palate boke kotorske.pdf

72
PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora | Uvod 2 Palate 3 Boka Kotorska 4 Istorijski tokovi u Boki 6 Palate u Boki Kotorskoj 8 Vlasnici i graditelji palata 11 Barokne palate u Boki 12 Kotor 13 Providurova palata 14 Palata Bizanti 15 Palata Beskuća 16 Palata Buća 17 Palata Pima 18 Palata Vrakijen 19 Palata Drago 20 Palata Grgurina 21 Palata Lombardić 22 Palata Grubonja 23 Dobrota 25 Palata Radoničić 26 Palata Dabinović 27 Palata Radoničić-Milošević 28 Palata Milošević - “Veliki palac” 29 Palata Ivanović-Tripković -Centralna komisija 30 Palata Kamenarović 31 Palata Radomiri-Dabinović - “Krivi palac” 32 Palata Dabinović - “Kokotova kula” 33 Palata Ivanović-Moro 34 Palata Tripković 35 Palata Ivanović 36 Perast 37 Palata Bronza 38 Palata Šestokrilović 39 Palate Boke Kotorske Palata Mazarović 40 Palata Balović 41 Palata Visković 42 Palate Martinović i Brajković-Martinović 44 Palata Smekja 45 Palata Zmajević 46 Palata Lučić - Kolović - Matikola 48 Palata Bujović 49 Risan 50 Palata Ivelić 50 Herceg Novi 51 Palata Ivana Burovića - “Burovina” 52 Zadužbina Mirka Komnenovića 53 Zadužbina Duković 54 Palata Milašinovića 55 Bijela 56 Palata Zmajević-Burović-Zloković 56 Baošići 57 Kuća na posjedu Smekja 57 Kapetanski palac u Baošićima 58 Prčanj 59 Palata Tre Sorelle 60 Palata Luković 61 Palata Beskuća 62 Palata Florio-Luković 63 Palata Verona 64 Tivat 65 Kompleks Buća-Luković 66 Kompleks Bizanti u Župi 67 Kuća Verona u Račici 68 Dančulovina 69 Grgurevina 70 Literatura 71

Upload: dr-milan-glendza-petrovic-njegos

Post on 26-Oct-2015

502 views

Category:

Documents


32 download

DESCRIPTION

Montenegro and Bocca di Cattro Palaces

TRANSCRIPT

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Uvod 2Palate 3 BokaKotorska 4IstorijskitokoviuBoki6PalateuBokiKotorskoj 8Vlasnici i graditelji palata 11Barokne palate u Boki 12Kotor 13Providurova palata 14Palata Bizanti 15Palata Beskuća 16Palata Buća 17Palata Pima 18Palata Vrakijen 19Palata Drago 20Palata Grgurina 21Palata Lombardić 22Palata Grubonja 23Dobrota 25Palata Radoničić 26Palata Dabinović 27Palata Radoničić-Milošević 28Palata Milošević - “Veliki palac” 29Palata Ivanović-Tripković -Centralna komisija 30Palata Kamenarović 31Palata Radomiri-Dabinović - “Krivi palac” 32Palata Dabinović - “Kokotova kula” 33Palata Ivanović-Moro 34Palata Tripković 35Palata Ivanović 36Perast 37Palata Bronza 38Palata Šestokrilović 39

PalateBokeKotorske

Palata Mazarović 40Palata Balović 41Palata Visković 42Palate Martinović i Brajković-Martinović 44Palata Smekja 45Palata Zmajević 46Palata Lučić - Kolović - Matikola 48Palata Bujović 49Risan 50Palata Ivelić 50HercegNovi 51Palata Ivana Burovića - “Burovina” 52Zadužbina Mirka Komnenovića 53Zadužbina Duković 54Palata Milašinovića 55Bijela56Palata Zmajević-Burović-Zloković 56Baošići 57Kuća na posjedu Smekja 57Kapetanski palac u Baošićima 58Prčanj 59Palata Tre Sorelle 60Palata Luković 61Palata Beskuća 62Palata Florio-Luković 63Palata Verona 64Tivat 65Kompleks Buća-Luković 66Kompleks Bizanti u Župi 67Kuća Verona u Račici 68Dančulovina 69Grgurevina 70Literatura 71

2

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

UvodPublikacija “Palate Boke Kotorske” nastala je kao jedan od rezultata projekta „Kulturna maršruta - palate Boke Kotorske“. Cilj ovog projekta je prezentovanje i ukjučivanje palata Boke Kotorske u postojeću turističku ponudu Crne Gore, kao jedne od mogućih kulturnih maršruta, kako bi se doprinijelo valorizaciji bogatog nasljeđa i unaprijedio kulturni turizam. Kulturne maršrute predstavljaju jedan od mogućih vidova valorizacije kulturnog nasljeđa kao resursa za kulturni turizam. One mogu da doprinesu zaštiti nasljeđa ali i da podstaknu društveni i ekonomski razvoj. S obzirom na potrebe razvoja kulturnog turizma u Crnoj Gori kulturne maršrute jesu prepoznate kao mogući značajan činilac turističke ponude, ali do sada nisu realizovane. Projektom „Kulturna maršruta - palate Boke Kotorske“ EXPEDITIO je odlučio da pokrene afirmaciju kulturnih maršruta, počinjući sa palatama Boke Kotorske. Ideja je da ovaj projekat posluži i kao model za izradu kulturnih maršruta sa drugim temama (npr. arheološka nalazišta, sredjovjekovni gradovi, austrougarske tvrđave, romaničke crkve, manastiri, ruralne cjeline, itd.) Boke Kotorske, crnogorskog primorja ili Crne Core. Ove maršrute mogle bi kasnije da posluže i za povezivanje sa kulturnim maršrutama zemalja u regionu. Na području Boke Kotorske nalazi se veliki broj palata i drugih reprezentativnih kuća sa izrazitim kulturno-istorijskim, umjetničkim i arhitektonskim vrijednostima koje predstavljaju jedan od značajnih segmenata naše kulturne baštine. Te reprezentativne kuće na najbolji način svjedoče o stepenu društvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja i govore o kulturi stanovanja i stilu života čitave jedne sredine.

Međutim, ovi objekti još uvijek nijesu u dovoljnoj mjeri prezentovani i valorizovani. Istraživanja i podaci o pojedinim palatama postoje ali su oni dostupni najčešće samo stučnoj javnosti, dok je malo publikovanog materijala koji bi široj javnosti pružio uvid u njihov značaj. Cilj ove publikacije bio je da se na jednom mjestu prezentuju sve palate i druge značajne reprezentativne stambene kuće u Boki koje bi mogle da budu jedna od zanimljivih kulturnih maršruta. Kao osnova za publikaciju korišćen je obiman materijal koji postoji o pojedinačnim palatama i istraživanja koja su rađena. Spisak literature dat je na kraju publikacije. U publikaciji su predstavljene prije svega sve one kuće koje nose naziv “PALATA” ili “PALAC” (ital. palazzo) u onom smislu kako se to u Boki danas podrazumijeva. Uz njih su predstavljene još i neke manje palate tipa “PALACIN”, kao i izabrani LJETNIKOVCI, VILE i drugi REPREZENTATIVNI STAMBENI KOMPLEKSI na području Boke, koji, iako se ne nazivaju palatama, zbog svojih karakteristika svakako zaslužuju da budu na kulturnoj maršruti reprezentativnih bokeljskih kuća.

EXPEDITIO

3

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

PalatePalata je po definiciji “velika i lijepa kuća”� ili “građevina koja se u sklopu naselja ističe svojim omjerima i raskoši”. Riječ palatium na latinskom znači carski dvor, a potiče od Palatina, brijega u starom Rimu, gdje je bio dvor cara Avgusta i gdje su njegovi nasljednici gradili svoja raskošna prebivališta - palate. U osnovnom značenju palata je gradska rezidencija suverena, feudalca, patricija, i u tom smislu sinonim za dvor. U širem značenju, naziv palata upotrebljava se u novije doba kao oznaka za građevine velikih razmjera, u kojima se nalaze sjedišta ministarstava, banaka, koncerna, organizacija, ustanova i dr. “Palate ogromnih dimenzija kao rezidencije vladara poznavali su već stari Egipat, Krit, Persija, Rimsko carstvo (Dioklecijanova palata u Splitu). U Rimu se carska palata nalazila na jednom od sedam brežuljaka (Palatinum), čije je ime zatim preuzeto kao opšti naziv za palatu. U srednjem vijeku

rezidencije feudalaca su utvrđeni gradovi, burgovi (Papinska palata u Avinjonu). Stambena zgrada unutar tih utvrđenih gradova dobija naziv palais, pales, palas, palast. Iz njih se, od renesanse dalje, razvija tip palate, koja se od burga razlikuje po tome što nije utvrđena, a od dvorca po tome što je izgrađena unutar urbanističkog kompleksa i nije povezana u jedinstveni skup sa nizom privrednih zgrada, karakterističnih za dvorac kao centar feudalnog posjeda. Renesansni tip feudalne palate u Italiji (palazzo) razvija se od XV vijeka u prvom redu u Firenci, Rimu i Veneciji; krila palate sa tremovima na stubovima zatvaraju četvorougaono otmeno dvorište (Palzzo Strozzi i Palzzo Pitti u Firenci). Po istom tipu se grade i palate koje služe javnoj svrsi (Palazzo della Cancellaria u Rimu). Osobit razvoj doživljava palata u Italiji u doba baroka, a naziv palazzo dobija veoma široku primjenu. Od latinskog izvedeni su i slovenski nazivi za palatu (srpsko-hrvatski palata, palača, polača, palac; češki palac i poljski palac). Kod nas danas palata nije naziv samo za raskošnu, reprezentativnu gospodsku kuću, nego za svaku bogatiju i ugledniju zgradu.” �

2Enciklopedija likovnih umjetnosti1 Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza

4

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

BokaKotorska“Zovu Bokom onaj čarobni zalijev u koji se spuštaju i tonu kršovita i skoro nepristupna brda južne Hercegovine i Crne Gore. Kažu ljudi, koji svijet obađu, da je taj jedan od najljepših položaja zemlje; i zbilja bi rekao da se je ovdje priroda igrala kad je svoje čudesno djelo na mahove stvarala”(S. M. Ljubiša)

Boka Kotorska je jedinstven zaliv Mediterana – izuzetan kulturni pejzaž koji čini harmonična simbioza prirodnih fenomena i graditeljskog nasljeđa. Izuzetno povoljni i specifični prirodni i klimatski uslovi Zaliva bili su presudni za nastanjivanje ovog područja još od najranijih vremena i izgradnju gradova i naselja na svojstven način, čime je došlo do jedinstvenog sklada tvorevina prirode i ljudskog duha. Morfološki, geološki i hidrološki fenomeni učinili su ovo područje izuzetnom tvorevinom prirode visokih kvaliteta na području Mediterana, a sa svojom sveukupnošću i antropogenom komponenetom i u svijetu. Područje zaliva

okružuju vertikale dinarsko-primorskog krečnjaka, dostižuči najveću visinu od 1895 m (Orjen) i dubinu u zalivu (52 m), čime područje pripada rijetkim oblastima holokarsta u svijetu, sa osobito izraženom kraškom morfologijom i hidrologijom. U tako izuzetnim prirodnim uslovima dodajući geografski položaj i istorijske tokove, ljudska je ruka u svom neprekinutom kontinuitetu stvarala svojevrsna kulturna dobra primajući uticaje kultura Sredozemlja, Zapada i djelimično Istoka, transformišući ih u okvire svog načina življenja i poimanja života i emitujući ih na šira područja bivše Jugoslavije, Balkana, pa i područja Istočne Evrope, uklapajući ih sa izuzetnim senzibilitetom u prirodu rubom zaliva, čineći sa njome jedinstvenu prirodnu i kulturnu – čovjekovu sredinu na najhumaniji način. Gradovi, kao i veća i manja naselja na području Zaliva predstavljaju raznovrsne karakteristične cjeline, koje se nadovezuju u skoro neprekinutom nizu. Svako naselje stiče sopstvene urbane i kulturne karakteristike postižući jedinstvo i kontinuitet kulturne baštine ukupnog područja. U naseljima se razvija sakralna arhitektura sa prožimanjem različitih stilova, posebno romanike i baroka, dok profana stvara oblike bokeške kuće transponujući kroz narodno

5

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

graditeljstvo uticaje Mediterana, Zapada i Istoka. Elitna profana arhitektura palata zauzima značajno mjesto. Pored toga, u Boki se nalaze bogati fondovi i riznice pokretnog kulturnog blaga. Boka Kotorska se nalazi na listi Kluba najljepših zaliva svijeta. Zbog svojih izuzetnih univerzalnih kulturnih i prirodnih vrijednosti dio Zaliva, područje Kotora koje obuhvata kotorski i risanski dio zaliva, nalazi se od 1979. godine na UNESCO-voj Listi svjetskog naljeđa. Prije dolaska Slovena, a i poslije toga, veliki broj država, suverena ili dinasta, težili su za Bokom Kotorskom, za ovom važnom strateškom tačkom na jugoistoku Jadrana, za njenim smirenim zalivskim morem, gdje mogu da se sklanjaju čitave flotile brodova pred razbješnjenim morem ili piratima, za razvijenim drevnim gradovima, brojnim pomorskim naseljima i pitomim selima. Ništa manje nego petnaest puta smjenjivale su se, za duži ili kraći period, razne strane ili domaće vladavine, pomjerale se granice. Ali, samo tokom nekoliko dugotrajnijih

vladavina nastajale su dublje promjene u istorijskoj sudbini ovog područja. Tokom istorije Kotor nije uvijek bio središte Zaliva. Takav ugledan položaj političkog, privrednog i kulturnog centra, koji se odražava i u nazivu Boke Kotorske, grad je stekao naročito za vrijeme svog svestranog uspona u srednjem vijeku. Ranije, za vrijeme Ilira i Rimljana, puno prvenstvo je pripadalao Risnu, tako da se čitava Boka nazivala “Risanski zaliv” (Sinus Rhisonicus). Herceg Novi se osniva u XIV vijeku, a naselja na njegovoj rivijeri se razvijaju naročito nakon oslobađanja tog dijela zaliva od Turaka. U periodu od XVI-XVIII vijeka, za vrijeme vladavine Mletačke republike, razvijaju se i poseban uspon doživljavaju i stiču status pomorskih naselja Perast, Dobrota, Prčanj i Stoliv. Tokom austrougarskog perioda Tivat postaje glavna vojna baza.

(izvori: Nominacioni dosije za upis Prirodnog i kulturno-istorijskog područja

Kotora na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljeđa i Milošević Miloš, Istorijski

tokovi na području Zaliva)

6

Istorijski tokovi u BokiIII v. - 168. p.n.e

Ilirski period

168. p.n.e - 476. n.e. Rimska vladavina

476-1185 Vizantijska vladavina

Duklja - Zeta

1185-1371 Srpska srednjovjekovna

država

1371-1384 Vladavina ugarsko-hrvatskog kralja

1382. - Bosanski kralj Tvrtko osniva Herceg Novi

1384-1391 Bosanski period

1391-1420 Samostalnost Kotora

• 3000 p.n.e. - prvi tragovi materijalne kulture pećina Spila iznad Perasta•crteži na pećini u Lipcima

• 228. p.n.e. ilirska kraljica Teuta se sklanja u Risan da se odbrani od Rimljana• Risan - ilirska kovnica

• Nastaju gradovi i naseobine rimskih građana - Rhisinium i Acruvium• Risan glavni grad zaliva Sinus Risonicus

• VI v. - Prvi kotorski biskup, episkop Pavle• Naseljavanje Slovena i Avara• Vizantijska uprava u gradovima, okolina i zaleđe pripadaju Slovenima • Kraj X v. - car Samuilo ruši Kotor

• Poslije smrti cara Vasilija (1025) opada moć Vizantije a snaži organizacija dukljanske države• Kralj Mihailo ima dvor u Kotoru U Kotoru se smjenjuje suverenitet Vizantije i zetskih vladara - Vojislavljevića, grad ima svoju upravu sa priorom• Kotor sjedište jednog od tri vizantijska “dukata”, okolina pripada zetskim vladarima

• Kotor uživa naklonost raških vladara i povlašćen položaj, glavna luka države, u njemu je Nemanja imao svoj dvor• Kotor dobija veliki značaj tranzitne luke, između Balkana, Apeninskog poluostrva i Sredozemlja• Gradska komuna Kotora, sa svojim statutom i zakonodavnim, sudskim i upravnim tijelima, postiže najveću nezavisnost i samoupravu

• Težnja Balšića za Kotorom

N.E.

V

VII

XI

XII

XIV

XV

7

• Kotor i Boka Kotorska se stavljaju pod zaštitu Mletačke republike

• Kotor nominalno zadržava autonomiju i gradsku samoupravu, providur - predstavnik upravnog aparata iz Venecije• 1451. Stefan Crnojević dobija solane, carinu i kuću u Kotoru

• 1538. Španci osvajaju Herceg Novi• 1539. napad Hajrudina Barbarose na Kotor • 1585. Perast se odvaja od Kotora, postaje samostalna opština

• 1625. Prčanj stiče status pomorskog naselja• 1654. napad Turaka na Perast, 1657. na Kotor• 1667. razorni zemljotres• 1684. Risan se oslobađa od turske vlasti• 1687. oslobođenje Herceg Novog od turske vlasti

• 1717. Dobrota dobija status pomorskog naselja, a Stoliv 1721.

• Boka je u početku tretirana kao posebna pokrajina, neposredno podložna Beču• Ruski konzul u Kotoru

• 1979. - katastrofalni zemljotres• područje Kotora na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa

1420-1797 Vladavina Mletačke republike

1482-1687 Herceg Novi, sa sjevernim dijelom Boke,

pod turskom vlašću

Od 1482. Bokokotorski zaliv sa sjeverozapadne strane, morskom linijom Oštra-Verige-Perast, za više od 200 godina bio prepolovljen između

Mlečana i Turaka

1687-1797 Herceg Novi pod mletačkom vlašću

1797-1806 Prva austrijska valadavina

1806-1807 ruska vladavina1807-1813 francuska vladavina

1813-1814 Privremena vladavina dviju ujedinjenih pokrajina Crne Gore i Boke

Kotorske - “Centralna komisija”

1814-1918 Druga austrijska vladavina

1918. - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

1929. - Kraljevina Jugoslavija

1945. - SFRJ 1992. - SRJ, Srbija i Crna Gora

2006. - Crna Gora

XV

XVI

XVII

XVIII

XIX

XX

XXI

8

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

PalateuBokiKotorskoj

“Palače su danas skoro nijemi svjedoci nekadašnje veličine, sjaja i bogatstva. Živo se na njima odrazuje sva prošlost, osobito doba blagostanja.... One kotorske, nikle potkraj srednjega vijeka i kroz šesnaesti, a pomalo i kasnije, s ovima peraškima iz XVII i XVIII st., i s onima dobrotskim i ponešto prčanjskim iz XVIII st., jasno govore o izmjenama sudbine u ovome kraju i zorno predočuju krivulju ekonomsko-socijalnog i kulturnog razvoja najvažnijih mjesta u Boki, kako ju je savijalo vrijeme.”

/Pavao Butorac, prva polovina XX vijeka/

9

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Razvoj graditeljske djelatnosti uopšte pa tako i reprezentativnih kuća i palata u Boki usko je povezan sa istorijskim tokovima, društvenim, ekonomskim i kulturnim razvojem ovog područja. U rimskom periodu u Risnu nastaju prve građevine tipa “villa rustica”. U Kotoru se u periodu srednjeg vijeka, a naročito za vrijeme njegovog najvećeg procvata, podižu “dvorovi” i palate. U tom periodu, pretežno u tivatskom dijelu zaliva, nastaju i ljetnikovci kotorskih plemićkih porodica. U XVII i XVIII vijeku razvija se karakterističan tip bokeljske barokne palate, prije svega u naseljima Perast, Prčanj, Dobrota, koja u tom periodu stiču statuse pomorskih naselja, ali i u Kotoru u kome se grade gradske plemićke palate. U istom tom periodu, naročito nakon oslobađanja od Turaka, nastaju i reprezentativne kuće i palate u hercegnovskom dijelu zaliva. Pod specifičnim tipom bokeljske palate podrazumijevaju se, prije svega, barokne palate nastale u periodu XVII i XVIII vijeka. Bokeljska palata, u pogledu unutrašnje organizacije i načina života, predstavlja proširen tip građanske kuće, sa većim brojem prostorija za reprezentaciju, kao i za individualno stanovanje.Građanska kuća u Boki Kotorskoj bila je pretežno sa tri etaže i namijenjena jednom domaćinstvu. Prizemlje je služilo određenim privrednim potrebama. Prvi sprat je služio reprezentaciji, drugi užem domaćinstvu. Prijemne prostorije prvog sprata otvarale su se prilikom velikih praznika, krštenja, svadbi i smrtnih slučajeva u kući. Na trećem, tj. posljednjem spratu - u dijelu potkrovlja - bila je smještena, pored ostalih pomoćnih prostorija, prostrana kuhinja kao glavni svakodnevni prostor. Razlika između palate i građanske kuće u Boki ne ispoljava se toliko u obradi detalja koliko u opštoj koncepciji. Palate, izuzimajući one u Kotoru koje se odlikuju specifičnim gradskim

karakterom, nameću se svojom veličinom. One su nekada na tri, a češće na četiri etaže (prizemlje, dva sprata i potkrovlje), sa strogo simetričnim pročeljem. Osa simetrije naglašena je posebno u periodu baroka suženim posljednjim spratom u vidu proširene vidionice - “belvedera”, i obaveznim balkonskim motivom. Vrt je spoljnji nerazdvojni dio bokeljske kuće, i posebno palate. Tipična organizacija prostora u bokeljskoj palati je do krajnosti uprošćena. Nastala je po ugledu na organizaciju građanske kuće, ali i pod uticajima reprezentativnih palata u Italiji, prevashodno Veneciji. Tipični raspored prostorija u bokeljskoj palati sastoji se od centralne dvorane - salona sa po dvije prostorije s obje strane, i poznat je kao koncept “četiri sobe i salon” (“La casa di un padron, quatrro stanze un salon”). Salon je, u palatama koje se nalaze uz obalu, uvijek okrenut moru. Ovaj tip osnove javlja se na primorju počev od XVI vijeka, iako je proistekao iz sličnog gotičkog koncepta, koji je unaprijeđen proširenjem središnje dvorane, prema funkcionalnim zahtjevima renesansnog i baroknog načina života. Organizacija prostora same palate, dvorišta i svih pomoćnih prostora, najbolje govore o kulturi stanovanja i stilu života čitave jedne sredine.

PERAST | Crna Gora |

10

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

“U prizemlju je bilo spremište za barku i za opremu broda, pa podrumi za bačve i badnje i za uljana pila, a tako i za druge slične kućne potrepštine. U nekim su palačama u prizemlju toliki prostori, da su mogli poslužiti, i za hambare žita, a i za drugu trgovačku robu, što se tamo zgrtala s trgovačkih pomorskih putovanja, dovezena obično na vlastitim brodovima, osim ako nije uz kuću ili daleko od nje, vlasnik imao još i poseban magazin ili spremište. Na spratu je prostor bio podijeljen po onoj mletačkoj: četiri sobe, jedna dvorana (quattro stanze, un salon). Mletački se način gradnje oponašao ne samo pri ustroju i stilizaciji kućne spoljašnjosti, nego i pri razdiobi unutrašnjeg prostora. Ovo pogotovu vrijedi za donji sprat, gdje su se primali prijatelji i gosti. U sredini dvorana, velika i prostrana, služila je ne samo za obične posjete, nego i za zabavu i za svečanije kućne zgode. Na uglovima dvorane po jedna soba, razumije se ulazom redovito navezana na nju.

Što je boljega pokućstva, obično se pribralo u dvoranu. Osobita odlika dvorana bila su velika zrcala, s baroknim okvirima znatne umjetničke vrijednosti od pozlaćena drva. Ovakvih dragocjenih okvira naći je i oko portreta i oko drugih slika. U kućama se naših pomoraca nalazilo i tzv. “mornarskih škrinja” koje su inače služile obično za prćiju nevjestama. To su veliki sanduci od tvrda drveta, kamo su mornari spremali svoje potrebe. Pod krovom je kuhinja sa sprednim prostorijama. Uz kuću se nalazi dvorište, obor ili avlija, uvijek popločanu, gdje je ponajčešće sprema za kućne potrepštine, ...cisterna i cvjetni nasadi. Cvijeće osobito dobro uspijeva radi neobično blage klime, pa ga ima usred zime. Neka su dvorišta tako prostrana i lijepo uređena, da služe kao neki odušak za kućni život, osobito ljeti. Uz dvorište je obično vrt za povrće ili voćnjak. Vrtovi imaju i po više dolaca obzidanih i podržavanih kamenim međama, jedan vrh drugoga. Najobičnije su voćke naranča i limun. Susreće se oleandar, kostilja, paoma, bor i čempres... Osobitost je kuća pri moru tzv. “ponta”. To je zapravo gat ili pristan, od kamena obzidan prema moru. Mjestimice ga more oblijeva s triju strana, a jednom se drži kuće. Na ponti ima i po koje stabalce, redovito limun, i nasad cvijeća ili grmečak divlje ruže, što je ovio kućna vrata i prozore, da im u proljetni cvat prida neobičan čar. Na ponti je i “mandrać”, zaklon za barku. Uz mandrać je obično i povlačište (“triadur” po talijansku od “trirare” = vući) za barke, kad ustreba izvući za zimski drijemež ili opremiti za more, što izjeda bez sućuti. Ima na ponti i kamenih sjedala ili “pižula” jer je ovakav prostor s dva krila ograđen zidom, da se kućna sloboda i osjeti i naužije pri punoj mjeri pri suncu i morskome zraku i ljeti i zimi. Nova je kolna cesta porazila starinske “ponte”, tako karakteristične za stari kućni i društveni život Boke, i brisala ih gotovo sasvim.”1

1PavaoButorac,KulturnapovijestgradaPerasta

11

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Vlasnici i graditelji palata

Iako se i kuće i palate u Boki Kotorskoj odlikuju svedenošću i određenom jednoobraznošću, svaka od njih, jasno izdvojena kao jedinka, tumač je ličnog stava i materijalnih mogućnosti njenog osnivača. Kuće i palate su uvijek nastajale zajedničkim djelovanjem naručioca-vlasnika i graditelja. Vlasnici palata su bili predstavnici uticajnih bokeljskih porodica, a projektanti-graditelji su biliili arhitekti (strani ili domaći) ili sami vlasnici.Zna se da su neke od najznačajnijijh baroknih cjelina u Boki Kotorskoj projektovali mletački arhitekti. Takođe, postoje i izvjesne crkve i uspješne ambijentalne cjeline, čiji su tvorci arhitekati iz obližnjih trgovačkih i kulturnih centara Dalmacije, sa kojima je Boka imala prisne veze. Međutim, za većinu arhitektonskih cjelina, pa i većih i manjih palata, može se pretpostaviti da su sami pomorci i trgovci, imajući jasne ideje šta im je potrebno za stanovanje, bili odgovorni arhitekti vlastitih kuća. “Ima puno znakova koji govore u prilog primamljivoj pretpostavci da su nekadašnji bokeljski moreplovci kao brodovlasnici i trgovci bili u isto vrijeme i odgovorni arhitekti svojih kuća. Trezvenog i praktičnog duha, oni su pokazivali razvijen smisao za raspored pojedinih prostorija u kući i njen pravilan urbanistički položaj.”2

Sa dosta razloga možemo pretpostaviti da su, na primjer palate Pima i Grgurina u Kotoru, Bujović i Smekja u Perastu, Dabinović i Tripković u Dobroti, ili Beskuća i Verona na Prčanju projektovali arhitekti, kojima imena ne poznajemo, ali čiji ukus prepoznajemo. Za jednu dobrotsku manju palatu - Kokotovu Kulu, imamo i indirektan dokaz o zamisli arhitekte, jer je bio sačuvan njen drveni model, koji je sada izgubljen.3

Za građenje palata uzimali su se uvijek najbolji majstori, koji su se već istakli na javnim, crkvenim i privatnim građevinama. Na palatama se uvijek upotrebljava i najkvalitetniji materijal. Sve kuće i palate u Boki zidane su od kamena, krečnjaka iz lokalnih kamenoloma, dok su bez izuzetka, svi elementi drugostepene plastike - “pragovi” oko vrata i prozora, sastavni dijelovi balkona, spoljna stepeništa i njihove ograde, itd. - izrađivani uvijek od “korčulanskog” kamena, koji je morskim putem dovožen iz nadaleko čuvenih kamenoloma sa otoka Vrnika kraj Korčule u Hrvatskoj. Razlog uvozu “korčulanskog” kamena treba tražiti u paradoksalnoj činjenici da u krševitim masivima Boke Kotorske zaista nema podesne vrste kamena koji bi dopuštao laku i preciznu obradu. Od domaćeg kamena su se izrađivali zidovi i, kada je zahtijevana bolja i ljepša struktura zida, korišćen je obično kamen iz Strpa. U izuzetnim slučajevima - kada su to dopuštale imovinske prilike i kada je lična sujeta bila u pitanju - domaći kamen zamjenjivan je tesanicima sa Korčule, prvenstveno za obradu glavnog lica, što je predstavljalo vrhunac arhitektonske ljepote neke zgrade toga vremena, a ujedno i izraz bogatstva njenog vlasnika. Takav su primjer palate Smekja u Perastu, Tripković u Dobroti, Beskuća na Prčanju, i druge.

PERAST | Crna Gora |

12

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Barokne palate u Boki

U Boki se krajem XVII i tokom XVIII vijeka, zahvaljujući ekonomskom procvatu, nastalom razvojem pomorske trgovine i udaljavanjem opasnosti od Turaka iz zaliva, stvaraju uslovi za razvoj baroka u umjetnosti, a posebno u arhitekturi. Barokni stil se, iako još uvijek pod jakim uticajem tradicionalne arhitekture, razvija kako na sakralnim tako i na profanim građevinama. Arhitekti koji projektuju neke od najznačajnijih sakralnih spomenika dolaze se strane, iz Italije i obližnjih gradova Dalmacije, ali i dalje je najveći broj građevina, naročito stambene arhitekture, djelo domaćih majstora. Barok se na Jadranskoj obali javlja početkom XVII vijeka “i to ne u svojim bitnim elementima, to jest novom koncepcijom prostora, volumena i svjetla, nego u nekim površnim vanjskim pojavama (ornamentika, okviri od voluta i kartuša, oblik prozora ili sklonost gomilanju ukrasa) da bi tek u XVIII st. prodro i u oblikovanje pročelja i rješenja unutrašnjeg prostora, ali još uvijek uz prisutnost mnogih elemenata iz prošlosti.

Pečat baroka na palačama, čija je osnovna koncepcija renesansna, vidljiv je u: raščlanjenosti fasade, u naglašavanju središnje osovine s portalom, glavnim prozorima i vidionicom, u pojavi dugih balkona s kamenom ogradicom, u raskošnijoj i bogatijoj plastičnoj ornamentici.... “� U XVIII vijeku formiran je u Boki i specifičan tip baroknih palata sa belvederom, vidionicom ili “viđenicom”. Vidionica koja je elemenat iz tradicionalne arhitekture, u ovom slučaju poprima drugi karakter, i od sekundarnog elementa u potkrovlju kuće prerasta u novu etažu i dobija karakter belvedera. Palate dobijaju izdužene pravougaone osnove, sa tri ili četiri etaže, sa naglašenom središnjom osom na kojoj se na posljednjoj etaži nalazi suženi belveder. Često se, sa obje strane portala, javljaju mali elipsasti prozori, sa baroknim ukrasima karakterističnim za ovo podneblje. U unutrašnjoj organizaciji prostora naglašena je poprečna osa simetrije, koja se poklapa sa središnjom vertikalom, a na kojoj se nalazi centralni salon sa po dvije sobe bočno postavljene, po venecijanskom uzoru.

4 Kruno Prijatelj, Umjetnost XVII i XVIII stoljeća u Dalmaciji

13

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

KOTOR

1 Providurova palata2 Palata Bizanti3 Palata Beskuća� Palata Buća5 Palata Pima6 Palata Vrakijen 7 Palata Drago8 Palata Grgurina9 Palata Lombardić 10 Palata Grubonja

14

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Providurova palata

Providurova ili kneževa palata u Kotoru, iako skromne i jednostavne arhitekture, zadržala je taj naziv zato što je u njoj, jedno vrijeme, bilo sjedište gradskih kneževa - providura. Providure je postavljala Mletačka republika za vrijeme svoje vladavine. Providurova palata u Kotoru nalazila se prvobitno na trgu pred katedralom Sv. Tripuna, ali je srušena u zemljotresu 1667. godine. U njoj je tada stradao providur Alvize Foskarini sa čitavom porodicom. Građevina koja se danas naziva Providurovom palatom imala je tu funkciju od 1667. godine, ali je već 1788. godine bila pretvorena u kasarnu. Providurova palata, prislonjena uz gradske bedeme, neposredno uz glavni ulaz u grad, je dugačka građevina koja gotovo sama čini zapadnu fasadu glavnog gradskog Trga od oružja. Više podataka o palati nalazimo u opisu iz perioda kada je ona već pretvorena u kasarnu,

i kada su se u prizemlju nalazili prostorije za stražare i magacini za javnu upotrebu, a na prvom i drugom spratu prostorije za smještaj vojnika. Na nekim crtežima iz XIX vijeka, i fotografijama s kraja tog vijeka, vidi se da je Providurova palata imala na drugom spratu drveni balkon sa nadstrešnicom, naslonjen na renesansne kamene konzole. Balkon se protezao cijelom dužinom zgrade. Sada je na tim konzolama balkon obnovljen u armiranom betonu, dužine 55 metara.

15

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata BizantiPalalata Bizanti dio je gradskog bloka koji se nalazi između Trg od oružja i Trg od brašna, i koji je ranije gotovo u cjelini pripadao porodici Bizanti. Kotorska plemićka porodica Bizanti u istorijskim izvorima poznata je od XI vijeka. Dala je mnoge znamenite pomorske kapetane, pisce, profesore, sveštena lica. Nikola Bizanti je najviše doprinio sanaciji i dogradnji porodične palate nakon velikog zemljotresa 1667. godine. U tom periodu on je vršio funkciju sudije i bio jedan od najuticajnijih ljudi u Kotoru. Nakon rušenja providurove palate na Trgu Sv. Tripuna, palata Bizanti je izvjesno vrijeme služila kao providurova rezidencija. Iz tog razloga, u dijelu ulice između palate Bizanti i crkve Sv. Nikole mornara godine 1691. bio je podignut spomenik mletačkom

providuru Petru Duodo, koj danas više ne postoji. Kompleks palate Bizanti sastoji se od: starije palate, najvjerovatnije s početka XVII vijeka, njenog aneksa koji je izgradio Nikola Bizanti 167�. godine poslije velikog zemljotresa, unutrašnjeg dvorišta sa stepeništem, terasom i balustradom, čije je formiranje završeno oko 1690, i trospratnice s kraja XIX vijeka podignute dijelom na mjestu crkve Sv. Nikole mornara. Palata Bizanti je jedna od onih koje se ne odlikuju reprezentativnom spoljašnjom obradom, mada posjeduje značajne, uglavnom barokne, elemente drugostepene plastike. Iako je osnova palate nepravilna, najznačajnija etaža -„piano nobile” je reprezentativno organizovana na način uobičajen za bokeljeske palate, sa centralnim salonom i četiri bočne sobe. Portali sa baroknim kamenim okvirima na salonima, kao i izrezbareni drveni plafon su sačuvani u enterijeru.

16

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Beskuća

Palata Beskuća se nalazi u ulici koja od Trga od oružja vodi ka Trgu od brašna, preko puta palate Bizanti. Nastala je 1776. godine, na mjestu starijih objekata koji su tu postojali. Pretpostavlja se da je jedan od tih objekata bila i kuća znamenite porodice Bizanti, sa koje je prenesen portal. Palata Beskuća je jednostavne arhitektonske forme i svednih linija, bez puno dekoratinih elemenata. Najznačajniji elemenat na palati je gotički portal, koji je prenijet sa neke od kuća porodice Bizanti. Portal je pravo remek-djelo cvjetne gotike na čitavoj istočno-jadranskoj obali. U luneti portala prelomljenog gotičkog luka, u dubokom reljefu je urađen bogato ukrašeni grb porodice Bizanti, na čijem je štitu predstavljen lav na horozontalnoj gredi sa tri kose grede u donjem polju. Palata je pripadala porodici Beskuća sa Prčanja, koja se posebno izdigla krajem XVIII vijeka, naglo se obogativši kroz pomorsku

trgovinu. Porodica je tada dobila i plemstvo, i imala brojne posjede i kuće u Boki Kotorskoj, posebno na Prčanju, Kamenarima i Tivtu, ali i u Mlecima i Carigradu. Na Prčanju je imala lijepu baroknu palatu. U gradu Veroni imala je svoj feud, zvan Quaderni. U porodičnom grbu je zmija omotana oko stabla, koja u ustima drži dijete, sa natpisom: „Si deus com nobis, quis contra nos“. Porodična legenda kaže da su Beskuće došle na Prčanj iz Strpa, kao beskućnici, ali da su se brzo obogatili pa da je već konte Jozo Beskuća imao 99 kuća, u Boki i Italiji. On je htio da postane vlasnik ravno stotinu kuća, pa da promijeni prezime u „Stokuća“, ali mu to nije uspjelo. Nakon nestanka porodice Beskuća početkom XIX vijeka, palata je postala vlasništvo opštine Kotor, a tadašnja austrijska vlast je u njoj smjestila kotorski Sreski sud, u čijem su se arhivu čuvale knjige kotorskih notara od XIV do XVIII vijeka, jedna od najdragocjenijih zbirki Istorijskog arhiva u Kotoru.

17

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata BućaPalata Buća se nalazi na zapadnoj strani Trga od brašna. To je bila izuzetno velika i reprezentativna palata porodice Buća, sagrađena najvjerovatnije već početkom XIV vijeka, koja je kasnije kroz brojne prepravke izgubila svoju autentičnu monumentalnost. Palata je pripadala čuvenoj kotorskoj vlastelinskoj porodici Buća, koja je već na početku XIV vijeka dala tri velike istorijske ličnosti: Trifuna, poslanika srpskog kralja Milutina na dvoru pape u Avinjonu i kod brata francuskog kralja Karla de Valoa, koji je tada dobio pravo da u porodični grb stavi ljiljanov cvijet – znak francuskih kraljeva; zatim Nikolu, zapovjednika kotorskih oklopnika u vojsci cara Dušana u bici kod Velbužda, 1330. godine, kasnije protovestijara (ministra finansija) i kneza komornika na Dušanovom dvoru i njegovog poslanika u Veneciju; konačno, njegovog brata Mihaila, poslanika kralja Milutina u Dubrovniku i cara Dušana u Veneciji, jednog od najbogatijih Kotorana svoga doba, vlasnika brojnih imanja i kuća u Kotoru i okolini. Palata je najvjerovatnije znatno oštećena u razornom zemljotresu 1667. godine. Ekonomska moć porodice Buća u to doba nije bila toliko velika da bi mogli da obnove čitavu palatu, pa je ruševina podijeljena u tri dijela koje su

novi vlasnici prepravljali po svom ukusu i mogućnostima. Sjeverni dio je ostao dvospratan i najviše zadržao obilježja ranije gradnje. U tom dijelu okviri prozora imaju baroknu profilaciju, a u prizemlju su se nalazili otvori sa prelomljenim gotičkim lukovima, naknadno prošireni, kao i gotički grbovi porodice Buća sa ljiljanovim cvijetom. Srednji dio je porodica Paskavali prepravila i nadvisila još jednim spratom. Okviri vrata i prozora u tom dijelu takođe imaju baroknu profilaciju, a nad portalom je grb izumrle porodice Paskvali. Južni dio, poznat kao “stara pošta”, obnovljen je skromno, u stilu građanske arhitekture XIX vijeka. U toku najnovije obnove poslije zemljotresa 1979. godine na istočnoj fasadi prema trgu i na zapadnoj prema moru otkriveni su tragovi i ostaci prezidanih romano-gotičkih prozora i vrata.

18

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata PimaPalata Pima se nalazi na istočnoj strani Trga od brašna. Palata je građena krajem XVII vijeka, najvjerovatnije poslije velikog zemljotresa 1667. godine. Vlastelinska porodica Pima pominje se već u prvoj polovini XIV vijeka, kada žive Rusin Pima i njegovi sinovi Petar i Vita. Porodica je dala nekoliko značajnih ličnosti: Jeronim Pima, humanistički pjesnik sa početka XVII vijeka, koji je pored latinskog i italijanskog pisao i na narodnom jeziku; sredinom XVII vijeka Ljudevit Pima, doktor prava, profesor i prorektor univerziteta u Padovi, na kome su studirali mnogi Kotorani nakon završetka Gramatikalne škole u Kotoru, osnovane u XIII vijeku; sredinom XV vijeka Bernard Pima, pjesnik-humanista, ovjenčan lovorovim vijencem na rimskom Kapitolu. Iako je poznato da je palata Pima građena u XVII vijeku, istraživačkim radovima je ustanovljeno da je uz zadnju fasadu palate prolazila trasa kasnije pregrađene srednjovjekovne

ulice, i da se u tom zadnjem traktu palate nalaze ostaci starijih faza sa otvorima prozora iz romaničkog i gotičkog perioda. Palata Pima nosi obilježja renesansnog i baroknog stila. Osnovna koncepcija palate, sa dominantnom terasom sa dvije arhivolte oko glavnog portala, i unutrašnjim dvorištem iz kojeg sistem stepeništa i galerija vodi na spratove, ima renesansni karakter. Elementi baroka vidljivi su u oblikovanju arhitektonskih detalja na glavnoj fasadi, naročito dugačkog balkona na dvanaest konzola na drugom spratu. Na glavnom portalu nalazi sa grb porodice Pima. Početkom XX vijeka, za potrebe otvaranja i rada Nautičke škole u palati Pima, nad srednjim traktom, u unutrašnjem dvorištu, bila su dozidana još dva sprata, koja su uklonjena nakon 1979. godine.

19

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata VrakijenPalata Vrakijen se nalazi na pjaceti poznatoj pod imenom Pjaca od salate, južno od katedrale Sv. Tripuna. Palata je pripadala kotorskoj plemićkoj porodici Vrakijen. Iako je u sadašnjem obliku palata nastala u kasnom baroknom perodu, na osnovu dokumenata iz I notarske knjige iz XIV vijeka zna se da se na približno istoj lokaciji nalazila kuća udovice Miha Vrakjena, Katene i njihovog sina Marina. Mala ali izuzetno skladna palata Vrakijen primjer je zrele barokne arhitekture druge polovine XVIII vijeka, sa zidovima obrađenim crvenim malterom od mljevene opeke i imitacijama kordonskih vijenaca. Takođe su barokno profilisani kameni okviri prozora i vrata, a nad glavnim portalom je kompozicija, gdje anđeli rađeni u štuko malteru nose raskošni kameni barokni okvir sa porodičnim grbom. Na grbu porodice Vrakijen, u gornjem polju,

predstavljena je vrana. Pored reprezentativnog istočnog dijela palate, koji ima samo prizemlje i sprat, u zapadnom dijelu je dograđeno još jedno stepenište i sprat za poslugu. Iznad zasvedenog uličnog prolaza bila je postavljena kućna kapela, jedina u Kotoru koncipirana na ovaj način, koja je nažalost kasnije pretvorena u kuhinju. Palata Vrakijen je u potpunosti sačuvala autentičan enterijer iz vremena nastanka. Na sprat se ulazi razvijenim dvokrakim stepeništem, ukrašenim zidnim slikarijama i marmorizacijom u tehnici „al secco“, kakve je u drugoj polovini XIX vijeka izvodio u Kotoru i Perastu italijanski majstor-soboslikar Napoleon d’Este. U holu na prvom spratu još stoji podni mozaik i teraco, a iz hola u bočne prostorije vode originalna vrata sa sačuvanim bravama i okvirima, rađena u tehnici intarzije od nekoliko vrsta drveta.

20

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Drago

Palata Drago se nalazi na Trgu pred katedralom Sv. Tripuna. Palata je pripadala znamenitoj vlastelinskoj porodici Drago koja je od XIII do XVIII vijeka dala puno značajnih ličnosti na polju kulture i umjetnosti, te ekonomskog i političkog života Kotora. Grb porodice Drago, propeti zmaj, uklesan je na više mjesta nad portalima i prozorima palate, kao i na kapitelima koji nose svod iznad uličnog prolaza koji vodi sa Trga do ulaznog stepeništa na sjevernoj fasadi. Pored ove palate nalazila se još jedna prema katedrali (današnja Biskupija). Naime, u I knjizi kotorskih notara, koja obuhvata vrijeme od 1326. do 1337. godine, nalazi se podatak da je Jelena, kćerka velikog privrednika Medoša Tomina Draga, testamentom poklonila kotorskom biskupu Rajmundu veliku porodičnu zgradu blizu katedrale. Palata Drago se sastoji iz dva dijela, sjevernog koji ima odlike zrelog gotičkog stila XIV-XV vijeka, i južnog, okrenutog Trgu pred katedralom, pregrađenog u renesansno-baroknom stilu krajem XVII vijeka. Na fasadi okrenutoj prema Trgu, iznad uličnog prolaza, nalazi se renesansno koncipirani prozor sa anđelom raširenih krila na

prvom, i raskošna bifora u stilu cvjetne gotike na drugom spratu. Nakon pregradnji u XIX vijeku, sjeverna fasada je potpuno restaurirana tokom obnove poslije 1979. godine, posebno velika trifora i monofore na drugom sparatu, te monofora i ulazni portal sa stepeništem na prvom spratu. Poslije nestanka porodice Drago početkom XIX vijeka, palata je pripala opštini i imala je javnu namjenu. Dugi niz godina služila je kao obdanište, a neposredno pred zemljotres 1979. kao stambena zgrada. Nakon obnove poslije zemljotresa 1979. godine u njoj je smješten Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. Prilikom revitalzacije palate posebna pažnja je posvećena enterijeru, naročito velikoj „gotičkoj“ sali na drugom spratu, u kojoj je rekonstruisana i drvena tavanica po uzoru na originalnu. Ova sala je sada najznačajniji ambijent sa gotičkim karakteristikama u gradu.

21

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Grgurina

Palata Grgurina se nalazi na trgu poznatim pod imenima „Pjaca od cirkula”, „Pjaca Grgurina” ili „Pjaca od muzeja”. Palata je pripadala plemićkoj porodici Grgurina, koja se u XVII vijeku doselila iz Kopra u Istri i bila uključena u kotorski gradski patricijat. Palatu je gradio konte i kavalijer Marko Grgurina, značajni trgovac i posrednik. On je posredovao prilikom dolaska u Kotor poznatog mletačkog vajara Francesca Cabianca, koji je tokom 170�-1708. godine izveo vrijedne vajarske radove na unutrašnjosti relikvijara katedrale Sv. Tripuna. Palata Grgurina je nastala baš u doba kada je u Kotoru radio Francesco Cabianca, mada tačna godina gradnje nije nigdje zabilježena. Druga značajna ličnost iz porodice Grgurina je kanonik Marko Antonije Grgurina, kotorski biskup. On je u periodu ujedinjenja Boke i Crne Gore u jesen 1813. bio posrednik u pregovorima između crnogorskog vladike Petra I Petrovića i francuskog maršala Marmonta i generala Gotijea. U svom testamentu on ostavlja palatu siromasima grada Kotora. Kroz čitav XIX vijek i do kraja I svjetskog rata, palata Grgurina je služila kao sjedište Gradskog poglavarstva ili raznih vojnih instanci, a između dva rata kao sjedište Sreskog načelstva, s

tim što je 1938. na dijelu I sprata bio uspostavljen prvobitni Muzej Bokeljske mornarice, kao začetak današnjeg Pomorskog muzeja. Današnji Pomorski muzej Crne Gore otvoren je 1952. Palata Grgurina je građena u stilu zrelog baroka, sa dosljedno sprovedenim principom gradnje bokeljskih palta “četiri sobe i salon”. Originalni raspored prostorija oko centralnih sala na I i II spratu palate dosljedno je sproveden u njenom prednjem dijelu koji izlazi na trg, dok je zadnji dio palate sa tri sprata ostatak neke starije građevine koja je bila na tom mjestu. Na toj sjevernoj strani palate je prostrana terasa sa pergolom nad zasvođenim magacinom, i barokno koncipirani vrt na nivou I sprata, jedan od rijetkih u Kotoru. Na terasi su uzidani umivaonik i grb porodice Grgurina, koji ima na štitu kozu – simbol grada Kopra, kao uspomenu na porijeklo porodice iz tog grada. Posebno je dragocjena obrada enterijera palate sa rekonstruisanim (poslije zemljoteresa 1979) drvenim tavanicama, sa podovima od dijagnoalno slaganih kamenih ploča bijele i crvene boje u centralnim dvoranama i ulaznom holu. U jednoj bočnoj prostoriji na I spratu sačuvan je originalni parketni pod od raznih vrsta intarziranog drveta, kakav je vjerovatno postojao u svim prostorijama oko centralnih sala. Svi unutrašnji portali su bogato barokno profilisani, a rađeni su od korčulanskig kamena, kao i čitava glavna fasada, na kojoj dominiraju balkoni i centralno grupisani portali i prozori sa baroknim karakteristikama.

22

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata LombardićPalata Lombardić se nalazi u sjevernom dijelu urbanog jezgra Kotora. Palata obuhvata cijeli jedan gradski blok, koji sa sjeverne strane izlazi na trg kod crkve Sv. Luke, a sa južne na malu pjacetu na kojoj se nalazi česma Karampana. Palata se sastoji od tri jedinice sa posebnim ulazima, na sjevernoj, zapadnoj i istočnoj strani, a glavna fasada je okrenuta ka Trgu Sv. Luke. Palata Lombardić je nastala sredinom XVIII vijeka, i predstavlja tipični barokni stambeni blok. Palata ima fino obrađene barokne elemente: portal u bunjatu, profilisane prozorske okvire, kao i balkone sa kamenim balustradama na sjevernoj i južnoj fasadi. Mala vidionica koja se nalazi na glavnoj fasadi ima karakteristične barokne volute na spoju sa krovom. U palati Lombardić se u periodu 180�-1806 godine nalazio Ruski konzulat. U ovoj zgradi su često boravili Petar I i Petar II Petrović Njegoš, kod svojih prijatelja

protojereja Ilije Lombardića i kapetana Toma Lipovca, kasnije dugogodišnjeg gradonačelnika Kotora.

23

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata GrubonjaPalata Grubonja se nalazi u blizini Sjevernih gradskih vrata, iza crkve Sv. Marije od rijeke.Po tradiciji, palata je pripadala značajnoj plemićkoj porodici Grubonja, koja se pominje u notarskim spisima XV vijeka, a možda se doselila iz Zadra, budući da se tamo javlja u XII-XIII vijeku. U današnjem obliku palata Grubonja potiče sa kraja XVI vijeka i sačuvala je sve odlike renesanse u obradi profilacije prozora, čije pragove nose konzole sa fino modelovanim lavljim glavama na prvom spratu. Oko 1955. godine palata je rekonstruisana pa u zemljotresu 1979. nije pretrpjela oštećenja. Na glavnoj fasadi, između prozora prvog sprata, ugrađena je reljefna ploča sa gotičkim Hristovim monogramom: IHS, a ispod nje reljef sa prekrštenim mrtvačkim kostima i lobanjom, kojoj se kroz oči provlače zmije, a okolo puze miš, gušter i kornjača. Smatra se da je to amblem stare

gradske apoteke, koja se kao institucija prvi put pominje u spisima notarske knjige 1326. godine, i već po tome spada među najstarije gradske apoteke u Evropi poslije Italije. Sa sjeverne strane plate Grubonja nalazi se ulaz u gornji dio tvrđave. Iznad tog prolaza, oslonjen jednom stranom na palatu, je barokni luk od opeka sa volutama. Na njemu je postavljen medaljon sa likom krilatog lava Svetog Marka, godinom izgradnje 1760, i latinskim natpisom: Regia munitae rupis via (Glavni put za tvrđavu u brdu).

24

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

25

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

DOBROTA

1 Palata Radoničić 2 Palata Dabinović 3 Palata Radoničić-Milošević � Palata Milošević - “Veliki palac” 5 Palata Ivanović-Tripković - “Centralna komisija” 6 Palata Kamenarović 7 Palata Radimir-Dabinović - “Krivi palac” 8 Palata Dabinović -”Kokotova kula”9 Palata Ivanović-Moro 10 Palata Tripković11 Palata Ivanović

26

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata RadoničićPalata Radoničić nalazi se na poluostrvu Plagenti, na 1,5 km od Kotora. Izgrađena je početkom XIX vijeka. Uz palatu Radoničić, na samom kraju poluostva, nalazi se romanička crkva Sv. Ilije. To je mala jednobrodna građevina pokrivena kamenim pločama, koja se datuje u XIII vijek, iako nije isključeno da potiče čak iz preromaničkog perioda X-XI vijeka. Crkva Sv. Ilije, zajedno sa poluostrvom Plagenti, pripadala je kotorskoj opštini. Porodica Radoničić kupila je cijelo poluostrvo od opštine 1808. godine, za vrijeme francuske vladavine, za 500 talira. U palati je 18�7. boravio

Petar II Petrović Njegoš kod svog prijatelja, kapetana Krsta Jozovog Radoničića, koji je palatu i sagradio. Palata ima karakterističnu baroknu koncepciju sa prizemljem, dva sprata i posljednjom etažom u vidu belvedera. Na drugom spratu sjeverne fasade nalazi se balkon sa kamenom balustradom. Godine 1937. palatu je otkupila „Jadranska straža” za svoje potrebe. Tada je, prilikom adaptacije, uz sjevernu glavnu fasadu, u nivou prizemlja, podignuta velika terasa na 16 stubova, koja je fasadu potpuno presjekla i izmjenila izgled tipične bokeljske palate. Poslije II svjetskog rata palata je služila kao Dom srednje pomorske škole u Kotoru, dok je danas u njoj smješten Institut za biologiju mora.

27

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata DabinovićPalata Dabinović se nalazi na lokalitetu Plagenti, u okviru grupacije koja je ranije pripadala Radoničićima, u blizini palata Radoničić i Radoničić-Milošević. Palata je kasnije prešla u vlasništvo Dabinovića, još jedne od značajnijih Dobrotskih porodica koja je u periodu od XVIII do XX vijeka dala 108 pomoroca, od kojih 66 kapetana. Palata je građena vjerovatno u XVIII ili krajem XVII vijeka. Palata je izgrađena na blagom uzvišenju. Ima četiri etaže, od kojih je posljednja u obliku vidionice - belvedera. Prema obali ima dvorište ograđeno visokim kamenim zidom. Dvorište zasađeno ukrasnom vegetacijom danas je podijeljeno na dva dijela i u njima su dozidani pomoćni objekti.

Palata je rađena od fino klesanog kamena. U prizemlju se nalazi centralno postavljen pravougaoni portal sa skromnom kamenom profilacijom, koja se ponavlja oko otvora na svim spratovima.

28

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Radoničić-Milošević Palata Radoničić-Milošević se nalazi kod lokaliteta Plagenti, na 1,5 km od Kotora. Podignuta je krajem XVIII vijeka. Radoničići su bili kapetanska porodica koja je sagradila nekoliko reprezentativnih građevina na području Dobrote. U pomorskom razvoju Dobrote predstavljali su ekonomski veoma značajno bratstvo, koje je do kraja XVIII vijeka posjedovalo deset brodova, dvanaest kuća, od kojih je ova palata 1808. godine procijenjena na znatni iznos od 3 000 fiorina. Palatu je vjerovatno zidao kapetan Božo Ilijin Radoničić (1758-1822). Palata je pravougaonog, izduženog oblika i ima prizemlje, dva sprata i kao četvrtu etažu

centralno postavljen belveder. Ono što ovu palatu izdvaja od ostalih baroknih palata sa belvederom u Boki jeste specifična linija krova koju oblikuju čak tri viđenice – jedna postavljena na samom belvederu i dvije bočne. Palata je zidana od kamena, ali je naknadnim intervencijama prekrivena malterom. Svi otvori na fasadama imaju pragove sa skromnom uobičajenom profilacijom natprozornika. Palata je funkcionalno podijeljenja na dvije cjeline, tako da ima dva ulazna portala. Unutrašnji raspored je promjenama vlasnika i pregradnjama mijenjan, a jedino je u južnom dijelu zgrade sačuvana autentična „konoba“ i oslikani salon na spratu. Ispred palate se nalazi popločano dvorište i vrt, koji su od obalnog puta odvojeni visokim kamenim zidom.

29

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Milošević /“Veliki palac”/

Palata Milošević se nalazi u neposrednoj blizini pristaništa Dobrote, sa južne strane crkve Sv. Matije. Najveća je i najmlađa palata u Dobroti, podignuta u prvoj četvrtini XIX vijeka. Miloševići su bili dvanaesta porodica u Dobroti po bogatstvu, broju pomoraca i pomorskih kapetana koje su dali. Pred kraj XVIII vijeka posjedovali su sedam brodova i šest skromnijih kuća u Dobroti, a u XIX vijeku devet brodova. Palatu su zidali 1828. godine braća Božan (Natale) i Vido Milošević, pomorski kapetani i brodovlasnici. Palata Milošević, jedna od najvećih palata u Boki, je posljednji svjedok velike ekonomske i kulturne ere bokokotorskog pomorstva, baš kao i jedrenjak “Nemirna” posljednji bokeljski jedrenjak, takođe vlasništvo ove porodice. Iako je rađena po uzoru na karakteristične barokne palate sa belvederom i sadrži i određene kasnobarokne elemente, palata Milošević ipak ima

klasicistički karakter. Palata se nalazi uz obalu, uvučena među starije zgrade i ima prizemlje, dva sprata i široki belveder kao četvrtu etažu. Sagrađena je na uzvišenju, sa dvorištem prema obali koje je na dva nivoa i ograđeno kamenim zidom. U ogradnom zidu su dva ulazna portala, sa monogramima graditelja NM i VM. S obzirom da je građena za potrebe dva vlasnika, palata Milošević je dvojna, tj. funkcionalno je podijeljena na dvije jednake i simetrične cjeline. Dvorište je podijeljeno na dva dijela, palata ima dva ulazna portala, i dva pergula (mali balkon) sa metalnim balustradama na drugom spratu. Na spratovima se nalaze po dva salona sa ulazima u simetrične prostorije. Stepeništa se nalaze na krajnjim krilima. Palata je zidana od fino klesanog kamena. Jedina u Dobroti ima dvije reprezentativne fasade, glavnu prema zalivu od korčulanskog kamena i drugu prema brdu. Na jugoistočnom uglu palate nalazi se jedna od rijetkih sačuvanih ugaonih kula-puškarnica na kamenim konzolama. Prostrane konobe i velike sobe sa izrazito visokim plafonom sačuvale su originalni izgled.

30

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Ivanović – Tripković /zgrada “Centralne komisije”/Palata Ivanović-Tripković nalazi se u Dobroti, na oko 3 km od Kotora. Ime Centralna komisija dobila je jer su se u njoj odvijali glavni događaji krajem 1813. i početkom 181�. godine. U to vrijeme, pred konačnim padom Napoleonove vladavine, dok je Kotor još bio pod vlašću francuskog generala Gotjea, u palati je održana Skupština o ujedinjenju Crne Gore i Boke Kotorske i formirana privremena zajednička vlada tzv. Centralna komisija. Na čelu Komisije, sastavljene od devet Bokelja i devet crnogorskih glavara, bio je crnogorski vladika Petar I Petrović. Palata je prvobitno pripadala porodici Ivanović, a zatim je prešla u vlasništvo Tripkovića. Prvi put se pominje u popisu kuća kotorskog područja iz 1809. godine, kada je pripadala kapetanu Vicku Ivanoviću. Već 1839. godine, u

katastarskom uredu Splita, vodi se na ime Vida Lukina Tripkovića, po kome se još uvijek u narodu naziva “Vida Lušina”. Palata je tridesetih godina XX vijeka ostala bez krova, tako da je u ruševnom stanju bila sve do 1988. godine, kada je restaurirana zahvaljujući sredstvima brodovlasnika Boža Dabinovića. Po njegovoj želji u obnovljenu palatu je smještena biblioteka Fakulteta za pomorstvo u Kotoru. Palata Ivanović-Tripković je, za razliku od ostalih baroknih palata, veoma jednostavne forme, sa četvorovodnim krovom, prizemljem i dva sprata. Ispred palate, prema moru, nalazi se popločano dvorište ograđeno visokim kamenim zidom na kome je ulazni portal, dok se na strani prema brdu nalazio vrt. Uz ogradni zid prema moru smješten je prizemni pomoćni objekat.

31

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Kamenarović

Palata Kamenarović se nalazi u sklopu grupacije kuća bratstva Kamenarović, na lokalitetu „Kamenari“ u središnjem dijelu Dobrote. Pretpostavlja se da su palata i dio kuća grupacije sagrađeni u drugoj polovini XVII vijeka. Kamenarovići su jedno od najpoznatijih pomorskih bratstava Dobrote, koje je u periodu od XVIII-XX vijeka dalo 109 pomoraca, od kojih 68 kapetana. Kamenarovići vode porijeklo iz Hercegovine, od poznate porodice Krasojević, koja se spominje još 1�80. godine. Do promjene prezimena u Kamenarović došlo je 1560. godine. Kao prvi poznati Kamenarović pominje se Pavo Đurov (1696-1787), osnivač crkve Sv. Matije. Kapetan Vido Božov Kamenarović (1827-1911) je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik „Slavjanske čitaonice“ u Dobroti, a nakon preseljenja u Veneciju i predsjednik (guardian) Bratovštine bokeljskih pomoraca Sv. Đorđa i Tripuna. Da je ova porodica bila jedna od uticajnijih u Dobroti svjedoči i kompleks kuća koje su im pripadale. Po popisu zgrada iz 1808. godine Kamenarovići su posjedovali 9 objekata, od kojih je veći dio bio na lokalitetu Kamenari. U grupaciji Kamenarović, pored palate, nalaze se još i vila sa sjeverne strane i jedna vjerovatno starija kuća sa manjom vidionicom sa južne

strane. Neposredno uz ovu grupaciju nalazi se i crkva Sv. Ivana, zadužbina Kamenarovića. Ona je građena krajem XVIII vijeka, da bi zamijenila stariju i manju crkvu Sv. Ivana u brdu, ali zbog nepovoljnih ekonomskih okolnosti nakon pada Mletačke republike nije nikada završena. Ispred gupacije se nalazi veliko pristanište – ponta i mandrać, a iza su terasasti vrtovi. Palata Kamenarović ima četiri etaže, od kojih je posljednja beveder dograđen vjerovatno naknadno. Na njemu se nalazi centralno postavljen balkon, kao i otvori sa baroknim karakteristikama, i grb porodice Kosović. Vila Kamenarović je dvojna kuća koja ima specifično rješenje sa dva simetrična zasvedena prolaza „volta“ u prizemlju. Na glavnoj fasadi vile su 2 balkona sa balusterima kasno-renesansnog karaktera. Prozori na vili imaju kamene prošupljene konzole – auricolae (lat. uši) u dijelu natprozornika, koje su služile prije pojave drvenih kapaka za zaštitu od sunca – kao nosač za drvenu šipku o koju je bio okačen zastor. Grb porodice Kosović nalazi se još i iznad ulaznog portala u dvorište palate, kao i na fasadi vile, iznad zasvedenih prolaza. U salonu kuće smještene sa južne strane palate na tavanici se nalazi naslikan grb porodice Kamenarović, jedini sačuvani ovog tipa u Boki.

32

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Radimir-Dabinovići /“Krivi palac”/

Palata Radimir-Dabinović nalazi se u središnjem dijelu Dobrote, na oko � km od Kotora. Dobila je naziv „Krivi palac” po glavnoj fasadi koja ima karakterističan blagi lom u osnovi. Današnji oblik palata je dobila na prelazu XVIII i XIX vijeka zahvaljujući kapetanu Antonu Božovu Radimiru, koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih kapetana u Boki. Posjedovao je nekoliko brodova, a za vrijeme Napoleonove okupacije u Boki davao je pozajmice francuskoj upravi za nabavku soli. U popisu kuća iz 1808. palata je bila u vlasništvu Luke Markova Radimira i procijenjena na 3 000 forinti. Porodica Radimiri zauzima prvo mjesto u Dobroti po bogatstvu i broju kapetana koje je dala (110). Imali su �� broda i 2� kuće na raznim mjestima od Ljute do Kotora. U XVIII i XIX vijeku najistaknutiji predstavnici bratstva bili su: vitez Božo Radimir (1738-66); Krsto Radov (1766-1832), nosilac Legije časti stečene u doba Napoleona i Filip Tripov (1828-1901), nosilac

diplome ruske crnomorske komande za vrijeme Krimskog rata, 185�. god. Palata je kasnije po ženskoj liniji prešla u vlasništvo Dabinovića, tako da su danas njeni vlasnici nasljednici brodovlasnika Boža Dabinovića. Palata Radimir-Dabinović je prednjim, otvorenim dvorištem odvojena od obalnog puta. Palata ima prizemlje, dva sptara i potkovlje u kome je centralno, na spoju dva dijela, postavljena manja vidionica. Lom na fasadi “krivog palaca” nije nastao iz estetskih razloga, već kao posljedica potrebe proširenja palate. U prvoj fazi postojalo je sadašnje sjeverno krilo palate, dok je južno kasnije dograđeno. Ideja da se dogradnjom postigne utisak jedinstvenog izgleda ostvarena je u potpunosti. Ovo je posebno naglašeno simetričnim postavljanjem otvora na fasadama i balkona, kao i centralnim postavljanjem vidionice. Na drugom spratu, na oba krila, nalazi se po jedan balkon na kamenim konzolama sa ornamentima – akantusovim lišćem. Na prvom spratu palate nalazi se salon. Tek je proširenjem palate bilo moguće ostvariti baroknu koncepciju prostora “četiri sobe jedan salon”. U prizemlju palate nalazi se konoba sa dva ulaza. U zadnjem dijelu su kuhinja i pomoćne prostorije. Iza palate se nalazi veliko dvorište ograđeno visokim kamenim zidom, iza kojih su se prostirali terasasti vrtovi.

33

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Dabinović /“Kokotova kula”/

Palata Dabinović, poznata kao “Kokotova kula”, podignuta je polovinom XVIII vijeka, i jedna je od najljepših baroknih palata u Dobroti. Porodica Dabinović je jedna od značajnijih dobrotskih porodica. Pisani podaci iz XVI vijeka govore da je porodica tada živjela na Ljutoj, početkom XVII vijeka posjedovala je imanje u Dobroti, a već na početku XVIII vijeka raspolaže ogromnim kapitalom. Porodica Dabinović, zajedno sa Ivanovićima i Tripkovićima, dala je pozajmicu za otkup crnogorskog vladike Danila Petrovića kada su ga Turci zarobili. Porodica je takođe dala pozajmicu ruskom admiralu Senjavinu, za vrijeme boravka ruske flote u Boki 1806. godine. Đuro Dabinović (1661-1731) imao je nadimak Kokot. On i njegovi sinovi se pominju kao trgovci iz “Kokotove kule”. Pretpostavlja se da je Đuro podigao ovu palatu u vrijeme svoje najveće

aktivnosti. Godine 1717. dobrotski pomorci su dobili za Dobrotu prava pomorske opštine. Đuro je bio jedan od najaktivnijih zalagača za tu privilegiju. U „Kokotovoj kuli“ je crnogorski junak Nikac od Rovina (Tomanović) liječio rane zadobijene u borbi sa Turcima.

“A znate li, tri sokola sivi,Ka se skoro u vino hvaljasteNakraj mora u Dobrotu malu,Na visoku Kokotovu kulu,Da nijeste gori za junaštvoOd kosovske do tri pobratima?”(Petar II Petrović Njegoš, Ogledalo srpsko, pjesma “Sinovi Obilića”)

Projekat za palatu Dabinović je vjerovatno uradio neki arhitekta iz Venecije, sa kojom je Dobrota imala političke, trgovačke i umjetničke veze. Koliko je poznato, jedino za ovu palatu u Boki postojao je i drveni model-maketa koji nije sačuvan. Palata je sagrađena uz samu morsku obalu, gdje je kasnije, početkom XX vijeka, prošao put, i nema ograđeno dvorište. Ponta i mandrać ranije su pripadali palati. Vrt se nalazio bočno i protezao u obliku terasa iza palate. Palata je izgrađena od fino klesanog kamena, i ima prizemlje, sprat, i kao treću etažu belveder, sa barokno oblikovanim završetkom. Na središnjem dijelu prvog sprata nalazi se balkon sa kamenom baroknom balustradom. Unutrašnji raspored je trodjelan. Stepenište se nalazi u srednjem dijelu. Na spratu, sa prednje strane, nalazi se reprezentativni centralni salon, a bočno četiri sobe. Palata je teško oštećena u zemljotresu 1979. godine, i danas je još uvjek u ruševnom stanju. Iako je po svojim dimenzijama “Kokotova kula” mnogo manja u odnosu na druge barokne palate u zalivu, ona je jedna od najljepših, a može se pretpostaviti i da je služila kao uzor kasnijim baroknim palatama.

34

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Ivanović-Moro Palata Ivanović-Moro nalazi se južno od crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Podignuta je u XVIII vijeku. Palata je pripadala porodici Ivanović, a danas je u vlasništvu katoličke crkve. U dokumentu sa spiskom kuća iz 1808. godine palata se nalazila u vlasništvu Mata Ivanovića i braće i bila je procijenjena na 6�00 forinti. Godine 1909. Josip Stadler, sarajevski biskup kupuje kuću u Dobroti sa željom da djeca iz sirotišta u Sarajevu tu provode ljeto. Za vrijeme II svjetskog rata kuća je bila oštećena. Poslije rata kotorski biskup monsinjor Gracija Ivanović podsticao je dolazak časnih sestara, koje su boravile u samostanu Sv. Antuna u Perastu, i koje su 195�. prešle u Dobrotu. Časne sestre su same nabavile sredstva za obnovu palate. Popravka palate je počela 1955, i objekat je useljen 1957. Zemljotres 1979. godine je ponovo

oštetio palatu, koja je nakon obnove ponovo useljena 1989. Palata Ivanović je tipična barokna palata sa tri etaže i vidionicom - belvederom, izdignuta i povučena u odnosu na obalu, sa ograđenim i podignutim dvorištem. U dvorište se ulazi kroz profilisani kameni portal na kome se nalazi isklesani grb porodice Ivanović. Do dvorišta uzdignutog na terase se stiže kamenim stepeništem. Terase krasi raznovrsno bilje. Uz ogradni zid prema moru, ispod terase se nalaze pomoćne prostorije. Fasada palate je rađena od fino klesanog kamena. Belveder ima specifičnu baroknu liniju krova. Na drugom spratu, centralno postavljen, nalazi se veliki balkon oslonjen na pet profilisanih konzola. Svi otvori na fasadi imaju baroknu profilaciju. Iznad portala na prvom i drugom spratu nalazi se dekorisan profil u obliku stilizovanog akantusovog lista.

35

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Tripković

Palata Tripković se nalazi u neposrednoj blizini palate Ivanović. Građena je krajem XVIII vijeka, kao jedna od najimpozantnijih baroknih kapetanskih palata Boke Kotorske. Palatu Tripković je podigao kapetan Andrija Jozov Tripković, koji je 1813. bio jedan od devet Bokelja u Centralnoj komisiji i to kao predsjednik Dobrotske opštine. Zabilježeno je da je dao pozajmicu generalu Marmontu u iznosu od 3000 zlatnih mletačkih cekina. U XVIII vijeku porodica Tripković je odigrala značajnu ulogu u razvoju Dobrote u oblastima trgovine, razvoju trgovačke mornarice, građevinskom i kulturnom razvoju. Imali su 18 brodova, a tokom XVIII i XIX vijeka pominje se 86 pomoraca iz ove porodice od kojih 63 kapetana. Iako su Tripkovići imali još šest kuća, ova palata je najistaknutija, tako da je prilikom popisa kuća 1808. bila procijenjena na 7000 austrijskih forinti kao najskuplja palata u Dobroti. Palata je povučena od obale i izdignuta na plato, podzidan ogradnim kamenim zidom sa dugačkom balustradom, na kome se nalazi “đardin”. U ogradnom zidu nalazi se portal sa porodičnim grbom. Ispred palate se nalazi pristanište-ponta sa velikim mandraćem, koji su pripadali palati. Iza palate se nalaze terasasti vrtovi. Palata je izgrađena od fino klesanog karčulanskog kamena, ima konobu, dva sprata i četvrtu etažu u obliku belvedera, sa zabatom baroknih linija. Na samom vrhu belveder ima ukras u obliku kule. Na fasadi dominira balkon na drugom spratu, čije su potporne konzole pokrivene ornamentima sa motivima akantusovog lišća. Na prvom spratu je centralni salon iz koga portali vode u susjedne sobe i na stepenište. Isti raspored je zastupljen i na drugom spratu. Sa

zadnje strane palate, prema brdu, nalazi se aneks u kome je bila kuhinja. Unutrašnjost su karakterisali podovi od dvobojne terakote, drvene gredne tavanice, zidovi sa baroknom malternom dekoracijom i stepenište sa balustradom. Palata je bila bogato opremljena umjetničkim djelima, stilskim namještajem, knjigama, itd. U zemljotresu 1979. godine glavni fasadni zid belvedera je u potpunosti srušen, ali je nedavno rekonstruisan. Palata Tripković je jedna od najmonumentalnijih palata u Boki. Toj monumentalnosti doprinosi postament palate, terasa sa baroknom balustradom, jasna barokna koncepcija i bogato obrađeni arhitektonski detalji, kao i “pozadina” ovog sklopa koju čine surove i gole Dobrotske strane koje dosežu visinu do 1000 m nad morem.

36

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Ivanović Palata se nalazi na samom kraju Dobrote, sjeverno od crkve Sv. Eustahija. Podignuta je u drugoj polovini XVIII vijeka. U spisku kuća Dobrote iz 1808. godine palata se nalazila u vlasništvu Luke Ivanovića i bila je procijenjena na 6.�00 forinti. Bratstvo Ivanović je bilo jedno od ekonomski najjačih bratstava u Dobroti. Početkom XIX vijeka Ivanovići imaju 11 kuća u Dobroti, procijenjenih na 23.1�o forinti, dok najbrojinije bratstvo Radimir ima 2� kuće sa manjom vrijednošću - 21.738 forinti. Tokom XVIII vijeka Ivanovići posjeduju 28 brodova sa kojima su trgovali u italijanskim i albanskim lukama. U mletačko-turskom ratu (171�-1718) Ivanovići su sa svojim brodovima učestvovali

u pokušaju osvajanja Ulcinja, zbog čega su dobili pohvale od generalnog providura Alviza Moćeniga. Najveći podvig naših ljudi na moru u XVIII vijeku je borba braće Marka i Joza Ivanovića sa Turcima u luci Pirej 1756. godine. Nakon te bitke Ivanovići su dobili titulu viteza. U ovoj palati je konte Josif ( Jozo) Ivanović 1833. godine ugostio Njegoša, sa pratnjom od 30 osoba, prilikom njegovog putovanja za Petrograd. U znak zahvalnosti Njegoš je Ivanovićima posvetio spjev “Glas Kamenštaka” i napisao pjesmu “Srbin Srbima na časti zahvaljuje”. (Pjesme, Prosveta, Beograd, 1981) Palata Ivanović je tipična barokna palata sa tri etaže i belvederom ili viđenicom. Izdignuta je i povučena u odnosu na obalu, sa ograđenim i podignutim dvorištem. U ogradnom zidu je portal sa grbom porodice, a sa unutrašnje strane su pomoćne prostorije. Ova palata u odnosu na paltu Ivanović-Moro ima mirnije i svedenije rješenje. Belveder ima klasično završenu liniju krova. Centralna osa simetrije palate je naglašena portalima i balkonima na prvom i drugom spratu, koji imaju balustrade od kovanog gvožđa, kao i elipsastim prozorom na viđenici. Svi otvori na fasadi imaju jednostavnu baroknu profilaciju.

37

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

1 Palata Bronza2 Palata Šestokrilović3 Palata Mazarović� Palata Balović5 Palata Visković6 Palata Martinović 7 Palata Brajković-Martinović8 Palata Smekja9 Palata Zmajević 10 Palata Lučić-Kolović-Matikola11 Palata Bujović

PERAST

38

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Bronza

Palata se nalazi u istočnom dijelu Perasta, u predjelu zvanom Luka, uz samu obalu. Sagrađena je sredinom XVIII vijeka. U XIX vijeku, za vrijeme austrougarske vladavine, služila je kao Carinarnica (otuda u narodu ime Dogana), a danas je u njoj Župni ured. Porodica Bronza se doselila vjerovatno iz Skadra, a pripadali su kazadi (bratstvo) Šilopi. Bili su vrsni pomorci i trgovci. Njihov prvi brod Santa Maria di Scarpello pominje se u arhivskim spisima još 1591. godine. Kapetani Ivan i Josip Bronza su za uspješnu borbu protiv gusara dobili mletačko odlikovanje kavalijera (vitezova) Sv. Marka.

Palata Bronza je tipična barokna palata, sa prizemljem, spratom i trećom etažom u obliku belvedera. Belveder ima karakteristične barokne volute. Na glavnoj fasadi naglašena je srednja vertikala, od portala “u bunjatu” u prizemlju, preko balkona na prvom spratu i mermernog reljefa “Navještenja”, do belvedera nad kojim je kamena kugla. Prozori imaju tipičnu baroknu profilaciju. U prizemlju su dva barokna elipsasta prozora. Na palati se nalaze i puškarnice. Na portalu u prizemlju je grb kazade Šilopi. Na grbu je predstavljena ptica na stablu, koje se nalazi na vrhu brda. U ovoj palati sačuvan je originalni raspored prostorija. U unutrašnjosti palate svi pragovi vrata od korčulanskog kamena su bogato obrađeni. Tavanica ima profilisane drvene grede - nosače.

39

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Šestokrilović

Palata Šestokrilović se nalazi na području zvanom Luka, u jugoistočnom dijelu Perasta. Vjerovatno je sagrađena krajem XVII vijeka, o čemu svjedoči natpis na vijencu ispod krova u kome se pominje 1691. godina. Šestokrilovići su bili jedno od najstarijih peraških bratstava – kazada. Miloša Šestokrilovića pominje Mavro Orbin kao vođu 150 Peraštana u borbi, oko 1150. godine, protiv bosanskog bana Borića, a na strani Kotorana, Dubrovčana i Ulcinjana. Palata je veoma skladnih proporcija, ima dva sprata, bez vidionice, podsjeća na renesansno oblikovanje. Krov je četvorovodan, sa karakterističnim prelomom (kod strehe) . Uz fasadu se nalazi spoljašnje stepenište koje vodi do prvog sprata. Na drugom spratu je balkon sa

renesansno profilisanom kamenom balustradom. Nad balkonom, na vijencu ispod krova, je grb Šestokrilovića (krilo ptice) i oštećeni natpis:SESTO 1691 CR / ILO / VI / CH /

40

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Mazarović

Palata Mazarović se nalazi u jugoistočnom dijelu Perasta zvanom Luka, iznad starog puta. Građena sredinom XVIII vijeka, predstavlja jedan od karakterističnih primjera kasnobaroknih palata sa belvederom. Fasadu palate Mazarović djelimično zaklanja niz kuća koje se nalaze ispred nje i izlaze direktno na stari put. Palata ima dva sprata i belveder sa volutama, na kojem se nalazi grb Mazarovića. U prizemlju je portal, obrađen u bunjatu, sa po dva ovalna barokna prozora sa strane. Drugim spratom dominira balkon na šest konzola. U zadnjem dijelu palate se, u vidu ankesa, nalazi kuhinja na dvije etaže. Uz palatu se nalazi i starija kuća Mazarovića sa renesansnim karakteristikama. U palati je sačuvan originalni raspored prostorija, sa velikim centralnim salonom u sredini, kao i autentični enterijer sa malternom dekoracijom na zidovima, čiji su se tragovi sačuvali uprkos dugotrajnoj izloženosti atmosferskim uticajima. Palata se nalazi u ruševnom stanju već više od jednog vijeka. Mazarovići su bili jedna od najuticajnijih peraških porodica, iz kazade Smilojević. U kotorskim spisima porodica se spominje još 133�, a u Perastu se javljaju od XV vijeka.

Na porodičnom grbu nalazi se smilje, simbol besmrtnosti. Među značajnim predstavnicima porodice Mazarović su: Luka (1618-1705) sudija i opštinski kapetan Perasta, koji je učestvovao u Peraškom boju 165�. godine, i ugostio Petra Zrinskog prilikom njegove posjete Perastu; Vicko (1613-1683) četiri puta biran za opštinskog kapetana Perasta, cijenjeni pomorski kapetan kome je Mletačka republika povjerila komandu na jedrenjaku “Giove Fulminante”; Krsto (1680-1725) pomorac i pisac baroknog perioda, sakupljač narodnih pjesama, i autor Biografije Mazarovića. (postoji sačuvan njegov nacrt sa proračunom za rekonstrukciju crkve Sv. Nikole u Perastu iz 1711. godine); Antun (1658-1705) vitez cara Leopolda, pored Tripa Kokolje najpoznatiji peraški slikar koji je učio slikarstvo u Veneciji a radio u Beču, gdje je portretisao mnoge Habzburgovce, među kojima i cara Josipa I i Mariju Tereziju; dr Šimun, hirurg i diplomata, koji je bio u Persiji u ruskoj diplomatskoj službi, kao poslanik i ministar cara Aleksandra I i odlikovan ordenom persijskog šaha i Karlo prvi aeronautičar na južnoslovenskim prostorima koji je 1789. godine, samo šest godina nakon prvog uzletanja francuskih balonista, izveo demonstraciju leta balonom u Zagrebu, prvi na ovim prostorima. Posljednji potomak porodice u Perastu bila je Teodolina Mazarović čijom se smrću 1919. godine gasi porodica Mazarović u Perastu.

41

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Balović

Palata Balović se nalazi u istočnom dijelu Perasta, u predjelu zvanom Luka. Ispred palate se nalazi “boljun”, tj. izvor slatke vode Bizetina - sa terasom sa polukružnim svodom iznad izvora - koji je ranije pripadao palati. Palata je sagrađena polovinom XVIII vijeka. Balovići, koji su pripadali kazadi Dentali, bavili su se pomorstvom, bilo u ratnoj mornarici, bilo privatnom pomorskom trgovinom. Jedan od najznačajnijih predstavnika porodice je Julije Balović (1672-1727), koji je u dva maha obavljao dužnost sudije u opštinskoj službi. Istakao se na dužnosti kapetana peraških zastavnika na mletačkom admiralskom brodu, za šta je sticao javna pismena priznanja. Poznat je i po književno-istorijskoj djelatnosti, gdje se ističe njegova “Peraška hronika”, započeta krajem 171�. godine, u kojoj hronološkim redom iznosi događaje iz istorije Perasta. Jedan dio ovog rukopisa nalazi se u Župnom arhivu u Perastu, a drugi je u Naučnoj knjižnici u Splitu. Julije Balović je 1693. napisao i pomorski priručnik “Pratiche scrivanesche”. Intenzivno se bavio sakupljanjem narodnih pjesama i zauzima značajno mjesto među predvukovskim sakupljačima narodnih pjesama. Palata Balović je tipična barokna palata XVIII vijeka - jednostavna, ali harmonična i monumentalna, sa prizemljem, dva sprata i belvederom. U prizemlju se nalazi portal u bunjatu sa po dva barokna eliptična prozora, a na prvom spratu veliki portal sa kamenom balustradom u donjem dijelu. Do restauracije 1981. godine, kada je zgrada preuređena za stanovanje, bio je sačuvan enterijer sa originalnim rasporedom prostorija, četiri sobe i salon. U palati su se nalazili izuzetno bogati porodični arhiv i biblioteka, koji su oko 1933. godine i poslije II svjetskog rata odneseni iz Perasta. U ovoj palati je ljetovao Njegoš 18�6. godine i tu napisao pjesmu “Paris i Helena” ili “ Noć skuplja vijeka”.

42

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Visković

Palata Visković se nalazi na području zvanom Luka, u priobalnom dijelu Perasta, sa donje strane starog puta. Kompleks Viskovića sastoji se od četiri dijela: kule (čardaka), palate, lođe sa đardinom i novog dijela palate. Najstariji dio palate je kula, izgrađena oko 1500. godine, koja je bila jedan od centara sistema odbrane grada, što se vidi po uklesanom natpisu na nadvratniku kule – pet slova “P”: Parvum Propugnaculum Pro Praesidio Perasti (mali odred za odbranu Perasta). Na posljednjoj etaži kule sačuvan je top. Uz kulu su dograđeni palata na dva sprata sa lođom i novi dio. Na palati se nalaze tri portala, sva tri rađena u bunjatu. Prvi portal se nalazi na južnoj strani, prema moru, na dvorišnom zidu. Na njemu je raskošni grb, u čijem gornjem dijelu je zubatac, simbol kazade kojoj su Viskovići pripadali, a u donjem lav - kao posebni znak ove porodice. Na sjeverozapadnoj strani, uz stari put, je glavni ulaz u palatu. Na portalu je izrađena riba zubatac iz grba Viskovića i uklesani inicijali F C C V (Francesco Conte Colonello Viscovich). Sa iste strane, nalazi se portal u prizemlju lođe, i na njemu je uklesana godina 1718, a iznad nje zubatac. Viskovići su pripadali kazadi (bratstvu) Zubaci (Dentali). Dali su veliki doprinos pomorskoj, vojnoj, trgovačkoj, političkoj i kulturnoj prošlosti Perasta, kroz više od pet vijekova, od XV do druge polovine XX v. Nikola Visković (XVI v) je kao kapetan Perasta predvodio Peraštane prilikom opsade Kotora od turske flote Hajrudina Barbarose 1539. godine. Krsto Vickov Visković (1612-1676), proslavljeni kapetan Perasta, je organizovao odbranu grada prilikom turskog napada koji je predvodio Mehmed aga Rizvanagić 165�, kada su Peraštani izvojevali najslavniju pobjedu u svojoj istoriji. Frano Marjanov Visković (1665-1720) (

‘’collonello’’) pukovnik istakao se u borbama protiv gusara i Turaka u Grčkoj, na Peloponezu, Eubiji, Moreji i Hercegovini. Prvi je među sedam Peraštana dobio najveće mletačko odlikovanje, krst Sv. Marka i titulu kavalijera 1703. godine. Josip Alvize Josipov Visković (1760-182�) pomorski kapetan, proslavio se kao jedan od posljednjih branitelja Venecije. Godine 1813. bio je jedan od potpisnika Deklaracije o ujedinjenju Crne Gore i Boke. Vjekoslav (Luiđi) Antonov Visković (1828- 1891) kapetan duge plovidbe, generalni konzul Austrougarske u Brindiziju. Zaslužan je za sistematizaciju Arhiva peraške opštine. Frano Antonov Visković (1836 -1905) je najistaknutiji član porodice. Kapetan duge plovidbe je postao 1856. i trideset sedam godina je bio kapetan na jedrenjacima i parobrodima Austrijskog Lojda. Poznat je po izumima nautičkih sprava i kao autor udžbenika za pomorske škole. Bavio se proučavanjem porodičnog arhiva, što je rezultiralo objavljivanjem knjige ‘’Storia di Perasto’’ i monografijom o ostrvu Sv. Đorđa. Krsto Josipov Visković (Perast, 1856-1913) pomorski kapetan, glavni agent Austrijskog Lojda u Kotoru. Bio je vicekonzul Švedske i Norveške u Konstanci. Značajan je njegov angažman početkom XX v. na razvoju turizma u Boki. Josip Visković i njegova sestra Anka, udata Radimir su bili posljednji izdanci ove stare peraške plemićke porodice.

43

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

44

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palate Martinović i Brajković-Martinović

Palata Martinović jedna je od najstarijih peraških palata. Nalazi se uz “velju” ulicu koja povezuje glavni trg u Perastu ispred crkve Sv. Nikole sa tvrđavom Sv. Krsta. Na palati se nalazi grb kazade Čizmai (ruka koja drži granu) kojoj su pripadali Martinovići. Palata je danas u ruševnom stanju. Palata Brajković-Martinović se nalazi zapadno od glavnog trga, uz stari put. Podignuta je vjerovatno u prvoj polovini XVII vijeka, na mjestu stare kuće Markovića, o čemu svjedoči natpis sa 1623. godinom, na kome se navodi da su palatu podigli Vicko i njegova braća, sinovi Tripa Markovića (kasnije zvanih Martinovići) – iz kazade Čizmai. Palata ima dva sprata. Na drugom spratu je balkon, koji se nekada pružao duž cijele

fasade. Ispred fasade, u visini prvog sprata, nalazi se terasa. Ograde balkona i terase su nekada bile od kamenih balustera, a sada su od livenog gvožđa. U dnu terase su dva jednostavna portala i prozor. Nad desnim portalom je natpis iznad koga je grb kazade Čizmai. U palati je sačuvan originalan raspored prostorija. Salon na prvom spratu palate je dekorisan krajem XIX vijeka, u stilu Napoleona II. On je jedini još uvjek u potpunosti sačuvani salon u Perastu, sa originalnom dekoracijom i namještajem. Među najistaknutijim predstavnicima porodice Martinović bio je Marko Martinović (1663-1716) pomorski trgovac, pedagog i pisac, jedna od najznačajnijih ličnosti u istoriji Perasta. Osnovno obrazovanje sa elementima iz pomorstva Marko Martinović stekao je u Franjevačkom samostanu u Perastu. Zahvaljujući pomorskom iskustvu i vještini, 1697. godine Mletački senat ga je izabrao da poučava pomorskim vještinama grupu ruskih kneževa i boljara, koje je ruski car Petar Veliki poslao u Veneciju. On je u Veneciji ruskim pitomcima predavao nautiku i izveo sa njima tri praktična putovanja. Na jednom od njih, 1698. godine, zaustavili su se u Perastu, gdje je obavljena dopunska nastava. Boravak Marka Martinovića sa ruskim plemićima u Perastu 1698. obilježava početak pomorskog pedagoškog djelovanja kod nas. To je ujedno i početak uspostavljanja veza Boke i Crne Gore sa Rusijom Petra Velikog.

45

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Smekja

Palata Smekja se nalazi u središnjem, priobalnom dijelu Perasta, neposredno uz crkvu Sv. Marka. Smekje, porodica koja je pripadala kazadi Čizmai, kao pomorci sreću se vrlo rano, već u drugoj polovini XVI vijeka. Petar Smekja dovodi svoju porodicu do ekonomskog uspona, poslije čuvenog trgovačkog poduhvata, kada je brodom “Leon Coronato” doprinio privrednom povezivanju baltičkih zemalja sa Venecijom 17�6. godine. Već 17�8. on postaje “konte”, a 1779. porodica je pripojena kotorskom plemstvu. Palata se sastoji iz dva dijela - starijeg, izgrađenog 176�. godine, koji se nalazi između obalnog i starog puta i mlađeg dijela koji je započet 176�. godine, a završen 30-ih godina XX vijeka. Ova dva dijela su spojena zasvedenim prolazom iznad starog puta. O godini gradnje svjedoči natpis iznad ulaza u gornji dio palate:

D. O. M. PETRUS COMES SMECCHIA DOMUM DE SUO AERE ERREXIT PRIDE NONASAVGUSTI MDCCLXIV

Palata Smekja je najveća palata u Perastu. Građena je u potpunosti od korčulanskog kamena. Palata ima prizemlje, dva sprata i belveder. U novou prvog sprata je prostrana terasa, cijelom dužinom fasade, a na drugom i trećem spratu su balkoni sa balustradom. Na ulaznom dijelu palate je grb kazade Čizmai - ruka koja drži stabljiku (“čičimak”) sa zvijezdama koje su znak porodice Smekja. Novi dio palate završen je 1936. godine, po uzoru na postojeće prizemlje i sprat, u istom stilu i od istog materijala. U oba dijela palate je od 1936. godine bila smještena fabrika konfekcije “Jadran Perast”.

46

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Zmajević

Palata Zmajević se nalazi u zapadnom dijelu Perasta. Palata je poznata kao “Biskupija” jer su u njoj stolovala dva biskupa, Andrija i Vicko Zmajević. Palata, sa porodičnom kapelom posvećenoj Gospi od Rozarija i osmougaonim zvonikom, predstavlja najsnažniji detalj peraškog pejzaža i njegovu najvrijedniju ambijentalnu cjelinu. Palata je građena u više faza, a konačni barokni izgled dobija u vrijema Andrije Zmajevića, o čemu svjedoči natpis na pročelju sa navedenom 166�. godinom. Izgrađena na stijeni i od lokalnog kamena, palata predstavlja izuzetno

građevinsko rješenje. Simetrična dispozicija, sa istaknutim centralnim dijelom iznad pećine u stijeni, krilima na snažnim nosećim zidovima i impozantnim spoljašnjim stepeništem, daje utisak gradnje u jednom dahu. Međutim, gradnja se odvijala u nekoliko faza: od prvobitne odbrambene kule, koja danas čini centralni dio palate, preko proširenja kule prema brdu, do izgradnje sjevernog i južnog krila. Oslikavanje palate freskama uradio je poznati barokni slikar Tripo Kokolja, kome je Andrija Zmajević bio mecena. U palati se nalazila Zmajevićeva biblioteka, po nekim podacima najveća u Dalmaciji. Biblioteka je bila prenesena u palatu Burović u Herceg Novom,

47

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

gdje je i izgorela 1806. godine. Sa palate je 1876. godine skinut krov i od tada počinje njeno propadanje. Zmajevići su jedna od najznačajnijih peraških porodica, porijeklom iz sela Vrba sa Njeguša. Pripadali su kazadi Perojevića. Na grbu porodice je krilati zmaj i zvijezda, iznad dva prekrštena pera koja su simbol kazade Perojevića. Zmajevići su dali neke od najznačajnijih Peraštana. Andrija Zmajević (162�-169�) je osnovno obrazovanje stekao kod franjevaca u Perastu. Studije teologije i filozofije završio je u Rimu, gdje je i doktorirao. Godine 1671. papa Klement X postavio ga je za nadbiskupa barskog i primasa srpskog. U svom “Crkvenom ljetopisu” iznio je porodično predanje. Sakupljao je, među prvima, narodne pjesme svoga kraja, dubrovačku poeziju, bugarštice. Umro je 169�. godine u Perastu, gdje je i sahranjen u kapeli Gospa od Rozarija koju je sam podigao. Vicko Zmajević (1670-17�5) je nećak Andrije Zmajevića. Godine 1685. dobija doktorat iz oblasti filozofije i teologije, a 1701. papa Klement XI ga imenuje za nadbiskupa barskog. Povjeren mu je i zadatak apostolskog posjetioca za Albaniju, Makedoniju i Srbiju. Podržava književnike i sakuplja narodne pjesme. I sam je izuzetno talentovan pjesnik. Godine 169�. štampa zbirku latinskih pjesama “Musarum chorus in laudem Antonii Zeni”.

Napisao je i “Specchio della Verita” (Ogledalo istine). Umro je 17�5. godine i sahranjen u crkvi Gospa od Kaštela u Zadru. Matija Zmajević (1680-1735) jedan od najpoznatijih predstavnika porodice Zmajević, sinovac nadbiskupa barskog i primasa srpskog Andrije Zmajevića, a sin poznatog pomorca Krsta (Krila) Zmajevića. Već sa osamnaest godina Matija zapovijeda brodom. Godine 1712. odlazi u Rusiju, u Petrovgrad, gdje je kao prvorazredni pomorski stručnjak stupio u službu Petra Velikog. Zatim jedno vrijeme provodi u Finskoj, gdje se ističe u borbi protiv Šveđana i dobija zvanje kontraadmirala, pa viceadmirala. Umro je 1735. godine u Tavrovu, a sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi.

48

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Lučić-Kolović-Matikola

Palata Lučić-Kolović-Matikola nalazi se uz samu obalu, u zapadnom dijelu Perasta. Palata je vjerovatno nastala u drugoj polovini XVIII vijeka, o čemu svjedoči natpis na glavnoj fasadi sa godinom 1779. i imenima vlasnika, Nikola Kolović – Matikola i sinovi iz kazade Studeni. Palata je relativno malih dimenzija (tipa “palacin”), na tri etaže, skladnih proporcija, sa malim ograđenim dvorištem prema moru. Specifična je jer u nivou posljednje etaže ima vidionice na sve četiri strane. U prizemlju su jednostavna vrata, naknadno preuređena, a sa obje strane su prozori. Na spratu je mali balkon, a sa strana po jedan prozor profilisanog natprozornika.

Iznad natpisa na vidionici glavne fasade prema moru nalazi se grb. Grb predstavlja varijantu grba kazade Studeni. Polje grba je podijeljeno na tri dijela, u gornjem dijelu sa desne strane je vatra koja gori pod usijanim suncem, a sa lijeve strane je vuk koji se propinje prema suncu.

49

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Bujović

Palata Bujović se nalazi na zapadnom kraju Perasta, pri moru. Jedna je od najljepših baroknih građevina na cijelom Jadranskom primorju, i djelo je arhitekte Giovanni Battista Fontane iz Venecije. Palatu su podigli braća Vicko i Ivan Bujović. Porodica Bujović je pripadala kazadi Stojšić. Finansijska moć Vicka Bujovića (1660 - 1709)proizilazila je iz njegove značajne uloge u borbi protiv gusara, visokog čina guvernera flote u Morejskom ratu i velike trgovačke aktivnosti. Ubijen je 1709. godine, i nije nikada stupio u dovršenu palatu. Sačuvano je predanje da je, po završetku zidanja, Vicko Bujović upitao arhitektu može li sagraditi ljepšu palatu; pošto je ovaj odgovorio potvrdno, Vicko ga je bacio sa terase. Postoji predanje da je izgrađena tesanicima sa porušenih hercegnovskih zidina, poslije oslobađanja Herceg Novog od Turaka 1687.

godine. Na tri kamene ploče na fasadama, dati su podaci o 169�. kao godini početka radova na palati. Palata Bujović je jednostavne forme, sa prizemljem, dva sprata i četvorovodnim krovom. Uz prizemlje palate prema moru nalazi se monumentalni trijem sa pet arkada u bunjatu. Iznad ovog trijema je terasa sa kamenom balustradom. Na palati se nalazi pet balkona, jedan centralno postavljen na drugom spratu glavne fasade i po dva na bočnim fasadama. Dok u osnovnim linijama palate preovlađuje renesansna harmonija, barokni pečat je prisutan u bogato obrađenoj kamenoj plastici arkada, balustera, itd. Bogatstvo fasada još snažnije dolazi do izražaja u grupacijama sa dvostrukim kamenim portalima na svim balkonima. U sredini balustrade na terasi, nalazi se grb kazade Stojšića (dva krunisana lava koja drže stolicu). Na zadnjem dijelu palate, u novije vrijeme, dozidan je aneks – za potrebe Muzeja grada Perasta koji je smješten u palati.

PERAST | Crna Gora |

50

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Ivelić

Palata Ivelić se nalazi u centralnoj zoni Risna, sa istočne strane glavne ulice Gabela. Palata je sagrađena u XVIII vijeku i pripadala je porodici Ivelić. Jedan od najznačajnijih predstavnika porodice je grof Marko Ivelić (17�0-1825). Godine 1770. stupio je u službu ruskog admirala, grofa Alekseja F. Orlova. Ruska vlada mu je povjerila misiju da u Boki Kotorskoj, Crnoj Gori i Hercegovini digne ustanak protiv Turaka za vrijeme rusko-turskog rata. Unaprijeđen je u čin general-lajtanta ruske vojske 1800. godine. Pomagao je eskadri ruskog generala D. M. Senjavina pri zauzeću Boke Kotorske 21. 02. 1806. godine. Sa ruskim savjetnikom Stefanom

Sankovskim, prisustvovao je sastanku sa vladikom Petrom I Petrovićem Njegošem u manastiru Savina. Godine 181�. proizveden je za člana državnog savjeta-senatora. Palata ima prizemlje sa konobama, prvi reprezentativni sprat “piano nobile”, drugi sprat za stanovanje i potkrovlje sa dvije viđenice koje je služilo kao kuhinja. Glavna fasada je rađena od fino klesanih kvadera, dok su ostale izvedene nepreciznije i sa manje prozorskih otvora. Zidana je u dvije faze. Prvo je izgrađen centralni dio na kojem dominira barokni balkon sa dvoje vrata na prvom spratu. Dva bočna krila i spoljašnje stepenište su kasnije dograđeni, istovremeno je izgrađen i odbrambeni sistem oko zgrade. Dvorište je kvadratno i ograđeno zidom visokim 3 m. Na ogradnom zidu postoje dvije kule kružne osnove uz kapije prema ulici i prema dvorištu. Između njih se nalazila drvena šetnica. Dvorište je bilo popločano kamenim pločama. Krajem XVIII i početkom XIX vijeka palata Ivelić je služila kao sabirno mjesto za Trebješane i druge Crnogorce koji su se iseljavali u Rusiju.

PERAST | Crna Gora |

RISAN

51

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

HERCEGNOVI

1 Palata Ivana Burovića - “Burovina”2 Zadužbina Mirka Komnenovića3 Zadužbina Duković� Palata Milašinović

52

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Ivana Burovića /“Burovina”/

Ova impozantna građevina koja se nalazi na istaknutom položaju na sjeverozapadnom kraju Herceg Novog, uz samostan Sv. Antuna, naziva se “Burovina” zato što je u njoj bio “dvorac” Ivana Burovića. Ivan Burović je Peraštanin koji se proslavio hrabrošću na čelu 360 Peraštana prilikom opsade Herceg Novoga 1687. U znak priznanja, Mletačka republika je poklonila Ivanu Buroviću kuću turskog dizdara Mahmuta Bašića, sa čitavim njegovim imanjem u okolini Herceg Novog. Tu je kuću Burović krajem XVII vijeka preuredio u palatu. U XVIII vijeku, kada su u Perastu izumrli Zmajevići po muškoj lozi, sa kojima su Burovići bili u rodbinskim vezama ( jedna od tri kćerke Matije Zmajevića, čuvenog pomorca i ruskog

admirala, bila je udata za konta Burovića), u ovu palatu je bila prenesena znamenita biblioteka Andrije Zmajevića, nadbiskupa barskog i primasa srpskog. Bilioteka, po nekima najveća u Dalmaciji, sa knjigama iz teologije, literature i istorije, izgorela je, nažalost, sa palatom 1806. godine prilikom borba Rusa, Crnogoraca i Bokelja sa Francuzima. Po podacima iz župskog arhiva u Herceg Novom ruski vojnici su zapalili Burovinu možda zato da se tu ne bi stacionirali Francuzi, koji su pod vođstvom Marmonta pokušali da zauzmu Herceg Novi, tada u ruskim rukama. Zgradu je obnovio i preuredio za Zavod za vaspitanje djevojaka kotorski biskup Frano-Učelini Tice oko 1910. U prizemlju dvorca, još se sačuvala presvođena tamnica u koju je Mahmut Bašić zatvarao roblje, a koju je Ućelini pretvorio u kućnu kapelu. Danas se u “Burovini” nalazi hercegnovsko gradsko pozorište.

53

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Zadužbina Mirka Komnenovića

Kuća Mirka Komnenovića je građena krajem XVIII vijeka u kasnobaroknom stilu. Izgled zgrade je mijenjan u XIX vijeku pseudobaroknim dogradnjama i proširenjima. Na originalnim vratima u prizemlju postoje bajonetom urezana imena ruskih vojnika iz 1807, iz vremena Napoleonovih ratova. Mirko Komnenović je rođen 1870. godine u Herceg Novom. Diplomirao je na školi stranih jezika u Chateu de Luceus u Švajcarskoj. Bio je poslanik Boke Kotorske u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, gradonačelnik Herceg Novog i poslanik u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije.Testamentom iz 19�0. godine Mirko Komnenović je svoju kuću zavještao narodu, sa željom da

ta zadužbina bude “Gradski muzej”, da se na njoj postavi spomen ploča sa natpisom “MIRKO I OLGA KOMNENOVIĆ - NARODU”, a da od prihoda tog muzeja zadužbinska uprava daje “pripomoći hercegnovskoj siročadi bez razlike vjere”. Godine 19�9. osnovan je Narodni muzej, kasnije preimenovan u Zavičajni muzej Herceg Novog koji je 1953. svečano otvoren u kući Mirka Komnenovića. U okviru Zavičajnog muzeja nalazi se i botanička bašta sa više od 100 odabranih vrsta mediteranskog i suptropskog bilja na površini od oko 1.000 m2, koja je formirana u parkovskom stilu. Bogatstvo biljnog materijala, pored ostalih, čine brojne vrste palmi, agava, kaktusa i aloja, zatim pitosporuma, primorskih borova, mimoza, kamelija, magnolija i ljekovitih mediteranskih trava koje svojim formama, ljepotom i raznolikošću boje cvijeta oživljavaju ambijent u svim godišnjim dobima.

54

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Zadužbina Duković

Zadužbina Duković nalazi se u jugoistočnom dijelu Tople na potezu zvanom Dukovina, jer je pripadao istaknutoj pomorsko-trgovačkoj porodici Duković. Porodica je poticala iz Herceg Novog, a živjela u Trstu. Eliza Lombardić, rođena Duković, 1909. godine poklanja kuću sa prizemljem i spratom i prostranim uređenim vrtom (1636 m2) Herceg Novom u svrhu školovanja mladih talenata. Porodice Duković i Lombardić igrale su značajnu ulogu u oslobodilačkim ratovima

protiv Turaka u XIX vijeku. Velimir Lombardić je znatnim finansjskim sredstvima pomagao ustanike u Bosni i Hercegovini, i podržavao ideju ujedinjenja Južnih Slovena. Zadužbina Duković je kuća jednostavne kubiče forme, sa prizemljem, dva sprata i četvorovodnim krovom. Kuća je malterisana sa naglašenim ugaonim pilastrima i horizontalnim kordon vijencima. Na prozorima se nalaze kameni natprozornici netipični za ovo područje, lučno savijeni. Ispred kuće se nalazi popločano dvorište sa palmama.

55

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Milašinović

Na graviri Pierre Eugène Grandsirea (1825-1905) vidljiva je barokna palata sa belvederom u donjoj zoni Herceg Novog, uz pristanište. Ova palata, poznata kao kuća Milašinovića, je preoblikovana, sa narušenim arhitektonskim vrijednostima, iako je sačuvala dosta elementa drugostepene plastike, karakteristične barokne kamene pragove, balkon i stepenište.

56

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Zmajević-Burović-Zloković

Iako palata Zmajević-Burović-Zloković u Bijeloj više ne postoji, smatrali smo da je ipak značajno da je spomenemo među bokeljskim palatama. U okviru posjeda palate nalazila se i crkva Sv. Petra, koja je danas jedina sačuvana. Na mjestu crkve i posjede u srednjem vijeku nalazio se benediktinski manastir kojeg su Mongoli srušili 12�2. godine. Palata Zmajević-Burović-Zloković bila je prvobitno izgrađena kao ljetnikovac porodice Zmajević iz Perasta, a kasnije prelazi u vasništvo Burovića, tj. porodice Burović-Zmajević. Palata je bila izgrađena u prvoj polovini XVIII vijeka. Pripadala je sinu konta Stanislava Burovića (sin Ivana Burovića iz Perasta) i Marije Zmajević, kćerke ruskog admirala Matije Zmajevića. Godine 1729. generalni mletački providur Pietro Vendramin ustupio je Ivanu Buroviću iz Perasta dio zemljišta sa crkvicom Sv. Petra u Bijeloj, za zasluge u oslobađanju sjeverozapadnog dijela Boke od Turaka i njegovo stavljanje pod vlast Mletačke republike. Polovinom XIX vijeka palatu su kupili braća Bogdan i Jovo Zloković, pomorski kapetani i brodovlasnici, a naslijedio je Bogdanov sin Milivoj. Godine 1928. njegova udovica Ana zavještala je palatu u dobrotvorne svrhe, kao „Zadužbinu Mila Zlokovića i njegove supruge Ane rođene Mihanović”. Palata je imala prizemlje, sprat i belveder. Na spratu, koji je počivao na svodu od opeka, bila je u sredini velika dvorana, sa po dvije sobe sa strana, dvije prema moru, a dvije prema brdu, kako je bio običaj u ondašnjim većim kućama

i palatama. Plafoni u sali i sobama su bili naslonjeni na drvene grede. Kroz vrata na spratu, preko prostranih monumentalnih stepenica sa baroknom balustradom, ulazilo se preko terase direktno u veliku salu, a odatle u ostale sobe na spratu. Na belvederu se nalazio kameni grb porodice Burović-Zmajević. U palati je boravio saksonski kralj Fridrih Avgust, kada je 1838. posjetio Njegoša na Cetinju. U njoj je dva puta ljetovao crnogorski knjaz Nikola I Petrović sa porodicom. U I svjetskom ratu austrijska vojska je oštetila palatu, koja je zatim bila iznajmljena Udruženju rezervnih i penzionisanih oficira iz Beograda. Uprava Udruženja prepravila je palatu, lišivši je svih onih karakteristika koje su je činile jednom od ljepših palata u Boki. Nakon II svjetskog rata u njoj je bila smještena osnovna škola, koja je oštećena u zemljotresu 1979. godine. Nakon zemljotresa palata je srušena i na istom mjestu izgrađena je nova osnovna škola.

BIJELA

57

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Kuća na posjedu Smekja

Kuća danas poznata kao kuća Raškovića je nekada priradala porodici Smekja iz Perasta. Nakon oslobađanja Herceg Novog od Turaka (1687. godine) veći dio hercegnovske rivijere je došao u peraški posjed. Tu su peraška gospoda imala svoje posjede, obično vinograde, maslinike i voćnjake, s ljetnikovcima pored mora. Tu su obično sa porodicama provodili dva do tri mjeseca u vrijeme berbe. Uglednije porodice su na svojim posjedima imale i kapelice, koje nisu služile samo porodične potrebe, već su ih koristili i okolni vjernici. Na kućnom posjedu u Baošićima porodica Smekja je imala i kapelu, za koju imamo podatke da ju je sagradio 1735. godine kapetan Vicko Smekja s braćom, u čast mučenika Sv. Vinka i Lovra. U kapeli se nalazio oltar od kararskog

mermera, koji je sada u crkvi Sv. Ane u Đurićima. U ovoj kući je boravio francuski pisac Pjer Loti 1880. godine. U to vrijeme Loti je bio pomorski oficir na francuskoj ratnoj lađi koja je učestovovala u demonstraciji međunarodne flote protiv Turske za ustupanje Ulcinja Crnoj Gori. Pjer Loti govori o ovom kraju u priči „Paskvala Ivanović“. Ispred palate, koja je danas u ruševnom stanju, prema moru nalazi se ogradni zid sa ulaznim portalom. Na ključnom kamenu portala nalazi se grb porodice Smekja - ruka koja drži stabljiku (“čičimak”)-simbolj kazade Čizmai kojoj su Smekje pripadale, i zvijezde, porodični dodatak Smekija. Na ogradnom zidu postavljena je i spomen-ploča sa natpisom na francuskom jeziku koji kaže da je u njoj boravio Pjer Loti.

BAOŠIĆI

58

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Kapetanski palac u Baošićima

U Baošićima se nalazi kompleks za koji nije utvrđeno kome je pripadao, a u čijem sklopu se nalazi jedna barokna kapetanska palata i druga zgrada koja potiče vjerovatno iz XIX vijeka. Cijeli kompleks je ograđen kamenom ogradom u kojoj se nalaze portali kao i tri polukružne kule. U sastavu kompleksa postoji i prostrani park sa starim i velikim stablima. Palata je izvorno imala prizemlje i dva sprata, četvorovodni krov i na prvom spratu centralno postavljen balkon sa kamenom balustradom. Svi otvori imaju karakterističnu baroknu profilaciju. Kasnijim intervencijama autentični izgled i vrijednosti palate su narušene.

59

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

PRČANJ

1 Palata Tre Sorelle 2 Palata Luković3 Palata Beskuća� PalataVerona5 Palata Florio-Luković

60

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Tre Sorelle

Palata Tre Sorelle (tri sestre) smještena je u jugoistočnom dijelu Prčanja, neposredno uz obalu. U pisanim izvorima palata se prvi put pominje u XVI vijeku kao Villa trium sororum, te je taj naziv do danas zadržan. To je bio ljetnikovac kotorske plemićke porodice Buća, čiji se grb nalazi na nekoliko mjesta na zgradi. Ova palata neobičnog izgleda i skromnih dimenzija je najstarija građevina u Prčanju, a istovremeno i jedina u cjelini sačuvana gotička palata u Boki, izvan Kotora. Može se datirati u XV vijek. Palata se sastoji iz tri skoro identična dijela međusobo spojena, ali sa posebnim krovovima. Zbog toga je, preko maštovitih legendi i dobila ime. Dva krajnja trakta su nastala istovremeno. Na njima su tipični gotički prozori s prelomljenim lukom. Ta dva dijela su bila spojena terasom sa centralnim odbrambenim balkonom, nad kojom je kasnije dograđen treći dio građevine. U palatu se ulazilo spoljašnjim stepenicama na prvi sprat. Uz sjevernu stranu podignuta je kapela posvećena Sv. Jeronimu.

U svojoj palati Buće su boravili samo povremeno, najčešće u ljetnim mjesecima. Oni su, poput brojnih kotorskih plemićkih porodica, imali svoje ljetnikovce u Prčanju, Tivtu i drugim mjestima na području Kotora. Za palatu je vezana legenda o tri sestre, kćerke kotorske plemićke porodice (najvjerovatnije Buća), zaljubljene u istog mornara. On je samo jednu od njih volio i njoj obećao ljubav do groba. To je među sestrama izazvalo zavist i ljubomoru. Ljubljena sestra, osjećajući bol svojih sestara, odluči da žrtvuje ljubav svoga srca. Predloži im da nesuđenoj ljubavi zajednički žrtvuju svoj mladi život. Sestre su na to pristale. Sazidale su dom sa tri odjeljenja na osami u veličanstvenoj prirodi, gdje će do smrti živjeti. Kada je mladić doznao za odluku svoje odabranice otplovio je na daleko putovanje sa koga se više nikada nije vratio. Prolazile su godine, ali sestre nisu gubile nadu u njegov povratak, čekajući da ugledaju njegov jedrenjak sa prozora. Onda je došla starost, pa je i smrt zakucala na njihova vrata. Kada je umrla prva sestra, druge dvije sestre su zazidale njen prozor. Nije više postojao nikakav razlog da gleda prema moru. Nakon smrti druge sestre, posljednja sestra je zazidala i njen prozor. Međutim, kada je i ona umrla, njen prozor nije imao ko zazidati.

(izvor: Don Niko Luković, Prčanj i Tomislav Grgurević, Odjeci slavnih vremena)

61

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Luković

Palata Luković dio je jedne od najznačajnijih cjelina na Prčanju, poznate kao “ulica Lukovića”. Palata je pripadala istaknutoj porodici Luković sa Prčanja. Porodična kapela Lukovića - Gospa od Karmena, na čijem ulazu je grb ove porodice, nalazi se u neposrednoj blizini palate. Na nju se zatim nastavlja niz od jedanaest baroknih građanskih kuća sa karakterističnim balkonima, koje su pripadale bratstvu Lukovića. Na Prčanju se sačuvalo predanje o velikom bogatstvu porodice Luković, o slagalištima zlatnih dukata, o mnoštvu srebrnog posuđa i kandelabara, kojima su na dan slave porodične crkve, Gospe od Karmena, ukrašavali balkon i sve prozore. Kompleks palate Luković nastao je povezivanjem u jedinstvenu cjelinu dvije zgrade, jedne nastale u XVII vijeku i druge sredinom XVIII vijeka. Početkom XX vijeka još je bila sačuvana unutrašnjost palate sa originalnim rasporedom prostorija, obradom enterijera i namještajem. Sredinom XX vijeka palata Luković je pretvorena u školu, čime je došlo do promjene njenog autentičnog izgleda, a nakon zemljotresa 1979. godine palata je ostala bez funkcije. U palatu se ulazilo impozantnim stepenicama od korčulanskog kamena, a ulazni hol je bio ukrašen slikama i pozlaćenom štuko dekoracijom na plafonu. Na prvom spratu palate nalazio se reprezentativni salon, koji više ne postoji, ali o kome je ostao zapis. Unutrašnju dekoraciju salona izveo je sredinom XVIII vijeka Švajcarac Karlo de Nedrocis, o čemu je postojao natpis na nadvratniku salona. Na zidovima salona, koji su bili zelene boje i ukrašeni bijelom štuko dekoracijom, nalazile su se umjetničke slike i venecijanska ogledala u pozlaćenom drvorezu. Tavanica je bila posebno dekorisana baroknim motivima-štuko dekoracijom, kao i predstavama anđela i korpi sa cvijećem i voćem. Na sredini

tavanice nalazio se veliki bareljef na kome su prikazana antička božanstva povezana sa morem i pomorstvom: Posejdon, Artemida, Galatea, Tritoni i Delfini. Pod salona bio je popločan crvenim i žutim pločicama od pečene gline - tavelama. Nad vratima salona su se nalazili inicijali AL i JL, Andrije i Joza Lukovića, u čije vrijeme je uređen salon, kao i drugi radovi na kompleksu palate. Salon Lukovića su rado posjećivali mletački providuri iz Kotora, a u njemu je 1797. godine bilo priređeno zabavno veče u počast austrijskom guverneru Boke, baronu Tomi Bradyu. Za vrijeme opsade Kotora 181�. u palati Luković je imao svoj stan engleski pomorski pukovnik (komodor) Hoste, zapovjednik savezničke vojske u Boki protiv Francuza.

62

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Beskuća

Palata Beskuća se nalazi u centru Prčanja, ispod Bogorodičinog hrama. Podignuta je krajem XVIII vijeka, kada je porodica Beskuća bila veoma imućna. Porodica Beskuća doživjela je uspon u vrlo kratkom periodu. Prvi predstavnik porodice dolazi na Prčanj iz Strpa oko 1660. godine, da bi već njegovi nasljednici dobili titulu mletačkog “konta”. Sačuvana je priča da je domaćin, kada je dobio titulu “konte” naredio, da se sa prozora palate bacaju na cestu dukati, u znak veselja. Beskuće su i u Kotoru imali palatu u kojoj se za vrijeme austrijske vladavine Bokom nalazio Okružni i Sreski sud. Palata Beskuća predstavlja tipičan primjer bokeljske barokne palate. Palata ima prizemlje, dva sprata i na posljednjoj etaži belveder, i građena je od fino klesanog korčulanskog kamena. U prizemlju se nalazi veliki portal i dva mala prozora sa karatkerističnom baroknom profilacijom. Ispod lijevog prozora su dva grba u vidu reljefa. Na prvom spratu je balkon sa kamenom balustradom, koga nose tri profilisane konzole. Na balkon izlaze dva portala, sa lučnim nadsvjetlima ukrašena metalnom mrežom. Na belvederu se nalaze barokno profilisani ukrasi-volute. Svi otvori imaju karakteritične kamene pragove sa baroknom profilacijom.

U drugoj polovini XIX vijeka palata je bila stjecište uglednih gostiju sa kojima su Beskuće imale veze. U palati je 18��. godine jedno od svojih ljetovanja na Prčanju proveo vladika Petar II Petrović Njegoš. Palatu su posjećivale i austrijske nadvojvode. Kada je 1878. u Boki boravila međunarodna flota, koja je osiguravala da Turska ustupi Bar i Ulcinj Crnoj Gori, braća Beskuća su u palati priređivali komadantima lađa raznih narodnosti gala-večere, igre i noćne zabave. Palata Beskuća je jedna od rijetkih palata koja se nalazi neposredno uz obalu, a koja je sačuvala direktan i autentičan kontakt sa morem. Put koji je početkom XX vijeka, za vrijeme austrougarske vladavine, uspostavljen uz obalu zaliva, i presjekao vezu većine kuća u Dobroti, Perastu i Prčanju sa morem, prošao je iza palate Beskuća. Zahvaljujući tome, danas na njenom primjeru možemo da vidimo kako je izgledala većina palata sa direktnim izlazom na more, sa popločanim dvorištima ispred, pontom i mandraćem.

63

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

oko 1760. godine kupio cijelo imanje kotorske plemićke porodice Bizanti u Tivtu, na kome su se nalazili njihova palata u Župi i današnja kuća Verona, na kojoj još postoji grb porodice Bizanti. Porodica Verona imala je na Prčanju oko 10 kuća i veliku palatu koju je sagradio kapetan Anton Verona između 1780. i 1790. godine. Palata Verona je bila najveća palata na Prčanju, izgrađena po uzoru na barokne palate u drugim mjestima Boke. Palata ima prizemlje, dva sprata i belveder na četvrtoj etaži. Građena je od fino klesanog kamena. Na drugom spratu ima centralno postavljen balkon sa baroknim balusterima. Na prvom i drugom spratu se nalazio po jedan veliki salon, sa četiri sobe sa strane. Veoma vrijedan je bio enterijer palate. Salon i sobe prvog sprata bile su ukrašene malternom štuko dekoracijom. U salonu se nalazio drveni oltar sa renesansnim karakteristikama. U palati su se nalazila i druga vrijedna umjetnička djela.

Palata Verona

Palata Verona se nalazi u sklopu grupacije kuća koje su pripadale bratstvu Verona, smještene na lokalitetu “Grasovo” sa sjeverne strane Župne crkve na Prčanju. Palata je građena u drugoj polovini XVIII vijeka. U XVIII vijeku pomorstvo na Prčanju dostiže najveći uspon, brodovi koji su bili u vlasništvu prčanjskih porodica plove cijelim Mediteranom. Porodice Verona i Florio su imale trgovačke kuće u Korintu i Tebi, a Luković na Krfu. Trgovačka kuća Verona bila je jedna od ekonomski najmoćnijih u Boki. Porodica Verona doselila se u Boku 1�78. godine iz Skadra, kada je ovaj grad bio predat Turcima od strane Venecije. Porodica Verona se prvo nastanila u Kotoru, a kasnije je prešla na Prčanj. Kapetan Anton Andrijin Verona je

64

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Palata Florio-Luković

Palata Florio-Luković se nalazi u središnjem dijelu Prčanja. Sagrađena je u XVIII vijeku. Palata je pripadala poznatoj bokeljskoj plemićkoj porodici Florio sa Prčanja, ali je nakon nestanka ove porodice prešla u posjed konta Lukovića. Glavna fasada, kojom dominira barokni balkon na prvom spratu, okrenuta je prema moru. U zgradu se ulazi kroz profilisani portal i preko stepenica od korčulanskog kamena. Na prvom spratu se nalazio salon koji je početkom XIX vijeka uredio don Marko Florio, prčanjski župnik, u duhu tada vladajućeg „empire“ ukusa. Plafon je bio ukrašen pozlaćenim štukaturama plitkog reljefa, koje su u sredini prikazivale grb porodice Florio (dva ljiljana u gornjem polju, a dva u donjem), dok su okolo lišće i cvijeće. Pod je bio popločan mletačkom keramikom, oslikanom geometrijskim oblicima i cvijećem. Najljepši ukras u salonu su bile dvije velike slike na platnu (2,0 x 1,50 m) na kojima su predstavljene dvije rijetke starozavjetne scene: Zavjet i Žrtva izrailjskog sudije Jeftea, rad mletačkog slikara Francesca Potenze, koji je radio u Boki krajem XVIII i početkom XIX vijeka.

Pored stilskog namještaja, u palati se čuvala i velika zbirka oružja, numizmatička zbirka, etnološki predmeti iz Boke i više vrijednih slika. U palati se nalazila zbirka predmeta iz Viške bitke (pomorska bitka kod ostrva Visa –20. 07. 1866. u kojoj su se sukobile mornarice Habsburške monarhije i Kraljevine Italije radi prevlasti na istočnoj obali Jadranskog mora; završila pobjedom austrijske flote), koji su pripadali kontradmiralu Marku Eugenu Florio: oficirski pojas koji je nosio na dan bitke, revolver, slika broda kojim je zapovijedao (korveta Erzherzog Fridrich) i slike ostalih ratnih brodova koji su učestvovali u bici. Uz palatu je u vrtu krajem XVIII vijeka podignuta porodična kapela Gospa od Anđela.

65

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

TIVAT

1 Kompleks Buća-Luković2 Kompleks Bizanti u Župi3 Kuća Verona u Račici� Dančulovina5 Grgurevina

66

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Kompleks Buća - Luković

Kompleks Buća-Luković, kojeg su činili utvrđeni ljetnikovac sa kulom, stambenom zgradom, porodičnom kapelom, ostacima vrtne arhitekture i ogradnog zida sa monumentalnom ulaznom kapijom, nalazio se u središnjem dijelu Tivta. Utvrđeni ljetnikovac je pripadao poznatoj kotorskoj plemićkoj porodici Buća od koje jeimanje i ljetnikovac krajem XVIII vijeka otkupio Marko Luković, pomorski kapetan iz Prčanja. Nasljednici porodice Luković su dio svog imanja krajem XIX vijeka ustupili za gradnju Arsenala u Tivtu čime su po prvi put izazvane krupne promjene izgleda prvobitne cjeline. Po svojoj dispoziciji na širokom prostoru obale, kao i po veličini i arhitekturi odbrambene kule, na čijem vrhu je lođa sa odbrambenim hodnikom na konzolama, po uzoru na slična rješenja mletačke odbrambene arhitekture, i prostransvu koje je zauzimao, ljetnikovac porodice Buća je predstavljao najveću i, u

arhitektonskom smislu, najbogatije obrađenu cjelinu ovog karaktera na cijelom prostoru zaliva. U arhitekturi ljetnikovca porodice Buća zapaža se nekoliko različitih faza gradnje. Najstariji dio predstavlja kula sa bočnim krilima. Prema sačuvanom natpisu, kulu je dogradio 15�8. godine majstor Vicencije, sin majstora Mihaila iz Lastve. Crkvica posvećena Sv. Mihailu, koja predstavlja završni motiv pristupne staze od mora, sa 130 kamenih stubova i pergolom, izgrađena je u baroknom maniru. Stambena zgrada, postavljena sa južne strane kule, zadržala je svoj položaj i približno iste dimenzije tokom radikalne pregradnje koju je pretrpjela krajem XIX vijeka nakon izgradnje Arsenala u Tivtu. Izgradanjom ljetne pozornice sredinom XX vijeka u središnjem dijelu uređenog vrta, duž centralne staze koja je od mora vodila prema stambeno-ekonomskim zgradama i kuli, prekinuta je prirodna veza između sačuvanog originalnog portala u bunjatu, na ogradnom zidu imanja prema moru i reprezentativne cjeline kojoj je pripadao.

67

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Kompleks Bizanti u Župi

Na uzvišenju nad morem poznatom pod imenom Župa nalazio se renesansni ljetnikovac kotorske plemićke porodice Bizanti. U okviru ljetnikovca stajala je i porodična kapela. Silueta stambene zgrade i kule u okviru ljetnikovca poznata je sa jedne od fotografija snimljenih prije njihove pregradnje za potrebe austrougarske vojne komande.

Danas su u okviru postojeće kule vidljivi ostaci starije kule ljetnikovca porodice Bizanti. Položaj ljetnikovca svojom izolovanošću, planimetrijom sačuvanih staza i šetnica, karakterističnom vegetacijom i ambijentom pristaništa sa zgradom i molom na obali, iako danas lišen originalne arhitekture ljetnikovca, u velikoj mjeri odražava način života iz vremena porodice Bizanti.

68

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Kuća Verona u Račici

Kuća Verona se nalazi u zoni zvanoj Račica, uz samu morsku obalu i izolovana u odnosu na susjede. Ona svojim mirnim a razuđenim volumenom, proporcijama i arhitektonskim rječnikom, iako decenijama većim dijelom napuštena, odražava bitna svojstva gotičko-renesansnog vremena u kome je nastala. Zgrada je pripadala kotorskoj plemićkoj porodici Bizanti od koje je, zajedno sa svim posjedima porodice Bizanti u Tivtu, oko 1760. godine otkupio kapetan Anton Andrijin Verona iz Prčanja. Kuća Verona se sastoji iz tri dijela: naglašenog centralnog, pokrivenog četvorovodnim krovom i bočnih nižih krila nejednake dužine, pokrivenih dvovodnim krovom. Svi dijelovi imaju samo prizemlje i sprat. Kuća je zidana kamenom u nijansama sivkasto-zelene boje. Centralno postavljeni portal gotičkog prelomljenog luka zamijenjen je vjerovatno poslije 1760. godine novim baroknim portalom izrađenim u bunjatu.

Lučni dio portala kasnije je zazidan i zamijenjen arhitravnim rješenjem sa upotrebom ravnog neprofilisanog kamenog bloka za nadvratnik. Gotičke karakteristike dvorišnog portala središnjeg dijela zgrade, na strani prema ograđenom vrtu, sačuvale su se i danas bez većih promjena. Ova zgrada sa ograđenim prostranim vrtom, mandraćima, gumnom i bunarima, iako danas sa veoma osiromašenim repertoarom svoje prvobitne arhitekture, u najvjećoj mjeri reprezentuje način života i kulturu stanovanja srednjovjekovnih plemićkih porodica iz Kotora koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva.

69

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Dančulovina

Utvrđeni stambeni kompleks Dančulovina nalazi se u neposrednoj blizini Prevlake, u uvali sa njene jugoistočne strane. Dančulovina je ime je dobila po Dančulu koji je u Brdima živio oko polovine XVI vijeka. Obnovio ju je kotorski biskup Marko Grgurina (1801-1815), od 1815. godine pripadala je porodici Beskuća, a krajem XIX vijeka porodici Radoničić iz Dobrote. Dančulovina se sastoji od trospratne kule pokrivene dvovodnim krovom, zasvedene prizemne zgrade sa ravnom terasom nad njom, stambene zgrade sa dvije etaže i karakterističnom viđenicom, kao i popločanog dvorišta koje objedinjuje ove prostore. Razvoj ovog kompleksa je tekao tako što je uz prvobitnu slobodnostojeću kulu u sljedećoj etapi sagrađena prizemna zgrada izdužene osnove. Tek u trećoj fazi građenja nastala je stambena zgrada dograđivanjem nad sjevernim dijelom zatečene prizemne zgrade. U isto vrijeme oformljeno je i unutrašnje dvorište ukomponovano u

pravougaonu osnovu zidom ograđenog kompleksa. Položaj samostalne odbrambene kule u blizini manastira Sv. Mihaila na Prevlaci mogao bi ukazivati na njegovu prvobitnu povezanost sa manastirom. U prilog ove pretpostavke, pored karakterističnog položaja kule koji podsjeća na položaj pirga u blizini srednjovjekovnih manastira, govore i romaničke stilske karakteristike ulaznog portala prizemne zgrade iz druge etape građenja, kao i zabilježeno svjedočanstvo o fresci sa predstavom cara Dušana koja je u kuli postojala do kraja XIX vijeka. Tek u poznim etapama gradnje i nakon gašenja manastirskog života na Prevlaci, tokom XVI ili u XVII vijeku mogla je nastati utvrđena stambena cjelina sa razvijenim sadržajima unutar zatvorenih prizemnih prostora, popločanog prostora sa bistijernom i zasvedenom peći za pečenje hljeba, prostrane terase sa vidicima na more i stambene zgrade sagrađene u duhu tradicionalne stambene arhitekture.

70

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

Grgurevina

Sa jugoistočne strane prilaza poluostrvu Prevlaci, na periferiji uvale kojom dominira skladna silueta utvrđenog kompleksa Dančulovina, nalazi sestambena cjelina poznata pod imenom Grgurevina. Prema izvorima ona je podignutana ostacima crkve Sv. Spasa, a zatim je bila u vlasništvu “kneževa Ivanovića”, i na kraju porodica Marinovića i Maričevića, a danas Kovačevića i Ivoševića. Uz dvospratnu kulu kavadratne osnove dozidana je stambena zgrada na jedan sprat, iste širine sa kulom. Na prvi sprat zgrade dolazilo se spoljašnjim stepeništem kasnije obuhvaćenim unutrašnjošću stambene zgrade sa jednim spratom podignute na sjeveroistočnoj strani, dakle u trećoj fazi gradnje kada je ova cjelina zaokružena i formirana u duhu utvrđenih stambeno-ekonomskih zgrada na imanjima imućnih porodica duž obale Tivatskog zaliva. Kao i za kulu u Dančulovini moglo bi se pretpostaviti da je kula u Grgurevini prvobitno pripadala odbrambenom sistemu manastira Sv.Mihaila na Prevlaci. Na tu pretpostavku upućuje njen položaj u neposrednoj blizini ulaza u manastirsko okruženje i drevnost oblika pregrađenih tokom više etapa gradnje.

71

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

• Božović Goran, Naselja i kuće tivatskog zaliva – urbanološka

studija, Centar za planiranje urbanog razvoja, Beograd, 1980.

• Božović Goran i grupa autora, Projekat oživljavanja seoskih

naselja Tivatskog zaliva, Centar za planiranje urbanog razvoja

CEP, Beograd, 1986.

• Brajković Gracija i grupa autora, Neki manje proučavani

primjeri građanske i crkvene arhitekture spomeničkog

karaktera u Kotorskoj opštini, Godišnjak Pomorskog Muzeja u

Kotoru XXXV-XXXVI, Kotor, 1987-1988

• Butorac Pavao, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999.

• Butorac Pavao, Razvitak i ustroj Peraške općine, Perast, 1998.

• Čubrović Zorica, Ka poznavanju urbanističkog razvoja

Perasta, Boka–zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti

br. 23, Herceg Novi, 2003.

• Čubrović Zorica, Stambena arhitektura na srednjovjekovnim

imanjima kotorske vlastele u Tivatskom zalivu, Godišnjak

Pomorskog Muzeja u Kotoru L, Kotor, 2002.

• Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski

leksikografski zavod, Zagreb, 1969.

• Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski

zavod, Zagreb, 1964.

• EXPEDITIO, Trista godina samoće, Kotor, 2006.

• Đurović Vinko, O konstrukcijama kuća od XVI do konca

XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima,

Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953.

• Fisković Cvito, O umjetničkim spomenicima grada Kotora,

Spomenik SAN, 103, Beograd, Beograd, 1953.

• Godišnjak pomorskog muzeja u Kotoru XXXV-XXXVI,

Kotor 1987-1988

• Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru XXXIX-XL, Kotor,

1991-1992

• Godišnjak pomorskog muzeja u Kotoru LII, Kotor 2004.

• Grgurević Jasminka, Obrada enterijera u sakralnoj i

stambenoj arhitekturi Perasta, Boka–zbornik radova iz nauke,

kulture i umjetnosti br. 24, Herceg Novi, 2004.

• Grgurević Tomislav, Odjeci slavnih vremena - Legende iz

Boke Kotorske, Kotor, 2004.

• Herceg Novi (monografija), Herceg Novi, 1982.

• Kapetanović Aleksandra, Palata Mazarović u Perastu,

Boka–zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 24,

Herceg Novi, 2004.

• Katalog izložbe radova koje su izvršili restauratori iz

Državnog preduzeća Zavod za restauraciju iz Varšave u

Dobroti (Crna Gora), Varšava, 1981.

• Kordić Stevan, Kotor –Vodič kroz grad, Kotor, 2004.

• Lalošević Ilija, Palata Bizanti u Kotoru, Godišnjak

Pomorskog Muzeja u Kotoru XXXIX-XL, Kotor, 1991-1992

• Lazarević Jelena, Barokne palate u Kotoru, Godišnjak

Pomorskog Muzeja u Kotoru XXXVII-XXXVIII, Kotor,

1989-1990

• Lisavac Katarina, Palata Zmajević u Perastu, Boka–zbornik

radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 23, Herceg Novi, 2003.

• Luković, Don Niko, Boka Kotorska, Cetinje, 1953.

• Luković, Don Niko, Prčanj, Kotor, 1937.

• Marković Čedomir, Vujičić Rajko, Spomenici kulture Crne

Gore, Novi Sad, Cetinje, 1997.

• Martinović Jovan J., Sto kotorskih dragulja, Rijeka

Crnojevića, 1995.

• Milošević Miloš, Istorijski tokovi na području Zaliva, u

Monografiji Kotor, Zagreb, 1970.

• Milošević Miloš, Naselja, kultura stanovanja, društveni

život i običaji Boke Kotorske za vrijeme mletačke vladavine,

Pomorski trgovci, ratnici i mecene- Studije o Boki Kotorskoj

XV-XIX stoljeća, Equilibrium, Beograd; CID Podgorica, 2003.

• Milošević Miloš, Neke stilske odlike baroka u Boki Kotorskoj,

Pomorski trgovci, ratnici i mecene- Studije o Boki Kotorskoj

XV-XIX stoljeća, Equilibrium, Beograd; CID Podgorica, 2003.

• Milošević Zorana, Doprinos savremenog privrednika Boža

Dabinovića restauraciji dviju kapetanskih palata u Dobroti

kao primjer kontinuiteta pomorstva i graditeljstva, Godišnjak

pomorskog muzeja u Kotoru, XXXIX-XI, Kotor, 1991-92

• Nominacioni dosije za upis Prirodnog i kulturno-istorijskog

područja Kotora na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljeđa

(autori: Miloš Milošević, Jovica Martinović, Milenko

Pasinović)

• Popović Tomo, Herceg Novi - istorijske bilješke, Herceg Novi,

1924.

• Prijatelj Kruno, Barok u Dalmaciji, u A. Horvat, R.

Matejčić i K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb: Sveučilišna

naklada Liber et al., 1982.

• Prijatelj Kruno, Umjetnost XVII i XVIII stoljeća u

Dalmaciji, Matica Hrvatska, Zagreb, 1956.

Literatura

72

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |

• Radimir Z. , Pomorci bratstva Radimir iz Dobrote u XVII

i XVIII stoljeću, Godišnjak pomorskog muzeja u Kotoru,

XXXIX-XI, Kotor, 1991-92

• Seferović Lazar, Umjetničko blago Herceg Novog, Herceg

Novi, 1984.

• Šerović Petar, Jedna znamenita stara kapetanska palata

u Bijeloj u Boki Kotorskoj, Godišnjak pomorskog muzeja u

Kotoru VIII, Kotor, 1959.

• Tomić Antun, Dobrota i njene ključne historijske i kulturne

karakteristike, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru LII,

Kotor, 2004.

• Tomić Antun, Popis kuća Dobrote iz 1808. godine,

Boka–zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 8,

Herceg Novi, 1976.

• Vučenović Svetislav, Istraživanja i zaštita starog grada u

Herceg-Novom, Boka–zbornik radova iz nauke, kulture i

umjetnosti br. 20, Herceg Novi, 1988.

• Vujaklija Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Beograd,

1954.

• Zdravković Ivan, Palata Tri sestre, Stvaranje 1-2, Cetinje,

1952.

• Zloković Ignjatije, Boka–zbornik radova iz nauke, kulture i

umjetnosti 13-14, Herceg-Novi 1982.

• Zloković Milan, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u

doba mletačke vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953.

• Zloković Milan, Građanska kuća i palata u Boki Kotorskoj,

Jugoslavija- Ilustrovani časopis, sveska VIII, Beograd, 1954.

• Živanović Duško, Dubrovačke kuće i palače, Beograd, 2000.

OSTALI IZVORI

• Katalog izložbe “Pomorstvo Prčanja od XVII do kraja XIX

vijeka”, Pomorski muzej Crne Gore, Kotor, 2007.

Studije, projekti

• Vučenović Svetislav, Studija zaštite graditeljskog nasleđa

Herceg Novog

• Revitalizacija palate Ivelić - idejni projekat, autor Zorica

Čubrović, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture

Kotor

• Studija zaštite graditeljskog nasljeđa Perasta, Regionalni

zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor, Kotor, 2002.

• Zaštita graditeljskog nasljeđa Prčanja, obradio Svetislav

Vučenović, Opštinski zavod za zaštitu spomenika kulture

Kotor, Kotor, 1990.

Internet

• http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/, Elektronska biblioteka

kulture i tradicije Boke Kotorske “Projekat Rastko-Boka”

• http://www.mzrisan.0catch.com/palata%20ivelic.htm