi, kojima je njihova obi-telj na prvom mjestu. Poslije smrti brata Luje, koji me je podigao, koji mi je oca zamjenio, mislila sam da me više ničija smrt neće toliko pogoditi, ni teško pasti. Ali izgle-da, da stvarno krv nije voda, te i Edina smrt je ostavila duboku ranu i osjećaj bespomoćnosti. Jedan po jedan odlaze mi braća, odlaze prijatelji, sve dok i na mene ne dođe red.
103 Eduard Urlich, rodom iz Sarajeva, nije pisao godinama svojim rođacima. Uspostavio je pisanu i telefonsku vezu. Upravo se spremao posjetiti Bosnu, ali je iznenada umro.
302
Uh, ovo je sad bilo prilično patetično od mene, što nije meni baš svojstveno – jer po prirodi sam veliki opti-mist. Na kraju, jedna Velika Hvala – i prenesite mnogo pozdrava Lei – i ostalima iz obitelji.
S poštovanjem, Đurđica (Seka)
Radost susreta s gostom iz Hrvatske – kardinal Bozanić u dva je navrata �boravio u Limi
303
Pismo 114 (104)
Pred odlazak
Cijenjeni i Poštovani Monsinjore,Ima tome nešto više od 22 godine što se poznajemo
i od tog vremena prošlo je mnogo stvari i slučajeva u dnevnom životu. Bilo je dobrih i veselih dana, kao i ža-losnih dana. Uz Božju volju sve se to prebrodilo s mno-go strpljenja, volje i ljubavi. R. P.105 Drago, Vi znadete da sam ja osoba s vrlo malo govorljivih riječi, pa Vam stoga pišem i vjerujem da ćete razumjeti što mislim i što želim reći. Čak mi je teško i napisati moje riječi, ali moram, pa da Vi R.P. Drago znadete i poznate koji je to razlog ovog pisma. Vi vrlo dobro znadete kakovo je moje zdravlje. Moje tijelo je vrlo slabo i svaki dan se osjećam slabiji, pa Vas molim da se ne ljutite, jer ja neću moći da svake Ne-djelje posjećujem Sv. misu, naše Sv. župe, Sv. Leopolda, kako je to velika udaljenost puta od stana gdje živim pa sve do naše hrvatske Crkve. Ne bih želio da mi se ne-što žalosno dogodi na putu, ne daj Bože. Cijenjeni R.P. Drago. Od mog staračkog srca ja Vam se zahfaljujem za sve ono što ste mi učinili, a izvanredno za Vaše ljubazno Sveto djelo kad ste mi dali Sveto Pomazanje u prisutno-sti moje duševne kćeri Milke i njene troje djece. Ja ću se moliti Svetom Trojstvu i Svetoj Majci Božjoj u mojoj sobi u to budite sigurni R.P. Drago.
104 Tomo Brundić-Rustić rodom iz Zagreba, praktički vjernik, pomoćnik u crkvi, redoviti čitatelj i širitelj katoličkog tiska, osjeća blizinu smrti i preporuča se u molitve.105 R. P. – Reverendo Padre (Poštovani oče) – čest naziv za svećenika u Latinskoj Americi
304
Molio bi Vas, da bi mi dali Vaše dobre savjete sve o tome što sam Vam naveo u tom pismu. Preko Vaše lič-nosti ja pozdravljam sve vjernike Peruance i Hrvate, a Vama posvjećujem ovu malenu molitvu.
Presvijetli ljubljeni, Bože oče, Oče našJa Ti se klanjam i molimProsvijetli Mns. DraguVodi ga, Osnaži ga, Utješi ga.Reci mu što treba da učiniI naredi mu da to učiniR.P. Drago, On će se pokoriti svemuŠto Ti Bože Nebeski tražiš od njegaI prihvatiti sveŠto Ti Bože dopustiš da mu se dogodiSamo mu pokaži Bože što je Tvoja presveta volja.Amen.
R. P. Drago neka Vas Dragi Bog Blagoslovi.Tomo Brundich
305
Ministranti su uvijek �prisutni
306
Pjevački zbor “Sveti Leopold” vodi gospođa konzulica Republike �Hrvatske, Antica Kuljevan i prof. Milka Fistrovic
307
Treća i četvrta generacija iseljenika...�
308
PogovorPISMA, koja smo sa zanimanjem pročitali, skupljao je
i pomno čuvao tridesetak godina (1984 – 2003) naš misi-onar u dalekoj zemlji Peruu, monsinjor Drago Balvano-vić i odlučio ih pokazati javnosti. Koliko pisama, toliko autora, toliko stilova, toliko životnih drama….
Čitajući pisma, poredana kronološkim redom, ma-nje će nam važan možda biti njihov sadržaj, osim onih s ratnim iskustvima, jer radi se o običnim, svakodnevnim događajima i razmišljanjima - obitelj, posao, studij, bo-lest, rođenje, smrt, zgode i nezgode svega što život daru-je i odnosi; mnogo je važnija ona strana iz koje možemo iščitati naglašene, koji puta i prenaglašene – osjećaje po-jedinaca, bilo da se radi o samim iseljenicima, ili njiho-voj rodbini, prijateljima, dragim ljudima, koji ostadoše u domovini, o svećenicima, redovnicama, biskupima, odličnicima. Biti daleko od domovine uvijek izaziva bol duše, a biti daleko od bližnjeg osjećaj odvojenosti, neke vrsti rastanka, ponekad i zaborava.
Posebno važan dio čine pisma o agresorskom ratu u Bosni, gdje hrvatske obitelji, svećenici, pisci, učeni i ne-uki, opisuju svoju nesreću, svoja stradanja u strahotama rata – rušenje domova, crkava, progona katolika, ubija-nja, zatiranja svega što im je drago i sveto, i u konačnici – napuštanje milog im ognjišta.
309
Sve to što se isprepliće u životu jednog naroda, jedne obitelji, pojedinca, mir i rat, sve to nosio je monsinjor Drago sa sobom u srcu kroz duge godine svojeg misio-narskog rada pa i sam postaje dio cjelokupne dramatike tuđih života. Zato nije ni čudno ni slučajno da je svako pismo najprije vidljiva i dirljiva zahvala monsinjoru Dra-gi što je, prije svega želio, i kroz pisma, ljude saslušati, a onda i nesebično pomoći: lijepom riječju, savjetom, bri-gom za sve u potrebi; često puta putujući i kilometre da-leko da bi se s nekim sastao, darovao nešto ili pronašao izgubljenog – unoseći tako među ljude ozračje daleke mu domovine, a onima u domovini učvršćujući vjeru i nadu uvijek u bolje i samo bolje…
I kad bismo izdvojili ono najvrjednije iz pisama, ono zbog čega su ona i sačuvana, bilo bi to ovo: svako poje-dino pismo snažno odiše pouzdanjem i vjerom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama ži-vota, nije izgubio …
To govore i dvije divne misli iz jednog ratnog pisma:“ ova nesreća ujedinila je sav naš narod i upoznala da po-stojimo” …
“slomili nas nisu niti ne će”. Dobrotom u srcu, vidi se da mole za svijet bez mr-
žnje, jer vjerom gledaju u Dobro.
Alka Pintarić
310
I u nepreglednom sirotinjskom milijunskom �naselju San Salvador "ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja". Za mnoge je raj topla riječ i darovana korica kruha.
311
312
Bilješka o autoruMons. Drago Balvanović rođen je 12. 8. 1936., u Bosan-skoj Gradiški, od oca Nikole i majke Vjekoslave rođene Juri-šić. Školovao se u rodnom mje-stu, Banjoj Luci i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupi-je zaređen je 29. lipnja 1959., u Đakovu. Obavljao je službu upravitelja župe i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Maho-valjanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. U Banjolučkoj bi-skupiji je uza župničke službe obavljao i službu sudca ženid-benog suda, konzultora, deka-na i predsjednika građevinskog odbora nove katedrale sv. Bo-naventure u Banjoj Luci, a svoj je doprinos dao i kao član gra-đevinskog odbora za izgradnju nove bogoslovije u Sarajevu. Bio je duhovnik redovnica Kla-njateljica Krvi Isusove te po-vremeno pastoralno djelovao u Njemačkoj i Austriji.
Godine 1987. odlazi u misije u državu Peru. Najprije je žu-pni vikar u župi sv. Ruže Lim-ske za peruanske vjernike, za-tim župnik personalne, a nakon
313
toga i teritorijalne župe sv. Leopolda Bogdana Mandi-ća za Hrvate u Limi. Tamo je sagradio veličanstvenu crkvu, u kojoj se okupljaju i Peruanci i Hrvati. Budući da je dugi niz godina vodio pastoralnu brigu za hrvat-ske iseljenike pri Hrvatsko-me pastoralnom vikarijatu u Limi, Vijeće Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bo-sne i Hercegovine za inoze-mnu pastvu imenovalo ga je godine 2003. delegatom za Južnu Ameriku.
Za svoj rad primio je više odličja: papa Ivan Pa-vao II. imenovao ga je ka-pelanom Njegove Svetosti s titulom monsinjora (11. 10. 2000.); papa Benedikt XVI. dodijelio mu je naslov prelata Njegove Svetosti (3. 9. 2007.), Općina San Borja u Limi nagradila ga je svojim odličjem za zau-zeti društveno priznati rad (2008.). Vlada Republike Hrvatske dodijelila mu je
odličje Red hrvatskog ple-tera (28. 5. 1996.).
Uza svoje svećeničke ak-tivnosti, bavi se pisanjem i prevođenjem. Surađuje s više vjerskih listova: Rado-sna vijest, Glas Koncila, Gla-snik Srca Isusova i Marijina, u kojima na vrlo privlačan način govori o prošlosti Perua i Južne Amerike, o njezinim ljudima i kraje-vima. Neumorno istražuje i povijest hrvatskih dose-ljenika u Peruu i ostalim zemljama Južne Amerike te svesrdno pomaže u odr-žavanju veza Hrvata i nji-hovih potomaka sa starom domovinom.
Objavio je knjige: Peru – putopisi, običaji, sudbine (Banja Luka, 2002.), zbirku pjesama Sjećanja i priopće-nja (Lima, 2006.). Na špa-njolskom jeziku Discursos del Papa Juan Pablo II en sus visitas a Croacia y Bosnia (Lima, 1994.) i Visita del Papa Juan Pablo IIa a Croacia y Bosnia (Lima, 2004.)
314
315
Spomenik Kristu Spasitelju iznad grada Cusca �darovali su arapski doseljenici iz Palestine 1941. godine
316
SadržajPredgovor............................................................................................................5Foreword .............................................................................................................9Introducción ...................................................................................................13
El universo de Monseñor Balvanovic ...............................14Perfil del misionero croata en el Perú ...............................15Quien escribe, que escribe, a quién le escribe ............16
Ponos iskrene katolkinje ......................................................................21Iseljenici pišu kardinalu Kuhariću moleći za hrvatskog svećenika ......................................................23Kardinal Kuharić piše kardinalu Lime ...................................25Odluka biskupa Alfreda Pichlera ................................................29Biskup Pichler šalje svećenika u Peru......................................31Prvo pismo Drage Balvanovića iz Lime ................................33Odgovor mons. Vladimira Stankovića ..................................35Dragi Balvanoviću ....................................................................................35Prijepis oproštajnih riječi dr. Vjekoslava Gotvalda izgovorenih u Prijedoru .....................................................................37Biskup Pichler piše o zbivanjima u biskupiji ....................41Teško održavanje veza ..........................................................................43Saznala sam tužnu vijest .....................................................................45Čudan obiteljski rasplet .......................................................................47Svećenički poziv .........................................................................................49Vrijeme tranzicije .......................................................................................53Različiti svjetovi ..........................................................................................55Pismo koje je čudno putovalo .........................................................59Smrt u tuđini .................................................................................................63Jaka žena ...........................................................................................................67Don Džalto ......................................................................................................69Preživjeli izbjeglištvo u Austriji ..................................................71“Ne ponovilo se” .......................................................................................73Od rođaka ........................................................................................................75Gluhi svijet ......................................................................................................77
317
Pobožnost u ratu ........................................................................................79Grad kao logor .............................................................................................83Redovnica o svom narodu .................................................................87Nesiguran povratak ................................................................................91Zahvalnost djevojke turistkinje .....................................................93Sestra traži brata .........................................................................................95U potrazi za emigrantom ....................................................................97Zahvala ...............................................................................................................99Odgovor s radosnom vijesti ..........................................................101I ovdje ima obećanja, a ne i izvršenja ...................................103Briga časnih sestara u ratnim okolnostima ......................109Potrebna suradnja ..................................................................................111»Opljačkan sam (…) ali čitav« .....................................................113Veličina bosanskih Hrvata .............................................................115Za brata Ivana ............................................................................................119Nepoznata djevojka Ružica ...........................................................121Volja, molitva i rad ................................................................................123Osjećajna sestra ........................................................................................125Je li moguće… ............................................................................................127Raspršene obitelji ....................................................................................129Plodovi prvoga susreta......................................................................131Tuga iz Međugorja ................................................................................133Sjećanje .............................................................................................................135Dragom padru Dragi! .........................................................................137Pomoć iz samostana .............................................................................139Bosna pred “oluju”................................................................................141Pismo predstavniku slobodne Hrvatske ............................145Ljudske sudbine.......................................................................................147Kardinal Vinko Puljić o ranama rata .....................................151Zbrkano i pobrkano..............................................................................153Džalto o svemu .........................................................................................155
318
Neka se naše prijateljstvo nastavi ............................................157Zahvaljujemo na Vašim molitvama .......................................159Svećenička molitva u zatvoru .....................................................161Iz ratnih ruševina ...................................................................................167Povratak iz Argentine ........................................................................169Zbiljski život u ratu i kasnije ........................................................171Duhovna zahvalnost............................................................................175Duhovna sirotinja ...................................................................................177Stup obitelji ..................................................................................................179Klanjateljice iz Bihaća .........................................................................181Rat i duh .........................................................................................................185“Malo sam nadodao” ..........................................................................187Zabrinuti Hrvat ........................................................................................189Pronađeni brat...........................................................................................191Uskrs 1999. ...................................................................................................193Zahvala gospodina Ive ......................................................................195Svećenički jubilej .....................................................................................197Obiteljska sudbina ................................................................................199Biskupski blagoslov .............................................................................201Bolna stvarnost .........................................................................................203Komunikacija djeteta s Bogom ...................................................205Užas spaljenoga sela ............................................................................207Nakon pet mjeseci učenja jezika ................................................211Povratak komunista na scenu .....................................................213Opetovana drama ..................................................................................217Svećenik o novinama ..........................................................................219Kako ostati u Hrvatskoj ....................................................................221Obiteljski zagrljaj ....................................................................................223Odlazak – nakon zagrljaja ...............................................................225Mala slika i velika radost .................................................................227Nova vlast 2000. godine....................................................................229
319
Duh izdaje i nada ....................................................................................231Želim Vam mnogo radosti i poleta... .....................................233“Obiteljska sirotinja” ...........................................................................235Život u samoći i molitvi ....................................................................239Dehrvatizacija ............................................................................................241Nada “nekadašnje djevojčice” .....................................................245Vlasti se mijenjaju, a mi ostajemo .............................................247Čovjek snuje, a Bog određuje .......................................................251Nova hrvatska zbilja ............................................................................253Neka sveti Vlaho blagoslovi sve ...............................................257Rad i snaga duha ....................................................................................259Radosna vijest o bratu ........................................................................261Ubojstvo svećenika Matanovića ................................................263Protiv mentalne blokade ..................................................................265Radosna uspomena i živo sjećanje .........................................269Pomoć hrvatskoj obitelji ..................................................................271Bosna posta misijska zemlja ..........................................................273O hrvatskoj boli ........................................................................................275Republika Perú .........................................................................................277Ustrajno usavršavanje ........................................................................283Slika Marije Propetog Petković ..................................................285Zahvalnost i snažan karakter .......................................................287Vidjeti se nakon 47 godina .............................................................289Svećenik koji se vraća kući .............................................................291Brat bratu – o braći ................................................................................293Cijeli život živjeli smo u nadi .......................................................297Izlazak iz “Krajine” ...............................................................................299Nakon onoga što je neizbježno ...................................................301Pred odlazak ...............................................................................................303Pogovor ...........................................................................................................308Bilješka o autoru ......................................................................................312
320
Pisma misionaruMons. Drago Balvanović
Pism
a misio
naru
Iz Pogovora … svako pojedino pismo snažno odiše pouzdanjem i vje-rom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama života, nije izgubio …
Alka Pintarić
Iz Predgovora – Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povijest Bosanaca i svih ostalih Hr-vata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima po-stoje veličanstvena djela Milosti.
Domagoj Ante Petrić
ISBN 978-953-241-351-9
www.glas-koncila.hr Cijena: 165 kn
DRAGO BALVANOVIĆ rođen je 12. 8. 1936., u Bosanskoj Gradiški. Za svećenika Banjolučke bis kupije zaređen je 29. lipnja 1959. u Đakovu. Nakon pastoralnog djelo-vanja u domovini, 1987. godine odlazi u Peru, najprije kao župni vikar za peruanske vjernike, a nakon toga i teritorijal-ne župe Sv. Leopolda B. Mandića u Limi. Izgradio je crkvu posveće-nu tom hrvatskom svecu u kojoj se okupljaju i Pe-ruanci i Hrvati. Autor je nekoliko knjiga o peruan-skim običajima, povijesti i sudbinama doseljenika.Pisma misionaru skupljao je i pomno čuvao tridese-tak godina …
Mon
s. D
rago
Bal
vano
vić