PauloCoelho

Špijunka

Sportugalskogaprevela:AmaliaLjubić

2

O,Marijo,bezgrijehazačeta,

molizanaskojiseTebiutječemo.Amen.

Kadsprotivnikomidešglavaru,naputusveuložidaga

seoslobodišpateneodvučeksucu.Sudacćetepredati

izvršitelju,aizvršiteljbacitiutamnicu.

Kažemti:nećešizićiodandedokneisplatišdoposljednjega

novčića.1

EvanđeljepoLuki,12:58-59

3

Temeljenonastvarnimdogađajima

4

Prolog

5

Pariz, 15. listopada 1917. godine - Anton Fisherman i Henry Wales, zaInternationalNewsService

Nekolikominutaprije pet sali ujutro, skupinaodosamnaest ljudi - uglavnomčasnikafrancuskevojske-popelasenadrugikatSaint-Lazarea,ženskogzatvorauParizu. Predvodio ih je tamničar kuji je bakljom palio svjetiljko, zastali su ispredćelijebroj12.

Opaticesubilezaduženezanadzor.SestraLeonideotvorilajevrataizamolilanazočne da pričekaju vani, a ona se vratila unutra, kresnula žigicu o zid i upalilasvjetiljku.Zatimjepozvalajednuodopaticadajojpomogne.

Svelikomnježnošćuipažnjom,sestraLeonideobujmilajerukomusnulotijelokoje jebilouronilouduboksan ičinilosekaopotpunoneosjetljivo.Kada ježenaotvorila oči, prema svjedočenju opatica, djelovala je kao da se prenula iz nekogspokojnog sna. Ostala je mirna čak i kad je saznala da joj je odbijena molba zapomilovanje koju je nedavno uputila predsjedniku Republike. Za nas će zauvijekostatitajnajelipritomosjetilažalostiliolakšanjezbogtogaštojesvemudošaokraj.

Na znak sestre Leonide, otac Arbaux stupio je u ćeliju u pratnji kapetanaBouchardonaiodvjetnikadr.Cluneta.Zatočenicajeodvjetnikupredaladugopismo-oporukukojujepisalačitavprethodnitjedan,kaoidvijesmeđekuvertesnovinskimisječcima.

Navukla je crne svilene čarape - što je u takvoj prilici djelovalo groteskno -nazulajecipelespotpeticamaukrašenesvilenimvrpcamaidiglaseizkrevetadabisvješalice,smješteneujednomkutućelije,skinuladugačkubundukojajojjedopiralado gležnjeva i čiji su rukavi i kragna bili obrubljeni nekom drugom vrstomživotinjskogakrzna,vjerojatnolisičjeg.Ogrnulajujeprekoteškogsvilenogkimonaukojemjespavala.

6

Njezina crna kosa bila je raščupana; pažljivo ju je počešljala i vezala napotiljku.Potomjenataknulafilcanišeširizavezalagaispodbradesvilenomvrpcomdagavjetarnebiodniokadasenadenaotvorenomprostoru.

Lagano se sagnula da dohvati par crnih kožnih rukavica. Onda senezainteresiranookrenulapremapridošlicamaikazalamirnimglasom:

-Spremnasam.

SviizađošeizćelijezatvoraSaint-Lazareikrenušepremaautomobilukojiihjeveć čekao s upaljenim motorom da ih odveze tamo gdje je već bio postrojenstreljačkivod.

Auto je jurio brže nego što je dopušteno ulicama još usnula grada, premavojarniVincennes,načijemsemjestunekadanalazilautvrdakojusuNijemciuništili1870.godine.

Dvadesetakminutaposlijeautomobilsezaustavioisvisuiznjegaizašli.MataHariizašlajeposljednja.

Streljačkivodvećjebiopostrojen.Činilogajedvanaestzuava.Nakrajuvodastajaoječasniksasabljomuruci.

Dok je otac Arbaux razgovarao s osuđenicom, stojeći između dviju opatica,jedanfrancuskivodnikprišaoimje,predaobijelipovezjednojodsestaraikazao:

-Molimvas,vežitejojoči.

-Jelitoobavezno?-upitaMataHaripogledauprtaupovez.

OdvjetnikClunetupitnopogledavodnika.

-Navamajedaodlučite,inačenijeobavezno-odgovorion.

Nisujojvezalinirukenioči;promatralajevojnikesprividnommirnoćomdoksusesvećenik,opaticeiodvjetnikudaljavaliodnje.Zapovjednikustreljačkogvoda,kojijepomnomotrionasvojevojnikedaneprovjeravajupuške-jeruobičajenojedaujednojodnjihbudemanevarskamunicija,takodasvakivojnikmožetvrditidanijeispaliosmrtonosnihitac-kaodajevećlaknulo.Uskoroćesvebitigotovo.

-Puškenagotovs!

Svih dvanaest vojnika prisloniše puške na ramena. Ona je stajala nepomičnokaokip.Časnikjezauzeomjestoodaklegasvivojnicimoguvidjetiidigaomač.

-Nišani!

7

Ženakoja je stajala prednjimabila je i dalje hladna i spokojna, nije odavalanikakveznakovestraha.Sabljasespustila,presijecajućizrakuluku.

-Pali!

Sunce,kojesesadavećjavilonaobzorju,osvijetlilojebljesakionomalodimaiz pušaka, dok je prasak pucnjeva odjeknuo zaglušujućom snagom.Odmah zatim,vojnicisusvikaojedanspustilipuškeuznogu,

MataHarijošjekojitrenostalananogama.Nijepalaonakokakosmonavikligledatiufilmovima.Nijepalaninaprijedninazad,nitisujojserukepomaknuleniuvis ni ustranu. Izgledala je kao da se strovalila u samu sebe, uspravne glave,otvorenihočiju;jedanodvojnikaseonesvijestio.

Samo su joj koljena zaklecala, a tijelo se svalilo na desnu stranu, dok su jojpovijene noge i dalje bile prekrivene bundom.Ostala je tako ležati, nepomična, slicemokrenutimpremanebu.

Trećičasnik-upratnjijednogvodnika-izvukaojerevolverizfutrolekojamujevisjelanagrudimaiprišaonepomičnomtijelu.

Sagnuo se, približio cijev sljepoočnici špijunke, ali pazeći pritom da joj nedodirnekožu.Zatimjepovukaookidač imetak jeprošaokrozmozak.Okrenuosepremanazočnimaisvečanimglasomobjavio:

-MataHarijemrtva.

8

Prvidio

9

Poštovanidr.Clunet,

ne znam što će se dogoditi krajem ovog tjedna.Uvijek sam bila optimist, alivrijememečiniogorčenom,usamljenomitužnom.

Akosvebudeteklokaoštosenadam,ovopismonikadanećenistićidovas.Bitćupomilovana.Uostalom,čitavživotimalasamutjecajneprijatelje.Utomslučaju,pismoćusačuvatikakobigajednogdanamoglapročitalimojakćiiiznjegasaznatitkojebilanjezinamajka.

No,akonisamupravu,negajimnikakvunadudaćeovestranice,kojimasamposvetilaposljednjedanesvogživota,bitisačuvane.Uvijeksambilarealnaiznamdaodvjetnici,čimprivedukrajujedanslučaj,odmahprelazenadrugiineosvrćuse.

Nijemiteškopretpostavitištoćesesadadogoditi;visteveomazauzetčovjekkoji jestekaoslavubranećiženukoja jeproglašenaratnimzločincem.Mnogi ljudijamačnojedvačekajuvašupomoćiusluge;iakosteizgubilislučaj,steklistegolemupopularnost. Bit će novinara koji će željeti čuti vašu verziju priče, sjedit ćete unajskupljimpariškimrestoranima,akolegećevasgledatisuvažavanjemizavišću.Znatedaprotivmenenijebilonijednogkonkretnogdokaza-samočistamanipulacijadokumentima-alinikadanećetemoćijavnopriznatidastedopustilidaumrejednanevinaosoba.

Nevina?Možda tonijeprava riječ.Nikadanisambilanevina,otkad samprviputkročilauovajgradkoji tolikovolim.Mislilasamdamogumanipulirationimakoji su željeli saznati državne tajne, smatrala samdami nitko,Nijemci, Francuzi,EngleziiliŠpanjolci,nećemoćiodoljeti-anakrajusamjabilaizmanipulirana.Mojnajveći zločin bio je to što sam emancipirana i nezavisna žena u svijetu kojimvladajumuškarci.Optuženasamzašpijunažu,madasesveštosamuspjelasaznatisvodinagovorkanjaposalonimaikuloarimavisokogdruštva.

Istina,jasamtagovorkanjapretvorilau„tajne”jersamželjelanovacimoć.Alisvikojimedanasoptužujuvrlodobroznajudainformacijekojesamprenosilanisu

10

bilenikakvatajna.

Štetaštonitkonikadatonećesaznati.Ovekuvertezavršitćetamogdjeimjeimjesto - u nekom prašnjavom arhivu, prepunom drugih predmeta, odakle će izaćijedino ako vašem nasljedniku ili nekom nasljedniku vašeg nasljednika budeponestaloprostorapaodlučiriješitiseprastarihspisa.

Do tada će moje ime već biti zaboravljeno; ali ne pišem da bi me se netkosjećao.Pokušavamshvatitisamusebe.Zašto?Kakojemogućedajednaženakojajegodinamadobivalasveštojehtjela,možebitiosuđenanasmrtzatakvusitnicu?

U ovom trenutku promatram svoj život i uviđam da je pamćenje rijeka kojauvijektečeunatrag.

Sjećanjasupunahirova,predstavaostvarimakojesmoproživjeliikojenasjošuvijekmogumučiti nekom sitnom pojedinošću, nevažnim zvukom.Miris svježegkruha dopire do moje ćelije i podsjeća me na dane kada sam slobodno obilazilakavane;tomevišebolinegostrahodsmrtiisamoćeukojojsamsenašla.

SjećanjasasobomnosečudovištezvanoMelankolija;ah,tookrutnočudovišteodkojegneuspijevampobjeći.Glasneke zatvorenicekojapjevuši, ponekopismoobožavatelja koji nikad nisu bili među onima što su mi donosili ruže i jasmine,sjećanjenanekitrenutakunekomgradu,čijamijeljepotatadapromakla,asadajejedinoštomipreostajeodmojihputovanja.

Sjećanjauvijekpobijede;isnjimanailazeutvare,jošstrašnijeodMelankolije:kajanja;mojejedinodruštvouovojćeliji,osimkadabiponekasestradošladamalopopričamo.NikadanespominjuBoganitimeosuđujuzbogonogaštodruštvonaziva„tjelesnim grijehom”. Obično prozbore dvije-tri riječi, a iz mojih usta šikljajusjećanja,kaodaželimvratitivrijeme,zaronitiuturijekukojatečeuzvodno.

Jednameodnjihpitala:

-AkobivamBogpružiodrugupriliku,bistelištopromijeniliusvomživotu?

Odgovorila sampotvrdno, ali ako ćemo iskreno, ne znam. Jedino znamda jemojesrcedanasjedangradduhova,naseljenstrastima,zanosom,samoćom,stidom,ponosom,izdajom,tugom.Ineuspijevamseničegaosloboditi,čakikadsesažalimnadsobomitihoplačem.

Rođenasamukrivovrijemeiništatonemožeispraviti.Neznamhoćelimeseubudućnostisjećati,aliakosetoidogodi,neželimdamepamtekaožrtvu,većkaoosobukojajesmjelohodalakrozživotineustrašivoplatilacijenusvojihpostupaka.

11

PrilikomjednogodmojihboravakauBečuupoznalasamgospodinakojijebiovrlopopularanuAustriji.PreživaoseFreud-imesammuzaboravila-aljudisugaobožavalijerjeukazaonamogućnostdasmosvinedužni;našemane,ustvari,trebapripisatinašimroditeljima.

Pokušavam dokučiti u čemu su oni to pogriješili, ali ne mogu kriviti svojuobitelj. Adam i Antje Zelle pružili su mi sve što novac može priuštiti. Imali suprodavaonicušešira,ulagaliunaftuprijenegoštosuljudishvatilinjezinuvažnost,omogućilimidapohađamprivatnuškolu,danaučimplesati,daidemnasatejahanja.Kada su me počeli nazivati „lakom ženom”, moj je otac napisao knjigu u mojuobranu - što se ispostavilo kao pogreška, jer jemeni savršeno odgovaralo ono štosamradila,takodajenjegovtekstsamojošvišeprivukaopozornostnaoptužbedasamprostitutkailažljivica.

Jesam,bilasamprostitutka-akosepodtimpodrazumijevaženakojauzamjenuzanježnostizadovoljstvodobivauslugeinakit.Jesam,bilasamlažljivica,alitolikoneobuzdanaiizvankontrole,dabihčestozaboravljalaštosamuopćereklaimoralabihuložitisilannapordaseizvučemizmrežekojusamsamaisplela.

Nemogu optužiti svoje roditelje ni za što, osim što sam se rodila u krivomgradu, Leeuwardenu, za koji nije čula čak ni većinamojih zemljakaNizozemaca,mjestašcuukojemsepodmilimBogomništanijedogađaloigdjesusvidanisličilijedandrugom.Jošupubertetushvatilasamdasamlijepa,jersusemojeprijateljicečestougledalenamene.

Godine1889.,kadajemojojobiteljisrećaokrenulaleđa-Adamjebankrotirao,aAntjeoboljelaiumrladvijegodineposlije-oninisuželjelidaijasnjimaprolazimmuke,pasumeposlalinaškolovanjeudrugigrad,Leiden,odlučniusvojojnamjerida trebamdobitinajboljeobrazovanje iobučitisezaodgajateljicuuvrtiću,doknenađemmuža,čovjekakojićesestaratiomeni.Nadanpolaska,majkamejepozvalaidalamipaketićsasjemenkama:

-Ponesiovosasobom,Margaretha.Margaretha-MargarethaZelle-takomije

12

bilo imekoje sam jednostavnoprezirala.Bilo jemnogodjevojčicakoje suse takozvaleponekojpoznatojiuvaženojglumici.

Pitalasamječemutosluži.

-Tojesjemesuncokreta.Aliivišeodtoga,onojelekcijakojutrebašnaučiti;toće sjeme uvijek biti sjeme suncokreta, čak iako ga sada ne možeš razlikovati odsjemenjaostalogcvijeća.Makolikogodoni tomoždaželjeli,suncokretisenikadanećemoćipreobrazitiuružeilipaktulipane,simbolnašezemlje.Akobudunastojalinijekativlastituprirodu,silnoćesenapatitiiuvenuti.

-Izato,naučislijeditisvojusudbinusradošću,kakvagodonabila.Dokraste,cvijeće pokazuje svoju ljepotu i svimu se dive; zatim uvene i ostavi sjeme da bidruginastaviliBožjedjelo.

Stavila je sjemenke u jednu vrećicu koju je danima pažljivo tkala, usprkosbolesti.

-Cvijećenasučidaništanijevječno;niljepota,nitoštoćeuvenuti, jerkadauvene,onoostavinovosjeme.Sjetisetogakadgodteobuzmeradost,bolili tuga.Sveprolazi,stari,umireiponovnoserada.

Krozkakvesamsvebureiolujemoralaproćidoktonisamshvatila!Međutim,utomtrenutkunjezineriječizvučalesumišuplje;jedvasamčekaladanapustimtajučmaligradukojemsusvidaniinoćibiliisti.Danas,dokovopišem,shvaćamdajemojamajkatadagovorilaiosebi.

-Čak i najviše drveće raste iz sjemenki sićušnih poput ovih.Zapamti to i nepokušavajubrzativrijeme.

Poljubilamejezarastanak,aotacmejeodvezaonaželjezničkupostaju.Jedvasmousputprozborilikojuriječ.

13

Gotovo svi muškarci koje sam upoznala dali su mi radost, nakit, položaj udruštvu i nikada nisam zažalila što sam ih poznavala - sve osimprvog, ravnateljaškolekojimejesilovaokadasamimalašesnaestgodina.

Pozvaomejeusvojured,zaključaovrata,gurnuomirukuizmeđunoguipočeosesamozadovoljavati.Najprijesamsepokušalaizvućigovoreći,stidljivo,danijenivrijemenimjesto za to, ali onništanijegovorio.Maknuo jenekepapire sa stola,polegaomejenastoliodjednomprodroumene,kaodasenečegaplašio,moždadanetkoneudeusobuinezateknenas.

Majkamejenaučila,ujednomrazgovorupunommetafora,dase„intimnost”smuškarcemtrebadogoditisamokadapostojiljubavikadajetoljubavzacijeliživot.Izašlasamodandezbunjenaiuplašena,odlučnaUtomedanikomeneispričamštosedogodilo,svedoksejednadjevojčicanijedotaklatetemekadasmougrupi,nasnekolikoprijateljica, razgovarale.Tadasamsaznaladasunjihdvijeveć imale istoiskustvo, ali kome smo semogle žaliti?Da smo se žalile, izbacili bi nas iz škole,poslalibinaskući,anebismosmjeleispričatištosedogodilo,takodanismoimaledrugogizboraosimdašutimo.Laknulomijekadasamsaznaladanisambilajedina.Poslije,kadasamseproslavilauParizusvojimbaletnimnastupima,mojeprijateljicerastrubilesupričuivrlobrzočitavLeidenznaoještomisedogodilo.Ravnateljjevećbioumiroviniinitkosenijeusuđivaotomuspominjati.Naprotiv!Nekisumučakizavidjelištojeobljubiovelikudivutogavremena.

Odtogtrenutkaseksjezamenepostaomehaničkaradnjakojanijeimalavezesljubavlju.

Ali Leiden je bio još gori od Leeuwardena; imao je glasovitu školu zaodgajateljice, šumukoja je izlazila na cestu imnoštvodokonih ljudi koji su samoznali gledati tuda posla. Jednog dana, kako bih prikratila dosadu, počela sampregledavatioglaseiznovinaobližnjegagrada.Tamojestajalo:

14

Rudolf MacLeod, časnik nizozemske vojske, podrijetlom Škot, trenutačno naslužbiuIndoneziji,tražimladunevjestuspremnudaseudaiživiuinozemstvu.

Tojebiomojspas!Časnik.Indonezija.Dalekamoraiegzotičnipredjeli.Dostami je više bilo te konzervativne, kalvinističke Nizozemske pune predrasuda ičamotinje. Odgovorila sam na oglas priloživši jednu svoju fotografiju, najljepšu inajsenzualnijukojusamimala.Nisamnislutiladajetajoglasbiosamošalajednogprijateljatogkapetanaidaćemojepismostićiposljednje,odsveukupnošesnaest.

Došaojenasastanakkaodaideurat:uuniformiodglavedopete,sasabljomkojamujevisjelaopojasuidugačkihbrkova,sjajnihodbriljantina,kojimaježeliobaremdjelomičnoprikritisvojuružnoćuisirovost.

Prilikom prvog susreta malo smo porazgovarali o svakodnevnim temama.Molilasamsedasevratiimojesumolbebileuslišene;zatjedandanaponovnosepojavio,izazvavšizavistmojihprijateljicaiočajravnateljaškolekojije,vjerojatno,idaljemaštao da se ponovi ono što se dogodilo između nas. Primijetila sam da jezaudaraonaalkohol,alinisamsetimemnogozamarala,pripisujućitookolnostima,dajesigurnobiouzbuđenpredjednommladomdjevojkomkojaje,pomišljenjusvihsvojihprijateljica,bilanajljepšaurazredu.

Natrećemiposljednjemsusretupitaomebihliseudalazanjega.Indonezija.Pješadijskikapetan.Dalekaputovanja.Štobijednadjevojkamoglavišepoželjetiodživota?

-Udatćešsezačovjekakojijedvadesetijednugodinustarijiodtebe?Znalionda tivišenisinevina? -upitalame je jednaoddjevojakakoja je također imalaiskustvosravnateljemškole.

Nisamodgovorila.Vratilasamsekući,onjeuljudnozatražiomojuruku,amojisuroditeljiuspjeliodsusjedaposuditinovaczamirazimismosevjenčali11.srpnja1895.godine,trimjesecanakonštosampročitalaoglasunovinama.

15

Promjenasamaposebiipromjenanaboljedvijesupotpunorazličitestvari.Danije bilo plusa i Andreasa, godine koje sam provela u Indoneziji bile bi jednabeskrajnanoćnamora.Anajgorajemoraproživjetisvetoiznova.Mužkojijevječnobioodsutaniokruženženama,nemogućnostdajednostavnopobjegnemivratimsekući, usamljenost koja me je primoravala da mjesecima čamim u kući jer nisamgovorilajezik,auztosamineprestanobilapodprismotromdrugihčasnika.

I ono što svakoj ženi predstavlja radost - rođenje djece - zamene je postalomora.Nakonštosamseoporavilaodprvogporođaja,mojježivotdobiosmisaokadasamprvi put dotakla sićušno tijelo svoje kćeri.NekolikomjeseciRudolf se ljepšeophodio premameni, ali ubrzo se vratio onome u čemu je najviše uživao; svojimlokalnim ljubavnicama. Tvrdio je da se nijedna Europljanka nemožemjeriti ni sjednom Azijatkinjom, za koje je seks bio kao ples. Govorio mi je to bez imalozazora,moždazatoštobibiopijanilizatoštobimenamjernohtioponiziti.Andreasmi je ispričao da mu se jedne noći, kada su zajedno bili u nekoj besmislenojekspediciji,idućikroznekunedođiju,povjerioupijanomstanju:

-BojimsezaMargarethu.Jesiliprimijetiokakojedrugičasnicigutajuočima?Nebihseiznenadiodameprekonoćiostavi.

I u tom bolesnom razmišljanju koje muškarce pretvara u čudovišta kadastrahujudaćenekogaizgubiti,postajaojesvegori.Nazivaomejekurvomjernisambila nevina kada smo se upoznali. Htio je do detalja saznati sve o muškarcima skojima sam - u njegovoj mašti - bila prije njega. Nakon što sam mu, jecajući,ispričalapričuoravnateljuiepizodiunjegovuuredu,znaobimeizudaratigovorećidalažem,aponekadjehtiočutištovišedetalja,dokjeonanirao.Kakojezamenesve to bio jedan veliki košmar,morala sam izmišljati te pojedinosti a da nisamniznalazbogčegasvetoradim.

Nakraju je čakposlao i jednu služavku samnomdakupimuniformukoja jenajvišesličilaonojkojusamnosilauškoli,uvrijemekadmejeupoznao.Kadabigaspopalenekemenineznanezlesile,tjeraomejedaodjenemtuuniformu;najvišeje

16

uživaoponavljajućiscenusilovanja;baciobimenastol isnažnoprodiraoumene,dok bih ja vikala, kako bi sva posluga mogla čuti i pretpostaviti da ja u tomenajvjerojatnijeuživam.

Ponekadsamsemoralaponašatikaodasamdobradjevojčicakojaseopiredokmeonsiluje;udrugimprilikamatjeraomejedavrištimitražimdabudejošgrubljijerjasamkurvaivolimtoraditi.

Malo-pomalo gubila sam predodžbu o tome tko sam ja zapravo. Dane samprovodila brinući se o svojoj kćeri, držeći se dostojanstveno i otmjeno, skrivajućimodricedebelimslojevimašminke,aliznalasamdanikoganemoguprevariti,bašnikoga.

Ponovnosamzatrudnjela,nekolikodanauživalasamsasvojimsinom,aliubrzogajeotrovalajednaoddadilja,kojačaknijestiglaniobjasnititajsvojzločin;drugeslugeubilesujeistogdanakadajedjetešceumrlo.Nakrajujevećinanjihrekladajetovišenegozasluženaosveta,jerjesluškinjastalnotrpjelabatine,silovanjaipadalajesnoguoddanonoćnogposla.

17

Sada sam imala samokćer, kućukoja je uvijek zjapilaprazna,mužakojimenikamonijeizvodioustrahudaganeprevarimigradčijajeočaravajućaljepotabilagotovonepodnošljiva;nalazilasamseuraju,osuđenanavlastitipakao.

Svedoksejednogdananijesvepromijenilo:zapovjednikpukovnijepozvaoječasnike injihovesuprugena izvedbunarodnihplesovaupriličenuučast jednogodglavešinaotoka.Rudolfnijemogaoodbitisvognadređenog.Narediomijedakupimnekuskupuiizazovnuhaljinu.Jasnomijebilozaštojetražiodabude„skupa”,jerjetogovorilovišeonjegovustatusunegoomojimčarima.Aliakoseon-kaoštosamposlijesaznala-tolikobojaodameneizgubi,zbogčegaježeliodaseodjenemtakoizazovno?

Stiglismonasvečanost;ženesumegledalesazavišću,amuškarcispožudom,ajasamprimijetiladaRudolfatouzbuđuje.Bilojejasnodaćetanoćlošezavršiti,jer bit ću prinuđena opisivati što sam „zamišljala da radim” sa svakim od onihčasnika, dokmemojmuž tuče i siluje.Morala sam kako znam i umijem zaštititijedinoštosamimala:samusebe.Ajedinoštomijepalonapametbilojedavodimrazgovorbezkrajaikoncasčasnikomkojegsampoznavalaotprije,Andreasom,čijameježenagledalasužasomidivljenjemdoksamstalnodolijevalavinoučašusvogmuža,nadajućisedaćegapićeumrtviti.

VoljelabihsadaprekinutipisanjeoJavi;kadaizprošlostiizroninekosjećanjekojeotvoristaruranu,svesedrugeranenajednompojaveiodnjihdušakrvaritolikoda čovjek mora pokleknuti i plakati. Ali ne mogu prekinuti ovaj dio a da nespomenemtristvarikojesutadapromijenilemojživot:svojuodluku,pleskojismogledaliiAndreasa.

Mojaodlukabilaje:nesmijemvišegomilatiproblemeipatitiitrpjetivišenegoštotočovjekmožepodnijeti.

Dok sam o tome razmišljala, grupa koja se spremala izvesti svoj ples zalokalnogglavešinuizašlajenascenu,njihdevetero.Umjestofrenetičnog,veselogiprenaglašenogritmakojisamvidalaprilikomrijetkihposjetagradskimkazalištima,

18

ovdje je sve djelovalo kao usporeni film, tako da sam u početku pomislila da ćuumrijeti od dosade, ali me je ubrzo obuzela neka vrsta vjerskog transa dok su seplesači prepuštali glazbi i zauzimali gotovo nemoguće položaje. U jednom od tihpoložaja tijelo se savijalonaprijed i natrag,uobliku slova„S”, što je sigurnobiloveoma bolno; a onda bi naglo promijenili taj položaj kao da su leopardi koji sespremajunapastiizzasjede.

Svi su bili obojeni u plavo, odjeveni u saronge, tipičnu nacionalnu nošnju, inosilinagrudimanekusvilenutrakukojajeisticalamuškemišićeiskrivalaženskegrudi. Žene su nosile ručno izrađene tijare od kamenčića. U predstavi su sesmjenjivale nježne scene sa scenama borbi, u kojima su svilene trake služile kaosablje.

Ja sam sve više padala u zanos. Prvi put shvatila sam da su Rudolf,Nizozemska, ubijeno dijete i sve ostalo dio svijeta koji umire i uskrsava, kaosjemenke koje mi je majka dala. Pogledala sam u nebo i između palmina lišćaugledalazvijezde;bilasamspremnaprepustitisedrugojdimenzijiidrugomprostorukadamejeAndreasovglasprenuo:-Razumiješlisve?

Mislila sam da razumijem, jer moje je srce prestalo krvariti i sada sampromatrala ljepotu u njezinu najčistijem obliku.Međutim,muškarci uvijekmorajuneštoobjašnjavatiionmijerekaodatavrstabaletaproizlazi izdrevnogindijskognasljeđakojepovezujejogu¡meditaciju.Nijemogaoshvatitidajepleskaopjesmaukojojsvakipokretpredstavljajednuriječ.

Mojamentalnajogaispontanameditacijabilesunagloprekinuteimoralasamzapodjenutibilokakavrazgovorkakonebihbilanepristojna.

Andreasovaženagledalagaje.Andreasjegledaomene.Rudolfjegledaomene,Andreasaijednuoduzvanica,kojamujeuzvraćalaosmijehom.

Razgovarali smo neko vrijeme - usprkos tomu što su nas Javanci poprijekogledali jernitkoodnas stranacanijepoštovaonjihovsvetiobred.Moždase i zatopredstava ranije završila, kad su svi plesači napustili scenu kao u procesiji, neskidajućipogledsasvojihzemljaka.Nitkoodnjihnijeskrenuopogledpremabijelimbarbarima i njihovim dotjeranim ženama, njihovu glasnom smijehu njihovimbradamaibrkovimazalizanimbriljantinominjihovuneprimjerenomponašanju.

RudolfjekrenuopremajednojJavankikojaseosmjehivalaidrskogagledala,ali prije toga još sammu jednom napunila čašu. Andreasova žena nam je prišla,uhvatilagapodruku,nasmijalasekaodakaže„onjemoj”ipravilasedajeveomazainteresirana za isprazne opaske o plesu koji je njezin muž i dalje naširoko

19

komentirao.

-Sveovegodinebilasamtivjerna-rečeonaodjednom,prekidajućirazgovor.

-Ti vladašmojim srcem imojimpostupcima, aBogmi je svjedokdamu sesvakenoćimolimdasevratiškućiživizdrav.Akotreba,iživotbihdalazatebe,bezimalostraha.

Andreasseispričaoirekaodamorakrenutikući;svečanostjesvimanamabilazamorna,alionajerekladaneželiići;izgovorilajetotakouvjerljivodasenjezinmužnijeusudionipomaknuti.

-Strpljivosamčekaladashvatiškakosimitinajvažnijiuživotu.Došlasamstobomnaovomjestokojeje,makolikolijepoizgledalo,sigurnonoćnamorazasvežene,uključujućiiMargarethu.

Okrenulasepremameniisvojimkrupnimplavimočimapreklinjalazapodršku,slijedećivjekovnu tradicijupokojoj seženeuvijek solidariziraju, čak ikada senetrpe,alijanisamimalahrabrostikimnuti.

-Borilasamsezaovuljubavizsvesnage,alionamejedanasizdala.Kamenkojimipritišćesrcesadasepretvorioustijenuivišemunedopuštadakuca.Asrcemi je svojim posljednjim dahom reklo da postoje i drugi svjetovi osim ovog, ukojimanećuuvijekmoratipreklinjatizadruštvočovjekakojićeispunitimojepraznedaneinoći.

Slutila sam da se neko zlo približava.Molila sam je da se smiri; ona je bilaomiljena u našem društvu, a njezin jemuž bio uzoran časnik. Ona je odmahnulaglavominasmiješilasekaodajetovećbezbrojputačulainastavila:

-Mojetijelomožeidaljedisati,alimojajedušamrtvajernemamsnagečakniotićiodavde,nitiuvjeravatitebedaostanešuzmene.

Andreasu, časnikunizozemskevojskekoji jemoraočuvati svojugled,bilo jevidljivo neugodno. Ja sam htjela krenuti, ali ona je pustilamuža i uhvatilame zaruku.

-Samoljubavmožedatismisaoonomešto,samoposebi,nemasmisla.Alijatuljubavnemam.Akadjevećtako,čemuživot?

Unijela mi se u lice; pokušala sam osjetiti zadah alkohola, ali nije ga bilo.Zagledala sam joj se u oči, ali nisam vidjela ni traga od suza; vjerojatno su većpresušile.

-Molimtenemojići,Margaretha.Tisidobražena,izgubilasidijete;znamšto

20

toznači,iakonikadanisambilatrudna.Neradimtozbogsebe,većzbogsvihonihženakojesuzatočeneusvojojlažnojslobodi.

Andreasova žena izvadi mali pištolj iz torbice, uperi ga sebi u grudi i ispalihitacprijenegoštojujeitkostigaospriječiti.Unatočtomeštojeprasakbioublažennjezinom svečanom haljinom, ljudi su pogledali u našem smjeru. U prvi mahpomislili su da sam ja počinila zločin, jer smo do maloprije stajale tik jedna uzdrugu.Aliondasuvidjelimojprestravljenipogled,Andreasakojiklečipokušavajućizaustavitikrvskojomjeistjecaoiživotnjegovežene.Izdahnulamujeunaručjusaspokojem u očima. Svi su pritrčali, tu je bio i Rudolf; jedna Javanka otišla je nasuprotnu stranu, strahujući od tolikih naoružanih i pijanih ljudi. Prije nego što suljudipočeli ispitivati što sedogodilo, zamolila sammužada se štoprije izgubimoodande;onsesložiobezriječi.

Kada smo stigli kući, otišla sam ravno u svoju sobu i počela pakirati svojuodjeću.Rudolf se sručionakauč,mrtavpijan.Sutradan, kada seprobudio i pojeoobilandoručakkojimujeposlugaposlužila,došaojedomojesobeividiokovčege.Tadaseprviputdotakaoteme.

-Akamomislišdasikrenula?

-UNizozemsku,prvimbrodom.Ilitoiliuraj,čimmiseukažeprvaprilikakaoAndreasovojženi.Otebiovisi.

Sve do tada on je u kući vodio glavnu riječ. Ali zasigurno je moj pogleddjelovaosasvimdrugačije,jerjeposlijekratkogoklijevanjaizašaoizkuće.Kadasetevečerivratio,rekaojedazaistatrebaiskoristitiodmornakojijeimaopravo.DvatjednaposlijeukrcalismosenabrodzaRotterdam.

KrvAndreasoveženekojamejepoškropilabilajemojenovokrštenje,bilasamslobodnazauvijek,iakonionnijanismoznalikamotaslobodavodi.

21

Dio dragocjena vremena koje mi je preostalo - iako još uvijek gajim velikunadudaćemepredsjednikRepublikepomilovati, jer imammnogoprijateljameđuministrima - oduzelami je sestraLaurence, kojami je danas donijela popis stvarikojesubileumojojprtljazikadasumeuhitili.

Pitalameje,snajvećimmogućimobzirom,štotrebaučinitisastvarimaakomise dogodi ono najgore. Zamolila sam je dami ostavi popis i da ću joj ga poslijevratiti,jeruovomtrenutkunemamvremenazagubljenje.Aliakosenajgoredogodi,onamoženapraviti sa stvarimaštogod joj jevolja.Usvakomslučaju,prepisatćuovdjecijelipopisjerjošvjerujemdaćesvedobrozavršiti.

Prvikovčeg:

1pozlaćensatsplavomlakiranomnarukvicomikupljenuŠvicarskoj;i

1okruglakutijakojasadržišestšešira,trizlatneiglesbiserom,nekolikodugihpera,jedanveo,dvakratkakožnaogrtača,triukrasazašešire,brošuoblikukruškeijednasvečanahaljina.

Drugikovčeg:

1parjahačkihčizama;1četkazakonje;

1kutijaspastomzačišćenjeobuće;

22

1pargamaša;

1parmamuza;

5parikožnihcipela;

3bijelebluzezajahačkuuniformu;

1platnenasalveta-neznamzaštoovdjesamozauzimaprostor,moždasamjekoristilazaglancanječizama;

1parkožnihštitnikazahlače,zaštitazanoge;i

3posebnagrudnjakadabigrudiugalopuizgledalečvrste.

8svilenihgaćicai2parapamučnih;

2remenakojaseslažusrazličitomodjećomzajahanje;

4pararukavica;1kišobran;

3vizirazakapukojaštiteočiodsunca;

3paravunenihčarapa,iakojejedanparvećbioistrošenodupotrebe;1navlakazahaljine;

15higijenskihručnikićazamenstruaciju;

1vunenidžemper;

1kompletnujahačkuodijelo,sjaknomihlačamauistomtonu;

1kutijaspriboromzakosu;

1pramenumjetnekoseskopčomkojomseprikačinamojuprirodnukosu;

3„lisice”zaokovrata;i

2pudrijere.

Trećikovčeg:

6parihaltera;

1kutijakremezalice;

23

3paralakiranihčizamaspotpeticama;

2korzeta;34haljine;

1 ručno izrađena platnena vrećica, s nečim što sliči sjemenkama nepoznatogbilja;8steznika;

1pleteniogrtač;

10pariudobnijihgaćica;

3prsluka;

2jaknesdugimrukavima;

3češlja;16bluza;

Jošjednasvečanahaljina;

1 ručnik i 1 mirišljavi sapun - ne koristim hotelske jer mogu prenijeti nekubolest;

1bisernaogrlica;

1torbicasogledalcem;

1četkasdrškomodslonovače

2kutijeukojesamodlagalanakitpredspavanje;

1mesinganakutijica zaposjetnice, na imeVadimedeMassloff,CapitainedupremiereRegimentSpecialeImperialRusse;

1drvenakutijasaservisomzačajkojusamdobilatijekomputa;

2spavaćice;

1rašpicazanoktesdrškomodsedefa;

2tabakere,jednaodsrebra,drugaodzlatailipozlaćena,nesjećamsetočno;

8mrežicazakosuzaspavanje;

Kutije s ogrlicama, naušnicama, smaragdnim prstenom, još jedan prsten sasmaragdomibriljantimaidrugabezvrijednabižutorija;

Svilenavrećicas21maramicom;

3lepeze;

RužirumenilonajboljekvalitetekojiseproizvodeuFrancuskoj;

24

Francuskirječnik;

Novčaniksnekolikomojihfotografija;i...

Igomilaglupostikojihseželimotarasitičimiziđemodavde,kaoštosupismaljubavnika vezana posebnim svilenim trakama, ulaznice za opere koje su mi sesvidjeleisličnetričarije.

NajvećidiostvarikonfisciraojehotelMeuriceuParizu,jersumislilipogrešno,naravno-danećuimatičimeplatitisvojboravak.Kakoimjesamotomoglopastinapamet?Uostalom,Parizjeuvijekbiomojomiljenigrad;nikadanebihdopustiladamesmatrajuprevaranticom.

25

Nisamtražiladabudemsretna;samosamtražiladanebudemnesretnaijadnakao što sam se osjećala nakon što smo došli u Rotterdam. Da sam bila malostrpljivija,moždabihotišlauParizpoddrugimokolnostima...alivišenisammoglatrpjetiprigovoreočevenovesupruge,muža,nidijetekojejeplakalobezprestanka,provincijski gradić s njegovimuskogrudnimžiteljimapunimpredrasuda, iako sambilaudanaiuglednažena.

Jednogdana,bezičijegznanja-azatojebilopotrebnoimatiodličnuintuicijuispretnost-uhvatilasamvlakzaHaagiotišlaravnoufrancuskikonzulat.Bubnjevirata jošseuvijeknisučuli.JošjeuvijekbilolakoućiuFrancusku;Nizozemskajeostala neutralna u sukobima koji su potresali Europu, a ja sam bila punasamopouzdanja.Upoznalasamkonzulainakondvasatakojasmoproveliujednomcafeu, tijekomkojihme jeonpokušavaozavesti, a ja samsepraviladaupadamunjegovuzamku,uspjelasamdoćidojednosmjernekartezaPariz,uzobećanjedaćugatamočekatičimbudenašaomalovremenadadođe.

- Uvijek se darežljivo odužim onima koji mi pomažu - nagovijestih. On jeshvatioporukuipitaomečimesebavim.

-Plešemklasičnibaletnaorijentalnuglazbu.

Orijentalna glazba? To je kod njega izazvalo još veći interes. Pitala sam gamoželimipomoćidadobijemnekiangažman.Odgovoriojedamemožeupoznatisjednimvrlomoćnimčovjekom,gospodinomGuimetom,kojiobožavasveštodolazisOrijenta-aosimtogabiojeivelikikolekcionarumjetničkihdjela.

-Kadabistemoglikrenuti?

- Već danas ako bistemimogli osigurati smještaj. Shvatio je da je progutaoudicu; ja sam vjerojatno još jedna od mnogih žena koje idu u grad o kojem svisanjaju, u potrazi za bogatimmuškarcima i lagodnim životom.Osjetila samda sepokušava izvući iz toga. Slušao je što govorim, ali je sve vrijeme pažljivo pratiosvakimojpokret,svakuriječkojuizgovaram,kakoseponašamzastolom.Isuprotno

26

onomeštojezamišljao,ja-kojasamsenapočetkuponašalakaofatalnažena-sadasambilanajskromnijaosobanasvijetu.

-Akovašprijateljpristane,mogumupredstavitijedanilidvatipičnajavanskaplesa.Akomusenedopadnu,vraćamseistogdana.

-Ali,gospođo...

-Gospođice.

-Tražilistekartusamoujednomsmjeru.Izvadilasamneštonovcaizdžepaipokazalamuda imamdovoljno za povratak. Imala samdovoljno i za odlazak, alisvaki muškarac slab je prema ženi kojoj treba njegova pomoć; svi oni sanjaju otome,takosumipričaleprijateljicečasnikanaJavi.

OnseopustioipitaomezaimekakobimogaonapisatipreporukuzagospodinaGuimeta. Tomi nije ni palo na pamet! Ime?Moje pravo ime otkrilo bimumojepodrijetlo, a Francuskoj svakako nije trebalo zamjerati se jednoj neutralnoj državizbognekakveženekojajeposvakucijenuhtjelapobjeći.

-Kakosezovete?-ponovion,većsolovkomuruci.

-MataHari.

KrvAndreasoveženeponovnomejekrstila.

27

Nisammogla vjerovati svojim očima; divovskimetalni toranj koji se uzdizaogotovodonebaikojinijebioprikazanninajednojrazglednici.NaobjemaobalamaSeine uzdizale su se građevine koje su čas podsjećale na Kinu, čas na Italiju, aponekadinanekedrugepoznatezemlje.PokušalasampronaćineštoštopodsjećanaNizozemsku, ali nisam uspjela. Što je tipično za moju zemlju? Stare vjetrenjače?Teške drvene klompe?Ništa od toga nije našlomjestomeđu tolikim suvremenimstvarima -natpisi zalijepljeninaokruglemetalne stupovenajavljivali sučudesazakojanisamnislutiladapostoje:

„Pogledajte!Svjetlakojasepaleigasebezpotrebezaplinomivatrom!SamouPalačielektričneenergije!”

„Popnite seuz stepenicenepokrećućinoge!Stepenice ćevas sameponijeti.”Pisalo je to ispod crteža neke konstrukcije koja je nalikovala na otvoreni tunel, srukohvatimasobjestrane.

„Artnouvenu:velikimodnikrik.”

Na ovom posljednjem nije bilo uskličnika, nego samo fotografija vaze s dvaporculanska labuda. Ispod je stajao crtež nekemetalne konstrukcije nalik na onajdivovskitoranj,pompoznogimena„GrandPalais”.

Cinéorama, Mareorama, Panorama - svi su obećavali pokretne slike koje sumogle prenijeti gledatelje domjesta o kojima nisu ni sanjali. Što sam više sve togledala, sve sam sevišegubila.A jošvišekajala;možda je ovo ipakbioprevelikzalogajzamene.

Gradjevrvioodljudikojisuišlinasvestrane,nikadauživotunisamvidjelaelegantniježene,amuškarcikaodasubilizauzetiveomavažnimposlovima,alikadgodbihseosvrnula,vidjelabihdamepratepogledom.

S rječnikom u ruci i mnogo poteškoća - iako sam francuski učila u školi -osjećalasamsenesigurno,prišlasamjednojdjevojciotprilikemojihgodinaipitalajegdjesenalazihotelukojemmijekonzulrezerviraosobu.Odmjerilajepogledom

28

mojuprtljagu,mojuodjeću ipremdasamnasebi imalanajljepšuhaljinukojusamdonijelasJave,nastavilajesvojimputembezriječi.Posvemusudeći,stranciovdjenisudobrodošliilisuParižanismatralidasuiznadsvihostalihljudinasvijetu.

Jošdva-triputaponovila samsvojepitanje,aliodgovor jeuvijekbio isti, svedoksenisamumorilaisjelanaklupuuVrtovimaTuileries,očemusamsnivalajošodškolskihdana.Smatralasamdasamtimevećpostiglavelikuspjeh,većinegoštosammoglaizamisliti.

Trebamlisevratiti?Nekovrijemeborilasamsesamasasobom,znajućidaćuteško uspjeti naći prenoćište. A tada je sudbina umiješala svoje prste: zapuhao jesnažanvjetarijedancilindardoletiojedomojihnogu.

Pažljivosamgapodiglakakobihgavratilačovjekukojijetrčaoumompravcu.

-Vidimdadržitemojšešir-reče.

-Da,samjedošaodomojihnogu-odgovorih.

-Jasnomijezašto-rečeonsneskrivenomnamjeromdamezavede.Zarazlikuodkalvinistaumojojzemlji,Francuzisubilipoznatikaovrloslobodniuophođenju.

Pružio je ruku da prihvati cilindar, a ja sam ga sakrila iza leđa i pružilamudrugurukuukojojjebilaceduljasadresomhotela.Nakonštojepročitaonapisano,pitaomeještojeto.

-Mjestogdjemiživiprijateljica.Došlasamjojuposjetnanekolikodana.

Nisammumoglarećidaidemnavečerusnjomjerjevidiomojuprtljagu.

Nijeništarekao.Pomislilasamdajetomjestoispodsvakognivoa,alinjegovmejeodgovoriznenadio:

-UlicaRivolinalazi seupravo izaklupenakojoj sjedite.Moguvamponijetikovčeg,ausputjenekolikocaféa.Bistelipopilijedanlikerodanisa,gospođo...

-GospođiceMataHari.

Nisamimalaštoizgubiti;bilojetomojeprvopoznanstvouParizu.Krenulismopremahoteluiusputsmosjeliujedanrestoranukojemsukonobarinosilipregačedopoda,odjevenikaoda suupravodošli snekogbala inikomesenisu smješkaliosimmompratitelju,čijegseimenavišeinesjećam.Sjelismozajedanzaklonjenstolukutu.

Pitaome jeodakle sam. Ispričala sammudadolazim iz Istočne Indije,dijelanizozemskogkolonijalnogcarstvagdjesamserodilaiodrasla.Spomenulasamonaj

29

lijeptoranj,moždajedinstvennasvijetuitimesamnehoticeizazvalanjegovbijes.

-Bit će razmontiran za četiri godine.Ta je svjetska izložbadržavnublagajnustajala više nego dva prethodna rata u kojima smo sudjelovali. Time žele svimapokazati da ćemo odsad pa nadalje biti ujedinjeni sa svim europskim zemljama inapokonživjetiumiru.Vjerujeteliuto?

Nisam znala što da odgovorim, tako da sam radije šutjela. Kao što sam većrekla,muškarciobožavajusveobjašnjavatiiimatimišljenjeosvemu.

- Trebate vidjeti kakav su paviljon Nijemci ovdje postavili. Pokušali su nasponiziti; napravili su nešto golemo, neukusno, prepuno instalacija, mašinerije,metala,maketabrodovakoji će,uskoro,dominirati svimmorima i jednudivovskukulupunu...

Zastaojekaodaćerećineštovulgarno.

-...piva!Kažudajetoučastkajzera,alipotpunosamuvjerendasvetoštosunapraviliimasamojedanjedinicilj:upozoritinasdabudemoopreznisnjima.Prijedesetakgodinauhvatilisujednogžidovskogšpijunakojijetvrdiodaćeratponovnozakucati na naša vrata. Ali danas tvrde da je taj nesretnik nevin, sve zbog onogprokletogpiscaZole.Njemujepošlozarukomunijetirazdorunašedruštvoisadapola Francuske želi da ga se pusti iz zatvora na Vražjem otoku, gdje bi trebaozauvijekostati.

Naručiojejošdviječašelikeraodanisa,ispiosvojunabrzinuirekaodajevrlozauzet, ali da bi svakako, ako ostanem još neko vrijeme u gradu, trebala posjetitipaviljonsvojezemlje.

Mojezemlje?Nigdjenisamvidjelavjetrenjačeiklompe.

- Pogrešno su ga nazvali: Paviljon Nizozemske Istočne Indije. Nisam imaovremena obići ga; uskoro će i on podijeliti sudbinu ostalih preskupih konstrukcijakojedanasmožemovidjetiovdje,alireklisumidajeveomazanimljiv.

Ustaoje.Izvadiojeposjetnicuizlatnupisaljkuizdžepaiprecrtaosvojedrugoime,kaoznakdaočekujedabismosejednogdanamoždamoglizbližiti.

Otišaojepristojnomipoljubivširuku.Pogledalasamposjetnicu,ananjojnijebilo nikakve adrese, što je, to sam već znala, bio običaj. Nisam htjela skupljatibeskorisnestvari,takodasamjezgužvalaibacilačimmiseizgubioizvidokruga.

Dvijeminuteposlijevratilasamsepoposjetnicu;tojebiočovjekkojemjebiloupućenokonzulovopismo!

30

Drugidio

31

Vitkaivisoka,gipkakaonekadivljazvijer,njezinacrnavalovitakosanačudannasnačinprenosinanekočarobnomjesto.

Najženstvenijaodsvihžena,kojasvojinitijelomispisujenepoznatutragediju.

Tisućaoblinaitisućupokretakojisesavršenoslažustisućurazličitihritmova.

Ovi isječci iznovina nalikuju na dijelove razbijene šalice, svjedoci su jednogživotakojegsevišenesjećam.Čimizađemodavde,odnijetćuihukoričitiukožniuvez;svakastranicaimatćezlatniobrubitoćebitiostavštinamojojkćeri,jermijesavnovaczaplijenjen.Kadabudemozajedno,pričatćujojpričeoFoliesBergéreu,okojemmaštajusveženekoježeleplesatipredpublikom.Ispričatćujojkakojelijepcentar Madrida, berlinske ulice, vile u Monte Carlu. Zajedno ćemo šetatiTrocadérom, Cercle Royalom, ići ćemo u Maxim’s, u Rumpelmayer’s i sve onerestoranegdjećeseobradovatipovratkusvojenajpoznatijegošće.

Zajednoćemootputovatiu Italiju,veseliti se što jeprokletiDjagiljevna rubupropasti.PokazatćujojmilanskuScaluiponosnoreći:

-OvdjesamplesalauMarcenovuBakhuiGambrinusu.Sigurnasamdaćemesve ovokroza što prolazim... učiniti još popularnijom; tko ne bi želio da ga drugigledaju kao femme fatale, kao jednu tajanstvenu ,,špijunku”? Svi vole flertovati sopasnošću, pod uvjetom da prave opasnosti zapravo nema. Ona će me vjerojatnopitati:

-AmojamajkaMargarethaMacLeod?Ajaćujojodgovorili:

-Ne znam tko je ta žena.Čitav svoj život razmišljala sam i ponašala se kaoMataHari,onakojajeuvijekbilaibitćepovodmuškogdivljenjaiženskezavisti.

32

Otkad sam napustila Nizozemsku, izgubila sam svaku predodžbu o udaljenosti,opasnosti, ništame od toga ne plaši. Stigla sam u Pariz bez prebijene pare i bezodgovarajućegarderobe,avididoklesamdošla.Nadamsedaćešitibitiistesreće.

I pričat ću joj o svojim nastupima - sva sreća što sam sačuvala slike kojeprikazujumnogemojekostimeikoreografije.Suprotnoonomeštosupisalikritičarikoji me nikada nisu razumjeli, kada sam se nalazila na sceni, naprosto samzaboravljalatkosamisvasepredavalaBogu.Zatosamsetakolakoiskidala.Jerjautomtrenutkukaodanisampostojala;postojalisusamopokretikojisumespajalisuniverzumom.

ZauvijekćubitizahvalnagospodinuGuimetu,kojimijepružioprvuprilikudanastupimunjegovuprivatnommuzeju,uskupocjenimhaljinamakoje jenaručioizAzijezasvojuprivatnukolekciju,iakomejetokoštalopolasatažestokogseksa,alibezimalozadovoljstva.Plesalasampredtristotinjakgledateljameđukojimajebilonovinara, javnih osoba i barem dva ambasadora - japanski i njemački. Dva danaposlije,svenovinebrujalesuotome:oegzotičnojženirođenojuudaljenomdijelunizozemskog imperija koja je sa sobom donijela „posvećenost” i „oslobođenost”dalekihnaroda.

Na scenimuzeja stajala je statua Sive - indijskog boga stvaranja i uništenja.Siriosemirisaromatičnihulja,aglazbajesveprisutneuvodilaunekuvrstutransa;sve osim mene, koja sam točno znala što hoću izvesti, nakon što sam pažljivoisprobalasvekostimekojisumibiliponuđeni.Bio je topresudan trenutak,sad ilinikad;moja jedinaprilikakoja senudilaumomdo tadabijednomživotuukojemsamuvijekmoralamolitizausluge,aponekadihiplaćatisvojimtijelom.Većsamsebila navikla na to; ali jedno je naviknuti se, a biti zadovoljannešto sasvimdrugo.Novacminijebiodovoljan.Htjelasamvišeodtoga!

Kada sam počela plesati, pomislila sam da moram učiniti nešto što samokabaretske plesačice rade, ali se pri tome ne trude dati svemuneki osobit smisao.Nalazila sam se na jednomuglednommjestu, predgledalištemželjnimnovina, alibezhrabrostidasepojavenanekimsumnjivimmjestimagdjebimoglibitiviđeni.

Nasebisamimalakostimkojijebionapravljenodvišeslojevavelova.Skinulasamprvi sloj i nitkona tonije obratioposebnupozornost.Ali kada sam skinula idrugi i treći, ljudisusepočelizgledati.Poslijepetogvela,publika jebilapotpunousredotočenanasvakimojpokret,nemarećimnogozaples,većželećividjetidokleću ići. Čak i žene, čije sam poglede tu i tamo srela, nisu djelovale ni šokirano ni

33

sablažnjeno;posvemusudećibilesuuzbuđenekaoimuškarci.Dasamtoizvodilausvojojzemlji,znalasamdabimeodmahstrpaliuzatvor,aliFrancuskajebilauzorjednakostiislobode.

Kad samstiglado šestogvela, prišla samŠivinoj statui, simuliralaorgazam ibacilasenapod,skidajućisasebesedmiiposljednjiveo.

Nekolikotrenutakausalijevladaopotpunimuk-kaodasusvibiliskamenjenii užasnuti, ali smjesta na kojem sam se nalazila nisam ihmogla vidjeti. Tada sezačuloprvo„bravo”,kojejeuzviknuojedanženskiglasiodmahzatimsvisuvećbilinanogamaipljeskali.Ustalasampokrivajućirukamasvojugolotinju.Zahvalilasamkimanjemisišlaspozornice,gdjesamnamjernoostavilasvileniogrtač.Zatimsamse vratila na scenu i nastavila se klanjati publici koja je neprekidno pljeskala iodlučilasamotićiivišesenevraćati;kakosenebiizgubiladražtajanstvenosti.

Ipak samuspjelaprimijetitida jednaosobanijepljeskala, samose smješkala;madamGuimet.

34

Idućeg jutra stigla su mi dva poziva, od kojih je jedan bio od madamKireyevsky, s pitanjem mogu li ponoviti svoj nastup na dobrotvornom skupu nakojemćeseprikupljatinovaczaruskeranjenike,adrugiodmadamGuimet,kojamejepozvaladaseprošećemouzobaluSeine.

Kiosci jošnisubilipreplavljeni razglednicamasmojomslikom,u todoba jošnije bilo cigareta, cigara i kupki s mojim imenom; i dalje sam bila jedna slavnaneznanka,aliznalasamdasamučinilapresudankorak;svikojisumesinoćgledaliizašlisuspredstaveoduševljeniitojezamenebilanajboljareklama.

-Svasrećadasuljuditakveneznalice-rečemimadamGuimet.-Jerništaodonoga što ste prikazali ne pripada nijednoj istočnjačkoj tradiciji.Vjerojatno ste nalicumjestaizmišljalisvakipokret.

Jasamsesledilaipomisliladaćesenjezinsljedećikomentarodnositinanoć,jednujedinu,običnuineugodnunoćsnjezinimmužem.

- Jedini koji se u to razumiju su oni gnjavatori antropolozi koji sve uče izknjiga;nikadavasnećemoćiraskrinkati.

-Alija...

-Da,vjerujemdastebilinaJaviidapoznajetetamošnjeobičajeidastemoždabililjubavnicailisupruganekogčasnikanjihovevojske,idaste,kaosvakadjevojka,maštali da jednog dana uspijete u Parizu; zato ste iskoristili prvu priliku dapobjegneteidošliovamo.

Nastavilesmosešetati,alisadautišini.Moglasamnastavitilagati,kaoičitavživot,imoglasamlagatiobiločemu,osimonečemuuštosemadamGuimetdobrorazumjela. Pametnije je bilo da šutim i čekam kako bih vidjela kamo vodi tajrazgovor.

- Imamnekolikosavjetazavas- rečemadamGuimetdoksmoprelazilemostkojijevodiopremagolemommetalnomtornju.

35

Zamolila sam je da sjednemo. Nisam se mogla usredotočiti dok smo semimoilaziles tolikimljudima.SložilaseipronašlesmoslobodnuklupunaChampdeMarsu. Nekoliko muškaraca, vrlo ozbiljnih i usredotočenih, bacalo je metalnekugle i pokušavalo pogoditi nekakav komadić drveta; taj prizor djelovao mi jekomično.

-Popričalasamsnekolikoprijateljakojisuprisustvovalivašojpredstaviiznamdaćevas sutranovineuzdizati unebesa.Što semene tiče, buditebezbrige; nećunikomeništarećiovašem„orijentalnomplesu”.

Pozornosamjeslušala.Nisamznalaštodaodgovorim.

-Mojprvisavjet jenajteži inemanikakvevezesvašimnastupom:nikadasenemojtezaljubiti,ljubavjeotrov.Kadasejednomzaljubite,gubitevlastnadsvojimživotom,jervašesrceiumpripadajudrugojosobi.Vašebićejeugroženo.Počinjetečiniti sve kako biste zadržali voljenu osobu i gubite osjećaj za opasnost. Taneobjašnjiva iopasnapojavazvana ljubavbrišes licazemljesveonoštovi jeste ipostavljanavašemjestoonoštovašvoljeniželidavibudete.

Sjetila sam se pogleda Andreasove žene prije nego što se upucala. Ljubavodjednomubija,neostavljajućinikakvatragaozločinu.

Nekidječakprišao jekolicimadakupisladoled.MadamGuimet iskoristila jetajprizordamidadesvojsljedećisavjet.

-Ljudiobičnokažu:životinijetakokompliciran;aliživotjevrlokompliciran.Lakojepoželjetisladoled,igračku,pobjeduupétanqueu2,kaoonimuškarcitamo-odgovorne glave obitelji, znoje se i muče pokušavajući nekom glupommetalnomkuglompogoditikomadićdrveta.Lakoježeljetislavu,aliteškojeodržatijedužeodmjesecdana,godinudana,pogotovokadtaslavaovisiotijelu.Lakoježeljetinekogmuškarca svim srcem, ali sve se zakomplicira kada je taj muškarac oženjen, imadjecuineželinapustitisvojuobiteljnizaštonasvijetu.

Zatimjenekovrijemešutjela,očisujojseispunilesuzamaijasamshvatiladagovoriovlastitomiskustvu.

Sada je biomoj red da progovorim.U jednomdahu priznala sam joj da samlagala;dasenisamrodilaniodraslauNizozemskojIndiji,alisamupoznalamjestoipatnjuženakojesuotišletamoupotrazizanezavisnošćuiuzbuđenjem,anašlesamousamljenostidosadu.PokušalasamvjernijedočaratiposljednjirazgovorAndreasoveženesasvojimmužemnebihlitakoutješilamadamGuimet,adaonaneprimijetidasamshvatilakakosusvinjezinisavjetizapravodionjezinaosobnogiskustva.

36

-Svenaovomsvijetuimaliceinaličje.Osobekojejenapustioonajokrutnibogzvaniljubavkrivesuštogledajuuprošlostipitajusezaštosuimaletolikoplanovazabudućnost.Aliakomalodubljezagrebuposvomsjećanju,sjetilebisedanakadajetosjemezasijanoikakosugagajileipustiledarastesvedoknijeizrasloudrvokojejenemogućeiščupati.

Nesvjesnosamspustilarukunamjestogdjejebilavrećicasasjemenkamakojemijemajkadalanasamrti.Uvijeksamjenosilasasobom.

- Dakle, kad neku ženu ili muškarca napusti voljena osoba, oni se potpunoprepuštajusvojojboli.Anitkosenepitaštosedogodilosonimdrugim.Patiliionzato što je izabrao da ostane s obitelji zbog društvenih normi, zanemarujući svojesrce? Vjerojatno svake noći leži u postelji ne uspijevajući zaspati, zbunjen iizgubljen,mislećikatkadadajedoniopogrešnuodluku.Udrugimprilikamauvjerenjeda jenjegovadužnostzaštititisvojuobitelj idjecu.Alivrijemenijenanjegovojstrani; što više vremena od razdvajanja protječe, to se više iz sjećanja oslobađajuteškitrenuciiostajesamožalzatimizgubljenimrajem.

-Onvišenemožesamsebipomoći.Tolikoseotuđio,tijekomtjednadjelujekaoda je zaokupljen svojimposlom,a subotom inedjeljomdolazinaChampdeMarsboćatisesasvojimprijateljima,doknjegovsinuživausladoledu,aženaizgubljenapogleda promatra elegantne toalete koje ispred nje promiču. Nikada neće puhnutidovoljnojakvjetardabitajbrodpromijeniopravac;onsenemičeizlukeikrećesesamopoustajalojvodi.Svipate;onikojisuotišli,onikojisuostali,obiteljidjeca.Alitusevišeništanemožeučiniti.

Madam Guimet nije skidala pogled s tek zasađene trave u središtu parka.Pravila se dame ljubazno sluša, ali ja sam znala da sam joj dotakla ranu koja ćeponovno prokrvariti. Nakon nekog vremena ustala je i predložila da se vratimo -njezineslugevjerojatnovećpripremajuvečeru.Jedanslikaruusponuizrazioježeljudaposjetimuzejsasvojimprijateljima,avečerćezavršitiposjetomnjegovojgaleriji,gdjeimjenamjeravaopokazatisvojeslike.

-Jasnojedaimanamjeruneštomiprodati.Ajaimamnamjeruupoznatinoveljude,maloizaćiizsvijetakojidovoljnopoznajemikojimevećpočinjegušiti.

Koračalesmonoguprednogu.Prijenegoštosmoponovnoprešlemost,premaTrocaderu, pitala me je da li bih voljela pridružiti im se. Prihvatila sam poziv idodaladasamsvojuvečernjuhaljinuostavilauhoteluidamoždanisamprikladnoodjevena.

Iskreno govoreći, nisam imala nijednu večernju haljinu koja bi se makar i

37

približnomoglamjeritiselegancijomiljepotomonihhaljinazapopodnevnušetnjukoje su nosile žene s kojima smo se mimoilazile. A riječ hotel bila je uljepšanainačicazapansionukojemsamboravilavećdvamjeseca,jediniukojemmijebilodopuštenodovoditi„goste”usobu.

Aliženeserazumijuibezriječi.

-Moguvamjaposuditijednuhaljinuvečeras,akoželite.Imamihipreviše.

Pristalasamuzosmijehizaputilesmosepremanjezinojkući.

Kadaneznamokamonasživotnosi,nikadasenemožemoizgubiti.

38

-OvojePabloPicasso,onajslikarkojegsamvamspominjala.

Čimsmoseupoznali,zapostaviojesveostaleuzvaniceisvevrijemetrudiosezapodjenutirazgovorsamnom.Hvaliojemojuljepotu,zamoliomedamupoziram,rekaodamoramsnjimuMálagu,akonizbogčegadrugog,aondakakobihprovelatjedandanadalekoodoveludnicekojasezovePariz.Azapravo,imaojesamojedanciljinijemimoraonirećikoji:odvestimeukrevet.

Bilomi je strahovito neugodno s tim ružnim, neotesanim čovjekom buljavihočiju, koji je smatrao da je najveći među najvećima. Njegovi prijatelji bili suneusporedivo zanimljiviji, pogotovu jedan Talijan Amadeo Modigliani, koji jedjelovao mnogo otmjenije, elegantnije i nijednog trenutka nije pokušao na siluzapočetirazgovor.KadgodbiPabloPicassoprekinuosvojabeskrajnainerazumljivarazglabanja o revolucionarnim preokretima u umjetnosti, okrenula bih se premaModiglianiju,aŠpanjolcabito,posvemusudeći,dovodilodobijesa.

-Ačimesevibavite?-zanimalojeModiglianija.

ObjasnilasammudaizvodimsveteplesoveplemenasJave.Izgledalojedamenije baš najbolje razumio, ali je, kao profinjen čovjek, počeo govoriti o važnostiočijuuplesu.Biojeopčinjenočimaikadbiotišaoukazalište,nijeobraćaogotovonikakvupozornostnapokretetijela,većjeuvijekbiousredotočennagovoročiju.

-PretpostavljamdatovrijediizasveteplesovesJave.JedinoznamdaoninaIstokuuspijevajuodržati tijeloustanjupotpunenepomičnosti ida im jesvasnagaonogaštoželeprenijetisažetaupogledu.

Budući da nisam znala što da odgovorim, samo sam kimala, zagonetnimpokretima koji bi se mogli tumačiti i potvrdno i odrično. Picasso je svakog časaprekidao razgovor svojim teorijama, ali elegantni i uglađeni Amadeo strpljivo ječekaopravitrenutakdasevratinazapočetutemu.

-Smijemlivamdatijedansavjet-upitaojekadsevečeravećbližilakraju,asvimispremalisekrenutiuatelješpanjolskogslikara.Kimnulasam.

39

- Trebate znati što želite i trudite se ostvariti više od onoga što od sebeočekujete.Usavršitesvojples,vježbajtekolikogodmožeteipostavitesebivisokcilj,teško dostižan. Jer to je uloga umjetnika, da postavi sebi vrlo visok cilj, teškodostižan. To je misija umjetnika: da nadilazi svoje granice. Umjetnik koji maloočekujeitoostvari,propaojeuživotu.

Picassovateljenalazioseubliziniisvismosetamozaputilipješice.Unjemusamvidjelastvarikojesumeoduševile idrugekojesunaprostobileodvratne.Alinijelitoljudskasudbina?Daidemoizkrajnostiukrajnost,bezprijelaza.Dabihgaisprovocirala, zastala sam ispred jedne slike i upitala zbog čega toliko upornokomplicirastvari.

-Četirigodineutrošiosamdabihnaučioslikatikaorenesansnimajstori,ačitavživotdabihponovnopočeocrtatikaodijete.Utomejepravatajna:udječjemcrtežu.Ovoštoviditemoževamdjelovatidjetinjasto,alitojesuštinaumjetnosti.

Odgovor mi je zvučao briljantno, ali bilo je prekasno da bih sada osjetilanaklonost prema tom čovjeku. Modigliani je već bio otišao, madam Guimetočiglednojevećbilapremorena,iakosetrudiladasetoneprimijeti,aPicassujebiloneugodnozbogljubomorenjegovedjevojkeFernande.

Reklasamdajevećkasnoisvatkojekrenuonasvojustranu.NikadavišenisamsrelaniAmadeaniPicassa.ČulasamsamodajeFernandaodlučilaostavitiga,alinitkominijerekaopravirazlog.Njusamjošjedanputsrela,nekolikogodinaposlije,kadjeradilauprodavaoniciantikviteta.Nijemeprepoznala,aijasamsepraviladajeneprepoznajemitakoseionaizgubilaizmogživota.

40

Asljedećihgodina,kojihnijebilomnogo-premdasadkadihsesjećam,činimisedaihjebilobezbroj-gledalasamsamousuncezaboravljajućinaoluje.Dopustilasamdameopčini ljepotaruža,anisamobraćalapozornostna trnje.Odvjetnikkojime je branio na sudu, ne osobito uvjerljivo, bio je jedan odmojihmnogobrojnihljubavnika.Dakle,dr.EdouardClunet,možete istrgnutiovustranicu izbilježnice ibaciti je ako se stvari budu razvijale onako kako ste planirali i ja završim predstreljačkimvodom.Nažalost, nemamnikogdrugogkomebihovomoglapovjeriti.Svimajejasnodanećubitipogubljenazbogteglupeoptužbezašpijunažu,većzatoštosamodlučilapostationakvakakvasamoduvijeksanjalabiti,acijenajesvakogsnavrlovisoka.

Striptizjevećpostojao-ibiolegaliziran-odkrajaprošlogstoljeća,alijeuvijekbio smatran pukim pokazivanjem golotinje ljudskog tijela. Ja sam taj groteskniekshibicionizam pretvorila u umjetnost. Kad su ga ponovno zabranili, mogla samnastaviti sa svojim nastupima jer su oni i dalje bili legalni, s obzirom na to da unjima nije bilo nimalo one vulgarnosti kao u ostalih žena koje se javno skidaju.Među onima koji su posjećivati moje predstave bili su kompozitori kao što suPucciniiMassenet,ambasadoriVonKluntiAntonioGouvea,magnatipoputbarunaRothschildaiGastonaMeniera.Teškomijepovjerovatidadokispisujemoveretkeoni ne čine ništa kako bi me oslobodili. Uostalom, zar se kapetan Dreyfus,nepravednooptužen,nijevratiosVražjegotoka!

Mnogiće tvrditi:bio jenevin!Jest,ali i jasam.Nepostojinijedankonkretandokazprotivmene,osimonogčimesamsejasamahvalisala,nebihlisebidalanavažnosti kad sam odlučila prestati plesati, iako sam bila sjajna plesačica. Da nijetako,nebimezastupaonajuglednijiimpresarioonogvremena,gospodinAstruc,kojijetakođerzastupaoinajdarovitijeruskeumjetnike.

AstrucjegotovouspiodogovoritidaplešemzajednosNižinskimumilanskojScali. Ali njegov agent i ljubavnik smatrao je da sam osoba teška za suradnju,temperamentna, nepodnošljiva i, s osmijehom na usnama, primorao me da sama

41

predstavim svoju umjetnost, bez ikakve podrške talijanske štampe ili ravnateljakazališta.Takojeumrojedandiomojeduše.Znalasamdavećpolakostarimidaćuuskoro izgubiti gipkost i lakoću pokreta, a ozbiljne novine, koje sume u početkuhvalilenasvausta,sadasuseokrenuleprotivmene.

Aimitatorice?Nasvestranenicalisuplakatinakojimajepisalo„NasljednicaMateHari”.Asavnjihovnastupsvodiosenagrotesknomlataranjetijelomiskidanjeodjeće,lišenosvakeumjetnostiinadahnuća.

NemogusepožalitinaAstruca,iakosamutodobanajmanježeljeladasemojeimevezujeuznjegovo.Pojaviose jednogdanaposlijenizadobrotvornihpredstavakojesubilepriređivanekakobiseprikupilasredstvazapomoćruskimranjenicima.Iskrenosumnjamdaćesavtajnovac,prikupljenuzveliktrud,završitinapacifičkombojištu,gdjesuJapancinanosiliteškegubitkecarskojvojsci.No,bilisutomojiprvinastupi poslije Muzeja Guimet i svi su bili zadovoljni ishodom: uspjela samzainteresirati i neke druge ljude za svoj rad,madamKireyevsky napunila je svojeblagajne i dala mi dio novca, aristokrati su smatrali da su dali svoj doprinos zapravednustvarisvi,alibašsvi,bilisuuprilicigledatijednulijepunaguženuadatoneizazovenikakvozgražanje.

Astrucmi jepomogaodanađemhoteldostojanmoje slaveuusponu, sklopiougovore po cijelomParizu.Osiguraomi je čak i nastup u najslavnijoj kući onogavremena,Olimpiji.Astruc,sinbelgijskograbina,biojekadaruložitisavsvojimetaku potpuno nepoznate osobe, od kojih su neke postale ikone poznate širom svijeta,kao Caruso i Rubinstein. U pravom trenutku poveo me je da upoznam svijet.Zahvaljujući njemu, potpuno sam promijenila ponašanje, počela sam zarađivatigolem novac, o kojem nisam mogla ni sanjati, plesala sam na najvažnijimpozornicamaugraduinapokonmoglapriuštitisebiluksuzkojisamnajvišecijenila:odijevanjepoposljednjojmodi.

Neznamkolikosamtrošila,jermijeAstrucgovoriodajenepristojnopitatizacijenu.

-Samoizaberiinaručidatidonesuuhotel,ostalojemojabriga.

Sada,dokovopišem,pitamsenijelionmoždazadržavaodionovcazasebe?

Alinemogutakorazmišljati.Nemogučuvatitugorčinuusrcu,jerakoizađemodavde,anadamsedaćetakobiti, jer jejednostavnonemogućedamicijelisvijetokreneleđa,imatćučetrdesetijednugodinuijošočekujemdaimampravonasvojdiosreće.Priličnosamdobilanatežiniiteškoćumoćiponovnosebavitiplesom,alinijetojedinastvarnasvijetu.

42

Više volim misliti o Astrucu kao o čovjeku koji se usudio sav svoj imetakuložiti u kazalište i otvoriti ga izvedbom Posvećenja proljeća, komadom jednogpotpuno nepoznatog ruskog kompozitora, čijeg se imena ne uspijevamni sjetiti, ukojem je kao glavna zvijezda nastupio onaj idiot Nižinski, koji je tom prilikomimitirao moju scenu masturbacije koju sam izvela kad sam prvi put nastupila uParizu,

Više volim pamtiti Astruca kao čovjeka koji me je jednom poveo vlakom uNormandiju,jersmoobojevečerprijetogapričalionostalgijikojusmoosjećalizamoremkojedugonismovidjeli.Tadasmovećpetgodinaradilizajedno.

Sjedilismotamonaplaži,bezmnogopriče;ondasamizvadilajedannovinskiisječakiztorbiceidalamudapročita.

„Dekadentna Mata Hari: mnogo ekshibicionizma, malo talenta” - glasio jenaslovčlanka.

-Tojedanasobjavljeno-rekoh.

Dokjeončitao,ustalasam,prišlavodiiuzelanekolikooblutaka.

-Suprotnoonomeštomisliš,sitasamsvega.Udaljilasamseodsvojihsnovainisamviše,niizdaleka,onaosobakojasamželjelapostati.

- Ma otkud to? - upita Astruc iznenađeno. - Ja predstavljam samo najvećeumjetnike,atisijednaodnjih.Zartejednaobičnakritikanekogatkoineznaštobinapisaomožetolikopogoditi?

-Ne,aliodavnonisamništapročitalaosebi.Odjednomsamnestalaizkazalištai iz novina. Ljudi me doživljavaju kao prostitutku koja se javno razgolićuje, podizgovoromdasebaviumjetnošću.

Astrucjeustaoiprišaomi.Ionjeuzeošakukamenjasobaleibaciojedanuvodu,prekovalovakojisuzapljuskivaližal.

-Janezastupamprostitutke,jerbitobiokrajmojekarijere.Istina,moraosamobjašnjavati jednom ili dvojici svojih klijenata zašto držim u svojem uredu plakatMate Hari. I znaš što sam im odgovorio? Da ti na sceni izvodiš jedan drevnisumerskimit,ukojembožicaInanaodlaziujedanzabranjensvijet.Moraproćikrozsedamvrata;predsvakimaodnjihstojistražaridabiplatilaprolaz,moraskinutipojedan komad svoje odjeće... Jedan veliki engleski pisac koji je morao prebjeći uPariz,gdjejeskončaousamoćiibijedi,napisaojekazališnikomadkojićegajednogdanasvrstatimeđuklasike.PričagovoriotomekakoseHeroddomogaoglaveIvanaKrstitelja.

43

-Saloma!Gdjejetadrama?

Mojeseraspoloženjepočelomijenjati.

- Nemam autorska prava. A ne mogu više doći ni do njezina autora OscaraWildea,osimakoneodemnagrobljeiprizovemnjegovduh.Prekasnoje.

Ponovnosamseosjećalapotišteno,jadnoibijednopripomislidaćuuskorobitistara,ružnaisiromašna.Većsambilaprevalilatridesetu-prijelomnegodine.Uzelasamjedankamenihitnulagauvodu,jačenegoštojetočinioAstruc.

-Idištodaljeiodnesimojuprošlostsasobom-reklasamtomkamenu.-Svumojusramotu,grijeheigreškekojesampočinila.

Zatim je Astruc bacio svoj kamen, objasnivši mi da nisam počinila nikakvugrešku.Samosampokazaladaimammoćizbora.Nisamgaslušalaibacilasamjošjedankamen.

-Aovajjezazloporabukojojsubiliizloženimojetijeloimojaduša.Odprvog,strašnogseksualnogiskustvadodanadanašnjeg,kadliježemukrevetsbogatašima,dabihseposlijetoggnjusnogčinagušilausuzama.Asvetozbogprestiža,novca,haljina,tričavihiprolaznihstvari.Živimumoramakojesamsamastvorila.

- Zar nisi sretna? - upitaome je Astruc, sve više iznenađenmojim riječima.Uostalom,namjeranamjebiladaprovedemougodandanpokrajmora.

Nisam prestajala bacati kamenčiće, sa sve više bijesa u sebi i sve višeiznenađujući sebe. Sutra više nije djelovalo kao sutra, a sadašnjost više nije bilasadašnjost,većrupakojusamsvakimsvojimkorakomčinilasvedubljom.Ljudisuprolazilikrajmene,djecaseigrala,galebovičiniličudnepokreteuzraku,avalovisevaljalimirnijenegoštosamjatozamišljala.

-Ovajjezatoštosanjamotomedabudemprihvaćenaipoštovana,iakonikomeništanedugujem.Štoćemito?Samogubimvrijemenabrige,kajanje,tamu-onutamukojamenakrajuzarobiiveželancimazanekustijenu,odaklenemogupobjećiigdjeslužimkaohranapticamagrabljivicama.

Nisammogla plakati. Kamenčići su nestajali u vodi, možda padali jedan dodrugogai takoiznovagradiliMargarethuZelleispodpovršine.Ali janisamželjelabiti ona, ona koja je vidjela oči Andreasove žene i sve shvatila. Ona koja mi jedrugimriječimarekladasunašiživotiisplaniranidonajsitnijihpojedinosti:roditise,učiti, ići na fakultet u potrazi zamužem, udati se - čak i za najgoreg čovjeka nasvijetu, samo da drugi nemogu kazati da nas nitko neće. I imati djecu, ostarjeti,provesti ostatak svojih dana sjedeći na ulicii gledajući prolaznike, praveći se da

44

znamosveoživotu,aliinemoćnidaušutkamosrcekojegovori:„Moglasipokušatineštodrugo.”

Jedan nam se galeb približio, ispustio prodoran krik i ponovno se udaljio.Toliko jebioprišaoAstrucuda jeovajpodigao rukudazaštiti oči.Tajme jekrikvratioustvarnost;ponovnosambilapoznatažena,kojaseuzdalausvojuljepotu.

-Želimprestati.Neželimnastavitisovakvimživotom.Kolikojošdugomoguraditikaoglumicaiplesačica?

Daomijeiskrenodgovor.

-Moždajoškojihpetgodina.

-Ondaćemoovdjestati.Astrucmeuhvatizaruku:

-Alinemožemo!Imamougovorekojemoramoispoštovatijerćuinačemoratiplatitiodštetu.Osimtoga,morašitiodnečegaživjeti.Nećešvaljdanakrajuzavršitiuonomprljavompansionugdjesamteprviputzatekao,zarne?

-Poštovatćemougovore.Tisibiodobarpremameniinećudopustitidazbogmojeumišljenebezvrijednosti ili uzvišenosti ti plaćaš.Ali nebrini se, znam jaodčegaćuživjeti.

Tadasammu,bezrazmišljanja,počelaprepričavatisvojživot-neštoštosamdotadačuvalasamozasebe,jersutoionakobilesamolažikojesuseredalejednazadrugom.Kakosampričala,takosumipočeletećisuze.Astrucmejepitaojesamlidobro,ali jasamsamonastavilasasvojompričomionviseništanijerekao,samomejeslušao.

Mislila sam da sam potonula u neki mračan bunar, prihvaćajući konačno danisamništaodonogaštosammisliladajesam,aliodjednomsamprimijetiladaštosamsevišesuočavalasasvojimranamaiožiljcima,tosamseosjećalajačom.Suzesuimalevlastitiglasinisumidolazileizočiju,većiznajcrnjeginajmračnijegdijelamogasrca,ipričalesumipričukojunijanisambašnajboljeznala.Vidjelasamsebekakoplutamnanekojsplavipomrklommraku,alisamtamonegdjeudaljini ipakvidjelasvjetlojednogsvjetionikakojećemedovestidokopna,akouzburkanomoredopusti,akovećnijekasno.

Nikadaprijenisamovoradila.Mislilasamdaću,akobudempričalaonjima,svojeranesamooživjeti,adogađaloseupravosuprotno:mojesuzesuihviđale.

Svremenanavrijemepesnicomsamudaralapošljunkuiprstisumikrvarili,alijanibolnisamosjećalajersamdoživljavalaiscjeljenje.Postalomijejasnozaštose

45

katoliciispovijedaju,iakoznajudasusvećenicipoputnjihiliivećigrešniciodnjihsamih.Nijebitnotkosluša;bitnojedržatiranuotvorenomdajesuncepročistiikišaopere.Upravosamtosadačinila,predčovjekomskojimnisambilanimalobliska.Atojeupravoibiorazlogzaštosammoglatakoslobodnogovoriti.

Mnogo poslije, kada sam prestala jecati i dopustila dame šum valova umiri,Astruc me je nježno uhvatio pod ruku i rekao da posljednji vlak za Pariz krećeuskoro i da bi bilo dobro da se požurimo. Usput mi je ispričao sve novosti izumjetničkihkrugova,tkoskimideukrevetikogasugdjeotpustili.

Jasamsesmijalaitražiladačujemjošpriča.Onjezaistabiomudariprofinjenčovjek; znao jeda jemojapriča sa suzama iscurilakrozmojeoči,da jezakopanatamoušljunkuidaćetamozauvijekostati.

46

-Živimounajboljemrazdoblju,našepovijesti.Kadasitistiglaovamo?

U vrijeme Svjetske izložbe; bio je to neki drugi Pariz; malo je više bioprovincijalan,alijasamimaladojamdasenalazimucentrusvijeta.

PopodnevnosunceprobijalosekrozprozorpreskupesobehotelaElyséePalace.Bili smo okružena onim najboljim što je Francuska mogla ponuditi: šampanjac,apsint,čokolade,sireviiparfemiodtekubranacvijeća.KrozprozorsemogaovidjetiveliktoranjkojijesadanosioimesvoggraditeljaEiffela.

Ionjebaciopogledpremagolemojželjeznojkonstrukciji.

-Onnijenapravljendabituostaonakonizložbe.Nadamsedanećeodustatiodplanadauskorodemontirajutoruglo.

Mogla sam se usprotivili lek da bi on iznio još više argumenata i na krajupobijedio.Ali šutjelasamdok jeonpričaoobelleépoqueukojizemlja trenutačnodoživljava. Industrijska proizvodnja utrostručena je, poljoprivrednici su radili uzpomoćstrojevakojisumogli-sami-obavljatiposaozadesetljudi,prodavaonicesuuvijek bile pune, amoda se potpuno promijenila, štomi se zaista sviđalo jer samimalaopravdanjeićiukupnjubaremdvaputagodišnjekakobihobnovilagarderobu.

-Jesiliprimijetiladaječakihranaukusnija?Jesam,primijetilasamizbogtogaminijebilodragojersampočeladobivatinatežini.

- Predsjednik Republike rekao mi je da je broj bicikala skočio s tristosedamdeset i pet tisuća, koliko ih je bilo krajem stoljeća, na više od tri milijuna.Kuće imaju priključak na vodovod, plin, ljudi za praznike mogu ići na dugaputovanja. Potrošnja kave učetverostručila se i više nema redova za kruh ispredpekarnica.

Zaštomidržiovopredavanje?Bilojevrijemedazijevnemivratimseuulogu„glupežene”.

Nekadašnjiministarrata-sadazastupnikunacionalnomparlamentu-Adolphe

47

Messimy, ustao je iz kreveta i počeo navlačiti svoju odjeću sa svim ordenima ipriznanjima.Togasedanaišaosusrestisasvojimbivšimbataljunominijesemogaotamopojavitikaoobičancivil.

-IakonepodnosimoEngleze,morampriznatidasuponekadiupravu:manjesuvidljivikadsespremezaratusvojimružnimsmeđimuniformama.Mi,naprotiv,smatramodatrebamopoginutisastilom,uovimcrvenimhlačamaikapama,kojikaoda dovikuju neprijatelju: „Hej, uperite svoje puške i topove ovamo, zar nas nevidite?”

Smijao se svom vicu, a i ja sam se smijala da mu ugodim i počela sam seodijevati.Odavnosamseoslobodilailuzijedamevolezbogonogaštojesam,takodasambezikakvihproblemaprihvaćalacvijeće,laskanjeinovac,kojisuhranilimojegoimojlažniidentitet.Sigurnoćuumrijeti,anećuznatištojeljubav,alikakvetovezeima?Zamenesuljubavimoćbilijednoteisto.

Alinisambilaludadadopustimdatodrugiprimijete.PrišlasamMessimyjuisrdačnogapoljubilauobrazkoji jedopolabiopokrivenbrkovima,sličnokaokodmognesretnogmuža.

Staviojenastoldebelukuvertupununovčanicaodtisućufranaka.

-Nemojtemepogrešno shvatiti, gospođice.Kao što rekoh, zemlja napreduje,mislimdajevrijemedapotaknempotrošnju.Jasamčasnikkojimnogozarađuje,amalotroši.Zatomorammalodoprinijeti,podržatipotrošnju.

Ponovnosesmijaosvojojšalijerjenajiskrenijevjerovaodasamjazaljubljenau sve to ordenje i njegovo prijateljstvo s predsjednikom Republike kojeg jespominjaoprilikomsvakognašegsusreta.

Kada bi prozreo da je sve to laž, da se ljubav - za mene - nije pokoravalanikakvimpravilima,moždabi senakrajuudaljioodmene i zatimmekaznio.Onnijeondjebiosamozbogseksa,većdabiseosjetiovoljenim,kaodajeljubavjedneženezaistamoglaunjemuizazvatiosjećajdamožesve.

Da,ljubavimoćsuistastvar-itonesamomeni.

Onjeizašao,ajasamsepolaganoodijevala.MojjesljedećisastanakbioizvanParizaikasnonavečer.JošsamtrebalasvratitiuhotelipresvućiseusvojunajboljuhaljinupakrenutiuNeuilly,gdjejemojnajvjernijiljubavnikkupiovilunamojeime.Pomislilasamdagazatražimiautosvozačem,alimislimdabitadaposumnjao.

Naravnodasamsnjimmoglabiti-recimototako-zahtjevnija.Biojeoženjen,veoma ugledan bankar i ako bih bilo što nagovijestila u javnosti, novinari bi se

48

veomaobradovali,jersuihsadazanimalisamomoji„poznatiljubavnici”ipotpunosuzaboravilimojukarijerukojusammukotrpnogradila.

Tijekomsvogsuđenja,saznalasamdasenetkoulobijuhotelapretvaraodačitanovine,austvarijepratiosvakimojpokret.Čimbihizašla,onbiustaoineupadljivomepratio.

Šetala sam se bulevarima najljepšega grada na svijetu, vidjela prepune cafée,ljudeusveljepšojodjećikakosešećunasvestrane,slušalasamzvukeviolinakojisudopiralikrozvrata iprozorenajfinijihmjesta ipomislilakako ježivot ipakbiodobarpremameni.Nisammoralanikogaucjenjivati,trebalasamsamoznatikoristitisvojdariosiguratćusispokojnustarost.Osimtoga,kadbihspomenulasamojednogčovjekaskojimsamspavala,svibidrugiodmahpobjegliodmene,ustrahudaioninebuduucijenjeniiotkriveni.

Planirala samotići u dvorac koji jemoj prijatelj bankar sagradio da u njemuprovede „starost”, jadnik; on je već star, samo što to ne želi priznati. Željela samostatitamodvailitridana,vježbatijahanje,unedjeljusevratitiuPariziotićiravnonahipodromLongchamp,gdjebihmoglapokazatisvojeizvrsnejahačkesposobnostiionimakojimizavideionimakojimisedive.

Ali prije nego što se smrkne, zašto ne bih sjela i popila jedan fini čaj odkamilice? Sjela sam u vrijednog caféa praćena pogledima jer se moje lice sadanalazilonanekolikorazglednicakojesuseprodavaleposvudapogradu.Pravilasamsedanikoganeprimjećujem,kaonetkotkoimavažnijihposlovanapameti.

Prijenegoštosamstiglabiloštonaručiti,jedanmiječovjekprišaoirekaodasamvrlolijepa.Mojajereakcijabilauobičajena-hladna-ljubaznosamzahvalilaiokrenulaglavunadrugustranu.Alionnijeodustajao.

-Jednadobrašalicakaveučinitćeostatakvašegdanaljepšim.

Ostavila sam ga bez odgovora. On pozva konobara dajući mu znak da meposluži.

-Molimvasjedančajodkamilice-reklasamkonobaru.

Govorio je francuski s jakim naglaskom koji je mogao biti nizozemski ilinjemački.

Nasmijaose,dodirnuoobodsvogšeširakaodaseoprašta,alitojeustvaribiopozdrav.Pitaomebilimismetalodanakratkosjednezamojstol.Odgovorilasamdabimismetalo,daželimbitisama.

49

- Žena kao Mata Hari nikad nije sama - rekao je. To što me je prepoznaopogodilo je jednu strunu koja može glasno odjekivati u svakom čovjeku: taština.Ipak,nisamgapozvaladamisepridruži.

-Moždatražitestvarikojejošnistenašli-nastavion.-Jerosimštostepoznatikaonajboljeodjevenaženaugradu-pročitaosamtonedavnounekomčasopisu-malo je toga preostalo što biste jošmogli postići, zar ne? I tako, odjednom, životpostanedosadan.

Očigledno je riječ o vjernom obožavatelju; kako bi inače znao za onoobjavljenosamouženskimčasopisima?Damudamprilikuiline?Uostalom,jošjeuvijekbiloranodakrenemuNeuillynavečerusbankarom.

-Polazilivamzarukompronaćinovestvariuživotu?-navaljivaoje.

- Naravno. Iz trenutka u trenutak otkrivam novu sebe. To i jest ononajzanimljivijeuživotu.

Nijeponovnotražiodopuštenje;naprostojeprivukaostolicuisjeozamojstol,akadajekonobardoniočaj,naručiojevelikušalicukavezasebe,dajućimuznakdaćeonplatitiračun.

-Francuskaulaziukrizu-nastavi.-Abitćeteškoizaćiiznje.

Togpopodnevačulasampotpunosuprotnupriču.Aliizgledadasvakimuškaracimasvojemišljenjeoekonomiji,amenetatemanimalonijezanimala.

Odlučilasammaloigratinjegovuigru.KaopapagajponovilasamsveštomijeMessimy ispričao o onome što je on nazvao In belle époque. On se nije nimaloiznenadio.

- Ne govorim samo o ekonomskoj krizi; riječ je o osobnim krizama, krizisustavavrijednosti.ZarmislitedasuseljudinaviklirazgovaratisdrugimanadaljinuspomoćuonenapravekojusuAmerikancidonijelinapariškuizložbuikojasesadamoženaćiusvimkrajevimaEurope?

-Milijunimagodina,čovjekjeuvijekrazgovaraosonimakojejemogaovidjeti.Odjednom, u samo desetak godina, „vidjeti” i „razgovarati” razdvojili su se. Mimislimodasmosenaviknulina to ineprimjećujemogolemutjecajkoji to imananašereflekse.Našetijelonaprostojošuvijeknijenaviknuto.

- Rezultat u praksi je taj da, kada razgovaramo telefonom, uspijevamo ući ustanjekojejesličnonekommagijskomtransu;otkrivamonekedrugestvariosebi.

Konobarjedonioračun.Prekinuojepričudoksemomaknijeudaljio.

50

- Siguran sam da vam je već dosta toga da na svakom uglu neka vulgarnastriptizetaobjavljujedajenasljednicavelikeMateHari.Alitoježivot:nitkoništanenauči.Grčkifilozofi...Jesamlivamdosadan,gospođice?

Odmahnulasamglavomionnastavi:

- Manimo se grčkih filozofa. Ono što su oni govorili prije nekoliko tisućagodinajošuvijeksemožeprimijenitinaonoštosedanasdogađa.Dakle,tonijeništanovo.Jasamvam,ustvari,želioneštoponuditi.

Evoga,jošjedan,pomisliMataHari.

-Budućidasepremavamaovdjeneodnosespoštovanjemkakvozaslužujete,moždabisteželjelinastupatinegdjegdjestevećpoznatikaonajvećaplesačicaovogastoljeća?MislimnaBerlin,gradodakledolazim.

Ponudajebilaprimamljiva.

-Moguvaspovezatisasvojimmenadžerom...Alipridošlicajeprekine.

-Radijebihsedogovaraosvama.Vašmenadžerpripadasojukojinecijenimomnogo-niFrancuziniNijemci.

Čudnojebilotoštonisuvoljeliljudesamozbognjihovevjere.ZnalasamdasetovećdogađaloŽidovima,aliiprije,doksambilanaJavi,saznalasamzamasakrekoje jevojskapočinilanad ljudima samozato što su štovali jednogbogakojinijeimao lice.Oni su imali svojusvetuknjigukoju jepremanjihovuvjerovanju jedananđeo izdiktirao nekom proroku, čijeg se imena više ne sjećam. Nekom prilikomdobilasamprimjerakteknjigekojasezoveKuran,alisamodabihsemogladivitiarapskojkaligrafiji.Usprkostome,kadajemojmužstigaokući,uzeojedarinarediodasespali.

-Jaimojipartnerilijepoćemovamplatiti-nastavionspominjućizanimljivukoličinunovca.

Pitalasamgakolikojetoufrancimaizaledilasamsekadasamčula.Poželjelasamodmahpristati,alipravedamenereagirajuimpulzivno,

-Tamoćetebitipriznatikaoštozaslužujete.Parizjeuvijeknepravedanpremasvojojdjeci,pogotovokadaprestanubitinovost.

Nijeznaodametimevrijeđa,iakosamija,doksamsešetala,upravootomeusputrazmišljala.SjetilasamseonogdananaplažisAstrucom,kojisadanemožesudjelovati u ovom dogovoru.Međutim, nisam smjela učiniti ništa što bi uplašilolovinu.

51

-Razmislitću-rekohhladno.

Rastalismoseionmirečegdjejeodsjeoidaočekujeodgovordosutra,jersetadavraćausvojgrad.OdandesamotišlaravnokAstrucuuured.Priznajemdameje pogled na plakate svih onih ljudi koji su tek luli na putu slave ražalostio. Alivrijemenemožemovratiti.

Dočekaome je ljubazno kao i uvijek, kao da sam njegova najveća zvijezda.Prenijela sam mu razgovor i rekla da, što god se dogodilo, on će dobiti svojuproviziju.

Rekaojesamo:

-Zarsada?

Nisam razumjela što je time htio reći.Mislila sam da je pomalo grub premameni.

-Da,sada.Imamjošmnogo,alibašmnogotogaštoželimpokazatinasceni.

Onjekimnuo,poželiomisrećuirekaodamunetrebanjegovaprovizijajerjemožda došlo vrijeme da počnem štedjeti novac i prestanem toliko trošiti nagarderobu.

Složila samse iotišla.Pomislila samda je jošuvijekpoddojmomneuspjehapremijereusvojemkazalištu.

Vjerojatnojenarubustečaja.Alizaista,postavitineštoštosezovePosvećenjeproljećaidatiglavnuuloguplagijatorukaoštojeNižinski,istoještoimolitisezavlastitupropast.

Sutradansamstupilaukontaktsastrancemireklamudaprihvaćamponudu,alineprijenegoštosammuizrecitiralapopisuvjetakojisumizvučalibesmislenoiodkojih bih lako odustala. Ali, na moje iznenađenje, samo mi je rekao da samekstravagantnaipristaonasve,jersupraviumjetnicinaprostotakvi.

52

Tko je bilaMataHari koja je jednog kišnog dana sjela u vlak na jednoj odbrojnih pariških željezničkih postaja? Nije znala što je sljedeće što joj je sudbinanamijenila,većsamodaideuzemljuukojojsegovori jezikkoji jesličannjezinu,takodasenikadanećemoćiizgubiti.

Kolikomijebilogodina?Dvadeset?Dvadesetjedna?Nisammoglaimativišeoddvadesetidvije,iakomijeuputovnicikojusamnosilasasobompisalodasamrođena7.kolovoza1876.godine,ananovinamauvlakuzaBerlinstajaojedatum11.lipnja1914.Alinisamhtjelaračunati;višemejezanimaloonoštosedogodilopetnaestdanaprije.OkrutniatentatuSarajevuukojemsuživoteizgubilinadvojvodaFerdinandinjegovaelegantnažena,čijajejedinakrivicabilautomeštojebilauznjegautrenutkukadajejedanludianarhistpucao.

Bilo kako bilo, osjećala sam se potpuno drugačijom od svih žena koje su senalazile u onom vagonu. Bila sam egzotična ptica koja je prelijetala zemljuopustošenusiromaštvomduhasvih.Bilasamlabudmeđupatkamakojenisuželjelenarasti, u strahu od nepoznatog. Promatrala sam parove oko sebe i osjećala sepotpunonezaštićenom;imalasamtolikomuškaraca,abilasamsama,bezikogadamedržizaruku.Istinajedasamodbilamnogeljubavneponude;većsamimalatoiskustvo u životu i nisam imala namjeru ponavljati ga; patiti za nekim tko to nezaslužuje i na koncu prodati svoje tijelo za mnogo manje, za navodnu sigurnostobiteljskogdoma.

Čovjekkojijesjediokrajmene,FranzOlav,gledaojekrozprozorsazabrinutimizrazomlica.Pitalasamgaštogamuči,aliminijeodgovorio;sadakadamejeimaonaoku,nijemivišemoraoninaštoodgovarati.Jasamtrebalasamoplesatiiplesati,iakovišenisambilagipkakaoprije.Ali,uzmalovježbe,upravozahvaljujućisvojojvelikojljubavipremakonjima,svakakoćubitispremnazapremijeru.Francuskamevišenijezanimala;isisalisuizmenesvenajbolještosamimalaibacilimeustranu,dajući prednost ruskim umjetnicima koji su vjerojatno rođeni negdje drugdje, uPortugalu,Norveškoj,Španjolskoj,alikoristilisuseistimtrikomkaoijakadasam

53

stigla. Prikaži nešto egzotično i Francuzi će, uvijek željni noviteta, sigurnopovjerovati.

Toćekratkotrajati,alipovjerovatće.

Kako je vlak ulazio sve dublje u Njemačku, vidjela sam vojnike koji idu usmjeruzapadnegranice.Bataljunzabataljunom,golemimitraljeziitopovikojevukukonji.

Ponovnosampokušalazapodjenutirazgovor:

-Štosetodogađa?

Alidobilasamsamozagonetanodgovor:

-Štogoddasedogađa,hoćubitisigurandamožemoračunatinavas.Umjetnicisuuovakvimtrenutcimavrlobitni.

Nisam mislila da je govorio o ratu, jer francuske novine ništa o tome nisupisale,mnogoihjevišezanimalotkojeskimbioištojerekaopopariškimsalonimailibunitiseštonekikuharnijedobioordenoddržave.Iakosusedvijezemljemrzile,tonijebiloništačudno.

Kada neka zemlja postane najvažnija na svijetu, uvijek mora platiti cijenu.Engleskajeimalasvojimperijukojemsuncenikadanezalazi,alipitajtebilokogabiii radije posjetioLondon ili Pariz; bez sumnje, izbor bi paonagradkoji presijecaSeinea, s njegovim katedralama, buticima, kazalištima, njegovim slikarima,glazbenicima i -zaonemaloodvažnije -njegovimkabareima,poznatimucijelomsvijetu,kaoštosuFoliesBergère,MoulinRouge,Lido.

Dovoljnojebilopitatiljudeštobiradijevidjeli:toranjsobičnimsatom,kraljakoji se nikada ne pojavljuje u javnosti ili divovsku čeličnu konstrukciju, najvišitoranj na svijetu, koji je u čitavoj Europi počinjao biti poznat po imenu svojegatvorcaEiffela.IlimonumentalniSlavolukpobjede,ilipakavenijuChamps-ÉIysées,nakojojsenudilosvenajbolještonovacmožekupiti.

Engleskaje,usvojsvojojmoći,takođermrzilaFrancusku,alitoipaknijebilodovoljnozapripremuratnihbrodova.

Alištosmodubljeulaziliunjemačkiteritorij,vidjelismosveviševojskekakoide na zapad. Ponovno sam pokušala nešto saznati od Franza, ali dobila sam istizagonetanodgovor.

-Hoćupomoći-rekoh.-Alikakomogupomoćiakoneznamočemujeriječ?

54

Prviputodlijepioječeloodprozoraiokrenuosekmeni.

-Nijaneznam.MenesuangažiralidavasodvedemuBerlin,danastupateprednašimaristokratimaijednogdana-neznamtočnokada-posjetitenašeMinistarstvounutarnjihposlova.Jedanvašobožavateljodandedaomijedovoljnonovcadavasangažiram, iako ste jedna od najekstravagantnijih umjetnica koje sam upoznao.Nadamsedaćeseulaganjeisplatiti.

55

Prije nego što završim ovo poglavlje u svojoj priči, poštovani i omraženi dr.Clunet,voljelabihnapisatinekolikoriječiosebi,jersamzatoipočelaispisivatiovestranice koje su se pretvorile u dnevnik u kojem me je, u mnogim dijelovima,sjećanjemoždaizdalo.

Mislitelivizaista-najiskrenije-dabinetko,kadabibiraoosobudašpijunirazaNjemačku,Francusku, iličak izaRusiju, izabraonekoga tko jeneprestanopodpovećalomjavnosti?Zarvamtonedjelujeposve,aliposvebesmisleno?

Kada sam sjela u onaj vlak zaBerlin, pomislila sam da sam se riješila svojeprošlosti.Sasvakimprijeđenimkilometromsvesamsevišeudaljavalaodsvegaštosamproživjela, čak i od lijepih uspomena, otkrića što svemogu učiniti na sceni iizvannje,trenutakakadasusvakaulicaisvakazabavauParizuzamenebilejednavelikanovost.Sadamijejasnodaodsebenemogupobjeći.Te1914.godinemoglasam,umjestodasevratimuNizozemsku,vrlolakopronaćinekogatkobisebrinuooonomešto jepreostaloodmojeduše, još jednompromijeniti ime,otićiunekidiosvijetagdjenisampoznataipočetisveiznova.

Alitobiznačiloživjetiostatakživotakaodvijeosobe;onakojamožebitisveionakojanikadanijebilaništa,kojanemačaknijednupriču ispričati svojojdjeci iunučićima. Iako sam trenutačnozatočena,mojduh je i dalje slobodan.Dok se sviboredavidetkoćeizvućiživuglavuiztogkrvoprolića,ubitcikojanemakraja,jasevisenemoramboriti,trebamsamočekatidaljudikojenikadanisamupoznalaodlučetkosam.Akoprocijenedasamkriva,jednogćedanaistinaizaćinavidjeloisramotaćepastinanjihovaplećailionanjihovedjece,unuka,njihovezemlje.

Najiskrenijemislimdajepredsjednikčastančovjek.

Nekamoji prijatelji, uvijek susretljivi i spremni priskočiti u pomoć dok samimala sve, i dalje budu namojoj strani, i sada kada više ništa nemam.Upravo serazdanilo,čujempticeizvukovekojidopiruizkuhinje.Ostalezatvorenicespavaju,nekeu strahu,nekepomirenesa svojomsudbinom, ja samspavaladoknije sinulaprva zraka sunca i tami je zraka donijela nadu u pravdu, iako nije obasjalamoju

56

ćeliju,većsamoprikazalasvojusnagunamajušnomdijelunebakojimogu.vidjetiodavde.

Ne znam zašto me je život natjerao da toliko toga doživim u tako kratkovrijeme.

Davidimoguliizdržatitešketrenutke.

Davidiodčegasamsazdana.

Damipriuštiiskustvo.

Ali postoje i druge metode, drugi načini da se to postigne. Nije me moraonatjeratidaseugušimutamivlastiteduše,daprođemkrozovušumupunuvukovaidrugihzvijeri,bezjednejedinerukekojabimevodila.jedinoznamdaovašuma,makolikobilastrašna,imakrajijanamjeravamstićinanjezinudrugustranu.Upobjedićubitidarežljivainećukrivitionekojisutolikoomenilagali.

Znateštoćusadaučiniti,prijenegoštozačujemkorakeuhodnikuiprijenegoštostignedoručak?Plesatću.Sjetitćusesvakenoteikretatćusepratećisvakitakt,jertomigovoritkosam-jednaslobodnažena!

Jer upravo sam to uvijek tražila: slobodu.Nisam tražila ljubav, iako je ona idošlaiotišla-izbognjesamčinilastvarikojenisamtrebalaiputovalaumjestagdjesumetražili.

Alinećupožurivatisvojupriču;živottečeprebrzoivećmijeteškopratitigaodonogjutrakadasamstiglauBerlin.

57

Kazalište je bilo opkoljeno i predstava prekinuta upravo u trenutku kada sambilauzanosu i trudila sedati sveodsebenakon tolikovremenabezodgovarajućevježbe.Njemačkivojnicipopelisusenapozornicuireklidasuodtogdanasvijavninastupiotkazanidodaljnjeg.

Jedanodnjihpročitaojeproglas:

-Naškajzervamporučuje:„Našazemljaprolazikrozteškedane.Okruženismoneprijateljima.Moratćemoisukatisvojesablje.Nadamsedaćeteihprimjerenoisdostojanstvomupotrijebiti.”

Meni ništa nije bilo jasno.Otišla samugarderobu, navukla ogrtačprekoonomaloodjećeštosamimalanasebiividjelakakoFranzsavzadihanulazi.

-Morašbježatidateneuhite.

-Bježati?Alikamo?Osimtoga,zarnisamimalazakazansastanaksutraujutrouMinistarstvuvanjskihposlova?

- Sve je otkazano - reče on ne skrivajući zabrinutost. - Imaš sreće što sidržavljankaneutralnezemljeitrebalabitamoodmahotići.

Imalasamrazneplanoveuživotu,osimonogadasevratimuzemljukojesamsejedvaoslobodila.

Franzizdžepaizvadisvežanjnjemačkihmarakaigurnumigauruke.

- Zaboravi na ugovor koji smo potpisali s kazalištemMetropol. Ovo je savnovackojisamuspionaćiukazališnomsefu.Kreniodmah.Jaćusepobrinutidatisepošaljeodjeća,akoostanemživ.Jersumeupravomobilizirali.

Svemijemanjebilojasnoštosedogađa.

-Svijetjepoludio-govorioje,hodajućiamo-tamo.

-Smrtrođaka,makolikoblizakonbio,nijedobroopravdanjedaseljudešaljeusmrt. Ali generali vode glavnu riječ u svijetu i žele dovršiti ono što nisu kada je

58

Francuskaprijevišeodčetrdesetgodinapotučenadonogu.Misledajošuvijekživeuonomvremenu iumislili sudaćeseFrancuska jednogdanaželjetiosvetitizbogponiženjakojejedoživjela.Želejespriječitidaprevišeojača,azaistasveukazujedasuizdanaudansvejači.Ovojemojeobjašnjenjeovogaštosedogađa:ubitizmijuprijenegoštoojačaiudavinas.

-Hoćešrećidaćesezaratiti?Zatosuonoliketrupebileupokretuprijetjedandana?

-Upravotako.Međutimovapartijašahasloženijajejersusvivladaripovezani.To je duga priča. Ali dok mi ovdje razgovaramo, naša vojska vrši invaziju naBelgiju, Luksemburg se već predao i sada se vojska uputila prema industrijskomdijelu Francuske sa sedam dobro naoružanih divizija. Dok su Francuzi uživali uživotu,činisedasmomitražiliopravdanje.DoksuFrancuzigradiliEiffelovtoranj,našisuulagaliutopove.Nevjerujemdaćeovodugotrajati;kadsepočneginutinaobje strane, brzo će se dogovoriti o miru. Ali dotad se ti moraš skloniti u svojuzemljuipričekatidasestvarsmiri.

Franzove sume rijeci iznenadile; iskreno jebio zabrinut zamene.Prišla sammuidotaknulamulice.

-Nebrinise,svećebitiuredu.

-Ništanećebitiuredu-odgovori,grubosklanjajućimojuruku.-Dakle,onoštosamnajvišeželiozauvijekjeizgubljeno.

Uhvatiomejezarukukojujetrenutakprijetogaonakogruboodgurnuo.

- Kada sam biomali, roditelji su me tjerali da sviram klavir. To sam uvijekmrzio i čim sam otišao od kuće, zaboravio sam sve osim jedne stvari: i najljepšamelodijanasvijetupostajeužasnaakosužiceraštimane.

-JednomkadasambiouBečunavojnojvježbi,dobilismodvadanaslobodnoidok sam se šetao gradom, na jednom sam plakatu vidio sliku djevojke koja je umeni, iako je nikada nisam vidio uživo, izazvala ono što nijedanmuškarac ne bitrebaoosjetiti:ljubavnaprvipogled.Tadjevojkabilasiti.Kadasamušaouprepunokazalište, plativši kartu koja je stajala više nego što sammogao zaraditi u tjedandana, shvatio samda se tada sve što je umeni raštimanopočelousklađivati samozatoštosamvidio tudjevojkukakopleše-mojodnoss roditeljima,premavojsci,domovini, svijetu. Nisu bili u pitanju ni egzotična glazba ni erotski ples koji suvladaliscenom,većnjezinapojava.

Znalasamokomegovori,alinisamgahtjelaprekinuti.

59

-Trebaosamtisveovoprijereći,alimisliosamdaćebitivremena.Danassamuspješan kazališnimenadžer,možda zahvaljujući svemu što sam vidio te večeri uBeču.Sutrasetrebamjavitikapetanusvojejedinice.NekolikoputaišaosamuParizgledatitvojenastupe.Zapaziosamda,usprkossvojemtrudu,MataHarigubiutrkusgomilom nekih spodoba koje ne zaslužuju ni da budu nazvane „plesačima” ili„umjetnicima”.Odlučiosamdovestiteugradkojićeznaticijenititvojrad;isvesamtoučinioizljubavi,samoizljubavi,ljubavikojanikadanijeuzvraćena,alizarjetobitno?Najvažnijejebitiublizinivoljeneosobeitojebiomojcilj.

-Danprije nego što sam skupiohrabrosti prići ti uParizu, javiomi se jedanslužbenik naše ambasade. Rekaomi je da viđaš jednog zastupnika koji će, premaizvještajimanašeobavještajneslužbe,bitiministarrata.

-Alionjebivšiministarrata.

Akojevjerovatinašojobavještajnojslužbi,vratitćesenatajpoložaj.Stimsamse čovjekom već nekoliko puta susretao kad sam dolazio u Pariz - izlazili smozajednonavečeruprovod.Jedneodtihnoćikadasammalovišepopio,satimasampričaootebi.Onjeznaodasamzaljubljenitražiojedatedovedemovamo,jerćenamuskorobitipotrebnetvojeusluge.

-Mojeusluge?

-Kaonekogatkoimapristupnajvišimdržavnimnamještenicima.

Onošto jehtio reći,anije imaohrabrosti izgovoriti,bilo je:dašpijuniramzanjih.Nešto što nikada u životu ne bih učinila.Kao što se vi, cijenjeni dr. Clunet,sjećate,tijekomonefarsekojusunazvalisuđenjemvećsamrekla:„Prostitutka,da.Špijunka,nikada!”

-ZatosadaodmahbježiizovogkazalištauNizozemsku.Ovdjeimašvišenegodovoljnonovca.Uskoro toputovanjenećebitimoguće.Abilobi jošgorekadabibilomoguće,jerbitoznačilodasmouspjeliinfiltriratinekogauPariz.

Bilasamvrlouplašena,alinetolikodamuneutisnempoljubacizahvalimmunasvemuštočinizamene.

Lagalabihmukadbihmurekladaćugačekatidokjeuratu,jeruiskrenostiserastopisvakalaž.

Zaista, klavir ne smije nikada biti neuštiman. Pravi grijeh nije ono što smonaučilidajest;pravigrijehježivjetidalekoodpotpunasklada.Onjemoćnijiodsvihistina i laži koje svakodnevno izgovaramo. Zamolila sam ga da iziđe da sepresvučem.Idodala:

60

- Bog nije stvorio grijeh, već mi kada smo pokušali relativizirati ono što jeapsolutno.Višenismovidjelicjelinu,većsamodijelove;atisudijelovipunikrivnje,pravila,dobrakojeseboriprotivzla,apritomesvimisledasuupravu.

Iznenadilasamsamusebeovimriječima.Moždamejestrahipakobuzeovišenegoštosammislila.Alimojemislikaodasubiledalekoodande.

-Mojprijateljjenjemačkikonzulutvojojzemlji.Ontimožepomoćidaiznovazapočneš život. Ali budi oprezna: kao i ja, i on će te vjerojatno vrbovati dapomognešunašimratnimnastojanjima.

Ponovnojeizbjegaoizgovoritiriječ„špijunka”.Bilasamdovoljnoiskusnadaijaizbjegnemzamketevrste.Kolikosamsamoputatoučinilausvojimodnosimasmuškarcima!

Zajednosmo izašli izkazališta iodvezaome jedoželjezničkepostaje.Usputsmoprošlikrajvelikog skupademonstranata ispredkajzerovepalače,nakojemsumuškarcisvihživotnihdobisuzdignutimpesnicamavikali:

-Deutschlandüberalles!Franzpritisnepapučicuzagas.

-Akonastkozaustavi,tisamošutiipustimenedagovorim.Aliakotebuduštopitali, odgovaraj samo s „da” i „ne”, ponašaj se kao da te gnjave i nikako nepokušavajgovoritinajezikuneprijatelja.Kadastignešnapostaju,nemojdopustitidaitko,podbilokojimuvjetima,primijetidasebojiš;uvijekbudionoštojesi.

Dabudemonoštojesam?Kakodabudemonoštojesamkadnisamtočnoznalatko sam? Plesačica koja je na prepad osvojila Europu? Ponižena kućanica izNizozemske Istočne Indije? Ljubavnica moćnika? Žena koju su novine nazvale„vulgarnomumjetnicom”ubrzonakonštosujedizaleunebo?

Kadasmostiglinapostaju,Franzmijepoljubiorukuirekaodauhvatimprvivlak.Prviputuživotuputovalasambezprtljage;čakikadasamstiglauPariz,imalasamjedankovčeg.

Tomi je,makolikočudnozvučalo,dalodivanosjećajslobode.Uskoroćemistićiodjeća,aliumeđuvremenupočela sampreuzimati još jednuulogukojumi ježivotnametnuo:ženekojajebezigdjeičega,princezekojajedalekoodsvogzamkaikojasetješitimedaćemuseuskorovratiti.

Kada sam kupila kartu za Amsterdam, vidjela sam da vlak polazi tek zanekoliko sati i, ma koliko se trudila biti ne primijećena, zapazila sam da me svigledaju. Samo što su me ovaj put, umjesto s divljenjem ili zavišću, promatrali sradoznalošću. Peroni su bili prepuni ljudi i, za razliku odmene, svi kao da su sa

61

sobomnosilisveštosuimali,ukovčezima,vrećama,zavežljajimanapravljenimodsagova.ČulasamjednumajkukakokćeridajeisteuputekojesammalopriječulaodFranza:„Akosepojavipolicajac,govorinjemački.”

Dakle, to ipak nisu bili ljudi koji su se htjeli skloniti na selo, već mogući„špijuni”,izbjeglicekojesusevraćaleusvojedomovine.

Odlučilasamniskimseneupuštatiurazgovoriizbjegavatikontaktočima,aliusprkostomejedanstarijigospodinprišaomijerekavši:

-Zarnećeteplesatisnama?Zarmejeprepoznao?

-Tamosmonakrajuperona.Dođite!Instinktivnosamkrenulazanjim,znajućida ću biti zaštićenija ako se pomiješam s neznancima. Ubrzo sam bila okruženaRomima,opetinstinktivno,stavilasamrukunasvojutorbuiprimaknulajeuztijelo.Uočima imsevidiostrah,alionikaodamusenisuželjelipredati,kaodasubilinaviknutidasvakitrenmorajumijenjati izrazlica.Napravilisukrug,pljeskali,ausredinisutriženeplesale.

-Hoćešitiplesati?-upitaomeječovjekkojimejetudoveo.

Odgovorilasammudanikadauživotu tonisamradila.Onjenavaljivao,a jasammuobjasniladaikadabihseodvažilapokušati,nebihmoglajersumiuovojhaljinipokretisputani.Prihvatiojeodgovoripočeopljeskati,aondaje imenidaoznakdaučinimisto.

-MismobalkanskiRomi-rečemiusput.-Kolikosmočuli,ondjejepočeorat.Moramobježatiodavdeštojeprijemoguće.

HtjelasammuobjasnilidanijeLako,daratnijepočeonaBalkanu,većdajetobiosamopovoddasezapalibačvabarutakojavećgodinamačekadaeksplodira.Alipametnijejebilodržatijezikzazubima,kaoštomijeFranzsavjetovao.

-...aliratćezavršiti-rečejednaženacrnihočijuikose,mnogoljepšanegoštosečinilo,jerjebilaskrivenausvojojprostojodjeći.-Svakiratzavrši,mnogizaradena njegovim žrtvama, ami za to vrijeme bježimo od sukoba, a oni stalno idu zanama.

Nedalekoodnasjednasegrupadjeceigrala,kaodaništadrugonasvijetunijebitnoikaodajeputovanjeuvijekjednanovaavantura.Unjihovusvijetuzmajevisubili u stalnomsukobu,vitezovi su seborili jedniprotivdrugihu svojimželjeznimoklopimaiskopljimaurukama,jersvijetukojemjedandječaknejurizadrugimnebibionimalozabavan.

62

Romkinjakojami seobratilaotišla jedodjece i rekla imdabudu tiša,daneprivlačepozornost.Nitkoodnjihnijeseniosvrnuonanjezineriječi.

63

Prosjakkojisedoimaokaodapoznajesveprolaznikenaglavnojulici,pjevaoje:

Pticaukavezumožepjevatioslobodi,alićeidaljebitizarobljena.

Tea je pristala živjeti u kavezu, a onda je htjela pobjeći, ali nitko joj nijepomogao,jernitkonijerazumionjezinuželju.

Nisam imala pojma tko je ta spomenutaTea; jedino samznala damoram štoprijeotićiukonzulatijavitiseKarluCrameru,jedinojosobikojusampoznavalauHaagu. Provela sam noć u jednom petorazrednom hotelu, u strahu da će meprepoznatii izbaciti.Haagjevrvioodljudikojikaodasuživjeliunekomdrugomsvijetu.Posvemusudeći,vijestioratuovamojošnisustigle;ostalesuzarobljenenagranici,zajednostisućamaizbjeglica,dezertera,Francuzakojisustrepiliodkazne,Belgijanacakojisupobjegliodrata,asvisuizgledalikaodaočekujudasedogodinekočudo.

Prvi put u životu bila sam sretna što sam rođena u Leeuwardenu i što imamnizozemsku putovnicu. Tamoja nizozemska putovnica bila jemoja slamka spasa.Doksamčekalanapretresnagranici-tadasamosjetilavelikoolakšanještonemamnikakvuprtljagu - čovjekkojegnisamuspjela jasnovidjetidobaciomi jenekakvukuvertu na kojoj je pisalo neko ime i adresa. Ali carinik je to primijetio, otvoriopismo, pa ga odmah zatvorio i vratio mi ga, bez riječi. Zatim je pozvao svognjemačkogkoleguipokazaoupravcučovjekakojisevećizgubioutami.-Dezerter.

Nijemacjekrenuoupotjeru;rattekštojepočeo,aljudisuvećpočelibježati?Vidjelasamkakojepodigaopuškuiuperiojeupravcubjegunca.Kadajezapucao,okrenula sam glavu. Dok sam živa, želim vjerovati da je onaj nesretnik uspio

64

umaknuti.

Pismojebiloupućenonekojženi,ajasampretpostavljaladaječovjekkojigajepisaoočekivaoodmenedagapredamnapoštučimstignemuHaag.

Izaći ću odavde po svaku cijenu - čak i po cijenu života - jerme lakomogustrijeljatikaodezerteraakomeusputuhvate.Posvemusudeći,ratjeupravopočeo;prvifrancuskivojnicipojavilisusesdrugestraneiodmahsubilipokošenijednimjedinimrafalomizmitraljezakojisamja-bašja-ispaliopokapetanovojnaredbi.

Činisedaćesvetobrzozavršiti,alibezobziranato,mojesurukeokrvavljenei ono što sam jednom učinio ne bih mogao učiniti i drugi put; ne bih mogaomarširatinaParizsasvojimbataljunom,očemusvigovoresoduševljenjem.Nebihmogao slaviti naše očekivane pobjede jer mi sve to djeluje kao ludost. Što višerazmišljam, sve manje razumijem što se događa. Nitko ništa ne govori, jerpretpostavljamdanitkoineznaodgovor.

Ma koliko to nevjerojatno moglo zvučati, imamo ovdje i poštansku službu.Mogaosamsenjomekoristiti,alikolikomi jepoznato,svapismaprolazecenzuruprijeslanja.Nepišemovopismodabihtirekaokolikotevolim-todobroznaš-nida bih govorio o hrabrosti naših vojnika, koja je poznata širom Njemačke. Ovopismo jemoj testament.Pišemga ispodonog istogdrvetapodkojim sam te,priješestmjeseci,zaprosio,atisipristala.Kovalismoplanove,tvojiroditeljipomoglisunammirazom, tražio samkuću s još jednomsobom - zanašeprvo i žarko željenodijete - a evo me odjednom ponovno na istom mjestu, poslije tri dana koja samproveo kopajući rovove, u blatu od glave do pete i umrljan krvlju petorice ilišestoriceljudikojenikadaprijenisamvidioikojiminisunanijelinikakvozlo.Zovuovo„pravednimratom”,zaobranunašečasti,kaodasečastbraninabojnompolju.

Što više slušam prve pucnjeve, i osjećam miris krvi prvih žrtava, sve samuvjerenijidaljudskačastidostojanstvotonemogupodnijeti.Moramsadazavršiti,jersumemaloprijepozvali.Aličimsesmrkne,odlazimodavde-uNizozemskuiliusmrt.

Mislimdaćusasvakimidućimdanombitisvemanjekadaropisivationoštosedogađa.Zatoćuradijejošvečerasotićiodavdeinaćinekudobrudušudaovopismopredanapoštuumjestomene.

65

Volimtesvimsrcem.

Jorn

Bogovi su skovali plan da, čim stignem u Amsterdam, sretnem na peronujednog od svojih frizera iz Pariza, u vojničkoj uniformi. Bio je poznat po svomumijećubojenjakosekanom,takodajebojauvijekdjelovalaprirodnoiokuugodno.

-VanStaen!

Pogledao je u pravcu odakle je dolazio povik; lice mu se pretvorilo uprestravljenumaskuibrzosepočeoudaljavati.

-Maurice,tosamja.MataHari!

Ali on je i dalje grabio naprijed. To me je razgnjevilo. Čovjek kojem samostavila tisuće franaka, sada bježi odmene?Krenula sam za njim, a on je ubrzaokorak. I ja sam krenula brže, a on pokušao potrčati, ali jedan gospodin koji jepromatraočitavprizor,uhvatiogajezaruku,rekavši:

-Ovaženavaszove!

Nijeimaokamo.Zastaojeipričekaodamupriđem.Upolaglasa,zamoliomejedavišenespominjemnjegovoime.

-Odakletiovdje?

Tadami je ispričao da je već prvih dana rata, ponesen patriotskim zanosom,odlučioprijaviti seuvojsku,dabraniBelgiju, svoju rodnuzemlju.Ali čim ječuoprve topove, brže-bolje prešao je u Nizozemsku i zatražio azil. Slušala sam ga slažnimizrazompreziranalicu.

-Trebamtedaminapravišfrizuru.

Zapravo, ono što mi je očajnički trebalo bilo je da povratim svojesamopouzdanjeprijenegoštomistigneprtljaga.NovackojimijeFranzdaobiojedovoljandapreživimdvamjeseca,doknesmislimkakosevratitiuPariz.Pitalasamgagdjebihsemoglasmjestitiprivremeno,sadakadsamondjeimalabaremjednogprijateljakojićemipomoćidoksestvarinesmire.

66

GodinudanaposlijepreselilasamseuHaag,zahvaljujućipoznanstvusjednimbankaromkojegsamupoznalauParizuikojijezamenebiounajmiokućuukojojsmosesastajali,Unekomtrenutkuprestaojeplaćatinajamadaminikadanijerekaozašto. Možda zato što je moj ukus smatrao „skupim i ekstravagantnim”, kako jejednom izjavio. A evo i odgovora koji je dobio na tu opasku: „Ekstravagantan jemuškarac koji pokušava povratiti izgubljenu mladost među nogama deset godinamlađežene.”

Shvatio je tokaouvredu - a tomi je ibilanamjera - i rekaomidanapustimkuću. Još kada sam ga posjetila kao dijete, Haagmi se učinio kao dosadan grad;sada,uvrijemekupovanjanatočkiceibeznoćnogživotazbogratakojijesvevišebjesnio u susjednim zemljama - pretvorio se u starački dom, špijunsko gnijezdo igolembarukojemsuranjeniciidezerterikukalinadsvojomsudbinom,napijaliseizapodijevali tuče koje su obično završavale ubojstvima. Pokušala sam organiziratinizkazališnihnastupaštosetemeljenaplesovimastarogEgipta-neštoštobihlakomoglaosmisliti,jernitkoneznakakoseplesaloustaromEgiptu,anikritičarinebimogli provjeriti autentičnost moje koreografije. Ali gotovo nitko više nije išao ukazalište,takodanitkonijeprihvatiomojuponudu.

Parizmi je svevišedjelovaokao sankoji se gubi udaljini.Ali onmi je biojedini putokaz u životu, jedini grad u kojem sam se osjećala kao potpuno ljudskobiće.Tamosammoglaživjeti ionoštojedopuštenoionoštojegrešno.Oblacisutamodrugačiji,ljudiživesastilom,razgovorisutisućuputazanimljivijioddosadnihraspravaufrizerskimsalonimauHaagu,gdjeljudigotovoinerazgovaraju,ustrahuda ih netko ne čuje i prijavi policiji da blate i kompromitiraju neutralnostNizozemske. Neko vrijeme pokušavala sam ući u trag Mauriceu Van Staenu,raspitivala sam se kod nekolicine školskih prijateljica koje su sada živjele uAmsterdamu, ali činilo se kao da je nestao s lica zemlje sa svojom tehnikomkaniranjakoseismiješnimnaglaskomzakojijeonmisliodajefrancuski.

SadajemojjediniizlazbiopokušatiposredstvomNijemacastićiuPariz.Stoga

67

sam odlučila susresti se s onim Franzovim prijateljem; poslala sammu poruku ukojojjepisalotkosamidagamolimdamipomogneostvaritimojsandasevratimugradukojemsamprovelavelikdiosvogživota.Nakondugogmračnograzdobljaukojem sam se udebljala, uspjela sam smršavjeti;moje haljine nikada nisu stigle uNizozemsku,akadabisadaistigle,nebimiposlužilejersamučasopisimavidjeladasemodapromijenila;alimoj„dobrotvor”kupiomijesvunovuodjeću.Nijeonabilapariškekvalitete,naravno,alibarem jebiladobrosašivena inije separalapriprvompokretu.

68

KadasamušlauuredvidjelasamčovjekaokruženasvimmogućimluksuznimproizvodimakojimaNizozemcinisu imalipristup:uvoznecigarete icigare,pića izsvihkrajevaEurope,sireviimesniproizvodikojisusenagradskimtržnicamamoglinabaviti samo na točkice. S druge strane stola od mahagonija sjedio je čovjekokruženzlatnimfiligranskimpredmetima,elegantniji ipristojnijiodsvihNijemacakoje sam dotad imala prilike upoznati. Proveli smo neko vrijeme u ljubaznomrazgovoruinakrajumejepitaozaštomijetrebalotolikovremenadamusejavim.

-Nisamznaladameočekujete.Franz... -Javiomi jedadolaziteprijegodinudana.Ustaojeiupitaomeštoželimpopiti.Odlučilasamsezalikerodanisa,kojimmejesamkonzulposlužioučašiodčeškogkristala.

-Franz,nažalost,višenijemeđunama;poginuojeprilikomjednogkukavičkogfrancuskognapada.

Vrlosammaloznalaoratnimdogađajima,aliznalasamdajenjemačkinapadukolovozu1914.godinezaustavljennabelgijskojgranici.NamjeradasebrzostignedoPariza,kakojespomenutoupismukojemijebilopovjereno,sadajebiladaleksan.

-Asvesmobilitakodobroisplanirali!Dosađujemlivamsovompričom?

Reklasammudanastavi.Naravnodamidosađuje,aliodlučilasamdoćiuParizštoprijeiznalasamdatonećuuspjetibeznjegovepomoći.OtkadsamstiglauHaag,moralasamuzmnogomukeneštonaučiti:bitistrpljiva.

Konzuljeprimijetiomojnezainteresiranpogledipokušaoštovišeskratitipričuoratnimdogađajimadotogtrenutka.Usprkostomeštosuposlalisedamdivizijanazapad i što su brzo napredovali kroz francuski teritorij, stigavši na pedesetkilometara od Pariza, generali nisu imali predodžbu o tome kako je Vrhovni štaborganiziraoofenzivu-štojedovelodopovlačenjanapoložajenakojimasenalazeidanas,blizugranicesBelgijom.Gotovogodinudanasvakijepokretizazivaopokoljisjedneisdrugestrane.Alinitkosenijepredavao.

69

-Kadaovaj ratzavrši, siguransamdaćesvakoselouFrancuskoj,makolikoonobilomalo, imati spomeniknjegovimžrtvama.Stalno šalju sveviše ljudida ihnašitopoviposijeku.

Izraz„posijeku”šokiraomejeionjeprimijetiodasamsezgrozila.

-Mogli bismo reći, što prije ovamora završi, to bolje. Usprkos tome što jeEngleskananjihovojstraniiusprkostomeštosunašiglupisaveznici-Austrijanci-sadazauzetizadržavanjemruskogprodora,mićemonakrajupobijediti.Zatonamje,međutim,potrebnaivašapomoć.

Moja pomoć?Da se prekine rat koji je, kako sam čitala i čula na onomalovečeranakojimasambilauHaagu,odniotisućeitisućeživota?Štoontočnoželiodmene?

Odjednom sam se sjetila Franzova upozorenja kojemi je odjekivalo u glavi:„NemojprihvatitiništaštotiCramerpredloži.”

Međutim, moj život nije mogao biti gori nego što je bio. Novac mi je bioprijekopotreban,nisamimalagdjespavati,adugovisusegomilali.Znalasamštoćemi predložiti, ali bila sam sigurna da ću uspjeti pobjeći iz te zamke na neki svojnačin.Uspjelasamtovećnekolikoputauživotu.

Zamolila sam ga da prijeđe na stvar. Tijelo Karla Cramera ukrutilo se i tonnjegovaglasanaglosepromijenio.Višenisambilagošćapremakojojjemoraobitiljubazanprijenegoštoprijeđenaozbiljnijeteme;počeoseodnositipremamenikaodasammupodređena.

-U poruci koju stemi poslali kažete da želite u Pariz.Mogu vam to srediti.Moguvamsreditiidvadesettisućafranakazatroškove.

-Tonijedovoljno-odgovorih.

-Tapomoćbitćekorigiranakadasepokažekvalitetavašegradaikadazavršiprobnorazdoblje.Nebrinitese;za takveuslugenepitamokolikostoje.Zauzvrat,moratemi javljati sve informacije do kojihmožete doći u krugovima u kojima sekrećete.

Ukojimasamsekretala,pomislih.NeznamkakoćemeParizprihvatitinakongodinu i pol dana; ponajprije zato što je posljednja vijest o meni bila da sam seuputilauNjemačkugdjesamtrebalaimatiniznastupa.

Cramerjeizvadioizladicetribočiceipružiomiih.

-Ovojenevidljivatinta.Kadgodbudeteimalinekuinformaciju,upotrijebiteje

70

ipošaljiteporukukapetanuHoffmannu,kojićebitizaduženzavašslučaj.Nikadasenemojtepotpisivatisvojimimenom.

Mašiosenekogpopisa,pregledaogaodvrhadodnaineštoobilježionanjemu.

-VašeratnoimebitćeH21.Zapamtite:uvijekćetesepotpisivatisH21.

Nisamznala je li to smiješno,opasno iliglupo.Mogli subaremsmislitinekoboljeime,anenekušifrukojajezvučalakaooznakasjedalauvlaku.

Iz druge ladice izvadio je svežanj novčanica u kojem je bilo dvadeset tisućafranakaipružiomiga.

-Mojićesesuradnici,kadiziđeteizmojegureda,pobrinutizapojedinostikaoštosuputovnicaipropusnice.Vjerojatnoznatedajetijekomratanemogućeprijećigranicu.StogajejedininačindaprvoideteuLondon,paodandeugradukojićemouskoro u marširati i proći kroz impresivan - ali nezasluženo i glupavo nazvan -Slavolukpobjede.

Izašla sam od Cramera sa svim što mi je bilo neophodno: novcem, dvijeputovnice i propusnicama. Kada sam prelazila prvi most, izlila sam iz bočicanevidljivutintu-neštoizuzetnozanimljivodjecikojaseigrajurata,alinikadanisammoglazamislitidasetimeozbiljnokoristeodrasli.Otišlasamufrancuskikonzulatiod otpravnika poslova tražila da stupim u kontakt sa šefom kontraobavještajneslužbe.Onmejesumnjičavoupitao:

-Azaštovamontreba?

Rekla sam mu da je riječ o privatnom poslu i da nikada o tome ne bihrazgovaralasnižimosobljem.Vjerojatnosamozbiljnozvučalajersamubrzobilanatelefonskojvezisnjegovimšefom,kojiminijerekaosvojeime.ReklasammudasumeNijemciupravovrbovalidašpijuniramzanjih,prenijelasammusvepojedinostiitražiladasesusretnemočimstignemuPariz.Pitaomejekakosezovemikadaječuo,rekaomijedajemojobožavateljidaćesepobrinutidameprimičimstignemuGradSvjetlosti.Reklasammudajošuvijekneznamukojemćuhoteluodsjesti.

-Nebrinitese;našjeposaoupravosaznatitakvestvari.

Život jeponovnopostaozanimljiv,premdasam tootkrila tekkada sam izišlaodande.Namojeiznenađenje,kadasamsevratilauhotel,uručilisumiporukudasejavim jednomoddirektoraKraljevskogkazališta.Mojprijedlogbio je prihvaćen ibila sam pozvana da publici prikažem staroegipatske plesove, pod uvjetom da nesadržegolotinju.Učinilomisedajeslučajnostprevelika,samonisamznalajesamlinatomemoglazahvalitiNijemcimailiFrancuzima.

71

Odlučilasamtoprihvatiti.PodijelilasamegipatskeplesoveuNevinost,Strast,Čednost i Vjernost. Lokalne novine hvalile su me na sva usta, ali nakon osampredstavaponovnomijesvedosadiloisamosamsanjalaosvomvelikompovratkuuPariz.

72

Stigla sam u Amsterdam, gdje sam osam sati morala čekati vlak koji će meodvesti u Englesku. Odlučila sam se malo prošetati i ponovno sam naletjela naprosjakakojijepjevaočudnupjesmuoTei.Htjelasamsamoproćikrajnjega,alionjeprekinuosvojupjesmu.

-Zaštovasprate?

-Zatoštosamlijepa,privlačnaipoznata-odgovorih.Alionmirečedameneprate obožavatelji, već dva čovjeka koji su, čim su vidjeli da ih je on primijetio,misterioznonestali.

Nesjećamsekadasamposljednjiputrazgovaralasnekimprosjakom;tojezajednu damu iz visokog društva nedopustivo, iako su me pakosnici smatraliumjetnicomiliprostitutkom.

-Iakosemoždanečini tako,ovdjesteuraju.Moždajedosadno,aliukojemrajunije?Vjerujemdasteupotrazizaavanturominadamsedaćetemioprostitištoguramnosuvašživot,aliljudiobičnoneznajucijenitionoštoimaju.

Zahvalila sammu na savjetu i nastavila svojim putem.Kakavmi je to raj ukojemseništa,amabašništazanimljivonedogađa?Nisambilaupotrazizasrećom,većzaonimštoFrancuzizovu lavraievie, zapravimživotom.Sa svimnjegovimneopisivim ljepotama, dubokim depresijama, vjernostima i izdajama, s njegovimstrahovimaispokojem.Kadamijeprosjakrekaodameprate,shvatilasamdasamsadadobilauloguvažnijuodsvihprethodnih:bilasamnetkotkomožepromijenitisudbinusvijeta,pomoćiFrancuskojdadobijeratdoksepretvaramdašpijuniramzaNijemce.MuškarcimisledajeBogmatematičar,alitonijetočno.Akojeišta,ondaješahistkojipredviđaprotivnikovpotezivećspremastrategijudagapobijedi.

I to sam bila ja, Mata Hari. Netko kome je svaki trenutak svjetlosti i svakitrenutak mraka bio jedno te isto. Već sam bila preživjela svoj brak, gubitakskrbništvanad svojomkćeri - iako samsaznala,odprijatelja,dau svojoj školskojtorbicidržimojusliku-iniujednomtrenutkunisamsežalilailibesciljnostajalau

73

mjestu.DoksamsAstrucomnaobaliNormandijebacalakamenje,shvatilasamdasamuvijekbilaratnica,dasamsesuočavalasasvojimbitkamabezgorčine;onesubiledioživota.

Osam sati čekanja na postaji prošlo mi je brzo i već sam bila u vlaku zaBrighton.KadasamseiskrcalauEngleskoj,bilasamprivedenanakratkosaslušanje;kolikosamshvatila,bilasamobilježena,moždazatoštosamputovalasama,moždazatoštosambilaosobakojasambilaili,štomisečinilonajizglednijim,zatoštomeje francuskaobavještajna službavidjeladaulazimunjemačkikonzulat i potom jeobavijestilasvesvojesaveznike.Nitkonijeznaozamojtelefonskipozivizamojuljubavpremazemljiukojusamseuputila.

Iduće dvije godine mnogo sam putovala: išla sam u zemlje koje nisampoznavala, vraćala se uNjemačku da vidimmogu li kako doći do svojih stvari, aengleskislužbeniciuvijeksumegruboispitivaliiakosusvi,bašsvi,znalidaradimza Francusku. I dalje sam susretala najzanimljivije muškarce, posjećivalanajpoznatijerestoranei,naposljetku,srelapogledsvojejedineipraveljubavi,jednogRusazakojeg sambila spremnasveučiniti, alikoji jeoslijepiood iperita,bojnogotrovakojijebionerazumnokorištenuovomratu.

OtišlasamzbognjegauVittel,riskirajućitakosvezbognjega;mojživottadajeimaonovsmisao.Imalasamobičajsvakenoćikadbismopošliukrevetrecitiratimudioiz„Pjesmenadpjesmama”.

Poležajusvome,unoćima,tražilasamonogakogaljubidušamoja,tražilasamga,aliganisamnašla.

Ustatćudakleioptrčatigrad,poulicamaitrgovimatražitćuonogakogaljubidušamoja:tražilasamga,aliganisamnašla.

Sretošemečuvarikojigradobilaze:

„Vidjestelionogakogaljubidušamoja?”

74

Tekštopođohodnjih,nađohonogakoga ljubidušamoja.Uhvatila samga inećugapustiti.3

Akadaseonprevijaoodbolova,bdjelasamuznjegaividalamuočiiopeklinepotijelu.

Svedokminajoštrijimačnijeprobiosrcekadasamgavidjelakakosklupezasvjedokegovoridasenikadanebimogaozaljubitiudvadesetgodinastarijuženu;biojesamnomsamodabiimaonekogatkoćemuliječitirane.

Ipremaonomeštostemiposlijeispričali,dr.Clunet,upravojetajmojkobanzahtjevzapropusnicudaodemuVirtelizazvaosumnjuonogprokletnikaLadouxa.

Više nemam što dodati ovoj priči, dr. Clunet. Od tog trenutka vi vrlo dobroznateštosedogađaloikakosedogađalo.

Uimesvegaštosamnepravednopropatila,uimeponiženjakojasamprimoranatrpjeti,javnogblaćenjakojesamdoživjelapredsudcimaTrećegratnogvijeća,lažisobjestrane-kaodaNijemciiFrancuzi,kojiubijajujednidruge,nemoguostavitinamiruženučijijenajvećigrijehbiotoštojebilaslobodoumnausvijetuukojemljudipostajusvezatvorenijiisamisebidovoljni.Uimesvegatoga,dr,Clunet,uslučajuda moja posljednja molba predsjedniku Republike bude odbačena, molim vas,sačuvajte ovo pismo i predajte gamojoj kćeriNon kada bude dovoljno velika dashvatisveštosedogodilo.

Kada sam jednombilanaplažiuNormandiji sa svojimagentomgospodinomAstrucom,kojegsamotkadsamstiglauParizvidjelasamojednom,rekaomijedazemljomprolazivalantisemitizmaidanesmijembitiviđenaunjegovudruštvu.OnmijepričaoopiscuOscaruWildeu.NijebiloteškopronaćiSalomu,kazališnikomadokojemjegovorio,alinitkosenijeusudioninovčićauložitiumojuprodukcijuovepredstaveiakosampoznavalamnogeutjecajneljude,ajasvognovcanisamimala.

Zašto to spominjem? Zato što sam se na kraju zainteresirala za djelo togengleskogpiscakojijesvojeposljednjedaneproveoovdjeuParizu.Nijedanprijateljnijemudošaona sprovod, a jedina stvarkoju sumuzamjerali bila je što jebiouljubavnojvezismuškarcem.

Kakobibilodivnodasuimenezatooptužili,jersamtijekomsvihovihgodinabila u krevetu i s poznatim muškarcima i njihovim ženama, a svi su oni imalinezasitnuželjuzazadovoljstvom.Naravnodamenitkonikadazatonijeoptužio,jer

75

bimitadamoralibitisvjedoci.

Ali vratimo se engleskom piscu, danas proklinjanom u svojoj zemlji, azanemarenomunašoj.Tijekomsvojihputovanjapročitalasammnoganjegovadjelanapisanazaizvedbuukazalištuiotkriladajepisaoiknjigezadjecu.

Jedanstudentželipozvatisvojuvoljenunabal,alionagaodbijaikažedaćepoćisnjimsamoakojojdonesecrvenuružu.Ali tamogdjejestudentživiobilojesamožutihibijelihruža.

Tajrazgovorčuojeslavuj.Kadajevidiokolikojesirotimladićpatio,odlučiojepomoćimu.Najprijejepomisliodamuotpjevaneštolijepo,aliondajeshvatiodabitime samopogoršaonjegovo stanje - pjesmabi samo jošpridodala sjetunjegovojsamoći.

Leptirkojijeonudalepršaoupitaštosedogađa.

„Onpatizbogljubavi.Morapronaćicrvenuružu.”

„Kakojeglupopatilizbogljubavi”,uzvratileptir.

Alislavujjebioodlučanusvojojnamjeridapomogne.Usredjednoggolemogvrtanalazioseružingrmprepunbijelihruža.

„Molimtedajmijednucrvenuružu.”

Aliružingrmodgovoridatonijemogućeinekapotražidrugigrm-njegovesuruženekadabilecrvene,alisadasupostalebijele.

Slavujtakoiučini.Odletiojedalekoipronašaojedanstariružingrm.„Trebamijedancrvenicvijet”,zamolioje.

„Previšesamjastarabiljkazato”,biojeodgovor.„Zimajezaledilamoježile,suncemijesasušilolatice.”

„Samo jednu ružu”, preklinjao je slavuj. „Sigurno postoji neki način dadobijemjednuružu.”

„Da,postojijedan.”Alibiojetolikostrahovitdasenijeusuđivaorećimu.

„Neplašim se.Recimi što trebamučiniti kakobihdobio crvenu ružu. Jednujedinucrvenuružu.”

„Vratiseovamokadpadnenoćipjevajminajljepšupjesmukojuslavujimogu

76

ispjevati, dok pritišćeš svoje grudi na jedan odmojih trnova. Tvoja krv poteći ćemojimžilamaiobojitćeružu.”

Slavujtoiučinitenoći,uvjerendaživotvrijedižrtvovatiuimeLjubavi.Čimgajemjesečinaobasjala,onpritisnusvojegrudinatrnipočnepjevati.Prvojepjevaopjesmu o mladiću i ženi koji su se zaljubili jedno u drugo. Zatim kako ljubavzaslužujesvakužrtvu.Itako,dokjemjesecplovionebom,slavujjepjevao,anjegovakrvnajljepšujeružunatomgrmubojilaucrveno.

„Brže”,rečeružitigrmujednomtrenutku.„Suncesamoštonijeizašlo.”

Slavujpritisnusvojegrudijošvišenatrnionmuprobodesrce.Usprkostomenastaviojepjevatisvedokseružanijeposveobojilaucrveno.

Iscrpljen, znajući da će ubrzo umrijeti, ubra najljepšu od svih crvenih ruža iodnesejestudentu.Sletiojenanjegovprozor,spustiojeiuginuo.

Student ču zvuke na prozoru, otvori ga i tamo zateče ono što je najviše nasvijetuželio.Svitaloje;onuzeružuištojeprijemogao,odedokućesvojevoljene.

„Donijehonoštostetražili”,reče,zadihanizadovoljanuistovrijeme.

„Nisam baš to tražila”, uzvrati djevojka. „Prevelika je i zasjenit će mojuhaljinu.Osimtoga,dobilasamdrugipozivzavečerašnjibal.”

Očajnu i razočaran, mladić se okrenu, baci ružu na ulicu, gdje je odmahpregazi kotač kočije koja je onuda prolazila. I vrati se on svojim knjigama, koje.nikadaodnjeganisuzahtijevaleonoštonijemogaodaimdade.

Tojebiomojživot;jasamslavujkojijedaosveiumrodokjetoradio.

Spoštovanjem

MataHari

(Nekada poznata pod imenom koje su izabrali njezini roditelji, MargarethaZelle,azatimprimoranaprihvatitimuževljevoprezime,madamMacLeod,dabinakraju,uzamjenuzabijednihdvadeset tisućafranaka,prihvatilaprijedlogNijemaca

77

dasepotpisujesH21.)

78

Trećidio

79

Pariz,14.listopada1917.

PoštovanaMataHari,

iako vi to još ne znate, predsjednik Republike odbio je vašu molbu zapomilovanje.Dakle,sutraujutrodolazimkvamaitoćebitinašzadnjisusret.

Imamdotadpredsobomjedanaestdugihsati i znamdanoćasnećuuspjetiniokasklopiti.Ipak,pišemovopismokojenećepročitationakojojjeupućeno,većkojenamjeravam predočiti sudu kao posljednji prilog istrazi, čime će predmet bitiokončan.Iakojetospravnoggledištapotpunonepotrebno,baremsenadamdaćuuspjetipovratitivamugledjošzaživota.

Nemamnamjerupravdatinesposobnost koju sampokazao tijekomobrane jer,akoćemoiskreno,nisambašnijanajgoriodvjetnik,kaoštostemečestooptuživali.Želimvassamoupoznatismukamakrozkojesamprolazioposljednjihmjeseci-nebih li timemakar sebe rasteretioosjećaja krivnje zagrijeh koji nisampočinio.Tukalvarijunisamproživljavaosam;nastojaosamnasvemogućenačinespasitiženukojusamnekadavolio,iakotonikadnisampriznao.

Riječ je o patnjama i stradanjima koji su pogodili čitav jedan narod. Udanašnje vrijeme, nema ni jedne jedine obitelji u ovoj zemlji koja nije nekogaizgubila na ratištu. I zbog toga smo počinili strašne nepravde, zvjerstva, grozotekakvenikadnisamnizamišljaodasumogućeumojojzemlji.Čak i sada,dokovopišem,nasvegadvjestotinjakkilometaraodavdevodesebitkekojimasenenazirekraj.Najveća i najkrvavija od njih započela je jednim našim naivnim uvjerenjem;naime,smatralismodaćemosdvjestotisućahrabrihvojnikauspjetiporazitivišeodmilijun Nijemaca koji su krenuli tenkovima i teškom artiljerijom na našuprijestolnicu. Ali iako smo pružali snažan otpor, po cijenu rijeka prolivene krvi,tisuća mrtvih i ranjenih, ratni front i dalje je tamo gdje je bio i 1914., kada suNijemcizapočelisasvojimneprijateljstvima,

80

DragaMata Hari, vaša je najveća pogreška u tome što ste našli pogrešnogčovjekazapravustvar.GeorgesLadoux,šefkontraobavještajneslužbe,kojijestupiosvamaukontaktčimstesevratiliuPariz,bioječovjeknalošemglasuudržavnimkrugovima. Bio je jedan od odgovornih za slučaj Dreyfus, veliku pogrešku našegpravosuđa,koje se idan-danassramimo-osudili smonevinogčovjekanagubitakgrađanskihpravaiprogonstvo.KadjeLadouxzbogtogabioraskrinkan,pokušaojeopravdatisvojepostupkegovorećidasenjegovposaone„ograničavanaotkrivanjesljedećihpotezaneprijatelja,većmu.jeglavniciljspriječitineprijateljadapoljuljamoralnašihprijatelja”.Tražiojepromaknućekojemunijebiloodobreno.Postaojezbogtogatolikoogorčendamujepodhitnobilopotrebnodapronađenekikrupanzalogajkakobiponovnopostaoradoviđenuvladajućimkrugovima.Aštobiboljemogloposlužitiutusvrhu,negojednasvjetskipoznataumjetnica,kojojsuzavidjelesveženečasnika,aelitajeprezirala,istaonaelitakojajujeprijenekolikogodinakovalauzvijezdekaobožicu?

NarodnemožemislitisamonamrtvekojisupoginuliubitkamauVerdunu,naMarni,naSommei-trebasezabavitinekomvrstompobjede.ALadouxje,svjestantoga, počeo plesti svoju sramnu mrežu čim vas je prvi put ugledao. Opisao je usvojimbilješkamavašprvisusret:

Ušlajeumojuredkaoštosestupanascenu,uraskošnojhaljini,pokušavajućime impresionirati.Nisam jojponudiodasjedne,aliona je samaprivukla stolicu ismjestilaseispredmogradnogstola.NakonštomejeupoznalasprijedlogomkojijojjeponudionjemačkikonzuluHaagu,reklajedajespremnaraditizafrancusku.Narugalaseimojimagentimakojisujepratili,rekavši:

„Zarmevašiprijatelji,oništosadstojenauliciičekajudaizađem,nebimoglimaloostavitinamiru?Čimiziđemizhotela,uđumiusobi isve ispremještaju.Nemoguući ni u café a da ne zaposjedan susjedni stol, što je rastjeralomeni bliskeljude s kojima sam se toliko dugo družila. Sada više ne žele biti viđeni u mojemdruštvu.”

Pitao sam je kako bi voljela služiti domovini.Drskomi je odgovorila; „Vrlodobroznatekako.ZaNijemcejasamH21,alimoždaFrancuziimajuvišeukusakadbirajuimenazaonekojislužedomoviniustrogojtajnosti.”

Složiosamse,alitakodaSUmojeriječibiledvosmislene.

„Općejepoznalodadamupratiglaskakoskuponaplaćujesveštoradi.Koliko

81

ćeovostajati?”

„Sveiliništa”,glasiojeodgovor.

Čimjeizišla,zatražiosamodsvoje,tajnicedamidoneseDosjeMataHari.Kadsam pročitao sav prikupljeni materijal - na čije smo prikupljanje potrošili silnovrijeme, a samim tim i novac - nisam uspio pronaći ništa kompromitirajuće. Posvemusudeći,taježenabilamnogovještijaodmojihagenataiuspjelajevrlodobroprikritisvojemutneposlove.

Drugimriječima,iakostebiliokrivljeni,nisuuspjelinaćinikakvedokazeprotivvas. Agenti su i dalje dostavljali svoje dnevne izvještaje; kada ste otišli u VittelzajednosasvojimljubavnikomRusomkojijeizgubiovidodiperitaprilikomjednognjemačkognapada,zbirka„izvještaja”nalikovalajenasmijuriju.

Osobljehotelaobičnojevidiudruštvujednogratnoginvalidakojijevjerojatnodvadesetakgodinamladiodnje.Sudećiponjezinojraskošnojpojaviinačinuhoda,sigurnismodauzimadroge,vjerojatnomorfijilikokain.

Jednomodgostijuhotela rekla jedapripadanizozemskojkraljevskojobitelji.Drugome jekazalada imadvoracuNettillyju. jednom,kadsmo izašlinavečeru ivratilisenaposao,zateklismojekakopjevausvečanomsalonujednojgrupimladihibilismogotovouvjerenidajenjezinglavniciljbioiskvarititenedužneibezazlenedjevojke i mladiće, koji su mislili da se pred njima nalazi žena koju su smatrali„velikomzvijezdompariškihpozornica”.

Kad je njezin ljubavnik ponovno otišao na ratište, ostala je u Vittelu još dvatjednaistalnosešetala,ručalaivečeralasama.Nismouspjeliprimijetitidajeimalabilokakvekontaktesnekimneprijateljskimagentom,alitkojošboraviutoplicamabezdruštva,akonemanekesumnjiveinterese?lakosmojebudnopratilidvadesetičetirisatadnevno,onajesigurnonašlanačindanaszavara.

I tada je, dragamojaMataHari, uslijedio najpodliji udarac. Vas su takođerpratiliiNijemci,diskretnijiiefikasniji.OtkadsuvidjelidastesesrelisinspektoromLadouxom, zaključili su da namjeravate postati dvostruka špijunka. Dok ste se višetkalipoVittelu,konzulCramer,kojivasjevrbovaouHaagu,biojenaispitivanjuu

82

Berlinu.Raspitivalisusezadvadesettisućafranakapotrošenihnaosobučijiprofilnikakoneodgovarauobičajenomšpijunu,diskretnomigotovoneprimjetnom.ZaštojepozvaonekogtakoslavnogdapomogneNjemačkojunjezinimratnimpothvatima?DanijemoždaionneštopetljaosFrancuzima?Kakojemogućeda,poslije tolikovremena,agentH21nijepribavioNIJEDNUJEDINUinformaciju?Bezbrojsu jojputaprilazilirazniagenti,uglavnomujavnomprijevozu-tražećibaremnekusitnuinformaciju,alionaseuvijekzavodničkiosmjehivala,odgovarajućidajošništanijeuspjelasaznati.

Međutim, uMadridu su se uspjeli domoći jednog pisma koje ste uputili šefukontraobavještajneslužbe,onomprokletomLadouxu,ukojemsteopisali,dodetalja,susret s jednim visokopozicioniranim njemačkim časnikom, koji je napokon uspiozavarativašepratiteljeistupitiukontaktsvama.

Pitaomeještosamsaznala;jesamliposlalanekiizvještajnevidljivomtintomijeliseonmoždausputzagubio.Reklasamdanisam.ZahtijevaojeodmenedamunavedemnekoimeijasamspomenuladasamspavalasAlfredomdeKiepertom.

Tada je, u nastupu bijesa, počeo vikati na mene, govoreći da ga uopće nezanimaskimsam ja spavala, jerbiu tomslučajumorao ispisati čitave stranice simenimaEngleza, Francuza,Nijemaca,Nizozemaca,Rusa.Nisam se obazirala nanjegove verbalne napade i on se smirio i ponudio mi cigaretu. Počela satuzavodnički prebacivati noge, jednu preko druge. Vjerojatno je smatrao da je prednjimženaspilećimmozgompajeizlanuo:„Ispričavamseštosamseovakoponio,premoren sam. Moram se potpuno usredotočiti na organizaciju dopreme streljivakojeNijemci i Turci šalju namarokanskuobalu.”Osim toga, zatražila samdamidaju pet tisuća franaka koje mi je Cramer ostao dužan; odgovorio je da nijenadležanzatoidaćezatražitiodnjemačkogkonzulatauHaagudasepobrinezatajslučaj.„Miuvijekplaćamosvojedugove”,zaključioje.

Njemačkesusesumnjenapokonpotvrdile.NeznamoštoseposlijedogodiloskonzulomCramerom,aliMataHarinesumnjivojebiladvostrukašpijunkainikadadotadanijedostavilanijednusličnuinformaciju.MiimamonavrhuEiffelovatornjaradijsku stanicu za prisluškivanje, ali većina informacija koje su oni razmjenjivalibila je šifrirana, takoda ih jebilonemogućepročitati.Čini seda jeLadauxčitaovašeizvještajeidaniujedannijepovjerovao.Nikadnisamsaznaojelikogaposlao

83

da provjeri ono o isporuci oružja na marokansku obalu. Ali, iznenada, jedantelegramupućenizMadridauBerlin,kojisuFrancuziuspjelidešifrirati,postaojeglavnidokazoptužbe,iakoseunjemunespominjeništaosimvašegnomdeguerrea.

AGENTICA H21 OBAVIJEŠTENA JE O DOLASKU PODMORNICE DOOBALAMAROKAIMORAPOMOĆIDASESTRELJIVOPREVEZEDOMARNE.TRENUTAČNOJENAPUTUZAPARIZ,KAMOĆESTIĆISUTRA.

SadajeLadouxraspolagaosvimneophodnimdokazimadavasoptuži.Alinijebioluddasmatrakakobijedanobičantelegrambiodovoljandauvjerivojnisuduvašukrivnju,prvenstvenostogaštojeDreyfusovaaferajošuvijeksvimabilauživomsjećanju; jedannedužančovjekosuđen jenaosnovi samo jednog listapapira,bezpotpisaidatuma.Stogajebiloneophodnosmislitinekedrugezamke.

 

84

Zbog čega jemoja obrana bila zapravo beskorisna?Osim toga što su sudci,svjedociitužiteljivećimaliformiranomišljenje,nivinistebiliodvelikepomoći.Nemoguvaszbogtogakriviti,alitasklonostlaganju,kojavasjepratilajošotkadstestigliuPariz,doprinijelajediskreditacijisvakevašeizjavepredsudom.Optužbajenavela konkretne podatke koji dokazuju da niste rođeni u Nizozemskoj IstočnojIndiji, da vas nisu obučavali indonezijski svećenici, da ste bili udani i da stekrivotvoriliputovnicukakobistesakriligodine.Uvrijememira,nitkonatonebiniobratiopažnju,alivjetarjesvedoRatnogtribunaladonosiozvuktopovasfronta.

I tako, kad god bih naveo da ste, recimo, „potražili Ladouxa čim ste ovamostigli”, on je protestirao govoreći da je vaš jedini cilj bio zgrnuti što više novca,zavesti ga svojim šarmom, što predstavlja neoprostivu drskost jer je inspektor,zdepastidvostrukotežiodvas,umisliodajetogadostojan...idastenamjeravaliodnjega napravitimarionetu u rukamaNijemaca.Da bi to potkrijepio, spomenuo jenapad cepelina koji je prethodio vašem dolasku, što je predstavljalo potpunineuspjehneprijatelja,sobziromnatodanisupogodilinijedanstrateškicilj.AlizaLadouxatojebiodokazkojisenesmijezanemariti.

Vistebililijepi,slavnidiljemsvijeta,dočekaniposvudasdivljenjem,premdanei s poštovanjem. Lažljivci, premamojem skromnom uvjerenju, traže popularnost ipriznanje. Čak i kad se suoče s istinom, uvijek nađu način da se nekako izvuku,ponavljajućimrtvihladnionoštosuupravorekli ilioptužujućisvogtužiteljadaseslužineistinama.Razumijemvašupotrebudaokosebeispredatenevjerojatnepriče,ili zbog nesigurnosti ili jedva primjetne želje za ljubavlju, po svaku cijenu.Razumijem i da je za manipuliranje tolikim muškarcima, koji savršeno vještomanipuliraju drugima, bilo potrebno i malomašte. To je neoprostivo, ali je tako;zatosteseinašlitugdjestesada.

Saznao sam da ste imali običaj spomenuti da ste spavali s „princom W.”,kajzerovimsinom.ImamijanekesvojevezeuNjemačkojisvisejednodušnoslažudasenistepribližilininastokilometarapalačiukojojjeonboraviotijekomrata.

85

Hvalisali ste se da poznajete mnoge ljude iz Visokog njemačkog komesarijata igovorili ste tona sav glas, kako bi svimogli čuti.DragamojaMataHari, koji bišpijunpričistojsvijestispominjaotakvenepodopštinepredneprijateljem?Alivašaneodoljivaželjadaprivučetepozornost,utrenutkukadjevašaslavabilanazalasku,samojepogoršalavašpoložaj.

Elem, dok ste sjedili na optuženičkoj klupi, oni su lagali, ali ja sam braniojednu javno diskreditiranu osobu. Lista optužbi koje je tužitelj naveo na samompočetku predstavljala je jednu krajnje patetičnu mješavinu vaših istinitih iskaza injihovihlaži.Biosamzaprepaštenkadsamvidiomaterijalkojisumiposlali,atadasteivikonačnoshvatilidasteuvelikomškripcuiodlučiliobratitimise.

Evonekihodoptužbi:

1) Zelle MacLeod pripadnica je njemačke tajne službe, gdje je poznata podimenomH21(činjenica);

2) Od početka ratnih neprijateljstava, boravila je dvaput u Francuskoj,nesumnjivo po instrukcijama svojih nalogodavaca, kako bi prenijela neprijateljupovjerljive informacije. (Bili ste pod neprestanom prismotrom Ladouxovih ljudi.Kakosteondatomogliizvesti?);

3)Prilikomdrugogboravka,ponudilajesvojeuslugefrancuskojtajnojslužbi,iakoje,kaoštoćeseposlijeispostaviti,svedostavljalanjemačkojšpijunaži.(Ovdjesu navedene dvije pogrešne informacije: vi ste telefonirali iz Haaga i zakazalisastanak s Ladouxom već prilikom prvog putovanja i nikakav, apsolutno nikakavdokazotajniminformacijamakojestedostavljali,njemačkojslužbinijepriložen);

4) Vratila se u Njemačku pod izgovorom da ide uzeti odjeću koju je tamoostavila,alivratilasebezičega.Britanskatajnaslužbauhvatilajujepodsumnjomda je špijunka. Inzistirala je da stupe u kontakt s kapetanomLadouxom, ali on jeodbiopotvrditinjezinidentitet.Bezikakvaargumentanidokazanaosnovikojihbijepriveli,bilajeprotjeranauŠpanjolsku,gdjesujenašiljudiodmahprimijetilikakoideunjemačkikonzulat.(činjenica);

5)Podizgovoromdaraspolažepovjerljiviminformacijama,ubrzoposlijetogaotišlajeufrancuskikonzulatuMadridu,tvrdećidaimavijestioisporucioružjaza

86

neprijateljske snage, koju su u tom trenutku na obali Maroka obavljali Turci iNijemci. Kako nam je već bila dobro poznata njezina uloga dvostrukog agenta,odlučili smo da nećemo riskirati život ni jednog jedinog našeg čovjeka, u jednojmisijikojajeposvemusudećibilasamozamka...(???)

Itakodaljeitomeslično;čitavnizbudalaštinakojenijevrijednoninabrajati,avrhunacsvegabioje telegramposlanobičnimkanalima- ilinapisanukoduštojevećbiodešifriran-koji jejednomzasvagdazapečatiosudbinuonekojaje,premaCramerovimtvrdnjama,poslijeisamapriznalasvomistražiteljudajebila„najgoraodnajgorihšpijunaizabranihdasluženašojstvari”.LadouxječaktvrdiodasteimeH21visami izmislili,ada jevašepravonomdeguerrebiloH44 idastepod timimenom prošli obuku u Nizozemskoj, u Antwerpenu, u glasovitoj školi zaobavještajcekojujevodilaFräuleindr.Schragmüller.

Prva je žrtvau svakomratu ljudskodostojanstvo.Vašeuhićenje, kao što samvećrekao,trebalojepokazatisposobnostfrancuskevojnekomandeiodvratitipažnjuodtisućaitisućamladićakojisuginulinaratištu.Uvrijememira,takvebesmislicenitkonebiprihvatiokaodokaze.Uvrijemeratatojebilosasvimdovoljnodatužiteljnaredidavasuhitevećidućegdana.

SestraPauline,kojajemostizmeđunasdvoje,nastojimeobavijestitiosvemuštoseuzatvorudogađa,jednommijeispričala,pomalorumenaodstida,davasjezamolila da joj pokažete album sa svim isječcima iz novina u kojima je pisalo ovama.

- Sama sam to tražila. Nemojte joj slučajno zamjeriti da je htjela sablaznitijednuobičnučasnusestru.

A tko sam jadavama sudim?Ali od togadana i ja sampoželio voditi jedantakavalbumovama,iakotonebihučinionizajednogdrugogklijenta.Budućidajevaš slučaj privukao pozornost čitave Francuske, novine vrve od vijesti i napisa oopasnoj špijunki osuđenoj na smrt. Ali za razliku od slučaja Dreyfus, ne postojinijednapeticijanijavniprotestkojibizahtijevalidavamsepoštediživot.

Tajmojalbumstojiotvorenispredmene,nastranicisisječkomizjednihnovinagdjeseopisujedodetaljaštosedogodilodannakonvašegsuđenja,inašaosamunjemusamojednupogrešku,kojaseodnosinavašunacionalnost.

87

Ne znajući da Treći ratni tribunal u tom trenutku rješava njezin slučaj ili sepretvarajućidanijezabrinutazbogtoguštosedogađa,uvjerenadajeiznaddobraizla, uvijek obaviještena o koracima francuske obavještajne službe, ruska špijunkaMataHariotišlajeuMinistarstvovanjskihposlovatražitidozvoludaodenafrontpronaći svog ljubavnika koji je bio teško ranjen u oči, ali bez obzira na to, ipakprimorandasrvratiuborbu.Novela jekaoodredištegradVerdun,ali to jesamotrik kojim je htjela pokazati da nema pojma o onome što se događa na istočnombojištu. Bila je obaviještena da spomenuti papiri još nisu stigli, ali da se samministarpobrinuodaihpribavi.

Nalogzauhićenjeizdanječimjezavršilosaslušanje,kojemnovinarinisuimalipristupa.Pojedinostiovogslučajabitćepoznatejavnostičimsesuđenjeokonča.

Ministar rata već je tri danu prije izdao nalog za uhićenje i proslijedio gavojnomnamjesnikuPariza,rješenjebr.3455SCR-10,alijeipakmoraopričekatidaoptužbapostanepravomoćna,prijenoštosepristupinjezinuizvršenju.

Peteročlana ekipa, predvođena glavnim tužiteljem Trećeg ratnog tribunala,smjesta se zaputilau sobu131hotelaEhysePalace i tamo zateklaosumnjičenuusvilenoj kućnoj haljini, još uvijek pri doručku.Kad su je upitali zašto je to činila,odgovorila je da je morala rano ustati i spremiti se za odlazak u Ministarstvovanjskihposlovaidajevrlogladna.

Dok su je čekali da se odjene, pretresli su joj apartman i pronašli gomilumaterijala,uglavnomodjeću i ženskedrangulije.Tusenalazila i jednadozvolazaputovanjeuVittelijošjednasdopuštenjemdaradinateritorijuFrancuske,izdana13. prosinca 1915. Tvrdeći da je sve to običan nesporazum, zahtijevala je danapravedetaljanpopissvegaštosuuzeli,kakobiihposlijemoglatužiti,akosesvetonevratijošistenoćiunjezinusobu,ubesprijekornustanju.

Jedino jenaš list imaouviduono što sedogađaloprilikomnjezina susreta stužiteljemTrećegratnogtribunaladr.PierreomBouchardonom,zahvaljujućijednomtajnom izvoru koji nam je obično dostavljao informacije o sudbini „ubačenih”

88

osoba, a potom raskrinkanih. Prema tom izvoru koji nam je dostavio cjelokupanzapisnik,dr.Bouchardonpredaojoj jesveoptužbekoje je terete izamolio jedaihpročita. Kad je završila, upitao ju je da li joj je potreban odvjetnik, ali ona je toodlučnoodbilaisamoodgovorila:

-Ali ja samnevina!Netko se ovdje igra samnom, radim za francusku tajnuslužbukadgodmeneštozatraže,alitosenedogađačesto.

Dr.Bouchardonzatražiojeodnjedapotpišedokumentkojijenašizvorvidioionajeradopristala.Bilajeuvjerenadaćesejošistevečerivratitiuudobnostsvojehotelske sobe i da ćeodmahmoći stupiti u kontakt s„beskrajnim”krugom svojihprijateljaidaćebrzorazjasnitisvebesmisleneoptužbekojejojsestavljajunateret.

Čimjepotpisalaspomenulidokument,špijunkajebilaodvedenaravnouzatvorSaint-Lazare, ponavljajući neprestano, već na rubu histerije: „Ja sam nevina! Jasamnevina”,amismoumeđuvremenudobiliekskluzivniintervjuodtužitelja.

- Nije čak uopće ni lijepa, kao što su svi tvrdili - rekao je. - Ali to njezinopotpuno odsustvo svakog obzira, suosjećajnosti, omogućili su joj da manipulira iupropaštavamuškarce,odkojih je, barem jednog,dovelado samoubojstva.Osobakojajestajalapredamnombilaješpijunka,idušomitijelom.

OdatlesenašaekipauputilauzatvorSaint-Lazare,gdjesusevećokupilidruginovinari i razgovarali s upraviteljem. Čini se da se i on slagao s mišljenjem dr.Bouchardona,ainašim,dajevrijemevećnarušiloljepotuMateHari.

-Idaljejelijepa,alisamonafotografijama-rekaoje.-Raskalašenživotkojijevodila godinama ostavio je duboke tragove na osobi koja je danas ovamo ušla stamnim podočnjacima, kosom koja je već počela sijedjeti u korijenu i priličnoneobičnim ponašanjem, jer sve što srno mogli čuti od nje bili su uzvici „ja samnevina”,kaoda jeuonimdanimakadasežene, zbogsvojeprirode,neuspijevajukontrolirati.Čudimsenedostatkuukusakojisunekimojiprijateljipokazalistupivšiunajintimnijeodnosesjednomtakvomosobom.

To je potvrdio i zatvorski liječnik dr. Jules Socquet, koji je poslije pregledakojim je ustanovio da ne pati ni od kakve bolesti, da nema temperaturu, da nemanikakve simptome trbušnih, plućnih ili srčanih oboljenja i dao odobrenje da sesmjesti u jednu od ćelija Saint-Lazarea, ali je prethodno ipak zamolio sestrezadužene za nadzor u tom krilu zatvora da joj donesu higijenske uloške, jer jezatvorenicaimalamenstruaciju.

89

I tek tada, tekposlijemnogihsaslušanjapredonimkojegnazivamo„pariškimTorqemadom”4stupilisteukontaktsamnomijasamdošaokvamauzatvorSaint-Lazare. Ali bilo je već kasno; mnoga svjedočenja pred sudom već su vaskompromitiralauočimačovjekakojegje,kaoštojeznalopolaPariza,varalažena.Takav je čovjek, draga Mata Hari, kao ranjena zvijer koja traži osvetu umjestopravde.

Čitajućivaše iskaze,prijenegoštoćudoćikvama,primijetiosamdavam jeviše bilo stalo pokazati svoju važnost nego braniti svoju nevinost. Spominjali stemoćne prijatelje, međunarodni uspjeh, prepuna kazališta, a trebali ste postupitiupravosuprotno,pokazatidastebiližrtva,žrtvenojanjekapetanaLadouxa,kojivasjekoristioza svojuosobnuborbuskolegama,želeći sedokopatimjesta ravnateljakontraobavještajneslužbe.

Kadbistesevratiliućeliju,kakomijeispričalasestraPauline,plakalistebezprestanka, provodili besane noći u strahu od štakora koji su vršljali po tomozloglašenomzatvorukojiudanašnjevrijemesluži samokakobi slomioduhonihkojisusebesmatralijakima,kaoštosteivi.Govorilajedaćeteodsvihtihšokovapoludjeti prije suđenja. Više puta molili ste da vas smjeste u bolnicu, jer ste biliosuđenidačamiteusamici,bezmogućnostidabiloskimrazmijenitebarempokojuriječ,azatvorskabolnica,crtakolikobilazapuštena,barembivampružilaprilikudasnekimpopričate.

Umeđuvremenu,vaši tužitelji počeli sugubiti tlopodnogama jer nisumeđusvojimdokumentimamoglinaćiništaštobivasteretilo;najvišeštosupronašlibilajejednakožnatorbicashrpomposjetnica.Bouchardonjeispitaojednogpojednogodteuglednegospode,kojisugodinamaponiznovapilizavašompažnjom,isvisuporeklidasuimalibilokakavbližikontaktsvama.

Argumenti državnog tužiteljadr.Morneta zvučali sukrajnje jadno.U jednomtrenutku,unedostatkudokaza,izjavioje:

90

Zelle je tipopasneženekakveviđamoudanašnjevrijeme.Lakoćaskojomseizražava na različitim jezicima, pogotovo na francuskom, njezine razgranatedruštveneveze,njezinprofinjennačindaseuvučeusvesocijalnekrugove,njezinaelegancija, izrazita inteligencija, raskalašenost, sve to zajedno ukazuje napotencijalnosumnjivuosobu.

Začudo, čak je i inspektorLadoux na kraju pismeno svjedočio u vašu korist;nijeimaobašništaponuditi„pariškomTorquemadi”.Izaključioje:

Očigledno je da je bila u službi našihneprijatelja, ali to trebadokazati, a janemamništačimebihmogaopotkrijepitiovutvrdnju.Akotražitedokazeneophodneza saslušanje,boljeda seobratiteMinistarstvu rata, koje takvedokumentečuvausvom posjedu. Što se mene tiče, uvjeren sam da je već dovoljan dokaz protivspomenute osobe sama činjenica da je sve ovo vrijeme nesmetano putovala ikontaktiralasraznimosobamanavisokimpoložajima,iakootomenepostojiništanapismeno, te samim timnemožeposlužiti kaoargument kojibibioprihvaćennaratnimsudovima.

91

Tolikosampremorendamisesvepomutilouglavi;zamišljamdapišemovopismo vama, da ću vam ga predati i da ćemo još imati vremena da se zajednoosvrnemonaprošlost,nazarasleraneidaćemo,tkozna,moždamoćisvetoizbrisatiizsjećanja?

Alizapravo,pišemsamomsebi,kakobihsebeuvjeriodasamučiniosveštojebilo umojojmoći, pa i više od toga; najprije tako što sam pokušao izvući vas izSaint-Lazarea; zatim boreći se da vam spasim život i naposljetku, time štomi sepružila prilika da napišem knjigu u kojoj ću objelodaniti nepravdu čija ste vi biližrtva,jerstezgriješilisamozatoštostežena,jerstepočinilijošvećigrijehzatoštostebilislobodni,neoprostivigrijehštostesenagijavnoprikazivali,strašangrijehštostestupaliuvezesmuškarcimačijiseugledmoraosačuvatiposvakucijenu.AtobibilomogućejedinopoduvjetomdastezauvijeknestaliizFrancuskeilislicazemlje.Nema smisla ovdje prepričavati pisma koja sam uputio Bouchardonu, spominjatisvoje pokušaje da se sretnem s nizozemskim konzulom, a pogotovo ne želimnavoditi popis Ladouxovih pogrešaka. Kad je istraga umalo bila prekinuta, zbognedostatka dokaza, on je obavijestio pariškog vojnog namjesnika da posjedujeodređen broj njemačkih telegrama, sve u svemu dvadeset i jedan, koji vaskompromitirajudo srži.A što jebilou tim telegramima? Istina je: da stepotražiliLadouxa čim ste stigli u Pariz, da ste bili plaćeni za svoj posao, da ste tražili jošnovca,dasteimaliljubavnikeuvisokimkrugovima,aliidanisuimaliNIŠTA,bašništa protiv vas što bi sadržalo bilo kakvu povjerljivu informaciju o našimaktivnostimailiokretanjunašihtrupa.

Nažalost,nisammogaoprisustvovatisvimvašimrazgovorimasBouchardonomjer je donesen sramni zakon o „nacionalnoj sigurnosti” koji je, u mnogimslučajevima,zabranjivaonazočnostodvjetnikaobranenasaslušanjima.Ovokršenjezakona bilo je pravdano „sigurnošću domovine”. Ali ja sam imao prijatelje navisokimpoložajimaisaznaodasteozbiljnoposumnjaliukapetanaLadouxaireklimu da ste vjerovali u njegovo poštenje kad vam je ponudio novac da radite kaodvostruki špijun i da prikupljate informacije za francusku stranu. U to vrijeme

92

Nijemci su točno znali što će vam se dogoditi i da vas trebaju samo još višekompromitirati.Ali,zarazlikuodonogaštosedogađalounašojzemlji,onisuvećzaboraviliagentaH21iusredotočilisenazaustavljanjeofenzivesaveznika,onimštojezapravouratunajhitnije:ljudstvom,iperitomibarutom.

Znamnakakvomjeglasuzatvorukojemćuvasranoujutrozadnjiputposjetiti.Prvotno je bio karantena za oboljele od kuge, zatim umobolnica koja je poslijepretvorena u tamnicu gdje su osuđenici na smrt čekali na pogubljenje tijekomFrancuskerevolucije.Higijenskiuvjetigotovonepostoje,ćelijeseneprovjetravaju,zaraze se šire preko kužnog zraka koji nema gdje strujati. Tu su uglavnomprostitutkeiosobekojihsusenjihoveobitelji,uzpomoćsvojihveza,željeleriješiti.Služi i kao mjesto za eksperimente koje obavljaju liječnici zainteresirani zapromatranjeljudskogponašanja,očemujejedanodnjihiposvjedočio:

Temladeosobeodvelikogsuinteresazamedicinuimoraliste:malanemoćnastvorenjakojasuzbogspletkiokonasljedstvasmještenaovamo,čakiuuzrastuodsedam, osam godina, pod izgovorom da se upućuju na „preodgoj”, provodedjetinjstvounezdravojsredini,udruštvuprostitutki,izloženirazvratuiboleštinama,lakodakadiziđunaslobodu,sosamnaestilidvadesetgodina,nemajuviševoljuzaživotom,ajošmanjezapovratkomuobitelj.

Trenutačnojejednaodvašihsupatnicaosobakakveobičnonazivamo„borcimaza ženska prava”. Ili, što je još gore, „pacifisticama”, „defetisticama”,„antipatriotskim elementima”. Optužbe protiv Hélène Brion, zatvorenice na kojumislim, vrlo su slične vašima: njemačka plaćenica, dopisuje se s vojnicima ivlasnicima tvornica oružja, aktivistica sindikata i radničkog pokreta, objavljujeilegalnenovinetvrdećidaženeimajuistapravakaomuškarci.

Hélènećevjerojatno snaći ista sudbinakao ivas,premda još imamodređenesumnje jer je francuske nacionalnosti, ima utjecajne prijatelje u novinama i nikadnijeupotrijebilaoružjekojesvimoralistinajvišeosuđujuikojejevasučinilolikomiz DanteovaPakla: zavođenje. Madam Brion odijeva se kao muškarac i time seponosi.Međutim, proglašena je izdajnicomnaPrvom ratnom tribunalu koji je biomnogopravednijiodsudakojimpredsjedavaBouchardon.

93

Nisamniprimijetiodasamzaspao.Sadasampogledaonasatividiodazatrisatatrebambitiutomprokletomzatvoru,nanašemzadnjemsastanku.Nemogućejeprepričati sve što se dogodilo otkad ste me protiv svoje volje angažirali, jer stesmatrali da je nevinost dovoljan razlog da se iščupate iz mreže pravnog sustavakojimsmoseuvijekdičili,alikojiseuovoratnodobapretvoriouruglopravde.

Pogledao samkroz prozor.Grad spava, osim grupica vojnika koji su došli izsvihkrajevaFrancuske ikojipjevajućihodajuulicompremakolodvoruAusterlitz,ne znajući što im je sudbina spremila. Glasine nikome ne daju mira. Jutros sugovorilidasmouspjeliudaljitiNijemcenapodručjeizaVerduna;tijekompopodnevanekesenzacionalističkenovinepisalesudaseturskejediniceiskrcavajuuBelgiji iidu prema Strasbourgu, odakle će krenuti u veliki napad. Nekoliko puta dnevnokrećemoseodeuforijedoočaja.

Nemogućejeprepričatištosesvedogodilood13.veljače,kadasteuhićeni,dodanas,kadaćevas izvestipredstreljačkivod.Pustitćemodavrijemekažesvojeomeniimojojobrani.Moždaćesvremenomiistinaovamaizaćinavidjelo,iakoutosumnjam.Vinistebilisamonepravednooptuženaosobazašpijunažu,većženakojaseusudilasuprotstavitisenekimuvriježenimobičajima,atojeneoprostivo.

Međutim,dovoljanjejedanlistpapiradasesvesažme:pokušalisuućiutragvašem novcu i vrlo brzo taj je dio istrage dobio oznaku „povjerljivo”, jer suustanovilidabi izlazakujavnost tihpodatakamogaokompromitiratimnogeosobenavisokimpoložajima.Bivšiljubavnici,svidojednog,tvrdilisudavasnepoznaju.Čak se iRusu kojeg ste bili zaljubljeni i zbogkojeg ste bili spremni ići uVittel,usprkos opasnosti da time izazovete sumnju, pojavio s jednim okom još uvijekpovijenim i na francuskom pročitao svoje svjedočenje, pismo koje je pročitano usudnici, s jedinom namjerom da vas javno ponizi. Butici u kojima ste kupovalistavljenisupodistraguinekolikonovinaobjavilojepopisvašihdugovanja,iakostesve vrijeme tvrdili da su se vaši „prijatelji” pokajali zbog darova koje su vamkupovaliinaprečacnestalineplativšidugove.

94

SudcisubileprimoraniodBouchardonaslušati izjavekaošto jeova:„Uratuspolova, svi muškarci, ma koliko vični bili raznim vještinama, uvijek vrlo lakoizgube.” A imao je još bisera: „U ratno doba, bilo kakav kontakt s građaninomneprijateljske zemlje sumnjivo je ponašanje i dostojno osude.” Pisao samnizozemskomkonzulatui tražiodamipošaljuneštovašeodjećekojusteostaviliuHaagu, kako biste se mogli pojaviti u sudnici pristojno odjeveni. Ali, na mojeiznenađenje, unatoč člancima koji su relativno često objavljivani u nizozemskimnovinama,vladaKraljevineNizozemskeobaviještenajeosuđenjuteknadankadajeonopočelo.Bilo kakobilo, nebi pomogli; bojali su se dabi tomogloutjecati na„neutralnost”zemlje.

Kad samvas 24. srpnja vidio kako ulazite u sudnicu, bez frizure, u izlizanojodjeći,aliuzdignuteglaveičvrstakoraka,kaodasteprihvatilisvojusudbinuitakoihspriječiliunamjeridavasjavnoponize,shvatiosamdasebitkaprimaklakrajuida vam je preostalo samo časno napustiti ovaj svijet. Nekoliko dana prije toga,maršalPétainposlaojenastrijeljanjevelikbrojvojnikakojisuosuđenizaizdajujersuodbilijurišatinanjemačkemitraljeze.Francuzisuuvašemstavupremasudcimavidjelinamjerudaprkositetimsmrtimai...

95

Dosta.Nevrijedirazmišljationečemuštoćeme,sasvimsigurno,progonitidokraja života. Žalit ću za vama i pokušat ću skriti svoju sramotu što samu nekomtrenutkuneznanjapogriješioilizatoštosammisliodajepravdauratnavremenaistakaoiumiru.Nositćutajkriž,alikakobihbarempokušaozaliječitituranu,moramprestatigrepstiponjoj.

Međutim, oni koji su vas osudili nosit ćemnogo teže križeve. Iako se danassmijuičestitajujednidrugima,doćićedankadaćečitavaovafarsabitiraskrinkana.Čak i da se to ne dogodi, oni znaju da su osudili nevinu osobu samo zato što sunečimmoraliodvratitipozornostnarodu, istokaošto jenašarevolucija,prijenegošto jedonijela jednakost,bratstvo i slobodu,moralapostavitigiljotinuna trgdabismirilaonezakojejošuvijeknijebilodovoljnokruha.Onisuvezalijedanproblemuzdrugi,smatrajućidaćetakoponuditirješenje,alisuzapravonapravilijedantežak,neuništiv,čeličnilanac,lanackojićemorativućizasobomčitavsvojživot.

***

Postoji jedan grčkimit koji je oduvijek ostavljao jak dojamnamene i koji -baremtakomislim-predstavljavašupriču.Bilajednomjednalijepaprincezakojususviobožavaliiodnjestrepilizatoštojebilaodvišesvoja.ZvalasePsiha.

Zabrinutdamukćineostaneusidjelica,njezinotacobratio seboguApolonukoji je našao sljedeće rješenje: treba je ostaviti samu, odjevenu u crninu, na vrhujedneplanine.Prijenegoštosvane,doćićezmijaiuzetćejezaženu.Tojezanimljivdetalj,jervinasvojojnajpoznatijojfotografijiimatezmijunaglavi.

Ali vratimo se mitu: otac je postupio kako mu je Apolon naložio i na vrhplanine poslao kćer; uplašena i promrzla, na kraju je zaspala, uvjerena da se višenikadanećeprobuditi.

Međutim, sutradan se probudila kao kraljica u prelijepoj palači. Svake noći

96

sastajalasesasvojimmužem,aonjeodnjetražiosamojedno:damuupotpunostivjerujeidanikadanevidinjegovolice.

Nakonnekolikomjeseciprovedenihubraku,onajebilazaljubljenaumužakojijoj jerekaodasezoveEros.Obožavalajerazgovaratisnjim,uživalajeuvođenjuljubaviionsepremanjojophodiosnajvećimpoštovanjem.Uistovrijeme,plašilasedaseudalazaužasnuzmiju.

Jedne noći više nije mogla obuzdati svoju radoznalost i pričekala je damužzaspipaupalilasvijećuilaganopodiglaplahtukojomjenjegovolicebilopokriveno.Ugledala je licemuškarcaneopisive ljepote.Ali svjetlostga jeprobudila ikada jeshvatiodanjegovaženanijemoglaispunitinjegovujedinuželju,Erosjenestao.

Svaki put kada se sjetim ovog mita, pitam se: hoćemo li ikada moći vidjetipravo lice ljubavi? Jasnomi je što suGrci željeli ovim reći: ljubav je čin vjere udrugu osobu i njezino licemora ostati prekriveno velommisterija. Svaki trenutaktrebaživjetiosjećajućigajerakogapokušamoprotumačitiishvatiti,magijanestaje.Slijedimonjezinekrivudaveiraskošneputeve,dopustimosebipopetisenanajviševrhoveispustitiseunajdubljemorskedubine,alivjerujemorucikojanasvodi.Akosinedopustimodanaspreplavistrah,uvijekćemosebuditiupalači;akoseplašimokorakakojeljubavodnaszahtijevaiželimosveonjojsaznati,onaćenestati.

Smatram,voljenamojaMataHari,da je tobilavašapogreška.Nakongodinaprovedenih na hladnoj planini, potpuno ste izgubili vjeru u ljubav i odlučili ste jepretvoritiusvojusluškinju.Ljubavnikoganeslušaiizdajesamoonekojipokušajuproniknutiunjezinutajnu.

Vistesadazatvorenicafrancuskognaroda,ačimsunceizađe,bitćeteslobodni.Vašikrvnicimoratćeidaljevući,uzasvevišenapora,lanceštosuihskovalikakobiopravdalivašusmrt,aonićeimsenakrajuomotatiokonogu.Grciimajujednuriječpunu proturječnih značenja: metanoia. Katkada ta riječ znači kajanje, grižnjasavjesti,priznanjegrijeha,zavjetdanećemoponovitipogrešku.

U drugim prilikama ona znači ići dalje od vlastite spoznaje, suočiti se snepoznatim, bez uspomena i sjećanja, ne znajući što će biti kad napravimo idućikorak. Zarobljeni smo u svojem životu, u svojoj prošlosti, robujemo zakonimaispravnog i pogrešnog, a odjednom sve se promijeni.Hodamoulicombez straha ijavljamo se svojim susjedima, a trenutak poslije oni više nisu naši susjedi, podižuograde i razvlačežicu takodavišenevidimoništaonakvimkakvo jenekadabilo.Takoćebitisamnom,isNijemcima,alijošvišesonimakojisuodlučilidajelakšepogubitijednunevinuženunegopriznativlastitepogreške.

97

Sramotnojedaseovoštosedanasdogađaiprijedogađalo,adogađatćeseiubudućnosti;inastavitćesedogađatidokjesvijetaivijekailidokčovjekneotkrijedaonnijesamoonoštomisli,većnajprijeonoštoosjeća.Tijeloselakoumara,aliduhjeuvijekslobodanipomoćićenamdajednogdanaiziđemoizovogpaklenogkrugaponavljanjaistihpogrešakaizgeneracijeugeneraciju.Premdasumisliuvijekiste,postojineštoštojejačeodnjih,atoneštojeLjubav.

Jer kada iskreno volimo, upoznajemo bolje i druge i sebe. Više nam nisupotrebneriječi,dokumenti,odluke,svjedočenja,optužbeiliobrana.PotrebnonamjesamoonoočemujegovorioPropovjednik:

Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjestopravednikazločinac.

Zatorekohusebi:„Bogćesuditiipravednikuizločincu,jerovdjeimavrijemezasvakunamjeruiČin.”5

Nekatakobude.NekaBogbudesvama,voljenamoja.

98

Epilog

99

Devetnaestog listopada,četiridananakonstrijeljanjaMateHari,njezinglavnitužitelj inspektor Ladoux optužen je za špijunažu u korist Njemačke i uhićen.Usprkos tome što je tvrdio da je nevin, neštedimice je bio ispitivan zbogkontrašpijunaže,iakojedržavnacenzura-dopuštenauvrijemerata-spriječiladaseta vijest pojavi u novinama. Branio se tvrdeći da mu je neprijatelj podmetnuo teinformacije:-Nisamjakrivštomejemojposaonakrajuizložiosvimisvakojakimvrstamaintriga,doksuNijemciprikupljalipodatkekojisubiliključnizainvazijunaFrancusku.

Godinudananakonzavršetkarata,1919.godine,Ladouxjeipakpušten,aligajeglasdvostrukogšpijunapratiodogroba.

TijeloMateHaripokopanojeujednuneobilježenuraku,takodanitkonikadanije saznao gdje točno. Po ondašnjim običajima, glava joj je odrubljena i predanapredstavnicimadržave.GodinamaječuvanauMuzejuanatomije,uRuedesSaints-Pères u Parizu, sve dok jednog, ne zna se kojeg, dana nije nestala iz te ustanove.Službenicisuprimijetilinjezinnestanaktek2000.godine,iakosevjerujedajeglavaMateHariukradenamnogoprije.

Godine1947.tužiteljAndréMornet,utovrijemevećjavnooptuženkaojedanodsudacakojijebiopokretačprocesazaustavljanja„ubrzanenaturalizacije”Zidova1940.godineinosilacvelikogdijelakrivnjezasmrtnupresuduonezakojujetvrdioda je „Salomamodernihvremena, čiji je jedini cilj biodaNijemcimapredaglavunaših vojnika”, povjerio se novinaru i piscu PauluGuimardu da je čitavo suđenjebiloosnovanonazaključcima,projekcijama ipretpostavkama,završavajući sovimriječima:

„Među nama, dokazi koje smo imali nisu bili dovoljni ni da kaznimoobičnumačku.”

100

101

Bilješkaautora

Iako su sve činjenice navedene u knjizi istinite, morao sam dopisati nekedijaloge,spojitinekescene,promijenitiredoslijednekolicinedogađajaiizbacitisvezaštosamsmatraodanijevažnozapriču.OvaknjiganijepisanaunamjeridabudebiografijaMargaretheZelle.

Onima koji se žele bolje uputiti u priču o Mati Hari, preporučujem odličnuknjiguPatShipmanFemmeFatale:Love,Lies,andtheUnknownLifeofMataHari(Harper Collins, 2007.). Također preporučujem i knjigu Philippea Colla saMataHari, Sa véritable histoire (Plon, Paris, 2003.). Collas je praunuk dr. PierreaBouchardona, jednog od likova u ovoj knjizi i imao je pristup dosad nepoznatommaterijalu. Tu su i članci Frédérica Gueltona, „Le dossier Mata Hari” (Revuehistoriquedes armées, 247, 2007.) i RussellaWarrenaHowea, „Mournful Fate ofMata Hari, the spy who wasn’t guilty” (Institucija Smithsonian, ref. 4224553) -između mnogih članaka kojima sam se koristio u svom istraživanju.Dosje MataHariBritanskeobavještajneslužbepostao je javan1999.godine imožesenaćinamojojinternetskojstraniciilikupitiuNacionalnomarhivuUjedinjenogKraljevstva,brojKV-2-1.

Želio bih zahvaliti svom odvjetniku dr. Shelbyju de Pasquieru i njegovimsuradnicimanavrlobitnimobjašnjenjimavezanimuzsuđenje.ZahvaljujemiAnnivon Planta, mojoj izdavački na njemačkom jeziku u Švicarskoj, za vrlo pedantnukorektumvezanuuzpovijesnedogađaje - iakomoramo imatinaumuda jeglavnajunakinja imala sklonost domaštavanju činjenica - iAnnieKougioum,prijateljici ispisateljiciizGrčke,zapomoćsdijalozimaiupostavcipriče.OvaknjigaposvećenajeJ.

102

Oautoru

PauloCoelhojedanjeodnajutjecajnijihpisacanašegavremena.

Njegovi romaninaprvimsumjestimasvjetskih ljestvicanajčitanijihknjiga,austo su i teme društvenih i kulturalnih rasprava.Njegove knjige, objavljene na 81jezikuiprodaneuvišeod210milijunaprimjeraka,dotaklesusrcabrojnihčitateljaširomsvijeta.PauloječlanBrazilskeakademijedruštvenihznanosti,UN-ovglasnikmira,a2009.postaojenositeljGuinnessovarekordazanajvećibrojprijevodajednogromana (Alkemičar). Filozofija, ideje te teme njegovih knjiga inspiriraju mnogečitateljekojitragajuzavlastitimputemipoimanjemsvijeta.

Romani Paula Coelha objavljeni u izdanju V.B.Z.-a: Alkemičar, Veronika jeodlučila umrijeti, Valkire, Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala, Peta gora,Priručnik za Ratnika Svjetlosti, Hodočašće, Zahir; Demon i gospođica Prym,Jedanaest minuta, Vještica iz Portabella, Brida, Pobjednik ostaje sam, Aleph,RukopisizAkreiPreljub.

103

Bilješke

[←1]Kršćanskasadašnjost,biblija.ks.hr

[←2]Francuskainačicaboćanja.

[←3]Biblija,Pjesmanadpjesmama.PJ.3.1-4bibllja.ks.hr

[←4] Naziv potječe od Tomasa de Torquemade, španjolskog teologa koji ja1484. Imenovanvelikim inkvizitoromuŠpanjolskoj; dao je španjolskoj inkvizicijikonačnoustrojstvo.(op-ur.)

[←5]Biblija,Propovjednik3:16-17;http://biblija.ks.hr/

104