Sai Baba Konano Iskustvo ZAHVALA

Prije svega elim se od srca zahvaliti Sai Babi na njegovoj fizikoj prisutnosti na zemlji i na prilici koju ta prisutnost prua svima koji mu doputaju da zapali iskru boanstvenosti koja se nalazi u svakome od nas. Zahvaljujem toj iskri u mnogim ljudima koji su mi na razne naine i s puno ljubavi pomogli da napiem ovu knjigu. Izraavam svoje duboko potovanje mome suprugu Sidneyu, naoj keri Sheili i naoj pokojnoj keri Lorni - zbog svega to su me nauili. Posebno se zahvaljujem Sidneyu na njegovoj potpori u godinama pripreme ove knjige te Sheili na njezinoj neprocjenjivoj pomoi pri paljivu ureivanju knjige.

Predgovor

Zato sam se prihvatila tako teka zadatka kao sto je pisanje knjige o Sai Babi? To je uistinu izazov, takav da ga sama od sebe nikada ne bih preuzela. Kako obino ljudsko bie moe potpuno opisati toliku raznolikost osobe koja je na glasu kao avatar? Nisam se osjeala doraslom tome zadatku. Otprilike zadnjih dvadeset i pet godina trudila sam se na unutarnjem planu otkriti znaenje ivota sluei se meditacijskom tehnikom koja bi se mogla usporediti sa stanjem sna najavi. Rezultat je te potrage psihoterapijska metoda koja se sastoji od vjebi vizualizacije i simbola. Ti se simboli mogu koristiti na sesijama, ali se njima mogu sluiti i pojedinci u svome domu. Mnogi s kojima sam radila, nagovarali su me da o toj metodi napiem knjigu. No previe me zaokupljala u praksi, a tu su bile i dunosti ene i majke, da bih se posvetila takvu zadatku. Uz to, nikada nisam poeljela postati pisac. vrsto uvjerena da sam pronala posao u kojem uivam, nisam eljela nijedan drugi. No ljudi kojima je ta metoda pomogla, sve su me vie nagovarali jer bi ona preko knjige postala dostupna iroj publici, te sam na kraju pristala. Odnijela sam gotov rukopis Sai Babi da ga blagoslovi i zamolila ga da mi dopusti na kraju knjige dodati poglavlje o njemu. Na moje iznenaenje, rekao mi je da o njemu napiem posebnu knjigu. O Babi. njegovu uenju, udima i izljeenjima pisali su mnogo iskusniji pisci. Zato sam svoj prikaz odluila ograniiti, to je vie mogue, na osobna iskustva, dojmove i spoznaje. Pokuala sam pokazati kako me Baba vodio, korak po korak, na putu za koji zna da je pravi put za mene, postavi lako moj vrhunski zen-uitelj. Izmeu mnogo puteva, uitelj za svoga uenika izabire jedini ispravan, ovisno o njegovim potrebama. Iako tisue ljudi dolazi k

Babi po blagoslov, Baba ne samo da za svakoga moe rei da li je spreman krenuti unutarnjim putem prema jedinstvu s Bogom koji u njemu prebiva, ve zna i koji je put prikladan za svakoga od njih. Kao najsigurniji put veini ljudi koja ivi u dananje vrijeme, Baba preporua put bhaktija ili pobonosti. No ak i kada vie ljudi krene istim putem, pojedinani se koraci na tom putu bitno razlikuju, "kao to se razlikuju i iskuenja koja odreuju napredak i stupanj spoznaje svakoga poklonika. Baba za sebe kae da je avatar koji se u vrijeme velikih napetosti utjelovio da bi ovjeanstvu pomogao ponovno otkriti drevnu mudrost kojom e otkloniti veliku nesreu. I drugi su se avatari. poput Rame i Krine u prolim razdobljima velikih kriza, utjelovili da bi pomogli ljudima i vodili ih. Prvi je Babin zadatak, koji je sam sebi postavio, iznova povezati ljude svoje rodne Indije s njihovim drevnim naslijeem Veda, koje su zanemarili zbog materijalistinih aspekata zapadnjake kulture i obiaja. Baba isto tako milostivo daje svoju ljubav i panju ljudima iz cijeloga svijeta, koji su pronali svoj put do njega. U ovome malenu prikazu mojih iskustava s Babom, predstavila sam ga u njegovim mnogobrojnim ulogama: kao mudroga uitelja i duhovnoga gurua, kao roditelja - i majku i oca punog ljubavi, kao prijatelja i tjeitelja, kao iscjelitelja i psihologa. K tomu, pokuala sam pokazati njegove sveobuhvatne, makrokozmike vidove diplomata, osobe koja upravlja, savjetnika i odgajatelja i, iznad svega, svjetskog voe. Mnogo je onih koji bi mogli bolje predstaviti njegovu vieznanu osobnost i bogat, aktivan ivot jer su dulje vrijeme ivjeli u njegovoj blizini, to im je omoguilo da ga promatraju u raznim situacijama i u dodiru s tisuama razliitih ljudi. Mnogi su ga poznavali od djetinjstva, pratei njegov razvoj tijekom godina. Ja sam ga, meutim, posjeivala samo jednom u godini, nakratko. No osvrnem li se na te kratke posjete svih ovih godina, otkrivam jedinstven obrazac - metodu kojom se sluio da bi me poduavao. Taj se obrazac odraava i na irem planu u nainu na koji je zapoeo svjetsku misiju u ovo nemirno doba svjetske povijesti i evolucije. Budui da se svijet sastoji od pojedinaca, ijedan su i drugi pristup prijeko potrebni kako bi itav plan postao vidljiv i djelatan. Da bih osmislila ovaj prikaz, moram se baviti iskljuivo osobnim iskustvima koji su temelj svega to o njemu znam. No elim istaknuti da sam vrsto nakanila ponajprije predstaviti njega i njegova uenja s obzirom na sebe. Naime, kroz njegovo se djelovanje na moj ivot moe sagledati, kao u ogledalu, utjecaj koji moe imati na ivote svih koji zatrae njegovu pomo. ' Mogu se samo nadati da e Baba i njegova poruka privui mnoge koji proitaju ovu knjigu, da e se mnogi od njih pridruiti njegovim poklonicima u nastojanju da njegova misija u naem nemirnom svijetu postane plodotvorna. No nije nuno biti u njegovoj fizikoj blizini u Indiji, niti e on uvijek biti dostupan jer je najavio da e se postupno sve manje pokazivati u javnosti. Jedna

od njegovih zadnjih poruka u skladu s tim glasi: "Inner view not interview" (engl. igra rijei: Unutarnje vienje, a ne intervju, nap. prev.). Drugim rijeima, svi koji su spremni i ele se potruditi, u sebi mogu doi u dodir s iskrom boanskosti koja je prisutna u svakome ivom biu. Nadam se da u uspjeti pokazati d a j e to mogue.

1 . poglavlje

"Tko je Sai Baba? On je ljubav, ljubav, ljubav." I sada ujem Babu kako pjevui ovaj mali refren dok ulazi u sobu za intervju u svom aramu. Tiho ponavljajui te rijei, laganim je korakom, kao da klizi, uao i poelio dobrodolicu poklonicima koje je pozvao na skupni intervju. Tako je na svoj neponovljiv nain odgovorio na prvo pitanje koje se svima javlja u mislima. Ta njegova naizgled jednostavna izjava, zapravo je istina. No on sam nipoto nije jednostavan. Prvi sam put ula za Babu u travnju 1972., nekoliko dana prije no to smo moj suprug Sydney i ja krenuli na put u sjevernu Indiju, u moj drugi posjet toj zemlji. Nekoliko dana prije odlaska svratili smo u oblinju knjiaru kako bismo kupili neto za itanje jer je pred nama bio dug let. Dok sam s najvie police pokuavala dohvatiti jednu knjigu, druga mi je gotovo pala na glavu. Podignula sam je. Odmah me se dojmilo upeatljivo lice na omotu ispod naslova Baba, autora Arnolda Schulmana. Iznenadila sam se to za toga svetog ovjeka nikada prije nisam ula. Pitala sam se kako mi je to promaknulo budui da sam itala sve to do ega sam mogla doi o istonim uiteljima i njihovu uenju. Bila sam posve sigurna da ga nikada dotad nisam vidjela jer se tako neobian izgled ne zaboravlja. Nije to bilo tipino indijsko lice, iako jedva da sam to i vidjela osim njegovih oiju koje su, inilo se, prodirale u samu sr mojega bia. U svom sam-radu nauila obraati panju na "znakove", kako sam to nazivala, koji su mi pomagali i vodili me kroz svakodnevicu, te mi se taj dogaaj uinio upozorenjem da bolje pogledam knjigu koja mi je gotovo pala na vrh glave, ne u krilo. Listala sam je u nadi da u otkriti poruku upuenu sebi i paljivije sam pogledavala druge Babine slike. Prikazivale su ga s razliitim izrazima lica i u razliitim situacijama, no uvijek u istoj jednostavnoj naranasto-crvenoj haljini. Njegova tamna kosa izgledala je poput aureole oko glave, a, nevjerojatne oi dominirale su svime. Dok sam prouavala slike, osjeala sam kako me snano privlai. Poeljela sam doznati o njemu neto vie. Tako sam i tu knjigu dodala knjigama koje sam ve prije odabrala za predstojei put. No bila sam toliko opinjena, da sam je poela itati im sam stigla kui. Nisam je vie mogla ispustiti iz ruku; proitala sam je prije no to smo krenuli na put. Bila sam oarana Sai Babom, no jo vie neobinim nainom na koji mi, kako mi se inilo, govori sa stranica knjige. Silno sam poeljela osobno ga upoznati. I to to prije! Pogledala sam u na plan puta i sa aljenjem ustanovila da

nije nimalo jednostavno posjetiti ga dok smo u sjevernoj Indiji. Bit emo daleko od njegova doma u Whitefieldu. u predgrau Bangalorea, ili njegova arama u Puttaparthiju, u dravi Andhra Pradesh, mjesta na jugu zemlje. Put smo unaprijed isplanirali tako da su bili potvreni svi letovi i hotelske rezervacije. Trebali smo krenuti za nekoliko dana, nije vie bilo vremena za izmjene. Koliko sam god razmiljala o tome to bismo mogli promijeniti, nisam nala prostora ni za kratak posjet, i to me doista oneraspoloilo. Otada sam puno puta ula da Babu nitko ne posjeuje ako to nije njegova elja, jer je u ivotu osobe pravo vrijeme veoma vano. Nakon nekoliko godina uvidjeli smo koliko je to uistinu tono. Nekoliko se naih prijatelja spremalo posjetiti Babu, ali su svi u posljednjem trenutku morali odustati zbog razliitih razloga. Jedan za drugim bili su prisiljeni odgoditi planirani put zbog neoekivanih dogaaja koji su ih sprijeili da u tom trenutku odu od kue. Primjerice, jedna se mlada ena namjeravala ukrcati u avion za Indiju iz Pariza. Tri je dana zaredom dolazila na aerodrom, i svaki put avion zbog nekog razloga nije mogao poletjeti. Konano je shvatila i odustala je od puta. Razmiljajui o tome svi su, nakon stanovita vremena, uvidjeli da ne bi bilo dobro da u tom trenutku nisu bili kod iz kue. No nita od toga jo nisam znala u svome prvom susretu s Babom u knjizi koju sam proitala, i bila sam sve nezadovoljnija to odlazim u Indiju, a ipak ga neu moi posjetiti. Tako je moj put zapoeo donekle tuno. Nae je prvo odredite bio Rangoon u Burmi. To smo mjesto prvi put posjetili prije jedanaest godina, u sijenju 1961., prije no to je vojska preuzela vlast. Tada sam se zaljubila u tu zemlju i njezine ljude. S nekoliko smo se obitelji u Rangoonu, koji su nam postali dragi prijatelji, s vremena na vrijeme dopisivali. Nova je vlast zatvorila zemlju strancima, to je trajalo nekoliko godina. im smo doznali daje taj zakon ublaen i da turisti mogu u Burmi boraviti sedam dana, ukljuujui dane dolaska i odlaska, odluili smo to iskoristiti i ponovno je posjetiti. eljeli smo vidjeti svoje prijatelje i sami se uvjeriti u promjene koje su novine i oni u svojim pismima tek navjetavali. eljeli smo se i vratiti u sredite za meditaciju u Rangoonu, gdje smo prouavali budistiku meditaciju ili umno vjebanje pod nazivom satipatthana. Tu je metodu zapoeo Buda, a u Burmu su je donijeli budistiki redovnici ili, kako sami sebe nazivaju, mahasi sayadav. Pri naemu prvom posjetu imali smo sreu upisati kratki teaj meditacije pod izravnim vodstvom tadanjega mahasi sayadava. Bilo je to vrijedno iskustvo te smo ga eljeli ponoviti, makar i samo nekoliko dana. Taj je drugi boravak u svakom pogledu bio potpuna suprotnost prvome. Stigavi u Rangoon, zaprepastilo nas je koliko je taj lijepi grad propao. Promjena se posebno oitovala u ljudima. Pamtili smo ih kao drage, ljubazne, gostoljubive i sretne ljude, kakve nismo sretali nigdje drugdje u svijetu. Sada smo na ulicama primjeivali samo sumornost i beznae. Nae smo prijatelje unaprijed

obavijestili da dolazimo, pa smo im se javili im smo se smjestili u hotel. Bili su presretni to nas opet vide jer smo donosili daak svjeeg zraka iz vanjskog svijeta od kojega su godinama bili odvojeni. No istodobno, jedva su prikrivali strah da e ih netko vidjeti sa strancima. Shvatili smo da sada ive pod ne-preslanim nadzorom vojne policije. Nekada su to bili uspjeni graani bogate zemlje, koji su se nakon uobiajenih radnih dunosti redovito povlaili u sredite za meditaciju. Sada su doslovno bili zatvorenici u vlastitoj dravi, koji su se plaili razgovarati s ljudima da ne bi zavrili na policiji zbog nekog, makar i neznatnog, krenja strogih pravila. Posljednjeg dana naeg boravka odbacili su oprez pa smo svi zajedno otili na oprotajnu veeru. Bila je to radosna veer slina onima koje smo zajedno provodili kada smo prvi put bili ovdje. Sljedeeg smo jutra putovali, eljeli su nas otpratili na aerodrom. Osjeali smo se se krivima gledajui ih stisnute kako nam mau suznih oiju. Ostavljali smo ih zarobljene u svoje ivote bez nade da e im biti bolje, dok smo mi putovali gdje god smo eljeli znajui da emo se vratiti u zemlju u kojoj ne samo da smo bili slobodni, nego smo mogli ivjeti punim ivotom s razmjerno malo ogranienja. Dok se na avion dizao uvis, izgledali su poput tokica na zemlji. Pitali smo se da li emo ih ikada vie vidjeti. S takvim smo se tekim mislima vratili u Calcuttu gdje smo prespavali prije odlaska u Daijeeling. Pokuavajui kroz prozor posljednji put vidjeti zemlju koja mi je bila toliko draga, sjetila sam se svoga nezadovoljstva prije odlaska od kue kada sam shvatila da na ovom putovanju neu moi posjetiti Babu. Usporeujui to sa svakodnevnim tekoama kojima je proet ivot Burmanaca, bez nade da e im sutra biti lake - posramila sam se svoje nestrpljivosti. Poslije sam doznala da su sline spoznaje uobiajene nakon to ovjek prvi put uje za Babu. Na neki udan nain koji se opire svakom objanjenju. Baba poduava one koji su makar i nakratko doli s njim u dodir, gdje god se nalazili. Kao da eli potvrditi tu istinu, te se noi u hotelu u Calcutti zbio neobian dogaaj. Kako smo jo bili ukoeni od duga leta, odluili smo protegnuti noge prije veere i proetati hotelskim predvorjem i trgovinama. Otkrili smo staretinarnicu koja je jo bila otvorena, pa smo uli u elji da je razgledamo. Uistinu sam se iznenadila vidjevi sliku Sai Babe na stolu vlasnika trgovine, koji je ustao da nas pozdravi. Kroz glavu mi je proletjela misao da ne bih prepoznala Babu da nisam nedavno proitala knjigu o njemu. Zamijetivi moje zanimanje, vlasnik me je, iznenaen, upitao znam li tko je Baba. Ja sam pak njega upitala da li je Babin sljedbenik. Odgovorio je da jest i da su sljedbenici i neki lanovi njegove obitelji. Zanimalo ga je gdje sam ula za Babu. Rekla sam mu za knjigu Arnolda Schulmana, a on mi je predloio da proitam Sai Baba - udesnik, jo jednu knjigu o Babi iz pera Howarda Murpheta, Australijanca, zahvaljujui kojemu je on doznao za Babu. Dao nam je adresu knjiare koja se nalazila nedaleko od hotela. Vjerovao je da je jo otvorena i da emo tamo moi kupiti

tu knjigu. Na odlasku sam ga upitala ima li kakav komad mogulskog nakita. Odgovorio je da trenutano nema, ali da jedan od njegove brae ima lijepu zbirku toga nakita u svojoj trgovini u New Delhiju. Trebali smo posjetiti taj grad pa nam je dao bratovu posjetnicu. Zapanjili smo se kada smo otkrili da smo njegova brata upoznali prigodom naega posjeta Indiji 1967. godine, a i sada smo ga namjeravali posjetiti. Povremeno smo se dopisivali i nekoliko se puta susreli u Sjedinjenim Dravama. Uistinu smo se iznenadili doznavi da su i on i njegova obitelj Sai Babini poklonici. Bilo je to ak i pomalo nevjerojatno jer je uvijek bio sumnjiav prema duhovnim vjerovanjima. Djelovao je poput agnostika koji je vjerska pregnua preputao svojoj supruzi. Jasno se sjeam da sam pomislila kako Baba mora biti iznimno moan i uvjerljiv kad se uspio dojmiti takva ovjeka. Zahvalili smo se vlasniku trgovine i pourili u knjiaru, s nadom da je jo uvijek otvorena i da emo nai knjigu koju nam je preporuio. Poslije, kada smo bolje upoznali Babu, nauili smo da se stvari dogaaju na neki udan nain i da ono to trebamo naemo upravo onda kada nam je potrebno. Dokaz je za to otvorena knjiara i ljubazni prodava koji je pronaao primjerak knjige gurnute iza drugih knjiga na polici. Bila je sva pranjava ali. sreom, cijela. Razveselila sam se to u moi ponovno itati o Babi, iako ga na tom putu neu vidjeti. Otada nadalje primjeivala sam da se njegove slike pojavljuju na najneoekivanijim mjestima, kao da nas pozdravlja na razliitim etapama naega puta. Uinilo mi se da nas u duhu prati preko svojih slika i knjige. Godinama ve tragala sam za neim to bi mi pomoglo da bolje napredujem na duhovnom putu. Pritom sam posjetila mnoga mjesta, upoznala mnoge uitelje i metode. U svima sam nala poneto zanimljivo, ali nikada toliko da bi me potpuno zaokupilo. niti sam bila uvjerena da sam nala pravi put. Nastavila sam svoje traenje kada mi se god pruila prigoda. Osim to smo na ovom putovanju namjeravali posjetiti Burmu gdje smo iznova eljeli vidjeti sredite za meditaciju, u planu nam je bio i susret s Gopijem Krishnom koji ivi u Srinagaru, u Kamiru. S njim sam se dopisivala nakon to sam proitala njegovu zanimljivu knjigu Kundalini. U njoj je iznio svoja iskustva kada je nehotice, nakon godina meditacije, probudio u sebi energiju kundalini. Slikovitim je pojedinostima opisao nevjerojatne posljedice koje je taj dogaaj imao na sve vidove njegova ivota. Kada je konano shvatio pravu prirodu kundalini, uspio je probiti se kroz tu energiju stigavi do stanja neobine jasnoe. Svoju je teoriju, temeljenu na osobnu proivljavanju, objasnio time daje vrhunac spomenutog iskustva stanje proirene svijesti. Bio je siguran da i drugi duhovni tragatelji mogu postii to stanje svijesti, uz uvjet da dobiju nune upute o tome kako da nadziru proces buenja kundalini i time izbjegnu burne reakcije koje je sam imao. Duboko je vjerovao da otkria do kojih je doao tijekom tog procesa, mogu zanimati i znanost i religiju. Sanjao je da ujedini te dvije discipline kako bi

se zajednikim naporom otkrilo kako pomoi ovjeanstvu da poniti negativne snage koje u svijetu postaju sve djelatnije. Privukao je pozornost nekolicine uglednih znanstvenika, nadajui se da e mu pomoi u pokretanju istraivakog projekta. Sluei se dostupnim drevnim spisima o kundalini, zajedno s osobnim iskustvima i opaanjima, elio je razviti sigurnu metodu kojom e se mukarci i ene koji ele sudjelovati u predloenom pokusu, poduavati, nakon to ih izabrano tijelo proglasi prikladnim kandidatima. Stigavi u Srinagar, nazvali smo ga. Pozvao nas je da provedemo poslijepodne u njegovoj kui i govorio nam o svojim nadama i planovima vezanim za pokuse koje je zamislio. Bili su uistinu vrlo zanimljivi, no bilo mi je odmah jasno da ta metoda nije za mene, iako je mnogo nudila drugima. Nakon poslijepodnevnog aja pozdravili smo se i otili dalje svojim putem. Naa je sljedea stanica bila New Delhi. Nazvali smo naeg prijatelja staretinara i rekli mu da smo se sreli s njegovim bratom u Calcutti. Iznenadio se i razveselio, poeljevi da se to prije vidimo. Poslije pozdrava i vijesti o njegovu bratu, ispriali smo mu na razgovor o Sai Babi. On nam je pak ispriao kako je s obitelji otiao Sai Babi i kako su postali poklonici. Obdario nas je priama 0 Babi i njegovim udesnim moima, njegovoj silnoj ljubavi 1 jednostavnu no duboku uenju. Sve je to osnailo moju elju da ga osobno vidim. Ponovno sam osjetila aljenje to to ovaj put neu uspjeti. Na je prijatelj suosjeao sa mnom. Dao mi je Babinu fotografiju koju je snimio za nedavna Babina posjeta New Delhiju. Bila sam presretna to sam dobila svoju prvu slike Babe, koja se inila osobnijom no slike u knjigama. Za vrijeme ruka spomenula sam da imam tekoa sa elucem, vjerojatno sam neto pojela na brodu prethodne noi. Moj mi je prijatelj tada dao malenu omotnicu s Babinom slikom i objasnio da se unutra nalazi sveti pepeo ili vibhuti koji moe posluiti kao lijek. Poduio me da prstom uzmem malo sivkasta mirisna praha i stavim ga na sredinu ela i na jezik. Dodao je da ga mogu upotrijebiti kao lijek kada mi god zatreba. Tako sam se prvi put upoznala s Babinim vibhutijem. Zahvalno sam ga prihvatila i bez oklijevanja upotrijebila kako mi je bilo reeno. To mi se poslije uinilo neobinim jer sam inae veoma oprezna kada neto uzimam bojei se alergijske reakcije. Predloio mi je zatim da po povratku kui stupimo u vezu s Amerikancem kojega je upoznao u Babinu aramu, a koji nam moe govoriti o svojim iskustvima. Dobili smo njegovu adresu u San Franciscu. Pri rastanku je upotrijebio neobian izraz. Rekao je Sai Rani, pozdrav koji emo ubudue tako esto uti od Babinih poklonika pri dolasku i pri odlasku. Uz to, ljudi esto sklope ruke, kao u molitvi, drei ih ispred lica. Taj se pozdrav naziva namaste. Tom se gestom prenosi pozdrav boanstva koje prebiva u jednoj osobi, boanstvu koje je u drugoj. Indijci rijetko pruaju jedni drugima ruku, osim ako se nisu kolovali na Zapadu ili su esto tamo putovali i usvojili zapadnjake navike.

2. poglavlje

Ubrzo nakon povratka u Los Angeles, otili smo u Oakland posjetiti nau stariju ker Sheilu. Tamo smo odluili potraiti osobu iju smo adresu dobili od naeg prijatelja u New Delhiju. Nekoliko se puta selio, a kada smo ga konano pronali, razoarali smo se ustanovivi da vie nije Babin poklonik. Prikljuio se grupi nekoga drugog uitelja. No uvi da ivimo u Los Angelesu, sjetio se da tamo djeluje nekoliko Sai Babinih centara. Dao nam je adresu i telefon centra u Hollywoodu koji je bio najblie naemu mjestu stanovanja. Vrativi se kui nazvala sam centar i razgovarala s Janet Bock. Ona i njezin suprug Richard vodili su centar. Ljubazno nas je upoznala s tjednim rasporedom rada centra i predloila da prisustvujemo sastanku koji se odrava svakog petka za osobe koje, poput nas, ele doznati neto vie o Babi. Odluili smo otii tamo sljedei petak. Stigavi u centar, vidjeli smo da se sastanak odrava u prizemlju velike kue. Prilazei, uli smo pjevanje i osjetili miris zapaljenih tapia. im smo pokucali, vrata su se otvorila i ugledali smo skupinu ljudi kako prekrienih nogu sjede na podu i pjevaju na stranom jeziku za koji smo pretpostavili daje indijski. Brzo smo sjeli na pod, no mene su odmah zamolili da se pomaknem. Mirno su mi objasnili daje na takvim sastancima uobiaje-no da mukarci i ene sjede odvojeno, jedni sjedne, drugi s druge strane sobe, a izmeu njih je uzak prolaz. Ne znajui za to, sjela sam do svoga supruga na "mukoj" strani sobe, a tu pogreku vie nikada nisam uinila. Mnogo poslije doznali smo da je takav raspored sjedenja uobiajen na vjerskim okupljanjima u Indiji i da Baba jako dri do toga. Naime, bilo kakvo nepotrebno ometanje veini ljudi oteava koncentraciju na duhovne vjebe, posebno u meditaciji. Neposredna blizina osobe suprotna spola moe biti izvor velikih smetnji, osobito ako ljudi sjede u redovima na podu, a tijela im se dodiruju. Takav bliski dodir moe uzrokovati lagano podraavajue strujanje koje uvelike oteava smirivanje aktivnog uma, onemoguujui mu da povue misli iz vanjskoga svijeta i koncentrira se prema unutra. Shvatili smo razloge, iako nam se to u poetku inilo udnim, imajui na umu daje na Zapadu obiaj da cijele obitelji sjede u crkvama u istome redu. No to nam je ubrzo postalo uobiajenom pojavom. Tada smo prvi put prisustvovali pjevanju bhajana, pobonim pjesmama nalik crkvenima. Budui da nismo znali rijei i melodiju, nismo sudjelovali u pjevanju, pa sam iskoristila prigodu da pogledam prostoriju. Na zidovima je bilo puno Babinih slika. Najednom kraju sobe, a na tu smo stranu svi bili okrenuti, bio je podignut oltar. Na njemu su stajale vaze s cvijeem, zapaljenim svijeama i mirisnim tapiima te Babine slike. Na trenutak me obuzela tjeskoba kada sam se sjetila oltara iz svoga djetinjstva u Engleskoj, sa slikama Isusa Krista, njegove majke Marije i kriem umjesto slika

Sai Babe. Mislila sam da sam, preselivi se u Sjedinjene Drave, sve to ostavila za sobom. Postajem li to dijelom druge vjere i to nakon to sam odlaskom iz Engleske okrenula lea formalnoj religiji jer mi nije dala odgovore koje sam traila? Znala sam da na to pitanje ne mogu odgovoriti dok ne steknem vie iskustva o Babi i njegovim uenjima, i s tim sam mislima odbacila sve sumnje. Bhajcini su se umnogome razlikovali od crkvenih pjesama koje sam pjevala kao dijete, pa sam ih pomno sluala. Primijetila sam da nekolicina ljudi, i mukaraca i ena, koristi indijske bubnjeve, zvonie i harmonij. Skup tih jednostavnih instrumenata stvarao je zanimljiv i ugodan dojam, razliit od ozbiljne orguljake glazbe moje mladosti. Primijetila sam takoer da se mukarci i ene izmjenjuju u voenju bhajana. Svaki bi otpjevao jedan stih pjesme, a drugi, koji su znali rijei, ponavljali bi ga u zboru. To se ponavljalo nekoliko puta uza sve bri ritam, a posljednji bi se stih opet pjevao polako. Bilo je to dirljivo iskustvo. Promatrajui okupljene ljude uoila sam da se veoma razlikuju i da potjeu iz razliitih sredina. Bilo je tu ljudi svih dobi, od beba koje su spavale na podu pokraj svojih majki, do starijih koji su sjedili u stranjem dijelu sobe na stolicama brino postavljenima za one kojima je teko sjediti na podu prekrienih nogu. Dvoje im je bilo zajedniko - oduevljenje kojim su pjevali bhajane i ljubav za Babu koja je sjajila u njihovim oima. Priznajem da sam se udno osjeala to sam, makar i tako malo. bila dijelom skupine ljudi koji tako oito oboavaju Babu kao da je Bog. Bavei se ve godinama psihoterapijom na unutarnjoj razini, neprestano sam bila upozoravana da ne oboavam ljudsko bie, ma koliko napredno bilo. Ipak sam se nala meu ljudima koji glasno oboavaju Babu u ljudskom tijelu, makar je njegov lik vrlo zanimljiv. Usprkos svojim sumnjama, osjeala sam neodoljivu privlanost, osobito prema slici to se nalazila u sredini oltara, s njegovim ozarenim i nasmijanim licem uokvirenim aureolom crne kose. Promatrajui ga, postala sam svjesna da sam na iracionalnom planu potpuno uvjerena da gleda ravno u mene. Na neki sam udan nain osjeala da zna o emu sam razmiljala, ukljuujui i moje sumnje, a da ipak sve razumije i uz blagi mi osmijeh kae: "Da, prirodno je i ispravno da postavlja pitanja, ak i da sumnja, no uskoro e shvatiti." Iz tihe me zadubljenosti trgnula tiina nakon pjevanja i glas jednog ovjeka, poslije sam doznala da je to Dick Bock, koji je najavio kratku meditaciju. Sada sam se nala na poznatijem terenu jer smo nastojei godinama bolje razumjeti ivot, provodili nekoliko razliitih vrsta meditacije. Nakon to sam bila izloena tolikim neobinim iskustvima, bilo mi je drago to se mogu povui u sebe. inilo se daje prolo svega nekoliko sekundi, a zapravo nakon otprilike desetak minuta, meditacija je prekinuta pjesmom. Sada su svi ritmiki otpjevali nekoliko stihova. Primijetila sam da se za to vrijeme neto dogaa meu ljudima koji su sjedili u redovima. Vidjela sam da jedno drugome dodaju malu posudu s istim onim mirisnim prahom koji su mi dali u New Del-

hiju. Kada je posudica stigla do mene, ena pokraj mene pokazala mi je da stavim malo na sredinu ela i na jezik. Uronila sam prst u mekani sivi prah i sjetila se svog prvog susreta s njim. Prenula sam se shvativi da su moji problemi sa elucem koji su me tada muili, nestali bre no to bi se moglo oekivati. Jesam li se brzo oporavila zbog vibhutijal Na tu su me pomisao proli trnci. Poigrava li se to sa mnom moja mata, ili mi je vibhuti uistinu pomogao? Predala sam posudicu eni pokraj sebe i promatrala njezin put du redova, dok na kraju nije zavrila na oltaru blizu sline posude na mukoj strani. Sastanak je zavrio filmom koji je Dick Bock snimio u Indiji. Gledali smo Babu kako se kree meu gomilom ljudi eljnih da ga vide u njegovoj kui blizu Bangalorea i u aramu u Puttaparthiju, selu u kojem je roen. Oarana, gledala sam ga tako prvi put kako polako ee izmeu ljudi s ijih se lica italo oboavanje. Katkad bi zastao i nasmijeio se ili porazgovarao s nekim. Cesto je podizao ruku blagoslivljajui, a ljudi su eljno okretali lice k njemu u nadi da e privui njegov pogled ili e im se obratiti kojom rijeju. Ubrzo sam postala svjesna njegove snane privlanosti koja se osjeala ak i preko filma. To me podsjetilo na osjeaj koji sam imala itajui one dvije knjige o njemu. inilo mi se kao da s tiskanih stranica dopire do mene. to sam dulje gledala film i njegov mali, u naranasto odjeven lik kako skladno prolazi kroz gomilu, u meni je sve vie rasla prvotna elja da ga posjetim. S dubokom unutarnjom sigurnou znala sam da neu biti zadovoljna dok ne doivim to neposredno iskustvo. im je film zavrio, svi su ustali. Budui da smo bili novi, Bockovi koji su nas vidjeli kada smo stigli, doli su se s nama pozdraviti. To za nas nije bio samo poetak prijateljstva, ve i korak prema Babi. S vremena na vrijeme odlazili smo na sastanke i upoznali se s nekoliko poklonika. Neki su od njih ve bili kod Babe, neki su, poput nas, eljeli od njih to vie doznati o njemu. Mnogi su nam priali o svojim iskustvima, a mi smo ih edno sluali. Otada sam bila ispunjena svime to sam vidjela i ula o tom iznimnome biu. Neprestano smo o njemu ispitavali Bockove i druge poklonike. Tako smo doznali o razliitim vidovima njegova bia i o bezbroj raznovrsnih naina kojima je djelovao na one koji su bili s njim u dodiru, bilo u Indiji ili kod kue. Njegov utjecaj nije bio ogranien ni vremenom ni prostorom. to smo vie o njemu doznavali, to nam je bivao sve neobjanjiviji. Prisjeajui se sada tih prvih dodira s Babom, beskrajno sam zahvalna to se nije ispunila ona moja silna elja da odjurim k njemu dok smo bili na sjeveru Indije. Kada smo ga napokon prvi put vidjeli, bili smo mnogo bolje pripremljeni za to jer smo odlazili na sastanke, razgovarali s drugim poklonicima, pogledali filmove o njegovu svakidanjem ivotu, sluali ga na kasetama kako pjeva bhajane i proitali mnoge knjige o njegovim uenjima u engleskom prijevodu. Zahvaljujui toj postupnoj pripremi, stigavi u Indiju razumjeli

smo mnoge nove rijei i fraze i mogli smo ih izgovoriti. U poetku, sluajui kako ih s lakoom upotrebljavaju oni koji su znali njihovo znaenje, pitala sam se hou li ih ja ikada moi iz-' govarati tako lako i njima se ispravno sluiti. Budui da su meni bili tako strani, pretpostavljam da su bili i drugima. , Najprije treba razjasniti rije poklonik. Ve sam je upotrijebila kako bih napravila razliku izmeu onih koji jesu Babini sljedbenici i novih, poput nas, koji su uli za njega ali ele doznati vie prije no to stvore miljenje, bilo to odlue ili se na neto obveu. Rije poklonik oznaava osobu koja je potpuno predana nekome ili neemu i i ji je cijeli ivot posveen izabranoj osobi, cilju, idealu ili kakvu interesu. Biti istinski Babin poklonik znai biti duboko zaokupl jen njime i njegovim uenjima, to zauzima najvanije mjesto u ivotu pojedinca. Naravno, mnogo je stupnjeva predanosti i stoga mnogo vrsta poklonika, ovisno o njihovu shvaanju Babine poruke - od onih koji su samo povrno zainteresirani, do onih koji su mu potpuno predali svoj ivot i trae njegovo vodstvo. Za te posljednje Baba kae da ih je tako malo "da se mogu izbrojati na prste jedne moje ruke!" Baba razlikuje tri vrste poklonika. Prvi su oni koji sluaju njegove rijei, ali ih ne provode u djelo te se ne mijenjaju. Zatim su tu oni koji sluaju njegove rijei, no suvie ih doslovno shvaaju. Kada bi im rekao da krenu odreenim putem, slijedili bi njegove upute, ne pitajui se kako zaobii prepreke koje ometaju njihov napredak. Silom bi ili dalje ili bi pokuali odgur-nuti prepreku umjesto da zdravorazumski nau okolni put ili je prevladaju kako drukije, inteligentno primjenjujui njegovo uenje. U treoj su skupini oni koji sluaju njegova uenja i pokuavaju ih primijeniti na najbolji nain u svakoj situaciji u kojoj se zateknu, prilagoujui ih tako da odgovaraju odreenom sluaju. Ta skupina pokuava ivjeti Babina uenja umjesto da samo sluaju i razmiljaju o njima. Baba bi elio da svi poklonici budu poput njih. Mnogi grijee u tome to oekuju da e odmah, im postanu Babini poklonici ili poklonici kojega drugog uitelja ili sustava, nekim udom postati poteni, mudri, nesebini, pouzdani, puni ljubavi, rijeju, savreni. Naravno, to se ne dogaa tako. Do trajne promjene dug je i spor put. Stoga ni od sebe ni od drugih ne treba oekivati trenutano savrenstvo. Primi li poklonik to upozorenje k srcu, utedjet e si mnoga razoaranja i gorinu. Znam da su se mnogi razoarali i razljutili poklonivi svoje povjerenje osobi koja se predstavljala kao Babin poklonik. Da li netko zavrjeuje nae povjerenje ili ne, treba prosuditi na zdrav razum i razboritost, a ne pretpostavka da je u trenutku kada je upoznala Babu, takva osoba postala djevianski ista. Avatar je druga rije koju smo u tim prvim tjednima esto uli vezano uz Babu. Objasnili su nam daje avatar Boja inkarnacija koja se pojavljuje na zemlji u fizikom obliku da bi nadahnjivala ljude u doba velikih tekoa. Taje ideja izloena u Bhagavad

Giti, to na sanskrtu znai "Boja pjesma", a dio je velikog indijskog epa pod nazivom Mahabharata. Gita, kako je esto nazivaju, lirski je dijalog izmeu Krine, avatara onoga doba, i Arjune, ratnika kojega Krina poduava. U jednom trenutku Krina kae: "Kada oslabi dobrota, a zlo ojaa, utjelovljujem se. Vraam se u svakom dobu da oslobodim svete, unitim grijehe grjenika i uspostavim ispravnost." Babaje parafrazirao Krinu: "Utjelovljujem se od vremena do vremena da bih zatitio pravednike, unitio zle i na vrste osnove postavio ispravnost". Meu poklonicima esto se uje rije daran. Mnogo smo puta uli daje netko imao Babin daran ili je bio na na dranu dok je boravio u Indiji. Rije je sanskrtska i znai "vienje", a danas je proirila znaenje te obuhvaa vrlinu, duhovno uzdizanje ili blagoslov za to se vjeruje da pojedinac prima u prisutnosti velike osobe. To je hinduistiki pojam, zapadnjacima ga nije lako shvatiti jer u naoj kulturi nema niega slinog. Najblie je tomu Papin blagoslov koji esto daje s balkona mnotvu ljudi koje ga eka ispod. Veina e Indijaca uiniti sve kako bi bar letimice vidjeli izabranog uitelja, jogija ili koju drugu karizmatsku osobu, prevaljujui esto velike udaljenosti da bi dobili taj dar. Mnotvo se ljudi skuplja na mjestima gdje oekuju da e se Baba pojaviti, esto i satima prije njegova dolaska, u nadi da e imati daran. To smo najprije vidjeli u filmovima koje smo gledali u Sathya Sai centru, i poslije u Indiji kada smo to sami doivjeli i osjetili magnetizam njegove prisutnosti. U poetku nam je bila strana i rije vibhuti. Ona doslovno znai udo. U obliku praha, ta rije simbolizira konani oblik na koji se svede sve to je materijalno, ponajprije kroz vatru koja istodobno proiava. Podsjea takoer da e sve stvari za kojima udimo jednom postati prah i pepeo, a kako one nemaju stalnu vrijednost, ne mogu pruiti trajno zadovoljstvo ili korist. Budui da je pepeo krajnja i osnovna supstancija, moe znaiti sve i sva. Ako ga tako shvaamo, moe nam posluiti za lijeenje, zatitu, posveivanje ili mu se moe pridati simbolina uloga potrebna u odreenom trenutku. Ve sam spomenula pjevanje bhajana na sastancima na kojima smo sudjelovali. To su pjesme kojima se slavi odreeni Boji aspekt. Vjeruje se da ponavljanjem jednoga ili vie Bojih imena s kojima se povezuju pojedine vrline, pjeva doslovno postaje dijelom te iste moi od koje istodobno dobiva blagoslov. Treba objasniti i rije aram, posebno stoga to na Zapadu nema za to odgovarajueg ekvivalenta, a najblii bi moda bio pojam samostana ili pustinjakova boravita. Ta rije doslovno oznaava mjesto na kojemu se ovjek ne bori, ne sukobljuje i ne napree (srama)-, mjesto na kojemu je mogue nai mir. rijeju, raj. U Indiji to je obino cijelo podruje koje okruuje gurua ili uitelja. mjesto gdje ljudi mogu boraviti dok sluaju njegova uenja. Arami su obino smjeteni na udaljenim mjestima daleko od

gradske vreve i strke tako da posjetitelji mogu mirno meditirati ili primjenjivati uiteljeve naputke. Arami su veinom vrlo jednostavni. Pruaju minimum zaklona i hrane za hodoasnike, a za razliku od svjetovnog, naglasak se stavlja na unutarnji ivot. Guru je uitelj. Kada se laj naziv odnosi na duhovnog uitelja, oznaava osobu koja vodi uenike od mraka ka svjetlu i slui kao vodi prema duhovnom osloboenju pokazujui put k unitenju iluzije. Sai Babaje avatar i guru koji ivi u aramu gdje njegovi poklonici imaju daran. On stvara vibhuti da im izlijei tijela, um i duu, a ponekad povede i pjevanje bhajana. Uz indijske rijei morali smo se upoznati s razliitim obiajima, pravilima i uputama za ispravno ponaanje i oblaenje u aramu. Krajem 1977. poeli smo ozbiljno razgovarati kada bi bilo najbolje krenuti u na prvi posjet Babi. Odluili smo otii u sijenju jer tada zbog godinjice braka, 30. u tom mjesecu, uvijek odlazimo od kue. Uvijek sam nastojala u svako putovanje sa svojim suprugom ukljuiti bar jedno mjesto ili jednu osobu koja e nas nadahnuti kako na put ne bi bio tek puko turistiko razgledavanje, ve plodno iskustvo. No na put k Babi bio je prvi na koji smo krenuli iskljuivo zbog posjeta duhovnoj osobi. Stoga su se pripreme za taj put bitno razlikovale od prethodnih. im su poklonici iz nae blizine, koji su ve bili u Indiji, doznali da namjeravamo otii k Babi, dobili smo mnogo korisnih savjeta. Janet Bock nam je dala popis vanih i praktinih pojedinosti i uputa kojih smo se trebali pridravati. Upozorili su nas da se ne moe unaprijed znati gdje e se Baba nalaziti. Najprije je trebalo doi u Bangalore i provjeriti da li je Baba u svom domu u Whitefieldu, ili je u aramu u Puttaparthiju. u dravi Andhra Pradesh, oko pet sati vonje od Bangalorea. Reeno nam je i koja pravila ponaanja i oblaenja vrijede za Babine posjetitelje. Mnogi se obiaji u Indiji razlikuju od onih na Zapadu. Stoga je bilo vano upoznati se s njima prije odlaska u Indiju kako ne bismo pogrijeili i Indijce ili sebe, makar i nenamjerno, doveli u neugodnu situaciju. Budui da su mjesta koja smo namjeravali posjetiti bila mjesta bogotovlja, od posjetitelja se oekivalo da se ponaaju kao da su u crkvi ili u hramu. Uvidjeli smo da se svi ti jednostavni naputci temelje na zdravu razumu i dobru ponaanju, a obuhvaali su samo nekoliko pravila prilagodbe tamonjim obiajima. Ve smo se na naim sastancima naviknuli da ene i mukarci sjede odvojeno. Budui da ne puim, ne pijem, ne uzimam droge i ne jedem meso, ta mi ogranienja nisu teko pala. No odjea na koju smo mi naviknuli, uvelike se razlikuje od onoga to se oekivalo da nosimo u Indiji. Indijke jo uvijek nose sari, pa to ele i zapadnjakinje. Ako se zbog bilo kojeg razloga ne moe obui sari, moe se nositi duga iroka haljina ili kaftan sa alom prebaenim preko grudi i ruku kako bi se sakrili enski oblici. Kao i kod odvojena sjedenja, time se eli izbjei odvraanje pozornosti. Odluila sam prije odlaska kupiti tkaninu za jedan sari, a ostale u kupiti u Indiji gdje je vei izbor. Uvjerili

su me da mogu dali saili malenu bluzu ili choli u bilo kojem od mnogobrojnih krojakih trgovina kojima Indija obiluje. Za ene ima vrlo malo gotove odjee, izuzev podsuknja koje se nose ispod sarija. Veina trgovina koje prodaju sarije, imaju krojae koji iju cholije. Oni e porubiti krajeve sarija i uiniti preinake tako da sari pada u urednim naborima, to je posebno vano za tanke tkanine. Mukarci mogu kupiti gotovu odjeu, no krojai e za kratko vrijeme saili po mjeri koulje i jednostavne hlae, poput pidama. Mukarci kod Babe uglavnom nose bijelo, stoje simbol istoe. Baba savjetuje: "Ako drite tijelo istim, i um e lake slijediti laj primjer." Takoer kae: "U mome aramu morate prihvatiti pravila ponaanja propisana za posjetitelje." Sada se moe nabaviti i knjiica Kako se pripremiti za boravak u Babinoj blizini, s Babinim uputama, koja e dobro posluiti onima koji se spremaju u Indiju. Postoji i knjiica zdravstvenih i medicinskih uputa, koju je sastavio dr. Michael Goldstein. U njoj se preporuuju razne zdravstvene mjere predostronosli prije puta i za boravka u Indiji. Ukljuuje i preventivne mjere i korisne lijekove koje treba ponijeti u sluaju bolesti. Bilo bi uputno posjetiti svoj zdravstveni centar da bi se dobile injekcije koje se preporuuju kada se putuje u odreene zemlje. Lijenici uvijek imaju liste podruja u kojima su mogua izbijanja nekih ozbiljnijih bolesti, npr. kolere. U Indiji je est hepatitis pa je mudro uzeti injekciju gama globulina dan ili dva prije polaska jer on djeluje samo nekoliko tjedana. Budui da smo namjeravali posjetiti samo Babu, trebalo nam je malo prtljage. Poslije smo uli za jednu od njegovih omiljenih izreka: "Putujte s malo prtljage, bre ete stii."

3. poglavlje

Odluili smo doi u Indiju preko Bombaya uglavnom zato to nas za taj grad veu ugodna sjeanja iz prolog posjeta. Tu smo upoznali Sri Nyaya Sharmu, uitelja koji nas je poduio tehnici meditacije i posebnom nainu iscjeljivanja. Sve do njegove smrti odravala sam s njim blisku vezu preko pisama. Neto prije smrti upoznao me je s mladim indijskim studentom koji je u to vrijeme studirao na Massachusettskom tehnolokom institutu u Bostonu, ali je poslije nastavio studij na Californijskom sveuilitu u Santa Cruzu. eljeli smo upoznati njegove roditelje koji ive u Bombayu i izvijestiti ih o njihovu sinu iz prve ruke, a istodobno od njih saznati pojedinost o Sharminoj smrti koja nas je zaprepastila. Kao da ele zapeatiti nau odluku, Dick i Janet Bock su, u razgovoru o predstojeem putu, usputno spomenuli d a j e za njihova zadnjeg posjeta Babi itano iz Bhriguove knjige, iji se jedan primjerak nalazi kod pandita u Bombayu. O toj smo znamenitoj knjizi ve uli od prijatelja nekoliko dana prije naega prolog posjeta Indiji. Tada smo doznali da se za nekoliko primjeraka izvornoga teksta brinu panditi koji ga znaju

prevesti s jezika na kojemu je napisan. Namjeravali smo tada posjetiti i dva mjesta u kojima su se uvali spomenuti primjerci -Katmandu u Nepalu i Poona u Indiji. No za susret s tim knjigama oito jo nije bilo pravo vrijeme. U Katmanduu su nam rekli daje kraljeva sestra, u ijoj se kui knjiga uva, otputovala na dulje vrijeme, zakljuala knjigu i klu ponijela sa sobom. U Pooni se pandit koji je bio zaduen za knjigu razbolio od djeje paralize te nas nije mogao primiti. uli smo da se ta iznimna knjiga spominje u Bhagavad Giti i da ju je prvotno palminim listovima napisao mudrac Bhrigu tako da mu je njezin sadraj prenesen u dubokoj meditaciji. U njoj se opisuju ivoti pojedinih ljudi koji e jednom u budunosti doi i zatraiti savjet. Kada sam prvi put ula za knjigu, bila sam oarana, ali i puna nevjerice. eljela sam se sama osvjedoiti i provjeriti ima li kakva poruka za mene, koliko god se to inilo nemoguim. Odluila sam da u tek tada povjerovati da se ovjek koji je ivio prije nekoliko tisua godina nekako projicirao u budunost i opisao ljude koji e tada ivjeti. Kineska Knjiga promjene ili 1 Ching jedina je knjiga nalik ovoj, iako su podaci mnogo openitiji i u njoj se ne navode pojedinana imena ili nadnevci. Nakon razoaranja to nam na prvom putovanju nisu mogli itati iz knjige, sada nam se za to pruila prilika, ovaj put u Bombayu. Prije nismo ni znali da postoji primjerak knjige u tom gradu. udno je to nam to nitko nije spomenuo. Bilo je oito da tada za nas nije bilo pravo vrijeme da se s njom posavjetujemo, pa smo se nadali da e ovaj put biti drukije. Medu poklonicima je uobiajeno da onome koji putuje u Indiju urue svoja pisma za Babu. Tako su bili sigurni da e ona stii u Babine ruke, i nisu bili preputeni milosti nepouzdane pote. Dali su nam velik paket pisama iz hollywoodskog centra, koji smo trebali uruiti Babi. Pomisao na putovanje ne uzbuuje me odve, sve dok ne sjednem u avion i on se ne digne u zrak. Tek sam tada sigurna da sam uistinu na putu i da se vie nita nee dogoditi to bi moglo odgoditi putovanje. No ovaj je put bilo teko ostati miran pri pomisli da emo uskoro biti u Babinoj blizini i imati svoj prvi daran. Kako to nije bio na prvi posjet Indiji, ta nas se razliita kultura nije toliko dojmila kao pri prvom dolasku, kojega se jo uvijek ivo sjeam. Sva su nam osjetila bila doslovno bombardirana prizorima, zvukovima i mirisima ove goleme zemlje i njezina mnogobrojna stanovnitva, i ljudskoga i ivotinjskoga. Indija ima poseban miris koji zapahne posjetitelja na samom dolasku. Zapravo je to prije sveproimajue ozraje, no neka odreena aroma jer od silnih mirisa, niti jedan ne prevladava. To je zadah neopranih tijela i mokrae, jak miris razliitih mirodija, enskih parfema i svakovrsne kuhane hrane. Nad svime se nadvija otar miris tisua malih otvorenih vatri koje slue za kuhanje. Budui da u Indiji vlada nestaica drva, uobiajeno je da se kao gorivo upotrebljava kravlji izmet. Tisue krava luta ulicama bez ikakva nadzora.

Osim to se izmet skuplja kako bi posluio kao gnojivo za usjeve, to je obiaj i u mnogim drugim zemljama, ene ga i djeca skupljaju, oblikuju ga meu dlanovima i sue na vrelom suncu dok se ne stvrdne i postane upotrebljiv kao gorivo. To gorivo stvara dugotrajan jednolik plamen. No snaan zaguujui dim teko se nadvija nad svime, posebno na veer kda se obitelji okupljaju uz jednostavan obrok. U Bombayu, smjetenom na obali, vlaga i visoka temperatura tijekom cijele godine stvaraju zajedno atmosferu slinu dobropoznatu smogu koji gui Los Angeeles u vrijeme temperaturne inverzije. Unato tomu, Bombay je veoma zanimljiv grad u kojemu smo doista uivali. Raspitavi se nakon dolaska o Bhriguovoj knjizi, saznali smo ime i adresu pandita kojemu je knjiga bila povjerena. Kako je govorio samo hindi, ljubaznou Bockovih dobili smo ime i adresu njihove prevoditeljice. Nazvali smo je i zamolili da nam ugovori posjet te da nam bude vodi i prevodilac. im smo stigli, pandit nas je poveo u malen stranji vrt, gdje je astronomskim ravnalom izmjerio nae sjene. To mu je oito pomoglo u traenju stranice u knjizi, na kojoj smo moda spomenuti. Vrativi se u kuu, zadivljeno smo promatrali stotine svenjeva uredno spakiranih palminih listova. Svaki je bio prekriven drevnim pismom i udnim znacima. Pandit je traio kroz svenjeve i konano izvukao tri lista. Postavio nam je nekoliko pitanja da bi se uvjerio da li smo spomenuti u njima. Zanimali su ga odreeni dogaaji iz naeg ivota, primjerice kada smo se vjenali, koliko imamo djece i kojega su spola, te datumi vanih dogaaja, kao to su nesree ili bolesti. Postupkom eliminacije odabrao je dva lista koja se, rekao nam je, odnose na par koji e doi u sadanjem vremenu i pitati za savjet. Listovi su se slagali i s ostalim podacima koje smo naveli. Tada je poeo itati list koji se navodno odnosio na mojeg supruga. Nikako nije mogao znati nita o nama, a ipak je rekao mnogo toga to je odgovaralo istini, ukljuujui i podatak o starosti moga supruga kada smo prvi put, 1967. godine, doli u Bombay, te da smo tada upoznali svog uitelja meditacije. Zatim je rekao da emo uskoro upoznati jo veeg uitelja na ijim se slikama katkad pojavljuje pepeo. Niim nismo pokazali daje u pravu. Nakon to je mojem suprugu rekao nekoliko osobnih podataka, uzeo je list koji se odnosio na mene. Ponovio je podatak o uitelju meditacije i o jo veem uitelju kojega emo upoznati. Dodao je da e mi taj uitelj dati prsten, svoje slike, sveti pepeo, lijek, svoju ljubav i blagoslov. U tom sam trenutku, moram priznati, izgubila svako zanimanje jer mi se sve to je predvidio inilo nevjerojatnim. Tadajo nismo ni znali gdje je Baba, ak ni to da li emo ga vidjeti, a kamoli da emo od njega dobiti darove. Nisam ni pomiljala na darove. Ako ve budem imala sreu da ga sretnem, nadala sam se da e mi pomoi na unutarnjem putu k prosvjetljenju i spajanju s Boanstvom. Sjetila sam se naega prvog susreta sa Sri Nyaya Sharmom, naim prijanjim uiteljem za kojega se isto tako govorilo da materijalizira

predmete i darove za pojedine ljude. S odreenom dozom nelagode, sjetila sam se da sam mu sasvim jasno dala do znanja da od njega ne oekujem psihike fenomene ili magiju i opipljive darove, ve duhovno uenje i vjebe meditacije. Ljubazno se nasmijeio i odmahnuo glavojrfTstdAe u junoj Indiji znak prihvaanja i potvrde. Otada se usredotoio na svakodnevni rad u kojem nas je poduavao meditaciji pnlcrndnoj za oboje. Tijekom naeg boravka u Bombayu posjetili smo roditelje Sharmina mladog tienika i doznali uzrok Sharmine smrti. Nastojao je jednoga svog sljedbenika izvui iz pana arobnjaka crne magije. Za osvetu, taj je ovjek usmjerio svoju negativnu energiju na Sharmu, od ega je ovaj dobio srani udar. Kako to da se nije mogao zatititi, odmah sam zapitala. Odgovorili su mi da je pokuao budui da je znao da se, prema njegovu horoskopu, pribliava vrijeme u kojem e biti ranjiv za napade, a moda e ak i umrijeti. Pretpostavljali su da je i arobnjak znao za to kritino razdoblje te iskoristio svoje znanje i napao iz daljine ciljajui Sharmino srce koje su i njegove horoskopske karte pokazivale kao najslabiji organ. Objanjenje mogueg uzroka Sharmine smrti mnogo mi je toga razjasnilo. Njegova me smrt uasnula i raalostila, no istodobno sam bila zbunjena itajui nanovo nekoliko njegovih posljednjih pisama. Sada sam tek uvidjela d a j e vjerojatno znao da mu se pribliava kraj. Pretpostavka daj e taj kraj moda uzrokovan crnom magijom, tako brzo nakon to nam je itano iz Bhriguove knjige, samo mi je potvrdila da ne elim imati veze ni s jednom vrstom magije, ukljuujui izvjea o Babinoj sposobnosti da materijalizira predmete. U tom smo se raspoloenju pripremali potraiti Babu u Bangaloreu.

4. poglavlje

Bangalore je jedan od najistijih i najljepih indijskih gradova u kojima smo bili. S brojnim parkovima i mnogim vrstama drvea i grmova to cvjetaju obrubljujui ulice, opravdava glas "indijskoga grada vrtova". Mnogo poslije otkrili smo daje to razmjerno nov grad, izgradnja se pojedinih njegovih dijelova unaprijed planirala tako da se nije irio u svim smjerovima kao drugi indijski gradovi. Njegova je prednost i u ugodnoj klimi u veem dijelu godine, to moe zahvaliti donekle veoj nadmorskoj visini. Sve u svemu, zakljuili smo daje to prikladna sredina za Babu i njegovu poruku svijetu. im smo stigli u hotel, nazvali smo dr. Bhagavantama, znamenita fiziara i Babina poklonika i glavnog prevodioca. Od njega smo doznali daje Baba u svojoj kui u Whitefieldu. Predloio nam je da uzmemo taksi i odemo na popodnevni daran koji e biti oko etiri sata. Objasnio nam je da Baba obiava izai iz svoje kue oko devet sati ujutro i ponovno svako poslije podne kako bi mnotvu ljudi koji ga svaki dan ekaju, dao svoj daran. Zahvalili smo mu se i brzo proraunali da emo imati tek toliko vremena

da se raspakiramo, osvjeimo, obuemo u prikladnu odjeu i odvezemo na popodnevni daran. Bila sam presretna to u ubrzo biti u Babinoj blizini. Protresla sam tkaninu koja mi je trebala posluiti umjesto sarija i osjetila zahvalnost to sam se unaprijed tako pripremila. Jo nisam imala choli koji se nosi uz sari pa sam, zasad, odluila obui obinu bluzu. Prije odlaska u Indiju pokazali su mi kako omotati tkaninu oko struka i sloiti u nabore koji uredno padaju na stranu da bi se lake koraalo. No to nije bilo lako uiniti bez pomoi, posebno zato to sam se urila na daran. Konano sam tkaninu uspjela posloiti, ali sam bila vrlo uzrujana strahujui da e se rastvoriti u pogrenom trenutku. Uzica koja je trebala drati podsuknju oko struka inila mi se preslabom da bi mogla zadrali toliku tkaninu. Uskoro u se nauiti sluiti sigurnosnim iglama, a s vremenom sam se oslobodila prijanjega straha i sada s vie pouzdanja nosim sari. Napokon odjeveni, ja u svoju novu odjeu, suprug u bijelu platnenu koulju i hlae, krenuli smo taksijem u na prvi posjet Whitefieldu, mjestu o kojemu smo toliko puno sluali. Vonja je bila oaravajua, no opasna za ivce jer je na voza stalno skretao ulijevo i udesno na neravnoj cesti kako bi izbjegao pjeake, djecu u igri, krave i pse. Svi su se oni kretali bez reda sredinom ceste, posve nesvjesni nadolazeih automobila koji su neprestano trubili, to je jedan od zvukova koji u Indiji najjae probijaju ui, u to emo se ubrzo uvjeriti. Stigli smo do ulaznih vrata za Babinu kuu itavi, no pomalo uzdrmani vonjom od koje nam se dizala kosa na glavi. Iskrcali smo se iz taksija i uli kroz glavna vrata. Tu su se ve okupile stotine ljudi sjedei u urednim redovima na tlu i ekajui Babu. Primijetila sam da mukarci i ene sjede odvojeno, s lijeve i desne strane drvoreda koji je vodio do tekih eljeznih vrata. Kroz ogradu se mogla nazrijeti prostrana kua. Krenuli smo naprijed kako bismo pronali mjesto, no jedan mukarac ijedna ena brzo su nas zaustavili i zatraili da skinemo cipele. Upozorili su nas na to, no zaboravili smo, uzbueni to smo napokon stigli. Bilo nam je neugodno to smo pogrijeili te smo odloili obuu na odvojena mjesta, za mukarce i ene, i ponovno krenuli pronai mjesto za sjedenje. Ve sam dotad puno sluala o tome kako uitelj pronalazi uenika, a ne obratno, pa sam i prije odlaska u Indiju odluila da neu pokuavati privui Babinu pozornost. Odluila sam ostati u pozadini i u mislima zamoliti da mi se prui neki znak koji e mi rei da li je Baba moj sljedei uitelj. Posrtala sam hodajui hrapavim i neravnim tlom prema enskoj strani, nenavikla na o-tre kamenie i ljunak. Pogledala sam naprijed i odabrala mjesto na koje u sjesti u hladu jednog od prekrasnih stabala to su nekada rasli uz prilaz. eljela sam izbjei prvi red gdje bi moja svijetla kosa i put bili odve uoljivi meu tamnoputim i tamnokosim Indijkama. U to sam vrijeme bila jedna od rijetkih zapadnjakinja. Paljivo sam sjela bojei se da u nagaziti sari te da e se on odmotati i pasti na pod. Uzdahnula sam s olakanjem kada sam u tome uspjela, ali sam se zapitala kako u ustati kada za to doe

vrijeme. Svi su strpljivo ekali, tihi i mirni, a ja nisam znala koliko u dugo moi tako mirno sjediti. to sam dulje sjedila, sve sam vie osjeala tvrdou gologa tla, a kosti su mi gotovo probile kou jer ba nisam jako popunjena. Da bih zaboravila na neudoban poloaj, promatrala sam okolinu. Na stablima ponad naih glava majmuni su se vjeali po drveu smijeno se glasajui i, na veliko veselje djece, bacali lie i komade kore ljudima na glavu. Neke su ene oko mene meditirale, druge su itale knjige o Babi, neke su ispisivale znak Om u svoje biljenice. No veina je samo sjedila pogleda prikovana uz kuu iz koje je trebao izai Baba, kao da se boje izgubiti makar i trenutak tog prizora. Bilo je tu i nekoliko ljudi u invalidskim kolicima ili na nosilima i mnogo oito bolesne djece u naruju svojih majki koje su ih donijele ovamo oekujui njihovo ozdravljenje. Gledajui te oajne ljude koji su molili za ozdravljenje ili iscjeljenje sebe i svojih blinjih, sjetila sam se svoga posjeta Lourdesu, osjetivi ponovno isto snano suosjeanje. Zamislila sam se nad tim prizorom. Promatrajui sve te ljude koji su strpljivo ekali, pitala sam se koja ih je bol, tuga, gubitak ili duboka enj a nagnala da potrae Babu. To me navelo da razmislim o razlozima svoga dolaska. Kada sam prvi put itala o Babi, nisu me k njemu privukle prie o njegovim udima, izljeenjima ili materijalizacijama predmeta kao to su prstenje, privjesci ili medaljoni. Skoranja iskustva iz Bombaya ojaala su to uvjerenje. Magnet koji me privukao bila je nada da e svi koji slijede njegova uenja postii osloboenje od materijalnog svijeta i konano prosvjetljenje. Veinu svoga zrelog doba posvetila sam traei nain kojim bih postigla takvu slobodu. Sjedei sada i ekajui zajedno s ostalima da Baba izae, pitala sam se da li u u njemu nai pravog uitelja koji e me povesti tom cilju. Nakon to smo, kako se inilo, ekali satima, a vjerojatno to nije trajalo ni itav sat, gomilom, koja je jo narasla, preletio je gotovo ujan muk. Istegnuvi vrat uspjela sam ugledati tek blijesak naranaste boje dok se Baba pribliavao vratima od kovana eljeza to su njegovu domu davala odreenu mjeru privatnosti. Zatim sam ga ugledala itavoga - moj prvi pogled na njega uivo. U vrlo kratkom vremenu doivjela sam razliite reakcije, prebrzo su se smjenjivale da bih ih odjednom bila svjesna. No jedno je bilo sigurno - nitko od onih koje sam dotad srela nije isijavao toliko ivota kao Baba. Zaudila sam se to je jo nii nego to sam oekivala vidjevi ga na fotografijama i u filmovima. Zapravo se zbog jaka vrata, ramena i glave s obiljem crne kose koja nalikuje tamnoj aureoli, izdaleka doimao viim. Njegovo je tijelo bilo sitno i skladno. Imao je na sebi svoju uobiajenu jednostavnu odjeu, dugaku naranastu halju do poda, bez ikakvih ukrasa osim dvaju sitnih zlatnih dugmeta koja su zatvarala okrugao otvor bez ovratnika oko vrata. Proavi kroz vrata pojavio se na prilazu koji je izgledao poput cvjetna saga ukraena zamrenim uzorcima od raznobojnih latica cvijea. inilo se da ne hoda nego da lebdi izmeu redova pretrpanih mukarcima i enama. Ponekad bi se

zaustavio, izmijenio pokoju rije, blagoslovio, nacrtao Om na ploici kakva djeteta, a mnogo ih se moleivo dizalo k njemu, ili napravio kakvu malu gestu punu ljubavi, ba kao to smo vidjeli na lllmu. No sada je sve to inio pred naim oima u ozraju silne energije koja je zraila iz zaarena mnotva puna oekivanja. Mene se najvie dojmilo kako je oima prelijetao iznad glava ljudi kao da promatra i oslukuje, da bi mogao doprijeti do njihovih potreba. Tu i tamo bi nekome dao znak ili mu rekao da ode u kuu i tamo ga eka zbog privatnog intervjua. Bilo je prekrasno promatrati izraze iste radosti na licima izabranih. Gledala sam sve to oarana, no i dalje se nisam trudila privui njegovu pozornost. Umjesto toga, tiho sam ga molila da mi dade znak kojim e mi potvrditi daje on uitelj kojega trebam slijediti. Babaje prelazio sjedne na drugu stranu prolaza. Zadrala sam dah kada se laganim korakom uputio na ensku stranu nedaleko od mojega mjesta, no ni u jednom trenutku nije pogledao u mom smjeru. Tada je proao pokraj mene i napravio jo nekoliko koraka dalje. Gledajui ga, pomislila sam: "To je, znai. moj odgovor. On nije moj guru." Teka srca shvatila sam da moram nastaviti potragu. im sam prihvatila tu odluku, naglo se okrenuo i pogledavi me ravno u lice, rekao: "Dakle, dola si." Njegovo je lice zasjalo najblistavijim osmijehom koji sam ikada u ivotu vidjela, kao kada sunce nenadano izbije iza oblaka i rasvijetli sve to dotakne. Bila sam tako zanesena njime, da sam izgubila svaki osjeaj mjesta i vremena, a u umu je nastala potpuna praznina bez uobiajenih uurbanih misli. Ne znam koliko je vremena prolo prije no to se okrenuo i nastavio etnju izmeu redova, jer se inilo da je vrijeme stalo. Sada sam konano znala! Mora da je on moj sljedei guru, uspostavio je sa mnom vezu kao to sam ga u sebi zamolila. Pustila sam da me ta spoznaja potpuno prome i osjetila duboko olakanje znajui da moja gorljiva potraga zavrava na ovomu mjestu. Meutim, nisam znala daje preda mnom tek poetak veoma bolna razdoblja samootkrivanja. im je Baba zavrio etnju i vratio se u kuu, mnotvo se ljudi stalo osipati. Odvezli smo se natrag u hotel. Sada vie nisam primjeivala divlju vonju, neprestano trubljenje vozila, nagla koenja i zaokrete po neravnoj cesti. U menije sjala toplina Babina osmijeha koji je proeo cijelo moje bie. Nakon prvoga nezaboravna susreta, vozili smo se dvaput na dan od hotela do Whitefielda i natrag. U Whitefieldu bih nala mjesto za sjedenje u hladovini jednog od stabala i ubrzo utonula u svakodnevnu rutinu. Poela sam se osjeati kao kod kue meu stotinama Indijaca. Primijetila sam i tananu promjenu koja se zbivala u meni. inilo se kao da, slino procesu osmoze, u sebe upijam njihov sporiji i oputeniji ritam, za razliku od uurbana i vremenom optereena ivota na Zapadu. Prije no to sam stigla, esto sam se pitala hou li moi podnijeti duge sate sjedenja i ekanja, to je, kako sam ula, sainjavalo najvei dio svakodnevice i u Whitelieldu i u aramu. No doavi ovamo, ugodno sam se iznenadila

uvidjevi da se brzo i lako prilagoavam promjeni ivotnog ritma. Umjesto svoga uobiajena uurbana dnevnog rasporeda, otkrila sam da uivam to mogu mirno sjediti i prepustiti se promjeni. Nikada ne bih pomislila daje to mogue. I prije sam se trebala nauiti strpljivosti, pa je to sada bila prava prigoda za vjebu. Nikada mi nije bilo dosta promatrati rijeke ljudi koji su dolazili iz svih krajeva Indije i mnogih drugih zemalja. Zainteresirao me i koled za djeake, smjeten blizu enskog dijela prostora za daran. Ve sam prvoga dana primijetila uredne, u bijelo odjevene djeake kako beumno ure, ulaze i izlaze iz razliitih zgrada s brdom knjiga u rukama. Indijke su mi rekle da su taj koled i koled za djevojke u Anantapuru, u dravi Andhra Pradesh, prvi od niza kola koje Baba namjerava otvoriti u svakoj indijskoj dravi. Namjera mu je bila oivjeti i poduavati stare vrijednosti onako kako se tumae u Vedama i drugim drevnim spisima. Time se nada utjecati na trenutani indijski obrazovni sustav koji nastoji oponaati zapadnjako obrazovanje to se temelji na natjecateljskom duhu i materijalizmu. Babin je cilj preobrazba itava obrazovnog sustava i okretanje ljudskim vrijednostima, moralnim i duhovnim idejama uz redovan kolski program. Baba predvia da e uenici, tako poduavani, jednog dana ui u razne ustanove vlasti, obrazovanja, zakonodavstva, medicine i trgovine. Djelovat e poput neke vrste kvasca koji e pomoi podizanju razine svijesti zemlje i njezinih ljudi. Promatrajui prvih dana djeake, dojmio me se njihov besprijekoran izgled, pristojno ponaanje, a posebno sjaj u oima i radosna lica. Iz toga sam izvukla zakljuak koji je, to sam poslije uvidjela, posve opravdan - naime, daje sve to zasluga Babina sustava. Djevojaki smo koled posjetili tek nakon nekoliko godina, kada smo imali prigodu usporediti ih i nauiti neto vie o Babinu programu za ene. S vremenom smo se upoznali s velikom mreom programa koji su stvarani kako bi djecu razliite dobi izloili Babinu uenju. U naem prvom posjetu vidjeli smo tek malen dio Babina dalekosena utjecaja. U budunosti, svaki novi posjet donijet e nam nove informacije.

5. poglavlje

Nekoliko dana nakon dolaska. Baba nas je pozvao na na prvi intervju. Zastao je ispred moga supruga koji je sjedio u redu za daran, i rekao mu da doe u njegovu kuu sutradan ujutro u devet sati. Sa svoga sam mjesta vidjela da se Baba kratko zaustavio i razgovarao s njim i bila sam znatieljna to se dogodilo. Nakon darana, dok su se ljudi osipali, pourila sam do Sidneya. Bila sam presretna kada mi je rekao za sutranji intervju. Ve smo otprije znali daje drugi suprunik, kada Baba pozove bilo kojega od njih, automatski ukljuen, izuzev ako izriito kae drukije. Ispunio se moj naizgled neostvariv san, bila sam uzbuena poput djeteta.

Na pomisao da u razgovarati s Babom, glavom su mi projurile razne misli i pitanja. Znala sam da ne smijem uludo protraiti tako dragocjenu priliku. No to da mu ovjek kae? Nekoliko mi je ljudi reklo da im je za vrijeme intervjua u glavi nastala praznina. Taj mije osjeaj bio poznat otkako me Baba prvi put pozdravio. Nadala sam se da mi se to nee ponoviti na sutranjem intervjuu jer nisam eljela propustiti nita od onoga to se moe dogoditi ili to e nam Baba moda rei. Konano sam odluila da u ekati dok nas ne pozovu da uemo, promatrati to se dogaa, a onda vidjeti to u rei ili uiniti. Drugim rijeima, instinktivno sam znala da se ne treba pripremati ve reagirati na licu mjesta u razgovoru s Babom. Nakon dolaska kupila sam nekoliko sarija i nekoliko laganih jeftinih materijala koji se brzo sue. Krenuvi na intervju znala sam da sam ispravno odjevena u indijskom stilu, a imala sam i dovoljno vremena naviknuti se na novu odjeu. Sljedee smo jutro rano ustali, okupali se, briljivo se obukli i pred Babinu kuu stigli malo prije devet sati. eljezna vrata kroz koja je Baba juer izaao dati daran, otvorila su se i uli smo unutra. Mora daje Baba nekome rekao da emo doi jer nas inae ne bi pustili. Proli smo kratak put do ulaznih vrata kue gdje su nas uveli u dugaku jednostavnu prostoriju nalik na verandu koja se protezala cijelom duinom prednje strane kue. Moga su supruga uputili na lijevu stranu gdje su prekrienih nogu ve uza zid sjedili Indijci i ekali da se pojavi Baba. Mene su poslali na desnu stranu gdje sam, kao i druge ene, sjela na pod i naslonila se na zid. Primijetila sam da su sve ene bile Indijke. Nasmijeile su se i kimnule glavom bez rijei pa sam sa zanimanjem promatrala sobu. Preko puta ulaznih vrata kroz jedan se luk ulazilo u stranji dio kue odakle su se vidjela vrata nekoliko prostorija i ene koje su obavljale svakodnevne kune poslove. Na zidu preko puta nas nalazile su se Babine slike od kojih je svaka prikazivala odreeni aspekt njegove mnogolike osobe. S desne strane luka stajao je velik i teak naslonja i slian stoli za noge presvuen tamnocrvenim pliem. Presavinut bijeli rupi visio je sa svake strane'ruke naslonjaa, a na stoliu za noge bila je poloena lijepa kitica cvijea. Bilo je jasno daje ta stolica samo za Babinu upotrebu. Pod su prekrivali jednostavni grubi sagovi arkih boja i uzoraka. a nad lukom je visio sat koji je glasno otkucavao minute dok smo sjedili i ekali Babu. Odjednom se uo dobropoznati tajac ispunjen uzbuenjem, i sve su se glave brzo okrenule na desnu stranu. Baba se pojavio na ulazu kroz koji smo vidjeli stube to su vodile u njegove privatne odaje, kako sam poslije doznala. Uao je u sobu i prolazei pokraj mjesta na kojem sam stajala s ostalim enama, upitao je: "Kako si"? Zatim je brzo, prije no to sam se mogla sabrati i odgovoriti mu. krenuo na muku stranu sobe. Poslije su mi rekli da se to esto dogaa. Baba gotovo uvi -jek iznenadi ljude, koliko se god oni trudili pripremiti. ini se da je to jedna od njegovih mnogobrojnih metoda poduavanja. To me

podsjetilo na zen-uitelja koji namjerno zaprepasti svog uenika kako bi ga uhvatio nespremna i kako bi stvorio "prostor izmeu dviju misli" kroz koji e probiti zapreku koju postavlja uenikov uurbani svjesni um te doprijeti do istinske osobe u nutrini. Vidjela sam kako Baba na neke ljude baca jabuku ili kakav drugi predmet kako bi postigao isti rezultat. Jednom je lagano bacio paket betelovih oraha na mene kao da eli rei: "Probudi se iz svog sna u stvarnost." Prikljuivi se mukarcima, pozdravio ih je uz neku primjedbu na telukom, svome materinskom jeziku. Nasmijali su se i opustili u svojim sjedeim poloajima. Kada je Baba uao, svi su uspravno stajali s rukama ispred lica u tipinu stavu pozdrava. Baba je nekoliko puta izaao iz sobe posveujui se poslovima koji su zahtijevali njegovu pozornost. Ponekad bi zastao i popriao s mukarcima, pozdravio novopridolice koji su s vremena na vrijeme ulazili, i pozorno sluao ako bi mu to govorili ili ga to pitali. Tu je uvijek bilo vanih ljudi poput predsjednika drava, politiara, direktora kola, rukovoditelja velikih poduzea i drugih uglednika kojima je potreban Babin savjet u vezi sa ivotom ili poslom. Ponekad Baba sjedi u svojoj crvenoj plianoj stolici i prelistava velike hrpe pisama koje dobiva svaki dan. Poneko bi pismo lagano dotaknuo kao da blagoslivlja poiljaoca, druga bi otvorio i preletio sadraj, a neka bi. pretpostavljam, ostavio neotvorenima do druge prigode. Promatrajui ga tako, zahvaljivala sam to mi je podarena prilika da ga gledam kako obavlja svakodnevne poslove. Divila sam se njegovoj naizgled neiscrpnoj energiji i nenaruenu miru. Oito je vladao svakim trenutkom svoga dana. Pitala sam se da li mu je ikada potreban odmor. Ubrzo sam se dizala kada bi god Baba ulazio u sobu, a sjedala kada bi izaao. Slijedila sam postupke Indijaka koje su bile upoznate sa svakodnevicom. Ponekad bi naglo uao pa ne bismo imali vremena ustati. Nasmijao bi se i mahnuo nam rukom da ostanemo sjediti. Uskoro sam izgubila pojam o vremenu, kad, odjednom, student uleti u sobu kroz otvorena ulazna vrata, zgrabi rupi to je leao preko naslona rukohvata, i odjuri s njim van. Jedna mi je ena objasnila daje Baba spreman dati daran te mu je potreban rupi kako bi obrisao ruke od zrnaca vhibutija koji je materijalizirao onima kojima je bio potreban. Na filmovima koje smo gledali u Los Angelesu, vidjela sam kako jedan od njemu bliskih poklonika hoda iza njega s rupiem u ruci i prua ga Babi nakon to Baba za nekoga materijalizira vibhuti. Svi smo se udobno smjestili i ekali Babin povratak. Kada se Baba vratio, pogledao je po sobi i, ugledavi dr. Bhagavantama, pozvao je njega i mog supruga da mu se pridrue. Pitala sam se da li je to znak da e zapoeti obeani intervju. Ne pogledavi u mome smjeru, krenuo je k vratima koja vode u unutranjost kue. Nisam bila sigurna trebam li im se pridruiti, to mu je vjerojatno i bila namjera jer mi se nasmijeio kao da me zadirkuje zbog oklijevanja, a onda je pozvao i mene. Poveo nas je u malu, oskudno namjetenu sobu s lijeve strane

vrata i rekao nam da sjednemo. Htjeli smo sjesti odvojeno kao obino, no Babaje ispruio ruke kao da nas eli privui blie k sebi i blago se nasmijavi, rekao: "Tu, sa mnom, moete sjediti zajedno." Toplina njegova glasa i irok osmijeh dobrodolice, smanjili su odmah nau napetost. Sjeli smo jedno do drugoga na pod pokraj njegovih nogu, a on je sjeo u velik crveni stolac, slian onome u vanjskoj sobi. Na je prvi intervju poeo s dr. Bhagavantamom kao prevodiocem. Kada prima brani par, Baba gotovo uvijek suprugu postavlja pitanje: "Sto eli?" Cesto sam ula kako kae da ljudima daje ono to ele, u nadi da e jednom poeljeti ono zbog ega je doao u ovaj svijet, naime da podari osloboenje od okova obmane, iluzije ovoga svijeta elja ili nestvarnosti (maya). Moj je suprug na postavljeno pitanje brzo odgovorio da se nada da e me Baba izlijeiti od jakih glavobolja koje me mue jo od djetinjstva. Baba me prodorno pogledao, suosjeajno kimnuo glavom i rekao: "Da! Da!" Tada je podrobno iznio dijagnozu mojih fizikih problema na telukom, a dr. Bhagavantam prevodio je na engleski. Govorio je vrlo brzo, upotrebljavajui sloene medicinske izraze koje nitko od nas nije razumio, a ja ih sigurno ne bih znala ni zapisati da sam biljeila njegove rijei. Izgledalo je da s dr. Bhagavantamom razgovara kao da nas tamo nema. Konano se okrenuo prema meni i rekao na engleskom: "Ti ima pet razliitih glavobolja, a ne samo jednu." Njegove su me rijei zais-ta iznenadile. Oito sam djelovala zapanjeno jer se Baba hitro nagnuo prema meni i blago rekao: "Ne brini se. Ja u ti pomoi." Nasmijeio se vidjevi da mije laknulo, a zatim je ispruio desnu ruku i znaajno pogledao moga supruga koji je tipian sumnjiavi pravnik, te zavrnuo rukav do iznad lakta. Dlanom okrenutim prema dolje napravio je nekoliko malih krugova zrakom. Glavom je dr. Bhagavantamu dao znak da mu doda otvorenu omotnicu, brzo je stisnuo prste i u nju se prosula manja koliina vibhutija koju je pred naim oima stvorio ni iz ega. Nisam se jo snala od toga prvog prizora materijalizacije koji se dogaao pred nama, a ve mi je pruio omotnicu i uputio me kako da upotrebljavam vibhuti. Malu koliinu praha trebam staviti u vodu, mlijeko ili koju drugu tekuinu i mijeati dok se ne stvori gusta smjesa, te je svako jutro po buenju stavljati na korijen nosa. Istodobno se trebam usredotoiti na toku usred ela i vizulizirati isto mjesto na njegovu elu. Zatim je podignuo desnu ruku s koljena gdje ju je poloio nakon to je materijalizirao vibhuti, i pokazao malenu okruglu ploicu od lagana srebrnog metala sa slikom njegove glave. Ostala sam bez daha vidjevi tu drugu materijalizaciju tako brzo nakon prve. Vedro se nasmijeio vidjevi moju zapanjenost i blago rekao na engleskom jeziku: "To e ti pomoi da se usredotoi." Tada je pokazao sredinju toku ela na svojoj slici i rekao dr. Bhagavantamu da mi prenese da moram tako uzimati vibhuti sljedeih pet dana dok on bude u Madrasu. Dodao je da e me primiti kada se vrati i dati mi daljnje upute. Nikada neu doznati odakle mi prisutnost duha, no u tom sam

trenutku rekla da ja ne bih od njega traila izljeenje glavobolje, daje mene pitao to najvie elim. Iako bih, dodala sam, bila presretna da je se rijeim. Nasmijao se i pitao me to elim, a ja sam odgovorila da arko elim da mi pomogne postii prosvjetljenje i konano spajanje s Bogom. Nasmijeio se, kimnuo glavom i ponovno rekao na engleskom: "Da, znam. No najprije treba ojaati tijelo. Zatim u te pouavati." Nakon tog obeanja ustao je pokazavi time daje intervju zavrio, te nas blagoslovio stavivi ruke nad nae glave. Izlazei iz sobe, hodala sam prema svome mjestu na verandi kao u snu, omamljena od svega to se dogodilo. U ruci sam stiskala paketi vibhutija i ploicu s njegovim likom. Ponadala sam se da u se rijeiti svojih glavobolja i odluila da u se strogo pridravati njegovih uputa te svaki dan nanositi vibhuti na elo sve dok se ne vrati i ponovno nas pozove kao to je obeao. Bilo je to nevjerojatno iskustvo. Srea zbog svega to se dogodilo ispunjavala je svaki djeli moga bia. Moj se um muio da sve to probavi i razumije. Pomislila sam daje dobro to ga neu vidjeti nekoliko dana jer sam sumnjala da bih u tom trenutku mogla primiti jo neto.

6. poglavlje

U Babinoj odsutnosti odluili smo posjetiti jo nekoliko arama na jugu, o kojima smo uli. Drago mije to smo to uinili. Zahvaljujui tom iskustvu mogli smo procijeniti uenje pojedinih uitelja i njihove metode usporediti sa Sai Babinim metodama. Najprije smo otili u Aurobindov aram u Pondicherryju. U to ga je vrijeme vodila Majka. Bila je ve jako stara i slaba i intervjue je tada, otprilike godinu i pol dana prije svoje smrti, davala tek rijetko. No njezina se snana prisutnost osjeala u cijelom aramu. S prozora svoje sobe na katu vidjela je Aurobindov grob ili samadhi okruen razliitim vrstama njezina najomiljenija cvijea. Mnogima je, potaknuta hirom, nadjenula druga imena. Roena u Francuskoj, u Indiju nije donijela samo ljubav prema parfemima, ve je znala i kako ih pripraviti. Osnovala je malenu tvornicu i nauila nekoliko uenika koji su stalno boravili u aramu, kako proizvoditi i prodavati parfem, stvorivi tako dodatan prihod za zajednicu. Poklonici su vodili mnogo malih ali uspjenih poslova, ukljuujui tiskaru u kojoj su se tiskale Aurobindove knjige, knjiaru u kojoj su se knjige prodavale, laboratorij ayurvedske medicine, bolnicu, nekoliko kafia i pekara, hotele i drugo. Neki su od tih objekata ratrkani po gradu, esto prilino daleko od arama. Nekoliko nas, stanovnika arama, zapadnjaka i Indijaca, poveli su u razgledavanje i rekli nam neto vie o uenju, obiajima i pravilima ponaanja u aramu. Pri ulasku u aram od svakog se posjetitelja oekuje da priloi odreenu svotu novca koji se koristi za dnevne potrebe zajednice, pa tako i za njega. Upoznali smo nekoliko branih parova koji zajedno stanuju, no dok borave u aramu pridravaju se zavjeta celibata. Meutim, u Aurovilleu, oblinjem naselju koje gradi meunarodna

skupina radnika, celibat je stvar osobna izbora. U toj brzorastuc'oj zajednici vidjeli smo mnogo vesele djece koja pohaaju prekrasne nove kole izgraene za njih. Stekli smo dojam da je aram cvatua zajednica iji su lanovi posveeni duhovnom ivotu, a ipak djelatni i vrijedni, sposobni samostalno odravati svoju zajednicu u gradu koji ih okruuje. Njihov je nain ivota negdje na pola puta izmeu ivota u izvanjskomu svijetu i potpuna povlaenja iz njega. Nije udno to se taj aram, budui da gaje vodila praktina Francuskinja, bitno razlikuje od drugih. Na povratku u Bangalore, odvezli smo se u Tiruvanamalai gdje je Ramana Maharshi osnovao svoj aram. Smjestio se u podnoju Arunachale, svetoga brijega za koji kau da je jedna od toaka djelovanja zemljine moi. Iako skroman, aram je isijavao snagu koju smo osjetili im smo zakoraili u njega. Vjerovali smo da je to zbog blizine svetoga brijega i prirodnog sredita djelovanja zemljine moi. Obiaj je da posjetitelji bosonogi naprave krug oko brijega. Sreom, namjeravali smo prespavati pa smo imali dovoljno vremena za ophod. Preavi otprilike polovicu puta. naili smo na drugi manji aram kojim je upravljao jogi i njegov pomonik iscjelitelj. Obojica su bili puni energije i okrenuti duhovnim pregnuima, no tu nismo osjetili neobinu snagu kao u aramu Ramane Maharshija, iako smo bili jednako blizu brijega. Nakon kratka i ugodna boravka s tom dvojicom jogija, vratili smo se na poetak opisavi tako ritualni pun krug oko brijega. U aramu Ramane Maharshija priao nam je jedan od njegovih osobnih uenika i zapodjenuo razgovor. Prema njegovim rijeima, uitelj je obeao bdjeti nad aramom i njegovim uenicima nakon to napusti fiziku razinu. Oito je da je odrao obeanje jer se jo uvijek osjea njegova duhovna nazonost. Tada nas je poveo ci sobu za meditaciju u kojoj je Maharshi pouavao svoje uenike. Na kauu na kojem se za ivota odmarao, stajala je njegova slika gotovo u prirodnoj veliini. Promatrajui je, vrlo sam jasno osjeala da me njegove oi slijede kao da je osobno nazoan. Nakon toga, hodajui aramom i dalje me je pratio osjeaj da u ga sresti, toliko je bilo snana njegova nevidljiva prisutnost. Odveli su nas i na brijeg u malenu peinu. Prije no to je zapoeo poduavati, u njoj je proveo mnoge godine u dubokoj i gotovo neprekidnoj meditaciji. Veina svetih ljudi tako je postupala u ranim godinama. Bila je to priprema za njihovo poslanje. Na nam je pratilac predloio da meditiramo u miru i tiini koji obavijaju to mjesto poput mekane i umirujue izmaglice. Iako sam ve godinama vjebala meditaciju, rij etko sam kada tako brzo i lako utonula i toliko dugo ostala na dubokoj razini. Bilo je to snano iskustvo koje se ne zaboravlja lako. uli smo da udovica Arthura Osbornea, autora nekoliko knjiga o svetim ljudima i duhovnim temama, ivi nedaleko od arama. Rekli su nam da uiva u susretu sa zapadnjacima, pa smo je posjetili. Bila je veoma draga i ljubazna, pozvala nas je da ostanemo na popodnevnom aju. lako sam roena u Engleskoj, ne volim aj

pa sam odahnula kada je pripremila napitak od listova bosiljka iz svoga vrta. Rekla je da djeluje smirujue na ivce, i doista je bio ukusan. Upoznali smo njezina dva ljubimca, mungosa, koji su se nestano igrali u vrtu. No u blizini zmije postaju opaki lovci. uvi da smo nedavno posjetili Sai Babu, upitala nas je da li smo proitali knjigu njezina pokojnog supruga o ivotu Shirdi Sai Babe. Znali smo daje Shirdi Baba navodno prijanja inkarnacija Sathya Sai Babe, no nismo znali nita o njegovu ivotu pa smo kupili knjigu. Zahvalili smo joj na toploj gostoljubivosti i vratili se u aram gdje smo se pridruili ostalima na veeri koja se sluila u velikoj blagovaonici. Sjeli smo na pod ispred tanjura od palmina lia. Nekoliko je mladia stiglo s velikim kantama vrue hrane koju su stavljali na palmino lie. Najprije su stavljali bijelu riu preko koje bi prelili rijetku juhu od povra. Prema indijskom obiaju, jeli smo iskljuivo prstima desne ruke. Promatrali smo kako drugi oblikuju riu u kuglicu, umau je u juhu i brzim pokretom ruke stavljaju u usta, te smo ih nastojali oponaati. Nije nam ba polazilo za rukom. Veera je bila jednostavna, ali zasitna. Doznali smo da je u veini arama doputeno besplatno boraviti i hraniti se tri dana i tri noi ako se ne moe platiti, a zatim se mora krenuti dalje. Nakon treeg dana oekuje se da osoba da odreenu malu svotu novca. Mnogi lutalice ive tako putujui iz jednog arama u drugi, boravei u svakom tri dana, i onda kreu dalje. Te smo noi spavali na podu na tankim madracima u natkrivenoj kolibi bez zidova. Nakon silnih dnevnih vruina, tu nanije bilo ugodno svjee. Drugo smo se jutro, nakon jednostavna doruka koji se sastojao od idlija, jela slina palainkama, vratili u Bangalore. Paljivo sam se drala Babinih rijei, stavljala vibhuti, i koristila njegovu sliku svih pet dana pa sam bila znatieljna to eli da uinim sljedee. No vrativi se doznali smo d a j e udovoljio molbama svojih poklonika u Madrasu te da e tamo ostati jo nekoliko dana. Stoga smo odluili ponovno krenuti na kratak put u Mangalore. u Ananda aram koji je osnovao pokojni Papa Ram Das, a koji nakon njegove smrti vodi njegova supruga Majka Krishna Bai. Oduvijek sam eljela upoznati duhovno naprednu enu. vrsto sam vjerovala da su ene podjednako sposobne za duhovni put kao i mukarci, ako ne i vie! Jedva sam ekala da upoznam takvu osobu.

to se tie udobnosti, Ananda aram je bio vrlo priprost. No iz njega je zraio mir i spokoj. Mislila sam da su mir i spokoj sastavni dio svakoga arama, sve dok sama nisam iskusila koliko se svi oni razlikuju jedan od drugoga. Majka Krishna Bai bila je siuna, krhka, postarija ena. Neprestano je kaljala, pokraj nje je stajala posuda za pljuvanje. Rekli su nam da boluje od tuberkuloze u uznapredovalu stadiju. Oko nje je bilo prilino poklonika, uglavnom starijih ena, ali i nekoliko mladih ljudi. Bilo je dirljivo gledati kako su se brinuli za nju. Dobili smo intervju, ali je govorila vrlo malo. Gotovo se cijelo vrijeme smjekala i kimala glavom. Imala sam osjeaj da se energija u aramu smanjuje, kako slabi njezino zdravlje. No to

je mirno mjesto poklonicima nudilo divotu spokoja u kojem su mogli provesti svoje pozne godine. Skoro daje bilo isuvie mirno da bi bilo zdravo. Nekoliko je drugih posjetitelja spomenulo Shakti Devi, jo jednu duhovno naprednu enu iji se aram nalazio na drugom kraju Mangalorea. Za nju se govorilo da je vrlo mona i posve razliita od Majke Krishne Bai, pa smo je odluili posjetiti na po -vratku u Bangalore. Prenoili smo u Ananda aramu, u goloj sobi nalik na onu u kojoj smo boravili kada smo bili u aramu Ramane Maharshija. Dotad smo se ve priviknuli spavati na podu i jesti s palmina lia na podu. iako smo poeli osjeati bol u kriima kada bi se prignuli nad jelo. Rano smo ustali, pojeli idli za doruak te, nakon to je Majka blagoslovila na put, napustili to mirno mjesto i odvezli se u oblinji Mangalore. Tu smo se raspitali o aramu Shakti Devi. Rekli su nam daje sretna okolnost to smo doli u nedjelju jer je to poseban dan kada Majka blagoslivlja mlade parove koji su doli zbog njezina darana. Uli smo u prekrasnu novu zgradu u kojoj Shakti Devi ivi sa svojim poklonicima, a onda su nas odveli u glavnu dvoranu. Tu je ve bilo mnogo ljudi, no svi su se dobroudno stisnuli kako bi nam napravili mjesta i s odobravanjem se smijeili i kimali glavom to smo doli vidjeti i uti njihovu ljubljenu Majku. Nakon stanovita vremena pojavila se iza zastora to se nalazio iza podija na kojem je bio postavljen stolac kako bije tu svi mogli vidjeti. Kakva razlika izmeu bolesne starice kod koje smo prije bili i ove nasmijeene ene koja je prihvaala oduevljene pozdrave prisutnih! Bila je visoka, stasita i prepuna energije. Imala je dubok zvuan glas i blistave oi koje su, inilo se, jednim pogledom obuhvatile sve njezino stado. Poela je govoriti svojim materinskim jezikom, no nakon nekog vremena prela je na nesiguran engleski. Rekla je, gotovo se ispriavajui: "Mama zna jako malo engleskog i nada se da razumijete." Tim se rijeima neposredno obratila jednom zapadnom paru i nama, jedinim bijelcima u sobi. Jedna starija Indijka ispred mene apnula mi je daje Majka zavrila samo tri razreda osnovne kole. Povjerila mi je to s istim osjeajem ponosa i ljubavi s kojim bi majka govorila o postignuima svoga djeteta. Odjednom se Majka naslonila na stolac, duboko udahnula i izokrenula oi tako da su se vidjele samo bjeloonice. Zatim je ula u stanje duboke meditacije to je oito bio znak da i nazoni meditiraju. Opet sam se iznenaujue lako prenijela na duboku razinu svijesti. Zakljuila sam da Majka sve prisutne podie na viu ravan, dok i sama postie jo vie razine svjesti. Nakon otprilike sat vremena vratila se iz promijenjena stanja svijesti. Sada se inila posve budnom i svjeom. Na nae veliko iznenaenje poela je govoriti engleskim jezikom brzo i teno, oito nadahnuta i voena snagom koja je s onu stranu njezina svjesnoga sebstva. Govorila je o svetosti braka i svetoj obostranoj odgovornosti roditelja za mudro odgajanje djece. Njezin je govor bio energian i snaan, sudei po tome kakav je jak dojam ostavio na sluatelje.

Kada je zavrila, mladi su parovi sa svojom djecom prili podiju da prime blagoslov za sljedei tjedan. Svakome je poloila ruku na glavu i rekla nekoliko rijei, a oni bi se esto nasmijali. Svaki se par brzo vratio na svoje mjesto kako bi drugi pristupili i dobili blagoslov. Kada su bili blagoslovljeni svi koji su to eljeli, okrenula se k nama i sa smijekom nas pozvala da priemo blie. Popeli smo se na podij. Dok je stavljala ruke nad nae glave, osjetila sam struju energije kako iz njezine ruke tee du moje kraljenice. Istodobno sam bila svjesna ljubavi koja je sijala iz njezinih oiju, dok nam se toplo smijeila. Nakon ta dva razliita iskustva u dva arama, vratili smo se u Bangalore eljni vidjeti Babu i nadajui se da e nas, kao to je i obeao, pozvati na jo jedan intervju. Usput smo razgovarali o razliitim aramima u kojima smo boravili prethodni tjedan. Oboje smo uoili da svi posjetitelji u njima tee istome. Bili su duboko odani svom odabranome guruu, esto toliko, da su omalovaavali sve druge u nastojanju da ga jo vie uzvise. Razumjela sam i potovala njihovu vjernost vlastitome guruu, no njihova potreba da kritiziraju onoga kojega su drugi odabrali smetala mi je i rastuila me, pogotovo ako je predmet tih napada bio Sai Baba. Odluila sam ga pitati, ako za to budem imala priliku, kako da primam takve kritike. Tada nisam na to dobila odgovor, no poslije sam ula kako Baba govori da sjedne strane stoji mnotvo ljudi koji ga vole i hvale, a s druge su velike skupine koje ga ele oklevetati. Na pitanje kako se odnosi prema tome, odgovorio je: "Blagoslivljam obje skupine." Vrativi se u Bangalore, rekli su nam da se i Baba vratio iz Madrasa i da e sljedeeg dana opet davati daran.

7. poglavlje

Nakon povratka iz drugih arama i Babina povratka iz Madrasa, ubrzo smo se uklopili u svakodnevnu koloteinu. Ujutro i popodne bi se dovezli na daran i zauzeli svoje mjesta meu poklonicima to su eljno iekivali blagoslov koji e dobiti samim pogledom na Babu. Prije no to sam dola k Babi, u svom sam neznanju zamiljala da e biti okruen ozrajem mira i spokoja i da e svi oko njega zraiti ljubavlju i suosjeanjem. Kako sam se prevarila! Uistinu sam se zapanjila shvativi d a j e upravo obratno. Katkad se inilo da vlada kaos umjesto mira i ljubavi. Svi su imali snanu elju da vide Babu, a iznad svega, da privuku njegovu pozornost i tiho mole za intervju ili za neto drugo. Gledala sam kako se natjeu tko e dobiti najbolje mjesto za sjedenje, ovisno o tome gdje se smatralo da e Baba proi. Da bi to postigli, gurali su se, postavljali laktove, natezali se, i to bez imalo ljubavi ili nesebinosti. S rijetkim iznimkama, i dragovoljci su, mukarci i ene zadueni da pomau posjetiteljima i da uvaju red, bili vrlo neljubazni. Ponekad se inilo da se posebno trude da budu neugodni i grubo autoritativni. U poetku sam bila zgroena pitajui se da li

je Babina ljubav dotaknula ikoga od tih takozvanih poklonika. Tada sam ula da Baba esto, naizgled namjerno, u ljudima izaziva sve vrste negativnih osjeaja. Istodobno ih ui da su ti osjeaji u suprotnosti s duhovnim ivotom o kojemu on govori, i da ih treba iskorijeniti. Najblae reeno, bila sam zateena onim to sam vidjela. Nisam bila sigurna pretjerujem li ili su moji zakljuci ispravni. Ako jest tako, koji je razlog tomu? Postupno, dok sam promatrala, razgovarala s ljudima i gledala kako Baba djeluje, komadi po komadi slagala se slika. U svojim meditacijama i u svome terapeutskom radu uvidjela sam da su ljudi potpuno nesvjesni vlastitih negativnih stavova, emocija i djelovanja. Sve dok jasno ne vide sami sebe i ne prihvate odgovornost za svoj ivot, u njima nee moi zapoeti potrebne promjene. Je li Baba u ljudima poticao potisnute i skrivene negativnosti kako bi izbile i svima postale vidljive? To je svakako bilo mogue. Razmiljajui o tome poela sam primjeivati da su ljudi u aramu esto smjeteni blizu onih koji e u njima vjerojatno potaknuti emocije kao to su ljutnja, ljubomora, zavist i bezbroj drugih negativnih reakcija. Ponekad e rezultat tih odnosa biti obostrano uenje. No esto su se dogaale rune situacije nakon kojih bi se ijedno i drugo osjeali loe. ula sam primjedbe poput: "Ne znam to je ulo u mene, no zbog te sam osobe posve izgubio kontrolu, to mi se nikada ne dogaa jer se uvijek trudim vladati svojim temperamentom." Ili: "Nikada nisam mislila da sam ljubomorna, no pozelenjela sam kada se Baba nasmijeio osobi do mene, a mene je potpuno zanemario." to sam vie promatrala ljude oko sebe, to mi je jasnijom postajala Babina uloga u njihovu ivotu, bilo neposredno ili preko drugih osoba i situacija. Odluila sam da u pokuati uvijek biti svjesna svojih negativnih aspekata koji e, nema sumnje, uz svakodnevnu Babinu blizinu i njegovu nevjerojatnu energiju, izbiti na svjetlo dana. Uskoro u otkriti da taj proces nije uope ugodan, a ponekad je uistinu bolan. Babaje djelovao poput velikog reflektora koji nas je obasjavao. izvana i iznutra, pokazujui nas u najsitnijim pojedinostima. Jednoga dana dok sam se suoavala s jednom novom istinom 0 sebi, odjednom sam shvatila da se nemam kamo sakriti, ak i da to hou. Mogla sam se previjati i okretati glavu, no u dubini due znala sam da svoje mane i slabosti moram najprije vidjeti, prije no to u ih se moi osloboditi i zamijeniti ih pozitiv-nim osobinama. Promatrala sam svoje reakcije na ljude i situacije, nastojei svjesno odbaciti svoje negativne stavove im bi se pojavili, 1 ne doputajui drugima da me zaprepauju ili da ih ja kritiziram. im sam se tako poela ponaati, shvatila sam da mi se prua iznimna prilika da obavim taj najtei zadatak u Babinoj prisutnosti jer e mi tu to uspjeti mnogo lake i bre negoli samoj kod kue. Otada sam se trudila usredotoiti se na svoj novi zadatak pazei da mi ljudi koje me okruuju ne odvlae pozornost. Nakon nekoliko dana Baba nas je pozvao na drugi intervju.

Sada je priao meni dok sam sjedila u redu za daran i rekao mi da budem ispred njegove kue sutradan ujutro u devet sati. Dodao je da dovedem "the band" (igra rijei: band znai glazbeni sastav ili drutvo, prim. prev.). Mojim su umom istog trenutka zabrujala pitanja. Kako da na vijeme naem i angairam glazbeni sastav? Gdje da ga traim? Kakav sastav on eli? Dobacio mi je poziv usputno prolazei mimo mene, i brzo nastavio dalje. Odjednom se okrenuo i oito uivajui u mojoj zbunjenosti, sa irokim osmijehom rekao: "Supruga, naravno." Pridruila sam se veselju Indijki oko mene koje su oito ve prije ule tu njegovu alu i uivale u ponovljenom prizoru. Ponovno smo stigli pred njegovu kuu neto prije devet sati sljedee jutro. Jutro je prolo, stiglo je i podne, vrijeme kada se Baba povlai u svoju sobu gdje mu jedan od studenata, kojega je taj dan zapala ast, donosi ruak. On je krenuo, a ostali su gosti poeli naputati kuu. Nismo znali to da uinimo. Kao da ita nae misli. Baba se zaustavio i doviknuo mome suprugu da se vratimo popodne. Zatim se popeo stubama u svoju sobu. Pitali smo nekolio Indijaca u koje vrijeme da se vratimo, rekli su nam da Baba obino silazi oko etiri sata. Odvezli smo se u hotel na ruak, a za