OTKRIVANJE JASTVA

.

.

.

OTKRIVANJE .........JASTVA

Usred isušene pustinje materijalizma Otkrivanje jastva pokazuje siguran put do oaze, više, duhovne svjesnosti.

kulture i filozofije suvremenog doba.

U dvadeset i devet briljantnih eseja, intervjua i neslužbenih razgovora, on razotkriva kako vedska književnost i tehnike mantra-meditacije, koje ona podučava, mogu pomoći u rješavanju svih osobnih i društvenih sukoba, dovesti nas do stanja stalnog mira i sreće te zadovoljiti vječnu žeđ duše za savršenstvom.

Autora, Sri Srimad A.C. Bhaktivedantu Swamija Prabhupadu, učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene kao najistaknutijeg učitelja indijske

Sri Srimad A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADA

Osnivač-Acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krsne

OTKRIVANJE

THE BHAKTIVEDANTA BOOK TRUST

JASTVA

The Journey of Self-Discovery / The Laws of Nature

digitalizacija knjige: Equilibrium2007

Sadržaj

1 Otkrivanje jastva

Fizika jastva 11 Dopiranje do same biti psihologije 19

Razumijevanje životne sile 27

Znanost o duhovnom životu 32

Objašnjenje reinkarnacije 40 Pravda za sve 47

Jastvo i njegova tijela 53

2 Nadsvijest

Svatko može vidjeti Boga 60 S one strane religije 65 Nevidljivi upravitelj 72 Tko je Krsna? 79 Vrhovni umjetnik 88 Apsolutna ljubav 93 Ulazak u duhovni svijet 99

3 Načelo zadovoljstva

Zadovoljavanje savršenog gospodara 109 Oslobođenjem do višeg zadovoljstva 116 Krsna, opčinitelj duše 123

4 Duhovni učitelj

Razotkriveni tobožnji duhovnjaci 129

Vjerodostojni duhovni učitelj 137

5 Yoga i meditacija

Meditacija pomoću transcendentalnog zvuka 147

Put yoge 154

Prijateljstvo s umom 163

Najviša yoga 172

6 Materijalni problemi, duhovna rješenja

Ujedinjenje svijeta u središtu pozornosti 180

Mit o oskudici 188

Duhovni savjet poslovnim ljudima 195

Obistinjena drevna proročanstva 204

Formula za mir 212

Bog i zakon karme 217

Dodaci

Bilješka o piscu 250

Rječnik 252

Vodič u izgovaranju sanskrta 262

Svjesnost Krsne kod kuće 264

Uvod

Jeste li nekako nezadovoljni svojim sadašnjim životom? Je li nastojanje da ostvarite ciljeve koje ste si postavili, pa čak i njihovo ostvarivanje, postalo pomalo frustrirajuće? Ako je tako, nastavite čitati.

Bezglava jurnjava kroz potrošački raj samoposluživanja ne pred­stavlja idealan život za onoga tko poznaje duhovnu mudrost Indije. Uspjeh i sreću moguće je mjeriti i drugačije, a ne samo brojem na­prava visoka sjaja, raznih trica i drugih veselja s kojima čovjek hrli do blagajne samoposluge-prije nego što istekne Vrijeme.

Osviješćena će osoba putem pokušati naučiti nešto vrijedno i po­stupno sakupljati stvari koje imaju trajnu vrijednost. Na kraju krajeva, vrhunsko je dostignuće značajno unaprijediti naše jedino pravo vlas-ništvo - našu svijest, osjećaj identiteta, naše unutarnje ja. Sve ostalo, naposlijetku, isklizne kroz prste.

Kad život sagledamo iz ovog ugla, on postaje put samootkrivanja i to je tema ove knjige. Otkrivanje jastva pruža vam nov pogled na svijet za koji je dokazano da vodi do viših razina svijesti i zadovoljstva.

Tisuće ljudi poput vas već doživljava te rezultate. Sve što vam treba stručno je vodstvo kakvo vam može pružiti osoba koja je već okončala putovanje te poznaje sredstva i načine pomoću kojih ćete sretno stići na svoje odredište.

U Otkrivanju jastva prisno ćete se upoznati s duhovnim učiteljem o kojemu je Harvey Cox, s Harvardske teološke škole, rekao: „Srila Prabhupada je, naravno, samo jedan od mnogih učitelja. Međutim, na neki način on je jedinstven među tisućama, među milijunima njih." Prema dr. Coxu, jednom od vodećih kršćanskih teologa Amerike, ži­vot Srila Prabhupade je „istaknut dokaz da netko može biti prenosi­telj istine, a uz to osebujan i pun života".

Srila Prabhupada, duhovni učitelj i osnivač Međunarodnog društva

za svjesnost Krsne, preveo je više od četrdeset svezaka najvažnijih djela vedske književnosti. Tisuće sveučilišnih knjižnica diljem svijeta posjeduje komplete ovih knjiga s izvornim tekstovima na sanskrtu i bengaliju koje su pohvalili mnogi učeni ljudi.

No, to nije ono što ćete pronaći u Otkrivanju jastva. Na ovim ćete stranicama vidjeti kako Srila Prabhupada prenosi izvorne istine izvan­vremenske vedske mudrosti Indije osobama poput vas, izravno, kroz predavanja, razgovore i intervjue. Ozbiljno i duhovito, pažljivo ali sna­žno, Srila Prabhupada daje transcendentalno znanje s najvećom dje-lolvornošću i preciznošću.

Tekst „Bog i zakon karme" sastoji se od niza predavanja koja je Srila Prabhupada održao u Los Angelesu na temu Sri Isopanisade u proljeće 1970. godine. U jednom od tih predavanja Srila Prabhupada kaže: „Djelujete li dobro, u sljedećem ćete životu nazovi uživati, ali još uvijek ćete ostati vezani u krugu rođenja i smrti. Ukoliko dje­lujete loše, morat ćete ispaštati posljedice grijeha i isto tako ostati ve­zani za rođenje i smrt. Međutim, ako radite za Krsnu, nema takvih posljedica - ni dobrih, ni loših - a u trenutku smrti vratit ćete se Krsni. To je jedini način za razbijanje okova karme."

Svi ostali članci tiskani u Otkrivanju jastva izvorno su se pojavili u časopisu Back to Godhead kojeg je Srila Prabhupada osnovao 1944. godine u Indiji. Kada je došao u Ameriku i započeo pokret Hare Krsna 1966. godine, zatražio je od svojih novih sljedbenika da pre­uzmu zadatak izdavanja časopisa. Od tada je Back to Godhead služio značajnoj svrsi prenošenja vedskog znanja suvremenom svijetu, odgo­varajući na duhovne potrebe ljudi razočaranih suvremenim životom.

Otkrivanje jastva autoritativna je i informativna knjiga koja se lako čita. Njezin oblik zbirke tekstova omogućuje vam raznolik pristup. Otkrivanje jastva možete čitati redom, napredujući kroz sustavno ure­đen izbor tekstova, ili možete iz sadržaja knjige izdvojiti tekst koji vas posebno zanima. Budući da je svaki tekst kratka cjelina, možete lako istraživati teme koje privlače vašu pozornost bez potrebe da knjigu čitate od korica do korica.

Osnovna pouka Otkrivanja jastva jest da naše svjesno jastvo nije neka slučajna kozmička popratna pojava, nestalno elektromagnetsko pražnjenje izazvano privremenim rasporedom subatomskih čestica u

nekoj prostornoj i vremenskoj točki, nego da je svaki centar svje­snosti apsolutan, nepromjenjiv dio zbilje. Kao što Srila Prabhupada kaže fizičaru Gregoryju Benfordu: „Mi ne tvrdimo da je znanost bes­korisna. Mehanika, elektronika - i to je znanje ...ali središnja točka je atma-jnana - znanje o jastvu, znanje o duši."

Nakon što shvatimo dušu, potraga za znanjem se nastavlja. Na kon­ferenciji za tisak u Los Angelesu Srila Prabhupada izjavljuje: ,,U po­zadini ovoga tijela možete naći dušu čija se prisutnost zamjećuje za­hvaljujući svjesnosti. Na sličan način, u neizmjernom tijelu kozmičkog očitovanja može se opaziti prisutnost Svevišnjeg Gospodina, ili Apso­lutne Istine, zahvaljujući prisutnosti ...Nadsvijesti."

Baš kao što smo mi individualne osobe, tako je i Nadsvijest indi­vidualna osoba. U vedskim se spisima identitet Nadsvjesnog Jastva razotkriva kao Krsna, Svevišnja Božanska Osoba. Srila Prabhupada opisuje Krsnu kao „najvećeg umjetnika", izvor sve ljepote i privlač­nosti.

Pravi ključ za postizanje sreće i zadovoljstva, objašnjava Srila Pra­bhupada, otkrivanje je vječne, intimne veze između nas i Nadsvijesti. To stanje se naziva svjesnost Krsne. U Otkrivanju jastva naučit ćete kako u životu postići tu najvišu svjesnost koja pruža najveće zado­voljstvo.

Svjesnost Krsne je svjesnost ljubavi. U tekstu „Apsolutna ljubav", Srila Prabhupada kaže svojoj publici: „Svatko je razočaran - muževi, žene, mladići, djevojke. Razočaranje je posvuda jer našu sklonost prema ljubavi ne koristimo na pravi način." Srila Prabhupada potom objašnjava kako ljubav možemo najpotpunije doživjeti kada je usmje­rimo prema Vrhovnoj Osobi, Krsni, koji savršeno i potpuno svima uzvraća.

To je tajna trajne sreće. U tekstu „Krsna, opčinitelj duše", Srila Pra­bhupada savjetuje: „Muškarca privlači žena, ženu privlači muškarac, a kad se sjedine u seksualnom odnosu njihova se vezanost za ma­terijalni svijet sve više i više povećava ...Međutim, mi se ne bismo trebali baviti privlačnim svjetlucanjem materijalnog svijeta; mi bismo trebali postati privučeni Krsnom. Kad nas privuče Krsnina ljepota, lažna ljepota materijalnog svijeta izgubit će za nas svu privlačnost."

Po tome se Srila Prabhupada razlikuje od mnogih tzv. duhovnih

učitelja koji svojim sljedbenicima obećavaju da mogu imati sve - ne-ograničeno materijalno uživanje i duhovnu dobrobit. U tekstu „Raz­otkriveni tobožnji duhovnjaci", Srila Prabhupada bespoštedno kriti­zira gurue varalice te duhovnjake koji zavode svoje sljedbenike.

Srila Prabhupada nije stvorio svoj vlastiti duhovni proces s namje­rom da stekne osobnu korist. On je besplatno poučavao posebnu teh­niku meditacije koju Vede preporučuju za ovo doba. U „Meditaciji pomoću transcendentalnog zvuka", Srila Prabhupada govori studen­tima Bostonskog sveučilišta: „Prihvatite li ovaj jednostavan proces, pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare-odmah se uzdižete na transcendentalnu razinu."

Onima koji napreduju na putu samootkrivanja raste sposobnost za razumijevanje i rješavanje svjetskih problema. U poglavlju „Materija­lni problemi, duhovna rješenja", Srila Prabhupada nas uči kako mo­žemo praktično primijeniti svjesnost Krsne da bismo otklonili široko rasprostranjenu patnju izazvanu nasiljem i nestašicom hrane.

I konačno, put samootkrivanja vodi nas iz materijalnog u duhovni svijet. U „Ulasku u duhovni svijet", Srila Prabhupada govori svojim slušateljima: ,,U duhovnom je svijetu sve zbiljsko i izvorno. Ovaj ma­terijalni svijet samo je imitacija ...Poput slike na filmskom platnu na kojem vidimo samo sjene pravih stvari."

Onima koji sumnjaju da je „ono pravo" nešto više od laganog pića, Otkrivanje jastva će osvijetliti stazu koja vodi do krajnjeg, najsavrše-nijeg odredišta.

Onima pak koji se ne smatraju tragateljima, ali se iz znatiželje za­nimaju za filozofiju pokreta Hare Krsna, Otkrivanje jastva pruža te­meljit, ali sažet uvod.

Izdavači

1 Otkrivanje jastva

Fizika jastva

U listopadu 1973. godine dr. Gregory Benford, izvanredni profesor fizike na Kalifornijskom sveučilištu u Irvinu, posjetio je Srila Prabhupadu u vrtu centra Hare Krsna u Los Angelesu. Tijekom zanimljive rasprave o mogućnosti znanstvenog razumijevanja duše, Srila Prabhupada je izjavio: „Mi ne tvrdimo da je znanost beskorisna. Mehanika, elektroni-ka - i to je znanje ...ali središnja točka je atma-jnana - znanje o jastvu, znanje o duši."

Srila Prabhupada: Koji su najnoviji dometi znanstvenog istraživanja o duhovnoj duši? Dr. Benford: Praktički nemamo nikakve znanstvene spoznaje o duši. Srila Prabhupada: Niste, dakle, nimalo napredovali na polju znanosti. Dr. Benford: Empirijsko znanje je različita vrsta znanja. Srila Prabhupada: Možda. Postoji mnogo različitih grana znanja: me­dicina koja proučava tijelo, psihologija koja proučava um i konačno, postoji duhovno, transcendentalno znanje. Tijelo i um samo prekri­vaju duhovnu dušu, baš kao što košulja i kaput pokrivaju vaše tijelo. Ako se brinemo samo o košulji i kaputu, a zanemarujemo osobu koja se nalazi ispod njih, mislite li da je to napredak znanja? Dr. Benford: Smatram da ne postoji beskorisna kategorija znanja. Srila Prabhupada: Mi ne tvrdimo da je znanost beskorisna. Mehanika, elektronika - i to je znanje. Međutim, različite se grane znanja razli­kuju prema svom značaju. Na primjer, ako netko želi dobro kuhati, i to je znanost. Postoji mnogo različitih grana znanja, ali središnja točka je atma-jnana - znanje o jastvu, znanje o duši. Dr. Benford: Jedini oblik znanja koji se može dokazati i to dokazati tako da se svi s time slože - jest onaj oblik koji se može dokazati lo­gikom i eksperimentom. Srila Prabhupada: Znanost o jastvu se može dokazati logikom. Dr. Benford: Na koji način?

Srila Prabhupada: Promotrite svoje tijelo. Svojevremeno ste posje­dovali tijelo djeteta, ali ga više nemate; sada imate drugačije tijelo. Ipak, svatko može shvatiti da ste jednom imali tijelo djeteta. Vaše se tijelo promijenilo, ali vi ste ostali ista osoba. Dr. Benford: Nisam baš siguran da je to isto „ja". Srila Prabhupada: Vi jeste isto „ja". Upravo kao što roditelji odraslog djeteta kažu: „Pogledaj kako je naš sin narastao!" On je ista osoba; to kažu njegovi roditelji, prijatelji, obitelj - svi to kažu. To je dokaz. To trebate prihvatiti jer postoji tako puno dokaza. Iako imate drugačije tijelo, vaša bi majka porekla da ste neka druga osoba. Dr. Benford: Ali ja ne moram biti isto biče koje sam bio. Srila Prabhupada: Točno. „Ne isto" znači, na primjer, da malo dijete može govoriti gluposti, ali kada dobije tijelo odrasle osobe više ih ne govori. Iako je osoba ista, promjenom tijela razvila je i drugačiju svjesnost. Međutim, duhovna je duša, osoba, ista. Djeluje u skladu sa svojim tijelom, to je sve - u skladu s okolnostima. Pas je, na primjer, također duhovna duša, ali zato što ima tijelo psa, živi i ponaša se poput psa. Na sličan način, kada duhovna duša ima tijelo djeteta, po­naša se poput djeteta. Kada dobije drugačije tijelo, ista se duša po­naša kao čovjek. Njezine se djelatnosti mijenjaju prema okolnostima, no ona je ista. Na primjer, vi ste sada znanstvenik. U djetinjstvu niste bili znanstvenik pa se i niste ponašali poput znanstvenika. Ponašanje se može promijeniti u skladu s okolnostima, ali osoba je ista.

Stoga je zaključak: tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati -„Kada je s ovim tijelom završeno, duša ga napušta i prihvaća drugo tijelo." [Bhagavad-gita 2.13] Tatha dehantara. Dehantara znači „drugo tijelo". To je naše sanskrtsko znanje iz Bhagavad-gite. Kada duhovna duša uđe u maternicu žene, oblikuje malo tijelo. Postupno, združi­vanjem izlučevina, zbog nazočnosti duhovne duše tijelo se razvija do veličine zrna graška. Zatim se na njemu stupnjevito razvija devet otvo-ra - oči, uši, usta, nosnice, spolovilo i čmar. Tako se tijelo za sedam mjeseci u potpunosti razvije, a onda se pojavljuje svjesnost. Dr. Benford: Za sedam mjeseci? Srila Prabhupada: Da. Dijete želi izaći. Osjeća se nelagodno; stoga moli Boga da bude milostiv i izbavi ga iz tog zatvora. Obećava da će, kada izađe, postati Gospodinov bhakta. Po isteku devet mjeseci dijete

izlazi iz maternice. Osim u slučaju kada su njegovi roditelji bhakte, zbog raznih okolnosti zaboravlja Boga. Samo ako su otac i majka bhakte dijete nastavlja sa svojom svjesnošću Boga. Stoga je velika sreća roditi se u obitelji vaisnava, osoba svjesnih Boga. Ova svjesnost Boga prava je znanost. Dr. Benford: Je li istina da su djeca takvih roditelja na izvjestan način duhovno nadmoćna djeci drugih roditelja? Srila Prabhupada: Uglavnom, da. Oni dobijaju priliku da ih roditelji odgajaju u toj svjesnosti. Srećom, moj je otac bio veliki bhakta pa sam dobio takav odgoj od samoga početka. Nekako sam posjedovao tu iskru svjesnosti Krsne i moj ju je otac otkrio. Potom sam prihva­tio svog duhovnog učitelja i na taj sam način došao do ove razine sannyase [svećeničkog reda odricanja]. Jako puno dugujem svom ocu jer se o meni tako brinuo da sam postao savršeno svjestan Krsne. Otac je u našem domu često ugošćavao mnoge svete osobe i svakoj bi običavao reći: „Budite ljubazni i blagoslovite moga sina tako da može postati sluga Radharani [vječne pratilje Gospodina Krsne]." To je bila njegova jedina težnja. Naučio me je svirati bubanj mrdangu, iako ponekad moja majka nije baš bila zadovoljna. Govorila bi: „Zašto ga učiš svirati mrdangu?" No moj otac bi odgovorio: „Ne, ne, mora naučiti osnove mrdange." Otac mi je bio vrlo sklon. Dakle, ako osoba zbog prošlih pobožnih djela dobije dobrog oca i majku, dobiva veliku priliku da napreduje u svjesnosti Krsne. Dr. Benford: Kakva je budućnost vas i vaših učenika? Srila Prabhupada: Mi se vraćamo natrag Krsni. Imamo sve: Krsnino ime, Krsninu adresu, Krsnin oblik, Krsnine djelatnosti. Sve znamo i tamo idemo. To Krsna obećava u Bhagavad-giti [4.9]:

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah

tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna

„Onaj tko Me odista poznaje, znanstveno," Krsna kaže, „dostojan je ulaska u Božje kraljevstvo. Po napuštanju tijela više se ne rađa u materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište." Dr. Benford: Kako znate da se ljudi vraćaju u nekom drugom obliku?

Srila Prabhupada: Možemo vidjeti da postoji tako puno oblika. Ot­kuda dolaze svi ti raznovrsni oblici - oblik psa, mačke, drveta, gmaza, oblici kukaca, riba? Kako vi objašnjavate sve te različite oblike? To ne znate. Dr. Benford: Evolucija. Srila Prabhupada: Nije baš tako. Različite vrste već postoje. „Riba", „tigar", „čovjek" - svi oni već postoje. Kao što ovdje, u Los Angelesu, postoje različiti stanovi. Vi se možete useliti u neki od njih, prema svojim mogućnostima plaćanja stanarine, ali unatoč tomu svi ostali stanovi i dalje postoje. Na sličan je način živom biću, u skladu s nje­govom karmom, dana mogućnost da se nastani u jednom od tjelesnih oblika. Međutim, postoji i evolucija - duhovna evolucija. Iz oblika ribe duša evoluira do biljnog oblika života. Iz biljnih oblika živo biće ulazi u tijelo kukca. Nakon tijela kukca slijedi oblik ptice, pa zvijeri, da bi na kraju duhovna duša mogla dostići ljudski oblik života. Ako se osoba kvalificira, iz ljudskog se oblika može dalje razvijati. U suprotnom, mora ponovno ući u evolucijski ciklus. Stoga je ovaj ljudski oblik života važno raskrižje u evolucijskom razvitku živog bića.

U Bhagavad-giti [9.25] Krsna kaže:

yanti deva-vrata devan pitrn yanti pitr-vratah

bhutani yanti bhutejya yanti mad-yajino 'pi mam

Drugim riječima, možete postići sve što želite. Postoje raznolike loke, planetarni sustavi. Možete otići na više planetarne sustave gdje žive polubogovi i tamo dobiti tijelo ili možete otići tamo gdje žive Pite, preci. Možete dobiti tijelo ovdje na Bhuloki, zemaljskom planetarnom sustavu, ili možete otići na Božji planet, Krsnaloku. Proces kojim se osoba u trenutku smrti može prenijeti na bilo koji planet, po izboru, naziva se yoga. Postoji fizički proces yoge, filozofski proces yoge i devocijski proces yoge. Bhakta može otići ravno na planet na kojem je Krsna. Dr. Benford: Nedvojbeno ste svjesni da i u istočnom i u zapadnom društvu postoje ljudi koji smatraju da je intelektualno opravdanije biti potpuni agnostik po pitanjima teologije. Oni smatraju, manje ili više,

da bi Bog da je želio da nešto više znamo o Njemu, učinio te stvari lakše shvatljivim. Srila Prabhupada: Onda vi ne vjerujete u Boga? Dr. Benford: Nije da ne vjerujem u Boga; samo ne donosim sud dok nemam neki dokaz. Srila Prabhupada: Ali što mislite, ima li Boga ili ne? Dr. Benford: Čini mi se da bi mogao postojati, ali to nije dokazano. Srila Prabhupada: Međutim, ponekad vam se ipak čini da Bog postoji, zar ne? Dr. Benford: Da. Srila Prabhupada: Dakle, vi ste u dvojbi, sumnjate - niste sigurni-ali ste skloni misliti da Bog postoji, zar ne? Zato što je vaše znanje nesavršeno, vi sumnjate, to je sve. Inače ste skloni misliti na Boga. Međutim, budući da ste znanstvenik, ne prihvaćate to, sve dok Ga znanstveno ne opazite. To je vaš položaj. No što se vas tiče, vi vjerujete u Boga. Dr. Benford: Ponekad. Srila Prabhupada: Da. Ponekad ili stalno - to nije važno. U tom se položaju svi nalazimo. Sve dok se netko nalazi u ljudskom obliku života, u njemu je uspavana svjesnost Boga koju samo treba razviti pravilnim uvježbavanjem. Tako je i s ostalim stvarima u životu. Na primjer, vi ste postali znanstvenik uvježbavajući se, pravilnim obra­zovanjem. Na sličan način, uspavana svjesnost Boga, ili Krsne, postoji u svima i potrebno je jedino odgovarajuće obrazovanje da bi se ona probudila. Međutim, sveučilišta ne pružaju to obrazovanje. To je ne­dostatak suvremenog obrazovanja. Iako postoji sklonost prema svje­snosti Krsne, autoriteti, na žalost, ne pružaju nikakvo znanje o Bogu. Stoga ljudi postaju bezbožni, a svi njihovi pokušaji da postanu istinski sretni i zadovoljni bivaju osujećeni.

Neki svećenički redovi u San Diegu namjeravaju održati zasjedanje kako bi ispitali razloge zbog kojih ljudi postaju neskloni religiji te ne odlaze u crkvu. Razlog je, međutim, jednostavan: budući da vaša vlada ne zna da je život, a posebno ljudski život, namijenjen razu­mijevanju Boga, ona podržava sve grane znanja - osim osnovne grane, svjesnosti Boga. Dr. Benford: Razlog je, naravno, odvajanje crkve i države.

Srila Prabhupada: Razloga može biti puno, no glavni razlog je da se nalazimo u dobu Kali-yuge [dobu svađe i licemjerja]. Ljudi nisu veoma inteligentni; stoga nastoje izbjeći ovaj dio znanja, najvažniji dio znanja. Bave se drugim područjima kojima se isto tako bave i životinje. Vaš se napredak u znanju sastoji od četiri stvari - jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. Na primjer, otkrili ste tako puno ubojitih oružja, a političari ih koriste u obrani zemlje. Otkrili ste tako puno kemikalija za sprječavanje trudnoće, a ljudi ih koriste da bi povećali uživanje u seksu. Dr. Benford: Što mislite o odlasku na Mjesec? Srila Prabhupada: To je također spavanje. Potrošili ste tako puno no­vaca da biste tamo stigli i spavali, i to je sve. Što inače možete tamo raditi? Dr. Benford: Možemo otići tamo i učiti. Srila Prabhupada: Idete tamo i spavate, to je sve. Spavanje. Trošite milijarde i ne dobivate ništa zauzvrat. Dr. Benford: Odlazak na Mjesec vrijedi više od toga. Srila Prabhupada: Ne, ne vrijedi ništa više, jer se u pozadini nalaze ova četiri načela - jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Ne­mate li znanja izvan ovog tijela, ne možete izaći izvan njegove do­mene. Možete imati vrlo sjajno, istančano znanje o tijelu, no sve vaše djelatnosti svode se na ta četiri načela - jedenje, spavanje, razmnoža­vanje i branjenje. To znanje imaju i životinje. One znaju kako jesti, spavati, kako imati snošaj i kako se braniti. Dr. Benford: Ali one ne znaju ništa o nuklearnoj fizici! Srila Prabhupada: To ne znači da ste napredniji od životinja. Radi se o istoj stvari, samo je uglačana. Napredovali ste od volovske zaprege do automobila, i to je sve - samo preobrazba materijalnog znanja. Dr. Benford: Postoji znanje o strukturi pojavnog svijeta. Srila Prabhupada: To je rasipanje energije jer u svojim djelatnostima ne možete prijeći granice tjelesnog shvaćanja - jedenje, spavanje, raz­množavanje i branjenje. Pas može spavati na tlu, a vi možete spavati u udobnom stanu, no kada spavate, i vi i pas jednako uživate. Možete imati puno električnih naprava i drugih materijalnih pogodnosti, ali kad spavate, zaboravljate na sve. Stoga su ti veličanstveni uvjeti za spavanje puko traćenje vremena.

Dr. Benford: Čini mi se da naglašavate ono što vi smatrate znanjem. Što je sa samim zadovoljstvom koje pruža otkrivanje načina na koji priroda djeluje? Na primjer, mi sada mislimo da smo shvatili mate­riju poput ove [pokazujući na travu]. Mislimo da zahvaljujući pokusi­ma, teorijama i analizama znamo da je izgrađena od čestica koje ne možemo vidjeti, ali čije osobine možemo istražiti pokusima. Znamo da je sazdana od molekula. Razumijemo neke od sila koje ih drže na okupu i sada po prvi put posjedujemo to znanje. To ranije nismo znali. Srila Prabhupada: Ali koja je svrha toga? Čak i kada biste poznavali svaki dio ove travke, kakva bi bila korist? Trava raste. Rast će znali vi to ili ne. Možete to znanje imati ili nemati, ne mijenja se ništa. Sve što želite možete promatrati s materijalnog, analitičkog stajališta. Svaku besmislicu koju odaberete možete proučavati i proučavati i o tome napisati brda knjiga, ali kakva je korist od toga? Dr. Benford: Običavam gledati na svijet kao na zbir njegovih sastavnih dijelova. Srila Prabhupada: Pretpostavimo da uzmem ovu travku. Mogu napi­sati hrpe knjiga - kada je nastala, kada je umrla, od kakvih se vlakana sastoji, kakvih molekula. Na tako puno načina mogu opisati to bezna­čajno raslinje, no kakva je korist od toga? Dr. Benford: Ako od nje nema nikakve koristi, zašto ju je Bog tamo postavio? Nije li to vrijedno proučavanja? Srila Prabhupada: Ono što želimo reći jest da biste vi radije pro­učavali beznačajnu travku, nego Boga koji je sve stvorio. Kada biste mogli Njega shvatiti, onda biste odmah razumjeli i travku. No, vi že­lite odvojiti Njegovu travku od Njega kako biste je odvojeno prouča­vali. Tako možete ispisati gomile knjiga na tu temu, ali zašto rasipati svoju inteligenciju na taj način? Grana drveta je lijepa sve dok je po­vezana sa stablom, ali čim je odsječete, osušit će se. Kakva je stoga korist od proučavanja sasušene grane? To je rasipanje inteligencije. Dr. Benford: Ali, zašto je to rasipanje? Srila Prabhupada: Dakako da je rasipanje, jer rezultat nije koristan. Dr. Benford: Što je „korisno"? Srila Prabhupada: Korisno je poznavati sebe - što ti jesi. Dr. Benford: Zašto je znanje o meni bolje od znanja o biljci? Srila Prabhupada: Ako shvaćaš što si ti, onda razumiješ i druge stvari.

To se naziva atma-tattva, atma-jnana, znanje o jastvu. To je važno. Ja sam duhovna duša i prolazim kroz tako puno vrsta života, no kakav je moj položaj? Ne želim umrijeti jer se bojim mijenjanja tijela. Stoga se bojim smrti. Najprije treba postaviti to pitanje: ne želim nesreću, ali nesreća dolazi. Ne želim smrt, ali smrt dolazi. Ne želim bolest, ali bolest dolazi. Ne želim postati starac, ali starost svejedno dolazi. Zbog kojeg razloga nam te nevolje silom dolaze? Tko nam ih nameće? Ne znam, ali to su pravi problemi. Ne želim pretjeranu vrućinu, a ipak je prevruće. Zašto? Tko nameće te stvari? Zašto ih nameće? Ne želim ovu vrućinu; što sam učinio? To su prava pitanja, a ne puko proučavanje raslinja i pisanje brda knjiga. To je rasipanje energije. Proučavajte sebe.

Dopiranje do same biti psihologije

Psiholog dr. Gerald Frazer posjetio je Srila Prabhupadu 3. listopada 1972. godine u svjetskom sjedištu ISKCON-a u Los Angelesu. Slijedi njihov razgovor.

Dr. Frazer: Zanima me što radite kada neki od vaših učenika ima kakav problem na fizičkoj ili emocionalnoj razini. Pomažete li mu da riješi svoj problem tako što će ga nadići, uzdići se iznad njega? Srila Prabhupada: Da, mi govorimo samo na transcendentalnoj razini, a ne na tjelesnoj, umnoj ili intelektualnoj. Razlikujemo četiri razine: tjelesnu ili osjetilnu razinu, iznad nje umnu razinu, iznad umne inte­lektualnu, a iznad intelektualne duhovnu razinu.

Prije svega, naše neposredno opažanje odvija se na osjetilnoj razini putem osjetilnog opažanja (indriyani parany ahuh). Ja sada, primje­rice, neposredno vidim vaš kasetofon - to je osjetilna razina. Međutim, ako mi taj kasetofon opišete, onda ga vidim na umnoj razini. Ta se dva doživljaja - osjetilni i umni - razlikuju. Kada stručnjak elektronike razmišlja kako unaprijediti taj kasetofon, on ga vidi na intelektualnoj razini. To je još jedno gledište. Čak i u materijalnom području postoje tri gledišta, tri razine: osjetilna, umna i intelektualna. Iznad svih njih je duhovna razina. Na toj je razini duša koja svijet doživljava kroz materijalna osjetila, um i inteligenciju.

Mi govorimo na duhovnoj razini. Znamo da će osoba koja je du­hovno zdrava biti također intelektualno, umno i tjelesno zdrava. To je naš stav. Kada imate sto dolara, onda istodobno imate i pedeset dolara, dvadeset i pet dolara, deset dolara. Mi svoje učenike duho­vno obučavamo. Zato moraju ustati rano ujutro, okupati se, mogu jesti samo krsna-prasadu (vegetarijansku hranu koja je ponuđena Go­spodinu Krsni), suzdržavaju se od određenih stvari. Na taj se način njihovi fizički i higijenski problemi rješavaju sami od sebe. Ne troši­mo puno na plaćanje liječnika. U zadnjih sedam godina nisam dobio

niti jedan račun od liječnika. Većina naših učenika nema problema sa zdravljem.

Dobro zdravlje ustvari ovisi o prisutnosti duhovne duše u tijelu. Unutar vašeg tijela ste vi, duhovna duša. Budući da je tu duhovna duša, tijelo vam izgleda zdravo. Međutim, čim duhovna duša napusti vaše tijelo, ono će se odmah početi raspadati. U tome je razlika iz­među živog i mrtvog tijela. Kada se unutar tijela nalazi duhovna duša ono se naziva živim, a čim nje više nema u tijelu, nazivamo ga mrtvim. Stoga se uvijek trebate održavati u dobroj duhovnoj kondiciji. Tako ćete održati umno, intelektualno i fizičko zdravlje.

Kad već govorimo o duhovnoj duši, imate li kakvu predodžbu o njoj? Dr. Frazer: Nekakvu ideju, da. Srila Prabhupada: Kakvu? Dr. Frazer: Ne mogu to dobro opisati riječima. To je i moja i vaša neizreciva, neopisiva bit. Šrila Prabhupada: Ne, to nije objašnjenje. To je negacija. Sve dok uistinu ne shvatimo i ne poznajemo duhovnu dušu, nema ni govora o duhovnom znanju. Dr. Frazer: Kada govorite o duhovnoj duši, čini mi se da se to odnosi na onaj dio mene koji najviše osjećam kada ne upotrebljavam svoja tjelesna osjetila. Srila Prabhupada: Vaša tjelesna osjetila djeluju zbog prisutnosti duho­vne duše. Pomičete ruku jer je unutar vas duhovna duša. Čim duhovna duša napusti vaše tijelo, ono postaje hrpa materije. Dr. Frazer: Materija je, znači, odvojena od duhovne duše? Srila Prabhupada: Da. Duša je životna sila, pokretačka sila, u vama, u meni, u mravu, u slonu, posvuda. Dr. Frazer: Nalazi li se ona u našim tijelima i nakon što mi umremo? Srila Prabhupada: Smrt znači da ste vi otišli iz svoga tijela. Međutim, druge duhovne duše ostaju u vašem tijelu u mnogim mikrobima, para­zitima itd. U vašem tijelu postoje bezbrojne pojedinačne duhovne duše. Dr. Frazer: Pojedinačne duhovne duše? Srila Prabhupada: Da. Vi ste pojedinac, ja sam pojedinac, svatko je pojedinac.

Dr. Frazer: Što je istovjetno kod svih duhovnih duša? Srila Prabhupada: Istovjetna je kakvoća. Kao što vi (budući da smo i vi i ja ljudska bića) imate dvije ruke i ja imam dvije ruke, vi imate dvije noge i ja imam dvije noge itd. No ipak, vi i ja smo različiti. To je individualnost. Svjesnost Krsne znači to razumjeti. Dr. Frazer: Što se zbiva kada vam priđe netko tko ima problem na, recimo, tjelesnoj ili umnoj ravni, a pri tom ne može razumjeti duhovnu razinu? Povezujete li ga s duhovnom razinom tako da može nadići svoj problem? Srila Prabhupada: Da, to je svrha pokreta za svjesnost Krsne. Dođe li netko na razinu svjesnosti Krsne, više nema problema, ni tjelesnih, ni umnih, ni intelektualnih. Dr. Frazer: Posebno me zanima kako osobu koja vam priđe dovodite do svjesnosti Krsne. Imate li kakvu metodu liječenja? Srila Prabhupada: Da. Upravo kao što vi liječite pomoću nekih psi­hijatrijskih metoda, mi liječimo pomoću svjesnosti Krsne. Dr. Frazer: Možete li nešto reći o tom postupku? Srila Prabhupada: Radi se o pjevanju Hare Krsna mantre. To je pje­vanje poput postupka kojim se liječi osoba koju je ugrizla zmija. Jeste li kada vidjeli krotitelje zmija u Indiji? Tamo ih još uvijek ima. Ako zmija ugrize neku osobu i ona ostane ležati na zemlji bez svijesti, kro­titelj zmija može tu osobu postupno osvijestiti izgovaranjem određene mantre. To je materijalni postupak. Slično tome, mi smo duhovne duše i svatko od nas je ili psihički ili fizički bolestan. Izgovarajući Hare Krsna mi budimo svjesnost koja liječi sve naše tjelesne, umne i inte­lektualne bolesti. Dr. Frazer: Izgleda kao da je potrebno razmišljati na određeni način da bi mantranje pomoglo. Srila Prabhupada: Ne. Mantranjem mi jednostavno stvaramo zdrav način razmišljanja. Mantramo i zamolimo osobu da nam se pridruži i pjeva s nama. Tako se ona liječi intelektualno, umno i fizički. Dr. Frazer: Mnogi ljudi to ne bi radili. Oni traže da ih drugi ljudi liječe, a ne da to sami učine - pomoću onoga što mogu postići unu­tarnjom koncentracijom ili pjevanjem. Nisu naviknuti ponirati u sebe. Srila Prabhupada: Unatoč tome mi imamo tako puno učenika koji su se jednostavno mantranjem izliječili od svih umnih, tjelesnih i in-

telektualnih problema. Ima toliko učenika. Možete razgovarati s bilo kojim od njih. Dr. Frazer: Nakon što nauče svjesnost Krsne, ostaju li vaši učenici u hramu ili se priključuju društvenoj zajednici i zapošljavaju? Srila Prabhupada: Neki od njih to čine. Ovaj učenik (pokazuje prema bhakti) doktor je kemije. On ima svoj posao, no u svjesnosti je Krsne. Ima puno profesora i radnika u našem pokretu. Čovjek ne mora živjeti u hramu. Ne. Može živjeti vani, ali zadržava svoju svjesnost Krsne. Međutim, lakše je ostati svjestan Krsne u hramu jer se tu čovjek druži s bhaktama. Njihovo je društvo jako važno. Dr. Frazer: Podučavate li vladanje tijelom? Srila Prabhupada: Da. Nema jedenja mesa, uzimanja opojnih sred­stava, nema nedopuštenih seksualnih odnosa, kockanja. To su neke od zabrana. Puno toga je i dopušteno. Zabranjene i dopuštene stvari - to je vladanje tijelom. Naši učenici ne idu u kino i restorane. Čak i ne puše, ne piju kavu ni čaj - ništa. Na te stvari ne trošimo ništa, a gotovo ne trošimo ni na liječnike. Dr. Frazer: Rekli ste da nema nedopuštenih seksualnih odnosa. Koji su dopušteni? Srila Prabhupada: Dopušteni seksualni odnosi su, u prvom redu, od­nosi s vlastitom ženom. Čovjek treba biti oženjen i onda sa svojom ženom imati seksualni odnos jednom mjesečno, nakon njezine mjeseč-nice. Kad mu žena zatrudni, nema više seksualnih odnosa. To je do­pušten seksualni život. Dr. Frazer: Kažnjavate li nedopuštene seksualne odnose? Srila Prabhupada: Kazna dolazi sama od sebe, na prirodan način. Čim prekršite zakone prirode, bit ćete kažnjeni. Pretpostavimo da jedete. Pojedete li malo više nego li vam je potrebno, bit ćete kaž­njeni. To je zakon prirode. Upuštate li se previše u seksualne odnose, postat ćete impotentni. Tako vas priroda kažnjava za pretjerano upu­štanje u seks. Ako se prepuštate svim tim zabranjenim stvarima - ne-dopuštenim seksualnim odnosima, korištenju opojnih sredstava, je­denju mesa i kockanju - nikada nećete shvatiti duhovnu svjesnost. To je najveća kazna. Ne shvatite li duhovni život, ostajete u neznanju, poput životinje. Zar nije najveća kazna ako, unatoč tomu što smo do­bili mogućnost u obliku ljudskog tijela, ostanemo na razini životinja?

Dr. Frazer: Pretpostavljam da jest, no kako možemo okončati to ne­znanje? Srila Prabhupada: Čim razumijete Boga, vaše je znanje savršeno. Dok ne shvaćate Boga, vaše je znanje nesavršeno. Životinje ne mogu steći znanje o Bogu, a ljudska bića mogu. Zato u ljudskom društvu postoji tako puno spisa. Međutim, ukoliko ne iskoristite ovaj ljudski život da biste shvatili Boga, ostajete životinja. Dr. Frazer: Jeste li vidjeli ljude koji su shvatili Boga, koji su bili svjesni Krsne, ali su se vratili na tjelesnu, umnu ili intelektualnu razinu? Srila Prabhupada: Da. Kao što se možete izliječiti od neke bolesti, ali se potom ponovno zaraziti i bolest može opet nastupiti, tako isto možete postati svjesni Krsne, a potom iznova pasti u materijalni život. Međutim, ukoliko uvijek održavate duhovno zdravlje, nema prilike za pad. Dr. Frazer: Možete li mi reći što je bit svjesnosti Krsne? Srila Prabhupada: Shvatiti Boga. Dr. Frazer: Shvatiti Boga i raditi ono što je najprirodnije - slijediti za­kone prirode? Srila Prabhupada: Bit svjesnosti Krsne jest shvatiti Boga i zavoljeti Ga. To je naš prijedlog. Svrha je ljudskog života shvatiti i voljeti Boga. Dr. Frazer: Mogu lako pratiti to što govorite. Čini se da svjesnost Krsne obuhvaća ono što je najprirodnije. Prejedanje, pretjerivanje u seksu, pretjerivanje u bilo čemu nije prirodno. Srila Prabhupada: Prije svega, najprije trebate shvatiti da ste duhovna duša - niste ovo tijelo, ali budući da ste prihvatili tijelo, morate trpjeti razne tjelesne nevolje. Sve naše nevolje potječu od ovog materijalnog tijela. Zato je ovo materijalno tijelo samo po sebi naš problem. Dr. Frazer: S obzirom da se duhovna duša i tijelo uvijek razlikuju, kako ste to prije spomenuli, osjeća li savršeno samospoznata duša fizičku bol? Drugim riječima, može li se osoba u svjesnosti Krsne razboljeti? Srila Prabhupada: Tijelo je podložno bolestima. Kako bih to mogao izbjeći? Međutim, ako se ne poistovjećujem s tijelom, onda me bolest neće smetati. Pretpostavimo, primjerice, da dva čovjeka sjede u jako lijepom automobilu. Automobil se nekako ošteti. Njegov će se vlasnik zbog toga rastužiti, ali ne i drugi čovjek, iako oboje sjede u istom

automobilu. Zašto je tako? Možete li to objasniti s psihološke točke gledišta? Vlasnik je potišten - njega se to tiče - no njegovog prijatelja to ne dira. Koji je uzrok vlasnikove potištenosti? Dr. Frazer: Njegovo vlasništvo. Srila Prabhupada: Da. Vlasnik je zaokupljen onim što posjeduje: „O, moj je automobil uništen!" Međutim, na njegovoga prijatelja to ne utječe jer nema osjećaj vlasništva. Na isti se način tijelo razlikuje od duše, stoga kad spoznate da ne posjedujete svoje tijelo, nestaju pro­blemi. Dr. Frazer: Dakle, čovjek u svjesnosti Krsne može biti tjelesno bole­stan, no zbog toga neće biti duhovno potišten? Srila Prabhupada: Ne, neće biti potišten. On je poput čovjeka koji je savršeno nevezan za svoj automobil: „Dobro, automobil je ošte­ćen. Izgubit ću nešto novaca, ali nije važno." Drugi pak čovjek, koji je jako zaokupljen svojim vlasništvom, razmišlja: „O, moj je automo­bil oštećen!" Na isti način, onaj tko je zaokupljen poistovjećivanjem s tijelom, potišteniji je, a onaj tko time nije zaokupljen jer zna da nije tijelo, nije potišten. U pitanju je svjesnost. Osoba svjesna Krsne može se razboljeti, no jednostavno će reći: „To dolazi i prolazi. Nije važno. Hajde da obavim svoju dužnost. Hare Krsna." U tome je razlika. Radi se o razvoju svjesnosti. Dr. Frazer: Što radite kada vam dođe netko tko je zaokupljen lošim mislima? Srila Prabhupada: Kad je netko zaokupljen mislima o Krsni, nema mjesta lošim mislima. Možete misliti samo na jednu temu odjednom, stoga ako ste dvadeset i četiri sata dnevno zaokupljeni mislima o Krsni onda loše misli ne dolaze u obzir. Dr. Frazer: Ako sam vas dobro shvatio, u svjesnosti Krsne ljudi se liječe od loših misli tako što se odmiču od njih - ne izražavajući misli i odmičući se od njih, već ne izražavajući misli i odmičući se od njih. Srila Prabhupada: Postupak je sljedeći: čovjek dođe u naše društvo s lošim mislima, ali se mantrajući, mantrajući, mantrajući oslobađa tih loših misli. Dr. Frazer: On o tim lošim mislima ne govori nikome? Srila Prabhupada: Može govoriti ili ne mora; to nije važno. Loše misli odlaze.

Dr. Frazer: Jednu stvar baš ne shvaćam. Vi i ljudi oko vas često po­kušavate preobratiti strance, uključiti nove ljude. Zašto? Srila Prabhupada: I vi preobraćate. Dođe li k vama luđak, vi ga pre­tvorite u zdrava čovjeka. Zar to nije preobraćanje? Dr. Frazer: Da, ali on dolazi k meni. Vaši ljudi odlaze drugim ljudima. Srila Prabhupada: Mi smo, dakle, bolji prijatelji onih koji pate. Vi na­plaćujete, a mi ih obrađujemo bez ikakva osobnog dobitka. Mi smo zato bolji prijatelji od vas. Dr. Frazer: Što ako vam netko kaže ne? Srila Prabhupada: Onda je to ne. Pretpostavimo da se prodavač voća obraća kupcima: „Izvolite ukusan mango." To ne znači da će svatko kupiti. Mango je dobar. Činjenica da ga netko ne kupuje, ne znači da je mango loš. Njegova je nesreća što nije kupio ukusni mango. Dr. Frazer: Baš sam razmišljao o onome što ste rekli za naplaćivanje usluga. Kako bi drugačije ljudi zarađivali za život? Srila Prabhupada: Naravno. Vi ste profesionalac, a mi to nismo. Mi svoje znanje dijelimo ne tražeći plaću za sebe. Mi dijelimo nešto uz-višeno - svjesnost Krsne - bez želje za vlastitim dobitkom. Dr. Frazer: Ipak mi se čini da vam osoba, kad se pridruži, daje svoje vrijeme, energiju... Srila Prabhupada: Da, daje sve. Uzmite, na primjer, ove bhakte. Oni su dali sve. Zašto daju sve? Mi ništa ne naplaćujemo. Mislite li da su svi oni budale koje su sve dale za Krsnu? Što vi mislite o tome? Dr. Frazer: Oni mogu učiniti što god žele. Oni žele sve dati. Srila Prabhupada: Da. To je prirodno - dati sve Krsni. To je zdravo stanje. Uskratiti nešto Krsni - to je nezdravo stanje. To je nešto poput potkradanja ovog hrama. Pretpostavimo da netko uzme ovu kutiju bez mog znanja. On će biti na mukama: „O, uzeo sam ovo bez Swamiji-jevog znanja! Što li će on misliti?" Međutim, sve njegove nevolje pre­staju kada vrati kutiju. Sve pripada Krsni. Sve pripada Bogu. Ništa ne pripada meni, čak ni ovo tijelo. Zato je zdravo stanje života kada sve nudimo Krsni. Dakle, kad netko dođe u svjesnost Krsne, on vraća sve ono što je dobio od Krsne. To je zdravlje. Svatko drugi je lopov koji uživa u tuđoj imovini tvrdeći da je njegova. Uzmite, primjerice, vašu zemlju, Sjedinjene Američke Države. Mislite li vi da je to uistinu vaša zemlja? Prije dvije stotine godina nije pripadala vama; pripadala

je Indijancima. Sada tvrdite da je to vaša zemlja. Zašto? Za daljnjih dvjesto godina može pripadati nekom drugom. Zašto je to sad vaša zemlja? Slično tomu, Bog nam je dao ovaj život, Bog nam je dao ovo tijelo, Bog nam je dao ovaj um, Bog nam je dao sve. Zato sve pripada Bogu, a to poimanje naziva se svjesnošću Krsne. Dr. Frazen Što je s drugim filozofskim proučavanjima... Srila Prabhupada: Ustvari, pomoću filozofskog proučavanja trebamo shvatiti da sve pripada Bogu. To je izvorna filozofija - isavasyam idam sarvam: „Sve pripada Bogu." Vi, ja i svatko drugi pripada Bogu, a kako smo svi mi Božja djeca, imamo pravo koristiti Božju imovinu-ali ne više od onoga što nam je potrebno. Vi ste Božji sin, ja sam Božji sin, a sve je Božja imovina. Vi možete uživati u imovini svog oca, i ja to isto mogu, no ako vi prisvojite moju imovinu tako da ja umrem od gladi, to je protuzakonito. Prihvatimo li da sve pripada Bogu te da smo svi mi Božja djeca - svi, čak i životinje, kukci, ptice, pčele, drveće -- onda svi imamo pravo koristiti Božju imovinu, onoliko koliko nam je potrebno. To je svjesnost Boga. Dr. Frazer: Posve se slažem s tim, ali opet, pitam se je li svjesnost Krsne jedina svjesnost za sve? Srila Prabhupada: Druga svjesnost je djelomična. Svjesnost Krsne je potpuna. Primjerice, američka nacionalna svjesnost - ona je djelo­mična. Međutim, kada govorite o svjesnosti Krsne, ona je potpuna. Dr. Frazer: Po čemu je to ona potpunija od hinduizma? Srila Prabhupada: Mi govorimo o Bogu, a ne o hinduizmu ili krš­ćanstvu. Bog je za svakoga. Bog nije ni hindus, ni kršćanin. On je za svakoga. Jednostavno, volite Boga. Nije važno jeste li hindus, kršćanin, musliman ili štogod drugo. Dr. Frazer: Hvala vam na ovom susretu i razgovoru. Srila Prabhupada: Puno vam hvala. Hare Krsna.

Razumijevanje životne sile

U izjavi danoj na konferenciji za tisak u Los Angelesu, prosinca 1968. godine, Srila Prabhupada izaziva vodeće intelektualce svijeta da preispi­taju svoju definiciju onoga što tvori život. „ U pozadini ovoga tijela mo­žete naći dušu čija se prisutnost zamjećuje zahvaljujući svjesnosti. Na sličan način, u neizmjernom tijelu kozmičkog očitovanja može se opa­ziti prisutnost Svevišnjeg Gospodina, ili Apsolutne Istine, zahvaljujući prisutnosti ...Nadsvijesti."

Međunarodno društvo za svjesnost Krsne pokret je kojem je cilj duhovna preorijentacija čovječanstva jednostavnim procesom pjeva­nja svetih imena Boga. Svrha ljudskog života jest okončanje nevolja materijalnog postojanja. Suvremeno društvo nastoji okončati te ne­volje materijalnim napretkom. Međutim, očigledno je da unatoč znat­nom materijalnom napretku, ljudsko društvo nije mirno.

Razlog je tomu činjenica da je ljudsko biće, zapravo, duhovna duša. Duhovna duša je podloga razvoja materijalnog tijela. Iako materija­listički znanstvenici mogu poricati duhovno postojanje kao uzrok ži­votne sile, nema boljeg razumijevanja od prihvaćanja da je životna sila u krajnjoj liniji, duhovna duša unutar tijela.

Tijelo se mijenja - od jednog do drugog oblika-no duhovna duša postoji vječno, nepromjenjiva. To možemo iskusiti čak i u ovom životu. Od početka je naše materijalno tijelo u majčinoj utrobi mijenjalo svoj oblik, iz sekunde u sekundu, iz minute u minutu. Ovaj je proces opće poznat kao „rast", no zapravo se radi o mijenjanju tijela.

Na Zemlji opažamo izmjenjivanje dana i noći i promjene godišnjih doba. Primitivniji način mišljenja pripisuje ove pojave promjenama koje se zbivaju na Suncu. Na primjer, primitivni ljudi zimi misle da je Sunce oslabilo, a noću, ponekad, pretpostavljaju da je mrtvo. Raz­vijajući znanje razumjet ćemo da se Sunce ne mijenja na taj način. Smjenjivanje godišnjih doba te dana i noći, pripisuje se mijenjanju položaja Zemlje u odnosu na Sunce.

Na sličan se način odvijaju i tjelesne promjene: začetak, djetinjstvo, mladost, zrelost, starost, smrt. Manje inteligentni ljudi pretpostavljaju da duhovna duša nakon smrti zauvijek prestaje postojati, baš kao što primitivna plemena vjeruju da Sunce umire kada zalazi. Međutim, Sunce, ustvari, izlazi u drugom dijelu svijeta. Slično tome, duša pri­hvaća drugu vrstu tijela. Kada tijelo ostari poput iznošene odjeće i više nije za uporabu, duša prihvaća drugo tijelo baš kao što mi prihvaćamo novu odjeću. Suvremena civilizacija praktički nije svjesna ove istine.

Ljude ne zanima prirodan položaj duše. Postoje brojni odsjeci na raznim sveučilištima i tehnološkim institutima koji su namijenjeni pro­učavanju i razumijevanju suptilnih zakona materijalne prirode; postoje medicinski istraživački laboratoriji na kojima se proučava psihologija materijalnog tijela, no nema nijedne ustanove koja bi proučavala pri­rodni položaj duše. To je najveći uzmak materijalističke civilizacije koja je tek izvanjski vid očitovanja duše.

Ljudi su očarani svjetlucavom pojavnošću kozmičkog tijela ili po­jedinačnog tijela, no ne pokušavaju razumjeti osnovno načelo sveg tog sjaja. Tijelo divno izgleda dok je u naponu snage, obdareno spo­sobnošću i misaonom moći. Međutim, čim duša napusti tijelo, sve to svjetlucanje postaje beskorisno. Ni veliki znanstvenici koji su puno doprinijeli znanosti nisu u stanju otkriti osobno jastvo koje uzrokuje sva ta veličanstvena otkrića.

Pokret svjesnosti Krsne stoga, u prvom redu pokušava podučavati ovu znanost o duši, ne dogmatski, već putem potpunog znanstvenog i filozofskog razumijevanja. U pozadini ovoga tijela možete naći dušu čija se prisutnost zamjećuje zahvaljujući svjesnosti. Na sličan način, u neizmjernom tijelu kozmičkog očitovanja može se opaziti prisutnost Svevišnjeg Gospodina, ili Apsolutne Istine, zahvaljujući prisutnosti Nad-duše i nadsvijesti.

Apsolutna Istina sustavno je objašnjena u Vedanta-sutri (koja je općepoznata kao filozofija Vedante), koju pak detaljno objašnjava Srimad-Bhagavatam, komentar istog autora. Bhagavad-gita je uvod­na studija Srimad-Bhagavatama namijenjena razumijevanju prirodnog položaja Svevišnjeg Gospodina, ili Apsolutne Istine.

Individualna duša se sagledava u tri vida: najprije kao svjesnost koja prožima cijelo tijelo, potom kao duhovna duša unutar srca i konačno

kao osoba. Slično tome, Apsolutna Istina se najprije spoznaje kao neosobni Brahman, zatim kao lokalizirana Nad-duša (Paramatma) i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba, Krsna. Krsna je sveobuhva­tan. Drugim riječima, Krsna je istodobno Brahman, Paramatma i Bo­žanska Osoba, baš kao što je svatko od nas istodobno svjesnost, duša i osoba.

Individualna osoba i Vrhovna Osoba kvalitativno su istovjetne, ali kvantitativno različite. Upravo poput kapljice mora i ogromne mase oceana - jednakih po kakvoći. Kemijski sastav kapljice mora i mase morske vode jest istovjetan, ali količina soli i drugih minerala koju sadrži cijelo more daleko je, daleko veća od količine soli i drugih mi­nerala sadržanih u kapljici morske vode.

Pokret svjesnosti Krsne potvrđuje individualnost duše i Svevišnje Duše. Iz vedskih Upanisada možemo shvatiti da su i Vrhovna Osoba, ili Bog, i individualna osoba vječna živa bića. Razlikuje ih činjenica da vrhovno živo biće, Svevišnja Osoba, održava sva druga, bezbrojna živa bića. Kršćanstvo potvrđuje isto načelo. U Bibliji se naučava da se ovisna bića trebaju moliti Svevišnjem Ocu kako bi ih opskrbio sred­stvima za život i oprostio im njihova grješna djela.

Iz odredbi svih spisa proizlazi da Svevišnji Gospodin, ili Krsna, održava ovisna živa bića te da je njihova dužnost da osjećaju obve­zu prema Svevišnjem Gospodinu. To je temelj svih religijskih načela, a nepriznavanje toga dovodi do kaosa, što možemo uočiti u našem svagdašnjem životu.

Svatko pokušava postati Svevišnji Gospodin, bilo na društvenom, političkom ili pojedinačnom planu. Zato postoji natjecanje za taj polo­žaj i kaos vlada u cijelom svijetu - na pojedinačnom, nacionalnom, društvenom i kolektivnom planu. Pokret svjesnosti Krsne pokušava uspostaviti nadmoć Apsolutne Božanske Osobe. Onaj tko je dostigao ljudsko tijelo i inteligenciju, stvoren je da bi shvatio ove činjenice jer ta svjesnost čini njegov život uspješnim.

Pokret svjesnosti Krsne nije neka novotarija koju su uveli umni spekulanti. Ovaj je pokret započeo sam Krsna. Na bojnom polju Kuru-ksetri, prije najmanje pet tisuća godina, Krsna je prikazao ovaj pokret u Bhagavad-giti. Iz Bhagavad-gite možemo također doznati da je taj sustav svjesnosti predstavljen davno prije - još prije nekih četrdeset

milijuna godina-kada je Krsna ovo znanje bio prenio bogu Sunca, Vivasvanu.

Ovaj pokret, dakle, nije nov. On silazi putem učeničkog naslijeđa i dolazi preko svih velikih vođa vedske civilizacije Indije, uključujući i Sankaracaryu, Ramanujacaryu, Madhvacaryu, Visnu Svamija, Nim-barku i, u novije doba, prije otprilike 480 godina, Gospodina Caitanyu. Sustav učeničkog naslijeđa slijedi se i danas. Bhagavad-gitu obilato koriste veliki učenjaci, filozofi i teolozi diljem svijeta. Međutim, u ve­ćini slučajeva njezina se načela ne slijede onakva kakva jesu. Pokret svjesnosti Krsne predstavlja načela Bhagavad-gite onakva kakva jesu-bez ikakvoga krivog tumačenja.

Iz Bhagavad-gite možemo razumjeti pet glavnih načela: Boga, živo biće, materijalnu i duhovnu prirodu, vrijeme i djelatnosti. Od ovih pet načela, Bog, živo biće, priroda (materijalna ili duhovna) i vrijeme su vječni, ali djelatnosti nisu vječne.

Djelatnosti u materijalnoj prirodi razlikuju se od djelatnosti u du­hovnoj prirodi. Iako je duhovna duša vječna (kao što smo objasnili), djelatnosti koje obavlja pod utjecajem materijalne prirode, privremene su. Pokret svjesnosti Krsne nastoji vratiti duhovnu dušu njezinom vječ­nom djelovanju. Možemo obavljati vječne djelatnosti čak i dok smo materijalno zaokupljeni. Da bi se djelovalo duhovno potrebno je vod­stvo, a to je moguće ukoliko slijedimo propisana pravila.

Pokret svjesnosti Krsne podučava ove duhovne djelatnosti te ako osoba ovlada njima, biva preseljena u duhovni svijet. O tome postoje brojni dokazi u vedskim spisima, uključujući i Bhagavad-gitu. Duho­vno uvježbana osoba može se lako prenijeti u duhovni svijet-pro-mjenom svjesnosti.

Svjesnost je uvijek prisutna jer je ona simptom žive duhovne duše, no sada je naša svjesnost materijalno onečišćena. Na primjer, voda koja se slijeva iz oblaka je čista, ali istog trenutka kada dođe u dodir sa zemljom postaje blatnjava - odmah. Profiltriramo li tu istu vodu, ona ponovno stječe svoju izvornu čistoću. Slično tomu, svjesnost Krsne proces je čišćenja naše svjesnosti. Čim se naša svjesnost pročisti i razbistri, postajemo dostojni da se preselimo u duhovni svijet gdje ćemo vječno živjeti puni znanja i blaženstva. To je ono za čim žudimo u ovom materijalnom svijetu, no zbog naših materijalnih onečišćenja

osujećeni smo na svakom koraku. Stoga bi vođe ljudskog društva tre­bali vrlo ozbiljno shvatiti ovaj Pokret svjesnosti Krsne.

Znanost o duhovnom životu

Što se zbiva sa svjesnim jastvom u vrijeme smrti? U Westvilleu u Južnoj Africi 10. listopada 1975. godine, Srila Prabhupada objašnjava znanost o reinkarnaciji dr. S.P. Olivieru, ravnatelju Durbanskog sveučilišta.

Dr. Olivier: Na kraju dvadesetog stoljeća našli smo se u novoj sveop­ćoj potrazi za istinom o duhovnosti. Mi na Zapadu nismo upoznati s Bhagavad-gitom. Smatram da naš osnovni problem leži u pitanju koje ste postavili tijekom predavanja: kako duhovnost učiniti znanstvenom zbiljom? Čini mi se da imate pravo; mislim da doista malo ljudi shvaća ono što ste pokušali objasniti - da se radi o znanosti. Srila Prabhupada: To je početak Bhagavad-gite ~ znanstveni prikaz duhovnog znanja. Zato sam postavio pitanje: što je seljenje duše? Nitko nije mogao ispravno odgovoriti. Mi mijenjamo tijela. Postoji tako puno raznolikih tijela i nakon smrti možemo ući u bilo koje od njih. To je pravi problem u životu. Prakrteh kriyamanani gunaih karmani sarvasah: priroda djeluje, opskrbljujući nas materijalnim tije­lima. Ovo tijelo je stroj koji nam je, baš poput automobila, ponudila materijalna priroda po naredbi Boga, Krsne. Zato je prava svrha života zaustaviti ovo neprestano seljenje iz jednog tijela u drugo, i osvijestiti naše izvorno, duhovno stanje tako da možemo živjeti vječnim, bla­ženim životom znanja. To je cilj života. Dr. Olivier: Zamisao seljenja duše nije prisutna u kršćanstvu. Srila Prabhupada: To nije pitanje religije. Religija je vrsta vjere koja se razvija u skladu s vremenom i prilikama. Stvarnost jest da smo mi duhovne duše. Zakoni materijalne prirode nose nas iz jednog tijela u drugo. Ponekad smo sretni, ponekad nesretni; katkada smo na raj­skim, a katkada na nižim planetima. Ljudski je život namijenjen za­ustavljanju tog procesa seljenja i oživljavanju naše izvorne svjesnosti. Moramo se vratiti kući, natrag Bogu i živjeti vječno. To je poruka vedske književnosti.

Bhagavad-gita nas upućuje kako trebamo djelovati u ovom životu.

Stoga, pomoću učenja Bhagavad-gite možemo početi shvaćati prirodni položaj duše.

Najprije moramo shvatiti tko smo. Jesam li ja ovo tijelo ili nešto drugo? To je prvo pitanje. Pokušavao sam na to odgovoriti, no neki ljudi u publici smatraju da je to samo vrsta hinduske kulture. To nije hinduska kultura. To je znanstveno razumijevanje. Izvjesno vrijeme ste dijete, potom postajete dječak, zatim mladić pa starac. Na taj način stalno mijenjate tijela. To je činjenica, a ne neko hindusko shvaćanje religije. Primjenjiva je na svakoga.

dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara

tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati

[Bhakti:] Pronađi taj stih. Bhakta: [Čita] „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz djetinjstvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena." [Bhagavad-gita 2.13] Srila Prabhupada: U Bhagavad-giti je sve objašnjeno vrlo logički, vrlo znanstveno. To nije sentimentalno objašnjenje. Dr. Olivier: Meni se čini da problem leži u tome kako suvremenog čovjeka navesti na pomno proučavanje onoga što ova knjiga sadrži. To je posebno teško kada je netko duboko uronjen u obrazovni sustav koji uskraćuje mjesto ovom poimanju ili čak i filozofiji koja se njime bavi. Ljudi su ili posve neutralni ili jednostavno odbacuju ove istine. Srila Prabhupada: Oni ne prihvaćaju dušu? Dr. Olivier: Mislim da prihvaćaju dušu, ali ne pokušavaju razlučiti što to znači. Srila Prabhupada: Ako to ne prouče, kakve su im mogućnosti? Prije svega trebaju proučiti razliku između mrtvog i živog tijela. Tijelo je uvijek mrtvo, poput automobila bez vozača. Automobil je uvijek hrpa materije. Slično tome, ovo tijelo je, s dušom ili bez nje, hrpa materije. Dr. Olivier: Ne vrijedi baš puno. Čini mi se otprilike pedeset i šest centi.

Srila Prabhupada: Ne može li osoba razlikovati automobil od njegova vozača, poput djeteta je. Dijete misli da se automobil kreće sam od sebe, no to je njegova budalaština. Postoji vozač. Dijete to ne mora znati, međutim kada odraste i stekne obrazovanje, ako to još uvijek ne zna, koja je onda svrha njegova obrazovanja? Dr. Olivier: U zapadnom svijetu sustav obrazovanja pokriva samo osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Nema mjesta za temeljito pro­učavanje duše. Srila Prabhupada: Razgovarao sam s jednim moskovskim profesorom. Možda ga poznajete - to je profesor Kotovsky. Predaje na Sovjetskoj akademiji znanosti. Razgovarao sam s njim otprilike jedan sat. On tvrdi: „Nakon uništenja ovoga tijela, sve je gotovo." Bio sam izne­nađen kad sam to čuo. Njega smatraju vrlo učenim, a ipak ne zna ništa o duši. Dr. Olivier: Ovdje jedan učenjak iz Beča održava tečaj indologije, no ne bih znao reći što on podučava, kakvu vrstu osnovne filozofije. Ima oko četrdeset studenata. Ustvari bi trebali početi s detaljnim prouča­vanjem Bhagavad-gite i to koristiti kao temelj cijele filozofije. Srila Prabhupada: Zašto ne postaviti nekoga da podučava Bhagavad-gitu kakva jest? To je od osnovne važnosti. Dr. Olivier: Naše je sveučilište gotovo obvezno temeljito proučavati te teme. Srila Prabhupada: Pomnim proučavanjem Bhagavad-gite osoba zapo­činje svoje duhovno obrazovanje. Dr. Olivier: To je očigledno ono što nam je potrebno. Čini se da našoj hinduskoj zajednici ovdje, u Južnoj Africi nedostaje jasna zamisao o tome od čega se sastoji hinduizam. Pogotovo mladi ljudi žive u potpunom vakuumu. Iz raznih razloga ne žele prihvatiti religiju jer je to ono što vide oko sebe. Ne mogu se poistovjetiti s kršćanskom, islamskom ili hinduskom religijom. U velikoj su mjeri neznalice. Srila Prabhupada: Treba im pokazati pravi put. Ovo je izvoran, vjero­dostojan put. Dr. Olivier: U našoj indijskoj zajednici u Južnoj Africi nije bilo puno velikih učenjaka. Indijci koji su dolazili, uglavnom su radili na plan­tažama šećera, kao radnici u polju. Tek nekolicina su bili draguljari, krojači i slično. U posljednjih stotinu godina vodila se politička borba,

suprotstavljanje povratku u Indiju. Borili su se da bi zaradili za život te da bi našli svoje mjesto u ovoj zemlji. Po mom mišljenju, oni moraju osmisliti bit svojih vjerovanja i vjere. Govorio sam im da smo povlaš­teni što su oni sa svojim naslijeđem prisutni u ovoj zemlji, te da se ne smiju od njega odijeliti i zaplutati u vakuum. Međutim, oni ne znaju kuda se okrenuti. Stoga, u biti, i oni i ja i ostali, želimo doznati kako da taj duh postane zbilja u našim srcima koja će se odraziti u sva­kidašnjem životu? Srila Prabhupada: Sve je to objašnjeno u Bhagavad-giti: kako živjeti mirno u ovom svijetu i kako se vratiti kući, Bogu. Dr. Olivier: Kako navesti suvremenog čovjeka da se dobrovoljno pod­vrgne tom pokusu? Tragedija je u tome što smo odlutali tako da­leko od duha da i ne znamo gdje bismo počeli. Ne možemo pronaći ni nekoliko desetaka iskrenih vjernika koji bi zajedno sjeli i pokušali saznati koliko Bog želi od Svoga duha dati našem duhu. Srila Prabhupada: Bog daje Sebe, mi Ga samo trebamo prihvatiti. Za to je potreban mali napredak, inače, sve je tu. Bog kaže da je duša vječna, a da se tijelo mijenja. To je vrlo jednostavan primjer. Dječak postaje mladić, a mladić postaje starac. Nitko to ne može poreći. Ja to mogu razumjeti, i vi to možete razumjeti. Jako je jednostavno. Sjećam se da sam kao dječak skakao, ali to sada ne mogu raditi jer imam drugačije tijelo. Svjestan sam da sam posjedovao drugačije tijelo, ali sada ga više ne posjedujem. Tijelo se mijenja, no ja sam vječno ista osoba. Potrebno je malo inteligencije da bi se to sagledalo, to je sve. Ja sam vlasnik ovoga tijela i ja sam vječna duša. Tijelo se mijenja. Dr. Olivier: Ako to prihvatimo, javlja se sljedeći problem: koje su posljedice? Srila Prabhupada: Da. Ako shvatim da nisam tijelo, a ipak se nasta­vim brinuti samo o osiguranju udobnosti za svoje tijelo, ne brinući o svom jastvu, to je pogrešno. Na primjer, kada bih čistio košulju i kaput tri puta dnevno, a ostajao gladan - to bi bilo nepraktično. Slično tome, ova civilizacija griješi po tom osnovnom pitanju. Ako se brinem o vašoj košulji i kaputu, ali vam ne dajem ništa za jesti, kako dugo ćete biti zadovoljni? O tome se radi. To je osnovna pogreška. Materi­jalistička civilizacija vodi brigu o tijelu i tjelesnim udobnostima. Me­đutim, nitko ne brine o vlasniku tijela, duhovnoj duši i svi su nespo-

kojni. Smjenjuju se razni ,,-izmi", od kapitalizma do komunizma, ali nitko ne zna u čemu je pogreška. Dr. Olivier: Postoji vrlo mala razlika. I jedan i drugi su materijalistički. Srila Prabhupada: Komunisti vjeruju da će sve biti u redu ako samo preuzmu vladavinu. Međutim, i oni griješe - i komunisti i kapitalisti se brinu o izvanjskom tijelu, a ne o unutarnjem identitetu, duši. Duša mora biti zadovoljna. Tada će sve biti u redu.

bhoktaram yajna-tapasam sarva-loka-mahesvaram

suhrdam-sarva-bhutanam jnatva mam santim rcchati

[bhakti:] Pročitaj taj stih. Bhakta: „Osoba potpuno svjesna Mene, koja zna da sam vrhovni uži-vatelj svih žrtvovanja i strogosti, gospodar svih planeta i polubogova te dobročinitelj i dobronamjernik svih živih bića dostiže mir oslobađajući se patnje uzrokovane materijalnim bijedama." [Bhagavad-gita 5.29] Srila Prabhupada: To znači da osoba mora znati što je Bog. Budući da je svatko od nas sastavni djelić Boga, mi već imamo vrlo blizak odnos s Njim. Naša dužnost je poznavati Boga. U sadašnjem trenutku ljudi o tome nemaju nikakvih podataka, nemaju jasnu zamisao. Dr. Olivier: Ako satelit može otkriti sve što se zbiva na kugli ze­maljskoj, onda vjerujem da Bog sigurno može otkriti Svoj duh i Svoje raspoloženje svakome tko Mu se želi pokoravati, tko Ga želi poznavati i tko Ga iskreno želi slijediti. Srila Prabhupada: Da, da. U Bhagavad-giti Bog objašnjava Sebe. To trebamo logično i razumno prihvatiti. Tada ćemo jasno razumjeti Boga. Dr. Olivier: Da, ali kako da to učinimo? Srila Prabhupada: Učenje je tu. Trebamo ga razumjeti mjerodavnom raspravom. Dr. Olivier: Slažem se. Najvjerojatnije time treba početi. Treba sjesti i raspraviti o tome, otprilike kao što bi profesori raspravljali o bilo kojem znanstvenom pokusu. Srila Prabhupada: Ovdje je opisan proces razumijevanja:

tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya

upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-darsinah

[Bhakti:] Pronađi taj stih. Bhakta: „Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu." [Bhagavad-gita 4.34] Srila Prabhupada: Pročitaj smisao. Bhakta: „Put je duhovne spoznaje nedvojbeno težak. Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju koji se nalazi u učeničkom naslijeđu koje potječe od samog Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj ako ne slijedi načelo učeni­čkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u uče­ničkom naslijeđu može svome učeniku prenijeti Gospodinovu poruku takvu kakva jest.

Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitog pro­cesa, kao što to obično čine budalasti varalice. U Srimad-Bhagava-tamu (6.3.19) se kaže: dharmam tu saksad bhagavat-pranitam - put reli­gije objavljuje sam Gospodin. Stoga, spekulacija ili suhoparne rasprave ne mogu dovesti osobu do pravog puta. Neovisnim proučavanjem knji­ga znanja ne može se napredovati u duhovnom životu.

Da bismo primili znanje moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju. Takvog duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom pot­punog predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažnog ugleda. Zadovoljstvo samospoznatog duhovnog učitelja tajna je uspjeha u du­hovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravi spoj potreban za duhovno razumijevanje. Bez poniznosti i služenja, postavljanje pita­nja učenom duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban položiti test koji mu postavi duhovni učitelj. Kada du­hovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, automatski blagosilja učenika pravim duhovnim razumijevanjem.

U ovom se stihu osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja.

Vjerodostojni duhovni učitelj je po prirodi vrlo ljubazan prema uče­niku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman da ga služi, raz­mjena znanja i pitanja postaje savršena." Srila Prabhupada: Imamo praktičan primjer. Ovi mladi Europljani i Amerikanci potječu iz imućnih obitelji. Zašto me služe? Ja sam Indi-jac, dolazim iz siromašne zemlje, ne mogu ih platiti. Kada sam stigao na Zapad, nisam imao novaca. Ponio sam samo četrdeset rupija; to se u Americi potroši za sat vremena. Međutim, oni od srca žele izvršavati moje upute i zato napreduju. Pranipatena pariprasnena - postavljaju pitanja. Pokušavam im odgovoriti i oni su svi stekli vjeru. Služe kao ponizni sluge. To je proces.

Ako je duhovni učitelj vjerodostojan, a učenik vrlo iskren, tada će učenik dobiti znanje. To je tajna. Yasya deve para bhaktir yatha deve tatha gurau - vedsko znanje se razotkriva onima koji imaju vjeru i u Gospodina i u duhovnog učitelja. Zato u vedskom društvu učenici idu u gurukulu [mjesto gdje živi duhovni učitelj], bez obzira jesu li sinovi kralja ili nekog drugog. Čak je i Krsna morao ići u gurukulu.

Postoji priča o Krsni i Njegovom prijatelju koji su jednom otišli u šumu sakupiti suha drva za svog duhovnog učitelja. Iznenada je počela oluja te dječaci nisu mogli izaći iz šume. Cijelu su noć proveli u šumi, u velikim neprilikama. Sljedećeg je jutra guru, njihov učitelj, došao u šumu zajedno s ostalim učenicima i pronašao ih. Tako je čak i Krsna, kojeg prihvaćamo kao Svevišnjeg Gospodina, morao ići u gurukulu i služiti duhovnog učitelja kao sluga.

Svi učenici u gurukuli uče kako biti vrlo ponizan i kako živjeti samo za dobrobit gurua. Od samog početka odgajani su tako da postanu prvorazredno ponizni učenici. Tada guru, iz ljubavi i otvorena srca, podučava dječake svemu što zna. Nema ni govora o novcu. On to čini zbog ljubavi i njihovog obrazovanja. Dr. Olivier: Malo mi je teško prihvatiti neke dijelove onoga o čemu ste govorili, jednostavno zato što ne znam ništa o tome. Međutim, u biti prihvaćam da Bog živi u nama i kada se prepustimo Njemu, On zna što treba učiniti. Izazov je živjeti tako da On bude zadovoljan. Tu se pojavljuje poteškoća: potrebno vam je nadahnuće da biste bili disciplinirani. To će postati zbilja, samo ako sve to primjenjujemo u životu, i to u društvu onih koji su se opredijelili za isti put.

Srila Prabhupada: Zato postoji ovo Društvo za svjesnost Krsne koje pokazuje kako živjeti život posvećen Bogu. To se traži. Bez praktičnog života u svjesnosti Boga, sve ostaje samo teorija. Ona može pomoći, ali tako traje dulje. Moji se učenici uvježbavaju u praktičnom duhovnom životu i utemeljeni su u njemu. Dr. Olivier: Želim vam puno zahvaliti i molim se da Bog blagoslovi vaš posjet našoj zemlji i ljudima koji ovdje žive. Srila Prabhupada: Hare Krsna.

Objašnjenje reinkarnacije

Sjećanja na prošle živote mogu biti zapanjujuća, no pravi je smisao shvaćanja reinkarnacije osloboditi se bolnog kruga rođenja i smrti. U predavanju održanom u Londonu kolovoza 1973. godine, Srila Prabhu-pada upozorava: „To nije baš jako mudro - umrijeti i ponovno se ro­diti. Znamo da ćemo nakon smrti morati ponovno ući u maternicu-a u današnje vrijeme majke ubijaju djecu u utrobi."

dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara

tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati

„Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz djetinjstvo, mla­dost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena." [Bhagavad-gita 2.13]

Ljudi uglavnom ne mogu shvatiti ovaj jednostavan stih. Zato Krsna kaže: dhiras tatra na muhyati - „Samo onaj tko je razborit može ra­zumjeti." U čemu je poteškoća? Kako jednostavno Krsna objašnjava stvari! Postoje tri razdoblja života. Prvi, kaumaram, traje do petna­este godine života. Zatim, u šesnaestoj godini počinje mladost, yauva-nam. Potom, nakon četrdesete ili pedesete, osoba postaje stara, jara. Oni koji su dhira - razumni, razboriti - mogu razumjeti: „Promijenio sam tijelo. Sjećam se kako sam se igrao i skakao kada sam bio dječak. Zatim sam postao mladić i uživao sam u životu s prijateljima i obitelji. Sada sam starac, a kada ovo tijelo umre, ponovno ću ući u novo tijelo."

U prethodnom je stihu Krsna rekao Arjuni: „Svi mi - ti, Ja i svi pri­sutni vojnici i kraljevi - postojali smo u prošlosti, postojimo sada, i na­stavit ćemo postojati u budućnosti." To Krsna tvrdi. Međutim, nitkovi će reći: „Kako sam to postojao u prošlosti? Rodio sam se tek te i te godine. Prije toga nisam postojao. Sada postojim i to je u redu, no čim

umrem, više neću postojati." Međutim, Krsna kaže: „Ti, Ja, svi m i -postojali smo, postojimo i nastavit ćemo postojati." Je li to netočno? Ne, to je činjenica. Prije rođenja postojali smo u različitom tijelu; i na­kon smrti nastavit ćemo postojati, u različitom tijelu. To treba shvatiti.

Na primjer, prije sedamdeset godina bio sam dječak, zatim sam postao mladić, a sada sam starac. Moje se tijelo promijenilo, no ja, vlasnik tijela, postojim nepromijenjen. Što je tu teško razumjeti? De-hino 'smin yatha dehe. Dehinah znači „vlasnik tijela", a dehe znači ,,u tijelu". Tijelo se mijenja, no duša, vlasnik tijela, ostaje nepromi­jenjena.

Svatko može shvatiti da se njegovo tijelo promijenilo. Promijenit će se i u sljedećem životu, ali mi se možda nećemo sjećati onoga što je bilo prije; to je druga stvar. Kakvo sam tijelo imao u svom prošlom životu? Ne sjećam se. Zaboravnost je naša priroda, no činjenica da se nečeg ne sjećamo ne znači da se to nije zbilo. Ne. U djetinjstvu sam učinio tako puno stvari kojih se ne sjećam, ali moji roditelji ih pamte. Stoga, zaboraviti nešto ne znači da se to nije zbilo.

Smrt jednostavno znači da sam zaboravio što sam bio u prošlom životu. To je smrt. Inače, za mene, kao duhovnu dušu, ne postoji smrt. Pretpostavimo da promijenim odjeću. U djetinjstvu sam nosio jednu vrstu odjeće, u mladosti drugu. Sada, u starosti, kao sannyasi [isposnik], nosim drugačiju odjeću. Odjeća se može mijenjati, ali to ne znači da je vlasnik odjeće mrtav. Ne.

To je jednostavno objašnjenje seljenja duše. Osim toga, svi smo mi osobe. Nema ni govora o zajedničkom sta­

panju. Svatko od nas je osoba. Bog je osoba i mi smo također osobe. Nityo nityanam cetanas cetananam: „Među svim vječnim, svjesnim i individualnim osobama, jedna je vrhovna." Razlika je u tome što Bog nikada ne mijenja tijelo, dok ih mi mijenjamo u materijalnom svijetu. Kada odemo u duhovni svijet, više nećemo mijenjati tijela. Kao što Krsna ima Svoj oblik sac-cid-ananda-vigraha, vječni oblik blaženstva i znanja, tako ćete i vi, kada se vratite kući, Bogu, dobiti slično tijelo. Međutim, čak i kada se Krsna pojavljuje u materijalnom svijetu, On ne mijenja Svoje tijelo. Zato je jedno od Njegovih imena Acyuta-„onaj koji nikada ne griješi."

Krsna se nikada ne mijenja. Nikada ne biva prekriven iluzijom jer

On je upravitelj maye, materijalne energije. Ona upravlja nama, a Krsna upravlja materijalnom energijom. U tome je razlika između nas i Krsne. On ne samo da upravlja materijalnom energijom, već upravlja i duhovnom - svim energijama. Sve što vidimo, sve očitovano - sve je Krsnina energija. Kao što su toplina i svjetlost energije sunca, tako je sve što postoji sazdano od Krsnine energije.

Postoji puno energija, ali tri su osnovne: izvanjska energija, unutar­nja energija i granična energija. Mi, živa bića, granična smo energija. Granična znači da možemo, prema svojoj želji, ostati pod utjecajem ili izvanjske ili unutarnje energije. Slobodno odlučujemo. Nakon što je izgovorio Bhagavad-gitu, Krsna je rekao Arjuni: yathecchasi tatha kuru - „Možeš učiniti što god želiš." Krsna daje ovu neovisnost Arjuni. On nas ne prisiljava da Mu se predamo. To nije dobro. Ono što je postignuto silom, neće trajati. Mi, na primjer, savjetujemo svojim uče­nicima: „Ustanite rano ujutro." To je naš savjet. Nikoga ne prisilja­vamo. Naravno, možemo nekoga jednom ili dvaput prisiliti, ali ako on to ne prihvati, od sile neće biti koristi.

Slično tome, Krsna ne prisiljava nikoga da napusti materijalni svijet. Sve su uvjetovane duše pod utjecajem izvanjske, ili materijalne ener­gije. Krsna dolazi ovamo da bi nas izbavio iz njezinih okova. Budući da smo sastavni djelići Krsne, mi smo izravno Krsnina djeca. Kada je dijete u nevolji, posredno, i otac pati. Pretpostavimo da je sin postao luđak - ili u današnje vrijeme, hipi. Ocu je jako žao: „Moj sin živi poput bijednika." Otac nije sretan. Slično tome, uvjetovane duše u materi­jalnom svijetu jako pate, živeći poput bijednika i nitkova i stoga Krsna nije sretan. Zato nas osobno dolazi poučiti kako da Mu se vratimo. (Yada yada hi dharmasya glanir bhavati... tad-atmanarh srjamy aham.)

Kada se Krsna pojavljuje, On dolazi u Svom izvornom obliku ali, na žalost, mi tada smatramo da je Krsna jedan od nas. U izvjesnom smislu, On jest jedan od nas jer On je naš otac, a mi smo Njegovi sinovi. Međutim, On je poglavar: nityo nityanam cetanas cetananam. On je moćniji od nas. On je najmoćniji, vrhovno moćan. Mi imamo neku malu moć, no Krsna ima bezgraničnu moć. U tome je razlika između Krsne i nas. Mi ne možemo biti jednaki Bogu. Nitko ne može biti jednak Krsni ili veći od Njega. Svatko je pod Krsninom upravom. Ekale isvara krsna, ara saba bhrtya: svatko je Krsnin sluga; Krsna

je jedini gospodar. Bhoktaram yajna-tapasam sarva-loka-mahesvaram: „Ja sam jedini uživalac; Ja sam vlasnik", Krsna kaže i to je istina.

Mi mijenjamo svoje tijelo, no Krsna svoje ne mijenja. To bismo trebali razumjeti. Dokaz je to što Krsna pamti prošlost, sadašnjost i budućnost. U četvrtom poglavlju Bhagavad-gite pronaći ćete kako Krsna govori da je prije nekih 120 000 000 godina prenio filozofiju Bhagavad-gite bogu Sunca. Kako se Krsna toga sjeća? Sjeća se jer On ne mijenja Svoje tijelo. Mi zaboravljamo jer se naše tijelo mijenja svakog trenutka. To je medicinska činjenica. Naša se krvna zrnca mije­njaju svake sekunde, no tijelo se mijenja neprimjetno. Zbog toga ro­ditelji djeteta koje raste ne primjećuju kako se njegovo tijelo mijenja. Kada se pojavi netko tko dulje vremena nije vidio dijete, primijetit će kako je naraslo: „O, kako je ovo dijete naraslo." Majka i otac nisu za­mijetili tu veliku promjenu jer su stalno uz njega, a promjene se zbivaju neprestano, svakog trenutka. Naše se tijelo neprestano mijenja, ali ja, duša, vlasnik tijela, ne mijenjam se. To treba razumjeti.

Svi smo mi individualne duše i vječni smo, no zbog promjena tijela ispaštamo rođenje, smrt, starost i bolest. Svrha je Pokreta svjesnosti Krsne da nas izbavi iz tog stanja neprestanih promjena. „Budući da sam vječan, kako mogu doći do trajnog položaja?" To bismo se trebali zapitati. Svatko želi vječno živjeti; nitko ne želi umrijeti. Ako stanem pred vas s pištoljem i kažem: „Sada ću te ubiti", odmah ćete početi zapomagati jer ne želite umrijeti. To nije baš jako mudro - umrijeti i ponovno se roditi. Vrlo je tegobno. Podsvjesno to svi znamo. Znamo da ćemo nakon smrti morati ponovno ući u maternicu - a u današnje vrijeme majke ubijaju djecu u utrobi. Zatim ponovno druga majka ... Proces prihvaćanja novog tijela jako je dug i vrlo mučan. U podsvijesti pamtimo svu tu muku i stoga ne želimo umrijeti.

Trebali bismo se zapitati: „Ja sam vječan; zašto sam onda stavljen u ovaj privremeni život?" To je inteligentno pitanje koje upućuje na naš pravi problem. Međutim, nitkovi odbacuju taj problem u stranu. Razmišljaju o hranjenju, spavanju, spolnom odnosu, branjenju. Među­tim, čak i ako se ukusno hranite i udobno spavate, na kraju ćete mo­rati umrijeti. Problem smrti je prisutan, ali oni ne mare za taj pravi problem. Spremni su rješavati privremene probleme, koji ustvari uopće i nisu problemi. I ptice i zvijeri jedu, spavaju, razmnožavaju se i brane.

Oni znaju kako to činiti, čak i bez obrazovanja ljudskih bića i tzv. civilizacije. Te stvari nisu naši pravi problemi. Pravi je problem da ne želimo umrijeti, no smrt ipak dolazi. To je naš pravi problem.

Međutim, nitkovi to ne znaju. Uvijek su zauzeti privremenim pro­blemima. Na primjer, pretpostavimo da je jako hladno. To je problem. Moramo potražiti dobar kaput ili kamin, a ako toga nema, uznemireni smo. Dakle, velika hladnoća jest problem; ali privremeni problem. Kako su došle, velika hladnoća i zima, tako će i proći. To nije trajan problem. Moj trajni problem je da se zbog neznanja rađam, oboljevam, starim i umirem. To su moji pravi problemi. Zato Krsna kaže: janma-mrtyu-jara-vyadhi-duhkha-dosanudarsanam - oni koji znaju, vide ova četiri problema - rođenje, smrt, starost i bolest.

Potom Krsna kaže: dhiras tatra na muhyati - „Razborit čovjek nije zbunjen u vrijeme smrti." Pripremite li se za smrt, zašto biste bili zbunjeni? Na primjer, ako se u djetinjstvu i mladosti dobro pripre­mite, ako se obrazujete, dobit ćete dobar posao, povoljne uvjete i bit ćete sretni. Slično tome, ako se u ovom životu pripremite za povratak kući, Bogu, zašto biste bili zbunjeni u trenutku smrti? Nema zbunje­nosti. Znat ćete: „Idem Krsni. Vraćam se kući, Bogu. Više neću mo­rati mijenjati materijalna tijela; imat ću duhovno tijelo. Igrat ću se s Krsnom, plesat ću s Krsnom i jest ću s Krsnom." To je svjesnost Krsne - priprema za sljedeći život.

Ponekad ljudi na samrti vrište jer jako grešne osobe, u skladu s karmom, u trenutku smrti vide strašne scene. Grešan čovjek zna da će morati prihvatiti neku odvratnu vrstu tijela. Međutim, oni koji su pobožni, bhakte, umiru bez ikakve tjeskobe. Budalasti ljudi kažu: „Bhakte umiru, i oni koji nisu bhakte umiru, u čemu je onda razlika?" Razlika postoji. Mačka istim zubima drži i svoje mače i miša. Površno gledano, mačka hvata na isti način i miša i mače, no smisao hvatanja je različit. Mače osjeća zadovoljstvo: „O, moja me majka nosi", a miš osjeća smrt: „O, sada ću umrijeti." U tome je razlika. Stoga, iako i bhakte i oni koji to nisu umiru, postoji razlika u onome što osjećaju u trenutku smrti-baš kao mače i miš. Nemojte misliti da oboje umiru na isti način. Tjelesni proces može biti istovjetan, ali mentalno stanje je različito.

U Bhagavad-giti [4.11] Krsna kaže:

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah

tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna

Pokušate li shvatiti Krsnu, možete otići k Njemu u vrijeme smrti. Sve povezano s Krsnom je božansko, transcendentalno. Krsnine djelat­nosti, Krsnino pojavljivanje, obožavanje Krsne, Krsnin hram, Krsnine slave - sve je transcendentalno. Shvati li osoba ove stvari, ili čak ako samo pokuša shvatiti, oslobađa se procesa rađanja i umiranja. To kaže Krsna. Stoga, vrlo ozbiljno pokušajte razumjeti Krsnu i ostanite u svjesnosti Krsne. Tada će se ovi problemi - rađanje, smrt, starost i bolest-sami po sebi riješiti, vrlo lako.

Dhira, razuman čovjek, razmišljat će: „Želim živjeti vječno. Zašto dolazi smrt? Želim biti zdrav. Zašto se pojavljuje bolest? Ne želim ostariti. Zašto dolazi starost?" Janma-mrtyu-jara-vyadhi. To su pravi problemi. Čovjek može riješiti ove probleme jednostavno se posveću­jući svjesnosti Krsne, razumijevajući Krsnu. Za razumijevanje Krsne postoji Bhagavad-gita, s vrlo lijepim objašnjenjima. Učinite, stoga, svoj život uspješnim. Shvatite da niste tijelo. Utjelovljeni ste unutar tijela, ali niste tijelo. Ptica može biti u kavezu, ali kavez nije ptica. Buda­lasti se ljudi brinu o kavezu, a ne o ptici, pa je ptica izgladnjela. Mi tako patimo od duhovne izgladnjelosti. Zato u materijalnom svijetu nitko nije sretan. Duhovno izgladnjivanje. Zbog toga možete vidjeti da u bogatoj zemlji poput Amerike - iako ima dovoljno hrane, dovoljno mjesta za stanovanje, dovoljno materijalnog uživanja - ljudi ipak po­staju hipiji. Zbog duhovnog izgladnjivanja mladi ljudi nisu zadovoljni. Materijalno možete biti vrlo bogati, no ako ste duhovno izgladnjeli, ne možete biti sretni.

Ono što je potrebno duhovno je oživljavanje. Morate spoznati: aham brahmasmi - „Nisam ovo tijelo; ja sam brahman, duhovna duša." Tada ćete biti sretni. Brahma-bhutah prasannatma na socati na kansati samah sarvesu bhutesu. Tada će postojati jednakost, bratstvo i jedin­stvo. Inače je sve lažno - samo zvučne riječi. Nema jednakosti, bratstva itd. bez svjesnosti Krsne. Uzdignite se na duhovnu razinu pa ćete sve vidjeti jednakim očima. Inače ćete misliti: „Ja sam ljudsko biće s ru-

kama i nogama, a krava ih nema. Stoga, hajde da ubijemo kravu i pojedemo je." Zašto? Kakvo pravo imate ubiti životinju? Zbog ne­dostatka svjesnosti Krsne, nemate viziju jednakosti. Stoga je sve u materijalnom svijetu lažno: obrazovanje, kultura, bratstvo. Svjesnost Krsne je prava tema za proučavanje. Onda će društvo biti sretno, u suprotnom ne. Puno vam hvala.

Pravda za sve

Ako je Bog nepristran, zašto onda jedan čovjek nasljeđuje milijun do­lara, dok drugi trpi velik gubitak? Zašto jedan biva spašen, a drugi ubi­jen? Odgovore na ova pitanja pronaći ćete u sljedećem predavanju koje je Srila Prabhupada održao u Los Angelesu, prosinca 1973. godine.

prayenaitad bhagavata isvarasya vicestitam

mitho nighnanti bhutani bhavayanti ca yan mithah

„Sve je to zapravo zbog vrhovne volje Gospodina, Božanske Osobe. Ponekad se ljudi međusobno ubijaju, a katkada štite jedni druge." (Srimad-Bhagavatam 1.15.24) Šrila Prabhupada: Sada možeš pročitati smisao. Bhakta [čita]: „Prema antropolozima, postoji prirodni zakon borbe za opstanak i preživljavanje najsposobnijih, no oni ne znaju da iza tog zakona prirode stoji vrhovni nadzor Svevišnje Božanske Osobe. U Bhagavad-giti potvrđeno je da taj zakon prirode djeluje pod nadzorom Gospodina. Prema tome, kad svijetom vlada mir, treba znati da je to zbog Gospodinove dobre volje. Kad god nastanu poremećaji u svi­jetu, to je također zbog Njegove uzvišene volje. Ni vlat trave se ne pomiče bez Gospodinove volje. Kad god postoji neposlušnost prema utvrđenim zakonima koje je odredio Gospodin, nastaje rat između ljudi i nacija. Zato je usklađivanje svega s utvrđenim zakonom Go­spodina najsigurniji put ostvarenja mira. Utvrđeno je pravilo da sve što činimo, sve što jedemo, svaku žrtvu ili milostinju koju dajemo, sve moramo učiniti za Gospodinovo potpuno zadovoljstvo. Nitko ne smije bilo što raditi, jesti, žrtvovati ili davati u milostinju protiv Gospo­dinove volje. Bolje je živjeti kao kukavica, nego poginuti kao junak, stoga čovjek mora naučiti razlikovati djelatnosti koje mogu zadovo­ljiti Gospodina od onih koje to ne mogu. Djelatnost se prosuđuje

prema Gospodinovom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu. Tu nema mje­sta osobnim hirovima; uvijek moramo imati na umu Gospodinovo zadovoljstvo. Takvo se djelovanje naziva yogah karmasu kausalam, obavljanje djelatnosti koje su povezane sa Svevišnjim Gospodinom. To je umijeće savršenog djelovanja." Srila Prabhupada: Prvi korak u duhovnom razumijevanju jest spo­znaja da u materijalnom svijetu nema uživanja, već je prisutna samo patnja. Ukoliko u borbi za opstanak uspijemo malo olakšati ispaštanje, to smatramo uživanjem. Ali uživanja ustvari nema. U Bhagavad-giti Krsna, vrhovni autoritet, kaže da je ovaj materijalni svijet duhkhala-yam, „mjesto patnje". To je činjenica.

Ako osoba prihvaća patnju kao uživanje, kažemo da je luda, dok se osoba koja pokušava okončati tu patnju smatra zdravom. Dat ću vam praktičan primjer. Neke zatvorenike u zatvoru nazivaju prvoraz­rednim. Vlada im daje posebne pogodnosti. Postoje i trećerazredni zatvorenici, no i jedni i drugi su zatvorenici i moraju ispaštati. Ako prvorazredni zatvorenik misli da u zatvoru može uživati, onda je naj­veća budala. Uostalom, zatvor nije namijenjen udobnom životu; na­mijenjen je za ispaštanje. Srila Bhaktivinoda Thakura stoga pjeva: anadi karama-phale padi' bhavarnava-jale taribare na dekhi upaya. „Upao sam u ovaj ocean materijalnog života zbog svojih plodonosnih djelatnosti i ne vidim izlaza iz ove patnje."

Samostalno ne možemo učiniti ništa protiv ispaštanja u zatvoru materijalnog svijeta. Svatko misli: „Ja sam neovisan", ali to nije istina. Gospodin Krsna kaže u Bhagavad-giti (3.27):

prakrteh kriyamanani gunaih karmani sarvasah

ahankara-vimudhatma kartaham iti manyate

„Zakoni materijalne prirode upravljaju svima, no budalaste osobe mi­sle da djeluju neovisno."

Konačno, Krsna sve obavlja. Kao što je rečeno u ovom stihu Bha-gavatama: prayenaitad bhagavata isvarasya vicestitam - „Sve se zbiva zbog Gospodinove volje." Ništa ne možemo učiniti bez volje Svevišnje Božanske Osobe. U građanskoj državi ne možete ništa učiniti bez odo-

brenja vlade. Slično tome, bez odobrenja vrhovne „države", vrhovnog davaoca naredbi - Krsne, Boga-ne možemo učiniti ništa.

Ovdje je također rečeno i mitho nighnanti bhutani bhavayanti ca yan mithah: „Ponekad se Njegovom voljom međusobno ubijamo, a ponekad štitimo." Znači li to da Krsna svaki put drugačije razmišlja, da je pristran? Ne. Krsnino je djelovanje daiva, uzvišeno. Krsna je kao sudac vrhovnog suda. U jednom će slučaju sudac nekoga osuditi na vješanje, a u drugome će nekome dodijeliti milijune dolara. Je li on pristran? Ne. Samo primjenjuje zakon i to je sve. Jedan je čovjek stvorio situaciju u kojoj treba biti osuđen na smrt, a drugi je stvorio situaciju u kojoj ga treba nagraditi s milijunima dolara. Sve ovisi o našem djelovanju.

Mi djelujemo različito i stoga nam autoriteti, s više razine, (da-iva-netrena) dodijeljuju različite vrste tijela te patimo ili uživamo u posljedicama. To je naš položaj. Krsna je nepristran, kao što sam kaže u Bhagavad-giti: samo 'ham sarva-bhutesu - „Jednak sam prema svakome." Kako bi inače mogao biti Bog? Bog nije pristran. On ne odlučuje hirovito da jednog treba ubiti, a drugog nagraditi s deset milijuna dolara. Ne. Vlastitim radom stvaramo svoju situaciju. To tre­bate znati.

Prema državnom zakonu, ako nekoga ubijem, i ja trebam biti ubi­jen. Zakon prirode ili Božji zakon djeluje na sličan način. Međutim, mi zaboravljamo svoj prošli život. Nitko ne misli: „Ova me osoba sad ubija jer sam ja ubio nju u prošlom životu." Premda mi zaboravljamo prošli život, Krsna ga ne zaboravlja. On nas podsjeća: „Ovo je dijete ubilo tebe u prošlom životu, zato ti sada možeš ubiti njega dok je još u maternici." Krsna je opisan kao upadrasta i anumanta, „svjedok i onaj tko daje odobrenje." On vidi sve i podsjeća nas kako trebamo djelovati da bismo ispaštali ili uživali u plodovima svojih djela. Ponekad nas podsjeti da nekoga ubijemo, a ponekad da nekoga zaštitimo.

U tome nema ništa loše; to je jednaka pravda za sve. Prema tome nemojte misliti da je Krsna pristran zato jer nešto dopušta (vicesti-tam). Ne. On je uvijek nepristran. Mi jednostavno samo trpimo poslje­dice vlastitih djelatnosti kojima smo kršili Božju volju. Zato trebamo uvijek, za vlastitu dobrobit, pokušati shvatiti Božju volju. To nam je dužnost. Ljudski je oblik života prilika da shvatimo Božju volju. On

Svoju volju jasno izražava u Bhagavad-giti (18.66): sarva-dharman pa­rityajya mam ekam šaranam vraja -„Ostavi sve druge poslove i predaj se Meni." Nitko ne može reći: „Što je Božja volja? Ne znam." Ne, vi to znate. Koja je posljedica predavanja Krsni? On kaže: aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami - „Zaštitit ću te i osloboditi svih poslje­dica grješnog djelovanja."

Ukoliko steknete dobro obrazovanje i postanete kulturni, dobit ćete dobar položaj u društvu. Ali ako ste nitkov, patit ćete. Slično tome, mi zbog svog grješnog djelovanja patimo, a zbog pobožnih djela uživamo. To je prirodni zakon zvan karma-bandha. Sve dok ne budemo znali što je Božja volja, odnosno što je naša dužnost, svojim grješnim ili po­božnim djelovanjem stvarat ćemo određeni položaj te ćemo katkada uživati, a katkada patiti.

Moramo znati što je naša dužnost. To smo zaboravili. Na te viduh svartha-gatim hi visnum: u materijalnom smo stanju zaboravili pravi cilj života - Gospodina Krsnu. Zato Krsna dolazi ovamo. On kaže u Bhagavad-giti (4.7): yada yada hi dharmasya glanir bhavati bharata ...tadatmanam srjamy aham - „Kada ljudi zaborave svoju dužnost, Ja dolazim." Kad zaboravimo svoju dužnost, to se zove dharmasya-gla-nih. Dharma nije neki religijski osjećaj. Dharma znači „nečija propi­sana dužnost". To je objašnjeno u Srimad-Bhdgavatamu.

Naša je prava dužnost služiti Svevišnjeg Gospodina. Mi smo stvoreni za služenje Krsne, a kada Ga zaboravimo služiti i pokušavamo služiti razne druge stvari - svoju požudu, pohlepu, iluziju - to donosi mnoge probleme. Moramo služiti - to je naš položaj. Nitko se ne može oslo­boditi služenja. To nije moguće. Međutim, mi ne znamo koga trebamo služiti. To smo zaboravili.

Kamadinam kati na katidha palita durni-desah: ljudska bića u ne­znanju služe požudu, pohlepu, iluziju, gnjev - služe mnoštvo stvari. Jedan čovjek ubija drugoga zbog požudnih želja ili zbog iluzije. Mi slu­žimo - o tome nema dvojbe - međutim, služimo svoju požudu, škrtost itd. Sada trebamo naučiti da smo služeći sve te stvari postali frustri­rani i da taj stav služenja valja usmjeriti prema Krsni. To je Krsnina misija. On kaže: „Ti već služiš. Ne možeš se osloboditi služenja. Među­tim, tvoje je služenje krivo usmjereno. Stoga, samo ga usmjeri prema Meni i postat ćeš sretan." To je svjesnost Krsne.

Pohlepan čovjek pati jer jede više nego što mu je potrebno. Tolike bolesti - dijabetes, dizenterija. Te su bolesti uzrokovane prejedanjem. Unatoč tomu što pati, takav čovjek ne može prestati s prejedanjem, jer je pohlepan i požudan. U tome je stvar. Ako nemate apetita, a ipak jedete, morate patiti. Navući ćete kakvu bolest i patiti. To je me­dicinska činjenica.

Mi služimo; no služimo svoju požudu i pohlepu te stoga patimo. Zaraženi smo požudom, pohlepom, iluzijom, strahom - s toliko toga. Kradete li, bit ćete u strahu: „O, mogli bi me uhititi, mogli bi me uhititi." S obzirom da ste učinili nešto loše, bojite se. To je jako lako shvatiti.

Sami stvaramo svoju situaciju služeći različite vrste želja. To je sve. Ponekad radimo nešto što znamo da ne bismo trebali. Međutim, iako smo tako puno učinili da bismo služili svoju požudu i pohlepu, one nisu milostive i još uvijek zapovijedaju: „Nastavi raditi ovo, nastavi raditi ono." Patimo, no ipak izvršavamo zapovijedi požude i pohlepe. Tako stvaramo svoju karmu. Svaki će zdrav čovjek pomisliti: „Tako sam dugo služio svoje odvratne želje, pa ipak još uvijek nisam sretan, a ni želje mi nisu zadovoljene." Željama požudnog čovjek nikad nema kraja. On je ubio tako puno životinja samo da bi zadovoljio svoj jezik i mogao bi znati da s tim valja prestati, no on nastavlja ubijati, ubi­jati, ubijati, ubijati, ubijati, ubijati. Nikada nije zadovoljan. Nikada ne dolazi do zaključka: „Ubio sam tako puno nedužnih životinja. Od sada više neću ubijati! Prestat ću." Ne, nikada ne prestaje.

U Bibliji stoji: „Ne ubij", no ljudi ubijaju i ubijaju i ubijaju i ubijaju, a ipak žele biti mirni i zadovoljni. Zamislite samo! Biblija kaže: „Ne ubij!" a oni žele biti sretni iako su neprestano zaokupljeni ubijanjem. „Zato," kaže Krsna, „neka te ubiju u nekom svjetskom ratu." Moraš biti ubijen. Ti si stvorio takvu situaciju, moraš biti ubijen. Možeš biti Amerikanac, Englez ili Nijemac, ovo ili ono, možeš biti jako ponosan na svoju narodnost, no moraš biti ubijen. U tom se položaju nalazi suvremena civilizacija. Sve se događa Božjom voljom: Isvarasya vices-titam. Ubio si tako puno životinja? Neka onda jedna atomska bomba masovno pobije ljude.

Ovi nitkovi ne znaju da se stvari odvijaju prema Gospodinovoj volji. Ako obični zakoni države nalažu da čovjeka koji nekoga ubije treba

objesiti, mislite li da vi možete samo tako prevariti vrhovni autoritet, Krsnu? Mislite li da možete nastaviti ubijati, ubijati, ubijati i ostati nekažnjeni? Ne. Ubit će vas neka epidemija, glad ili će vas ubiti u majčinoj utrobi. U maternici biste trebali biti dobro zaštićeni, no i tamo će vas ubiti. Ljudska se civilizacija toliko izopačila da je svakoga dana sve više ubijanja.

Zato se moramo pokoriti Krsni. Ne možemo se osloboditi Božjih zakona. To nije moguće. Moramo se predati: „O, Krsna, o Bože, u tolikim sam životima grješno djelovao, no nisam se usrećio. Ni ovoga trenutka nisam sretan. Sada Ti se predajem. Ti obećaješ da ćeš zaštititi one koji Ti se predaju stoga, molim Te, budi ljubazan, zaštiti me od posljedica mojih grijeha i dopusti da Te služim." To je Pokret svje­snosti Krsne.

Puno vam hvala. Hare Krsna.

Jastvo i njegova tijela

„Patite jer ste se u prošlom životu prepuštali samo zadovoljavanju osje­tila te ste dobili tijelo u skladu s karmom", objašnjava Srila Prabhu-pada svojim slušateljima na predavanju održanom u centru Hare Krsna u Detroitu, Michigan, lipnja 1976. godine. Zatim nastavlja, objašnja­vajući tajnu oslobađanja od karme i uživanja u savršenoj sreći.

yathajnes tamasa yukta upaste vyaktam eva hi

na veda purvam aparam nasta-janma-smrtis tatha

„Kao što osoba koja spava djeluje u skladu s tijelom očitovanim u snu i prihvaća to tijelo kao sebe, tako se čovjek poistovjećuje sa svojim sadašnjim tijelom koje je dobio zbog svojih prošlih pobožnih ili bez-božnih djela te nije u stanju shvatiti svoje prošle ili buduće živote." [Srimad-Bhagavatam 6.1.49]

Ovo je vrlo dobar primjer neznanja koje prekriva živo biće u mate­rijalnom svijetu. Kad sanjamo, zaboravljamo sve o sebi - ime, mjesto stanovanja, veličinu bankovnog računa. Sve zaboravljamo, a kada se pak probudimo, zaboravljamo sve o snu. Međutim, bez obzira jesmo li u budnom ili uspavanom stanju, vidimo svoje djelatnosti. U snu smo promatrač, a to smo i u tzv. budnom stanju. Mi, duhovne duše koje nešto doživljavaju, ostajemo uvijek isti, ali budući da se okolno­sti mijenjaju mi zaboravljamo.

Isto se tako ne možemo sjetiti što smo bili u prošlom životu, niti možemo znati što ćemo biti u sljedećem. Činjenica je da smo, kao duhovne duše, vječni. Postojali smo u prošlosti, postojimo sada i po­stojat ćemo u budućnosti. Krsna objašnjava u Bhagavad-giti [2.12 ]: „O, Arjuna, ti, Ja i svi okupljeni na bojnom polju postojali smo i na­stavit ćemo postojati u budućnosti." To je ono što najprije trebamo shvatiti u duhovnom životu-„Ja sam vječan."

Kao duhovne duše mi se niti rađamo niti umiremo (na jayate mriya-te va kadacit). Nismo uništeni kada je materijalno tijelo uništeno (na hanyate hanyamane sarire). Razaranje tijela već je u tijeku. Tijelo koje smo imali u djetinjstvu sada je uništeno; ne možete ga više pronaći. Naše mladenačko tijelo je također uništeno; nema ga više. Na isti će način i naše sadašnje tijelo biti uništeno, a mi ćemo dobiti drugo tijelo (tatha dehantara-praptih).

Kada se duša iseli, fizičko tijelo propada. Ono je sazdano od ma­terije, a sve materijalno će na kraju propasti. To je priroda materije. Međutim, duhovna duša nikada ne propada.

Na taj način mijenjamo tijela, jedno za drugim. Zašto postoje ra­zličite vrste tijela? Zato jer živo biće, duhovna duša dolazi u dodir s različitim gunama materijalne prirode. U skladu s gunom koja utječe na njega, živo biće razvija fizičko tijelo.

Sadašnje smo tijelo stekli zbog svojih prošlih djelatnosti. Karmana daiva-netrena jantur dehopapattaye: osoba stječe određenu vrstu tijela u skladu sa svojom prošlom karmom ili materijalnim djelovanjem. Priroda djeluje u skladu s našom karmom. Pretpostavimo da ste navu­kli neku bolest. Priroda će djelovati: morat ćete bolovati i podnijeti izvjesnu patnju. Slično tome, kada dođemo pod utjecaj guna mate­rijalne prirode i obavljamo karmičke djelatnosti, moramo se seliti iz tijela u tijelo. Prirodni zakon djeluje tako savršeno.

Kada stignemo do civiliziranog ljudskog života, trebali bismo se zapitati: „Zašto patim?" Problem je što mi, opčinjeni mayom, iluzijom, patnju smatramo uživanjem. Maya znači „ono što nije". Mislimo da uživamo, no zapravo patimo. U materijalnom tijelu moramo patiti. Patimo zbog tijela. Oštru hladnoću, veliku vrućinu - sve to osjećamo zbog tijela. Pod izvjesnim pak okolnostima osjećamo zadovoljstvo. Međutim, u Bhagavad-giti [2.14] Krsna savjetuje:

matra-sparsas tu kaunteya sitosna-sukha-duhkha-dah

agamapayino 'nityas tarns titiksasva bharata

„Tijelo uzrokuje materijalnu sreću i nesreću koje dolaze i odlaze po­put godišnjih doba. Zato ih pokušaj podnositi bez uznemirenja."

Sve dok smo u materijalnom svijetu, sreća i nesreća pojavljivat će se i nestajati. Zbog toga ne trebamo biti uznemireni. Trebamo se truditi da postanemo samospoznati. To je naša prava dužnost koju neprekidno moramo obavljati i s kojom ne smijemo prestati. Samo-spoznaja je cilj ljudskog života. Patnja i tzv. sreća će postojati sve dok imamo materijalno tijelo, ali mi moramo shvatiti: „Ja nisam tijelo; ja sam duhovna duša. Ovo sam tijelo dobio zbog svojih prošlih djela." To je znanje.

Razuman bi se čovjek trebao zapitati: „Budući da sam duhovna duša, a moje tijelo samo prekrivač, nije li moguće prekinuti proces seljenja iz tijela u tijelo?" To je ljudski život - istražiti kako da se okon­ča onečišćavanje uzrokovano materijalnim tijelom.

Na žalost, ljudi u suvremenoj, takozvanoj civilizaciji ne postavljaju ovo pitanje. Sludilo ih je zadovoljavanje tjelesnih osjetila pa se pona­šaju neodgovorno. To je objašnjeno u Srimad-Bhagavatamu [5.5.4]:

nunam pramattah kurute vikarma yad indriya-pritaya aprnoti

na sadhu manye yata atmano 'yam asann api klesada asa dehah

„Oni koji djeluju samo zbog zadovoljenja osjetila, nedvojbeno su ludi i poduzimaju sve vrste odvratnih djelatnosti. Na taj si način osigu­ravaju neprestano seljenje iz jednoga tijela u drugo i tako doživljavaju sve vrste nevolja."

Mi ne shvaćamo da je tijelo uvijek klesada - uvijek nam zadaje bol. U ovom trenutku možemo osjećati neko zadovoljstvo, no tijelo je za­pravo riznica boli. Sljedeći primjer nam može pomoći da to shvatimo. U ranijim vremenima, kada bi vladini časnici željeli kazniti kriminalca, svezali bi mu ruke, odveli ga nasred rijeke i gurnuli pod vodu. Kada bi se već gotovo udavio, izvukli bi mu glavu i dopustili da se malo odmori. Zatim bi ga ponovno gurnuli pod vodu. To je bio jedan od načina kažnjavanja.

Svako malo zadovoljstvo koje doživljavamo u materijalnom svijetu nalikuje zadovoljstvu kriminalca u trenucima kada bi ga izvukli iz vode. Veliko ispaštanje s rijetkim trenucima olakšanja-to je život u materijalnom svijetu.

Zbog toga je Sanatana Gosvami, imućni ministar u muslimanskoj vladi Indije, prišao Sri Caitanyi Mahaprabhuu i zapitao Ga: ke ami, kene amaya jare tapa-traya - „Tko sam ja? Zašto ispaštam trostruke bijede?" To je inteligencija. Neprestano nas nešto uznemiruje; bilo da je uznemirenje uzrokovano tijelom i umom, bilo da dolazi od drugih živih bića, bilo da su ga izazvale prirodne nepogode. Ne želimo sve te nevolje, no prisiljeni smo ih ispaštati. Stoga prvo pitanje onoga tko je prihvatio duhovnog učitelja treba biti: „Zašto patim?"

Međutim, postali smo tako tupi, poput životinja, da nikada ne po­stavljamo to pitanje. Životinje pate (to svi znaju), ali ne pitaju se zašto. Kada je odvode na klanje životinja ne može pitati: „Zašto me silom vode u klaonicu?" Povedete li, međutim, čovjeka nekamo da ga ubi­jete, na sav glas će vikati: „Ovaj me čovjek namjerava ubiti! Zašto me ubija?" Samo ljudsko biće može pitati: „Zašto patim?" i to je važna razlika između ljudskog bića i životinje.

Bilo da ste predsjednik Bush ili neki klošar s ulice, vi patite. To je stvarnost. Patite zbog svog tijela, a činite nešto što će uzrokovati da prihvatite drugo materijalno tijelo. Patite jer ste se u prošlom životu prepuštali zadovoljavanju osjetila te ste dobili tijelo u skladu s kar­mom. Budete li u ovom životu nastojali zadovoljiti osjetila bez poku­šaja da se uzdignete, ponovno ćete dobiti tijelo i patiti. Prema zakonu prirode dobit ćete drugo tijelo u skladu s onim na što ste mislili u trenutku smrti. Čim dobijete drugo tijelo, ponovno ćete početi patiti. Patit ćete čak i u majčinoj utrobi. Kakva je to patnja; provesti tolike mjesece stisnut u vreći, sputanih ruku i nogu. Tu je i rizik današnjeg doba, da budete ubijeni još u maternici. A kada izađete, očekuju vas daljnje patnje. Trebali bismo, stoga, biti dovoljno inteligentni da se zapitamo: „Zašto patim? Kako mogu zaustaviti patnju?" Sve dok ne postavimo pitanje: „Zašto patim?" naš ljudski život nije počeo. Još uvijek smo životinje.

Raspitivanje o osnovnom uzroku naše patnje naziva se brahma-ji-jnasa, traganje za Apsolutnom Istinom. Na početku Vedanta-sutre je rečeno: athato brahma-jijnasa - „Dostigavši ljudski oblik života, osoba se mora raspitivati o Brahmanu, Apsolutnoj Istini." Trebamo iskori­stiti ljudski oblik života. Ne smijemo živjeti kao životinje, ne tražeći

Apsolutnu Istinu, i ne pokušavajući doznati kako prekinuti taj bijedni materijalni život.

Naravno, mi se pokušavamo riješiti svojih vlastitih nevolja teško ra­deći u borbi za opstanak. Zašto pokušavamo steći novac? Zato jer mislimo: „Dobijem li novce, moje će se nevolje ublažiti." Borba za opstanak se tako nastavlja, a svatko nastoji postati sretan zadovo­ljavajući osjetila. Međutim, osjetimo uživanje nije istinska sreća. Prava sreća je duhovna sreća koja dolazi od služenja Krsne. To je sreća. Materijalna sreća je ustvari iskrivljena sreća.

Materijalna sreća je poput fatamorgane u pustinji. U pustinji nema vode, ali kada se žednoj životinji učini da vidi vodu, ona trči prema fatamorgani - i umire. Mi znamo da u pustinji nema vode, da je „voda" samo odsjaj sunca, no životinje to ne znaju. Slično tome, odustajanje od traženja sreće putem osjetilnog uživanja, koje je poput fatamorgane u pustinji, te nastojanje da se postigne duhovna sreća - to je smisao ljudskog života.

Višu sreću možemo dostići jednostavno pjevanjem maha-mantre: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Iako je pjevanje Hare Krsna tako jednostavna stvar, ono nas ipak može osloboditi sve patnje u mate­rijalnom svijetu.

Našu patnju uzrokuju brojne nečistoće u našem srcu. Mi smo poput kriminalca s nečistim srcem. On misli: „Dobijem li tu i tu stvar, bit ću sretan", te riskirajući život počini zločin. Provalnik, lopov, zna da će biti kažnjen uhvati li ga policija, pa ipak krade. Zašto? Nunam pra-mattah: lud je za osjetilnim uživanjem. To je sve.

Moramo pročistiti srca od svojih prljavih želja koje nas prisiljavaju da djelujemo za zadovoljstvo osjetila i patimo. U ovom je dobu pro­čišćavanje jako, jako lagano; samo pjevajte Hare Krsna. To je sve. To je doprinos Caitanye Mahaprabhua. Ceto-darpana-marjanam bhava-maha-davagni-nirvapanam. Ako pjevate mantru Hare Krsna, oslobo­dit ćete se patnje uzrokovane neprestanim seljenjem iz jednog tijela u drugo. Pjevati je tako jednostavno. Nije važna kasta, vjera, narodnost, boja, društveni položaj. Ne. Božjom milošću, svatko ima jezik i uši pa svatko može pjevati Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare

Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Samo pje­vajte Hare Krsna i budite sretni.

Puno vam hvala.

2 Nadsvijest

Svatko može vidjeti Boga

Među svim svetim spisima u svijetu vedska je književnost jedinstvena jer potanko opisuje praktičan postupak kojim svatko može pročistiti svoju svjesnost i ugledati Boga licem u lice. U predavanju, održanom u Los Angelesu 15. kolovoza 1972. godine, Srila Prabhupada objašnjava: „Čovjek mora žarko željeti vidjeti Boga ...Mora vrlo ozbiljno misliti: 'Saznao sam za Boga. Stoga, ako Bog postoji, moram Ga vidjeti.'"

tac chraddadhana munayo jnana-vairagya-yuktaya

pasyanty atmani catmanam bhaktya sruta-grhitaya

„Ozbiljan i mudar učenik, pun znanja i odvojenosti, spoznaje Apso­lutnu Istinu predano služeći u skladu s onim što je čuo iz vedske književnosti, Vedanta-srutija.'" [Srimad-Bhagavatam 1.2.12]

Ljudi ponekad pitaju: „Jeste li vidjeli Boga?" ili „Možete li mi poka­zati Boga?" Ponekad nam upućuju ta pitanja. Odgovor na njih glasi: „Da, ja vidim Boga. I vi možete vidjeti Boga; svatko može vidjeti Boga; ali morate biti osposobljeni." Pretpostavimo da je automobil pokvaren; ne može se pokrenuti. Svatko to vidi, ali mehaničar to gleda na drugačiji način. On je osposobljen da vidi s većim razumijevanjem. Zamijenit će neispravan dio i automobil će proraditi. Međutim, iako znamo da su za popravak automobila potrebne određene sposobnosti, Boga želimo vidjeti bez ikakve sposobnosti za to. Koje li besmislice! Ljudi su takvi nitkovi i budale da žele vidjeti Boga pomoću svojih umišljenih sposobnosti.

Krsna kaže u Bhagavad-giti: naham prakasah sarvasya yoga-maya-samavrtah - „Ne razotkrivam se svima. Moja Me energija, yogamaya, skriva od njihova pogleda." Kako onda možete vidjeti Boga? No oni nastavljaju s nitkovlukom - „Možete li mi pokazati Boga?" „Jeste li vidjeli Boga?" Pretvorili su Boga u nešto poput igračke pa preva-

ranti reklamiraju nekog običnog čovjeka riječima: „Ovo je Bog. Ovo je inkarnacija Boga."

Na mam duskrtino mudhah prapadyante naradhamah. Grješni nit­kovi, budale, najniži među ljudima - raspituju se na taj način: „Možete li mi pokazati Boga?" Kakve ste kvalifikacije stekli da biste mogli vidjeti Boga? Ovo je kvalifikacija: tac chraddadhana munayah. Prije svega potrebno je imati vjeru (sraddadhana). Čovjek mora uistinu žarko željeti vidjeti Boga. Ne smije to smatrati nekom beznačajnom stvari - „Možete li mi pokazati Boga?" - ili čarolijom. Misle da je Bog čarolija. Ne. Mora vrlo ozbiljno misliti: „Da, saznao sam za Boga. Stoga, ako Bog postoji, moram Ga vidjeti."

S time je povezana jedna priča. Vrlo je poučna, pokušajte je sa­slušati. Jedan je profesionalni pripovjedač javno izgovarao Srimad-Bhagavatam, te je opisivao kako je Krsna prekrasno ukrašen svim vrstama dragulja kada odlazi čuvati krave u šumu. Među slušateljima je bio i neki lopov koji je, čuvši to, pomislio: „Zašto ne bih otišao u Vrndavanu i pokrao tog dječaka? On se s toliko vrijednih dragulja nalazi u šumi. Mogao bih tamo otići, uhvatiti dijete i uzeti mu sve te dragulje." Tako je skovao plan i bio je vrlo ozbiljan. „Moram pronaći tog dječaka", mislio je. „Tako ću preko noći postati milijunaš."

Kvalifikacija ovoga lopova bio je njegov osjećaj: „Moram vidjeti Krsnu! Moram vidjeti Krsnu!" Ta žudnja, ta žarka želja, omogućila mu je da uistinu vidi Krsnu u Vrndavani. Vidio je Krsnu baš onakvog kakvim Ga je pripovjedač Bhagavatama opisao. Tada je lopov rekao: „O, Krsna, Ti si tako dobar dječak." Laskao Mu je misleći da će Mu na taj način lako oduzeti dragulje. Zatim je predložio ono što mu je doista bilo na pameti: „Mogu li uzeti nekoliko ovih ukrasa? Ti si tako bogat."

„Ne, ne, ne", rekao je Krsna. „Moja bi se majka ljutila! Ne mogu ih dati nikome." Krsna se igrao baš kao dijete.

Lopov je sve jače i jače želio da mu Krsna da dragulje, no Krsnino ga je društvo pročišćavalo. Napokon je Krsna rekao: „Dobro, možeš ih uzeti." Lopov je istog trenutka postao bhakta jer se družeći s Krsnom potpuno pročistio. Stoga, na ovaj ili onaj način trebate doći u dodir s Krsnom. Tako ćete se pročistiti.

Gopije su također primjer žarke želje da se vidi Krsna. Prišle su

Krsni privučene Njegovom prekrasnom pojavom. One su bile mlade djevojke, a Krsna je bio tako lijep. Gopije su, ustvari, bile požudne kada su prišle Krsni, ali Krsna je tako čist da su postale najuzviše-niji bhakte. Ništa se ne može usporediti s predanošću gopija jer one su Krsnu voljele srcem i dušom. To je kvalifikacija. One su toliko vo­ljele Krsnu da nisu marile za obitelj ili dobar glas kad su u mrkloj noći otišle k Njemu. Na zvuk Krsnine flaute sve bi pobjegle iz svojih domova. Njihovi su ih očevi, braća i muževi pitali: „Gdje idete? Kamo ćete u ovo gluho doba noći?" No gopije nisu marile. Ostavljale su djecu, obitelj, sve. Jedina im je misao bila: „Moramo otići Krsni."

Takva žarka želja je ono što se traži. Moramo žarko, žarko željeti vidjeti Krsnu. Mnoge gopije koje su silom spriječili da odu Krsni izgu­bile su život zbog snažnog osjećaja odvojenosti. Potrebna je takva žarka želja; onda možete vidjeti Boga. Bilo da ste požudni, lopov ili ubojica, ili bilo što drugo - nekako morate razviti tu žarku želju: „Moram vidjeti Krsnu." Tada ćete vidjeti Krsnu.

Ono što Krsna najprije želi znati jest koliko Ga žarko želite vidjeti. Krsna će vam uzvratiti. Želite li uistinu žarko vidjeti Krsnu - bilo zbog požude ili želje da Mu ukradete nakit, ili zato što ste na neki drugi način postali privučeni Krsnom - vaši će napori sigurno biti okrunjeni uspjehom.

Međutim, morate željeti samo Krsnu. U tom je smislu Rupa Go-svami napisao stih:

smerarh bhangi-traya-paricitam saci-vistirna-drstim vamsl-nyastadhara-kisalayam ujjvalam candrakena

govindakhyam hari-tanum itah kesi-tirthopakanthe ma preksisthas tava yadi sakhe bandhu-sange 'sti rangah

U stihu jedna gopija savjetuje drugu: „Draga moja prijateljice, postoji dječak - Govinda Mu je ime. Stoji na obali Yamune u blizini Keši-ghate i svira Svoju flautu. Tako je predivan, posebno u noći punog mjeseca. Namjeravaš li uživati u ovom materijalnom svijetu sa svojom djecom, mužem ili članovima obitelji, onda, molim te, ne odlazi tamo." Bhangi-traya: Krsna sa Svojom flautom uvijek stoji tako da Mu se tijelo pregiba na tri mjesta. To je Krsnin tri-bhanga oblik, savijen na tri mjesta. Zato jedna gopija kaže drugoj: „Ako i dalje želiš uživati

život u ovom materijalnom svijetu, onda nemoj ići vidjeti Krsnu. Ne idi tamo." Naime, vidite li jednom Krsnu, zaboravit ćete sve ovo bes­misleno materijalno uživanje. To znači vidjeti Krsnu.

Kada je Dhruva Maharaja vidio Krsnu, rekao je: svamin krtartho 'smi varam na yace ~ „Dragi moj Gospodine, ne želim ništa drugo." Dhruva Maharaja je prišao Krsni da bi dobio kraljevstvo svoga oca. Kada je ugledao Krsnu, On mu je ponudio: „Sada možeš dobiti koji god blagoslov želiš." Dhruva je odgovorio: „Dragi moj Gospodine, više nemam želja." To znači vidjeti Krsnu.

Dakle, ako žudite za tim da vidite Krsnu, bez obzira na motiv uspjet ćete Ga nekako vidjeti zahvaljujući svojoj žarkoj želji. To je jedina kvalifikacija.

U drugom stihu Rupa Gosvami kaže: krsna-bhakti-rasa-bhavita ma-tih kriyatam yadi kuto 'pi labhyate. (Riječi svjesnost Krsne preveo sam iz krsna-bhakti-rasa-bhavita.) Rupa Gosvami ovdje savjetuje: „Ako vam je svjesnost Krsne dostupna, molim vas, odmah je nabavite. Ne odlazite. To je jako dragocjena stvar."

Da, svjesnost Krsne je dostupna. Možete je kupiti od Pokreta svje­snosti Krsne; ali koja joj je cijena? To je tako dragocjena stvar, no morate platiti cijenu. Što je cijena? Tatra laulyam api mulyam eka-lam: samo vaša žarka želja. To je cijena koju morate platiti. Tako ćete odmah dobiti Krsnu. Krsna nije siromašan, a ni prodavač Krsne -Krsnin bhakta - nije siromašan. On može besplatno dijeliti Krsnu a to i čini. Vi Ga jednostavno trebate kupiti svojom žarkom željom.

Netko može primijetiti: „Žarka želja? Ja imam žarku želju." Ah ... ali to nije tako lako. Janma-koti-sukrtair na labhyate: ta se žarka želja ne može steći čak ni pobožnim djelovanjem u milijunima života. Na­stavite li samo s pobožnim djelatnostima, žarka vam želja još uvijek neće biti dostupna.

Dakle, ova žarka želja je vrlo važna, ali ona se može probuditi samo druženjem s bhaktama. Zato svakome pružamo priliku da prizove tu žarku želju; tada ćete vidjeti Boga licem u lice.

Ovaj je život namijenjen tome da ugledate Krsnu, a ne da postanete psi i svinje. Na žalost, cijela suvremena civilizacija priprema ljude za to da postanu psi i svinje. Samo ova ustanova - ovaj Pokret svjesnosti Krsne - podučava ljude kako da vide Krsnu. To je tako važno.

Tac chraddadhana munayo jnana-vairagya-yuktaya. Razvijajući tu snažnu želju prirodno ćete obogatiti svoje znanje i povećati odvo­jenost. Znanje ne znači: „Otkrili smo atomsku bombu." To nije znanje. Kakvo je to znanje? Ljudi ionako umiru, a vi ste otkrili nešto što će ubrzati smrt. Mi, međutim, pružamo znanje koje će zaustaviti smrt. To je svjesnost Krsne, to je znanje. Jnana-vairagya-yuktaya. Čim ga steknete, samim tim postajete ravnodušni prema toj besmislenoj ma­terijalističkoj sreći.

Puno vam hvala.

S one strane religije

Lipnja 1976. godine, Srila Prabhupdda odgovara na pitanja koja su mu poslali glavni urednici Bhavan's Journala, jednog od vodećih bombaj-skih kulturnih i vjerskih časopisa.

Bhakta: Prvo pitanje: „Kaže se da je najveća snaga hinduizma u nje­govoj sveobuhvatnosti, ili širini shvaćanja, ali to je istodobno i njegova najveća slabost jer postoji vrlo malo vjerskih propisa koji su obvezat­ni za sve, kao što to već jest u drugim religijama. Je li neophodno i moguće naznačiti izvjestan osnovni minimum propisa važećih za sve hinduse?" Srila Prabhupada: Što se tiče vedske religije, ona nije za hinduse; ona je za sva živa bića. Najprije se to mora shvatiti. Vedska se religija naziva sanatana-dharma - „vječno zanimanje živog bića." Živo biće je sanatana [vječno], Bog je sanatana, a postoji i sanatana-dharma. Sa­natana-dharma je namijenjena svim živim bićima, ne samo tzv. hindu-sima. Hinduizam, ovaj ili onaj ,,-izam" - to su sve kriva shvaćanja. Povi­jesno gledano, sanatana-dharmu su redovito slijedili u Indiji, a Indijce su Muslimani nazivali „Hindusima". Muslimani su vidjeli da su Indijci živjeli na drugoj obali rijeke Sind, a Muslimani su Sind izgovarali Hind. Zato su Indiju nazvali „Hindustan", a ljude koji su tamo živjeli „Hindusima". Međutim riječ hindu se ne pojavljuje u vedskoj knji­ževnosti, kao ni tzv. hindska dharma. Sada kad je sanatana-dharma, ili vedska dharma, iskrivljena, kada se više ne slijedi i ne provodi na ispravan način, postala je poznata pod imenom hinduizam. Međutim, to je iskrivljeno shvaćanje; to nije pravo shvaćanje. Moramo prouča­vati sanatana-dharmu kakva je opisana u Bhagavad-giti i drugim ved-skim spisima; onda ćemo shvatiti što je vedska religija. [Bhakti] Pro­čitaj osamnaesti stih jedanaestoga poglavlja Bhagavad-gite. Bhakta [čita]:

tvam aksaram paramam veditavyam tvam asya visvasya param nidhanam

tvam avyayah sasvata-dharma-gopta sandtanas tvam puruso mato me

„O, Gospodine Krsna, Ti si vrhovni izvorni cilj. Konačno si počivalište čitavog svemira, neiscrpno i najstarije biće. Ti si održavatelj vječne re­ligije, Božanska Osoba. To je moje mišljenje." Srila Prabhupada: Takvo se razumijevanje traži. Krsna je vječan, mi smo vječni i vječno je mjesto gdje možemo živjeti i izmjenjivati svoje osjećaje s Krsnom. Sustav koji podučava ovaj vječni proces razmjene -to je sanatana-dharma, koja je namijenjena svima. Bhakta: Koji bi, prema tome, bili dnevni vjerski propisi za onoga tko teži toj sandtana-dharmi? Što bi on trebao činiti? Primjedba je da u hinduizmu - ili, recimo, sanatana-dharmi - postoji takva širina, šarenilo raznih vrsta ... Srila Prabhupada: Zašto vas zanima šarenilo? Zašto od Krsne ne prihvatite pravi cilj religije? Krsna kaže [Bhagavad-gita 18.66]: sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja - „Odbaci sve druge tzv. dharme i samo se predaj Meni." Zašto se time ne bavite? Zašto se bavite šarenilom religija pod nazivom tzv. hinduizma? Zašto ne prihva­tite savjet od sanatane, Krsne? Odbijate prihvatiti sanatana-dharmu-ono što kaže sanatana, Bog - ali kažete: „Kako možemo izbjeći sve te raznolikosti i doći do same biti?" Zašto prihvaćate raznolikosti? Priklonite se ovoj svjesnosti: sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja. Zašto to ne učinite? Bhakta: Kako to ljudi mogu praktično primjenjivati u svakodnevnom životu? Srila Prabhupada: Kako mi to činimo? Zar ovo što mi radimo nije praktično? Ljudi će izmisliti svoj vlastiti nepraktičan način primjene religije, a neće prihvatiti naš praktični sustav. Kakav je to sustav? Man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru: samo misli na Krsnu, postani Njegov bhakta, obožavaj Ga i odavaj Mu poštovanje. Što je tu teško? Što je nepraktično? Krsna kaže: „To je tvoja dužnost. Budeš li tako činio, bez sumnje ćeš doći k Meni." Zašto to ne uči­nite? Zašto ostati hindus? Zašto ostati musliman, kršćanin? Odbacite sve te besmislice. Samo se predajte Krsni i shvatite: „Ja sam Krsnin bhakta, Krsnin sluga." Tada će odmah sve biti riješeno.

Bhakta: Ali hindusi bi rekli: „Ima toliko različitih gledišta na hindui­stičku dharmu." Srila Prabhupada: Prava je dharma definirana u Srimad-Bhdgava-tamu: dharmam tu saksad bhagavat-pranitam. „Ono što Bog kaže-to je dharma.'" Bog kaže: „Odbaci sve druge dharme i samo se pre­daj Meni." Prihvatite, stoga, tu dharmu. Zašto želite ostati hindus? Osim toga, koji hindus ne prihvaća Krsnin autoritet? Čak i danas, kaže li neki hindus: „Baš me briga za Krsnu i Bhagavad-gitu od­mah će ga proglasiti luđakom. Zašto ne prihvatite Krsnine upute? Zašto odlaziti negdje drugdje? Vaš je problem u tome što ne znate ni što je religija, ni što je sanatana-dharma. U našem Pokretu svje­snosti Krsne ima puno ljudi koji su prije bili tzv. hindusi, tzv. mu­slimani i tzv. kršćani, no sada oni više ne mare za pojmove „hin­dus", „musliman" i „kršćanin". Stalo im je jedino do Krsne. To je sve. Slijedite li lažni sustav religije, patite; ali ako slijedite pravi, bit ćete sretni.

Na žalost, Indijci su odbacili pravi sustav religije, sanatana-dharmu, ili varndsrama-dharmu - i prihvatili zbrku zvanu „hinduizam". Zato se nalaze u nevolji. Vedska religija znači varnasrama-dharmu, podjelu društva na četiri društvena staleža i četiri duhovna reda života. Če­tiri društvena staleža su brahmane [svećenici i intelektualci], ksatriye [politički vođe i vojnici], vaisye [trgovci i poljodjelci], i sudre [radnici]. Četiri duhovna reda su brahmacariji [učenici koji žive u celibatu], grhasthe [obiteljski ljudi], vanaprasthe [oni koji su se povukli iz aktiv­nog života], i sannyasiji [koji su u redu odricanja]. Kada svi staleži i redovi skladno rade da bi zadovoljili Gospodina, to je prava religija, ili dharma. Bhakta: Sljedeće pitanje: „Kaže se da je u Kali-yugi, sadašnjem dobu svađe, bhakti [predano služenje Boga] najprimjereniji put spoznaje Boga. Kako to da poznati stručnjaci ipak ističu učenja Vedante koja naglašavaju jnanu [znanje, ili intelektualnu spekulaciju]? Srila Prabhupada: Takozvani vedantisti su varalice; oni i ne znaju što je vedanta. Međutim, ljudi žele biti prevareni i varalice ih iskori­štavaju. Riječ veda znači „znanje", a anta znači „kraj", pa je značenje vedante „krajnje znanje", i to je ono što Vedanta-sutra podučava. (Su­tra je aforizam; duboka filozofija izrečena u nekoliko riječi.) Prvi afo-

rizam u Vedanta-sutri glasi: athato brahma-jijnasa - „Sada se, u ljud­skom obliku života, osoba treba raspitivati o Brahmanu, Apsolutnoj Istini." Stoga proučavanje Vedanta-sutre počinje raspitivanjem o Apso­lutnoj Istini. Što je Apsolutna Istina? To je najsažetije objašnjeno u drugom aforizmu. Janmady asya yatah: „Brahman je izvor svega." Dakle, Brahman je Bog, izvor svega, a sva veda, ili znanje, dostiže svoj vrhunac u Njemu. To potvrđuje Krsna u Bhagavad-giti [15.15]: vedais ca sarvair aham eva vedyah. „Svrha svih Veda, svih knjiga znanja, jest spoznati Mene."

Cijela Vedanta-sutra opis je Svevišnje Božanske Osobe. Ali zbog toga što u Kali-yugi zbog nedostatka znanja ljudi neće moći pravilno proučavati Vedanta-sutru, Srila Vyasadeva je osobno napisao komentar na Vedanta-sutru, i taj komentar je Srimad-Bhagavatam (bhasyam brahma-sutranam). Srimad-Bhagavatam je istinski komentar Vedanta-sutre, kojeg je napisao isti autor, Vyasadeva, po uputi Narade, svog duhovnog učitelja. Srimad-Bhagavatam počinje istim aforizmom kao i Vedanta-sutra: janmady asya yatah, i onda nastavlja, anvayad itaratas carthesv abhijhah svarat.

U Srimad-Bhagavatamu autor Vedanta-sutre objašnjava Vedanta-su­tru. Međutim, neki se nitkovi, bez razumijevanja Vedanta-sutre, bez či­tanja prirodnih komentara Vedanta-sutre, predstavljaju kao vedantisti i zavode ljude. Kako ljudi nisu obrazovani, prihvaćaju te nitkove za vedantiste. Ti tzv. vedantisti su zapravo prevaranti, a ne vedantisti. O vedanti ne znaju ništa. Vedanta-sutra je objašnjena u Srimad-Bhagava­tamu. Prihvatimo li Srimad-Bhagavatam kao pravo objašnjenje Vedan­ta-sutre, moći ćemo shvatiti što je vedanta. Međutim, uzmemo li uto­čište prevaranata, nećemo naučiti što je vedanta. Ljudi ništa ne znaju te ih svatko može prevariti, ali sada preko Pokreta svjesnosti Krsne trebaju naučiti što je vedanta i koje je objašnjenje vedante. Tako će steći dobrobit. Bhakta: One koji slijede impersonalističke komentare na Vedanta-su­tru obično zanima oslobođenje od bijeda materijalnog svijeta. Opisuje li i Srimad-Bhagavatam oslobođenje? Srila Prabhupada: Da. Budući da je Srimad-Bhagavatam pravi komen­tar na Vedanta-sutru, u njemu nalazimo stih koji opisuje oslobođenje u ovom dobu:

kaler dosa-nidhe rajann asti hy eko mahan gunah

kirtanad eva krsnasya mukta-sahgah param vrajet

U Kali-yugi, koja je ocean pogrešaka, postoji jedan blagoslov. Koji? Osoba se može osloboditi jednostavno pjevanjem mantre Hare Krsna. To je prava vedanta i to se uistinu zbiva. Bhakta: Tvrdite li da su zaključak Šrimad-Bhagavatama i zaključak Vedanta-sutre istovjetni - bhakti? Srila Prabhupada: Da. Bhakta: Ali kako se bhakti uklapa u zaključak vedantističkog znanja odnosno mudrosti? Tvrdi se da je bhakti najprimjereniji i najlakši put spoznaje Boga, no isto se tako kaže i da učenja Vedante naglašavaju jnanu, znanje. Je li to istina? Srila Prabhupada: Što je jnana? To objašnjava Gospodin Krsna u Bhagavad-giti [7.19]: bahunam janmanam ante jnanavan mamprapad-yate - „Nakon mnogo, mnogo života, onaj tko ima pravo znanje, pre­daje se Meni." Stoga, sve dok se osoba ne preda Krsni, nema ni govora o jnani. Ta impersonalistička „jnana" je besmislica. Impersonalisti se predstavljaju kao jnaniji, no oni nemaju nikakvog znanja. Vedan­ta znači „krajnje znanje". Predmet krajnjeg znanja je Krsna, Bog. Ne zna li osoba tko je Bog, tko je Krsna, gdje je onda to znanje? Među­tim, tvrdi li nitkov: „Ja sam učen čovjek", što se tu može?

U stihu koji smo netom spomenuli, Krsna zaključuje: vasudevah sarvam iti sa mahatma su-durlabhah - „Čovjek posjeduje znanje kad shvati da je Vasudeva, Krsna, sve." Prije toga, nema nikakvog znanja, radi se samo o pogrešnom razumijevanju. Brahmeti paramatmeti bha-gavan id sabdyate. Osoba može započeti istraživanje neosobnog Brah­mana spekulativnom metodom i potom napredovati do spoznaje Para-matme, lokaliziranog vida Svevišnjeg. To je drugi stupanj spoznaje, ali završni stupanj jest razumijevanje Svevišnje Božanske Osobe, Krsne. Stoga, ako ne shvaćate Krsnu, gdje vam je znanje? Polovično znanje nije znanje. Mi želimo potpuno znanje, a potpuno znanje je, milošću Krsne, moguće dobiti iz Bhagavad-gite. Bhakta: Srila Prabhupada, mogu li postaviti sljedeće pitanje? „Je li

guru prijeko potreban da bi osoba krenula duhovnim putem i dostigla cilj? Kako čovjek može prepoznati svoga gurua?" Srila Prabhupada: Da, guru je potreban. To je objašnjeno u Bhagavad-giti. Dok su Krsna i Arjuna razgovarali kao prijatelji, nije bilo ni­kakvog zaključka. Stoga je Arjuna odlučio prihvatiti Krsnu za svog gurua. [Bhakti:] pronađi onaj stih: karpanya-dosopahata-svabhavah ... Bhakta [čita]:

karpanya-dosopahata-svabhavah prcchami tvam dharma-sammudha-cetah

yac chreyah syan niscitam bruhi tan me sisyas te 'ham sadhi mam tvam prapannam

„Ne znam više što mi je dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgu­bio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, po­uči me." [Bhagavad-gita 2.7] Srila Prabhupada: Svatko je, a ne samo Arjuna, zbunjen glede svoje dužnosti. Nitko ne može sam odlučiti. Kada je liječnik ozbiljno bo­lestan, on si sam ne određuje liječenje. Zna da s njegovim mozgom nije sve u redu pa se obraća drugom liječniku. Slično tome, kada smo smeteni, zbunjeni, kada ne nalazimo rješenja, tada je guru prava osoba koju trebamo potražiti. To je prijeko potrebno. Ne može se izbjeći.

U sadašnjem stanju postojanja svi smo mi zbunjeni. U takvim nam je okolnostima potreban guru kako bi nas ispravno usmjerio. Arjuna predstavlja zbunjenu materijalističku osobu koja se predaje guruu. Iza­brao je Krsnu za svog gurua kako bi postavio primjer. Nije otišao ni­kome drugom. Pravi guru je Krsna. Krsna nije samo Arjunin guru, nego je guru svakoga od nas. Ako prihvaćamo upute od Krsne i ako ih se pridržavamo, naš život je uspješan. Misija je Pokreta svjesnosti Krsne da navede svakoga da prihvati Krsnu kao gurua. To je naša misija. Mi ne tvrdimo: „Ja sam Krsna." Mi to nikada ne kažemo. Jednostavno molimo ljude: „Molim vas, slijedite Krsnine naredbe." Bhakta: Neki od tih tzv. gurua govorit će neke stvari koje kaže i Krsna, no davat će i drugačije upute. Kakav je položaj takvih osoba? Srila Prabhupada: Oni su najopasniji. Najopasniji. Oni su oportunisti.

Daju učenje u skladu s kupcem, tako da on bude zadovoljan. Takva osoba nije guru, već sluga. On želi služiti svoje tzv. učenike tako da oni budu zadovoljni i plate ga. Pravi guru nije sluga svojih učenika; on je njihov gospodar. Postane li netko sluga, želi li zadovoljiti svoje učenike laskajući im da bi dobio njihov novac, onda on nije guru. I guru treba biti sluga, da - ali sluga Svevišnjeg. Doslovno značenje riječi guru jest „težak" - pun znanja i autoriteta, jer njegovo znanje i autoritet dolaze od Krsne. Ne možete koristiti gurua za zadovoljavanje svojih hirova.

Krsna kaže: sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja -„Napusti sve vrste religija i samo se predaj Meni." Mi kažemo isto: „Predajte se Krsni. Odbacite sve druge zamisli takozvane dharme ili religioznosti." Ne govorimo: „Ja sam autoritet." Ne. Kažemo: „Krsna je autoritet i trebate pokušati shvatiti Krsnu." To je Pokret svjesnosti Krsne.

Nevidljivi upravitelj

„Čak i najzamršenija računala trebaju osposobljene ljude koji će njima upravljati. Slično tome, trebamo znati da ovim velikim strojem, pozna­tim kao kozmičko očitovanje, upravlja vrhovni duh. To je Krsna." U iz­vatku iz svoje knjige - Svjesnost Krsne: neprocjenjiv dar - Srila Prabhu-pada nudi vrlo zanimljiv uvid u Božje stvaranje i upravljanje svemirom.

Svrha ovog pokreta Hare Krsna jest vratiti čovjeka njegovoj izvornoj svjesnosti, a to je svjesnost Krsne, čista svjesnost. Kada voda pada iz oblaka, čista je, poput destilirane vode, ali čim dodirne zemlju postaje blatnjava. Slično tome, mi smo izvorno čiste duhovne duše, sastavni djelići Krsne te je stoga naš izvorni prirodni položaj čist kao i Božji. U Bhagavad-giti [15.7] Sri Krsna kaže:

mamaivamso jiva-loke jiva-bhutah sanatanah

manah sasthanindriyani prakrti-sthani karsati

„Živa su bića u ovom uvjetovanom svijetu Moji vječni odvojeni djelići. Zbog uvjetovanog života teško se bore sa šest osjetila u koja se ubraja i um."

Sva živa bića sastavni su djelići Krsne. Trebamo uvijek imati na umu da kada govorimo o Krsni, govorimo o Bogu, jer ime Krsna označava sveprivlačnu Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je djelić zlata kvalitativno istovjetan komadu zlata, tako su i sićušni djelići Krsninog tijela kvalitativno isti kao i Krsna. Kemijski sastav Božjeg tijela i vječnog duhovnog tijela živog bića je istovjetan - duhovan. Tako smo izvorno, u svom neokaljanom stanju, posjedovali oblik koji je dobar kao i Božji; ali kao što kiša pada na zemlju, tako smo i mi došli u dodir s ovim materijalnim svijetom kojim upravlja izvanjska energija, materijalna priroda.

Kada govorimo o izvanjskoj energiji ili materijalnoj prirodi, možemo se zapitati: „Čija energija? Čija priroda?" Materijalna energija ili pri­roda nije neovisna. Takva je zamisao smiješna. U Bhagavad-giti se jasno objašnjava da materijalna priroda ne djeluje neovisno. Kada budalasta osoba gleda stroj može misliti da on radi sam od sebe, no u stvari nije tako. Postoji vozač, osoba koja upravlja, iako ga mi, zbog svog nesavršenog vida, ponekad ne možemo vidjeti. Ima puno elektronskih mehanizama koji zadivljujuće rade no iza tih složenih, veličanstvenih sustava stoji znanstvenik koji pritišće dugme. To se može vrlo jednostavno shvatiti: budući da je stroj materija ne može raditi sam nego tek pod upravom duha. Kasetofon radi, ali radi prema planovima i uputama živog bića, čovjeka. Stroj je potpun, no sve dok njime ne upravlja duhovna duša, ne može raditi. Slično tome, tre­bamo shvatiti da je ovo kozmičko očitovanje, koje nazivamo prirodom, ogroman stroj iza kojeg stoji Bog, Krsna. To je također potvrđeno u Bhagavad-giti, gdje Krsna kaže:

mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram

hetunanena kaunteya jagad viparivartate

„O, Kuntin sine, materijalna priroda, jedna od Mojih energija, pod Mojim nadzorom stvara sva pokretna i nepokretna bića. Po njezi­nim zakonima, ovaj svijet iznova i iznova biva stvoren i uništen." [Bhagavad-gita 9.10]

Krsna kaže da materijalna priroda djeluje pod Njegovom upravom. Tako se iza svega nalazi vrhovni upravitelj. Zbog nedostatka znanja, suvremena civilizacija to ne razumije. Stoga je svrha Društva za svje­snost Krsne prosvijetliti sve ljude koje je sludio utjecaj triju guna ma­terijalne prirode. Drugim riječima, cilj nam je probuditi čovječanstvo i dovesti ga u njegovo prirodno stanje.

Postoje mnoga sveučilišta, posebno u Sjedinjenim Državama, i mno­ge grane znanja, no o ovim se pitanjima ne raspravlja. Gdje je odsjek za znanje koje je u Bhagavad-giti dao Sri Krsna? Prvo pitanje koje sam postavio na predavanju studentima i nastavničkom osoblju na

Tehnološkom institutu u Massachusettsu bilo je: „Gdje je tehnološki odjel koji istražuje razliku između živog i mrtvog čovjeka?" Kada čovjek umre, nešto se gubi. Gdje je tehnologija kojom se to može nadomjestiti? Zašto znanstvenici ne pokušavaju riješiti taj problem? Kako je to vrlo zahtjevno područje, oni ga odguruju u stranu i bave se tehnologijom jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. Međutim, vedska nas književnost obavješćuje da je to „životinjska tehnologija". Životinje također daju sve od sebe kako bi dobro jele, uživale u seksu, mirno spavale i branile se. U čemu je, onda, razlika između ljudskog znanja i znanja životinja? Činjenica je da bi se ljudsko znanje trebalo razviti toliko da može istražiti tu razliku između živog i mrtvog tijela.

To je duhovno znanje Krsna prenio Arjuni na početku Bhagavad-gite. Budući da je bio Krsnin prijatelj, Arjuna je bio vrlo inteligentan, ali njegovo je znanje, kao i sve ljudsko znanje, bilo ograničeno. Krsna je, međutim, govorio o temama koje su bile izvan dosega Arjunina ograničenog znanja. Te teme se nazivaju adhoksaja, jer im našim iz­ravnim opažanjem, kojim stječemo materijalno znanje, ne možemo prići. Na primjer, postoje jaki mikroskopi pomoću kojih vidimo ono što inače našim ograničenim vidom ne možemo vidjeti, no ne postoji mikroskop koji nam može pokazati dušu unutar tijela. Bez obzira na to, duša je tamo.

Bhagavad-gita nas obavješćuje da u ovom tijelu postoji vlasnik -duhovna duša. Ja sam vlasnik svoga tijela, druge duše su vlasnici svojih tijela. Kažem „moja ruka", a ne „ja ruka". Kako je to „moja ruka", ja se od nje razlikujem, jer sam njezin vlasnik. Isto tako govorimo o „svom oku", „svojoj nozi", „svom" ovome i „svom" onome. Usred svega toga što pripada meni, gdje sam ja? Potraga za odgovorom na ovo pitanje proces je meditacije. U pravoj se meditaciji pitamo: „Gdje sam ja? Što sam ja?" Odgovore na ova pitanja ne možemo naći ni­kakvim materijalnim naporom i zbog toga sva sveučilišta odbacuju ova pitanja. Kažu: „To je preteška tema" ili je zanemaruju: „To nije bitno."

Tako inženjeri usmjeravaju svoju pozornost na stvaranje i pokušaj usavršavanja kočije bez konja i ptice bez krila. Prije su konji vukli ko­čije i nije bilo onečišćenja zraka. Danas postoje automobili i zrako­plovi, a znanstvenici su jako ponosni: „Izumili smo kočije bez konja i

ptice bez krila", hvale se. Iako su izumili imitaciju krila za zrakoplov, ne mogu izumjeti tijelo bez duše. Kada im to uspije, zaslužit će pri­znanje. Međutim, svaki će takav napor biti osujećen jer znamo da ne postoji stroj koji bi mogao raditi, a da njime ne upravlja duhovna duša. Čak i najzamršenija računala trebaju osposobljene ljude koji će njima upravljati. Slično tome, trebamo znati da ovim velikim strojem, poznatim kao kozmičko očitovanje, upravlja vrhovni duh. To je Krsna.

Znanstvenici traže krajnji uzrok ili krajnjeg upravitelja materijalnog svemira te iznose različite teorije i prijedloge, ali pravi način stjecanja znanja vrlo je lagan i savršen: trebamo samo slušati savršenu osobu, Krsnu. Prihvaćajući znanje izloženo u Bhagavad-giti, svatko može od­mah doznati da ovaj ogroman kozmički stroj, čiji je dio Zemlja, radi tako savršeno jer iza njega stoji vozač - Krsna. - Naš je proces znanja veoma lak. Krsnina uputa, Bhagavad-gita, te­

meljna je knjiga znanja koje nam pruža Svevišnja Prvobitna Osoba, Svevišnja Božanska Osoba, sam adi-purusa. On je uistinu savršena osoba. Može se prigovoriti da, iako Ga mi prihvaćamo za savršenu osobu, postoje mnogi drugi koji to ne čine. Međutim, ne treba misliti da se radi o hirovitom prihvaćanju: On se prihvaća kao savršena osoba na temelju svjedočenja mnogih autoriteta. Mi ne prihvaćamo Krsnu kao savršenog na temelju nekog našeg hira ili osjećaja. Ne. Krsnu prihvaćaju kao Boga mnogi vedski autoriteti poput Vyasadeve, sa­stavljača svekolike vedske književnosti. Vede sadrže riznicu znanja, a njihov autor Vyasadeva, prihvaća Krsnu kao Svevišnju Božansku Osobu. I Vyasadevin duhovni učitelj Narada prihvaća Krsnu kao tak­vog. Naradin duhovni učitelj, Brahma, ne prihvaća Krsnu samo kao Vrhovnu Osobu, nego i kao vrhovnog upravitelja - isvarah paramah krsnah: „Vrhovni upravitelj je Krsna."

Ne postoji nitko u ovoj kreaciji tko bi mogao tvrditi da njime nitko ne upravlja. Svatko, bez obzira kako važan ili moćan bio, nad sobom ima upravitelja. Krsna, međutim, nema nikakvog upravitelja; zato je On Bog. On upravlja svima i ne postoji nitko tko bi bio moćniji, tko bi Njime upravljao. Ne postoji onaj tko bi s Njime dijelio razinu apso­lutne uprave, netko ravan Njemu. Ovo može zvučati čudno jer danas postoji puno tzv. Bogova. Doista, Bogovi su postali vrlo jeftini jer se uvoze, posebno iz Indije. Ljudi u drugim zemljama imaju tu sreću

da se tamo ne proizvode Bogovi, no u Indiji se Bogovi proizvode praktički svakodnevno. Često čujemo da Bog dolazi u Los Angeles ili New York te da se ljudi okupljaju kako bi Ga dočekali itd. Međutim, Krsna nije ta vrsta Boga koji se stvara u tvornici mistike. Ne. Njega nisu učinili Bogom: On jest Bog.

Trebamo znati, na temelju autoriteta, da se iza ove ogromne ma­terijalne prirode, kozmičkog očitovanja, nalazi Bog-Krsna - te da Ga svi vedski autoriteti prihvaćaju. Prihvaćanje autoriteta nije nešto novo; svatko prihvaća autoritet, u ovom ili onom obliku. Da bismo stekli obrazovanje odlazimo učitelju ili u školu ili jednostavno učimo od svojih roditelja. Oni su svi autoriteti, i prirodno je da učimo od njih. U djetinjstvu smo zapitkivali: „Oče, što je ovo?" a otac bi odgovorio: „To je olovka," „Ovo su naočale," ili „Ovo je stol." Na taj način, od samog početka života dijete uči od svojih roditelja. Dobri roditelji nikada ne varaju dijete odgovarajući na njegova pitanja; daju mu točne podatke. Slično tome, dobijemo li duhovne podatke od autoriteta, a autoritet nije prevarant, onda je naše znanje savršeno. Međutim, pokušamo li doći do zaključka svojim vlastitim spekulativnim sna­gama, sigurno ćemo pogriješiti. Proces indukcije kojim osoba, polaze­ći od određenih činjenica ili pojedinačnih slučajeva dolazi do općeg zaključka, nikada nije savršen proces. Budući da smo mi ograničeni i da je naše iskustvo ograničeno, induktivni će proces stjecanja znanja uvijek ostati nesavršen.

Međutim, ako primimo obavijest iz savršenog izvora, Krsne, i pono­vimo tu obavijest, onda ono što govorimo može isto tako biti pri­hvaćeno kao savršeno i autoritativno. Taj sustav parampara, učeničko naslijeđe, znači čuti od Krsne, ili od autoriteta koji su prihvatili Krsnu, i ponoviti točno ono što su oni rekli. U Bhagavad-giti Krsna pre­poručuje taj proces stjecanja znanja: evarh parampara-praptam imam rajarsayo viduh. „Tako se ova najuzvišenija znanost prenosila lan­cem učeničkog naslijeđa i sveti su je kraljevi shvatili na taj način." [Bhagavad-gita 4.2]

Nekad su znanje prenosili veliki sveti kraljevi koji su bili autoriteti. U prethodnim dobima ti su kraljevi bili rsiji - veliki učenjaci i bhakte -i budući da nisu bili obični ljudi, vlade na čijem su se čelu nalazili uspješno su djelovale. U vedskoj civilizaciji postoji mnoštvo primjera

kraljeva koji su dostigli savršenstvo kao Božji bhakte. Na primjer, Dhruva Maharaja je u potrazi za Bogom otišao u šumu i vršeći oštre strogosti, za šest mjeseci pronašao Boga.

Proces svjesnosti Krsne se također temelji na strogostima, no nije jako težak. Postoje ograničenja koja se odnose na jedenje i seksualni život (uzima se samo prasadam, hrana koja je najprije ponuđena Krsni, a seks je dozvoljen samo u braku), te pravila koja olakšavaju i podu­piru duhovnu spoznaju. U današnje vrijeme nije moguće oponašati Dhruvu Maharaju, ali slijeđenjem nekih osnovnih vedskih načela mo­žemo napredovati u duhovnoj svjesnosti, svjesnosti Krsne. Kako na­predujemo, tako stječemo savršeno znanje. Kakva je korist postati znanstvenikom ili filozofom, ako ne možemo predvidjeti kakav će biti naš sljedeći život? Učenik koji je jasno shvatio svjesnost Krsne može lako reći kakav će biti njegov sljedeći život, što je Bog, što je živo biće te kakav je njegov odnos s Bogom. Njegovo je znanje savršeno jer dolazi iz savršenih knjiga znanja, kao što su Bhagavad-gita i Srimad-Bhagavatam.

To je proces svjesnosti Krsne. Vrlo je lak i svatko ga može pri­mijeniti te učiniti svoj život savršenim. Ako netko kaže: „Nisam obra­zovan, ne mogu čitati knjige", još uvijek nije izgubljen. Još uvijek može usavršiti svoj život jednostavno pjevanjem maha-mantre: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Krsna nam je dao jezik i dva uha, i možda ćemo biti iznenađeni kad saznamo da se Krsnu spoznaje kroz uši i jezik, a ne kroz oči. Slušajući Njegovu poruku učimo vladati jezikom, a kad ovladamo jezikom, slijede sva druga osjetila. Od svih osjetila, jezik je najpohlepniji i njime je najteže vladati, ali to možemo postići jednostavno pjevajući Hare Krsna i kušajući krsna-prasadam, hranu ponuđenu Krsni.

Krsnu ne možemo razumjeti osjetilnim opažanjem ili spekulacijom. To nije moguće, jer je Krsna tako velik da je izvan domene naših osjetila. Međutim, moguće Ga je shvatiti ako Mu se predamo. Zato Krsna preporučuje ovaj proces:

sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja

aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah

„Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Zauzvrat ću te zaštititi od svih posljedica grijeha. Nemoj se bojati." [Bhagavad-gita 18.66]

Na žalost, naša bolest je naše buntovništvo - mi se spontano opiremo autoritetu. Iako kažemo da ne želimo autoritet, priroda je tako jaka da nam ga nameće. Prisiljeni smo prihvatiti autoritet prirode. Može li išta biti patetičnije od čovjeka koji tvrdi da ne priznaje nikakav autoritet, dok istodobno slijepo slijedi svoja osjetila kud god da ga vode? Naša lažna tvrdnja o neovisnosti puka je besmislica. Svi se pokoravamo autoritetu, a ipak tvrdimo da ne želimo autoritet. To se zove maya, iluzija. Mi, međutim, uistinu imamo izvjesnu neovisnost - možemo iza­brati hoćemo li se pokoravati autoritetu naših osjetila ili Krsninom autoritetu. Najbolji i krajnji autoritet je Krsna, jer On je naš vječni dobronamjernik i uvijek govori za naše dobro. Budući da moramo prihvatiti neki autoritet, zašto ne prihvatiti Njegov? Jednostavno slu­šajući o Njegovim slavama iz Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama i pjevajući Njegova imena - Hare Krsna - možemo brzo usavršiti svoje živote.

Tko je Krsna?

Kolovoz 1973. u Bhaktivedanta Manoru, u okolici Londona. Nekoliko tisuća gostiju (uključujući i visokog povjerenika Indije) sluša kako Srila Prabhupada govori o povjerljivom identitetu Svevišnje Božanske Osobe, koja se u izvanvremenskim vedskim spisima Indije razotkriva, ne kao starac s dugom bijelom bradom, već kao uzvišeno privlačna i vječna mladost.

Vaša ekselencijo visoki povjerenice, dame i gospodo, zahvaljujem vam se na dolasku i sudjelovanju u ovoj proslavi, Janmastamiju, pojavi Gospodina Krsne. U Bhagavad-giti [4.9] Krsna kaže:

jarima karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah

tyaktva dehan punar janma naiti mam eti so 'rjuna

„Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih dje­latnosti po napuštanju tijela više se ne rađa u materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o Arjuna."

Činjenica je da možemo zaustaviti uzastopno rađanje i umiranje te dostići besmrtnost. Međutim, suvremena civilizacija - naši veliki fi­lozofi, veliki političari i veliki znanstvenici ne znaju da je moguće dostići amrtatvam stupanj, besmrtnost. Svi smo mi amrta, besmrtni. U Bhagavad-giti [2.20] je rečeno: na jayate mriyate va kadacit - mi, živa bića, nikada ne umiremo i nikada se ne rađamo. Ajo nityah sasvato 'yam purano na hanyate hanyamane šarire. Svatko od nas je prvo­bitan i vječan, bez početka i bez kraja. Po uništenju ovoga tijela mi ne umiremo. Međutim, kada se ono istroši, morat ćemo prihvatiti drugo tijelo:

dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara

tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati

„Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz djetinjstvo, mla­dost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena." [Bhagavad-gita 2.13]

•U današnje vrijeme, ljudi diljem svijeta ne znaju ovu jednostavnu činjenicu: da smo svi mi, živa bića, sastavni djelići Gospodina Krsne te da smo, poput Krsne, vječni, ispunjeni blaženstvom i znanjem. Krsna je opisan u vedskoj literaturi:

isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah

anadir adir govindah sarva-karana-karanam

„Krsna, poznat kao Govinda, Svevišnja je Božanska Osoba. Ima vje­čno, blaženo, duhovno tijelo. On je podrijetlo svega, ali je sam bez podrijetla jer je prvobitni uzrok svih uzroka." [Brahma-samhita 5.1]

Kad kažem Krsna to znači „Bog". Ponekad se kaže: „Bog nema imena." To je istina. Međutim, može Ga se imenovati prema Njegovim djelatnostima. Na primjer, Krsna je pristao da bude sin Maharaje Nande i Yasodamayi, a također i sin Vasudeve i Devaki. Naravno, nitko uistinu nije Krsnin otac ili majka jer je Krsna izvorni otac svih, ali kada Krsna dolazi ovamo, kada se pojavljuje, On prihvaća odre­đene uzvišene bhakte kao Svog oca, kao Svoju majku.

Krsna je, unatoč tomu, adi-purusam, izvorna osoba. Onda Krsna mora biti vrlo star? Ne. Nava-yauvanam ca: uvijek je u cvijetu mlado­sti. To je Krsna. Na bojnom polju Kuruksetri Krsna je izgledao poput mladića od dvadeset, najviše dvadeset četiri godine. Međutim, u to je vrijeme već imao praunuke. Krsna je uvijek mladić. To je tvrdnja vedske književnosti.

Čitamo li vedsku književnost kao običnu literaturu, bit će nam vrlo teško shvatiti Krsnu - iako je svrha svih Veda razumjeti Krsnu. U Bha-gavad-giti [15.15] Krsna kaže: vedais ca sarvair aham eva vedyah-„Svrha je svih Veda upoznati Mene." Kakva je korist od proučavanja Veda ako ne shvatite Krsnu? Krajnji je cilj obrazovanja razumjeti Sve-

višnjeg Gospodina, vrhovnog oca, vrhovni uzrok. Kao što je rečeno u Vedanta-sutri: athato brahma-jijnasa- „Sada, u ljudskom obliku života, vrijeme je za raspravljanje o Svevišnjoj Apsolutnoj Istini, Brahmanu."

Što je taj Brahman? Janmady asya yatah. Brahman je onaj iz kojega sve proizlazi. Svrha znanosti i filozofije otkrivanje je prvobitnog uz­roka svega, a u vedskoj književnosti nalazimo da je Krsna uzrok svih uzroka: sarva-karana-karanam.

Samo pokušajte shvatiti. Na primjer, ja potječem od svoga oca, moj otac potječe od svoga oca; on potječe od svoga oca, koji potječe od svog oca... Nastavite li istraživati na taj način, na kraju ćete doći do nekoga tko je uzrok koji nema uzroka. Anadir adir govindah: uzrok koji nema uzroka je Govinda - Krsna. Ja mogu biti uzrok svoga sina, ali sam istodobno posljedica drugog uzroka (svoga oca). Međutim, vedski spisi govore da je Krsna izvorna osoba; On nema uzroka. To je Krsna.

Stoga Krsna kaže: „Samo pokušaj shvatiti transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih djelatnosti." Pojava Krsne jako je važna stvar. Trebamo pokušati razumjeti Krsnu, zašto se pojavljuje, zašto silazi u materijalni svijet, kakvog posla tu ima, koje su Njegove djelatnosti. Pokušamo li razumjeti Krsnu, kakav ćemo rezultat dobiti? Rezultat će biti: tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna - postat ćemo besmrtni.

Svrha života je amrtatvaya kalpate, postići besmrtnost. Zato ćemo danas, na dan pojave Krsne, pokušati razumjeti filozofiju o Krsni.

Njegova ekselencija je govorila o miru. Formula za mir nalazi se u Bhagavad-giti - izrekao ju je Krsna. Kako glasi?

bhoktaram yajna-tapasam sarva-loka-mahesvaram

suhrdam sarva-bhutanam jnatva mam santim rcchati

„Osoba potpuno svjesna Mene, koja zna da sam vrhovni krajnji uži-vatelj svih žrtvovanja i strogosti, gospodar svih planeta i polubogova te dobročinitelj i dobronamjernik svih živih bića, dostiže mir osloba­đajući se patnji uzrokovanih materijalnim nevoljama." [Bhagavad-gita 5.29] Političari i diplomati nastoje uspostaviti mir u svijetu. Postoje

Ujedinjeni narodi i mnoge druge organizacije. Oni rade na uspostav­ljanju pravog mira i sigurnosti te okončanju nesporazuma između po­jedinaca i između država. Međutim, to se ne zbiva jer u korijenu takva djelovanja postoji pogreška. Svatko misli: „To je moja zemlja," „To je moja obitelj," „To je moje društvo," „To je moje vlasništvo." Ovo „moje" je varka. U vedskoj se književnosti kaže: janasya moho 'yam aham mameti - ova „ja i moje" filozofija je maya - iluzija.

Želite li izaći iz te maye, te iluzije, morate prihvatiti Krsninu for­mulu. Mam eva ye prapadyante mayam etam taranti te: svatko tko se preda Krsni, može lako kročiti izvan iluzije. Sve što nam je za to potrebno nalazi se u Bhagavad-giti. Prihvatimo li filozofiju Bhagavad-gite - kakva jest - sve je tu. Tu je mir, tu je napredak.

Na žalost, mi je ne prihvaćamo, ili je krivo tumačimo. To je naša nesreća. U Bhagavad-giti [9.34] Krsna kaže: man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru - „Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj Mi poštovanje." Je li to jako teška zadaća? Ovdje je Božanstvo Krsne. Zar je tako teško misliti na Bo­žanstvo? Dođite u hram i, baš kao što bi učinio svaki bhakta, odajte poštovanje Božanstvu. Koliko god je to moguće, pokušajte obožavati Božanstvo.

Krsna ne želi vaše vlasništvo. Krsnu može obožavati i najveći si­romah. Što On želi? Kaže: patram puspam phalam toyam yo me bha-ktya prayacchati - „Ako mi netko s predanošću ponudi list, voće ili malo vode, prihvatit ću." [Bhagavad-gitd 9.26] Krsna nije gladan, On želi da vi postanete bhakta. U tome je smisao. Yo me bhaktya pra­yacchati: „Ponudi mi nešto - s predanošću." To je glavno načelo. Po­nudite Krsni neku malu stvar. Krsna nije gladan; Krsna svakoga o-pskrbljuje hranom. Međutim, Krsna želi vašu ljubav, vašu predanost. Zato moli malo vode, voća ili cvijet. Na taj način: man-mana bhava mad-bhakta - možete misliti na Krsnu i postati Njegov bhakta.

Nema nikakvih poteškoća u prihvaćanju svjesnosti Krsne i razumije­vanju Krsne; međutim mi to ne želimo učiniti - to je naša bolest. Inače, nije uopće teško. Čim postanemo Krsnin bhakta, shvaćamo stanje u cijelom svemiru. Naša filozofija bhagavata, filozofija svjesnosti Boga, također je neka vrsta duhovnog komunizma jer Krsnu smatramo vrho­vnim ocem, a sva živa bića Krsninim sinovima. Krsna kaže: sarva-

loka-mahesvaram - On je vlasnik svih planeta. Stoga sve što postoji, bilo na nebu, u vodi ili na zemlji, sve je Krsnino vlasništvo. Budući da smo svi Krsnini sinovi, svatko od nas ima pravo koristiti očevo vlasništvo; no ne smijemo prekoračiti svoja prava. To je formula za mir. Isavasyam idam sarvam ...ma grdhah kasyasvid dhanam: „Sve pripada Bogu, a kako ste vi Božji sinovi, imate pravo koristiti oče­vu imovinu, ali nemojte uzeti više nego što vam je potrebno. To je kažnjivo." [Isopanisada 1] Lopov je svatko tko uzme više nego što mu je potrebno. Yajnarthat karmano 'nyatra loko 'yam karma-bandhanah [Bhagavad-gita 3.9]: što god činili, trebamo to raditi za Krsnino zado­voljstvo. Trebamo djelovati za Krsnu; trebamo sve raditi za Krsnu.

To je ono što mi ovdje poučavamo. U ovom hramu svi sretno ži­vimo - Amerikanci, Indijci, Englezi, Kanađani, Afrikanci - ljudi iz raz­nih krajeva svijeta. Vi to znate. Tako je, ne samo u ovom hramu, već svuda gdje su ljudi svjesni Krsne, diljem svijeta. Krsna se pojavljuje da bi nas tome poučio.

Kada zaboravimo tu filozofiju - da je Krsna prvobitni otac, vrhovni vlasnik, vrhovni uživatelj i svačiji najbolji prijatelj - kada to zabora­vimo, onda dolazimo u ovaj materijalni svijet i borimo se za opstanak, borimo se jedan protiv drugoga. To je materijalni život.

Nikakvo nam olakšanje ne pružaju ni naši političari, diplomati i filo­zofi. Puno su se trudili, ali nijedan njihov pokušaj nije urodio plodom. Uzmite za primjer Ujedinjene narode. Osnovani su nakon drugog veli­kog rata najavljujući: „Sada ćemo sve riješiti mirnim putem." Međutim, to se ne ostvaruje. Nastavlja se ratovanje, između Pakistana i Indije, između Vijetnama i Amerike, između ovih i onih. Svjetovna poli­tika, diplomacija i filozofija - to nije proces. Proces je svjesnost Krsne. Svatko treba shvatiti da mi nismo vlasnici. Pravi je vlasnik Krsna. To je činjenica. Uzmite, na primjer, Ameriku. Prije nekih dvije sto­tine godina, europski doseljenici nisu bili vlasnici. Netko drugi je bio vlasnik, a još prije toga je netko treći bio vlasnik ili je zemlja bila ne­nastanjena. Međutim, istinski vlasnik je Krsna. Nepravedno tvrdimo: „To je moje vlasništvo." To se naziva maya, iluzija. Krsna se stoga pojavljuje da bi nas tome poučio. Krsna kaže: yada yada hi dharmasya glanir bhavati bharata - „Dragi moj Arjuna, kada dođe do zanemari­vanja vjerskih načela, Ja se pojavljujem." [Bhagavad-gita 4.7]

Što je ustvari dharma, pravi religiozni život? Jednostavna definicija dharme glasi: dharmarh tu saksad bhagavat-pranitam-„Pravi je reli­giozni život onaj koji objavljuje izravno Svevišnja Božanska Osoba." [Šrimad-Bhagavatam 6.3.19] Na primjer, što se podrazumijeva pod „građanskim pravom"? Građansko pravo propisuje država. Ne možete kod kuće napisati zakon. To nije moguće. Štogod da vlada propiše -„Trebate se ponašati na ovaj način" - to je zakon. Slično tome, dharma, religiozni život, znači upute koje daje Bog. To je jednostavna definicija dharme. Stvorite li vi kakvu dharmu, stvorim li ja neku dharmu ili pak netko treći smisli neku treću dharmu, sve to nije dharma.

Zato Krsna na kraju Bhagavad-gite kaže: sarva-dharman parityajya mam ekam šaranam vraja - „Odbaci sve svoje izmišljene zamisli o dharmi i predaj se Meni." [Bhagavad-gita 18.66] To je dharma -predati se Krsni. Svaka druga „dharma" nije dharma. Zašto bi inače Krsna tražio: sarva-dharman parityajya - „Odbaci sve to"? On je već rekao: „Da bih uspostavio načela religije pojavljujem se u svakom dobu." Naposlijetku kaže da trebamo odbaciti sva tzv. religijska načela koja smo sami stvorili. Sva ta načela koja je stvorio čovjek, ustvari nisu religijska načela. Pravu dharmu, pravi religiozni život daje Bog, ali mi uopće ne razumijemo ni što je Bog ni što On govori. To je nedostatak suvremene civilizacije.

Međutim, naredba je tu, Bog je tu - samo mi ne želimo prihvatiti. Kakve su onda mogućnosti za mir? Sve je već tu, spremno, no mi ne želimo prihvatiti. Koji je, dakle, lijek za našu bolest? Tragamo za mirom, ali ne želimo prihvatiti ono što će nam uistinu donijeti mir. To je naša bolest. Zato Pokret svjesnosti Krsne pokušava probuditi uspa­vanu svjesnost Krsne u svačijem srcu. Razmislite malo: prije četiri ili pet godina, ovi Europljani i Amerikanci nisu ni čuli za Krsnu-kako to da su se sada tako ozbiljno posvetili svjesnosti Krsne? Svjesnost Krsne već postoji u svačijem srcu. Treba je samo probuditi, a taj se proces buđenja opisuje u Caitanya-caritamrti [Madhya 22.107]:

nitya siddha krsna-prema 'sadhya' kabhu naya sravanadi-suddha-citte karaye udaya

Ljubav prema Krsni, predanost Krsni, nalazi se u svačijem srcu, no mi

smo je zaboravili. Svrha Pokreta svjesnosti Krsne jest buđenje te uspa­vane ljubavi, davanje prilike svakome da čuje za Krsnu. To je proces.

Na primjer, kada spavate, moram vas glasno zazvati: „Gosp. taj i taj! Taj i taj! Ustanite! Trebate nešto učiniti!" Osim uha, nijedno drugo osjetilo neće reagirati dok spavate. Zato će se u ovom dobu, kad su ljudi tako pali da uopće ništa ne žele slušati, njihova svjesnost Krsne probuditi ako mi budemo pjevali maha-mantru Hare Krsna. To je praktično. Želimo li uistinu mir i stabilnost u društvu, moramo ozbiljno pokušati razumjeti Krsnu. To je moja molba. Nemojte ovaj Pokret svjesnosti Krsne olako shvaćati.

Ovaj pokret može riješiti sve životne probleme, sve svjetske pro­bleme. Bilo da se radi o društvenim, političkim, filozofskim, vjerskim, ili ekonomskim problemima - svjesnost Krsne ih sve može riješiti. Sto­ga, molimo vođe, poput Njegove ekselencije koja je ovdje nazočna, da pokušaju shvatiti ovaj Pokret svjesnosti Krsne. To je potpuno znan­stven i ovlašten pokret; ne radi se o izmišljotini ili sentimentalizmu. To je vrlo znanstven pokret. Pozivamo vođe svih zemalja da to pokušaju razumjeti. Ako ste razboriti, ako ste uistinu razumni, shvatit ćete da je Pokret svjesnosti Krsne najuzvišeniji pokret za dobrobit cijeloga čovječanstva.

Svatko je dobrodošao i spremni smo sa svima o tome raspravljati. Krajnji cilj ljudskog života jest postići besmrtnost. Tyaktva deham pu-nar jarima naiti. To je naša misija, no mi smo je zaboravili. Živimo poput mačaka i pasa ne znajući da možemo dostići savršenstvo života, gdje više neće biti ni rođenja, ni smrti. Ne shvaćamo čak niti da je besmrtnost, amrtatvam, moguća. Međutim, to je sasvim moguće. Nitko ne želi umrijeti. Nitko ne želi ostariti. Nitko se ne želi razboljeti. To je naša prirodna sklonost. Zašto? Zato jer izvorno, u našem duhovnom obliku, ne postoji rođenje, ni smrt, ni starost ni bolest. Penjući se putem evolucije, kroz oblike vodenih životinja, biljaka, drveća, ptica, kada konačno stignemo do ljudskog oblika tijela - trebali bismo znati koji je cilj života. Cilj života je amrtatvam, postati besmrtan.

Besmrtni možete postati, postanete li svjesni Krsne. To Krsna kaže. To je istina. Moramo samo shvatiti. Janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah. Pokušate li uistinu shvatiti Krsnu, onda tyaktva de-ham punar janma naiti: po napuštanju ovog tijela, više nećete morati

prihvaćati materijalna tijela. Čim više ne morate prihvaćati materijalna tijela, to znači da ste postali besmrtni. Činjenica je da, po prirodi, mi jesmo besmrtni. Krsna dolazi ovamo kako bi nas tome poučio:

mamaivamso jiva-loke jiva-bhutah sanatanah

manah sastanindriyani prakrti-sthani karsati

„Besmrtan si po prirodi. Kao duhovna duša, Moj si sastavni djelić. Ja sam besmrtan stoga si i ti besmrtan. Bespotrebno pokušavaš biti sre­tan u ovom materijalnom svijetu." [Bhagavad-gita 15.7]

Koliko ste samo pokušavali i pokušavali pronaći sreću živeći kroz osjetila, u mnogim tijelima - kao mačke, psi, polubogovi, drveće, bilje, kukci. Sada kad imate ljudsko tijelo, s njegovom višom inteligencijom, nemojte dopustiti da vas osjetilm život opčini. Pokušajte razumjeti Krsnu. To je stav vedske književnosti. Nayam deho deha-bhajam nr-loke kastan kaman arhate vid-bhujam ye [Srimad-Bhdgavatam 5.5.1]: pravi smisao ljudskog života nije u napornom radu namijenjenom za­dovoljavanju osjetila, kao što to čine psi i svinje; ljudski život je na­mijenjen za poneku strogost. Tapo divyam putraka yena sattvam sud-dhyet: moramo pročistiti svoje postojanje; to je misija ljudskog života. Zašto bismo pročišćavali svoje postojanje? Brahma-saukhyam tv anan-tam: zato jer ćemo tada steći duhovnu spoznaju, neograničenu, bes­krajnu sreću i zadovoljstvo. To je istinsko zadovoljstvo, istinska sreća:

ramante yogino 'nante satyananda-cid-atmani

iti rama-padenasau param brahmabhidhiyate

„Mistici nalaze neograničeno transcendentalno zadovoljstvo u Apso­lutnoj Istini, stoga je Vrhovna Apsolutna Istina, Božanska Osoba, po­znata i kao Rama." [Padma Purana]

Sve su velike svete osobe Indije u potpunosti njegovale ovo duhovno znanje. Ranije su ljudi običavali ići u Indiju kako bi saznali nešto o duhovnom životu. Čak je i Isus Krist tamo išao; no mi ne znamo kako

da to iskoristimo. Ovi spisi i upute nisu namijenjeni samo Indijcima, hindusima ili brahmanama. Ne. Namijenjeni su svima jer Krsna tvrdi: aham bija-pradah pita -„Ja sam svima otac." Zato želi da svi budemo spokojni i sretni. Kao što običan otac želi vidjeti da je njegov sin sretan i dobro situiran, tako i Krsna želi vidjeti svakog od nas smire­nog i sretnog. Zato se ponekad pojavljuje. To je svrha Krsnine pojave. Puno vam hvala.

Vrhovni umjetnik

U veljači 1973. godine, Srila Prabhupadu su zamolili da održi govor u jednoj umjetničkoj galeriji u Aucklandu, na Novom Zelandu. Tamo je on pozvao svoje slušatelje da razmisle o djelima vrhovnog umjetnika -Gospodina Krsne. „Ruža se stvara iz energija Svevišnjeg Gospodina, ali te su energije tako istančane i tako umjetničke da prekrasni cvijet može procvjetati preko noći. Krsna je najveći umjetnik."

Dame i gospodo, puno vam hvala što ste došli i pružili nam pri­liku da govorimo o vrhovnom umjetniku. Vede opisuju kako je velik umjetnik Krsna: na tasya karyam karanam ca vidyate na tat samas ca-bhyadhikas ca drsyate. Nemoguće je pronaći nekoga tko bi bio jednak ili veći od Svevišnje Božanske Osobe jer iako je najveći umjetnik, On ne mora ništa osobno činiti.

U ovom svijetu svatko poznaje nekoga od sebe nižeg, nekoga tko mu je ravan i nekoga tko je veći. To je naše iskustvo. Koliko god veliki bili, uvijek ćete pronaći nekoga sebi ravnog i nekoga tko je veći od vas. Međutim, što se tiče Svevišnje Božanske Osobe, veliki mudraci su istraživanjima i pokusima došli do zaključka da Mu nitko nije ravan i da nitko nije veći od Njega.

Bog je tako velik da ne mora ništa činiti, ne mora izvršavati ni­kakve dužnosti (na tasya karyam karanam ca vidyate). Zašto? Parasya saktir vividhaiva sruyate: Njegove su energije raznovrsne i spontano djeluju, u skladu s Njegovom željom (svabhaviki jnana-bala-kriya ca). Pretpostavimo da ste umjetnik; da biste napravili sliku vrlo lijepe ruže, morate uzeti kist, smiješati boje na paleti i napregnuti mozak kako bi slika lijepo izgledala. Međutim, u vrtu možete vidjeti ne samo jednu već tisuće ruža u cvatu. Njih je vrlo umjetnički „oslikala" priroda.

No, razmotrimo tu temu dublje. Što je priroda? Priroda je instru­ment djelovanja, to je sve - energija. Kako bi, bez djelovanja neke ener­gije, iz pupoljka mogla tako prekrasno procvasti ruža? Mora djelovati

neka energija, a ta energija je Krsnina energija. Međutim, ona djeluje tako suptilno i hitro da ne možemo shvatiti kako djeluje.

Čini se da materijalne energije djeluju same od sebe, no ustvari iza njih stoji mozak. Kada crtate sliku, svatko može vidjeti da vi to ra­dite. Slično tome, i „oslikavanje" prave ruže je rad nekolicine energija. Nemojte misliti da se ruža stvara sama od sebe. Ne. Ništa se ne stvara samo od sebe. Ruža se stvara iz energija Svevišnjeg Gospodina, ali te su energije tako istančane i tako umjetničke da prekrasni cvijet može procvjetati preko noći.

Krsna je najveći umjetnik. U današnje vrijeme, vrijeme elektronike, znanstvenik treba samo pritisnuti dugme i njegov stroj radi savršeno. Pilot, na primjer, samo pritisne tipku i stroj velik poput omanjeg grada, polijeće u nebo. Ako je običnim ljudima ovoga svijeta moguće tako začuđujuće dobro djelovati pukim pritiskanjem dugmadi, kolika tek mora biti Božja sposobnost djelovanja. Koliko plodniji mora biti Nje­gov mozak od mozga običnih umjetnika ili znanstvenika. Samom Nje­govom željom-„Neka nastane svijet!" - sve se odmah pojavljuje. Krsna je, stoga, najveći umjetnik.

Krsnina umjetnička sposobnost nema granica, jer je Krsna sjeme sveg stvaranja (bijam mam sarva-bhutanam). Svi ste vidjeli banjanovo stablo. Ono izrasta iz malenog sjemena. To malo sjeme je tako moćno da će, posijete li ga u plodno tlo i zalijevate, jednoga dana postati ve­liko stablo banjana. Kakve su to moći, kakve umjetničke i znanstvene sposobnosti leže u tom malenom sjemenu koje mu dopuštaju da izras-te u veliko banjanovo stablo? Na tom je stablu puno tisuća plodova, u svakom plodu su tisuće sjemenki, a u svakoj je sjemenci potencijalno novo stablo. Gdje je znanstvenik koji može stvoriti nešto takvo? Gdje u ovom materijalnom svijetu možemo pronaći umjetnika koji može stvoriti umjetničko djelo takve ljepote kao što je drvo banjana? To se trebamo pitati.

Prvi aforizam Vedanta-sutre je athato brahma-jijnasa: ,,U ljudskom obliku života valja se raspitivati o Apsolutnoj Istini." Trebamo paž­ljivo proučiti ova pitanja. Ne možete izraditi stroj koji bi sam od sebe izrastao u veliko banjanovo stablo. Ne mislite li, stoga, da iza prirode mora stajati veliki umjetnički, veliki znanstveni mozak? Ako samo ka­žete: „Priroda djeluje", to nije dostatno objašnjenje.

Drugi aforizam u Vedanta-sutri je janmady asya yatah: „Iz Apso­lutne Istine sve nastaje." Trebamo proširiti svoje vidike s malih stvari na velike. U današnje nas vrijeme zapanjuje kada vidimo mali sve­mirski brod kako leti nebom i putuje prema Mjesecu. Odmah znan­stvenicima pripisujemo velike zasluge, a oni izazivaju: „Gdje je Bog? Znanost je sve."

Međutim, ako ste inteligentni, usporedit ćete svemirski brod s mi­lijunima i milijardama planeta i zvijezda. Samo na ovom sićušnom pla­netu Zemlji ima tako puno oceana, planina, nebodera. Uzdignete li se nekoliko milijuna milja iznad Zemlje, planet će vam izgledati poput točkice. Vidjet ćete ga kao malenu točku na nebu; a milijuni planeta plutaju nebom poput komadića pamuka. Ako pripisujemo toliko za­sluga znanstvenicima koji su napravili svemirski brod, koliko je tek za­služna osoba koja je napravila cijeli ovaj svemirski mehanizam? To je svjesnost Krsne - poštovati najvećeg umjetnika, najvećeg znanstvenika.

Možemo poštivati brojne umjetnike, no ne poštujemo li najvećeg umjetnika, Krsnu, protratili smo život. To poštovanje i zahvalnost na­lazimo u Brahma-samhiti, u molitvama Brahme, stvoritelja svemira. Iskazujući poštovanje i zahvalnost Govindi, Krsni, on pjeva:

yasya prabha prabhavato jagad-anda-koti-kotisv asesa-vasudhadi-vibhuti-bhinnam

tad brahma niskalam anantam asesa-bhutam govindam adi-purusam tam aham bhajami

Sada pokušavamo planetarni sustav razumjeti znanstvenim metodama. Međutim, nismo mogli do kraja proučiti niti najbliži planet, Mjesec, a da ne govorimo o milijunima i milijardama drugih planeta. Iz Brahma-samhite doznajemo: yasya prabha prabhavato jagad-anda-koti-kotisu. Bezbrojni svemiri nastaju iz blještava sjaja Krsninog tijela. Ne možemo proučiti niti jedan svemir, a iz Brahma-samhite saznajemo da postoje bezbrojni svemiri te da u svakom od njih postoje bezbrojni planeti (jagad-anda-koti-kotisu). (Jagad-anda znači „svemiri", a koti-kotisu znači ,,u bezbrojnim".) Postoje, dakle, bezbrojni svemiri s bezbrojnim suncima, bezbrojnim mjesecima i bezbrojnim planetima.

Sve je to moguće zahvaljujući Krsninom tjelesnom sjaju koji se na­ziva brahmajyoti. Jnaniji, oni koji se pokušavaju približiti Apsolutnoj

Istini umnom spekulacijom, uz pomoć svojih sićušnih mozgova, mogu, u najboljem slučaju, dostići taj brahmajyoti. Međutim, brahmajyoti je samo svjetlost Krsnina tijela. Najbolja analogija je Sunčeva svjetlost. Sunčeva svjetlost dolazi sa Sunčevog planeta. Sunce je lokalizirano, a sjaj Sunca, Sunčeva svjetlost, širi se cijelim svemirom. Kao što Mje­sec odražava Sunčevu svjetlost, tako Sunce odražava brahmajyoti; a brahmajyoti je Krsnin tjelesni sjaj.

Najveća je umjetnost shvatiti Krsnu. To je najveća umjetnost. Ako želimo uistinu biti umjetnik, trebamo pokušati razumjeti, pokušati se blisko družiti s najvećim umjetnikom, s Krsnom. U tu smo svrhu osnovali Međunarodno društvo za svjesnost Krsne. Članovi društva su osposobljeni tako da u svemu vide raskoš Krsninog umjetničkog da­ra. To je svjesnost Krsne - u svemu vidjeti Krsninu umjetničku ruku.

U Bhagavad-giti [10.8] Krsna kaže: ahamh sarvasya prabhavo mat-tah sarvam pravartate - „Sve što vidiš izvire iz Mene. Sve je stvoreno iz Moje energije." Treba shvatiti činjenicu - Krsna je podrijetlo svega. To potvrđuje Brahma u svojoj Brahma-samhiti [5.1]: isvarah paramah krsnah. „Krsna je vrhovni upravitelj." U materijalnom svijetu navik­nuti smo na puno upravitelja. Svatko je upravitelj. Ja sam upravitelj, vi ste upravitelj; ali nad vama postoji drugi upravitelj, nad njim treći itd. Možete tako nastaviti, pronalazeći upravitelja za upraviteljem, a kad stignete do vrhovnog upravitelja - onog kojega nitko ne nadzire, a koji upravlja svima - to je Krsna. Tako mi definiramo Boga: vrhovni upravitelj.

U današnje je vrijeme postalo popularno susretati razne „Bogove". Međutim, možete provjeriti osobu kako biste vidjeli da li je uistinu Bog. Nadzire li je netko, onda nije Bog. Samo onoga tko je vrhovni upravitelj trebate prihvatiti kao Boga. To je jednostavan test za Boga.

Sljedeća odlika Boga jest da je On pun zadovoljstva (anandamayo 'bhyasat). Priroda je Svevišnje Apsolutne Osobe da je anandamaya, puna zadovoljstva. Pretpostavimo da ste umjetnik. Bavite se umjet­ničkim radom samo da biste doživjeli malo zadovoljstva. Slikajući, uživate određenu rasu, neku draž. Zašto biste inače tako naporno ra­dili? Mora biti nekog zadovoljstva u slikanju.

Krsna je raso vai sah, riznica svih draži zadovoljstva. On je sac-cid-ananda-vigrahah, pun vječnosti, znanja i zadovoljstva. (Ananda znači

„zadovoljstvo".) Njegova moć zadovoljstva je Srimati Radharani. Vi­djeli ste slike Radhe i Krsne. Radharani je utjelovljenje Krsnine moći zadovoljstva. Kao što sam već objasnio, Krsna ima bezbrojne energije, a jedna od njih je Njegova moć zadovoljstva, Radharani.

Oni koji su razvili ljubav prema Bogu neprestano osjećaju transcen­dentalno zadovoljstvo videći posvuda Krsnina umjetnička djela. To je položaj bhakte. Zato molimo sve da postanu bhakte, da postanu svjesni Krsne, kako bi posvuda mogli vidjeti Krsnina umjetnička djela.

Nije teško posvuda vidjeti Krsnu. Na primjer, zamislite da ste žedni te popijete malo vode. Dok pijete, osjećate tako veliko zadovoljstvo; a Krsna je riznica sveg zadovoljstva (raso vai sah). Stoga je zadovolj­stvo koje osjećate pijući vodu - Krsna. Krsna to tvrdi u Bhagavad-giti [7.8]: raso 'ham apsu kaunteya. „Ja sam okus vode." Običnom čovjeku, koji Ga ne može u potpunosti cijeniti, Krsna objašnjava da je On okus vode koji taži žeđ. Pokušate li shvatiti da je taj okus Krsna, Bog, po­stajete svjesni Boga.

Nije, dakle, jako teško postati svjestan Krsne. Potrebno je samo malo vježbanja. Ako čitate Bhagavad-gitu kakva jest - shvaćajući je onako kao što sam Krsna govori, bez ikakva nitkovluka ili krivog tu­mačenja-postat ćete svjesni Krsne. Postanete li svjesni Krsne, vaš je život uspješan. Vratit ćete se Krsni (tyaktva deharh punar jarima naiti mam eti).

Postanete li svjesni Krsne nemate što izgubiti, ali možete jako puno dobiti. Stoga vas sve molimo da pokušate postati svjesni Krsne. Čitajte Bhagavad-gitu kakva jest; u njoj ćete pronaći sve podatke potrebne da postanete svjesni Krsne. Ne želite li čitati Bhagavad-gitu, molim vas, pjevajte Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. I na taj ćete način po­stati svjesni Krsne.

Puno vam hvala.

Apsolutna ljubav

„Svatko je razočaran - muževi, žene, mladići, djevojke. Razočaranje je posvuda jer našu sklonost prema ljubavi ne koristimo na pravi način." U predavanju održanom u Seattleu, Washington, listopada 1968. godine, Srila Prabhupada otkriva kako možemo dostići potpuno zadovoljstvo usmjerujući svoju ljubav prema Vrhovnoj Osobi.

om ajnana-timirandhasya jnananjana-salakaya

caksur unmilitam yena tasmai sri-gurave namah

„Svom duhovnom učitelju, koji mi je bakljom znanja otvorio oči za­slijepljene tamom neznanja, odajem ponizno poštovanje."

Svatko se u materijalnom svijetu rađa u neznanju ili tami. Mate­rijalni svijet je taman. To je njegova osobina. Može biti osvjetljen sun­čevom svjetlošću, mjesečinom, vatrom ili elektricitetom, ali po prirodi je taman. To je znanstvena činjenica. Svatko rođen u materijalnom svijetu - od Brahme, glavne osobe na najvišem planetu u svemiru, sve do mrava - rođen je u tami neznanja.

Vedski spisi nalažu: tamasi ma jyotir gamah - „Nemoj ostati u mra­ku, izađi na svjetlo." Za to je potreban duhovni učitelj. Dužnost je duhovnog učitelja da bakljom znanja otvori oči osobe u tami, a ona treba odati ponizno poštovanje takvom duhovnom učitelju.

Ljudi ne bi smjeli ostati u mraku; treba ih dovesti na svjetlo. Zato u svakom ljudskom društvu postoji neka religija. Koja je svrha hindu­izma, islama, kršćanstva ili budizma? Njihova je svrha dovesti ljude na svjetlo. To je svrha religije.

Što je to svjetlo? To svjetlo je Svevišnja Božanska Osoba. Srimad-Bhdgavatam kaže: dharmarh tu saksad bhagavat-pranitam - „Zakone religije propisuje Svevišnja Božanska Osoba." U državi postoje za­koni koji se moraju slijediti. Poglavar države donosi određene zakone

i ako ste vi dobar građanin, onda poštujete te zakone i živite mirno. Ti se zakoni mogu razlikovati prema vremenu, okolnostima i ljudima-državni zakoni Indije ne moraju se u potpunosti slagati sa zakonima Sjedinjenih Država - ali u svakoj državi postoje zakoni koji se moraju poštovati. Čovjek se mora pridržavati zakona; inače ga smatraju kri­minalcem, najnižim u društvu, te je podložan kažnjavanju. To je opće pravilo.

Slično tome, religija znači pridržavanje Božjih zakona. To je sve. Ne pridržava li se ljudsko biće Božjih zakona, nije bolje od životinje. Svi spisi, sva religijska načela namijenjena su uzdizanju čovjeka sa životinjske na ljudsku razinu. Zato osoba bez vjerskih načela, bez svjesnosti Boga, nije bolja od životinje. To je mišljenje vedske knji­ževnosti:

ahara-nidra-bhaya-maithunam ca samanyam etat pasubhir naranam

dharmo hi tesam adhiko viseso dharmena hinah pasubhih samanah

Jedenje, spavanje, seks i obrana - ova četiri načela zajednička su ljud­skim bićima i životinjama. Čovjek može tragati za Bogom, a životinja ne može; u tome je razlika između čovjeka i životinje. Stoga čovjek bez potrebe traganja za Bogom nije bolji od životinje.

Na žalost, u današnje vrijeme ljudi u svim državama i svim druš­tvima pokušavaju zaboraviti Boga. Neki ljudi javno govore da nema Boga; drugi tvrde da je, ako je i postojao, sada mrtav ...Izgradili su tzv. civilizaciju s puno nebodera, no zaboravljaju da sav njihov napre­dak ovisi o Bogu, Krsni. To je vrlo jadno stanje ljudskog društva.

Postoji vrlo lijepa priča koja opisuje što se zbiva s društvom koje zaboravi Svevišnju Božansku Osobu.

Jednom je nekom štakoru mačka stvarala puno problema. Štakor je onda otišao do sveca koji je imao mistične moći i obratio mu se riječima: „Dragi moj gospodine, u velikoj sam nevolji."

„O čemu se radi?" Štakor odgovori: „Neprestano me proganja jedna mačka pa sam

stalno uznemiren."

„I, što želiš?" „Molim te, pretvori me u mačku." „Dobro, postani mačka." Poslije nekoliko dana, svecu je prišla mačka i zavapila: „Dragi moj

gospodine, ponovno sam u nevolji." „O čemu se radi?" „Psi me proganjaju." ,,I, što želiš?" „Pretvori me u psa." „Dobro, postani pas." Nakon nekoliko dana došao je pas i rekao: „Gospodine, ponovno

sam u nevolji." „O čemu se radi?" „Lisice me proganjaju." „I, što želiš?" „Postati lisica." „Dobro, postani lisica." Potom je došla lisica i žalila se: „O, proganjaju me tigrovi." „I, što želiš?" „Želim postati tigar." „Dobro, postani tigar." Onda je tigar počeo netremice gledati u sveca. „Pojest ću te", rekao

je tigar. „O, ti ćeš mene pojesti? Zahvaljujući meni postao si tigar, a želiš

me pojesti!" „Da, ja sam tigar i sada ću te pojesti." Svetac ga je potom prokleo: „Postani ponovno štakor!" I tigar je postao štakor. Takva je naša ljudska civilizacija. Neki sam dan čitao World Alma­

nac. Kažu da će kroz nekoliko stotina godina ljudi živjeti pod zem-ljom - poput štakora. Znanstveni je napredak stvorio atomsku bombu za ubijanje ljudi te će, kad ona bude upotrijebljena, ljudi morati sići pod zemlju i postati poput štakora. Od tigra do štakora. To će se do­goditi; to je zakon prirode.

Suprotstavljate li se zakonima svoje države, imat ćete problema. Slično tome, nastavite li se opirati autoritetu Svevišnjeg Gospodina,

patit ćete. Ponovno ćete postati štakori. Čim atomske bombe eksplo­diraju, sva će civilizacija na površini Zemlje biti uništena. Možda ne volite razmišljati o tim stvarima - možete ih smatrati vrlo neugodni-ma - ali to su činjenice.

Satyam grhyat priyam grhyan ma priyah satyam apriyam. Smatra se pristojnim kad osoba koja želi izreći neku istinu, učini to obazrivo. Međutim, svrha našeg djelovanja nije pridržavanje pravila pristojnog ponašanja. Mi smo propovjednici, Božji sluge i moramo govoriti pravu istinu, sviđalo se to vama ili ne.

Bezbožna civilizacija ne može biti sretna. To je činjenica. Zato smo započeli ovaj Pokret svjesnosti Krsne kako bismo probudili bezbož-nu civilizaciju. Samo pokušajte voljeti Boga; to je naša jednostavna molba. Vi u sebi nosite ljubav - želite nekoga voljeti. Mladić pokušava voljeti djevojku; djevojka pokušava voljeti mladića. To je prirodno, jer se potreba da volimo nalazi u svakome. Međutim, stvorili smo prilike u kojima je naša ljubav uvijek osujećena. Svatko je razočaran - mu-ževi, žene, mladići, djevojke. Razočaranje je posvuda jer našu sklo­nost prema ljubavi ne koristimo na pravi način. Zašto? Zato što smo zaboravili voljeti Vrhovnu Osobu. To je naša bolest.

Svrha religije jest naučiti ljude kako zavoljeti Boga. To je svrha svih religija. Bilo da je vaša religija kršćanstvo, hinduizam ili islam, njena je svrha da vas nauči kako voljeti Boga, jer je to vaše prirodno stanje.

U Srimad-Bhagavatamu [1.2.6] je rečeno: sa vai pumsam paro dhar-mo yato bhaktir adhoksaje. U rječnicima se riječ dharma obično pre­vodi kao „religija", vrsta vjere, no pravo značenje dharme je „osnovna odlika", „svojstvenost". Na primjer, dharma šećera, ili njegova osno­vna odlika, jest slatkoća. Da li vam netko malo bijelog praha, a vi otkrijete da nije sladak, odmah ćete reći: „O, ovo nije šećer; to je nešto drugo." Slatkoća je dharma šećera. Slično tome, slan okus je dharma soli, a ljutina je dharma čilija.

Koja je onda vaša osnovna odlika? Vi ste živo biće i morate shvatiti svoju osnovnu odliku. Ta odlika je vaša dharma ili religija - ne krš­ćanska religija, hinduistička religija, ova ili ona religija. Vaša vječna, temeljna odlika je vaša religija.

Kakva je to odlika? Vaša temeljna odlika jest da želite nekoga vo­ljeti i stoga ga želite služiti. To je vaša osnovna odlika. Volite svoju

obitelj, volite svoje društvo, volite svoju zajednicu, volite svoju zemlju. Zato jer ih volite, želite ih služiti. Ta potreba da služite s ljubavlju vaša je osnovna odlika, vaša dharma. Bilo da ste kršćanin, musliman ili hindus, ta odlika je uvijek prisutna. Pretpostavimo da ste danas kršćanin. Sutra možete postati hindus, ali vaša želja da služite, taj stav pun ljubavi, ostat će s vama. Zato je potreba da volite i služite druge vaša dharma ili vaša religija. To je univerzalni oblik religije.

Trebate služiti s ljubavlju na takav način da budete posve zadovoljni. Kako je vaša sklonost prema ljubavi sada krivo usmjerena, niste sretni. Razočarani ste i zbunjeni. Srimad-Bhagavatam nas uči kako savršeno izraziti naš duh predane ljubavi:

sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje

ahaituky apratihata yayatma suprasidati

Najviša je ona religija koja vas uči voljeti Boga. Slijedeći tu religiju postat ćete posve zadovoljni.

Ako razvijete svoju ljubav prema Bogu u potpunoj mjeri, postat ćete savršena osoba. U sebi ćete osjećati savršenstvo. Vi žudite za zado­voljstvom, potpunim zadovoljstvom, no to zadovoljstvo možete osjetiti samo kada volite Boga. Prirodna funkcija svakog živog bića jest voljeti Boga. Nije važno jeste li kršćanin, hindus ili musliman. Samo poku­šajte razviti ljubav prema Bogu. To će značiti da je vaša religija jako dobra; inače je samo gubitak vremena (srama eva hi kevalam). Ako ni nakon brojnih obreda neke određene religije koje ste vršili tijekom života ne osjećate malo ljubavi prema Bogu, onda ste samo tratili svoje vrijeme.

Pokret svjesnosti Krsne je postdiplomski pokret svih religija. Po­zivamo sve kršćane, muslimane i hinduse - svakog - molimo vas, dođite, družite se s nama i pokušajte zavoljeti Boga. Metoda je vrlo jedno­stavna: samo pjevajte Njegova sveta imena - Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Svi moji učenici su Amerikanci i dolaze ili iz kršćanskih ili iz ži­dovskih obitelji. Nitko od njih nije iz obitelji hindusa. Proces koji

sam im dao-proces pjevanja mantre Hare Krsna - univerzalan je. Nije hinduistički ili indijski.

Sanskrtska riječ mantra kombinacija je dva sloga, man i tra. Man znači „um", a tra znači „oslobođenje". Stoga je mantra ono što vas oslobađa od umnih izmišljotina, od lebdenja na umnoj razini. Pjevate li ovu mantru - Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - uskoro ćete pri­mijetiti da iz tame dolazite na svjetlo.

Ne želim vam uzeti puno vremena, već samo želim naglasiti koliko je važno pjevati Hare Krsna. Napravite pokus: pjevajte jedan tjedan Hare Krsna i uvjerite se koliko ste duhovno napredovali. Mi ništa ne naplaćujemo pa ne možete ništa ni izgubiti. Dobitak je, međutim, veliki; to je zajamčeno. Stoga vas molim, pjevajte Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Puno vam hvala.

Ulazak u duhovni svijet

„ U duhovnom je svijetu sve zbiljsko i izvorno. Ovaj materijalni svijet samo je imitacija ...Poput slike na filmskom platnu na kojem vidimo samo sjene pravih stvari." U predavanju, održanom listopada 1966. go­dine u New Yorku, Srila Prabhupada daje zadivljujuć uvid u prirodu duhovnog svijeta i neke jasne upute kako tamo stići na kraju pogibelj­nog životnog putovanja.

paras tasmat tu bhavo 'nyo 'vyakto 'vyaktat sanatanah

yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati

,,A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda ni­kada ne biva uništena. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest." [Bhagavad-gita 8.20]

Ne možemo izračunati dužinu i širinu čak ni samo ovog svemira, a na materijalnom nebu postoje milijuni i milijuni svemira poput ovoga. Iznad ovog materijalnog neba postoji drugo nebo koje se naziva du­hovno nebo. Na tom su nebu svi planeti vječni, isto kao i život. Te stvari ne možemo otkriti našim materijalnim proračunima pa podatke o tome moramo uzeti iz Bhagavad-gite.

Materijalno očitovanje samo je jedna četvrtina cjelokupnog očito­vanja, duhovnog i materijalnog. Drugim riječima, tri četvrtine svekoli­kog stvorenog svijeta nalaze se izvan prekrivenog, materijalnog neba. Debljina materijalnog prekrivača iznosi milijune i milijune milja, a tek prodrijevši kroz njega može se stići na otvoreno, duhovno nebo. Ovdje Krsna koristi riječi bhavah anyah, što znači „druga priroda". Drugim riječima, osim ove materijalne prirode koju poznajemo, postoji druga, duhovna priroda.

Međutim, mi već sada doživljavamo i duhovnu prirodu, isto kao i materijalnu. Kako to? Zato jer smo i sami spoj materije i duha. Mi smo

duh, i tako dugo dok se taj duh nalazi unutar materijalnog tijela, ono se kreće. Čim izađemo iz tijela, ono nije ništa bolje od kamena. Kako svi možemo osobno opaziti da osim materije postoji i duh, trebali bismo isto tako znati da postoji i duhovni svijet.

U sedmom poglavlju Bhagavad-gite Krsna govori o duhovnoj i mate­rijalnoj prirodi. Duhovna je priroda viša, a materijalna niža. U ma­terijalnom su svijetu materijalna i duhovna priroda pomiješane, no odemo li izvan materijalne prirode, u duhovni svijet, tamo ćemo pro­naći samo višu, duhovnu prirodu. Ova objašnjenja nam pruža osmo poglavlje.

Ove stvari nije moguće razumjeti eksperimentalnim znanjem. Znan­stvenici mogu kroz svoje teleskope vidjeti milijune i milijune zvijezda, ali ne mogu doći do njih. Njihove naprave nisu za to dovoljne. Oni ne mogu otići čak ni na Mjesec koji je najbliži, a kamoli na neke druge planete. Zato bismo trebali pokušati shvatiti da nam eksperimentalno znanje ne daje sposobnost razumijevanja Boga i Božjeg carstva. Bu­dući da je na taj način nemoguće išta razumjeti, glupo je i poku­šavati. Boga moramo shvatiti slušajući Bhagavad-gitu. Nema drugog načina. Nitko ne može iskustvenim znanjem shvatiti tko mu je otac. Moramo jednostavno vjerovati svojoj majci kad kaže: „Ovo je tvoj otac." Slično tome, moramo vjerovati Bhagavad-giti; tako možemo do­biti sve podatke.

Bez obzira na to što iskustveno znanje o Bogu nije moguće, ako napredujemo u svjesnosti Krsne, neposredno ćemo spoznati Boga. Na primjer, ja sam zahvaljujući svojoj spoznaji čvrsto uvjeren u sve ovo što sada govorim o Krsni. Ne govorim naslijepo. Svatko može spoznati Boga. Svayam eva sphuraty adah: svakome tko se drži procesa svje­snosti Krsne, otkrit će se neposredno znanje o Bogu. Takva će osoba uistinu shvatiti: „Da, postoji duhovno carstvo u kojem prebiva Bog i ja moram tamo otići. Moram se pripremiti za odlazak." Prije nego li ode u drugu zemlju, čovjek može puno slušati o njoj, ali kada doista tamo ode, sve će neposredno razumjeti. Slično tome, prihvati li netko proces svjesnosti Krsne, jednog će dana izravno shvatiti Boga i Božje carstvo i svi problemi njegova života bit će riješeni.

Za opisivanje tog duhovnog carstva Krsna koristi riječ sanatanah. Materijalna priroda ima početak i kraj, no duhovna priroda nema

ni početka ni kraja. Kako to? To možemo shvatiti na jednostavnom primjeru. Ponekad, kad pada snijeg, vidimo da je cijelo nebo prekri­veno oblacima. Međutim, ti oblaci ustvari prekrivaju tek beznačajan dio neba. Kako smo mi vrlo maleni, kad oblaci prekriju dio neba, čini nam se da je nebo posve prekriveno. Slično tome, cijela je ova materijalna kreacija (zvana mahat-tattva) poput oblaka koji prekri­vaju beznačajni dio duhovnog neba. Kao što, kada se raščiste oblaci, možemo vidjeti vedro, osunčano nebo, tako isto, kad se oslobodimo ovog materijalnog prekrivača možemo vidjeti izvorno, duhovno nebo.

Povrh toga, baš kao što oblak ima svoj početak i kraj, tako i ma­terijalna priroda ima početak i kraj, a isto je i s našim materijalnim tijelom. Naše tijelo postoji samo izvjesno vrijeme. Rađa se, raste, po­stoji neko vrijeme, stvara popratne proizvode, propada i nestaje. To je šest preobrazbi tijela. Slično tome, svaka materijalna pojava pro­lazi tih šest preobrazbi. Tako će, na kraju, cijeli ovaj materijalni svijet nestati.

Međutim, KrSna nas uvjerava: paras tasmat tu bhavo 'nyo 'vyak-to 'vyaktat sanatanah - „Iznad ove uništive, oblaku slične materijalne prirode, postoji druga, viša priroda koja je vječna. Nema početka ni kraja." Potom kaže: yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati -„Kad ovaj materijalni svijet bude uništen, duhovna priroda će i dalje postojati." Kad oblak na nebu nestane, nebo i dalje ostaje. Slično tome, kad oblaku slično materijalno očitovanje bude uništeno, du­hovno nebo nastavlja postojati. To se naziva avyakto 'vyaktat.

Mnogi vedski spisi sadrže u sebi podatke o materijalnom i duhov­nom nebu. U drugom pjevanju Srimad-Bhagavatama nalazimo opise duhovnog neba: kakve je prirode, kakvi ljudi tamo žive, kako izgle­daju - sve. Postoji čak i podatak da u duhovnom nebu postoje duhovni zrakoplovi. Tamo su sva živa bića oslobođena, a dok lete svojim zrako­plovima izgledaju prekrasno, poput munje.

U duhovnom je svijetu sve zbiljsko i izvorno. Ovaj materijalni svijet samo je imitacija. Sve što vidimo u materijalnom svijetu tek je privid, sjena. Baš kao slika na filmskom platnu, na kojem vidimo samo sjene pravih stvari.

U Srimad-Bhagavatamu [1.1.1] je rečeno: yatra tri-sargo 'mrsa. „Ovaj materijalni svijet je iluzoran." Svatko je vidio privlačnu žensku figuru

u izlogu trgovine, ali svaki razuman čovjek zna da je ona umjetna. Međutim, tzv. lijepe stvari u materijalnom svijetu su baš poput pre­krasne „djevojke" iz izloga. Doista, koju god prekrasnu stvar vidjeli u materijalnom svijetu, ona je samo iskrivljen odraz prave ljepote u duhovnom svijetu. Kao što Sridhara Svami kaže: yat satyataya mithya sargo 'pi satyavat pratiyate -„Duhovni svijet je istinski dok se lažno, materijalno očitovanje samo pričinja pravim." Nešto je zbiljsko samo ako će vječno postojati. Zbilja ne može nestati. Slično tome, pravo zadovoljstvo mora biti vječno. Budući da je privremeno, materijalno zadovoljstvo nije zbiljsko, te oni koji tragaju za pravim zadovoljstvom ne sudjeluju u toj sjeni zadovoljstva. Oni teže za pravim, vječnim zadovoljstvom svjesnosti Krsne.

Krsna kaže: yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati - „Kad sve u materijalnom svijetu bude uništeno, ta će duhovna priroda vje­čno ostati." Svrha ljudskog života je dostići duhovno nebo. Među­tim, ljudi ne poznaju stvarnost duhovnog neba. Bhagavatam kaže: na te viduh svartha-gatim hi visnum - „Ljudi ne poznaju svoj vlastiti in­teres. Ne znaju da je ljudski život namijenjen za razumijevanje du­hovne stvarnosti i priprema za odlazak u tu stvarnost. Ljudski život nije namijenjen ostanku u materijalnom svijetu." Cijela nas vedska književnost tome poučava. Tamasi ma jyotir gamah: „Nemoj ostati u mraku; izađi na svjetlo." Ovaj materijalni svijet je tama. Mi ga umjetno osvjetljavamo električnom svjetlošću, vatrom i raznim drugim - poma-galima, no njegova priroda je tama. Duhovni svijet, međutim, nije mračan; pun je svjetlosti. Kao što na sunčevom planetu nema nikakve mogućnosti za mrak, tako ni u duhovnoj prirodi mrak nije moguć jer je svaki planet samoobasjan.

U Bhagavad-giti se jasno tvrdi da je vrhovno odredište, iz kojeg nema povratka, prebivalište Krsne, Svevišnje Osobe. Brahma - samhita opisuje vrhovno prebivalište kao ananda-cinmaya-rasa, mjesto na ko­jemu je sve prepuno duhovnog blaženstva - ondje ništa nije materi­jalno. Ta je duhovna raznolikost duhovna ekspanzija same Svevišnje Božanske Osobe jer je to očitovanje sazdano, u potpunosti, od du­hovne energije.

Iako se Gospodin uvijek nalazi u Svom vrhovnom prebivalištu, On sve prožima Svojom materijalnom energijom. Tako je, Svojim duhov-

nim i materijalnim energijama, prisutan svuda - u materijalnim i u du­hovnim svemirima. U Bhagavad-giti, riječi yasyantah-sthani bhutani ukazuju da On sve održava, bilo da je riječ o duhovnoj ili materijalnoj energiji.

Jasno je rečeno u Bhagavad-giti da se samo pomoću bhakti ili pre­danog služenja može ući u planetarni (duhovni) sustav Vaikuntha. Na svim Vaikunthama postoji samo jedan Svevišnji Bog, Krsna, koji se ekspandira u milijune i milijune potpunih dijelova. Te potpune eks­panzije su četveroruke; one predsjedavaju nebrojenim duhovnim pla­netima. Poznate su pod raznim imenima: Purusottama, Trivikrama, Kesava, Madhava, Aniruddha, Hrsikesa, Sankarsana, Pradyumna, Sri-dhara, Vasudeva, Damodara, Janardana, Narayana, Vamana, Padma-nabha itd. Te su potpune ekspanzije poput lišća na drvetu čije je stablo Krsna. Krsna, boraveći na Goloki Vrndavani, Svom vrhovnom prebiva­lištu, Svojom sveprožimajućom moći planski i besprijekorno upravlja svim zbivanjima u oba svemira (materijalnom i duhovnom).

Ako želimo dostići Krsnino vrhovno prebivalište, moramo se baviti bhakti-yogom. Riječ bhakti znači „predano služenje" ili, drugim rije­čima, pokoravanje Svevišnjem Gospodinu. Krsna jasno kaže: puru-sah sa parah partha bhaktya labhyas tv ananyaya. Riječi tv ananyaya ovdje znače „bez posvećenosti bilo čemu drugom." Da bismo dostigli Gospodinovo duhovno prebivalište, moramo s potpunom predanošću služiti Krsnu.

Jedna definicija bhakti dana je u stručnoj knjizi Narada-pahcaratri:

sarvopadhi-vinirmuktam tat-paratvena nirmalam

hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate

„Bhakti ili predano služenje, znači uključivanje svih naših osjetila u služenje Gospodina, Svevišnje Božanske Osobe, koji je gospodar svih osjetila. Kada duhovna duša služi Svevišnjeg, javljaju se dva popratna učinka. Prvi je da se osoba oslobađa svih materijalnih imenovanja, a drugi je da njezina osjetila postaju pročišćena samim služenjem Gospodina."

Mi smo sada opterećeni s tako puno tjelesnih imenovanja. „Indijac", „Amerikanac", „Afrikanac", „Europljanin" - sve su to tjelesna ime­novanja. Iako nismo tijelo, ipak se poistovjećujemo s tim imenova­njima. Pretpostavimo da netko ima visoko obrazovanje i poistovjećuje se s titulom magistra, doktora itd. On nije titula, ali se poistovijetio s tim imenovanjem. Bhakti znači osloboditi se takvih imenovanja (sar-vopadhi-vinirmuktam). Upadhi znači „imenovanje". Dobije li osoba titulu „Sir", postaje jako sretna: „O, ja imam titulu 'Sir'". Zaboravlja da je ta titula samo oznaka, imenovanje i da će postojati samo dok bude postojalo dotično tijelo. Međutim, posve je sigurno da će tijelo propasti zajedno sa svojim imenovanjima. Kad osoba dobije drugo tijelo, dobija i nova imenovanja. Pretpostavimo da je netko u sada­šnjem životu Amerikanac. Sljedeće tijelo koje dobije moglo bi biti kinesko. Stoga, budući da neprestano mijenjamo svoja tjelesna imeno­vanja, trebamo ih prestati smatrati svojim jastvom. Kada se osoba od­luči osloboditi svih ovih besmislenih imenovanja, može dostići bhakti.

U prethodnom stihu iz Narada-pancaratre, riječ nirmalam znači „posve čist". Što je ta čistoća? Osoba treba biti uvjerena: „Ja sam duh (aham brahmasmi). Nisam ovo materijalno tijelo, koje me samo pre­kriva. Ja sam vječni Krsnin sluga; to je moj pravi identitet." Onaj tko je oslobođen lažnih imenovanja i učvršćen u svom pravom prirodnom položaju, uvijek svojim osjetilima služi Krsnu (hrsikena hrsikesa-seva-nam bhaktir ucyate). Riječ hrsjka znači „osjetila". Sada su naša osjetila imenovana, ali kada se oslobode imenovanja i kad s tom slobodom i tom čistoćom služimo Krsnu - to je predano služenje.

U ovom stihu iz Bhakti-rasamrta-sindhua [1.1.11], Srila Rupa Go-svami objašnjava čisto predano služenje:

anyabhilasita-sunyam jnana-karmady-anavrtam

anukulyena krsnanu-silanam bhaktir uttama

„Kada se razvije savršeno predano služenje, osoba mora biti lišena svih materijalnih želja, znanja obojena monističkom filozofijom i plo­donosnog djelovanja. Čisti bhakta mora neprestano služiti Krsnu za

Njegovo zadovoljstvo, kako to On želi." Krsnu moramo služiti tako da bude zadovoljan. Moramo biti oslobođeni materijalnih želja (anyabhi-lasita-sunyam). Obično ljudi žele služiti Boga s nekom materijalnom nakanom. Naravno, i to je dobro. Obraća li se netko Bogu zbog kakva materijalnog dobitka, daleko je bolji od onoga koji Mu se nikada ne obraća. To je potvrđeno u Bhagavad-giti [7.16]:

catur-vidha bhajante mam janah sukrtino 'rjuna

arto jijnasur artharthi jnani ca bharatarsabha

„O, najbolji među Bharatama [Arjuna], četiri vrste pobožnih ljudi počinju Me predano služiti - nesretni, oni koji žele blagostanje, zna­tiželjni, i oni koji tragaju za znanjem o Apsolutu." Međutim, naj­bolje je ne obraćati se Bogu sa željama za materijalnim dobrobitima. Trebamo se osloboditi te nečistoće (anyabhilasita-sunyam).

Riječi koje Rupa Gosvami koristi za opisivanje čiste bhakti sujnana-karmady-anavrtam. Riječ jnana odnosi se na napor uložen u razu­mijevanje Krsne spekulacijom. Naravno, trebali bismo pokušati shvatiti Krsnu, ali moramo uvijek imati na umu da je On neograničen i da Ga nikada ne možemo potpuno shvatiti. Nama je to nemoguće. Zato trebamo prihvatiti sve što nam pružaju razotkriveni spisi. Bhagavad-gitu na primjer, Krsna predstavlja zbog našeg razumijevanja. Trebamo Ga pokušati shvatiti slušajući sadržaj knjiga poput Bhagavad-gite i Srimad-Bhdgavatama. Riječ karma znači „rad s nekim plodonosnim rezultatom". Želimo li ostvariti čistu bhakti, trebamo nesebično raditi u svjesnosti Krsne-ne samo zbog neke koristi.

Šrila Rupa Gosvami dalje govori da čista bhakti mora biti anuku-lyena, za Krsnino zadovoljstvo. Moramo povoljno njegovati svjesnost Krsne. Trebamo otkriti što će zadovoljiti Krsnu i to činiti. Kako mo­žemo doznati što će zadovoljiti Krsnu? Slušajući Bhagavad-gitu i pravo tumačenje koje dolazi od prave osobe, saznajemo što Krsna želi te možemo u skladu s tim djelovati. Tako ćemo se uzdići do savršenog predanog služenja.

Bhakti-yoga je velika znanost i postoji neizmjerna literatura koja nam pomaže da je razumijemo. Svoje vrijeme trebamo koristiti za ra-

zumijevanje te znanosti i tako se pripremiti za primanje vrhovne do­brobiti u vrijeme smrti - dostizanje duhovnih planeta na kojima boravi Svevišnja Božanska Osoba.

U ovom svemiru postoje milijuni planeta i zvijezda, a taj je svemir tek maleni dio cjelokupne kreacije. Postoji mnoštvo svemira poput našeg, a duhovno je nebo, kao što je već spomenuto, triput veće od cjelokupne materijalne kreacije. Drugim riječima, tri četvrtine uku­pnog očitovanja zauzima duhovno nebo.

Iz Bhagavad-gite saznajemo da na svakom duhovnom planetu u duhovnom nebu postoji Krsnina ekspanzija. Sve ekspanzije su purusa, osobe; nisu bezlične. U Bhagavad-giti Krsna kaže: purusah sa parah partha bhaktya labhyas tv ananyaya - Vrhovnoj se Osobi može prići samo predanim služenjem - ne izazivanjem, filozofskom spekulacijom, ili primjenom ove ili one yoge. Ne. Jasno je rečeno da osoba može prići Krsni samo predavanjem i predanim služenjem. Nije rečeno da Ga se može dostići filozofskom spekulacijom, umnim izmišljotinama ili nekim tjelesnim vježbama. Do Krsne se može doprijeti samo raz­vijajući predanost, bez skretanja u plodonosne djelatnosti, filozofsku spekulaciju ili tjelesne vježbe. Samo neokaljanim predanim služenjem, bez ikakve druge primjese, možemo stići u duhovni svijet.

U Bhagavad-giti se dalje kaže: yasyantah-sthani bhutani yena sar-vam idam tatam. Krsna je tako velik da sve prožima i da sve poči­va u Njemu, iako se nalazi u svom prebivalištu. Kako je to moguće? Sunce se nalazi na jednom mjestu, no sunčeve zrake se šire cijelim svemirom. Slično tome, iako se Bog nalazi u Svom vlastitom prebiva­lištu u duhovnom nebu, Njegova je energija posvuda. Osim toga, On se ne razlikuje od Svoje energije, baš kao što se ni sunce ne razlikuje od sunčeve svjetlosti, u smislu da su sazdani od iste svjetleće tvari. Krsna se širi posvuda putem Svojih energija i kad postanemo napredni u predanom služenju, moći ćemo Ga posvuda vidjeti, kao što čovjek može sve osvjetliti priključi li svjetiljku na električnu mrežu.

U Brahma-samhiti Brahma opisuje kvalifikacije potrebne da bismo mogli vidjeti Boga: premanjana-cchurita-bhakti-vilocanena santah sa-daiva hrdayesu vilokayanti. Oni koji su razvili ljubav prema Bogu mo­gu neprestano pred sobom vidjeti Boga, dvadeset i četiri sata na dan. Riječ sadaiva znači „neprestano, dvadeset i četiri sata na dan". Ako

je osoba uistinu spoznala Boga, neće reći: „O, sinoć sam vidio Boga, ali danas Ga ne vidim." Ne, On je uvijek vidljiv, jer je svuda.

Zaključak je da možemo posvuda vidjeti Krsnu, ali moramo raz­viti oči kojima ćemo Ga moći vidjeti. To možemo učiniti pomoću procesa svjesnosti Krsne. Kad ugledamo Krsnu i kada Mu priđemo u Njegovom duhovnom prebivalištu, naš će život biti uspješan, naš će cilj biti ispunjen, a mi ćemo vječno biti sretni i uspješni.

3 Načelo zadovoljstva

Zadovoljavanje savršenog gospodara

Na predavanju održanom rujna 1968. godine u Seattleu, Washington, Srila Prabhupada kaže: „Može li itko od nazočnih tvrditi da ne služi nikog i ništa? Ne, jer služenje je dio naše prirode." Potom iznosi zami­sao koja je nova većini slušatelja: „Pristanete li služiti Krsnu, postupno ćete uvidjeti da i Krsna služi vas." Srila Prabhupada nastavlja objaš­njavati kako zadovoljavajući Krsnu duša može uživati u neograniče­noj sreći.

U materijalnom svijetu svatko pokušava pronaći sreću i olakšati si nevolje. Postoje tri vrste nevolja koje uzrokuje naše uvjetovano stanje: adhyatmika, adhibhautika i adhidaivika. Adhyatmika nevolje su one koje uzrokuju tijelo i um. Na primjer, ako se poremeti metabolizam našega tijela, dobijemo temperaturu ili nas nešto boli. Drugu vrstu adhyatmika nevolja uzrokuje um. Pretpostavimo da sam izgubio ne­koga tko mi je drag; zbog toga će moj um biti uznemiren. I to je patnja. Dakle, bolesti tijela ili uznemirenja uma su adhyatmika nevolje.

Zatim su tu adhibhautika nevolje, patnje koje uzrokuju druga živa bića. Na primjer, ljudska bića dnevno šalju u klaonice milijune jadnih životinja. Životinje to ne mogu izraziti, ali podnose velike patnje. I mi podnosimo nevolje koje uzrokuju druga živa bića.

Tu su, na kraju, i adhidaivika nevolje, koje uzrokuju viši autoriteti poput polubogova: glad, zemljotres, poplava, epidemija - mnoštvo ra­zličitih stvari. To su adhidaivika patnje.

Tako uvijek trpimo jednu ili više tih nevolja. Materijalna je priroda tako uređena da moramo patiti; to je Božji zakon. Bolove pokušavamo olakšati nekim nesavršenim lijekovima. Svatko si pokušava olakšati patnje; to je činjenica. Svrha cjelokupne borbe za opstanak jest oslo­bođenje od patnje.

Postoje razne vrste lijekova koje koristimo pokušavajući si pomoći.

Jedan lijek nude suvremeni znanstvenici, drugi filozofi, treći ateisti, četvrti teisti, peti oni koji su vezani za plodove svoga rada. Postoji toliko ideja, međutim, prema filozofiji svjesnosti Krsne možete se osloboditi svih patnji promijenite li svoju svjesnost u svjesnost Krsne. To je sve.

Sve su naše patnje posljedica neznanja. Zaboravili smo da smo vje­čni Krsnini sluge. Ovaj lijepi stih na bengaliju to objašnjava:

krsna-bahirmukha haiya bhoga-vancha kare nikata-stha maya tare japatiya dhare

Čim se naša izvorna svjesnost Krsne onečisti svjesnošću materijalnog uživanja tj, idejom: ja želim gospodariti prirodnim izvorima - počinju naše nevolje. Istog trenutka padamo u mayu, iluziju. Svatko u mate­rijalnom svijetu misli: „Ja mogu u punoj mjeri uživati u ovom svijetu." Počevši od sićušnog mrava pa sve do Brahme, najvišeg živog bića, svatko pokušava postati gospodar. U vašoj zemlji mnogobrojni politi­čari vrbuju birače jer žele postati predsjednikom. Zašto? Žele postati neka vrsta gospodara. To je iluzija.

U Pokretu svjesnosti Krsne imamo posve suprotan stav. Mi poku­šavamo postati sluga sluge Krsninog sluge (gopi-bhartuh pada-kama-layor dasa-dasanudasah). Umjesto da želimo postati gospodar, želimo postati Krsnin sluga.

Ljudi bi na to mogli reći da se radi o mentalitetu roba: „Zašto bih ja postao rob? Postat ću gospodar." Međutim, oni ne znaju da je ta svjesnost - „postat ću gospodar" - uzrok svih njihovih patnji. To treba shvatiti. U želji da postanemo gospodari materijalnog svijeta, postali smo sluge svojih osjetila.

Ne možemo izbjeći služenje. Svatko od nas ovdje prisutnih je sluga. Ovi mladići i djevojke koji su se priklonili svjesnosti Krsne pristali su postati Krsnini sluge. Njihov je problem riješen. Međutim, drugi raz­mišljaju: „Zašto bih postao sluga Boga? Postat ću gospodar." Ustvari, nitko ne može postati gospodar. Pokuša li netko postati gospodar, on jednostavno postaje sluga svojih osjetila. To je sve. Postaje sluga svoje požude, sluga svoje pohlepe, sluga svog gnjeva - sluga tolikih mnogih stvari.

Na višem stupnju postaje sluga čovječanstva, sluga društva, sluga svoje zemlje. Međutim, njegov je pravi cilj postati gospodar. To je bolest. Predsjednički kandidati predstavljaju svoje različite programe: „Ja ću lijepo služiti zemlju, molim vas, glasujte za mene." Međutim, prava im je zamisao da na bilo koji način postanu gospodarima te zemlje. To je iluzija.

Trebamo shvatiti ovu važnu filozofsku postavku: po prirodi smo sluge. Nitko ne može reći: „Ja sam slobodan; ja sam gospodar." Ako tko tako misli, u iluziji je. Može li itko od nazočnih tvrditi da ne služi nikog i ništa? Ne, jer služenje je dio naše prirode.

Možemo služiti Krsnu ili možemo služiti svoja osjetila. Međutim, nezgodno je što služeći osjetila samo povećavamo svoju muku. Možete se na izvjesno vrijeme zadovoljiti uzimajući neka opojna sredstva te pod njihovim djelovanjem misliti da niste ničiji sluga, da ste slobodni, no ta zamisao je lažna. Čim prestanu halucinacije, ponovno uviđate da ste sluga.

Stoga, prisiljeni smo služiti, ali to ne želimo činiti. Što je rješenje toga? Svjesnost Krsne. Postanete li Krsnin sluga, odmah ste ostva­rili i svoju težnju da postanete gospodar. Na primjer, ovdje vidimo sliku Krsne i Arjune. [Srila Prabhupada pokazuje na sliku 'Krsne i Arjune na bojnome polju Kuruksetri] Krsna je Svevišnji Gospodin; Arjuna je ljudsko biće. Međutim, Arjuna voli Krsnu kao prijatelja pa je Krsna, uzvraćajući na Arjuninu prijateljsku ljubav, postao vo­zač njegovih bojnih kola, njegov sluga. Slično tome, obnovimo li svoj odnos s Krsnom, transcendentalan i pun ljubavi, naša će se težnja za gospodarenjem ostvariti. Pristanete li služiti Krsnu, postupno ćete uvidjeti da i Krsna služi vas. Radi se o spoznaji.

Ako želimo prestati služiti materijalni svijet i svoja osjetila, moramo svoje služenje usmjeriti prema Krsni. To je svjesnost Krsne.

Srila Rupa Gosvami navodi lijep stih u svom Bhakti-rasamrta-sin-dhuu koji govori o služenju osjetila: kamadinam kati na katidha pa­lila durnidesa. U tom stihu bhakta govori Krsni kako je jako dugo služio svoja osjetila (kamadinam kati na katidha). Kama znači „po­žuda". On kaže: „Po nalogu svoje požude, radio sam ono što nisam smio." Kada je netko rob, prisiljen je činiti stvari koje ne želi. Prisiljen

je. Ovdje bhakta priznaje da je po nalogu svoje požude radio grješne stvari.

Netko bi mu mogao reći: „Dobro, služio si svoja osjetila, no sada je s time gotovo. Sada je sve u redu." Međutim, postoji sljedeći problem: tesam jata mayi na karuna na trapa nopasantih. Bhakta kaže: „Toliko sam služio svoja osjetila, no vidim da nisu zadovoljna. To je moj pro­blem. Moja osjetila nisu zadovoljna, a ni ja nisam zadovoljan. Moja osjetila ne žele biti ni toliko ljubazna da mi pruže neko olakšanje, da me oslobode služenja. To je moj položaj. Nadao sam se da ću du­gogodišnjim služenjem zadovoljiti svoja osjetila. Međutim, ona nisu zadovoljna. Još uvijek mi zapovijedaju."

Mogu ovdje dodati nešto što mi je ispričao jedan od mojih učenika. Njegova se majka pod stare dane namjerava udati. Drugi se žalio da se njegova baka udala. Pogledajte samo: pedesetogodišnjaci, sedam­deset - petogodišnjaci, a osjetila su još uvijek tako jaka da zapovijedaju: „Da, moraš se udati." Pokušajte shvatiti koliko su osjetila jaka. Nisu samo mladi ljudi sluge svojih želja. Čovjek može imati sedamdeset i pet godina, osamdeset godina, ili biti čak na rubu smrti, no i dalje ostaje sluga svojih osjetila. Osjetila nisu nikada zadovoljna.

Dakle, to je materijalni položaj. Sluge smo svojih osjetila, ali slu­žeći ih mi ne postajemo zadovoljni. Ni naša osjetila nisu zadovoljna niti su milostiva prema nama. To je kaos!

Najbolje je, zato, postati Krsnin sluga. Krsna kaže u Bhagavad-giti [18.66]:

sarva-dharman parityajya mam ekarh saranam vraja

aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah

Služio si svoja osjetila tijekom mnogih života kroz 8 400 000 vrsta, život za životom. Ptice služe svoja osjetila, zvijeri služe svoja, ljudska bića, polubogovi - svatko u materijalnom svijetu želi ugoditi svojim osjetilima. „Stoga," Krsna savjetuje, „samo se predaj Meni. Služi Me i ja ću se pobrinuti za tebe. Osjetila ti više neće zapovijedati."

Po nalogu svojih osjetila grješno djelujemo, život za životom. Zato se nalazimo u različitim tijelima. Nemojte misliti da ste svi na istoj

razini. Ne. U skladu sa svojim djelovanjem dobivamo određenu vrstu tijela, a te različite vrste tijela nam omogućuju različite stupnjeve za­dovoljavanja osjetila. I u životu svinje postoji zadovoljavanje osjetila, ali ono je vrlo niskog stupnja. Mužjak svinje tako je požudan da ne oklijeva upustiti se u spolni odnos sa svojom majkom, sestrom ili kćer­kom. A to je prisutno čak i među ljudima. Osjetila su tako jaka.

Trebamo pokušati shvatiti da je udovoljavanje zahtjevima osjetila uzrok svih naših nevolja. Trostruke nevolje koje ispaštamo - nevolje kojih se pokušavamo osloboditi - nastaju zahvaljujući zapovijedima na­ših osjetila. Međutim, ako nas privuče služenje Krsne, nećemo više biti prisiljeni slijediti njihove zapovijedi. Jedno od Krsninih imena je Ma-dana-mohana, „onaj koji pobjeđuje Kupidona, ili požudu." Ako pre-nesete svoju ljubav s osjetila na Krsnu, oslobodit ćete se svih nevolja-istoga trenutka.

To nastojanje da budemo gospodar - „Ja sam vladar svega do kud mi pogled seže" - valja odbaciti. Svakome je od nas prirođeno da bude sluga. Sada služimo svoja osjetila, ali to služenje trebamo usmjeriti prema Krsni. Dok služite Krsnu, kako razvijate iskrenost, tako vam se Krsna sve više razotkriva. Tada razmjena služenja između Krsne i vas postaje tako privlačna. Možete Ga voljeti kao prijatelja ili kao gospo­dara ili kao ljubavnika - puno je načina na koje možete voljeti Krsnu.

Trebate pokušati zavoljeti Krsnu i vidjet ćete kakvo je to zadovolj­stvo. Nema drugog načina da postanete potpuno zadovoljni. Zarađi­vanje velikih suma novca nikad vam neće pružiti zadovoljstvo. Pozna­vao sam gospodina u Calcutti koji je mjesečno zarađivao šest tisuća dolara. Počinio je samoubojstvo. Zašto? Taj mu novac nije mogao pru­žiti zadovoljstvo. Pokušavao je imati nešto drugo.

Stoga vas sve ponizno molim da pokušate shvatiti ovaj uzvišeni bla­goslov života, svjesnost Krsne. Pjevajući Hare Krsna, postupno ćete razviti transcendentalni odnos pun ljubavi prema Krsni, a čim zavolite Krsnu, svi će se vaši problemi iskorijeniti i osjećat ćete potpuno za­dovoljstvo.

Puno vam hvala. Ima li pitanja? Pitanje: Što se zbiva s materijalnom energijom kada je uključimo u služenje Krsne? Postaje li produhovljena? Srila Prabhupada: Kad bakrena žica dođe u dodir sa strujom, više nije

bakar; postaje struja. Slično tome, upotrijebite li svoju energiju u slu­ženju Krsne, to više nije materijalna energija; to je duhovna energija. Čim počnete služiti Krsnu, oslobađate se vlasti materijalne energije. Krsna to kaže u Bhagavad-gIti [14.26]:

mam ca yo 'vyabhicarena bhakti-yogena sevate

sa gunan samatityaitan brahma-bhuyaya kalpate

„Svatko tko Me transcendentalno služi, odmah transcendira mate­rijalne odlike i dolazi na razinu Brahmana ili duha."

Dakle, kada svoju energiju upotrebljavate u služenju Krsne, nemojte misliti da ona ostaje materijalna. Sve što se koristi za služenje Krsne je duhovno. Na primjer, svakog dana dijelimo prasadam voće [voće ponuđeno Krsni]. Netko bi mogao pitati: „Zašto je ovo voće drugačije od običnog voća? Kupljeno je na tržnici kao i svako drugo voće. I mi ga kod kuće jedemo. U čemu je razlika?" Ne. Nuđenjem Krsni voće je postalo duhovno. Što je rezultat toga? Samo nastavite jesti krsna-prasadam i vidjet ćete kako napredujete u svjesnosti Krsne.

Evo još jednog primjera. Ako pijete velike količine mlijeka, u va­šim crijevima može doći do izvjesnih poremećaja. Odete li liječniku (ayurvedskom liječniku), on će vam ponuditi lijek pripremljen s jo­gurtom. Taj će vas jogurt, pomiješan s malom količinom lijeka, izlije­čiti. Jogurt nije ništa drugo do preobraženo mlijeko. Dakle, vašu je bolest uzrokovalo mlijeko, a mlijekom se i liječi. Kako to? Zato jer uzimate lijek po nalogu kvalificiranog liječnika. Slično tome, upotrije­bite li materijalnu energiju za služenje Krsne, pod vodstvom vjero­dostojnog duhovnog učitelja, ta ista materijalna energija koja je uzro­kovala vaše ropstvo, uzdignut će vas na transcendentalnu razinu, iznad svih nevolja. Pitanje: Kako sve to možete objašnjavati na tako jednostavan način? Srila Prabhupada: Zato jer je cijela filozofija tako jednostavna. Bog je velik. Vi niste veliki. Nemojte tvrditi da ste Bog. Nemojte tvrditi da Bog ne postoji. Bog je beskrajan, a vi ste sićušni. Koja je onda vaša uloga? Morate služiti Boga, Krsnu. To je jednostavna istina. Buntov-

nički stav prema Bogu je maya, iluzija. Svatko tko izjavljuje da je Bog, da ste vi Bog, da Bog ne postoji, da je Bog mrtav - opčinjen je mayom.

Kada čovjeka opsjedaju duhovi, on govori sve vrste besmislica. Sli­čno tome, kada je osoba opsjednuta mayom, onda govori: „Bog je mrtav. Ja sam Bog. Zašto tragate za Bogom? Na ulici sve vrvi od Bogova koji tumaraju naokolo." Svi oni koji tako govore opsjednuti su duhovima, smušeni.

Morate ih izliječiti izgovarajući transcendentalni zvuk Hare Krsna mantre. To je lijek. Samo im dajte da slušaju i postupno će se izliječiti. Kada netko čvrsto spava, probudit će se ako mu glasno viknete kraj uha. Tako Hare Krsna mantra može probuditi uspavano ljudsko dru­štvo. Vede kažu: uttisthata jagrataprapya varan nibodhata ~ „O, ljudsko biće, molim te probudi se! Nemoj više spavati. Iskoristi povoljnu pri­liku koju ti pruža ljudsko tijelo. Oslobodi se mayinih okova." To je izjava Veda. Zato nastavite pjevati Hare Krsna. Probudite svoje su­narodnjake iz iluzije i pomozite im da se oslobode svojih nevolja.

Oslobođenjem do višeg zadovoljstva

„Svatko poziva: 'Hajde, uživaj u seksu.' Međutim, koliko god poku­šavali uživati u seksu, ne možete biti zadovoljni. To je sigurno. Sve dok ne dođete na duhovnu razinu uživanja, nikada nećete biti zadovoljni." Objašnjavajući bengalsku pjesmu koju je prije nekoliko stoljeća napisao veliki duhovni učitelj svjesnosti Krsne, Srila Prabhupada govori o za­dovoljstvu višem od seksualnog i upućuje nas kako ga iskusiti.

Narottama dasa Thakura, autor ove pjesme, poznati je acarya [du­hovni učitelj], a njegove se pjesme prihvaćaju kao vedska istina. U ovoj se pjesmi predstavlja kao običan čovjek, kao jedan od nas. Jadikuje, obraćajući se Hariju, Gospodinu Krsni: hari hari biphale janama go-nainu - „Dragi moj Gospodine, uludo sam protratio svoj život jer Te nisam obožavao."

Ljudi ne znaju da trate svoje živote. Razmišljaju: „Imam lijepo ure­đen stan, dobar automobil, krasnu ženu, velike prihode, ugledan polo­žaj u društvu." Sve nas te materijalne draži navode da zaboravimo smisao našeg života - obožavanje Krsne.

U stihu [5.5.8] Srimad-Bhagavatama ukratko se nabrajaju materi­jalne draži:

pumsah striya mithuni-bhavam etam tayor mitho hrdaya-granthim ahuh

ato grha-ksetra-sutapta-vittair janasya moho 'yam aharh mameti

Osnovno načelo materijalne privlačnosti je seks: pumsah striya mithu­nl-bhavam etam. Muškarac žudi za ženom, a žena žudi za muškar­cem. Kada se upuste u seksualni odnos, postaju jako privučeni jedno drugim: tayor mitho hrdaya-granthim ahuh. Hrdaya znači „srce", a granthim znači „čvrsti čvor". Kad se muškarac i žena upuste u seksu-

alni odnos, taj se čvrsti čvor zategne. „Ne mogu te napustiti", kaže on. „Ti si moj život i duša." Ona isto kaže: „Ne mogu te napustiti. Ti si moj život i duša."

To traje nekoliko dana. Potom se rastaju. Sve počinje sa seksom. Osnovno načelo materijalne privlačnosti je

seks. Niz društvenih pravila regulira seksualni život. Brak je društvena institucija koja seksu daje dopadljivu vanjštinu, i to je sve. Ponekad se kaže da je brak legalizirana prostitucija. Međutim, da bi sudjelovao u društvenim odnosima, čovjek mora prihvatiti neka propisana načela, neka ograničenja za osjetilno uživanje. Stoga civilizirana ljudska bića priznaju da postoji razlika između seksa u braku i seksa izvan braka koji je poput životinjskog seksa.

U svakom slučaju, kada se dvoje ljudi, na ovaj ili onaj način, po­vežu, njihova sljedeća potreba je udoban stan (grha) i malo zemlje (ksetra). Zatim djeca (suta). Kada imate stan i ženu, sljedeće što vam je potrebno su djeca jer obiteljski život bez djece nije ugodan. Pu-tra-hinam grham sunyam: „Obiteljski život bez djece je poput pu­stinje." Djeca su pravo zadovoljstvo obiteljskog života. Na kraju, tu je rodbina ili društvo (apta), a svu tu parafernaliju treba izdržavati (vit-taih). Dakle, potreban je novac.

Na taj se način čovjek zapleće u materijalni svijet i biva prekriven iluzijom. Zašto iluzija? Zašto su te tako važne stvari, poput žene, djece i novca, iluzija? Iako sada možda mislite da je sve u redu jer imate fino sređen obiteljski život, stan, ženu, djecu, prijatelje i položaj - čim vaše tijelo okonča, svemu je kraj. Prisiljeni ste sve ostaviti i preseliti se na sljedeću razinu. Vi ne znate kakva će ta razina biti. Vaše sljedeće tijelo može biti ljudsko ili pak tijelo mačke, psa, poluboga ili kakvo drugo. Vi to ne znate. Međutim, kakvo god da bude, čim napustite vaše sadašnje tijelo, sve ćete zaboraviti. Nećete se sjećati tko ste bili, tko je bila vaša žena, kako je izgledao vaš dom, koliki je bio vaš ban­kovni račun itd. Sve će biti završeno.

Sve će okončati u trenutku, poput mjehurića zraka koji izranja iz mora. Gibanjem morskih valova nastaju milijuni i milijarde mjehurića, no već u sljedećem trenutku oni iščezavaju. Nestaju.

Na taj se način materijalni život nastavlja. Živo biće putuje kroz mnoge vrste života, mnoge planete, sve dok ne dostigne ljudski oblik.

U ljudskom nam se životu pruža prilika da razumijemo zašto se selimo iz jednog mjesta u drugo, iz jednog života u drugi i tako samo gu­bimo vrijeme, ne shvaćajući koji je naš prirodni položaj i zašto toliko patimo.

To su stvari koje valja shvatiti u ljudskom obliku života. Međutim, umjesto raspitivanjem o našem pravom položaju, bavimo se mithuni-bhavam i grha-ksetra-sutapta-vittaih - seksom, ženom, domom, vlasni­štvom, djecom, društvom, novcem i položajem. Obuzeti tim stvarima, tratimo svoj život.

Narottama dasa Thakura, predstavljajući nas, jadikuje: „Dragi moj Gospodine, protratio sam svoj život." Zašto? Manusya-janama paiya radha-krsna na bhajiya: „Ljudski oblik života namijenjen je razumi­jevanju Radha-Krsne [Gospodina i Njegove energije] i obožavanju Radha-Krsne. Međutim, umjesto da dođem u dodir s Radha-Krsnom, ja jednostavno tratim svoj život ugađajući osjetilima."

Njegovo se jadikovanje nastavlja. Golokera prema-dhana hari-nama-sankirtana rati na janmilo kene tay: „Jao, zašto ne osjećam nikakvu privlačnost prema pjevanju Hare Krsna?" Pjevanje mantre Hare Krsna stvara transcendentalnu vibraciju; to nije materijalna stvar. Potječe iz Krsninog transcendentalnog prebivališta. Odatle je došao transcen­dentalni zvuk Hare Krsna. Taj zvuk je poput Sunčeve svjetlosti koja stiže sa Sunca. Iako ne možemo otići na Sunce, jer je daleko izvan našeg dosega, možemo shvatiti da Sunčeva svjetlost dolazi sa Sun­čevog planeta. U to nema sumnje. Slično tomu, mantra Hare Krsna dolazi s Krsninog planeta, Goloke (golokera prema-dhana). To pje­vanje donosi ljubav prema Krsni. (Prema-dhana znači „blago ljubavi prema Krsni".)

Narottama dasa Thakura jadikuje: hari-nama-sahkirtana rati na jan­milo kene tay - „Jao, zašto ne osjećam nikakvu privrženost prema pje­vanju Hare Krsna?" Zašto bi netko trebao biti privržen ovom pje­vanju? To se objašnjava u sljedećem stihu. Samsara-bisanale diba-nisi hiya jale juraite: „Pjevanje Hare Krsna je jedini lijek za liječenje srca od plamtećeg otrova zadovoljavanja osjetila." Hiya znači „srce". Naše srce uvijek izgara. Zašto? Zato jer je povezano s procesom zado­voljavanja osjetila. Nijedan način zadovoljavanja osjetila ne može mi pružiti zadovoljstvo, čak i ako pokušavam na ovaj ili onaj način, ovako

i onako. Ljudi pokušavaju zadovoljavati osjetila na tako puno načina, i sad su stigli do zadnje točke: ples razgolićenih i ...kako se zove ona kratka suknja? Bhakta: Mini suknja. Srila Prabhupada: Mini suknja, da. [smije se] Budući da je u mate­rijalnom svijetu seks osnovno načelo, svatko poziva: „Priđi, uživaj u seksu. Hajde, uživaj u seksu." Međutim, koliko god pokušavali uživati u seksu, ne možete biti zadovoljni. To je sigurno, jer zadovoljavanje osjetila nije vaša prava razina uživanja. Vi ste duhovna duša i ako ne dođete na duhovnu razinu, nikada vas nikakva osjetilna ugoda neće zadovoljiti. Nastavit ćete i dalje žudjeti za užitkom, no nećete naći zadovoljstvo.

Narottama dasa Thakura kaže da mi patimo u samsara-bisanali. Samsara označava naše materijalne potrebe za jedenjem, spavanjem, razmnožavanjem i branjenjem. One su poput otrova koji pali. Potom kaže: „Srce mi izgara od tog otrova, ali nisam dokučio sredstvo za oslobođenje: pjevanje Hare Krsna. Nimalo nisam privržen tom pje­vanju, stoga sam upropastio svoj život."

Onda nastavlja: vrajendra-nandana jei saci-suta hoilo sei. Pjevanje Hare Krsna uveo je sam Gospodin Krsna, Vrajendra-nandana, u ob­liku Gospodina Caitanye, Saci-sute. Krsna je igrao ulogu sina Maha-raje Nande, kralja Vrndavane. Zato se Krsna zove Vrajendra-nandana. Gospodin Caitanya je igrao ulogu sina majke Saci, stoga je poznat kao Saci-suta. Svevišnji Gospodin uživa kad Ga nazivaju imenom Nje­govog bhakte, imenom Njegove energije. (Njegovi su bhakte također Njegova energija.) Iako nema oca - On je svima otac - ipak prihvaća određenog bhaktu za Svog oca kada se pojavljuje na Zemlji. Kada čisti bhakta želi Krsnu za sina, Krsna ga prihvaća kao roditelja.

Narottama dasa Thakura kaže da se Vrajendra-nandana (Krsna) pojavio kao Saci-suta (Gospodin Caitanya), a Balarama (Krsnin brat) postao je Nitai. Što Oni rade? Dind-hina-jata chilo hari-name uddha-rilo: spašavaju sve vrste nesretnih, grješnih uvjetovanih duša, pouča­vajući ih pjevanju Hare Krsna. U ovom dobu, Kali-yugi, ne možete pronaći pobožnog čovjeka ili svetu osobu. Svatko se odaje grješnim djelatnostima. Međutim, jednostavno šireći pjevanje Hare Krsna, Go­spodin Caitanya je spasio svakoga, bez obzira koliko je netko bio nisko

pao. „Hajde!" govorio je, „Pjevajte Hare Krsna i dostignite oslobo­đenje."

Što je dokaz da je Gospodin Caitanya spasio čak i najgrješnije? Tara saksl jagdi madhai. Jagai i Madhai su bili braća sklona svim vrstama grijeha. Bili su rođeni u brahmanskoj obitelji vrlo visoka roda, ali su zbog utjecaja lošeg društva postali grješni. Slično tome, u da­našnje su se doba ljudi sa Zapada, iako potječu iz jako dobrih obitelji arijskog podrijetla, zbog lošeg društva potpuno degradirali. Okruženi su nedopuštenim seksom, opojnim sredstvima, jedenjem mesa i kocka­njem. Jagai i Madhai su predstavnici suvremenog stanovništva, a Go­spodin Caitanya ih je izbavio potaknuvši ih da pjevaju Hare Krsna mantru.

Pjevanje Hare Krsna će, nedvojbeno, osloboditi sve pale duše. To nije lažna propaganda. Svatko tko se posveti ovom pjevanju, bez obzira na raniji život, postat će svet. Postat će čist, svjestan Krsne.

Pjevanje Hare Krsna pročistit će naše srce, naše goruće srce. Tada ćemo shvatiti: „Ja sam vječni sluga Svevišnjeg Gospodina, Krsne." Do te se spoznaje obično dolazi poslije mnogih života, kao što Krsna potvrđuje u Bhagavad-giti [7.19]. Bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate: „Nakon mnogo, mnogo rođenja, kada osoba postane mudra, predaje se Meni." Zašto? Vasudevah sarvam iti: zato jer zna da je Vasudeva, Krsna, sve. Međutim, takva velika duša je vrlo rijetka (sa mahatma su-durlabhah).

Svatko može postati takva velika duša zahvaljujući Gospodinu Cai-tanyi koji je to olakšao. Kako? Jednostavno pjevanjem Hare Krsna. Zato na kraju svoje pjesme Narottama dasa Thakura kaže: ha ha prabhu nanda-suta vrsabhanu-suta-juta koruna karoho ei-baro - „Dragi moj Gospodine Krsna, sada si prisutan preda mnom sa Svojom unu­tarnjom energijom, Svojom energijom zadovoljstva, Radharani. Molim Te, budi milostiv prema meni. Nemoj me zanemariti jer sam tako grje­šan. Moj prošli život je tako crn, ali nemoj me odbaciti. Molim Te, prihvati me. Nemoj me odgurnuti. Predajem Ti se."

Svi bismo trebali slijediti stope Narottame dasa Thakure. Proces pročišćavanja jest pjevanje Hare Krsna. Čim se naše srce pročisti, posve ćemo se uvjeriti da je Krsna Svevišnji Gospodin, a mi Njegovi vječni sluge. To smo zaboravili. Mi služimo, ali umjesto Gospodina,

služimo svoja osjetila. Nikada nismo postali gospodari svojih osjetila; mi smo njihovi sluge. To je naš položaj.

Zašto ne bismo postali sluge Svevišnjeg Gospodina, umjesto da ostanemo sluge svojih osjetila? Ustvari, gospodar svojih osjetila mo­žete postati samo kada postanete Krsnin sluga. Inače to nije moguće. Ili godasa ili gosvami; to je izbor koji imate. Onaj tko je sluga svojih osjetila naziva se godasa, a onaj tko je gospodar svojih osjetila zove se gosvami. Takva osoba upravlja svojim osjetilima i kada jezik želi pojesti nešto što nije ponuđeno Krsni, odlučna je: „O jeziče, ne možeš to okusiti. To nije krsna-prasadam [hrana ponuđena Krsni]." Na taj način postaje gosvami, gospodar svojih osjetila.

Kada ne dopuštamo svojim osjetilima da čine bilo što za osjetilno uživanje, već djelujemo samo u službi Krsne, to se naziva predano služenje. Hrsikena hrsikeša-sevanam bhaktir ucyate: predano služenje znači svojim osjetilima zadovoljavati gospodara osjetila. Vrhovni go­spodar osjetila je Krsna. Sada pokušavamo navesti svoja osjetila da nas služe i to se zove maya, iluzija. Međutim, kada tim istim osjetilima slu­žimo Krsnu, to je savršenstvo. Mi ne zaustavljamo djelatnosti osjetila, već ih pročišćavamo služeći njima Gospodina. To je svjesnost Krsne.

Puno vam hvala. Ima li pitanja? Bhakta: Srila Prabhupada, kako to da Isusa Krista nazivaju Božjim sinom? Ako je Krsna obično sin, kako je onda Isus ... Srila Prabhupada: Ne „obično". Krsna je vrhovni otac, ali iz ljubavi On postaje sin Svoga bhakte. Biti sin nije Krsnin prirodni položaj; Njegov prirodni položaj je položaj oca (aham bija-pradah pita). Među­tim, ponekad svojevoljno postaje sin kako bi kušao majčinsku ili očin­sku ljubav Svoga bhakte.

Kada se čisti bhakta moli: „Dragi moj Gospodine, želim da posta-neš moj sin", Krsna prihvaća njegovu molitvu. Na taj su način Vasu-deva i Devaki postali Krsnini roditelji. U prošlom su životu vršili oštre strogosti. Bili su u braku, no nisu se upuštali u seksualne odnose. Odlučili su da, ako ne mogu dobiti Gospodina za sina, neće uopće imati djece. Zato su tisućama godina vršili oštre strogosti. Onda se Gospodin pojavio pred njima i zapitao ih: „Što želite?"

„Gospodine, želimo sina kao što si Ti." „Kako možete dobiti sina kao što sam Ja? Ja ću postati vaš sin!"

Gospodin Krsna je svima otac, ali On svojevoljno postaje sin Svoga bhakte. Inače On uvijek ima položaj vrhovnog oca. Bhakta: Srila Prabhupada, pročitao sam u Srimad-Bhagavatamu da kad netko postane oslobođena duša dostiže savršenu slobodu te da je ponekad njegova sloboda na istoj razini kao Krsnina, ili čak i veća od Krsnine. Možeš li mi to objasniti? Srila Prabhupada: Da. Uzmi Vasudevu, na primjer. On je više od Krsne. Ili majka Yasoda. Jesi li vidio sliku na kojoj majka Yasoda vezuje Krsnu? Bhakta: Krsna izgleda poput malenog djeteta? Srila Prabhupada: Da. Svatko se boji Svevišnje Božanske Osobe, a On se boji majke Yasode: „Draga moja majko, molim te nemoj Me svezati. Bit ću poslušan."

Majka Yasoda je postala više od Boga, više od Krsne. Mayavadi [im-personalistički] filozofi žele postati jedno s Gospodinom, no naša je filozofija postati više od Krsne. Zašto jedno s Krsnom? Više od Krsne. Krsna, ustvari, čini Svoje bhakte većima od Sebe samog. Drugi primjer za to je Arjuna. Krsna je preuzeo ulogu vozača njegovih bojnih kola. Zapravo je Krsna junak bitke na Kuruksetri, ali On je taj položaj dao Svom bhakti: „Arjuna, ti postani heroj. Ja ću biti vozač tvojih bojnih kola."

Krsna je baš poput oca koji želi vidjeti da mu je sin postigao više od njega samoga. Ako je otac magistar znanosti, on želi da njegov sin bude doktor; tek onda će otac biti zadovoljan. Neće podnijeti da netko izvana postane nadmoćniji, no bit će mu drago ako to postigne njegov sin. Slično tomu, Krsna, Svevišnji Gospodin, želi vidjeti Svog bhaktu kako postaje veći od Njega samog. To Mu je zadovoljstvo.

Krsna, opčinitelj duše

„Muškarca privlači žena, ženu privlači muškarac, a kad se sjedine u seksualnom odnosu njihova se vezanost za materijalni svijet sve više i više povećava ...Međutim., mi se ne bismo trebali baviti privlačnim svjetlucanjem materijalnog svijeta; mi bismo trebali postati privučeni Krsnom. Kad nas privuče Krsnina ljepota, lažna ljepota materijalnog svijeta izgubit će za nas svu privlačnost."

U materijalnom svijetu svakoga privlači seks. To je činjenica. Kao što Srimad-Bhagavatam kaže: yan maithunadi-grhamedhi-sukham hi tuccham - „Sreća, takozvana sreća obiteljskog života počinje s maithu-nom, ili seksualnim odnosom."

Obično se muškarac ženi da bi zadovoljio seksualnu želju. Potom začinje djecu. Zatim, kada djeca odrastu, kćer se udaje za mladića, a sin se ženi djevojkom s istim ciljem: zbog seksa. Potom dolaze unuci.

Na taj se način materijalna sreća proširuje: sry-aisvarya-prajepsavah. Sri znači „ljepota", aisvarya znači „bogatstvo", a praja znači „djeca". Ljudi misle da su uspješni ako imaju lijepu ženu, pozamašan račun u banci, dobre sinove, kćeri, snahe itd. Sastoji li se nečija obitelj od lijepih žena, bogatstva i puno djece, smatra se da je taj čovjek jako uspješan.

Kakav je to uspjeh? Sastre [sveti spisi] kažu da je taj uspjeh samo proširenje seksualnog odnosa. To je sve. Možemo to uglačavati na različite načine, ali tu istu sreću zbog seksa imaju i svinje. Svinje po cijeli dan jedu - „Gdje je izmet? Gdje je izmet?" - a potom se upuštaju u seks bez ikakva ograničenja. Po pitanju seksualnog partnera svinja ne pravi razliku između svoje majke, sestre ili kćeri.

Sastre kažu da smo zatvoreni u kavez ovog materijalnog svijeta samo zbog seksa. Drugim riječima, mi smo žrtve Kupidona. Kupidon ili Ma-dana je bog seksa. Sve dok osobu ne potakne Madana, ne može joj se omiliti seksualni život. Jedno od Krsninih imena je Madana-mohana, „onaj koji pobjeđuje Kupidona." Drugim riječima, osoba privučena

Krsnom zaboravit će zadovoljstvo koje potječe od seksa. To je test napretka u svjesnosti Krsne.

Drugo značenje madane je „opiti ili izluditi". Svatko je sluđen si­linom seksualne želje. Srimad-Bhagavatam kaže: pumsah striya mi-thuni-bhavam etarh tayor mitho hrdaya-granthim ahuh - „Cijeli se ma­terijalni svijet pokreće zbog privlačnosti između muškarca i žene." Muškarca privlači žena, ženu privlači muškarac, a kad se sjedine u seksualnom odnosu, njihova se vezanost za materijalni svijet sve više i više povećava. Poslije vjenčanja, muškarac i žena traže udoban dom i posao, ili nešto zemlje za obrađivanje, jer moraju zaraditi novac kojim će nabaviti hranu i druge stvari. Onda dolaze suta (djeca), apta (pri­jatelji i rođaci), i vittaih (bogatstvo). Na taj način materijalni svijet postaje sve privlačniji; a sve počinje našom privučenošću madanom, seksualnim užitkom.

Međutim, mi se ne bismo trebali baviti privlačnim svjetlucanjem materijalnog svijeta; mi bismo trebali postati privučeni Krsnom. Kad nas privuče Krsnina ljepota, lažna ljepota materijalnog svijeta izgubit će za nas svu privlačnost. Kao što Sri Yamunacarya kaže:

yad-avadhi mama cetah krsna-padaravinde nava-nava-rasa-dhamany udyatam rantum asit

tad-avadhi bata nari-sangame smaryamane bhavati mukha-vikarah susthu nisthivanam ca

„Od kada me privukla Krsnina ljepota i od kada sam počeo služiti Njegova lotosova stopala, osjećam uvijek novo zadovoljstvo, a čim pomislim na seks, usta mi se zgrče i ja pljunem."

Dakle, Krsna je Madana-mohana, pokoritelj Madane ili Kupidona. Madana privlači svakoga, ali kada je netko privučen Krsnom, Ma­dana biva savladan. Čim je Madana savladan, mi osvajamo materijalni svijet. Inače je to vrlo teško učiniti. Kao što Krsna kaže u Bhagavad-giti [7.14]:

daivi hy esa gunamayi mama mayd duratyaya

mam eva ye prapadyante mayam etarh taranti te

Vrlo je teško nadići materijalni svijet, ali ako se predamo Krsni i čvrsto se uhvatimo za Njegova lotosova stopala - „Krsna, spasi me!"-Krsna obećava: „Da, spasit ću te. Ne brini se, ja ću te spasiti." Kaunteya pra-tijanihi na me bhaktah pranasyati: „Dragi Moj Arjuna, možeš objaviti svijetu da ću zaštititi Svog bhaktu koji nema druge želje osim da Me služi."

Na žalost, ljudi ne znaju da je naš jedini posao uzeti utočište loto-sovih stopala Krsne. Nemamo nikakvog drugog posla. Sve drugo što bismo mogli raditi samo nas zapleće u ovaj materijalni svijet. Svrha je ljudskog života osloboditi se okova materijalnog svijeta. Međutim, kao što Bhagavatam kaže: na te viduh svartha-gatim hi visnum - „Ljudi ne znaju da je krajnji cilj života spoznati Visnua, ili Krsnu."

U ovom je dobu vrlo teško okrenuti ljude prema svjesnosti Krsne. Međutim, Caitanya Mahaprabhu nam je naredio da diljem svijeta di­jelimo ovo znanje. Stoga, pokušajmo. Čak i ako ljudi ne prihvate naše upute, to ne znači da trebamo prestati. Naša je jedina kvalifikacija trud - pokušavati dati sve od sebe. Maya [iluzija] je vrlo jaka. Stoga, izbaviti živa bića iz mayinih okova nije baš lako. Moj je Guru Maharaja imao mnoštvo hramova diljem Indije i ponekad bi znao reći: „Kada bih prodajom svih ovih hramova mogao jednog čovjeka obratiti na svjesnost Krsne, moja bi misija bila uspješna." Tako je običavao go­voriti.

Naš cilj nije izgraditi velike zgrade, iako je to katkad potrebno za ši­renje svjesnosti Krsne i pružanje utočišta ljudima. Naš je glavni posao okrenuti lica zbunjenih uvjetovanih duša prema Krsni. To je naš glavni cilj. Zato su nas Bhaktivinoda Thakura i drugi vaisnave upozorili da budemo oprezni s izgradnjom velikih hramova, jer bi naša pozornost mogla skrenuti prema materijalnim stvarima. Drugim riječima, mogli bismo zaboraviti na Krsnu.

Naravno, u krajnjem smislu ništa nije materijalno. Misliti o nečemu kao materijalnom puka je iluzija. Zapravo, ne postoji ništa drugo osim duha. Kako bi moglo postojati nešto materijalno? Svevišnji Gospodin je Vrhovni Duh, a kako sve potječe od Njega, pa i ono što mi nazivamo materijalnom energijom, onda je u krajnjem smislu sve duhovno.

Međutim, problem je u tome što u materijalnom svijetu, Krsni-noj nižoj energiji, postoji mogućnost zaboravljanja Krsne. Ljudi se

bave s toliko puno djelatnosti - to možemo jasno vidjeti u zapadnim zemljama - te iznalaze tako puno suvremenih olakšica, ali rezultat toga je da zaboravljaju na Krsnu. To je materijalno - to zaboravljanje Krsne.

Ustvari, ne postoji ništa drugo osim Krsne i Njegovih energija. Kao što Narada Muni kaže: idarh hi visvam bhagavan ivetarah - „Ovaj svijet je Krsna, Bhagavan." Međutim, onima koji su u neznanju čini se ra­zličitim od Bhagavana. Za maha-bhagavatu, čistog bhaktu, ne postoji poimanje materijalnog i duhovnog jer on posvuda vidi Krsnu. Kad ugleda nešto što mi nazivamo materijalnim, on to vidi kao preobražaj Krsnine energije (parinama-vada). Gospodin Caitanya je dao sljedeći primjer:

sthavara-jahgama dekhe, na dekhe tara murti sarvatra haya nija ista-deva-sphurti

Čisti bhakta može vidjeti drvo, ali on zaboravlja na drvo i vidi Krsninu energiju. Čim vidi Krsninu energiju, vidi Krsnu. Tako umjesto drveta on gleda Krsnu.

Još jedan primjer su Sunce i Sunčeva svjetlost. Čim ugledate Sun­čevu svjetlost, odmah možete pomisliti na Sunce. Nije li tako? Kada ujutro kroz prozor ugledate Sunčevu svjetlost, možete se odmah sjetiti Sunca. Uvjereni ste da postoji Sunce jer znate da bez Sunca ne bi bilo ni Sunčeve svjetlosti. Slično tome, kad god nešto ugledamo, trebamo odmah pomisliti na Krsnu u odnosu na tu određenu stvar, jer ta je stvar očitovanje Krsnine energije. Budući da se energija ne razlikuje od energetika, oni koji su shvatili Krsnu i Njegove energije ne vide ništa drugo osim Krsne. Zato za njih ne postoji materijalni svijet. Za savršenog je bhaktu sve duhovno (sarvam khalv idarh brahma).

Stoga trebamo uvježbati oči kako bismo posvuda vidjeli Krsnu. To uvježbavanje je predano služenje Krsne, proces pročišćenja:

sarvopadhi-vinirmuktam tat-paratvena nirmalam

hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate

Čim se nađemo u svjesnosti Krsne, odbacujemo sva lažna imenovanja

pa naše gledanje, dodirivanje, mirisanje itd., postaje nirmala, pročiš­ćeno služenjem Krsne. Tada možemo, odmah, posvuda vidjeti Krsnu. Sve dok naše oči nisu pročišćene, ne možemo vidjeti Krsnu, no čim se pročiste procesom predanog služenja vidjet ćemo samo Krsnu.

Prema tome, Kupidon je jedan od zastupnika iluzorne, materijalne energije, ali ako smo mi savršeno svjesni Krsne, Kupidon nam svojim strelicama ne može probosti srce. To nije moguće. Dobar je primjer za to Haridasa Thakura. Kada je Haridasa Thakura bio mladić, usred noći mu je prišla lijepo odjevena prostitutka i otkrila da se želi s njim sjediniti. Haridasa Thakura je odgovorio: „Dobro, molim te, sjedni. Ispunit ću tvoju želju, ali dopusti mi da najprije dovršim pjevanje Hare Krsna." Zamislite samo! Mrkla je noć, a pred Haridasom Thakurom je prelijepa mlada djevojka koja s njim želi imati seksualni odnos. Me­đutim, on i dalje pjeva Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Kako on nikad nije prestao pjevati, njezin plan nije uspio.

Dakle, Kupidon nam ne može probosti srce, ako smo uvijek u pot­punosti zaokupljeni svjesnošću Krsne. Pred bhaktom može biti na tisuće lijepih žena, ali ga one ne mogu uznemiriti. On ih vidi kao Krsnine energije i misli: „One su Krsnine; namijenjene su Njegovom užitku."

Dužnost je bhakte da pokuša sve lijepe žene uključiti u služenje Krsne, a ne da pokušava uživati u njima. Bhaktu ne probadaju Kupi-donove strijele jer sve vidi povezano s Krsnom. To je pravo odricanje. On ne prihvaća ništa za užitak svojih osjetila, već uključuje sve i sva­kog u služenje Krsne. To je proces svjesnosti Krsne.

Puno vam hvala.

Duhovni učitelj

4

Razotkriveni tobožnji duhovnjaci

Los Angeles, 30. prosinca 1968. godine. Reporter CBS televizije moli Srila Prabhupadu da komentira pojavljivanje mnogih novih „gurua" iz kasnih 60-tih koji su, između ostalog, obećavali moć, utjecaj, ovlada­vanje stresom i spasenje. Ovaj intervju bez dlake na jeziku razotkriva razne suvremene „vjerske" filozofije i njihovu primjenu. Srila Prabhu­pada izjavljuje: „Onaj tko tvrdi za sebe da je Bog, najveći je nitkov."

Novinar: Mislim da je ogroman broj naših čitatelja, a isto tako i veliki broj ljudi u Sjedinjenim Državama, strašno zbunjen svim tim osobama koje tvrde da su gurui i bogovi, te jedan za drugim niču po ovoj zemlji ... Srila Prabhupada: Mogu vam reći da su svi oni bezveznjaci. Novinar: Možete li nam to, molim vas, malo pojasniti. Srila Prabhupada: Mogu još dodati da su svi oni nitkovi. Novinar: Na primjer, onaj poznati čovjek koji prodaje mantre za medi­taciju? Srila Prabhupada: On je najveći nitkov. To javno kažem. Novinar: Možete li nam malo pojasniti što je u pozadini svega toga, zašto se to zbiva, jer naši čitatelji ... Srila Prabhupada: Iz njegova ponašanja mogu shvatiti da je on naj­gori nitkov. Ne želim ništa znati o njemu, no iz toga što radi, očito je da je nitkov. Međutim, čudno je za ljude iz zapadnih zemalja koji se smatraju tako naprednima - kako to da ih varaju takvi nitkovi? Novinar: Pa, čini mi se da ljudi tragaju za nečim i onda se netko takav pojavi... Srila Prabhupada: Da, međutim oni žele nešto vrlo jeftino - tu grije­še. Mi svojim učenicima ne dajemo ništa jeftino. Naš prvi uvjet je karakter - moralni karakter. Razumijete li? Sve dok se netko strogo ne pridržava moralnih načela, mi ga ne iniciramo, ne dopuštamo mu

da se pridruži ovoj organizaciji. Taj tzv. guru govori ljudima: „Samo radite što god želite. Platite mi trideset i pet dolara i dat ću vam mantru." Razumijete li? Ljudi žele biti prevareni i puno prevaranata dolazi. Ljudi se ne žele podvrći nikakvoj disciplini. Imaju novac pa misle: „Platit ćemo i odmah ćemo dobiti sve što želimo." Novinar: Raj u tren oka. Srila Prabhupada: Da, njihova budalaština. Novinar: Dopustite da vas pitam - ja imam svoje mišljenje, ali htio bih pitati vas - što mislite zašto se danas sve više mladih ljudi okreće istočnjačkim religijama? Srila Prabhupada: Zato jer ih vaš materijalistički način života više ne zadovoljava. Posebno vi u Americi imate dovoljno svega za uživanje. Imate dovoljno hrane, dovoljno žena, dovoljno vina, dovoljno kuća-dovoljno svega. Međutim, ljudi su ovdje još uvijek smeteni i nezado-voljni - više nego ljudi u Indiji koja se smatra siromašnom. U Indiji možete vidjeti da ljudi, ako su i siromašni, nastavljaju svoju staru duhovnu kulturu. Nisu tako uznemireni. To pokazuje da sam mate­rijalni napredak ne može pružiti zadovoljstvo. Žele li ljudi uistinu zadovoljstvo, moraju se posvetiti duhovnom životu. To će ih usrećiti. Svi su ovi ljudi u mraku, bez nade. Ne znaju kuda idu, nemaju cilja. Međutim, kada ste duhovno utemeljeni, znate što radite i kuda idete. Sve je jasno. Novinar: Drugim riječima, vi smatrate da zapadna crkva - bilo da je riječ o sinagogi ili nekoj drugoj crkvi - nije uspjela predstaviti duhovni život. Hoćete reći da njihova poruka nije relevantna? Ili se radi o tome da je oni nisu uspjeli pravilno predstaviti? Srila Prabhupada: Uzmite Bibliju. Izgovorena je davno, primitivnim ljudima koji su živjeli u pustinji. Ti ljudi nisu bili napredni. U to je vrijeme, u Starom zavjetu, bilo dovoljno reći: „Bog postoji. On je stvorio svijet." To je istina. Međutim, sada su ljudi napredovali u zna­nosti i žele doznati, u tančine, kako se to stvaranje odigralo. Ra­zumijete li? Na žalost, to se iscrpno, znanstveno objašnjenje ne nalazi u Bibliji, a crkva ne može ponuditi ništa više od toga. Zato ljudi nisu zadovoljni. Formalan odlazak u crkvu i upućivanje molitvi ih ne privlače.

Osim toga, tzv. vjerski vođe se ne pridržavaju čak ni najosnovnijih

vjerskih načela. Na primjer, u Starom zavjetu postoji deset zapovijedi; jedna zapovijed glasi: „Ne ubij." Međutim, ubijanje je vrlo istaknuto u kršćanskom svijetu. Vjerski vođe odobravaju klaonice i izmislili su teoriju da životinje nemaju dušu. Poriču da životinje imaju dušu, te s njima čine što god žele.

Kada ih mi pitamo: „Zašto činite to grješno djelo ubijanja?" sveće­nici odbijaju o tome raspravljati. Svi šute. To znači da se oni namjerno ne pridržavaju deset zapovijedi. Gdje su, onda vjerska načela? Jasno je rečeno: „Ne ubij." Zašto oni ubijaju? Koji je vaš odgovor? Novinar: Pitate li mene? Srila Prabhupada: Da. Novinar: Pa, „ne ubij" je očito etički ...i izvanvremenski, neosporno je. Međutim, čovjeka istinski ne zanima ... Srila Prabhupada: Da, to je točno. Njih doista ne zanima religija. To je sve samo predstava. Ne slijedite li religijska načela, o kakvoj se onda religiji radi? Novinar: Ja vam ne proturječim. Potpuno se slažem s vama. To nema nikakva smisla. „Ne ubij." „Nemaj drugog Boga osim Mene." „Ne uzimaj ono što nije tvoje." „Poštuj oca i majku." ...To su prekrasne ... Srila Prabhupada: „Ne poželi ženu bližnjega svoga" - ali tko se toga pridržava? Novinar: Takvi su vrlo rijetki. Srila Prabhupada: Kako onda mogu tvrditi da su religiozni? A bez religije, ljudsko društvo je životinjsko društvo. Novinar: Dobro, dopustite mi da vas upitam. Po čemu se vaše tuma­čenje razlikuje od osnovne židovsko-kršćanske etike deset zapovijedi? Srila Prabhupada: Nema nikakve razlike. Međutim, kao što sam vam rekao, nitko od njih se strogo ne pridržava deset zapovijedi. Ja samo kažem: „Molim vas, pridržavajte se Božjih zapovijedi." To je moja poruka. Novinar: Drugim riječima, tražite od njih da slijede ta načela. Srila Prabhupada: Da. Ne kažem da kršćani trebaju postati hindusi. Ja jednostavno kažem: „Molim vas, pridržavajte se svojih zapovijesti." Tako ćete postati bolji kršćanin. To je moja misija. Ja ne govorim: „Boga nema u vašoj tradiciji - Bog postoji samo ovdje, u našoj tra­diciji." Kažem samo: „Slušajte Boga", a ne: „Morate prihvatiti da je

Božje ime Krsna i nijedno drugo." Ne. Ja govorim: „Molim vas, slu­šajte Boga. Molim vas, pokušajte zavoljeti Boga." Novinar: Dopustite da to ovako postavim. Ako su vaša misija i misija zapadnjačke židovsko-kršćanske etike istovjetne, moram ponovno pi­tati, zašto su onda mladi ljudi, ili ljudi uopće, razočarani i pokušavaju se prikloniti istočnjačkim religijama? Zašto se okreću Istoku, ako je jedno i drugo isto? Srila Prabhupada: Zato jer ih židovska religija i kršćanstvo ne po­dučavaju praktično. Ja ih praktično podučavam. Novinar: Drugim riječima, vi ih učite da je ono što vi predstavljate praktična, svakidašnja metoda za dostizanje ispunjenja ljudskog duha. Srila Prabhupada: I Biblija i Bhagavad-gita naučavaju ljubav prema Bogu. Međutim, današnji vjerski vođe ne poučavaju uistinu kako vo­ljeti Boga. Ja ljude učim kako voljeti Boga, u tome je razlika. Zato su mladi ljudi privučeni. Novinar: Dobro. Dakle, cilj je isti, no je li proces kojim se on ostva­ruje različit? Šrila Prabhupada: Ne - cilj je isti i proces je isti. Međutim, ovi tako­zvani vjerski vođe - ne uče ljude da slijede taj proces. Ja ih učim kako da to praktično čine. Novinar: Dopustite mi da vas pitam nešto s čime se u zadnje vrijeme često susrećemo. Najveći problem koji muškarce i žene odvraća od ljubavi prema Bogu i pridržavanja deset zapovijedi jest - kako da ka-žem - pa, problem seksa. Sada govorim o nečemu što je očigledno. Svi smo kroz to prošli. Srila Prabhupada: Da, svi. Novinar: U zapadnoj kulturi ili religiji nema ničega što bi mladoj osobi pomoglo nositi se s tim problemom. Ja sam kroz to prošao. I svi ostali. Pružate li vi, u svojoj poruci, mladim ljudima nešto za što bi se mogli uhvatiti? Ako da, što je to? Srila Prabhupada: Ja od svojih učenika tražim da se vjenčaju. Ne dopuštam tu besmislicu da mladići žive sa svojim djevojkama. Ne. „Trebate se oženiti i živjeti kao gospodin." Novinar: Budimo malo precizniji. Što kada netko ima četrnaest, pet­naest, šesnaest godina? Srila Prabhupada: Naše mladiće učimo kako da postanu brahmaca-

nji - kako da žive u celibatu, kako da vladaju svojim osjetilima. U vedskoj kulturi obično ne dolazi do vjenčanja sve dok mladić ne na­puni dvadeset četiri, dvadeset pet godina, a djevojka šesnaest ili se­damnaest. Budući da doživljavaju duhovni užitak svjesnosti Krsne, ne zanima ih seksualni život. Dakle, mi ne kažemo: „Nemojte se družiti sa ženama," „Prestanite sa seksualnim životom", već sve uređujemo prema višem načelu svjesnosti Krsne. Na taj se način sve lijepo odvija. Novinar: Dakle, vaši učenici se ne grizu za jezik ili usnu govoreći: „Neću je (ili njega) dodirnuti." Postoji nadomjestak. Srila Prabhupada: Da, viši ukus. To je svjesnost Krsne i ona djeluje. Ja već podučavam zapadnjačke muškarce i žene kako da ovladaju svojim seksualnim nagonom. Moji učenici koje ovdje vidite su redom Ame­rikanci. Nisu uvezeni iz Indije. Novinar: Želio bih doznati jednu stvar: što vi mislite o ljudima poput tog poznatog gurua, prodavača mantri, koji je odbio mene i mnoge druge ljude. Moju je kćerku izvjesno vrijeme to jako zanimalo, ali sada je strašno razočarana. Srila Prabhupada: Psihologija je Zapadnjaka, posebno mladih ljudi, da žude za duhovnim životom. Priđe li mi netko s riječima: „Svamiji, iniciraj me", ja mu odmah odgovorim: „Moraš se pridržavati ova četiri načela - ne jesti meso, ne kockati se, ne uzimati opojna sredstva i ne upuštati se u nedopušteni seks." Puno ih ode. Međutim, ovaj prodavač mantri, on ne postavlja nikakva ograničenja. On je poput liječnika koji kaže: „Možeš činiti štogod ti se sviđa; samo uzmi moj lijek i izliječit ćeš se." Takav će liječnik biti vrlo popularan. Novinar: Da. Ubit će puno ljudi, no bit će vrlo omiljen. Srila Prabhupada: Da. [smije se] Pravi liječnik kaže: „To ne možeš raditi. Ono ne možeš raditi. Ovo ne možeš jesti." To ljude smeta. Oni žele nešto jako jeftino. Zato dolaze prevaranti i varaju ih. Kori­ste priliku - jer ljudi žele biti prevareni.

„O, iskoristimo t o ! " Razumijete li? Onda nitkovi savjetuju ljude: „Ti si Bog - svatko je Bog. Trebaš samo spoznati sebe - samo si zaboravio. Uzmi ovu maniru i postat ćeš Bog. Postat ćeš moćan. Nije potrebno vladati osjetilima. Možeš piti. Možeš se neograničeno upuštati u seks i činiti sve što ti se sviđa."

Ljudi to vole. „O, za samo petnaest minuta meditacije postat ću

Bog, a trebam platiti samo trideset i pet dolara." Milijuni će ljudi biti spremni to učiniti. Za Amerikance, trideset i pet dolara nije baš puno, ali pomnožimo li to s milijun, dolazimo do trideset pet milijuna dolara, [smije se]

Ne možemo tako varati ljude. Mi im kažemo da se, ako uistinu žele duhovni život, moraju pridržavati ograničenja. Zapovijed glasi: „Ne ubij." Ja neću reći: „Da, možeš ubijati - životinje nemaju osjećaje, životinje nemaju dušu." Ne možemo ljude varati na takav način. Novinar: Takve stvari su razočarale strašno puno mladih ljudi. Srila Prabhupada: Zato nam, molim vas, pokušajte pomoći. Ovaj je pokret jako dobar. Pomoći će vašoj zemlji. Pomoći će cijelom ljudskom društvu. To je vjerodostojan pokret. Mi ne zavaravamo niti varamo. Ovaj pokret je ovlašten. Novinar: Tko ga je ovlastio? Srila Prabhupada: Krsna, Bog. U Indiji ova filozofija svjesnosti Krsne ima na milijune sljedbenika - osamdeset posto stanovništva. Pitate li bilo kojeg Indijca, on će vam reći tako puno toga o svjesnosti Krsne. Novinar: Vjerujete li uistinu, s izrazito praktičnog gledišta, da vaš pokret ima izgleda za uspjeh ovdje, u Americi? Srila Prabhupada: Uzimajući u obzir ono što sam ja vidio, ima ve­likih izgleda. Mi ne govorimo: „Odbacite svoju religiju i pridružite nam se." Kažemo: „Slijedite, barem, svoja vlastita načela. Zatim, ako želite, učite s nama." Ponekad se događa da studenti, iako su diplo­mirali, odlaze u strane zemlje kako bi naučili još više. Zašto se to zbiva? Žele se još više prosvijetliti. Slično tome, svaki će vam vjerski spis koji slijedite pružiti prosvjetljenje. Međutim, nalazite li više toga u ovom Pokretu svjesnosti Krsne, zašto ne biste to prihvatili? Ako ste ozbiljni po pitanju Boga, zašto biste govorili: „O, ja sam kršćanin," „Ja sam Židov," „Ne mogu sudjelovati na vašem skupu"? Zašto biste govorili: „O, ne mogu vam dopustiti da govorite u mojoj crkvi"? Ako govorim o Bogu, što se tu ima prigovoriti? Novinar: Potpuno se slažem s vama. Srila Prabhupada: Spreman sam razgovarati s bilo kojim čovjekom svjesnim Boga. Skicirajmo neki program tako da ljudi mogu steći do­brobiti. Međutim, oni žele nastaviti na svoj uobičajen način. Ako usta­novimo da se slijeđenjem određene vrste vjerskog načela razvija ljubav

prema Bogu, to je najviša religija. Međutim, razvija li netko samo ljubav prema bogatstvu, kakva je to onda religija? Novinar: Imate pravo. Srila Prabhupađa: To je naš test - morate razviti ljubav prema Bogu. Mi ne tražimo da slijedite kršćanstvo ili islam, židovsku religiju ili hinduizam. Mi samo želimo vidjeti razvijate li ljubav prema Bogu. Međutim, oni kažu: „Tko je Bog? Ja sam Bog." Razumijete li? Danas svatko poučava svakoga da je Bog. Novinar: Jeste li vidjeli sliku nasmiješenog muškarca s brkovima i uleknutim nosom? Prije nego što je umro, izjavio je da je Bog. Srila Prabhupada: Bio je Bog? Bio je još jedan nitkov. Vidite - to se nastavlja. On je sebe reklamirao kao Boga. To znači da ljudi ne znaju što je Bog. Pretpostavimo da vam priđem i kažem vam da sam ja predsjednik Sjedinjenih Država. Biste li me prihvatili? Novinar: [smijeh] Ne, mislim da ne bih. Srila Prabhupada: Ti nitkovi! Ljudi ih prihvaćaju za Boga jer ne znaju što je Bog-u tome jest problem. Novinar: Potpuno je apsurdno da se netko pojavi i kaže vam da je Bog. Srila Prabhupada: Međutim, svatko tko takvu osobu prihvati za Boga isti je takav nitkov. Onaj tko tvrdi za sebe da je Bog, najveći je nitkov. On je prevarant. Onaj tko je prevaren također je nitkov koji ne zna što je Bog. Misli da je Bog tako jeftin da ga možete naći na tržnici. Novinar: Naravno, zapadnjačko je shvaćanje da je čovjek stvoren pre­ma Božjem liku. Prema tome, Bog mora izgledati nekako poput čo­vjeka. Srila Prabhupada: Imate tako puno znanstvenika pa otkrijte kako uistinu Bog izgleda, kakav je doista Njegov oblik. Gdje je taj odjel? Imate tako puno odjela - odjel za istraživanje, tehnološki odjel, ali gdje je odjel koji istražuje što je Bog? Postoji li takva grana znanja? Novinar: Nema odjela o Bogu, ne postoji. Srila Prabhupađa: U tome i jest problem. Međutim, Pokret svjesnosti Krsne je odjel gdje se uči kako upoznati Boga. Učite li s nama, nećete svakog nitkova prihvaćati za Boga. Samo ćete Boga prihvatiti za Boga. Mi poučavamo o drugoj prirodi, izvan ove materijalne prirode. Ova materijalna priroda nastaje i nestaje, no Bog i Njegova duhovna pri­roda su vječni. I mi, živa bića, smo vječni - bez kraja ili početka. Ovaj

Pokret svjesnosti Krsne poučava kako se možemo preseliti u tu vječnu, duhovnu prirodu u kojoj boravi Bog. Novinar: To je ono za čim čovjek traga. Srila Prabhupada: Da, to je ta težnja. Svatko pokušava biti sretan jer je to neotuđivo pravo živoga bića. Priroda mu je namijenila da bude sretno, ali ono ne zna gdje može biti sretno. Pokušava ostvariti sreću tamo gdje postoje bijedni uvjeti - rođenje, starost, bolest i smrt. Znanstvenici pokušavaju sami biti sretni i usrećiti druge ljude, no jesu li znanstvenici zaustavili starost, bolest, smrt i ponovno rođenje? Je li ijedan znanstvenik uspio? Novinar: Mislim da nije. Srila Prabhupada: Što se onda zbiva? Zašto ne razmisle: „Puno toga smo poboljšali, ali kakvo smo poboljšanje postigli na ova četiri pod­ručja?" Nikakvo, a ipak su tako ponosni na svoj napredak u obrazo­vanju i tehnologiji. Međutim, četiri osnovne nevolje ostaju takve kakve jesu. Razumijete li?

Znanstvenici su mogli napredovati u medicini, međutim, postoji li lijek koji bi dopustio tvrdnju: „Bolesti sada više ne postoje"? Postoji li takav lijek? Ne. Kakav je to onda znanstveni napredak? Bolesti ima sve više u tako puno novih oblika.

Izumili su nuklearno oružje. Što je u tome dobro? Služi samo za ubijanje. Jesu li izumili nešto kako ljudi ne bi više umirali? To bi im služilo na čast. Međutim, ljudi umiru svakog trenutka, a znanstvenici su izumili nešto kako bi još ubrzali smrt. To je sve. Služi li im to na čast? Dakle, još uvijek nema rješenja za smrt.

Pokušavaju zaustaviti prenapučenost. Kakvo im je rješenje? Prema statistikama svake se minute broj stanovnika povećava za stotinu.

Ne postoji nikakvo rješenje za rađanje. Ne postoji rješenje za smrt. Ne postoji rješenje za bolest; a ne postoji ni rješenje za starost. Čak je i veliki znanstvenik kao što je bio profesor Einstein morao trpjeti starost i umrijeti. Zašto nije mogao zaustaviti starost? Svatko poku­šava ostati mladolik, ali kako to postići? Znanstvenici i ne pokušavaju riješiti taj problem jer nadilazi njihove moći.

Oni nude samo neku vrstu zavaravanja; to je sve. Međutim svjesnost Krsne je rješenje, a sve je opisano u Bhagavad-giti. Neka pokušaju razumjeti. Neka barem naprave pokus.

Vjerodostojni duhovni učitelj

„Duhovni učitelj neće nikada reći: 'Ja sam. Bog.' ...Duhovni će učitelj reći: 'Ja sam Božji sluga.'" Obraćajući se studentima na sveučilištu u Stockholmu, rujna 1973. godine, Srila Prabhupada opisuje osam osnov­nih odlika koje, prema učenjima Veda, krase pravog duhovnog učitelja i tako nam omogućuju da razlikujemo sveca od šarlatana.

Dvije su stvari potrebne za započinjanje duhovnog života. Kao što je to Sri Caitanya Mahaprabhu izjavio, potrebna je milost Svevišnjeg Gospodina i milost duhovnog učitelja:

brahmanda bhramite kona bhagyavan jiva guru-krsna-prasade paya bhakti-lata-bija

Živa bića lutaju svemirom mijenjajući tijela, seleći se iz jednoga tijela u drugo, s jednoga mjesta na drugo, s jednoga planeta na drugi. Kruže ovim materijalnim svemirom: brahmanda bhramite. Suvremeni odga­jatelji ne poznaju ovu znanost - kako se duhovna duša seli iz jednog tijela u drugo, i kako prelazi s planeta na planet. Međutim, mi smo to objasnili u knjizi Lako putovanje na druge planete.

Ustvari, guru vam može pomoći da s ovoga planeta odete ravno u duhovno nebo, Vaikunthaloku, gdje postoje bezbrojni duhovni planeti. Najviši planet na duhovnom nebu je Krsnin planet, koji se zove Go-loka Vrndavana. Pokret svjesnosti Krsne pokušava pružiti obavijesti o tome kako se može izravno stići na Goloku Vrndavanu, Krsnaloku. To je naša misija.

Kakva je razlika između ovog materijalnog svijeta i duhovnog svi­jeta? Razlika leži u činjenici da u materijalnom svijetu, iako ste vječni, morate mijenjati tijelo. Ajo nityah sasvato 'yam purano na hanyate hanyamane sarire. Vi ne bivate uništeni po uništenju vašeg materi­jalnog tijela, već se selite u drugo tijelo, u jedan od 8 400 000 oblika. Jalaja nava-laksani. Postoji 900 000 oblika života u vodi, 2 000 000

oblika drveća i bilja, 1 100 000 oblika kukaca, 1 000 000 oblika ptica i 3 000 000 oblika zvijeri. Potom stižete do ljudskog oblika života. Sada možete izabrati hoće li vas ovo kružno seljenje ponovno nositi iz jednog tijela u drugo unutar nižih vrsta života ili ćete otići u duhovno nebo, na najviši duhovni planet, znan kao Goloka Vrndavana. To je vaš izbor. Ovaj ljudski oblik tijela vam je dan kako biste mogli izabrati. U nižim ste vrstama posve pod nadzorom materijalne prirode, no kada vam materijalna priroda ukaže priliku davši vam ovaj ljudski oblik tijela, možete izabrati ono što želite.

To je potvrđeno u Bhagavad-giti [9.25]:

yanti deva-vrata devan pitrn yanti-'pitr-vratah

bhutani yanti bhutejya yanti mad-yajino 'pi mam

Oni koji se pokušavaju uzdići na više planete - devaloke, planete polu­bogova, gdje su uvjeti života jako dobri, a životni vijek vrlo dug - mogu obožavati polubogove. Ili, ako to želite, možete otići na Pitrloku, na planete duhova, ili na planet na kojem živi Krsna (yanti mad-yaji­no 'pi mam). Sve ovisi o vašim djelatnostima. Međutim, samsara-lu-tanje ovim materijalnim svijetom, kruženje iz jednoga tijela u drugo, s jednoga planeta na drugi se ne preporučuje. Materijalno se postojanje naziva samsara. Bhutva bhutva praliyate: rodite se u nekom tijelu, ži­vite neko vrijeme, i onda morate ostaviti to tijelo. Potom morate pri­hvatiti drugo tijelo, ponovno živjeti neko vrijeme, ponovno ostaviti to tijelo i onda iznova prihvatiti drugo tijelo. To se naziva samsara.

Materijalni svijet se uspoređuje s davanalom, šumskim požarom. Kao što nas iskustvo uči, nitko ne odlazi u šumu s namjerom da je za­pali, ali požar ipak nastaje. Slično tome, nitko u materijalnom svijetu ne želi biti nesretan. Svi pokušavaju biti sretni, ali su prisiljeni prihva­titi nesreću. U materijalnom svijetu, od pamtivijeka pa sve do danas, povremeno izbijaju ratovi, svjetski ratovi, iako ljudi smišljaju razna sredstva da bi ih spriječili. Kada sam ja bio mlad, postojala je Liga na­roda. Poslije Prvog svjetskog rata, 1920. godine, razni su narodi osno­vali Ligu naroda, samo da bi uredili miran suživot. Nitko nije želio rat, ali je poput šumskog požara buknuo Drugi svjetski rat. Sada su smislili

Ujedinjene narode, no rat se nastavlja - rat u Vijetnamu, u Pakistanu i u raznim drugim zemljama. Dakle, možete sve pokušati kako biste živjeli u miru, ali priroda vam to neće dopustiti. Rata mora biti. To se ratno raspoloženje neprestano nastavlja, ne samo između dva naroda, već i između čovjeka i čovjeka, susjeda i susjeda, čak i između muža i žene te oca i sina. Ratno raspoloženje ne prestaje. To se naziva dava-nala, šumski požar. Nitko ne odlazi u šumu da bi podmetnuo požar, no sama od sebe, trenjem suhih bambusa, nastaje iskra i šuma je u plamenu. Slično tome, iako mi ne želimo nesreću, svojim postupcima stvaramo neprijatelje i tako nastaju borbe i rat. To se naziva samsara-davanala.

Taj šumski požar materijalnog postojanja neprestano bukti, a ovla­štena osoba koja vas može spasiti iz te vatre zove se guru, duhovni učitelj.

Kako vas on spašava? Koja su njegova sredstva? Razmotrite isti primjer. Kada šuma gori, ne možete poslati vatrogasce da je ugase, niti otići tamo sami s vedrima vode. To nije moguće. Kako onda ugasiti požar? Za gašenje vatre potrebna vam je voda; no, odakle će voda stići - iz vašeg vedra ili od vatrogasaca? Ne, mora doći s neba. Samo kad s neba počne lijevati kiša, šumski će se požar ugasiti. Ta kiša ne ovisi o vašoj znanstvenoj propagandi ili smicalicama. Ona ovisi o mi­losti Svevišnjeg Gospodina. Duhovni učitelj se uspoređuje s oblakom. Kao što iz oblaka lije kiša, tako i duhovni učitelj donosi milost Sve­višnje Božanske Osobe. Oblak uzima vodu iz mora. On sam nema vode, već je uzima iz mora. Na sličan način duhovni učitelj donosi milost od Svevišnje Božanske Osobe. Razumijete li usporedbu? On sam nema svoju milost, već nosi milost Svevišnje Božanske Osobe. To je kvalifikacija duhovnog učitelja.

Duhovni učitelj neće nikada reći: „Ja sam Bog - mogu ti dati milost." Ne. To nije duhovni učitelj; to je prevarant. Duhovni će učitelj reći: „Ja sam Božji sluga; donio sam Njegovu milost. Molim vas, prihvatite je i budite zadovoljni." To je posao duhovnog učitelja. On je poput poštara. Kada vam poštar isporuči neku veliku sumu novca, to nije njegov vlastiti novac. Novac šalje netko drugi, ali on ga pošteno ispo-ručuje - „Gospodine, izvolite vaš novac. Uzmite ga." Vi ste tada jako zadovoljni s njim, iako novac koji vam daje nije njegov. Kada vam je

novac potreban pa ga dobijete od svoga oca ili kog drugog-preko po­štara - osjećate veliko zadovoljstvo.

Slično tome, svi patimo u plamtećem požaru ovog materijalnog po­stojanja. Duhovni učitelj donosi poruku Svevišnjeg Gospodina i pre­daje ju vama; prihvatite li je, bit ćete zadovoljni. To je posao duhovnog učitelja.

samsara-davanala-lidha-loka-tranaya karunya-ghanaghanatvam

praptasya kalyana-gunarnavasya vande guroh sri-caranaravindam

Tako odajemo poštovanje duhovnom učitelju: „Gospodine, donio si milost Svevišnjega Gospodina; stoga ti jako puno dugujemo. Došao si nas spasiti, zato ti odajemo ponizno poštovanje." To je značenje ovoga stiha: guru donosi poruku kako bi ugasio požar koji plamti u vašim srcima i to je prva kvalifikacija duhovnog učitelja ili gurua. To je provjera.

U srcu svakoga od nas bukti požar - požar tjeskobe. To je priroda materijalnog postojanja. Svi uvijek osjećaju tjeskobu; nitko je nije li­šen. Čak je i ptičica tjeskobna. Date li ptičici pregršt zrnja, ona će jesti, ali ne sasvim mirno. Gledat će čas na jednu, čas na drugu stranu: „Dolazi li me tko ubiti?" To je materijalno postojanje. Svatko je pun tjeskobe, čak i predsjednik poput gosp. Nixona, a što reći za druge. Čak je i Gandhi, u našoj zemlji, bio pun tjeskobe. Svi su političari tjeskobni. Mogu biti na vrlo visokom položaju, ali materijalna bolest -tjeskoba - je prisutna.

Ako ne želite tjeskobu, morate uzeti utočište gurua, duhovnog uči­telja. Slijedeći njegove upute morate se osloboditi tjeskobe - to je pro­vjera gurua. Nemojte pokušavati naći jeftinog gurua ili gurua u modi. Ponekad ljudi drže psa jer to je suvremeno; ako želite imati gurua zbog mode - „Ja imam gurua" - to vam neće pomoći. Morate prihvatiti gurua koji može ugasiti požar tjeskobe koji plamti u vašem srcu. To je prva provjera gurua.

Druga je provjera: mahaprabhoh kirtana-nrtya-gita vaditra-madyan-manaso rasena. Guru uvijek pjeva, slavi Gospodina Caitanyu Maha-prabhua - to je njegova dužnost, a to je i druga osobina po kojoj može-

te prepoznati gurua. Mahaprabhoh kirtana-nrtya-gita. Duhovni učitelj pjeva sveto ime Gospodina i pleše, jer to je lijek za sve nesreće u ovom materijalnom svijetu.

U današnje vrijeme nitko ne može meditirati. Takozvana meditacija koja je danas popularna na Zapadu, čista je glupost. Jako je teško meditirati u ovom uznemirujućem dobu Kali [dobu svađe i licemjerja]. Zato sastre [spisi] kažu: krte yad dhyayato visnum. U Satya-yugi [dobu istine], kada su ljudi živjeli sto tisuća godina, Valmiki Muni je dostigao savršenstvo nakon šezdeset tisuća godina meditacije. Međutim, danas nam nitko ne može jamčiti da ćemo živjeti šezdeset godina pa čak ni šezdeset sati. Zato u ovom dobu meditacija nije moguća. U Treta-yugi, dobu koje slijedi iza Satya-yuge, ljudi su vršili obrede opisane u vedskim sastrama. Tretayam yajato makhaih. Makhaih znači izvo­đenje velikih, velikih žrtvovanja. Za to su potrebne ogromne sume novca. U današnje su doba ljudi jako siromašni pa ne mogu priređivati takva žrtvovanja. Dvapare paricaryayam - u Dvapara-yugi [razdoblju koje je prethodilo sadašnjem dobu] bilo je moguće raskošno oboža­vati Božanstvo u hramu, ali danas, u Kali-yugi, ni to nije moguće. Zato je opća preporuka: kalau tad dhari-kirtanat- u ovom dobu Kali, savršenstvo je moguće postići jednostavno pjevajući Gospodinovo sve­to ime. Cilj je pokreta svjesnosti Krsne da proširi to pjevanje. Sri Caitanya Mahaprabhu je započeo ovaj pokret pjevanja i plesanja koji ne prestaje već pet stotina godina; u Indiji je vrlo popularan, no u za­padne smo ga zemlje uveli tek prije pet ili šest godina. Ljudi se pri­­ružuju i osjećaju se sretno. To je jedini postupak za ovo doba.

Guru je uvijek zaokupljen pjevanjem. Mahaprabhoh kirtana-nrtya-gita - pjevanje i plesanje. Ne čini li to sam, kako onda može tomu po­dučavati svoje učenike? Dakle, guru će vam dati upute koje će vas otimah osloboditi sve tjeskobe; to je prvi pokazatelj po kojem možete prepoznati gurua. Drugi pokazatelj jest da guru, osobno, uvijek pleše i pjeva sveto Gospodinovo ime. Mahaprabhoh kirtana-nrtya-gita vadi-tra-madyan-manaso rasena - plešući i pjevajući, duhovni učitelj u svom umu uživa u transcendentalnom blaženstvu. Sve dok niste blaženi, ne možete plesati. Ne možete lažno plesati. Kada bhakte plešu, to nije lažno. Oni osjećaju neko transcendentalno blaženstvo i zato plešu. Ne radi se o tome da su oni izvježbani da plešu. Ne. Njihov se ples odvija

na duhovnoj razini. Romanca-kampasru-tarahga-bhajah. Ponekad su na tijelu uočljivi duhovni simptomi - plač ili ježenje kože. Postoji puno simptoma. To je prirodno. Ti se simptomi ne smiju oponašati, no oni su vidljivi kada je netko duhovno napredan.

Treći pokazatelj gurua je:

sri-vigraharadhana-nitya-nana-srngara-tan-mandira-marjanadau

yuktasya bhaktams ca niyunjato 'pi vande guroh sri-caranaravindam

Dužnost je duhovnog učitelja da uključi učenike u obožavanje Bo­žanstva, sri-vigraha. U svim našim hramovima obožavaju se Božanstva. Ovdje, u Stockholmu, obožavanje još nije u potpunosti utemeljeno, ali obožavamo slike Gospodina Caitanye i gurua. U drugim centrima, poput onih u Engleskoj i Americi, postoji obožavanje Božanstva. Sri-vigraharadhana-nitya-nana srngara-tan-mandira-marjanadau - oboža-vati Božanstvo znači lijepo Ga odijevati, pažljivo održavati čistoću u hramu, nuditi Mu ukusna jela, a potom ostatke te hrane prihvaćati kao našu prehranu. To je način obožavanja Božanstva. Božanstvo obo­žava sam guru, ali u taj postupak uključuje i svoje učenike. To je treći pokazatelj.

Četvrti pokazatelj je:

catur-vidha-sri-bhagavat-prasada-svadv-anna-trptan hari-bhakta-sanghan

krtvaiva trptim bhajatah sadaiva vande guroh sri-caranaravindam

Duhovni učitelj ohrabruje dijeljenje prasadama (ostataka Krsnine hra­ne) ljudima. Naša filozofija nije suhoparna - samo pričaj i potom otiđi. Ne. Mi dijelimo prasadam, vrlo raskošan prasadam. U svakom hramu, svakome tko naiđe, ponudimo prasadam. Od pedeset pa do dvjesto bhakta živi u jednom hramu, a još dolaze i ljudi izvana te uzimaju prasadam. Dijeljenje prasadama je još jedan pokazatelj vjerodostojnog duhovnog učitelja.

Ako jedete bhagavat-prasadam, postupno se produhovljujete; to je njegova moć. Zato se kaže da spoznaja Boga počinje jezikom. Sevon-

mukhe hi jihvadau - uključite li svoj jezik u služenje Boga, spoznat ćete Boga. Na koji to način možete uključiti jezik u služenje Boga? Pjevajte Gospodinovo sveto ime i uzimajte prasadam, ostatke hrane ponuđene Gospodinu. Tako ćete postati samospoznati, spoznat ćete Boga. Ne morate biti ni visoko obrazovani, ni filozof, ni znanstvenik, ni bogataš, da biste spoznali Boga. Ako iskreno uključite samo svoj jezik u služenje Gospodina, spoznat ćete Ga. To je tako jednostavno. Nije jako teško. Zato guru, duhovni učitelj, predstavlja ovaj prasa­dam program. Svadv-anna-trptan hari-bhakta-sanghan. Hari-bhakta-sanghan znači ,,u društvu bhakta". To ne možete učiniti bez njihovog društva. Krtvaiva trptim bhajatah sadaiva - kada je guru posve zado­voljan dijeljenjem prasadama, jako je sretan i zaokuplja se predanim služenjem Gospodina, pjevajući i plešući. To je četvrti pokazatelj.

Peti pokazatelj je:

sri-radhika-madhavayor apara-madhurya-lila-guna-rupa-namnam

pratiksandsvadana-lolupasya vande guroh sri-carandravindam

Duhovni učitelj uvijek misli na Krsnine zabave s Njegovom pratiljom Srimati Radharani i gopijama. Ponekad razmišlja o Krsninim zaba­vama s dječacima pastirima. Tako on uvijek razmišlja o Krsni koji se zabavlja. Pratiksandsvadana-lolupasya. Pratiksana znači da na taj način razmišlja dvadeset i četiri sata dnevno. To je svjesnost Krsne. Osoba mora dvadeset i četiri sata na dan misliti na Krsnu. Tako tre­bate urediti svoj život. Mi smo napravili takav program - svi su mladići i djevojke u svjesnosti Krsne zaokupljeni Krsnom dvadeset četiri sata na dan - ne samo službeno, ne jednom na tjedan kad meditiraju ili odlaze u neki hram. Ne, oni su dvadeset i četiri sata zaokupljeni Krsnom.

Sljedeći pokazatelj je:

nikunja-yuno rati-keli-siddhyai ya yalibhir yuktir apeksaniya

tatrati-daksyad ati-vallabhasya vande guroh sri-carandravindam

Krajnji je cilj duhovnog učitelja preseliti se na Krsnin planet gdje se može družiti s gopijama kako bi im pomogao služiti Krsnu. Neki duhovni učitelji žele postati pomoćnici gopija, neki žele postati po­moćnici dječaka pastira, neki žele pomagati Nandi i majci Yasodi, a neki žele postati Božji sluge. Neki žele postati rascvjetano drveće, voćke, telad ili krave u Vrndavani. Postoji pet vrsta odnosa: santa [duboko poštovanje], dasya [služenje], sakhya [prijateljstvo], vatsal-ya [roditeljstvo] i madhurya [bračna ljubav]. U duhovnom svijetu sve postoji. Cintamani-prakara-sadmasu. U duhovnom je nebu čak i ze­mlja duhovna. Stabla su duhovna, voće je duhovno, cvijeće je du­hovno, voda je duhovna, sluge su duhovni, prijatelji su duhovni, majke su duhovne, očevi su duhovni, Gospodin je duhovan i Njegovi su pra­tioci duhovni. Sve je apsolutno, iako postoje raznolikosti.

U materijalnom se svijetu ove duhovne raznolikosti tek blijedo od­ražavaju, poput stabala na obali rijeke. Stablo se odražava u vodi, ali kakav je odraz? Obrnut. Slično tome, ovaj je materijalni svijet odraz duhovnog svijeta, ali iskrivljeni odraz. U duhovnom svijetu postoji ljubav između Radhe i Krsne. Krsna je uvijek mlad - nava-yauvana. Radharani je uvijek mlada, jer Ona je Krsnina moć zadovoljstva. Sri-radhika-madhavayor apara. Jaya radha-madhava. Mi ne obožavamo Krsnu samog, već Krsnu s Njegovom vječnom pratiljom, Srimati Ra­dharani. Između Radharani i Krsne postoji vječna ljubav. Zato Ve-danta-sutra kaže: janmady asya yatah - Apsolutna Istina je ona iz koje sve izvire. U ovom svijetu postoji ljubav između majke i sina, ljubav između muža i žene, ljubav između gospodara i sluge, između prija­telja i prijatelja, između gospodara i psa, mačke ili krave. Međutim, to su samo odrazi duhovnog svijeta. Krsna također voli životinje, te­lad i krave. Baš kao što mi ovdje volimo pse i mačke, tako Krsna voli telad i krave. To ste vidjeli na slikama Krsne. Potreba da volimo, čak i životinje, postoji u duhovnom svijetu. Kako bi se inače mogla odražavati? Ovaj je svijet samo odraz. Ako u stvarnosti ne postoji ništa poput toga, kako se onda ovdje može odražavati? Sve to postoji u duhovnom svijetu. Međutim, da biste shvatili tu izvornu potrebu za ljubavlju, morate vježbati svjesnost Krsne.

U ovom svijetu doživljavamo razočaranje. Ovdje volimo - muškarac voli ženu, žena voli muškarca - no prisutno je razočaranje. Poslije ne-

kog vremena se rastaju jer je njihova ljubav iskrivljen odraz. Ne postoji prava ljubav u ovom svijetu. To je samo požuda. Prava je ljubav u duhovnom svijetu, između Radhe i Krsne. Prava ljubav je ljubav iz­među Krsne i gopija. Prava ljubav je u prijateljstvu Krsne i Njegovih dječaka pastira. Prava ljubav je ljubav između Krsne, krava i teladi. Prava ljubav je ljubav između Krsne, drveća, cvijeća i vode. U du­hovnom svijetu sve je ljubav. Međutim, u ovom materijalnom svijetu zadovoljavamo se pukim odrazom stvari iz duhovnog svijeta. Zato sada, kada imamo ovu priliku, ovaj ljudski život, pokušajmo shvatiti Krsnu. To je svjesnost Krsne - shvatimo Krsnu. Kao što kaže Bha-gavad-gita [4.9]: janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah -Krsnu trebate istinski razumjeti, a ne površno. Naučite znanost o Krsni. Ovo je uputa - trebate samo pokušati zavoljeti Krsnu. Postupak je sljedeći: obožavate Božanstvo, uzimate prasadam, pjevate Krsnina sveta imena i slijedite upute duhovnog učitelja. Na taj ćete način na­učiti kako razumjeti Krsnu i onda će vaš život biti uspješan. To je naš Pokret svjesnosti Krsne. Puno vam hvala.

Yoga i meditacija

5

Meditacija pomoću transcendentalnog zvuka

Na predavanju održanom na Bostonskom sveučilištu, u ljeto 1969. go­dine, Srila Prabhupada je predstavio sustav meditacije glasovit po svo­joj iznimnoj moći te činjenici da ga se može lako primjenjivati gotovo svuda i u svako doba. „Prihvatite li ovaj jednostavan proces," rekao je, „pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, odmah se uzdižete na transcendentalnu razinu." Zatim je dodao: „Nijednu drugu meditaciju ne možete primjenjivati dok šećete ulicom."

Dragi moji mladići i djevojke, puno vam hvala što ste došli na ovaj skup. Mi širimo Pokret svjesnosti Krsne jer u cijelom svijetu postoji velika potreba za tom svjesnošću. Sam proces je vrlo lagan - to mu je prednost.

Prije svega, moramo pokušati razumjeti što je transcendentalna ra­zina. Što se tiče našeg sadašnjeg stanja, mi se nalazimo na raznim razinama. Stoga, najprije moramo dostići transcendentalni položaj; tek se tada može govoriti o transcendentalnoj meditaciji.

U trećem poglavlju Bhagavad-gite, pronaći ćete objašnjenje o raz­nim stanjima uvjetovanog života. Prvo je tjelesno shvaćanje života (indriyani parany ahuh). U materijalnom svijetu svatko je pod utje­cajem tjelesnog shvaćanja života. Netko misli: „Ja sam Indijac." Vi mi­slite: „Ja sam Amerikanac." Netko drugi misli: „Ja sam Rus." Netko opet misli da je nešto treće, ali svatko misli: „Ja sam tijelo."

Taj se tjelesni stupanj uvjetovanog života naziva osjetilna razina jer, sve dok shvaćamo život u tjelesnim okvirima, uvjereni smo da sreća znači zadovoljavanje osjetila. To je sve. To tjelesno poimanje života u današnje je vrijeme jako izraženo; ne samo u današnje vrijeme, već od stvaranja materijalnog svijeta. To je bolest: „Ja sam tijelo."

U Srimad-Bhagavatamu se kaže: yasyatma-buddhih kunape tri-dha-

tuke - misliti da smo tijelo znači smatrati sebe vrećom kože i kostiju. Tijelo je vreća kože, kostiju, krvi, mokraće, izmeta i mnoštva drugih krasnih sastojaka. Stoga kad mislimo: „Ja sam tijelo", ustvari mislimo: „Ja sam vreća kostiju, kože, izmeta i mokraće. To je moja ljepota; to mi je sve." Takvo tjelesno shvaćanje života nije jako inteligentno, a njegovanje tijela nije put koji vodi do samospoznaje.

Onima koji su potpuno obuzeti tjelesnim shvaćanjem života pre­poručuje se primjena sustava dhyana-yoge, yoge meditacije. To je nave­deno u šestom poglavlju Srimad-Bhagavad-gite. U trinaestom i četrna­estom stihu Krsna objašnjava: „Osoba treba uspraviti tijelo, vrat i glavu i nepomično gledati u vrh nosa. Tako, neuznemirena i ovladanog uma, bez straha, posve slobodna od seksualnih želja, treba meditirati na Mene i prihvatiti Me kao krajnji cilj života."

U tekstu prije navedenog stiha Gospodin Krsna daje osnovne upute o primjeni te transcendentalne meditacije. Osoba mora ograničiti za­dovoljavanje osjetila, posebno seks. Treba se povući na osamljeno, sveto mjesto i sjediti u osami. Taj se postupak meditacije ne primje­njuje na mjestima kao što je ovo, u velikom gradu punom ljudi. Osoba mora otići na osamljeno mjesto i vježbati u samoći. Mjesto za sjedenje treba brižljivo odabrati, a sjesti valja na određeni način ...Postoji tako puno stvari na koje treba paziti. Naravno, nije ih moguće objasniti u samo nekoliko minuta; stoga, ako vas to uistinu zanima, u poglavlju Bhagavad-gite pod nazivom „Dhyana-yoga" pronaći ćete podroban opis.

Dakle, trebamo nadići tjelesno shvaćanje života i doći na duhovnu razinu. To je cilj svakog pravog procesa samospoznaje. Predavanje sam počeo tvrdnjom da svi najprije mislimo da smo tijelo. Indriyani pa-rany ahuh. Potom, onaj tko je nadišao tjelesno shvaćanje života, dolazi na razinu uma. Indriyebhyah param manah. Riječ manah znači „um". Gotovo se sve stanovništvo svijeta nalazi pod utjecajem tjelesnog shva­ćanja života, ali ipak, postoje i oni koji su pod utjecajem umnog shvaćanja života. Oni za sebe misle da su um. Nekolicina ljudi je na intelektualnoj razini: manasas tu para buddhih. Buddhih znači „inte­ligencija". Kada pak nadiđete i tu intelektualnu razinu, onda dolazite na duhovnu razinu. To je prva spoznaja koja je potrebna.

Prije nego što se počnete baviti transcendentalnom meditacijom,

morate doći na transcendentalnu razinu. Transcendentalna se razina naziva brahma-bhutah. Možda ste već čuli tu riječ - Brahman. Trans-cendentalist misli: „Aham brahmasmi - ja nisam ovo tijelo; ja nisam ovaj um; ja nisam ova inteligencija; ja sam duhovna duša." To je trans­cendentalna razina.

Govorimo o transcendentalnoj meditaciji. Dakle, nadišavši tjelesno, umno, a potom i intelektualno shvaćanje života, dolazite do prave duhovne razine koja se naziva brahma-bhutah stupanj. Ne možete samo izgovoriti neke riječi - „Ja sam sada spoznao Brahman." Postoje pokazatelji. Sve ima svoje pokazatelje, a po čemu možete znati da je netko spoznao transcendenciju, Brahman, objašnjeno je u Bhagavad-giti [18.54]: brahma-bhutah prasannatma. Pokazatelj da se netko nalazi na transcendentalnoj razini, stupnju brahma-bhutah, njegovo je raspo­loženje - on je uvijek radostan, nikada nije zlovoljan.

Što znači radostan? I to je objašnjeno: na socati na kanksati. Onaj tko je na transcendentalnoj razini ne žudi ni za čim, niti se zbog čega žali. Dva su pokazatelja materijalne razine: žudnja i jadikovanje. Žu­dimo za stvarima koje nemamo, a jadikujemo za onima koje smo izgu­bili. To su pokazatelji tjelesnog shvaćanja života.

Čitav materijalni svijet žudi za seksom. Seks je u osnovi svake žud­nje. Purhsah striya mithuni-bhavam etam. Mithuni-bhavam znači seks. Bilo da promatrate ljudsku, životinjsku, ptičju zajednicu ili zajednicu kukaca, vidjet ćete posvuda da seksu pripada istaknuto mjesto. To je materijalistički način života. Mladić žudi za djevojkom, djevojka žudi za mladićem; muškarac žudi za ženom, žena žudi za muškarcem i to neprestano traje.

Čim se muškarac i žena sjedine, čvrsti čvor u srcu još se više za­tegne. Tayor mitho hrdaya-granthim ahuh. Misle: „Ja sam materija, tijelo. Ovo tijelo pripada meni. Ova žena ili muškarac pripada meni. Ova zemlja pripada meni. Ovaj svijet je moj." To je čvrsti čvor. Umje­sto da nadiđu tjelesno poimanje, oni se još više zapleću. Situacija postaje vrlo teška. Zato Krsna u Bhagavad-giti savjetuje da, ako vas imalo zanima primjena yoge i meditacije u pokušaju uzdizanja na transcendentalnu razinu, morate odustati od seksa.

Međutim, u današnje doba to nije moguće. Zato naša metoda, svje­snost Krsne, ne traži; „Prestanite sa seksom." Mi kažemo: „Nemojte

se upuštati u nedopušten seks." Naravno, odbacivanje nedopuštenog seksa zahtjev je civiliziranog života, a što onda reći o transcenden­talnom životu. U svakom civiliziranom društvu postoji institucija bra­ka, a postoji li seks izvan braka, on se naziva nedopuštenim. Nijedno civilizirano društvo ne odobrava takav seks svojim članovima, a kamoli onima koji teže transcendentalnom životu. Transcendentalni život mo­ra biti pročišćen od svih umnih i tjelesnih shvaćanja jastva.

Međutim, ljude u ovom dobu Kali, u kojem su svi uznemireni, uvijek puni tjeskobe i kratkog životnog vijeka, uglavnom uopće ne zanimaju nikakve transcendentalne teme. Zanima ih samo tjelesno shvaćanje života. Ako nekoga uvijek uznemiruju brojne tjeskobe, kako se onda može uzdignuti na razinu transcendentalne spoznaje? U ovom dobu je to vrlo teško. Bilo je teško čak i prije pet tisuća godina, kada je Krsna u Bhagavad-giti poučio Arjunu meditaciji. Arjuna je pripadao kraljevskoj obitelji; u mnogo čemu je bio vrlo napredan, ali je ipak na bojnom polju Kuruksetri rekao: „Dragi moj Krsna, ne mogu pri­mijeniti tu transcendentalnu meditaciju, taj proces dhyana-yoge. Ja sam obiteljski čovjek; došao sam ovdje kako bih se borio za svoje poli­tičke interese. Kako da primjenjujem taj sustav koji predviđa sjedenje na osamljenom mjestu i odbacivanje seksa? To nije moguće." Arjuna je bio puno sposobniji od nas, a ipak je odbio primjenjivati taj proces meditacije.

Prema tome, primjenom sustava hatha-yoge ili dhyana-yoge u ovom dobu nije moguće dostići transcendentalnu razinu. Pokušava li tko primjenjivati tu tzv. meditaciju, on zapravo ne primjenjuje transcen­dentalnu meditaciju. Ne možete meditirati u gradu, to nije moguće. U Bhagavad-giti je to vrlo jasno rečeno. Međutim, vi živite u gradu, živite sa svojom obitelji, sa svojim prijateljima. Vama nije moguće otići u šumu i pronaći osamljeno mjesto; no Krsna kaže da baš to morate učiniti želite li primjenjivati transcendentalnu meditaciju.

Ako se želite ovdje, u ovom dobu, uzdići na transcendentalnu ra­zinu, morate slijediti preporuke vedske književnosti: kalau tad dhari-kirtanat. U ovom je dobu jednostavnim pjevanjem svetog imena Boga moguće dostići sve savršenstvo. Mi ne uvodimo ovaj proces pjevanja jer smo to sami izmislili, kako bismo olakšali stvar. Ne, Gospodin Caitanya Mahaprabhu je prije pet stotina godina uveo ovaj proces

transcendentalne meditacije. Preporučuje ga i vedska književnost, a i praktičan je. Primijetili ste kako moji učenici, ovi mladići i djevojke, odmah doživljavaju transcendentalne osjećaje čim počnu pjevati Hare Krsna. Pokušate li i vi, vidjet ćete kako se podižete na transcenden­talnu razinu. Pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare je, stoga, najlakši proces transcendentalne meditacije.

Ovaj će vas transcendentalni zvuk odmah ponijeti do transcenden­talne razine, pogotovo ako pokušate pažljivo slušati, tako da vam se um posve zaokupi zvukom. Ova se Hare Krsna zvučna vibracija ne razlikuje od Krsne, jer Krsna je apsolutan. Kako je Bog apsolutan, nema razlike između Božjeg imena i samog Boga. U materijalnom svijetu postoji razlika između vode i riječi voda, između cvijeta i riječi cvijet. Međutim, u duhovnom svijetu, u apsolutnom svijetu, te razlike nema. Stoga, čim izgovorite Hare Krsna, Hare Krsna, istog se časa družite sa Svevišnjim Gospodinom i Njegovom energijom.

Riječ Hare označava energiju Svevišnjeg Gospodina. Energija Sve­višnjeg Gospodina sve obavlja. Parasya brahmanah saktih. Kao što su planeti tvorevina sunčeve energije, tako je cijelo materijalno i duhovno očitovanje stvoreno energijom Svevišnjeg Gospodina. Kad pjevamo Hare Krsna, molimo se energiji Svevišnjeg Gospodina i samom Sve­višnjem Gospodinu: „Molim Te, izbavi me. Molim Te, izbavi me. Ja sam u tjelesnom shvaćanju života. U ovom sam materijalnom posto­janju. Patim. Molim Te, uzdigni me na duhovnu razinu, na kojoj ću biti sretan."

Ne morate mijenjati svoju situaciju. Ako ste student, ostanite stu­dent. Ako ste poslovan čovjek, ostanite poslovan čovjek. Žena, mu­škarac, crnac, bijelac - svatko može pjevati Hare Krsna. To je jedno­stavan proces, ne naplaćuje se. Mi ne kažemo: „Daj mi toliko i toliko dolara, a ja ću ti dati ovu Hare Krsna mantra." Otvoreno je dijelimo. Vi je samo trebate prihvatiti i iskušati. Vrlo brzo ćete doći na trans­cendentalnu razinu. Kada slušate pjevanje, to je transcendentalna me­ditacija.

Ovaj proces preporučuju svi vedski spisi, poučavao ga je Gospodin Caitanya i slijedilo Njegovo učeničko naslijeđe u posljednjih pet sto­tina godina, a danas ljudi njime postižu dobre rezultate, ne samo u

Indiji, već i ovdje. Pokušate li shvatiti što je ovaj Pokret svjesnosti Krsne, shvatit ćete kako je moguća transcendentalna meditacija. Mi nismo sentimentalisti; imamo puno knjiga: Bhagavad-gitu kakva jest, Srimad-Bhagavatam, Učenja Gospodina Caitanye, Isopanisadu. Imamo i svoj časopis Back to Godhead (Povratak Bogu). Nismo sentimentali­sti. Iza nas stoji duboka filozofska misao. Međutim, ako prihvatite ovaj jednostavan proces - pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - od­mah se uzdižete na transcendentalnu razinu, čak i ako baš ne čitate filozofsku literaturu. Ova mantra Hare Krsna dar je Gospodina Cai­tanye Mahaprabhua uvjetovanim dušama ovoga doba, u skladu s Ve-dama.

Od vas tražimo da pokušate. Samo pjevajte, kod kuće ili bilo gdje. Ne postoje ograničenja: „Ovu Hare Krsna mantru morate pjevati na takvom i takvom mjestu, u takvim i takvim uvjetima." Ne. Niyami-tah smarane na kalah. Nije ograničeno vremenom, prilikama ili ra­spoloženjem. Svuda, u svako doba, možete meditirati pjevajući Hare Krsna. Nijednu drugu meditaciju ne možete primjenjivati dok šećete ulicom, ali ovu možete. Zapošljavate ruke pri radu? Možete pjevati Hare Krsna. To je tako lijepo.

Krsna je savršeno ime za Boga. Sanskrtska riječ krsna znači ,,sve-privlačan". Rama znači „vrhovno zadovoljstvo". Dakle, ako Bog nije svima privlačan i pun vrhovnog zadovoljstva, kakav je onda smisao Boga? Bog mora biti izvor najvišeg užitka; kako biste inače mogli biti zadovoljni s Njim? Vaše srce žudi za tako puno užitaka. Ne može li vam Bog pružiti sve užitke, kako onda On može biti Bog? On mora biti i sveprivlačan. Ako Bog ne privlači svakoga, kako može biti Bog? Međutim, Krsna uistinu jest svima privlačan.

Mantra Hare Krsna nije sektaška. Zbog toga što pjevamo ta tri imena, Hare, Krsna i Rama, netko bi mogao misliti: „To su hinduska imena. Zašto bismo ih mi pjevali?" Postoje sektaški nastrojeni ljudi koji bi tako mogli razmišljati. Međutim, Gospodin Caitanya kaže: „To nije važno. Ako imate kakvo drugo vjerodostojno Božje ime, mo­žete njega pjevati. No, pjevajte Božje ime." To je uputa ovog Pokreta svjesnosti Krsne. Stoga, nemojte misliti da vas ovaj pokret pokušava preobratiti iz kršćana u hinduse. Ostanite kršćanin, Židov, musliman.

To nije važno. Međutim, želite li uistinu usavršiti svoj život, pokušajte razviti svoju uspavanu ljubav prema Bogu. To je savršenstvo života.

Sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje. Možete biti bilo koje vjeroispovijesti, ali da biste provjerili savršenstvo svoje reli­gije, odnosno vlastito savršenstvo, trebate vidjeti jeste li razvili ljubav prema Bogu. Svoju ljubav sada dijelimo na tako puno stvari. Među­tim, kada se sva ta ljubav usmjeri samo na Boga, to je savršenstvo lju­bavi. Ljubav je tu, no budući da smo zaboravili svoj odnos s Bogom, usmjeravamo svoju ljubav prema psima. To je naša bolest. Trebamo svoju ljubav preusmjeriti sa svih tih pasa prema Bogu. To je savršen­stvo života.

Mi ne podučavamo neku posebnu vrstu vjere, već kako naučiti vo­ljeti Boga; to je moguće ostvariti pjevanjem mantre Hare Krsna.

Put yoge

Obično pod pojmom yoga podrazumijevamo puke tjelesne vježbe. Me­đutim, u sljedećem predavanju, održanom veljače 1969. u Los Angelesu, Srila Prabhupada otkriva dublje značenje i prirodu yoge kakva se u Indiji poučava i primjenjuje već stoljećima. On objašnjava kako usa­vršeni yogiji mogu, primjenjujući strogosti, otputovati na svaki planet u svemiru. Međutim, zaključuje Srila Prabhupada, u trenutku smrti naj­uspješniji se yogiji prenesu u „duhovni svijet i odlaze na Krsnaloku, Krsnin planet te uživaju s Krsnom."

sarva-dvarani samyamya mano hrdi nirudhya ca

murdhny adhayatmanah pranam asthito yoga-dharanam

„Yogi se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, ute­meljuje se u yogi." [Bhagavad-gita 8.12]

Postoje razne vrste transcendentalista ili yogija: jnana-yogi, dhyana-yogi i bhakti-yogi. Svi su oni dostojni da budu vraćeni u duhovni svijet, jer je svrha yoge ponovno uspostavljanje naše veze sa Svevišnjim Go­spodinom.

Mi smo, ustvari, vječno povezani sa Svevišnjim Gospodinom, no na neki smo se način zagrezli u materijalnu prljavštinu. Stoga je cilj procesa da se vratimo tamo odakle smo došli. Taj povezujući proces naziva se yoga.

Pravo značenje riječi yoga je „plus". U sadašnjem trenutku nama nedostaje Bog, u minusu smo jer nam nedostaje Svevišnji. Međutim, kada postanemo plus, ili povezani s Bogom, naš život postaje savršeno osmišljen.

Taj stupanj savršenstva moramo dostići do trenutka svoje smrti. Sve dok smo živi, moramo vježbati kako postići to stanje savršenstva. U trenutku smrti, kada odbacujemo materijalno tijelo, savršenstvo mora

biti ostvareno. Prayana-kale manasacalena. Prayana-kale znači ,,u tre­nutku smrti". Student se, npr. može pripremati dvije, tri ili četiri go­dine tijekom svog visokoškolskog obrazovanja, ali krajnja je provje­ra ispit. Položi li ispit, dobiva diplomu. Slično tome, ako se pripremimo za ispit smrti i položimo ga, bit ćemo preneseni u duhovni svijet. U trenutku smrti se ispituje sve što smo naučili tijekom ovoga života.

Dakle, u Bhagavad-giti, Gospodin Krsna opisuje što trebamo činiti u trenutku smrti, kada odbacujemo sadašnje tijelo.

Uputa za dhyana-yogije glasi: sarva-dvarani samyamya mano hrdi nirudhya ca. U stručnom rječniku sustava yoge, ovaj se proces naziva pratyahara. Pratyahara znači „baš suprotno". Moje oči, npr. proma­traju ljepotu svijeta. Umjesto da uživam u izvanjskoj ljepoti trebao bih se suzdržati te meditirati kako bih vidio unutarnju ljepotu. To se naziva pratyahara. Slično tome, trebao bih iznutra čuti omkaru, zvučnog predstavnika Gospodina. Na isti način i sva druga osjetila treba povući od njihovih izvanjskih djelatnosti i uključiti ih u me­ditaciju na Boga. To je savršenstvo dhyana-yoge: usredotočiti um na Visnua, Boga. Um je vrlo nemiran. Treba ga usredotočiti na srce: mano hrdi nirudhya. Zatim moramo životni zrak uzdignuti do vrha glave: murdhny adhayatmanah pranam asthito yoga-dharandm. To je savršenstvo yoge.

Savršeni dhydna-yogi može izabrati svoje odredište nakon smrti. Postoje nebrojeni materijalni planeti, a iznad materijalnih planeta je duhovni svijet. Yogiji znaju za sve te raznolike planete. Od kuda im to znanje? Iz vedskih spisa. Na primjer, prije nego što sam došao u vašu zemlju, čitao sam o njoj u knjigama. Slično tome, u Srimad-Bhagava-tamu nalazimo opise viših planeta i duhovnog svijeta.

Yogi zna sve i može se prebaciti na koji god planet želi. Nije mu potreban nikakav svemirski brod. Znanstvenici već niz godina poku­šavaju svojim svemirskim brodovima otići na druge planete, i još će stotinama i tisućama godina to pokušavati. Međutim, nikada neće uspjeti. Budite sigurni. To nije postupak kojim se odlazi na druge planete. Možda će, zahvaljujući znanstvenom napretku, jedan ili dva čovjeka uspjeti, no to nije uobičajeni postupak. Uobičajeni postupak je sljedeći: želite li otići na neki bolji planet, trebate primjenjivati sustav dhyana-yoge - ili jnana sustav. Međutim, ne sustav bhakti.

Sustav bhakti nije namijenjen dostizanju bilo kojeg materijalnog pla­neta. One koji predano služe Krsnu, Svevišnjeg Gospodina, ne zanima niti jedan planet u materijalnom svijetu. Zašto? Zato jer znaju da su na svakom planetu uvijek prisutna četiri načela materijalnog posto­janja. Koja su to načela? Rođenje, smrt, bolest i starost. Naći ćete ih na svakom planetu. Na nekim višim planetima životni je vijek mnogo duži nego ovdje na Zemlji, ali još uvijek postoji smrt. Materijalni život znači rođenje, smrt, bolest i starost, dok duhovni život znači oslobođenje od tih nevolja. Nema više rođenja, nema smrti, nema neznanja, nema bijede. Stoga se oni koji su inteligentni ne pokušavaju uzdignuti niti na jedan planet u ovom materijalnom svijetu.

Znanstvenici sada pokušavaju otići na Mjesec, no vrlo im je teško dobiti dopuštenje za ulazak jer nemaju odgovarajuće tijelo. Međutim, odemo li na više planete uz pomoć ovoga sustava yoge, dobit ćemo tijelo koje odgovara životu na tim planetima. Za svaki planet treba imati odgovarajuće tijelo, u suprotnom ne možete otići tamo. Na pri­mjer, iako s ovim tijelom ne možemo živjeti u vodi, uz pomoć boca s kisikom preživjet ćemo nekih petnaest, šesnaest sati. Međutim, ribe i vodene životinje imaju odgovarajuća tijela - one cijeli život provode pod vodom. Naravno, ako ribu izvadite iz vode i stavite je na zemlju, ubrzo će uginuti. Vidite, čak i na ovom planetu morate imati tijelo pogodno za život na određenom mjestu. Slično tome, želite li ući na neki drugi planet, morate se za to pripremiti, morate dobiti određenu vrstu tijela.

Na višim planetima jedna naša godina odgovara jednom danu i noći, a život traje deset tisuća takvih godina. To je opisano u vedskoj knji­ževnosti. Tamo je životni vijek, nedvojbeno, veoma dug; ali potom dolazi smrt. Je li to poslije deset ili dvadeset tisuća godina, ili na­kon milijun godina - nije važno. Dani su vam odbrojani i smrt dolazi. Međutim, vi, duhovna duša, niste podložni smrti - to je početak Bhaga-vad-gite. Na hanyate hanyamane sarire: vi ste vječna duhovna duša.

Zašto biste se podvrgavali rođenju i smrti? Postavljanje ovog pitanja znak je prave inteligencije. Ljudi u svjesnosti Krsne su vrlo inteli­gentni. Ne zanima ih promaknuće ni na jedan planet na kojemu postoji smrt, bez obzira koliko tamo trajao život. Oni žele duhovno tijelo, baš poput Božjeg. Božje tijelo je sac-cid-ananda-vigraha: isvarah paramah

krsnah sac-cid-ananda-vigrahah. Sat znači „vječno", cit znači „puno znanja", a ananda znači „puno zadovoljstva". Ako napustimo ovo tijelo i preselimo se u duhovni svijet da bismo ondje živjeli sa samim Krsnom, dobijamo tijelo koje je slično Njegovom: sac-cid-ananda -vječno, puno znanja i puno blaženstva. Oni koji pokušavaju biti svjesni Krsne imaju različit cilj u životu od onih koji se pokušavaju uzdići na bilo koji bolji planet u ovom materijalnom svijetu.

Vi ste vrlo sićušna, duhovna čestica unutar ovog tijela koju održava prana-vayu ili životni zrak. Cilj je sustava dhyana-yoge, ili sat-cakra sustava, da povuče dušu s njezinog mjesta u srcu i uzdigne je do vrha glave. Savršenstvo nastupa kada se uzdignete do vrha glave i probivši ga preselite na više planete, tamo gdje želite. Dhyana-yogi se može preseliti na bilo koji planet - gdje god želi.

Dakle, ako želite npr. doznati nešto o Mjesecu - postanite yogi i otiđite tamo. Yogi razmišlja: „Hajde da vidim kakav je Mjesec. Potom ću se preseliti na više planete." Isto je s običnim putnicima. Dođu u New York, zatim odu u Kaliforniju, potom u Kanadu. Slično tome, ovim se sustavom yoge možete preseliti na tako puno planeta. Među­tim, kud god odete, svuda postoje isti sustavi - sustav vize i carine. Onoga tko je svjestan Krsne ne zanimaju ti privremeni planeti. Tamo se možda može dugo živjeti, no njega to ne zanima.

Yogi napušta ovo tijelo na određen način:

om ity ekaksaram brahma vyaharan mam anusmaran

yah prayati tyajan deham sa yati paramam gatim

U trenutku smrti - „Om ..." može izgovoriti om, omkaru. Omkara je sažeti oblik transcendentalne zvučne vibracije. Om ity ekaksaram brahma vyaharan: ako može izgovarati ovaj zvuk, omkaru, i istodobno se sjećati Krsne, ili Visnua (mam anusmaran), može ući u duhovno carstvo.

Svrha cijelog sustava yoge je usredotočivanje uma na Visnua. Me­đutim, impersonalisti zamišljaju da je ova omkara oblik Visnua, od­nosno Gospodin. Personalisti ne zamišljaju ništa. Oni vide pravi oblik Svevišnjeg Gospodina. U svakom slučaju, bilo da usmjeravate svoj

um zamišljanjem ili uistinu vidite, um morate usredotočiti na oblik Visnua. Ovdje mam znači „na Svevišnjeg Gospodina, Visnua." Yah prayati tyajan deham: svatko tko napusti tijelo sjećajući se Visnua - sa yati paramam gatim - ulazi u duhovno carstvo.

Pravi yogiji ne žele otići ni na jedan drugi planet u materijalnom svijetu, jer znaju da je tamo život privremen. To je inteligencija. Prema Bhagavad-giti, oni koji se zadovoljavaju privremenom srećom, pro­laznim životom i privremenim uvjetima nisu inteligentni: antavat tu phalam tesam tad bhavaty alpa-medhasam. Ja sam trajan. Ja sam vje­čan. Tko želi prolazno postojanje? Nitko to ne želi.

Pretpostavimo da živite u nekom stanu i vlasnik zatraži da se iselite. Žao vam je. No neće vam biti žao ako odlazite u bolji stan. Međutim, takva je naša priroda: gdjegod živjeli želimo stalno prebivalište, zato jer smo vječni. Tome smo skloni. Ne želimo umrijeti. Zašto? Zato jer smo vječni. Ne želimo biti bolesni. To su sve neprirodne, izvanjske stvari: bolest, smrt, rođenje, nevolje. To su izvanjske stvari.

Kao što ponekad dobijete groznicu. Vi niste stvoreni da biste patili od groznice, no katkada vam se to dogodi i tada treba nešto poduzeti da se toga riješite. Slično tome, ove četiri vrste izvanjskih nedaća - ro-đenje, smrt, bolest i starost - nastaju zbog materijalnog tijela. Ako se možemo izbaviti iz ovog materijalnog tijela, onda se možemo izbaviti iz tih nedaća.

Za yogija koji je impersonalist preporučuje se, pri napuštanju tijela, postupak izgovaranja transcendentalnog zvuka om. Svatko tko je u stanju napustiti materijalno tijelo izgovarajući transcendentalni zvuk om, potpuno svjestan Svevišnjeg Gospodina, sigurno će biti prenesen u duhovni svijet.

Međutim, oni koji nisu personalisti ne mogu ući na duhovne planete. Ostaju izvan njih. Baš poput Sunčeve svjetlosti i Sunca. Sunčeva se svjetlost ne razlikuje od Sunčevog koluta; no ipak, Sunčeva svjetlost nije Sunčev kolut. Slično tome, impersonalisti koji dođu u duhovni svijet ostaju u sjaju Svevišnjeg Gospodina koji se naziva brahmajyoti. Oni koji nisu personalisti smještaju se u brahmajyoti kao jedan od sićušnih dijelova.

Mi smo sitni djelići, duhovne iskre, a brahmajyoti je pun takvih duhovnih iskri. Dakle, postajete jedna od duhovnih iskri, odnosno,

stapate se s duhovnim postojanjem. Zadržavate svoju osobnost, ali kako ne želite osobni oblik, ostajete u bezličnom brahmajyotiju. Kao što je sunčeva svjetlost skup malih, sjajnih molekula - oni koji su znan­stvenici to znaju - slično tome, mi smo djelići, manji od atoma, veličine jedne desettisućinke vrha vlasi kose. Ta sitna čestica ostaje u brahma­jyotiju.

Problem je, međutim, u tome što kao živo biće ja želim uživati; jer ja nisam samo postojanje. Pun sam blaženstva. Sastavljen sam od tri duhovne odlike: sac-cid-ananda. Vječan sam, pun znanja i pun blaženstva. Oni koji ulaze u bezlični sjaj Svevišnjeg Gospodina mogu tamo vječno ostati znajući, u potpunosti, da su stopljeni s Brahmanom, odnosno brahmajyotijem. Međutim, oni ne mogu biti vječno blaženi jer to blaženstvo nedostaje.

Ako se nalazite sami u sobi, možete čitati knjigu ili o nečemu raz­mišljati, ali cijeli život ipak ne možete ostati sami. To nije moguće. Pronaći ćete neko društvo, neku razonodu. To je naša priroda. Slično tome, stopimo li se s bezličnim sjajem Svevišnjeg Gospodina, postoji mogućnost da ponovno padnemo u materijalni svijet. To je potvrđeno u Srimad-Bhagavatamu [10.2.32]:

ye 'nye 'ravindaksa vimukta-maninas tvayy asta-bhavad avisuddha-buddhayah

aruhya krcchrena param padam tatah patanty adho ' nadrta-yusmad-anghrayah

Poput astronauta koji idu sve više i više - pedeset ili šezdeset tisuća ili dvjesto tisuća kilometara u visine. Međutim, moraju se spustiti na neki planet kako bi se odmorili. Spuštanje zbog odmora je neophodno. U neosobnom obliku mjesto odmora je nesigurno. Zato Bhagavatam kaže: aruhya krcchrena param padam tatah. Čak i nakon tako puno truda, dođe li impersonalist u duhovni svijet i ostane u neosobnom obliku, postoji rizik patanty adhah, da će ponovno pasti u materijalno postojanje. Zašto? Anadrta-yusmad-ahghrayah: jer je propustio služiti Svevišnjeg Gospodina, s ljubavlju i predanošću.

Sve dok smo ovdje, trebamo se učiti kako voljeti Krsnu, Svevišnjeg Gospodina. Potom možemo kročiti na duhovne planete. To je uvje­žbavanje. Ako niste tako uvježbani, u duhovno carstvo možete ući

uloživši impersonalni trud, no postoji rizik ponovnog pada - jer ta će usamljenost izazvati nemir i pokušat ćete naći društvo. Budući da se ne družite sa Svevišnjim Gospodinom, morat ćete se vratiti i družiti s materijalnim svijetom.

Bolje je, dakle, poznavati narav našeg prirodnog položaja. Prirodno je da želimo vječnost, potpuno znanje, a isto tako i zadovoljstvo. Kada smo dugo sami, ne možemo osjećati zadovoljstvo. Osjećamo se ne­lagodno i u potrazi za zadovoljstvom prihvaćamo bilo koju vrstu mate­rijalnog zadovoljstva. U tome je rizik. Međutim, u svjesnosti Krsne osjećamo potpuno zadovoljstvo. Najveći užitak u materijalnom svijetu je seksualni život, ali i to je iskrivljeno - dakle, bolesno. Čak i u du­hovnom svijetu postoji seksualno zadovoljstvo u Krsni. Međutim, ne bismo trebali misliti da ono nalikuje seksualnom životu u ovom mate­rijalnom svijetu. Ne. Međutim, janmady asya yatah: da tamo nema seksualnog života, ne bi se ovdje mogao odražavati. To je samo iskriv­ljen odraz. Istinski život je tamo, u Krsni. Krsna je pun zadovoljstva.

Najbolje što možemo učiniti jest uvježbati se u svjesnosti Krsne. Onda ćemo se u trenutku smrti moći preseliti u duhovni svijet i ući na Krsnaloku, Krsnin vlastiti planet, i uživati s Njim.

cintamani-prakara-sadmasu kalpa-vrksa-laksavrtesu surabhir abhipalayantam

laksmi-sahasra-sata-sambhrama-sevyamanam govindam adi-purusam tam aham bhajami

To je opis Krsnaloke. Cintamani-prakara-sadmasu: na njoj su kuće napravljene od čarobnog kamena. Možda ste čuli za čarobni kamen. Dodirnete li željezo s najmanjim djelićem tog kamena, ono će istog trenutka postati zlato. Naravno, nitko od vas nije vidio taj čarobni ka­men, ali on postoji. Tamo je sve izgrađeno od čarobnog kamena. Cin­tamani-prakara-sadmasu. Kalpa-vrksa: drveće je drveće želja s kojeg možete dobiti sve što želite. Ovdje sa stabla manga možete dobiti samo plodove manga, a sa stabla jabuka samo jabuke. Međutim, tamo sa svakog stabla možete dobiti sve što zaželite. To su neki od opisa Krsnaloke.

Stoga je najbolje ne pokušavati se uzdići niti na jedan materijalni

planet jer na svakom od njih nalazimo ista načela bijednog života. Mi smo na njih naviknuti. Privikli smo se na rođenje i smrt; ne marimo. Suvremeni znanstvenici se jako ponose svojim napretkom, ali nemaju rješenja ni za jednu od ovih neugodnosti. Ne mogu napraviti ništa što bi spriječilo smrt, bolest ili starost. To nije moguće. Možete napraviti nešto što će ubrzati smrt, no ne možete napraviti ništa što bi zausta­vilo smrt. To nije u vašoj moći.

One koji su vrlo inteligentni zanima iznalaženje trajnog rješenja za ova četiri problema - janma-mrtyu-jara-vyadhi: rođenje, smrt, starost i bolest. Zanima ih dostizanje duhovnog života, punog blaženstva i znanja. To je moguće kad uđete na duhovne planete. Kao što Krsna kaže u Bhagavad-giti [8.14]:

ananya-cetah satatam yo mam smarati nityasah

tasyaham sulabhah partha nitya-yuktasya yoginah

Nitya-yuktah znači „neprestano u transu". To je najviši yogi: onaj tko neprestano misli na Krsnu, koji je uvijek u svjesnosti Krsne. Pozornost takvog savršenog yogija ne skreće na ovu ili onu vrstu procesa, ovaj ili onaj sustav yoge, na jhdna ili dhyana sustave. Zanima ga samo jedan sustav: svjesnost Krsne. Ananya-cetah: bez skretanja. Ništa ga ne uznemirava, on jednostavno misli na Krsnu. Ananya-cetah satatam. Satatam znači „svuda i u svako doba".

Na primjer, moje je prebivalište u Vrndavani. To je Krsnin kraj, mjesto gdje se pojavio. Sada sam u Americi, u vašoj zemlji. Međutim, to ne znači da sam izvan Vrndavane jer ako uvijek mislim na Krsnu, to je isto kao da sam u Vrndavani. Ja sam u New Yorku, u ovom stanu, ali moja je svjesnost tamo u Vrndavani. Svjesnost Krsne znači da već živite s Krsnom na Njegovom duhovnom planetu. Jednostavno trebate čekati da odbacite ovo tijelo.

To je proces svjesnosti Krsne: ananya-cetah satatam yo mam sma­rati nityasah. Smarati znači „sjećati se"; nityasah „neprestano". Krsna izjavljuje da Ga lako može dostići onaj tko stalno misli na Njega. Ono što je najviše i najdragocjenije postaje lako dostižno onome tko

se posveti ovom procesu svjesnosti Krsne. Tasyaham sulabhah partha nitya-yuktasya yoginah: „Zato što se neprestano bavi tim procesom yoge, bhakti-yogom - postajem vrlo jeftin i lako Me dostići."

Zašto biste pokušavali primjenjivati neki težak proces? Samo pje­vajte Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Pjevajte dvadeset četiri sata na dan. Nema nikakvih pravila i propisa. Bilo da ste na ulici ili u podzemnoj željeznici, kod kuće ili u uredu - nema poreza, nikakvih troškova. Zašto to ne učinite?

Puno vam hvala.

Prijateljstvo s umom

Je li um osnovni izvor ljudskih mogućnosti? Ili postoji veći izvor znanja izvan našeg uma? U sljedećem predavanju, snimljenom veljače 1969. godine u Los Angelesu, Srila Prabhupada objašnjava zašto um moramo dovesti pod nadzor duhovne energije. Njegovo se predavanje temelji na sljedećem stihu iz Bhagavad-gite, najčitanijeg i najštovanijeg indij­skog spisa.

bandhur atmatmanas tasya yenatmaivatmana jitah

anatmanas tu satrutve vartetatmaiva satruvat

„Onome tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali onome tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj." [Bhagavad-gita 6.6]

Svrha svih sustava yoge jest sprijateljiti se s umom. Um koji je u dodiru s materijom naš je neprijatelj, baš kao um pijane osobe. U Cai-tanya-caritamrti [Madhya 20.117] se kaže: krsna bhuli' se jiva anadi-bahirmukha ataeva maya tare deya samsara-duhkha - „Živo je biće, za-boravivši Krsnu, od pamtivijeka privučeno Gospodinovim izvanjskim oblikom. Stoga mu energija opsjene [maya] zadaje sve vrste bijeda u njegovom materijalnom postojanju." Ja sam duhovna duša, sastavni djelić Svevišnjeg Gospodina, no čim se moj um zaprlja, bunim se, jer posjedujem malo neovisnosti. „Zašto bih služio Krsnu, Boga? Ja sam Bog." Kada um nalaže takve zamisli, moja se situacija potpuno mijenja. Dolazim pod utjecaj lažnih dojmova, iluzije, i cijeli moj život biva poremećen. Pokušavamo osvojiti tako puno toga - carstva itd. -ali ako ne pokorimo vlastiti um, neuspješni smo, čak i ako osvojimo carstvo. Naš vlastiti um bit će naš najveći neprijatelj.

Cilj je osmerostruke yoge ovladati umom kako bi nam postao prija­telj u ispunjavanju ljudske misije. Nismo li ovladali umom, bavljenje yogom samo je gubitak vremena; obična predstava. Onaj tko ne može

vladati svojim umom živi s najvećim neprijateljem i stoga su njegov život i njegova misija upropašteni. Izvršavanje naredbi nadređenog, prirodna je uloga živoga bića. Sve dok joj um ostaje nepobijeđeni neprijatelj osoba mora izvršavati naredbe požude, gnjeva, pohlepe, iluzije itd. Međutim, kad ovlada umom, dragovoljno se pokorava na­redbama Božanske Osobe koja se nalazi u svačijem srcu kao Nad-duša (Paramatma). Prava primjena yoge obuhvaća susret s Paramatmom u srcu i zatim, slijeđenje Njezinih naredbi. Za onoga tko izravno prihvati svjesnost Krsne, savršeno predavanje Gospodinovim naredbama na­stupa spontano.

jitatmanah prasantasya paramatma samahitah

sitosna-sukha-duhkhesu tatha manapamanayoh

„Onaj tko je ovladao umom, već je dostigao Nad-dušu jer je stekao smirenost. Takav čovjek ne pravi razliku između sreće i nesreće, to­pline i hladnoće, časti i nečasti." [Bhagavad-gita 6.7]

Predviđeno je da se svako živo biće pokorava naredbama Svevišnje Božanske Osobe koja se nalazi u svačijem srcu kao Paramatma. Kada je um zaveden izvanjskom energijom, osoba se zapleće u materijalne djelatnosti. Zato treba smatrati da je onaj tko je ovladao svojim umom slijedeći neki sustav yoge, već dostigao odredište. Čovjek se mora pokoravati naredbama nadmoćnijeg. Kad mu se um usredotoči na višu prirodu, čovjek nema drugog izbora nego slijediti naredbe Sve­višnjeg koji se nalazi u njemu samom. Um mora priznati naredbe nekog nadmoćnijeg i slijediti ih. Učinak ovladavanja umom očituje se u spontanom slijeđenju naredbi Paramatme, Nad-duše. Budući da onaj tko je svjestan Krsne odjednom dostiže taj transcendentalni položaj, na njega, Gospodinovog bhaktu, ne utječu dvostranosti materijalnog postojanja - sreća i nesreća, hladnoća i toplina itd. To stanje pravi je samadhi, zaokupljenost Svevišnjim.

jnana-vijnana-trptatma kuta-stho vijitendriyah

yukta ity ucyate yogi sama-lostrasma-kancanah

„Kaže se da je osoba utemeljena u samospoznaji kada je zahvaljujući znanju i spoznaji potpuno zadovoljna. Takva se osoba naziva yogijem ili mistikom. Utemeljena je u transcendenciji i samoovladana. Sve što vidi - bio to šljunak, kamenje ili zlato-vidi jednakim očima." [Bha-gavad-gita 6.8]

Knjiško je znanje bez spoznaje Vrhovne Istine beskorisno. To je u Padma Purani izrečeno na sljedeći način:

atah sri-krsna-namadi na bhaved grdhyam indriyaih

sevonmukhe hi jihvadau svayam eva sphuraty adah

„Nitko ne može pomoću svojih materijalno onečišćenih osjetila ra­zumjeti transcendentalnu prirodu imena, oblika, odlika i zabava Sri Krsne. Tek kada netko postane duhovno prožet transcendentalnim služenjem Gospodina, razotkrivaju mu se transcendentalno ime, oblik, odlike i zabave Gospodina."

To je jako važno. Mi prihvaćamo Krsnu za Svevišnjeg Gospodina. Zašto prihvaćamo Krsnu za Svevišnjeg Gospodina? Zato što se to tvrdi u vedskoj književnosti. U Brahma-samhiti npr. stoji: isvarah para-mah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah - „Vrhovni je upravitelj Krsna, koji ima vječno, blaženo duhovno tijelo." Oni koji se nalaze u gu-nama strasti i neznanja samo zamišljaju oblik Boga. Kad su zbunjeni, kažu: „Bog ne postoji kao osoba. Apsolut je bezličan ili prazan." To je razočaranje.

Ustvari, Bog ima oblik. Zašto ne? Vedanta-sutra kaže: janmady asya yatah - „Vrhovna Apsolutna Istina je ona iz koje ili iz čega sve pot­ječe." Mi imamo oblik; i ne samo mi, već i sve raznolike vrste živih bića imaju oblik. Odakle to? Odakle potječu svi ti oblici? To su razbo­rita pitanja. Ako Bog nije osoba, kako su onda Njegovi sinovi postali osobe? Ako moj otac nije osoba, kako sam ja postao osoba? Ako moj otac nema oblik, odakle meni oblik? Unatoč tome, kada su ljudi

razočarani, kada vide da im njihovi tjelesni oblici stvaraju probleme, razvijaju suprotno shvaćanje oblika, te zamišljaju da Bog mora biti bezobličan. Međutim, Brahma-samhita kaže da nije tako. Bog ima oblik, no Njegov je oblik vječan, pun znanja i blaženstva (isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah). Sat znači „vječnost", cit znači „znanje", a ananda znači „zadovoljstvo". Bog ima oblik, ali Njegov je oblik pun zadovoljstva, pun znanja i vječan.

Usporedimo sada svoje tijelo s Božjim. Naše tijelo nije ni vječno, ni puno zadovoljstva, niti puno znanja. Očito je da se naše tijelo jasno razlikuje od Božjeg. Međutim, čim razmišljamo o obliku, mislimo da mora biti poput našeg. Stoga mislimo kako Bog, budući da mora biti naša suprotnost, ne može imati oblik. To je, međutim, spekulacija, a ne znanje. Kao što se tvrdi u Padma Purani: atah sri-krsna-nama-di na bhaved grahyam indriyaih - „Božji oblik, ime, odlike ili atribute nije moguće razumjeti materijalnim osjetilima." Naša su osjetila nesa­vršena, kako onda možemo vidjeti Svevišnju Osobu? To nije moguće.

Kako Ga je onda moguće vidjeti? Sevonmukhe hi jihvadau: ako uvježbamo svoja osjetila i pročistimo ih, ta će nam pročišćena osjetila pomoći da vidimo Boga. To je kao da na očima imamo mrenu. Ne možemo vidjeti jer su nam oči prekrivene mrenom. To ne znači da ne postoji ništa što bi se moglo vidjeti - već znači samo da mi ne možemo vidjeti. Slično tome, sada ne možemo zamijetiti oblik Boga, no ako uklonimo mrenu, moći ćemo Ga vidjeti. Brahma-samhita kaže: premanjana-cchurita-bhakti-vilocanena santah sadaiva hrdayesu vilo-kayanti - „Bhakte čije su oči premazane pomašću ljubavi prema Bogu, u svom srcu vide Boga, Krsnu, dvadeset četiri sata na dan." Zato trebamo pročistiti svoja osjetila. Tada ćemo moći razumjeti Božji ob­lik, ime Boga, Božje odlike, kakvo je prebivalište Boga, kakvi su Božji atributi i bit ćemo u stanju posvuda vidjeti Boga.

U vedskoj se književnosti često govori o Božjem obliku. Primjerice, rečeno je da Bog nema ni ruku ni nogu, ali da može prihvatiti sve što Mu ponudite", apani-pado javano grhita. Isto je tako rečeno da Bog nema ni oči ni uši, ali može sve vidjeti i sve čuti. To izgleda proturječno jer zamišljamo da onaj tko gleda mora imati oči poput naših. Takvo je naše materijalno shvaćanje. Svakako, istina je da Bog ima oči, no Njegove se oči razlikuju od naših. On može vidjeti čak i u mraku, a

mi ne možemo. Bog može i slušati. Bog je u Svom carstvu, koje je udaljeno milijunima i milijunima kilometara, no šapćemo li nešto taj­novito, On nas može čuti jer se nalazi u nama.

Ne možemo izbjeći činjenicu da Bog vidi, sluša ili dodiruje. U Bha-gavad-giti [9.26] Gospodin Krsna kaže:

patram puspam phalam toyam yo me bhaktya prayacchati

tad aham bhakty-upahrtam asnami prayatatmanah

„Ponudi li Mi netko s predanom ljubavlju cvijeće, voće, povrće ili mlijeko, prihvatit ću to i pojesti." Kako On jede? Ne možemo Ga vidjeti kako jede, ali On jede. To je naše svakidašnje iskustvo: kada u skladu s obrednim postupkom ponudimo Krsni hranu, primjećujemo da se okus hrane odmah mijenja. To je praktično. Bog jede, no budući da je potpun u Sebi, On ne jede poput nas. Ponudi li mi netko tanjur s hranom, ja ću možda sve pojesti, ali Bog nije gladan pa kada jede, On ostavlja sve kao što je bilo. Purnasya purnam adaya purnam evavasi-syate: Bog je tako pun da može pojesti svu hranu koju Mu ponudimo, a ona ipak ostaje kao što je i bila. On može jesti očima. To je rečeno u Brahma-samhiti: angani yasya sakalendriya-vrttimanti. „Svaki ud Go­spodinovog tijela ima sve sposobnosti drugih udova." Primjerice, mi gledamo očima, ali ne možemo jesti očima. Međutim, samo gledajući hranu koju smo Mu ponudili, Bog jede.

Naravno, to u ovom trenutku ne možemo razumjeti. Zato se u Pad-ma Purani kaže da nam se Gospodinovo transcendentalno ime, oblik, odlike i zabave otkrivaju tek onda kada postanemo duhovno prožeti transcendentalnim služenjem Gospodina. Boga ne možemo shvatiti svojim vlastitim trudom, no Bog nam se može razotkriti. Pokušavati vidjeti Boga svojim vlastitim naporima upravo je poput pokušaja da se ugleda sunce dok je vani mračno. Kažemo li: „Imam vrlo jaku svjetiljku pa ću pronaći sunce", nećemo ga naći. Međutim, ujutro, kada se sunce svojom voljom pojavi na nebu, moći ćemo ga vidjeti. Slično tome, ne možemo vidjeti Boga svojim trudom, jer su naša osjetila nesavršena. Moramo pročistiti osjetila i čekati dok nam se Bog ne poželi pokazati. To je proces svjesnosti Krsne. Ne možemo izazivati:

„O, dragi moj Bože, dragi moj Krsna, moraš mi se pokazati. Hoću Te vidjeti." Ne, Bog ne ispunjava naše naredbe, On nije naš sluga. Kada bude zadovoljan s nama, vidjet ćemo Ga.

Naš proces yoge nastoji zadovoljiti Boga kako bi nam se On razot­krio. To je pravi proces yoge. Bez tog procesa, ljudi prihvaćaju tako puno besmislenih „Bogova". Budući da ljudi ne mogu vidjeti Boga, svakoga tko kaže: „Ja sam Bog" prihvaćaju kao takvog. Nitko ne zna tko je Bog. Netko može reći: „Ja tragam za istinom", ali on mora znati što je istina. Kako će inače za njom tragati? Pretpostavimo da želim kupiti zlato. Moram znati što je zlato ili barem imati nekog iskustva sa zlatom inače ću biti prevaren. Ljude danas varaju - oni prihvaćaju tako puno nitkova za Boga - jer ne znaju što je Bog. Svatko može doći i reći: „Ja sam Bog" i neki će ga nitkov prihvatiti za Boga. Onaj tko kaže: „Ja sam Bog" nitkov je, a onaj tko ga prihvaća za Boga također je nitkov. Boga se ne može samo tako prepoznati. Moramo se osposobiti da bismo vidjeli Boga, da bismo shvatili Boga. To je svjesnost Krsne. Sevonmukhe hi jihvadau svayam eva sphuraty adah: služimo li Boga, postat ćemo sposobni vidjeti Boga. Inače, to nije moguće.

Bhagavad-gita je znanost o svjesnosti Krsne. Nitko ne može postati svjestan Krsne samo uz pomoć svjetovnog obrazovanja. Samo zato što netko ima izvjesne titule - dipl., mr., dr. - ne znači da će razumjeti Bhagavad-gitu. To je transcendentalna znanost pa su nam za njezino razumijevanje potrebna transcendentalna osjetila. Trebamo pročistiti osjetila služenjem Gospodina. Inače, čak i ako je netko vrlo učen-ako je liječnik ili doktor znanosti - griješit će dok bude pokušavao doznati što je Krsna. Neće razumjeti, to nije moguće. To je razlog zbog kojeg se Krsna u materijalnom svijetu pojavljuje takav kakav jest. Iako je nerođen (ajo 'pi sann avyayatma), dolazi kako bi nam pomogao da shvatimo tko je Bog. Međutim, kako On sada nije osobno nazočan, onaj tko Ga želi upoznati mora imati sreću da se može družiti s osobom koja je u čistoj svjesnosti Krsne. Osoba svjesna Krsne je spoznato znanje stekla milošću Krsne, jer Ga zadovoljava čistim predanim služenjem. Mi, dakle, trebamo steći Krsninu milost. Onda ćemo moći razumjeti Krsnu, vidjeti Krsnu, razgovarati s Krsnom-onda ćemo moći sve.

Krsna je osoba. On je vrhovna osoba. To izjavljuju Vede: nityo nitya-

nam cetanas cetananam - „Svi smo mi vječne osobe, a Bog je vrhovna vječna osoba." Mi se sada susrećemo s rođenjem i smrću jer smo zato­čeni unutar tijela. Međutim, budući da smo vječne duhovne duše, za nas ne postoje rođenje i smrt. U skladu sa svojim djelovanjem, u skladu sa svojim željama, selimo se iz jedne vrste tijela u drugu, treću, četvrtu; a ipak, za nas ne postoje ni rođenje ni smrt. Kao što je objašnjeno u Bhagavad-giti [2.20]: na jayate mriyate va - „Živo biće se nikada ne rađa, niti umire." Slično tome, i Bog je vječan. Nityo nityanam ceta­nas cetananam: „Među svim živim bićima Bog je vrhovno živo biće te vrhovna vječna osoba među svim vječnim osobama." Primjenju­jući svjesnost Krsne, pročišćavajući svoja osjetila, možemo ponovno uspostaviti svoj vječni odnos s vrhovnom vječnom osobom, potpunom vječnom osobom. Tada ćemo vidjeti Boga.

Putem spoznatog znanja postajemo savršeni. Zahvaljujući transcen­dentalnom znanju osoba može ostati čvrsta u svojim uvjerenjima, dok onoga koji posjeduje puko akademsko obrazovanje mogu lako zavarati i zbuniti prividne proturječnosti. Spoznata duša je uistinu samoovla-dana, jer se predala Krsni. Transcendentalna je jer nema nikakve veze sa svjetovnim obrazovanjem. Svjetovno obrazovanje i umna spekula­cija (koji drugima mogu biti vrijedni poput zlata) za nju nisu vredniji od šljunka ili kamenja.

Čak i ako je netko nepismen, ako ne zna ni najosnovnije stvari, on može spoznati Boga - ukoliko se ponizno, i s ljubavlju posveti transcen­dentalnom služenju Boga. S druge strane, netko neće moći spoznati Boga iako je sam vrlo učen. Bog ne podliježe nikakvim materijalnim okolnostima jer On je vrhovni duh. Slično tome, ni proces spoznaje Boga ne ovisi ni o kakvim materijalnim uvjetima. Nije istina da netko, zato što je siromašan, ne može spoznati Boga niti da će Ga netko drugi, jer je jako bogat, spoznati. Ne. Bog je iznad naših materijalnih uvjeta (apratihata). U Srimad-Bhagavatamu [1.2.6] je rečeno: sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje - „Najbolja je ona reli­gija koja nam pomaže da napredujemo u predanom služenju i ljubavi prema Bogu."

U Bhagavatamu se ne kaže da je hinduistička religija najbolja niti da su kršćanstvo ili islam ili koja druga religija najbolji. Bhdgavatam kaže da je najbolja ona religija koja osobi pomaže napredovati u predanom

služenju i ljubavi prema Bogu. To je sve. To je definicija savršene religije. Mi ne analiziramo religije tvrdeći da je jedna najbolja, a druga bezvrijedna. Naravno, u materijalnom svijetu postoje tri odlike (vrlina, strast i neznanje), a religijska shvaćanja se stvaraju u skladu s ovim odlikama. Međutim, cilj je religije razumjeti Boga i naučiti Ga voljeti. Svaki vjerski sustav koji podučava ljude kako voljeti Boga je najviši. Inače je beskoristan. Netko može vrlo strogo primjenjivati načela svoje religije, no ako je njegova ljubav prema Bogu ravna nuli, ako se njegova ljubav prema materijalnom samo povećava, onda njegova religija nije religija.

U istom stihu Bhagavatama rečeno je da prava religija mora biti ahaituki i apratihata: bez sebične motivacije i bez ikakve zapreke. Ako možemo primjenjivati takav sustav religijskih načela, otkrit ćemo da smo sretni u svakom smislu. Inače, nema mogućnosti za sreću. Sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje. Jedno od Božjih imena je Adhoksaja. Adhoksaja znači „onaj tko pobjeđuje sve materijali­stičke pokušaje da ga se vidi." Aksaja znači „izravno opažanje pomoću eksperimentalnog znanja", a adhah znači „nedostupan". Boga ne mo­žemo shvatiti znanjem koje se temelji na pokusima. Ne. O Njemu moramo učiti na drugačiji način - poniznim slušanjem transcenden­talnog zvuka i transcendentalnim služenjem punim ljubavi. Onda mo­žemo shvatiti Boga.

Religijska načela su savršena ako nas uče kako da razvijemo ljubav prema Bogu. Međutim, naša ljubav mora biti lišena sebičnih motiva. Ako kažem: „Ja volim Boga jer mi daje stvari prikladne za ugađanje mojim osjetilima", to nije ljubav. Prava je ljubav bez ikakvih sebičnih motiva (ahaituki). Moramo jednostavno misliti: „Bog je velik; Bog je moj otac. Moja je dužnost voljeti Ga." To je sve. Nikakva razmjena-„Bog mi daje kruh svagdašnji; zato ja volim Boga." Ne. Bog čak i životinjama poput mačaka i pasa daje kruh svagdašnji. Bog je svima otac i svakoga opskrbljuje hranom. Cijeniti Boga zato što mi daje kruh - t o nije ljubav. Ljubav je bez motiva. Moram misliti: „Voljet ću Boga čak i ako mi ne da kruh svagdašnji." To je prava ljubav. Kao što kaže Caitanya Mahaprabhu: aslisya va pada-ratam pinastu mam adar-sanan marma-hatam karotu va - „O, Gospodine, možeš me zagrliti ili me Svojim stopalom odgurnuti. Možeš mi se nikada ne pokazati, tako

da mi srce prepukne jer Te nisam vidio, ali ipak Te volim." To je čista ljubav prema Bogu. Kada dođemo na taj stupanj ljubavi prema Bogu, otkrit ćemo da smo prepuni zadovoljstva. Baš kao što je Bog pun zadovoljstva, tako ćemo i mi biti puni zadovoljstva. To je savršenstvo.

Najviša yoga

U predavanju održanom 1969. godine, Srila Prabhupada se usredoto­čuje na savršen stupanj primjene yoge. Prema drevnim vedskim uče­njima, sustav yoge - koji počinje hatha-yogom, pranayamom (tjelesnim vježbama i ovladavanjem disanja) i karma-yogom-dostiže vrhunac u bhakti-yogi, yogi predanosti Božanskoj Osobi. „Ako netko ima dovo­ljno sreće da dođe do bhakti-yoge, nadišao je sve druge yoge", kaže Srila Prabhupada. ,,A koliko je netko ovladao bhakti-yogom može se provjeriti promatrajući u kojoj je mjeri razvio ljubav prema Bogu."

yoginam api sarvesam mad-gatenantaratmana

sraddhavan bhajate yo mam sa me yuktatamo matah

„Onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje miš­ljenje." [Bhagavad-gita 6.47]

Ovdje se jasno kaže da se od svih vrsta yogija - astanga-yogija, hatha-yogija, jnana-yogija, karma-yogija i bhakti-yogija - bhakti-yogi nalazi na najvišoj razini yoge. Krsna izravno kaže: „Onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni ...najprisnije je sjedinjen sa Mnom i najviši je od svih yogija." Kako je Krsna taj koji govori, riječi u Meni znače „u Krsni". Drugim riječima, želi li tko postati savršen yogi na najvišoj razini, treba biti u svjesnosti Krsne.

U svezi s tim je u ovom stihu značajna riječ bhajate. Korijen riječi bhajate je glagol bhaj kojim se označava predano služenje. Engleska riječ obožavati (worship) se ne može koristiti na isti način kao i bhaja. Obožavati znači „poštivati" ili „iskazivati poštovanje i čast vrijednoj osobi". Međutim, služenje s ljubavlju i vjerom posebno je namijenjeno Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Netko može izbjegavati iskazivanje po­štovanja uglednom čovjeku ili polubogu i zbog toga biti smatran tek

nepristojnim, ali ne možemo izbjeći služiti Svevišnjeg Gospodina, a da ne budemo potpuno osuđeni.

Obožavanje se jako razlikuje od predanoga služenja. Obožavanje podrazumijeva i neke sebične motive. Možemo iskazivati poštovanje nekom uvaženom poslovnom čovjeku znajući da ćemo, ugodimo li mu, možda dobiti kakav posao ili imati kakvu novčanu korist od njega. Takvo je obožavanje polubogova. Ljudi često obožavaju nekog polu­boga s određenim ciljem, no to se osuđuje u Bhagavad-giti [7.20]: kamais tais tair hrta-jnanah prapadyante 'nya-devatah - „Oni koji su izgubili razum i koji su zbunjeni požudom, sa sebičnim motivom obo­žavaju polubogove."

Kada govorimo o obožavanju, prisutan je sebičan motiv, ali kad govorimo o predanom služenju, onda nema drugog motiva osim želje da se ugodi voljenom. Predano se služenje temelji na ljubavi. Kada majka služi svoje dijete, tu nema nekog osobnog motiva: ona ga služi samo iz ljubavi. Svatko drugi može zanemariti dijete, ali majka ne može, jer ga voli. Slično tome, kada se radi o služenju Boga, ne bi smio biti prisutan nikakav osobni motiv. To je savršena svjesnost Krsne, pre­poručena u Srimad-Bhagavatamu [1.2.6] u opisu najvišeg sustava reli­gijskih načela: sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje -„Najviši je onaj sustav religijskih načela koji omogućuje razvijanje svjesnosti Boga odnosno ljubavi prema Bogu." Razvijate li ljubav pre­ma Bogu, možete slijediti bilo koje načelo religije - to nije važno. Me­đutim, provjera vrijednosti načela koje slijedite jest uočavanje koliko ste uistinu razvili ljubav prema Bogu.

Ako tko ima neke osobne motive pa stoga misli: „Primjenom ovog sustava religije moje će materijalne potrebe biti zadovoljene", to nije najviša religija. To je bezvrijedna religija. Najuzvišenija je ona religija pomoću koje možemo razviti ljubav prema Bogu, a ta ljubav mora biti bez ikakva osobnog motiva i bez zapreka (ahaituky apratihata). To je najviša religija, koju Krsna preporučuje u posljednjem stihu šestoga poglavlja Bhagavad-gite.

Svjesnost Krsne je savršenstvo yoge, ali ona je savršena čak i s re­ligijskog stajališta - jer se izvodi bez osobnih motiva. Moji učenici ne služe Krsnu zato jer će im On nešto dati. Mogu dobiti ovo ili ono, no to nije važno. Naravno, bhaktama ništa ne nedostaje; uvijek dobiju ono

što im je potrebno. Ne trebamo misliti da osoba osiromašuje postajući svjesna Krsne. Ne. Kada je prisutan Krsna, onda je sve tu, jer Krsna jest sve. Međutim, ne trebamo se nagađati s Krsnom: „Krsna, daj mi ovo, daj mi ono." Krsna bolje od nas zna što nam je potrebno, kao što otac poznaje potrebe djeteta. Zašto bismo tražili nešto od Njega? Kako je Bog svemoguć, On zna što nam nedostaje i što nam treba. To je potvrđeno u Vedama: eko bahunam yo vidadhati kaman - „Bog opskrbljuje nebrojena živa bića svime što im je potrebno."

Trebamo jednostavno pokušati zavoljeti Boga, ne tražeći ništa za­uzvrat, i naše će osnovne potrebe biti zadovoljene. Čak i psi i mačke dobivaju ono što im je neophodno. Ne odlaze u crkvu i ne traže ništa od Boga, a ipak dobivaju ono što im je potrebno. Zašto onda bhakta ne bi dobio ono što mu treba? Ako mačke i psi dobivaju ono što im je potrebno, ne tražeći ništa od Boga, zašto bismo mi od Njega tražili: „Daj mi ovo, daj mi ono"? Ne. Trebamo Ga jednostavno pokušati voljeti i služiti. Time smo sve učinili i to je najviša razina yoge.

Služenje Boga je prirodno; kako sam ja sastavni djelić Boga, moja je prirodna dužnost da Ga služim. Ovdje je prikladan primjer prsta i tijela. Prst je sastavni dio tijela. Koja je njegova uloga? Služiti cijelo tijelo, to je sve. Svrbi li vas negdje, vaš prst odmah počinje djelovati. Želite li nešto vidjeti, vaše oči odmah počinju djelovati. Želite li nekud otići, noge vas odmah tamo nose. Tako dijelovi tijela i njegovi udovi pomažu cijelom tijelu.

Slično tome, svi smo mi sastavni djelići Boga i stvoreni smo da bismo Ga služili. Kada pojedini dijelovi tijela služe cijelo tijelo, energija pri­rodno dolazi do svih dijelova. Slično tome, kad služimo Krsnu, sve se naše potrebe prirodno zadovoljavaju. Yatha taror mula-nisecanena. Zalijevate li korijen drveta, energija se rasprostire do lišća, grančica, grana itd. Slično tome, služimo li Krsnu, Boga, istodobno služimo sve druge dijelove stvorenog svijeta. Nema ni govora o odvojenom slu­ženju svakog pojedinog živog bića.

Služeći Boga prirodno ćemo početi suosjećati sa svim živim bićima, ne samo s ljudima, već čak i sa životinjama. Zato je svjesnost Boga, svjesnost Krsne, savršenstvo religije. Bez svjesnosti Krsne naše je su­osjećanje s drugim živim bićima vrlo ograničeno, dok sa svjesnošću Krsne ono postaje potpuno.

Svako živo biće sastavni je djelić Svevišnjeg Gospodina i zato je svakom živom biću prirođeno da služi Svevišnjeg Gospodina. Ne čini li to, pada. Srimad-Bhagavatam to potvrđuje u sljedećem stihu [11.5.3]:

ya esam purusam saksad atma-prabhavam isvaram

na bhajanty avajananti sthanad bhrastah patanty adhah

„Svatko tko zanemaruje svoju dužnost i ne služi prvobitnog Gospo­dina koji je izvor svih živih bića, sigurno će pasti sa svog prirodnog položaja."

Kako padamo sa svog prirodnog položaja? Primjer prsta i tijela je i ovdje prikladan. Ako nam prst oboli tako da više ne može služiti cijelo tijelo, on nam samo zadaje bol. Slično tome, svatko tko ne služi Svevišnjeg Gospodina samo Ga uznemiruje, nanoseći Mu bol i stvara­jući probleme. Zato takva osoba mora ispaštati, kao što mora ispa­štati onaj tko se ne pokorava zakonima države. Takav zločinac samo uzrokuje nevolje vladi te podliježe kažnjavanju. On može za sebe misliti: „Ja sam jako dobar čovjek", ali time što krši državne zakone on uznemirava vladu. To je lako razumjeti.

Svako živo biće koje ne služi Krsnu nanosi Mu nekakav bol. To je grješno - zadavati bol Krsni. Baš kao što vlada okuplja sve neposlušne građane i drži ih u zatvorima - „Vi zločinci morate ovdje živjeti kako ne biste uznemiravali ljude" - tako Bog sve zločince, koji su prekršili Njegove zakone i tako Mu samo nanosili bol, stavlja u materijalni svijet. Sthanad bhrastah patanty adhah: oni padaju sa svog prirodnog položaja u duhovnom svijetu. Možemo ponovno navesti primjer prsta. Zadaje li vam bolesni prst iznimno jaku bol, liječnik bi vam mogao savjetovati: „Gospodine, vaš prst treba amputirati jer će inače zaraziti cijelo tijelo." Sthanad bhrastah patanty adhah: prst tada gubi svoj pri­rodni položaj kao dio tijela.

Mi smo svi pali u ovaj materijalni svijet pobunivši se protiv načela svjesnosti Boga. Želimo li iznova oživjeti svoj izvorni položaj, moramo ponovno zauzeti stav služenja. To je savršeni lijek; inače ćemo trpjeti bolove, a Bog će trpjeti zbog nas. Mi smo poput loših Božjih sinova; ako sin nije dobar, pati zbog toga, a otac pati zajedno s njim. Slično

tome, kada mi patimo, i Bog pati. Zato je najbolje oživjeti svoju iz­vornu svjesnost Krsne i služiti Gospodina.

Riječ avajananti koja se nalazi u navedenom stihu Srimad-Bhaga-vatama koristi i Krsna u Bhagavad-glti [9.11]:

avajananti mam mudha manusim tanum asritam

param bhavam ajananto mama bhuta-mahešvaram

„Budale Me ismijavaju kada siđem u ljudskom obliku, nesvjesni Moje transcendentalne prirode i Moje vrhovne prevlasti nad svime što po­stoji." Samo budale i nitkovi ismijavaju Svevišnju Božansku Osobu, Gospodina Krsnu. Riječ mudha znači „budala" ili „nitkov". Samo nitkovu nije stalo do Krsne. Usuđuje se zanemarivati Ga, ne znajući da će zbog toga ispaštati. Ne poznajući vrhovni položaj Gospodina, nitkovi obožavaju nekog jeftinog „Boga". Bog je postao tako jeftin da puno ljudi tvrdi: „Ja sam Bog, ti si Bog." Što znači riječ Bog? Ako je svatko Bog, koji je onda smisao Boga?

Riječ avajananti je vrlo prikladna. Avajananti znači „onaj tko za­nemaruje" i ta riječ savršeno opisuje onoga tko kaže: „Što je Bog? Ja sam Bog. Zašto bih služio Boga?" To je avajananti - zanemarivanje zbiljskog položaja Boga. Zločinac može imati istovjetan stav prema vladi: „Što je vlada? Mogu raditi što god mi se sviđa. Nije me briga za vladu." To je avajananti. Međutim, čak i ako kažemo: „Nije me briga za vladu", još uvijek postoji policija. Ona će nam nanijeti bol; kaznit će nas. Slično tome, čak i ako ne marimo za Boga, materijalna će nas priroda kazniti rođenjem, starošću, bolešću i smrću. Da bismo se oslobodili te patnje, moramo primjenjivati yogu.

Vrhunac svih vrsta yoge je bhakti-yoga. Sve druge yoge su samo sredstvo pomoću kojeg se dolazi do bhakti-yoge. Yoga zapravo znači bhakti-yoga; sve su druge yoge put kojim se napreduje do odredišta. Od karma-yoge, koja je početak, pa do bhakti-yoge, koja je kraj, vodi dug put k samospoznaji. Karma-yoga, kada se primjenjuje bez želja za plodovima svog djelovanja, početak je tog puta. (Plodonosne djelat­nosti ili karma uključuju i grješne djelatnosti. Karma-yoga, međutim, ne uključuje grješne djelatnosti, već samo dobre, pobožne djelatnosti

ili propisane djelatnosti. To je karma-yoga.) Potom, kada se karma-yogom povećaju znanje i odvojenost, taj se stupanj naziva jnana-yoga. Kada se jnana-yogom pojača meditacija na Nad-dušu uz pomoć raz­nolikih tjelesnih postupaka te kada se um usredotoči na Nad-dušu, dostiže se stupanj zvan astanga-yoga. Kada osoba nadiđe astanga-yogu i dođe do služenja Svevišnje Božanske Osobe, Krsne, onda je dostigla bhakti-yogu, vrhunac.

Bhakti-yoga je zapravo krajnji cilj, ali da bismo bhakti-yogu detaljno proučili moramo razumjeti ove druge, pomoćne yoge. Yogi koji po­stupno napreduje nalazi se na pravom putu vječne povoljnosti, dok se onaj koji se čvrsto drži određenog mjesta i dalje ne napreduje, naziva odgovarajućim imenom: karma-yogi, jnana-yogi ili astahga-yogi. Me­đutim, ako tko ima dovoljno sreće da dođe do bhakti-yoge, nadišao je sve druge yoge. Stoga je najviši stupanj yoge postati svjestan Krsne, kao što kad govorimo o Himalaji, mislimo na najviše planine na svi­jetu, čiji se najviši vrh, Mount Everest, smatra vrhuncem.

Onaj tko se bavi jnana-yogom i misli da je stigao do kraja, griješi. Mora dalje napredovati. Na primjer, zamislimo da želite otići na naj­viši kat neke zgrade - recimo, stoti kat-uspinjući se stubama. Proći ćete trideseti, pedeseti, osamdeseti kat itd. Međutim, ako na pede­setom ili osamdesetom katu pomislite: „Postigao sam svoj cilj", onda niste uspjeli. Trebate se popeti na stoti kat da biste stigli na svoje odredište. Slično tome, svi su procesi yoge međusobno povezani, kao stube, ali se ne smijemo zadovoljiti zaustavljanjem na pedesetom ili osamdesetom katu. Trebamo stići do najviše razine, stotog kata - čiste svjesnosti Krsne.

Dobije li onaj tko želi stići na stoti kat priliku da upotrijebi dizalo, moći će u roku od jedne minute dospjeti do vrha. Naravno, još uvijek može reći: „Zašto bih koristio prednosti dizala? Idem pješice." Može to učiniti, ali postoji mogućnost da ne stigne do zadnjeg kata. Slično tome, iskoristimo li pomoć „dizala" bhakti-yoge, za kratko ćemo vri­jeme dospjeti na „stoti kat" - do savršenstva yoge, svjesnosti Krsne.

Svjesnost Krsne je neposredan proces. Možete ići, korak po ko­rak, slijedeći druge sustave yoge, ili se možete neposredno posvetiti svjesnosti Krsne. Gospodin Caitanya je ljudima ovog doba, koji su kratka životnog vijeka, uznemireni i prepuni tjeskobe, preporučio da

prihvate neposredan proces. Njegovom smo bezuzročnom milošću do­bili proces pjevanja Hare Krsna mantre koji nas odmah podiže na razinu bhakti-yoge. Zbiva se trenutačno, ne moramo čekati. To je po­seban dar Gospodina Caitanye. Zato je Srila Rupa Gosvami molio: namo maha-vadanyaya krsna-prema-pradaya te - „O, Gospodine Cai-tanya, Ti si najvelikodušnija inkarnacija jer izravno daješ ljubav prema Krsni." Uobičajeno je da onaj tko želi dostići ljubav prema Krsni mora proći kroz mnoge stupnjeve yoge, no Gospodin Caitanya je tu lju­bav dao neposredno. Stoga je On najvelikodušnija inkarnacija. To je položaj Gospodina Caitanye.

Jedini način kojim uistinu možemo spoznati Boga je bhakti-yoga. Krsna to potvrđuje u Bhagavad-giti [18.55]. Bhaktya mam abhijanati yavan yas casmi tattvatah: „Samo predanim služenjem osoba može spoznati Svevišnju Božansku Osobu takvu kakva jest." Vede potvrđuju da se samo putem bhakti, predanog služenja može dostići najviši stu­panj savršenstva. Ako želimo napredovati primjenom nekog drugog sustava yoge, u tome mora postojati primjesa bhakti. Međutim, kako ljudi nemaju dovoljno vremena da bi temeljito primjenjivali bilo koji drugi sustav yoge, za ovo se doba preporučuje izravan proces bhakti-yoge, čiste predanosti. Zato je potrebna velika sreća da netko dođe do svjesnosti Krsne, puta bhakti-yoge i tu se utemelji u skladu s upu­tama Veda.

Idealni yogi svoju pozornost usredotočuje na Krsnu, čija je put boje oblaka, čije je lotosoliko lice sjajno poput sunca, odjeća blještava od dragulja, a tijelo ovjenčano vijencima cvijeća. Njegov blistav sjaj koji se naziva brahmajyoti obasjava sve strane. Inkarnira se u različitim oblicima kao što su Rama, Varaha i Krsna, Svevišnja Božanska Osoba. Silazi kao ljudsko biće-kao sin majke Yasode - i poznat je kao Krsna, Govinda i Vasudeva. On je savršeno dijete, savršen muž, prijatelj i gospodar; pun je svih obilja i transcendentalnih odlika. Onaj tko je uvijek u potpunosti svjestan ovih Gospodinovih obilježja, najviši je yogi Taj se stupanj savršenstva u yogi može dostići samo bhakti-yo-gom, kao što je potvrđeno u cjelokupnoj vedskoj književnosti.

6 Materijalni problemi,

duhovna rješenja

Ujedinjenje svijeta u središtu pozornosti

Prosinac 1969. godine. Govoreći pred Međunarodnim društvom stu­denata u Bostonu, Srila Prabhupada nudi praktično, jednostavno, a mudro rješenje za postizanje mira i sklada u svijetu. Primjećujući kako se broj zastava pred zgradom Ujedinjenih naroda u New Yorku po­većava, izjavljuje da je internacionalizam neuspješan jer se „vaš i moj osjećaj pripadnosti međunarodnoj zajednici međusobno preklapaju i sukobljavaju. Moramo pronaći pravo središte svojih osjećaja ljubavi... To središte je Krsna."

Puno vam hvala što zajedno s nama sudjelujete u ovom Pokretu svjesnosti Krsne. Čuo sam da se ovo društvo zove Međunarodno dru­štvo studenata. Postoji puno drugih međunarodnih društava, kao što su Ujedinjeni narodi. Zamisao o međunarodnom društvu je jako do­bra, no moramo pokušati shvatiti koja bi trebala biti središnja ideja jednog međunarodnog društva.

Bacite li kamen u sredinu bazena s vodom, krugovi će se širiti sve do ruba bazena. Slično tome, radio valovi se rasprostiru u krugovima, a kada dođu do vašeg prijemnika, možete čuti poruku. Na isti se način može širiti i naš osjećaj ljubavi.

Na početku svog života želimo samo jesti. Što god malo dijete do­hvati, želi to pojesti. Ono ima samo svoj osobni interes. Kasnije, kada dijete malo odraste, pokušava dijeliti sa svojom braćom i sestrama: „Dobro, uzmi i ti malo." Pojavljuje se osjećaj zajedništva. Potom, kada je zrelije, počinje osjećati izvjesnu ljubav prema svojim roditeljima, zatim prema svojoj zajednici, svojoj zemlji i na kraju prema svim na­rodima. Međutim, sve dok središte nije pravo, to širenje osjećaja, čak i ako je na razini države ili međunarodne zajednice, nije savršeno.

Na primjer, značenje riječi državljanin je „onaj tko se rodio u odre­đenoj zemlji". Vi osjećate naklonost prema drugim Amerikancima zato jer su rođeni u ovoj zemlji. Možda biste čak i žrtvovali svoj život

za sunarodnjake. Međutim, postoji jedan nedostatak: ako je definicija državljanina „onaj tko je rođen u određenoj zemlji", zašto se onda životinje rođene u Americi ne smatraju Amerikancima? Problem je u tome što mi svoje osjećaje ne širimo izvan ljudskog društva. Kako ne mislimo da su životinje naši sunarodnjaci, šaljemo ih u klaonice.

Naši osjećaji pripadnosti državi ili međunarodnoj zajednici nisu pra­vilno usredotočeni. Kada je središte dobro, oko njega možete nacrta­ti koliko god krugova želite i oni se neće nikada međusobno prekri­vati. Jednostavno će se povećavati, sve više i više. Ako je središte pravilno, međusobno se ne križaju. Na žalost, iako svi osjećaju pri­padnost državi ili međunarodnoj zajednici, nedostaje im središte. Zato se vaš i moj osjećaj pripadnosti međunarodnoj zajednici, kao i osje­ćaj pripadnosti državi, međusobno preklapaju i sukobljavaju. Moramo pronaći pravo središte svojih osjećaja ljubavi, a potom možete širiti svoje krugove osjećaja i oni se nikada neće preklapati ili sukobljavati s drugima.

To središte je Krsna. Naše društvo, Međunarodno društvo za svjesnost Krsne, uči ljude

svih zemalja da središte njihove naklonosti treba biti Krsna. Drugim riječima, mi ljude učimo da budu mahatme. Možda ste već čuli riječ mahatma. To je sanskrtska riječ koja se odnosi na osobu čiji je um napredan, čiji se krugovi osjećaja daleko šire. To je mahatma. Maha znači „velika", a atma znači „duša". Onaj čija je duša jako napredna naziva se mahatma.

U Bhagavad-giti [7.19] se opisuje osoba koja je jako razvila svoje osjećaje:

bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate

vasudevah sarvam iti sa mahatma su-durlabhah

Prva zamisao u ovom stihu jest da netko može postati mahatma tek nakon brojnih rođenja (bahundm janmanam ante). Duša se seli kroz mnoga tijela, jedno za drugim. Postoji 8 400 000 različitih vrsta života, a mi se razvijamo prolazeći kroz njih, sve dok na kraju ne dostignemo

ljudski oblik života. Tek tada možemo postati mahatma. Zbog toga Krsna kaže: bahunam janmanam ante - „Nakon mnogo rođenja osoba može postati mahatma."

U Srimad-Bhagavatamu postoji sličan stih. Labdhva su-durlabham idam bahu-sambhavante: „Nakon mnogo, mnogo rođenja stekli ste ljudsko tijelo koje je vrlo teško dobiti." Ljudski oblik života nije jeftin. Tijela mačaka, pasa i drugih životinja su jeftina, no ljudski oblik nije. Stječemo ga tek nakon brojnih rođenja, u najmanje 8 000 000 različitih vrsta. Bhagavatam i Bhagavad-gita tvrde istu stvar. Svi dijelovi vedske književnosti međusobno se potvrđuju pa onaj tko ih može razumjeti ne nalazi u njima nikakva proturječja.

Ljudski se oblik života dostiže nakon mnogih rođenja u ne-ljud-skim oblicima života. Međutim, čak i u ljudskom obliku života, onome (ko njeguje znanje o središnjoj točki postojanja potrebna su brojna rođenja. Onaj tko doista njeguje duhovno znanje, ne samo u jednom, već u mnogim, mnogim životima, na kraju dolazi do najviše razine znanja te se naziva jnanavan, „posjednik istinskog znanja". Zatim, kaže Krsna: mam prapadyate - „On se predaje Meni, Krsni, Bogu." (Kada kažem „Krsna", mislim na Svevišnjega Gospodina, svima pri­vlačnu Svevišnju Božansku Osobu.)

Zašto se onaj tko posjeduje znanje predaje Krsni? Vasudevah sar-vam iti: zato jer zna da je Vasudeva, Krsna, sve - da je On središnja točka svih osjećaja ljubavi. Potom: sa mahatma su-durlabhah. Ovdje se koristi riječ mahatma. Tko razvije svoju svjesnost do točke ljubavi prema Bogu, nakon što je dugi niz rođenja njegovao znanje, velika je duša, mahatma. Bog je velik, a velik je i Njegov bhakta. Stoga Krsna kaže: sa mahatma su-durlabhah - takva se velika duša vrlo rijetko sreće. To je opis mahatme koji nalazimo u Bhagavad-giti.

Svoje smo osjećaje ljubavi proširili na različite objekte. Možemo voljeti svoju zemlju, svoju zajednicu, svoju obitelj, možemo voljeti svoje pse i mačke. U svakom slučaju, posjedujemo ljubav i razvijamo je u skladu sa svojim znanjem, a kada naše znanje postane savršeno, počinjemo voljeti Krsnu. To je savršenstvo. Ljubav prema Krsni je svrha svih djelatnosti, svrha života.

Srimad-Bhagavatam [1.2.8] potvrđuje da je cilj života Krsna:

dharmah svanusthitah pumsam visvaksena-kathasu yah

notpadayed yadi ratim srama eva hi kevalam

Prve riječi ovoga stiha su dharmah svanusthitah pumsam. To znači da svatko obavlja svoju dužnost u skladu sa svojim položajem. Obiteljski čovjek ima određenu dužnost, sannyasi [osoba u redu odricanja] ima neku dužnost, brahmacari [učenik koji živi u celibatu] ima neku duž­nost. Različite vrste dužnosti su u skladu s različitim zvanjima i zani­manjima. Međutim, Bhagavatam kaže da ako primjernim obavljanjem svojih dužnosti još uvijek ne dolazite do razumijevanja Krsne, onda je sve što ste učinili bio samo beskoristan trud (srama eva hi kevalam). Ako želite dostići savršenstvo, trebate pokušati razumjeti i zavoljeti Krsnu. Onda će se vaši osjećaji pripadnosti državi i međunarodnoj zajednici uistinu razviti do svojih granica.

Zamislimo da netko kaže: „Da, jako sam razvio svoje osjećaje lju­bavi." To je dobro, no on mora pokazivati simptome po kojima će biti vidljivo koliko su se njegovi osjećaji razvili. Kao što Krsna kaže u Bhagavad-giti [5.18]:

vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini

suni caiva svapake ca panditah sama-darsinah

Kada je netko uistinu pandita, onaj tko se uzdigao do stupnja savršene mudrosti, svakoga gleda jednakim očima (sama-darsinah). Kako po­gled pandite nije više zaokupljen samo tijelom, on učenog brahmanu vidi kao duhovnu dušu, psa vidi kao duhovnu dušu, slona vidi kao duhovnu dušu, a isto tako i čovjeka niska roda vidi kao duhovnu dušu. U ljudskom društvu postoji puno društvenih staleža, počev od brahmane visoka roda pa sve do candale [otpadnika izvan svih sta­leža], ali ako je netko uistinu učen, svako živo biće gleda jednakim očima. To je stupanj istinske učenosti.

Mi pokušavamo proširiti svoje osjećaje na društvenom planu, planu zajednice, države, međunarodne zajednice ili svemira. U našoj je pri-

rodi potreba da proširimo svoju svjesnost. Međutim, ono što želim reći je sljedeće: želimo li doista svoju svjesnost razviti u potpunosti, moramo pronaći pravo središte postojanja. To središte je Krsna ili Bog. Kako znamo da je Krsna Bog? U Bhagavad-giti Krsna izjavljuje da je On Bog. Molim vas, uvijek imajte na umu da se Pokret svjesnosti Krsne temelji na razumijevanju Bhagavad-gite kakva jest. Sve što go­vorim nalazi se u Bhagavad-giti. Na žalost, tako je puno komentatora pogrešno tumačilo Bhagavad-gitu pa su je ljudi pogrešno razumjeli. Ustvari, smisao Bhagavad-gite jest razviti svjesnost Krsne, ljubav pre­ma Krsni, i mi pokušavamo tome učiti ljude.

Krsna je u Bhagavad-giti nekoliko puta opisao mahatmu. On kaže: mahatmanas tu mampartha daivim prakrtim asritah - „Mahdtma, onaj tko je uistinu mudar i širokogrudan, nalazi se pod zaštitom Moje du­hovne energije." Nije više opčinjen materijalnom energijom.

Sve što vidimo stvoreno je od različitih Božjih energija. U Upani-sadama je rečeno: parasya-saktir vividhaiva sruyate - „Vrhovna Apso­lutna Istina ima puno raznolikih energija." Te energije tako dobro djeluju da izgleda kao da se sve odvija samo od sebe (svabhaviki jnana-bala-kriya ca). Na primjer, svatko je od nas vidio rascvjetani cvijet. Možemo misliti da je procvjetao sam od sebe i postao tako kra­san, ali nije tako. Sve je to nastalo pod djelovanjem materijalne ener­gije Boga.

Osim materijalne, Krsna ima i duhovnu energiju, a mahatma, ši­rokogrudna osoba nalazi se pod zaštitom te duhovne energije; ona nije opčinjena materijalnom energijom. Sve su te stvari objašnjene u Bhagavad-giti. U Bhagavad-giti se nalazi puno stihova koji opisuju kako djeluju Krsnine energije, a naša je misija predstaviti Bhagavad-gitu kakva jest, bez besmislenih komentara. Besmisleni komentari nisu potrebni, Bhagavad-gita je jasna poput sunčeve svjetlosti. Kao što vam nije potrebna svjetiljka da biste vidjeli sunce, ne trebaju vam komen­tari neznalice, običnog čovjeka, da biste mogli proučavati Bhagavad-gitu. Trebate proučavati Bhagavad-gitu kakva jest; onda ćete dobiti sve duhovno znanje. Postat ćete mudri i shvatit ćete Krsnu, a potom ćete Mu se predati i postati mahdtma.

Kako djeluje mahatma? Mahdtma se nalazi pod zaštitom Krsni­ne duhovne energije, no koji su pokazatelji te zaštite? Krsna kaže:

mam ...bhajanty ananya-manasah-„Mahatma Me uvijek predano slu­ži." To je glavni simptom mahatme: on uvijek služi Krsnu. Služi li on Krsnu slijepo? Ne. Krsna kaže: jnatva bhutadim avyayam - „On savršeno dobro zna da sam Ja izvor svega."

Krsna sve objašnjava u Bhagavad-giti. Cilj je našeg Pokreta svje­snosti Krsne širiti znanje koje sadrži Bhagavad-gita bez dodavanja nekih besmislenih komentara. Tako će ljudsko društvo imati dobrobit od toga znanja. Društvo sada nije u zdravom stanju, ali ako ljudi shvate Bhagavad-gitu i ako doista prošire svoje vidike, svi društveni, državni i međunarodni problemi prirodno će se riješiti. Neće biti nikakvih problema. Međutim, ako ne otkrijemo što je središte postojanja, ako izmišljamo svoje vlastite načine razvijanja osjećaja ljubavi, postojat će samo sukobi, ne samo između pojedinaca, već i između različitih na­roda. Narodi se pokušavaju ujediniti; u vašoj su zemlji Ujedinjeni na­rodi. Na žalost, umjesto da se narodi ujedinjuju, povećava se broj za­stava. Slično tome, nekoć je Indija bila jedna zemlja, Hindustan. Danas je tu i Pakistan. U budućnosti će jednom postojati i Sikhistan i drugi „stanovi".

Umjesto da se ujedinjujemo, mi se razjedinjujemo jer nam nedostaje središte. Stoga, budući da ste studenti iz različitih zemalja, molim vas, pokušajte pronaći pravo središte vašeg međunarodnog pokreta. Pravi osjećaj pripadnosti međunarodnoj zajednici bit će moguć kada shvatite da je središte Krsna. Onda će vaš međunarodni pokret biti savršen.

U četrnaestom poglavlju Bhagavad-gite [14.4], Krsna kaže:

sarva-yonisu kaunteya murtayah sambhavanti yah

tasam brahma mahad yonir aharh bija-pradah pita

Ovdje Krsna kaže: „Ja sam otac svih oblika života. Materijalna priroda je majka, a Ja sam otac koji daje sjeme." Nitko se ne može roditi bez oca i majke. Otac daje sjeme, a majka tijelo. U materijalnom svijetu majka nam je svima-od Brahme pa sve do mrava - materijalna priroda. Naše je tijelo materija; stoga je to dar materijalne prirode, naše majke. Međutim, ja, duhovna duša, sastavni sam djelić vrhovnog

oca, Krsne. Krsna kaže: mamaivamso ...jiva-bhutah - „Sva su živa bića Moji sastavni djelići."

Ako želite proširiti svoje osjećaje zajedništva do krajnjih granica, molim vas, pokušajte shvatiti Bhagavad-gitu. Doživjet ćete prosvjet-ljenje, postat ćete istinska mahatma. Osjećat ćete ljubav čak i prema psima, mačkama i gmazovima. U sedmom pjevanju Srimad-Bhaga-vatama naći ćete izjavu Narade Munija u kojoj on kaže da trebate nahraniti čak i zmiju koja se zatekne u vašoj kući. Pogledajte samo koliko se mogu razviti vaši osjećaji! Brinut ćete se čak i o zmiji, a da i ne spominjemo druge životinje i ljudska bića.

Ne možemo postati prosvijetljeni sve dok ne shvatimo Boga, Krsnu. Zbog toga propovijedamo svjesnost Krsne diljem svijeta. Pokret svje­snosti Krsne nije nov. Temelji se, kao što sam vam već rekao, na načelima Bhagavad-gite, a Bhagavad-gita je drevni spis koji je s po­vijesne točke gledišta star pet tisuća godina. S pretpovijesnog je sta­jališta star milijune godina. U četvrtom poglavlju Krsna kaže: imam vivasvate yogam proktavan aham avyayam - „Ovu sam drevnu znanost o yogi najprije prenio bogu Sunca." To znači da je Krsna prvi put izgo­vorio Bhagavad-gitu prije nekoliko milijuna godina. Međutim, povi­jesno gledano Bhagavad-gita postoji od vremena bitke na Kuruksetri koja se zbila prije pet tisuća godina. Starija je od svih drugih spisa u svijetu.

Pokušajte shvatiti Bhagavad-gitu kakva jest, bez nepotrebnih ko­mentara bilo koje vrste. Dovoljne su riječi Bhagavad-gite da vam pruže prosvjetljenje, no na žalost, ljudi su iskoristili popularnost Bhagavad-gite i pokušali pod njezinim okriljem iznijeti svoju vlastitu filozofiju. To je beskorisno. Pokušajte shvatiti Bhagavad-gitu kakva jest i do­živjet ćete prosvjetljenje; shvatit ćete da je Krsna središte svih naših djelatnosti. Postanete li svjesni Krsne, sve će biti savršeno i svi će pro­blemi biti riješeni.

Puno vam hvala. Ima li kakvih pitanja? Indijski student: Ne znam točno kako glasi na sanskrtu, ali negdje u Giti Krsna kaže: „Svi putevi vode k Meni. Bez obzira što netko radi ili misli, bez obzira čime se bavi, na kraju će Me postupno dostići." Znači li to da prosvjetljenje prirodno slijedi? Srila Prabhupada: Ne, Krsna nikada ne kaže da ćeš Ga postupno

dostići bez obzira na to što činiš ili o čemu razmišljaš. Za uvjetovanu dušu nije prirodno da postane prosvijetljena u svjesnosti Krsne. Po­trebne su ti upute duhovnog učitelja. Zašto bi inače Krsna poučio Arjunu? Znanje trebaš dobiti od naprednije osobe i slijediti njezine upute.

Arjuna je bio zbunjen. Nije mogao shvatiti treba li se boriti ili ne. Na sličan je način svatko zbunjen u materijalnom svijetu. Potrebno nam je vodstvo Krsne ili Njegova vjerodostojnog predstavnika; onda možemo postati prosvijetljeni.

Evolucija se prirodno zbiva kroz životinjske vrste prema ljudskom obliku. Kada stignemo do ljudskog oblika života, možemo djelovati po svom vlastitom nahođenju. Tada biramo put kojim želimo ići. Ako nam se sviđa Krsna, možemo otići Krsni; sviđa li nam se što drugo, možemo otići tamo. To ovisi o našoj odluci.

Svatko je u izvjesnoj mjeri neovisan. Na kraju Bhagavad-gite [18.66] Krsna kaže: sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja -„Ostavi sve i predaj se Meni." Kada bi to bilo prirodno, zašto bi onda Krsna govorio: „Trebaš to učiniti"? Ne. Za nas u ovom ma­terijalno uvjetovanom stanju nije prirodno da se predamo Krsni. Mo­ramo naučiti kako se predati. Zato moramo slušati vjerodostojnog duhovnog učitelja - Krsnu ili Njegova ovlaštenog predstavnika - i slije­diti njegove upute. To će nas dovesti do razine potpunog prosvjetljenja u svjesnosti Krsne.

Mit o oskudici

Nasuprot uvriježenu mišljenju, najnoviji statistički podaci pokazuju da Zemlja proizvodi dovoljno hrane za prehranu cjelokupnog stanovništva. Međutim, pohlepa i izrabljivanje prisiljavaju više od dvadeset i pet po­sto ljudi u svijetu na neishranjenost. Srila Prabhupada osuđuje nepo­trebnu industrijalizaciju koja doprinosi problemu gladi, uzrokuje ne­zaposlenost, onečišćuje te stvara mnoštvo drugih problema. U sljedećem govoru, zabilježenom 2. svibnja 1973. godine u Los Angelesu, on se zalaže za jednostavniji, prirodniji način života s Bogom u središtu.

ime jana-padah svrddhah su-pakvausadhi-virudhah

vanadri-nady-udanvanto hy edhante tava viksitaih

[Kraljica Kunti je rekla:] „Svi ovi gradovi i sela cvjetaju u svakom smislu jer povrća i žitarica ima u izobilju, drveće je otežalo od plodova, rijeke teku, brda su puna minerala, a oceani bogatstva i to samo zato jer si preletjeo pogledom preko njih." [Srimad-Bhagavatam 1.8.40]

Ljudskom društvu blagostanje donose darovi prirode, a ne golema industrijska postrojenja. Ogromni industrijski poduhvati proizvod su bezbožne civilizacije te uništavaju plemenite ciljeve ljudskog života. Što više uvodimo takvu mučnu industriju koja cijedi životnu energiju ljudskog bića, to će većina ljudi biti sve nezadovoljnija, iako će ne­kolicina izabranih moći raskošno živjeti, izrabljujući druge.

Darovi prirode, kao što su žitarice, povrće, voće, rijeke, brda s dra­guljima i mineralima te mora puna bisera, izručuju se po naredbi Sve­višnjeg i po Njegovoj ih želji materijalna priroda proizvodi u izobilju ili ih ponekad uskraćuje. Zakon je prirode da ljudsko biće može is­koristiti te božanske darove prirode i tako dovoljno napredovati, a da ne bude zaneseno izrabljivačkim motivom vladanja nad materijalnom prirodom.

Što više pokušavamo iskorištavati materijalnu prirodu prema svojim hirovitim prohtjevima, to ćemo više biti zarobljeni posljedicama takvih pokušaja izrabljivanja. Ako imamo dovoljno žitarica, voća, povrća i biljaka, zašto nam je onda potrebno održavati klaonice i ubijati jadne životinje?

Čovjek ne treba ubiti životinju ako ima dovoljno žitarica i povrća za jelo. Rijeke natapaju polja i plode ih, imamo više nego li nam treba. Minerali se stvaraju u brdima, a dragulji u oceanu. Ako ljudska civilizacija ima dovoljno žitarica, minerala, dragulja, vode, mlijeka itd. zašto bismo onda žudjeli za groznim industrijskim poduhvatima koji se naplaćuju radom nekih nesretnih ljudi?

Međutim, svi darovi prirode ovise o Gospodinovoj milosti. Stoga ono što nam je potrebno jest pokoravanje Gospodinovim zakonima i dostizanje savršenstva života predanim služenjem. Kunti-devi uka­zuje na ono što je važno. Ona želi da Bog Svoju milost podari njoj i njezinim sinovima kako bi se Njegovom milošću moglo održati pri­rodno blagostanje.

Kunti-devi spominje kako žitarica ima u izobilju, kako je drveće puno voća, kako rijeke teku, brda su puna minerala, a oceani bogat­stva, ali ne govori o procvatu industrije i klaonica jer su to besmislice koje su razvili ljudi kako bi stvorili probleme.

Ako ovisimo o Božjoj kreaciji, neće biti nikakve oskudice već samo ananda, blaženstvo. Božja kreacija pruža dovoljno žitarica i trave i dok mi jedemo žitarice i voće, životinje poput krava jest će travu. Bikovi će nam pomagati pri proizvodnji žitarica, a sami će uzeti tek nešto malo, zadovoljni s onim što mi odbacimo. Uzmemo li voćku i bacimo koru, životinja će biti zadovoljna s korom. Na taj način, s Krsnom u središtu, može postojati potpuna suradnja između drveća, životinja, ljudskih bića i svih živih bića. To je vedska civilizacija, civilizacija svjesnosti Krsne.

Kunti-devi se moli Gospodinu: „Ovo blagostanje nastaje zahvalju­jući Tvom pogledu." Kada sjedimo u Krsninom hramu, Krsna nas okrzne pogledom i sve je u redu. Kada iskrene duše pokušavaju postati Krsnini bhakte, Krsna se vrlo ljubazno pojavljuje pred njima u Svom punom obilju, pogleda ih i one postaju sretne i lijepe.

Slično tome, čitav materijalni svijet nastaje zahvaljujući Krsninom

pogledu (sa aiksata). U Vedama je rečeno da je On pogledom pre­šao preko materije i tako je pobudio. Žena u dodiru s muškarcem postaje uzbuđena, potom zatrudni te rađa djecu. Cijela kreacija na­staje na sličan način. Krsna Svojim pogledom uzbudi materiju te ona zatrudni i rađa živa bića. Samo zahvaljujući Njegovom pogledu nastaju biljke, drveće, životinje i sva druga živa bića. Kako je to moguće? Nitko od nas ne može reći: „Samo sam pogledao svoju ženu i ona je zatrudnjela." Međutim, iako je to za nas nemoguće, za Krsnu nije. U Brahma-samhiti [5.32] se kaže: angani yasya sakalendriya-vrttimanti -svaki dio Krsninog tijela posjeduje sve sposobnosti ostalih dijelova. Mi možemo očima samo gledati, ali Krsna može pogledom oploditi. Nema potrebe za seksom jer Krsna može oploditi i samim pogledom.

U Bhagavad-giti [9.10] Gospodin Krsna kaže: mayadhyaksena pra-krtih suyate sa-caracaram - „Materijalna priroda pod Mojim nadzorom rađa sva pokretna i nepokretna bića." Riječ aksa znači „oči" pa akse-na ukazuje da se sva živa bića rađaju zbog Gospodinova pogleda. Postoje dvije vrste živih bića - pokretna, kao što su kukci, životinje i ljudska bića, i nepokretna bića, poput drveća i biljaka. Na sanskrtu se te dvije vrste živih bića nazivaju sthavara-jangama; obje vrste nastaju iz materijalne prirode.

Naravno, iz materijalne prirode ne nastaje život, već tijelo. Živa bića prihvaćaju od materijalne prirode odgovarajuće vrste tijela, kao što dijete uzima tijelo od svoje majke. Tijekom devet mjeseci djetetovo se tijelo izgrađuje iz krvi i hranjivih sastojaka majčina tijela, no dijete je živo biće, a ne materija. Živo biće uzima utočište majčine utrobe, a majka potom pribavlja sastojke za njegovo tijelo. Tako djeluje priroda. Majka možda i ne zna kako se iz njezina tijela stvara drugo tijelo, ali kada je ono dovoljno razvijeno, dijete se rađa.

Živo biće se ne rađa. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti [2.20]: na jayate mriyate va - živo biće se niti rađa, niti umire. Ono što se nije ro­dilo ne može umrijeti; smrt je namijenjena onome što je stvoreno, a za ono što nije stvoreno, smrt ne postoji. Gita kaže: na jayate mriyate va kadacit. Riječ kadacit znači „bilo kada". Živo biće se ustvari nikada ne rađa. Iako možemo vidjeti da se dijete rodilo, ono se zapravo ne rađa. Nityah sasvato 'yam puranah. Živo biće je vječno (sadsvata), postoji oduvijek i jako je staro (purana). Na hanyate hanyamane sa-

rire: nemoj misliti da živo biće biva uništeno kada je tijelo uništeno; ne, živo biće nastavlja postojati.

Jednom me je prijatelj znanstvenik upitao: „Čime se dokazuje vječ­nost duše?" Krsna kaže: na hanyate hanyamane sarire - „Duša nije ubijena kada je tijelo ubijeno." Ta je izjava sama po sebi dokaz. Ova se vrsta dokaza naziva sruti, dokaz koji se temelji na onome što smo, putem učeničkog naslijeđa, čuli od Svevišnjeg. Jedan način dokaziva­nja jest dokazivanje putem logike (nyaya-prasthana). Znanje možemo dobiti pomoću logike, argumenata i filozofskog istraživanja; no još jedan oblik dokaza je sruti, dokaz koji se temelji na slušanju autoriteta. Treći je oblik dokaza smrti, dokaz koji se temelji na izjavama izvede­nim iz šrutija. Purane su smrti, Upanisade su sruti, a Vedanta je nyaya. Od svega toga posebno je važan sruti-prasthana, dokaz iz srutija.

Pratyaksa je proces stjecanja znanja izravnim opažanjem i bezvri­jedan je budući da su sva naša osjetila nesavršena. Na primjer, Sunce nam izgleda poput malenog koluta, a zapravo je puno, puno veće od Zemlje. Kakvu vrijednost onda ima naše izravno opažanje? Imamo toliko osjetila kojima možemo stjecati znanje - oči, uši, nos itd. - no, budući da su ta osjetila nesavršena, svako znanje dobiveno na taj način isto je tako nesavršeno. Zaključci znanstvenika su uvijek nesavršeni jer oni pokušavaju shvatiti stvari pomoću svojih nesavršenih osjetila. Sva-rupa Damodara, znanstvenik među našim učenicima, upitao je dru­gog znanstvenika koji tvrdi da život nastaje iz materije: „Ako ti dam određene kemikalije, hoćeš li pomoću njih moći proizvesti život?" Znanstvenik je odgovorio: „To ne mogu." To je nesavršeno znanje; ako ne znaš, onda je tvoje znanje nesavršeno. Zašto si onda postao učitelj? To je prijevara. Mi tvrdimo da onaj tko želi postati savršen mora učiti od savršenog učitelja.

Krsna je savršen i zato znanje primamo od Njega. Krsna kaže: na hanyate hanyamane sarire - „Duša ne umire kad umire tijelo." Stoga je shvaćanje da je duša vječna, a tijelo privremeno - savršeno.

Kunti-devi izjavljuje: ime jana-padah svrddhah su-pakvausadhi-vi-rudhah. „Žitarica ima u izobilju, drveće je otežalo od plodova, rijeke teku, brda su puna minerala, a oceani bogatstva." Što bismo više mogli poželjeti? Ostrige proizvode bisere i nekad su ljudi svoja tijela ukra­šavali biserima, dragim kamenjem, svilom, zlatom i srebrom. Gdje su

te stvari danas? U današnje vrijeme uza sav napredak civilizacije, ima tako puno prekrasnih djevojaka koje nemaju ukrase od zlata, bisera ili dragulja, već samo plastične narukvice. Stoga, kakva je korist od industrije i klaonica?

Prema Božjem uređenju svatko može imati dovoljno žitarica, mli­jeka, voća i povrća te lijepe i čiste rijeke. Međutim, putujući Europom vidio sam da su sve rijeke postale prljave. U Njemačkoj, Francuskoj, a također u Rusiji i Americi, vidio sam da su rijeke prljave. Prirodno je voda oceana uvijek kristalno čista; ta se ista voda prenosi u rijeke, ali bez soli, tako da iz rijeka možemo uzeti pitku vodu. To je način na koji priroda djeluje, a prirodin način znači Krsnin način. Kakva je korist onda od izgradnje ogromnih vodovodnih sustava za dobavljanje vode?

Priroda nam je već dala sve. Želimo li bogatstvo, možemo sakupljati bisere i postati bogati; nije potrebno pokrenuti proizvodnju automo­bila da bismo postali bogati. Takvim industrijskim poduhvatima stva­ramo jedino probleme. Trebamo samo ovisiti o Krsni i Krsninoj mi­losti, jer se jednim Krsninim pogledom (tava viksitaih) sve dovodi u red. Ako se oslonimo na Krsnin pogled, neće biti ni govora o osku­dici i neimaštini. Sve će biti potpuno. Prema tome, ideja Pokreta za svjesnost Krsne jest ovisnost o prirodnim darovima i Krsninoj milosti.

Ljudi kažu da broj stanovnika raste pa umjetnim sredstvima za­ustavljaju taj rast. Zašto? Ptice i zvijeri se množe i ne upotrebljavaju nikakve kontracepcijske metode; no, da li oskudijevaju u hrani? Jesmo li ikada vidjeli pticu ili životinju kako umire zbog nedostatka hrane? Možda u gradu, iako ne vrlo često. Međutim, odemo li u prašumu, vidjet ćemo da su svi slonovi, lavovi, tigrovi i druge životinje krepke i snažne. Tko ih opskrbljuje hranom? Neke od njih su vegetarijanci, a neke nisu, ali nijedna ne oskudijeva u hrani.

Naravno, prirodno je za tigra koji nije vegetarijanac da ne dobiva hranu svaki dan. Uostalom, tko će doći pred tigra kako bi postao njegova hrana? Tko će mu reći: „Dragi tigre, ja sam altruist i došao sam te nahraniti. Uzmi, zato, moje tijelo"? Nitko. Zato tigar ima po­teškoća s pronalaženjem hrane. Čim krene u lov, određena životinja ga slijedi glasajući se zvukom poput „fajo, fajo", obavještavajući tako druge životinje da je tigar izašao iz svog skloništa. Priroda je uredila da tigar ima nekih teškoća. Međutim, Krsna mu ipak daje hranu. Nakon

otprilike tjedan dana tigru će se ukazati prilika da ulovi neku živo­tinju, a kako svakodnevno ne dobiva svježu hranu, on će strvinu držati skrivenu u nekom grmu i pomalo jesti. Budući da je tigar vrlo moćan, ljudi bi željeli biti poput tigra ili lava. Međutim, to baš i nije jako dobra zamisao. Postane li uistinu netko nalik tigru, neće svakodnevno jesti hranu, već će s puno truda morati tragati za hranom. Postane li pak vegetarijanac, hranu će dobivati svakodnevno. Za vegetarijance hrane ima posvuda.

Danas u svakom gradu postoje klaonice, no znači li to da klaonice mogu proizvesti toliko da čovjek može živjeti jedući samo meso? Ne, klaonice ne pružaju odgovarajuću hranu. Čak i mesojedi moraju uz svoj komad mesa jesti žitarice, voće i povrće; pa ipak za taj svako­dnevni komad mesa oni ubijaju toliko jadnih životinja. Kako je to grje­šno! Ako ljudi čine takva grješna djela, kako onda mogu biti sretni? To ubijanje se ne bi smjelo odvijati, ali zbiva se i stoga su ljudi ne­sretni. Međutim, ako postanemo svjesni Krsne, ako postanemo ovisni o Krsninom pogledu (tava viksitaih), Krsna će nam dati sve potrebno i neće biti oskudice.

Ponekad se čini da vlada nestašica, a ponekad možemo vidjeti da žitarica i voća ima u tako ogromnim količinama da ih ljudi ne mogu sve pojesti. Tu se radi o Krsninom pogledu. Ako želi, Krsna može pro­izvesti ogromne količine žitarica, voća i povrća, ali ako želi ograničiti opskrbu, kakva je onda korist od mesa? Ja mogu pojesti vas ili vi možete pojesti mene, no to neće riješiti problem.

Da bismo uistinu živjeli u miru i spokoju, imali dovoljno mlijeka, vode i svega što nam je potrebno za život, trebamo samo ovisiti o Krsni. Tome nas Bhaktivinoda Thakura uči kada kaže: marabi ra-khabi--yo iccha tohara - „Dragi moj Gospodine, jednostavno se pre­dajem Tebi i o Tebi ovisim. Možeš me, ako to želiš, ubiti ili zaštititi." Krsna odgovara: „Da. Sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja: „Samo se predaj Meni." On ne kaže: „Da, ovisi o Meni, ali ovisi također i o svojim klaonicama i tvornicama." Ne. Kaže: „Ovisi samo o Meni. Aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami: „Spasit ću te od svih posljedica grješnih djela."

Budući da smo toliko vremena živjeli nesvjesni Krsne, živjeli smo samo grješnim životom; no Krsna nas uvjerava da On, čim Mu se netko

preda, odmah izravnava sve račune i okončava sve grešne djelatnosti te osobe, tako da ona može započeti nov život. Zato mi učenicima, kada ih iniciramo, kažemo: „Sada su računi izravnani; nemojte više činiti grešne djelatnosti."

Ne smijemo misliti da, zato što sveto Krsnino ime može poništiti grešne djelatnosti, možemo grešno djelovati i potom pjevati Hare Krsna kako bismo to poništili. To je najveća uvreda (namno balad ya-sya hi papa-buddhih). Pripadnici nekih vjeroispovijesti odlaze u crkvu i ispovijedaju se, a potom iznova čine ista grešna djela. Kakvu onda vrijednost ima njihova ispovijed? Netko može priznati: „Gospodine moj, iz neznanja sam pogriješio." Međutim, ne smije planirati: „Činit ću grešna djela, a potom ću otići u crkvu i ispovijediti se. Tako će se moji grijesi poništiti, a ja mogu započeti novo poglavlje grešnog života." Slično tome, ne smijemo svjesno iskorištavati pjevanje mantre Hare Krsna za poništavanje grijeha, kako bismo iza toga mogli iznova grješno djelovati. Trebamo biti vrlo pažljivi. Prije inicijacije obećajemo da se nećemo upuštati u nedopušten seks, da nećemo uzimati opojna sredstva, da se nećemo kockati te da nećemo jesti meso. To su zavjeti kojih se trebamo strogo pridržavati. Tada ćemo biti čisti. Budemo li tako održavali vlastitu čistoću i uvijek predano služili, naš će život biti uspješan i nećemo oskudijevati ni u čemu.

Duhovni savjet poslovnim ljudima

U Calcutti, 30. siječnja 1973. godine, Srila Prabhupada govori pred Gospodarskom komorom Bharata, skupini vodećih poslovnih ljudi toga područja. „Ne smijemo se zadovoljiti time da postanemo uspješan po­slovni čovjek. Moramo znati kakav će biti naš sljedeći život ...Njegujete li ovo znanje i istodobno nastavljate obavljati svoj posao, vaš će život biti uspješan."

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, puno vam hvala što ste bili tako ljubazni i pozvali me. Učinit ću za vas sve što je u mojoj moći.

Današnja je tema „Kultura i posao". Pod pojmom posao podra­zumijevamo „propisanu dužnost". Prema našoj vedskoj kulturi, po­stoje različite vrste poslova. Kao što je opisano u Bhagavad-giti [4.13]: catur-varnyam maya srstam guna-karma-vibhagasah. Društvo se dijeli na četiri staleža koji se temelje na odlikama ljudi i vrsti rada koji se obavlja. Ta četiri staleža su: brahmane [intelektualci i učitelji], ksa-triye [vojnici i državnici], vaisye [poljodjelci i trgovci], i sudre [radnici]. Prije nego se počne djelovati treba znati kakav rad treba obaviti i tko to može učiniti. Ljudi imaju različite sposobnosti, a postoje i različita zaposlenja, no mi smo danas stvorili društvo u kojemu se svatko bavi svačijim poslom. To nije jako znanstveno.

Društvo je prirodno podijeljeno na kulturne slojeve, kao što se tijelo prirodno sastoji od dijelova. Tijelo je jedna cjelina, ali ima različite dijelove, na primjer, glavu, ruke, trbuh, noge. To je znanstvena či­njenica. Glavu društva predstavljaju brahmane, ruke ksatriye, trbuh vaisye, a noge sudre. U skladu s tim i posao treba znanstveno podijeliti.

Glava je najvažniji dio tijela jer bez glave ostali dijelovi - ruke, trbuh i noge - ne mogu djelovati. Nedostaju li ruke ili noge, još uvijek se može djelovati. Međutim, ako nema glave - ako vam je glava otkinuta s tijela - nema koristi ni od ruku, ni od nogu ni od trbuha, čak i ako ih imate.

Glava određuje kulturu. Bez kulture svaka vrsta posla stvara zbrku i kaos. To je ono što imamo u današnje vrijeme, jer smo ispremiješali različite vrste poslova. Mora postojati jedan sloj ljudi, glava društve­nog tijela, koji će savjetovati druge slojeve. Ti savjetnici su inteligentni i sposobni brahmane.

samo damas tapah saucam ksantir arjavam eva ca

jnanam vijnanam astikyam brahma-karma svabhava-jam

„Smirenost, samoovladanost, strogost, čistoća, trpeljivost, poštenje, znanje, mudrost i religioznost su prirodne osobine koje u svom dje­lovanju očituje brahmana." [Bhagavad-gita 18.42]

Brahmane, koji predstavljaju glavu društvenog tijela, predviđeni su kao kulturno vodstvo društva. Kultura znači poznavanje svrhe života. Bez razumijevanja svrhe života, čovjek je kao brod bez kormila. U današnje nam vrijeme nedostaje cilj života jer društvo je bezglavo. Cijelom ljudskom društvu danas nedostaju pravi brahmane koji bi savjetovali ostale slojeve.

Na primjeru Arjune možemo vidjeti kako članovi sloja ksatriya tre­baju prihvaćati savjete. Arjuna je bio ratnik; njegova dužnost bila je borba. U bici na Kuruksetri izvršio je svoju zadaću, no istodobno je poslušao savjet brahmanya-deve, Gospodina Krsne.

namo brahmanya-devaya go-brahmana-hltaya ca

jagad-dhitaya krsnaya govindaya namo namah

„Odajem ponizno poštovanje Gospodinu Krsni, obožavanom Božan­stvu svih ljudi brahmanskih odlika, dobronamjerniku krava i brah­mana te dobročinitelju cijelog svijeta. Iznova odajem svoje ponizno poštovanje Božanskoj Osobi, poznatoj kao Krsna i Govinda." [Visnu Purana 1.19.65]

U ovom se stihu najprije govori o kravama i brahmanama (go-brah-mana). Zašto su oni istaknuti? Zato jer društvo bez brahmanske kul-

ture i zaštite krava nije ljudsko društvo, nego kaotično, životinjsko dru­štvo. Nijedan posao obavljen u kaotičnim uvjetima neće biti savršen. Posao se može dobro obavljati samo u društvu u kojem vlada odgo­varajući kulturni poredak.

U Srimad-Bhagavatamu su dane upute za savršen kulturni sustav. Na skupu u Naimisaranyi, na kojem su se okupili mnogi učeni ljudi i brahmane, Srila Suta Gosvami koji ih je poučavao, istaknuo je dru­štveni poredak varnasrama (atah pumbhir dvija-srestha varnasrama-vi-bhdgasah). Vedska kultura je društvo organizirala u četiri varne [po­djela prema zanimanjima] i četiri asrame [stupnjevi duhovnog života]. Kao što smo prije spomenuli, varne su brahmana, ksatriya, vaisya i su-dra. Asrame su brahmacari-asrama [učenički život u celibatu], grha-stha-asrama [obiteljski život], vdnaprastha-asrama [povučeni život] i sannydsa-asrama [život odricanja]. Sve dok ne prihvatimo ovu insti­tuciju vamasrama-dharme, u cijelom će društvu vladati zbrka.

Svrha varnasrama-dharme jest zadovoljiti Svevišnjega Gospodina. U Visnu Purani [3.8.9] se kaže:

varnasramdcaravata purusena parah puman

visnur aradhyate pantha nanyat tat-tosa-karanam

Prema ovom stihu, Svevišnjega Gospodina moramo zadovoljiti pra­vilnim ispunjavanjem svoje propisane dužnosti u skladu sa sustavom varne i asrame. U državi morate zadovoljiti svoju vladu. Ako to ne činite, loš ste građanin i stvarate nered u društvu. Slično tome, ne zadovoljite li u kozmičkoj državi, ovoj materijalnoj kreaciji kao cjelini, Svevišnjega Gospodina, vlasnika svega što postoji, zavladat će kao­tično stanje. Naša vedska kultura poučava da, što god činili, morate zadovoljiti Svevišnjeg Gospodina. To je prava kultura.

Sva-karmand tam abhyarcya siddhim vindati manavah. Možete o-bavljati bilo koji posao - posao brahmane, ksatriye, vaisye ili sudre-ali svojim djelovanjem trebate zadovoljiti Svevišnju Božansku Osobu. Možete biti trgovac, pravni savjetnik, liječnik ili bilo što drugo, među­tim, ako želite savršenstvo u svom poslu, morate pokušati zadovoljiti Svevišnju Božansku Osobu. Inače samo gubite vrijeme.

U Bhagavad-giti [3.9] Gospodin Krsna kaže: yajnarthat karmanah. Riječ yajna se odnosi na Visnua ili Krsnu, Svevišnjega Gospodina. Morate raditi za Njega jer inače postajete vezani posljedicama svojih djelatnosti (anyatra loko 'yam karma-bandhanah), a sve dok ste rob karme, morate seliti iz jednoga tijela u drugo.

Na žalost, ljudi u današnje vrijeme ne znaju da duša postoji i da se seli iz jednoga tijela u drugo. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti [2.13]: tatha dehantara-praptih - „Kada tijelo umre, duša se seli u drugo tijelo." Razgovarao sam s uglednim znanstvenicima i profesorima koji ne znaju da nakon smrti postoji život. Oni to ne znaju, ali prema podacima iz Veda, život nakon smrti postoji. Već u sadašnjem životu imamo iskustvo seljenja duše. To je sasvim uobičajeno: dijete vrlo brzo dobiva tijelo dječaka, dječak tijelo mladića, a mladić tijelo starca. Sta­rac će potom, na sličan način, po uništenju svoga tijela dobiti drugo tijelo. To je posve prirodno i logično.

Ustvari, imamo dva tijela: fizičko i suptilno. Fizičko tijelo je saz-dano od osjetila i sastavnih dijelova tijela - kostiju, krvi itd. Kada u trenutku smrti mijenjamo tijelo, to grubo tijelo biva uništeno, a sup­tilno, sastavljeno od uma, inteligencije i ega, ostaje. Ono nas nosi do sljedećeg fizičkog tijela.

Slično se zbiva dok spavamo. Noću zaboravljamo na fizičko tijelo i samo suptilno tijelo djeluje. Dok sanjamo, odlazimo iz kreveta, iz svoga doma, na neko drugo mjesto i posve zaboravljamo fizičko tijelo. Kada se probudimo, zaboravljamo na san i ponovno se vezujemo za fizičko tijelo. To se ponavlja svakodnevno.

Mi smo promatrač, katkada grubog, a katkada suptilnog tijela. Oba se tijela mijenjaju, ali mi ostajemo nepromjenjivi promatrač, duša unutar tijela. Zato bismo se trebali pitati: „Kakav je moj položaj? Noću zaboravljam svoje fizičko, a danju svoje suptilno tijelo. Koje je onda moje pravo tijelo?" To su pitanja koja bismo trebali postavljati.

Zato se možete baviti svojim poslom, kao što se Arjuna bavio svo­jim. On je bio borac, ksatriya, ali nije zaboravio svoju kulturu, slušanje Gite od svoga učitelja. Međutim, bavite li se samo poslom, a ne njegu­jete svoj duhovni život, onda je vaš posao beskorisno gubljenje vre­mena (srama eva hi kevalam).

Naš se Pokret svjesnosti Krsne širi kako vi ne biste zaboravili svoj

kulturni život. Mi ne govorimo da trebate prestati sa svojim poslom i postati sannyasi poput mene te se svega odreći. To ne govorimo. Ni Krsna to nije rekao. Krsna nije nikad rekao: „Arjuna, prestani sa svojom ratničkom dužnošću." Ne, rekao je: „Arjuna, ti si ksatriya. Od­bijaš se boriti govoreći: 'O, to je tako užasno.' Ne smiješ tako govoriti. Moraš se boriti." To je bila Krsnina uputa.

Slično tome, i mi koji smo svjesni Krsne, svakome savjetujemo: „Ne odustajte od svoje dužnosti. Nastavite s poslom, ali slušajte o Krsni." Caitanya Mahaprabhu je to isto rekao, citirajući Srimad-Bhagavatam: sthane sthitah sruti-gatam tanu-vati-manobhih. Caitanya Mahaprabhu nije nikada rekao: „Odreci se svoga položaja." Odreći se svog položaja nije baš teško. Ono što se traži jest ostati u svom položaju i pri tom nje­govati duhovno znanje. Kod životinja se duhovno znanje ne njeguje. To nije moguće; životinje to znanje ne mogu razvijati. Zato su ljudska bića koja ne njeguju duhovno znanje poput životinja (dharmena hi-nah pasubhih samanah).

Trebamo biti svjesni svog vječnog postojanja. Mi, duhovna duša unutar tijela, vječni smo (na hanyate hanyamane sarire). Nećemo u-mrijeti po uništenju tog tijela. To je njegovanje znanja ili brahma-ji-jnasa, što znači raspitivanje o svom jastvu. Sanatana Gosvami, prvi učenik Caitanye Mahaprabhua, bio je ministar financija u vladi Na-waba Husseina Shaha. Potom se povukao i prišao Caitanyi Maha-prabhuu te Mu se ponizno obratio: „Dragi moj Gospodine, ljudi me zovu panditom." (On je bio iz brahmanskog staleža te su ga prirodno nazivali panditom, što znači „učen čovjek".) „Međutim, ja sam takav pandita", rekao je, „da ne znam čak ni tko sam ni što sam."

To je položaj svih nas. Možete biti poslovan čovjek ili imati kakvo drugo zanimanje, ali ako ne znate što ste, odakle dolazite, zašto pod­nosite muke koje vam nameću zakoni materijalne prirode te kamo idete u svom sljedećem životu - ne znate li te stvari, sve što činite je beskorisno. Kao što je rečeno u Srimad-Bhagavatamu [1.2.8]:

dharmah svanusthitah pumsam visvaksena-kathasu yah

notpadayed yadi ratim srama eva hi kevalam

„Dužnosti zanimanja koje netko obavlja u skladu sa svojim položajem samo su beskorisno djelovanje, ako ne bude privlačnost prema po­ruci Božanske Osobe." Sve vas zato molimo, kojim god da se poslom bavite, u koji god da vas je položaj Krsna stavio, obavljajte dobro svoju dužnost, no nemojte zaboraviti njegovati znanje o Krsni.

Znanje o Krsni znači svjesnost Boga. Moramo znati da smo sastavni djelić Boga (mamaivamso jiva-loke jlva-bhutah sanatanah). Vječno smo sastavni djelić Krsne, Boga, ali sada se borimo s umom i osjetilima (manah sasthanindriyani prakrti-sthani karsati). Čemu ta borba za opstanak? Moramo se raspitivati o svom vječnom životu koji je iznad ovog privremenog. Pretpostavimo da sam u ovom životu uspješan po­slovni čovjek, nekih dvadeset, pedeset ili najviše stotinu godina. Nitko mi ne može jamčiti da ću to biti i u sljedećem životu. Ne. Takvo jamstvo ne postoji. Međutim, mi o tome ne vodimo računa. Brinemo se o svom sadašnjem kratkotrajnom životu, a ne posvećujemo pozornost svom vječnom životu. To je naša pogreška.

U ovom životu mogu biti poslovno vrlo uspješan, no u sljedećem životu, u skladu sa svojom karmom, mogu postati nešto drugo. Postoji 8 400 000 oblika života. Jalaja nava-laksani sthavara laksa-vimsatih: postoji 900 000 životnih vrsta u vodi i 2 000 000 vrsta drveća i drugog bilja. Zatim: krmayo rudra-sankhyakah paksinam dasa-laksanam - po-stoji 1100 000 vrsta kukaca i gmazova i 1 000 000 vrsta ptica. Na kraju: trimsal-laksani pasavah catur-laksani manusah - postoji 3 000 000 vrsta zvijeri i 400 000 ljudskih vrsta. Moramo proći kroz 8 000 000 različitih oblika života prije nego li dođemo do ljudskog oblika.

Zato Prahlada Maharaja kaže:

kaumara acaret prajno dharman bhagavatan iha

durlabham manusam janma tad apy adhruvam arthadam

„Onaj tko je dovoljno inteligentan, od samog početka života, drugim riječima, od najranijeg djetinjstva treba koristiti ovaj ljudski oblik tijela za predano služenje. Ljudsko se tijelo vrlo rijetko dostiže, pa iako je privremeno kao i druga tijela, značajno je jer u ljudskom životu

osoba može predano služiti. Čak i neznatna količina iskrenoga pre­danog služenja može donijeti potpuno savršenstvo." [Srimad-Bhaga-vatam 7.6.1] Rođenje u ljudskom tijelu vrlo je rijetko. Ne smijemo se zadovoljiti samo time da postanemo uspješan poslovni čovjek. Mo­ramo znati kakav će biti naš sljedeći život, što ćemo postati.

Postoje različite vrste ljudi. Neki se nazivaju karmiji, neki jnaniji, neki yogiji, a neki bhakte. Karmiji teže za materijalnom srećom. Oni žele svu moguću udobnost u ovom životu, a nakon smrti odlazak na rajske planete. I jnaniji žele sreću, no kako im je dosta mate­rijalističkog načina života, žele se stopiti s postojanjem Brahmana, Apsoluta. Yogiji žele, mistične moći, a bhakte jednostavno žele služiti Gospodina. Međutim, kako možemo služiti Gospodina, ako ne shva­timo tko je On? Stoga je njegovanje znanja o Bogu najviša kultura.

Postoje različite vrste kulture: kultura karmija, kultura jhanija, kul­tura yogija i kultura bhakta. Ustvari, ako svoju dužnost iskreno obav­ljaju svi se oni nazivaju yogijima i poznati su kao karma-yogiji, jnana-yogiji, dhyana-yogiji i bhakti-yogiji. Međutim, u Bhagavad-giti [6.47] Krsna kaže:

yoginam api sarvesam mad-gatenantaratmana

sraddhavdn bhajate yo mam sa me yuktatamo matah

Tko je najviši yogi? Krsna odgovara: „Onaj tko uvijek misli na Mene." To znači da je osoba svjesna Krsne najbolji yogi. Kao što smo već spo­menuli, postoje različite vrste yogija (karma-yogi, jnana-yogi, dhya-na-yogi i bhakti-yogi), ali najbolji je onaj yogi koji uvijek, s vjerom i ljubavlju, u sebi misli na Krsnu. Najviši yogi je onaj tko služi Go­spodina.

Mi molimo svakoga da pokuša saznati što je on, što je Krsna, kakav je njegov odnos s Krsnom, kakav je njegov pravi život te koji je cilj života. Sve dok ne njegujemo znanje o svemu navedenom, samo tra-ćimo vrijeme i ovaj vrijedan ljudski oblik života. Iako će svatko u-mrijeti - to je činjenica - povlašten je onaj tko umire sa znanjem o sve­mu tome. Njegov je život ispunjen.

Mačka će umrijeti, pas će umrijeti - svatko će umrijeti. Međutim, ako netko umire poznajući Krsnu - o, to je uspješna smrt. Kao što Krsna kaže u Bhagavad-giti [4.9]:

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah

tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna

„O, Arjuna, onaj tko uistinu poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih djelatnosti, po napuštanju tijela više se ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište."

Kud god idemo, diljem cijelog svijeta, naša jedina molba glasi: „Mo­lim vas, pokušajte shvatiti Krsnu; tada će vaš život postati uspješan." Nije važno kojim se poslom bavite. Morate zarađivati za život. Krsna kaže: sarira-yatrapi ca te na prasiddhyed akarmanah - ako prestane­te raditi, dovest ćete svoj život u nered. Čovjek mora zarađivati za život, ali istodobno mora njegovati znanje kako bi usavršio svoj život. Savršenstvo života je jednostavno: pokušajte shvatiti Krsnu. To je ono o čemu diljem svijeta govorimo. Nije jako teško; ako čitate Bhagavad-gitu kakva jest, počet ćete shvaćati Krsnu. Krsna sve objašnjava.

Početnicima Krsna kaže: raso 'ham apsu kaunteya prabhasmi sasi-suryayoh - „Dragi Moj Kaunteya, Ja sam okus vode, svjetlost Sunca i Mjeseca." Nema smisla tvrditi: „Ja ne mogu vidjeti Boga." Bog je ovdje; okus vode je Bog. Svatko pije vodu, a kad osjeća njezin okus, opaža Boga. Zašto onda kažete: „Ne vidim Boga"? Razmišljajte kako vam Bog nalaže i postupno ćete Ga ugledati. Sjetite se ove upute iz Bhagavad-gite: raso 'ham apsu kaunteya prabhasmi sasi-suryayoh - „Ja sam okus vode; ja sam blistavi sjaj Sunca i Mjeseca." Tko nije vidio sunčevu svjetlost? Tko nije vidio mjesečinu? Tko nije kušao vodu? Zašto onda kažete: „Nisam vidio Boga"? Ako budete primjenjivali bhakti-yogu, čim okusite vodu i osjetite se zadovoljnim, pomislit ćete: „O, Krsna je ovdje." Odmah ćete se sjetiti Krsne. Čim ugledate Sun­čevu svjetlost, sjetit ćete se: „Krsna je ovdje." Čim ugledate mjeseči­nu, sjetit ćete se: „O, ovdje je Krsna." I sabdah khe: čim s neba začu­jete kakav zvuk, sjetit ćete se: „Ovdje je Krsna."

Na taj ćete se način na svakom koraku svog života sjećati Krsne. Budete li se sjećali Krsne na svakom koraku u životu, postat ćete najviši yogi, a ako pjevate Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, lako ćete se sjećati Krsne. To vas ne košta ništa. U poslu nećete biti na gubitku. Ako pjevate Hare Krsna mantru, ako se sjećate Krsne dok pijete vodu, što gubite? Zašto ne pokušate? To je istinska kultura znanja. Ako njegujete ovo znanje i istodobno nastavljate obavljati svoj posao, vaš će život biti uspješan. Puno vam hvala.

Obistinjena drevna proročanstva

Malo je poznata činjenica da je Srimad-Bhagavatam, književno djelo napisano prije pet tisuća godina, sa zapanjujućom točnošću pretkazao suvremena zbivanja. Srila Prabhupada obilato citira ovaj sanskrtski tekst u predavanju održanom u Hare Krsna hramu u Los Angelesu, ljeta 1974. godine. Dvanaesto pjevanje Srimad-Bhagavatama govoreći o današnjem društvu proriče: „Religijska će se načela utvrđivati pokazi­vanjem snage, [a] religioznost će se procjenjivati prema ugledu koji je netko stekao svojim materijalnim sposobnostima", te, „Oni koji nemaju novca, neće moći ostvariti svoje pravo, a svakoga tko umije spretno ba­ratati riječima, smatrat će učenim."

tatas canudinam dharmah satyarh saucam ksama daya

kalena balina rajan nanksyaty ayur balam smrtih

„Dragi moj kralju, religioznost, istinoljubivost, čistoća, opraštanje, mi-lostivost, trajanje života, tjelesna snaga i pamćenje, svakim će se da­nom, pod utjecajem moćne sile vremena, sve više i više smanjivati." [Srimad-Bhagavatam 12.2.1]

Ovaj se opis Kali-yuge [sadašnjeg doba svađe i licemjerja] nalazi u dvanaestom pjevanju Srimad-Bhagavatama. Srimad-Bhagavatam je napisan prije pet tisuća godina, kada je Kali-yuga tek trebala početi, i u njemu su opisane mnoge stvari koje će se zbiti u budućnosti. Zato mi prihvaćamo Srimad-Bhagavatam kao sastru [razotkriveni spis]. Sa­stavljač sastre (sastra-kara) mora biti oslobođena osoba koja može opi­sivati prošlost, sadašnjost i budućnost.

U Srimad-Bhagavatamu ćete pronaći mnoga proročanstva. Spome­nuta je pojava Gospodina Buddhe i Gospodina Kalkija. (Gospodin Kalki će se pojaviti na kraju Kali-yuge), te pojava Gospodina Caitanye.

Iako je Bhagavatam napisan prije pet tisuća godina, pisac je pozna­vao prošlost, sadašnjost i budućnost (tri-kala-jna) pa je savršenom točnošću mogao predvidjeti ova zbivanja.

Sukadeva Gosvami opisuje glavne simptome ovoga doba. Kaže: ta-tas canudinam - s napredovanjem ovog doba [Kali-yuge] dharma, na­čela religije; satyam, istinoljubivost; saucam, čistoća; ksama, oprašta­nje; daya, milostivost; ayuh, trajanje života; balam, tjelesna snaga; smrti, pamćenje - osam je stvari koje će se postupno smanjivati do nule.

Naravno, osim Kali-yuge postoje i druge yuge. Za vrijeme Satya-yu-ge, koja je trajala milijun i osam stotina tisuća godina, ljudska su bića živjela sto tisuća godina. Sljedeće je doba, Treta-yuga, trajalo milijun i dvjesto tisuća godina, a ljudi su u to doba živjeli po deset tisuća godina. Drugim riječima, životni vijek se skratio deset puta. U na­rednom dobu koje je trajalo osam stotina tisuća godina, Dvapara-yugi, trajanje života se ponovno skratilo, ljudi su živjeli tisuću godina. Na­pokon mi, u ovoj Kali-yugi, možemo doživjeti najviše stotinu godina. Ne živimo ni stotinu godina već se to uzima kao granica. Obratite pozornost: životni se vijek već skratio, od mogućih stotinu godina na prosječnih sedamdeset. Na kraju će se toliko skratiti da će čovjeka koji doživi dvadesetu ili tridesetu smatrati vrlo starim.

Drugi simptom Kali-yuge pretkazan u Srimad-Bhagavatamu jest smanjenje pamćenja (smrti). Možemo vidjeti da ljudi danas nemaju baš jako dobro pamćenje - brzo zaboravljaju. Mogu nešto slušati svaki dan, a ipak to zaborave. Slično tome smanjuje se i tjelesna snaga (balam). To svi možete shvatiti jer znate da su vaš otac ili djed bili tjelesno snažniji od vas. Dakle, tjelesna snaga, pamćenje i trajanje života se smanjuju, a sve je to prorečeno u Srimad-Bhagavatamu.

Još jedan simptom Kali-yuge jest smanjivanje religioznosti. U ovom se dobu zapravo i ne može govoriti o religioznosti - jer svela se gotovo na nulu. Nikoga ne zanima religija. Crkve i hramovi se zatvaraju, zaključavaju. Zgrada u kojoj sjedimo nekad je bila crkva, no prodana je, jer nitko nije dolazio. Kupujemo i vrlo veliku crkvu u Australiji, a i u Londonu sam vidio stotine praznih crkvi u koje nitko ne odlazi. I ne samo crkve; u Indiji se, osim nekih značajnijih, zatvaraju i obični, mali hramovi. Postali su obitavališta pasa. Dakle, dharma, religioznost se smanjuje.

Istinoljubivost, čistoća i opraštanje također se smanjuju. Kada bi prije netko učinio nešto loše, druga bi mu strana oprostila. Na primjer, Arjunu su njegovi neprijatelji mučili, a ipak je na bojnom polju Kuru-ksetri rekao: „Krsna, pusti me da odem. Ne želim ih ubiti." To je opraštanje. Danas će ljudi, međutim, ubiti čak i za male uvrede. To se događa. U današnje vrijeme ne postoji ni milostivost (daya). Čak i da vidite kako nekoga ubijaju pred vašim očima, ne bi vas zanimalo. Te se stvari već zbivaju. Religioznost, istinoljubivost, čistoća, opraštanje, milostivost, trajanje života, tjelesna snaga i pamćenje - osam je zna­čajki koje će se smanjivati, smanjivati, smanjivati, smanjivati. Kada primijetite ove simptome, trebate znati da doba Kali napreduje.

Još jedan simptom je vittam eva kalau nrnam janmacara-gunoda-yah: ,,U Kali-yugi će se nečije odlike i društveni položaj procjenji­vati prema količini bogatstva koje posjeduje." [Srimad-Bhagavatam 12.2.2] Ranije se položaj čovjeka procjenjivao prema njegovom du­hovnom znanju. Na primjer, brahmani se ukazivala čast jer je pozna­vao brahmu - bio je svjestan Vrhovnog Duha. Međutim, danas u Kali-yugi, brahmane zapravo i ne postoje. Ljudi stječu titulu brahmane pukom janmom, rođenjem. Prije je također postojalo pravo koje se ostvarivalo rođenjem, no čovjeka su uistinu cijenili prema njegovu ponašanju. Ako bi se netko rodio u obitelji brahmana ili ksatriya [administrativni i ratnički stalež], morao se ponašati kao brahmana ili ksatriya. Kraljeva je dužnost bila provjeravati da se nitko lažno ne predstavlja. Drugim riječima, poštovanje se stjecalo prema kulturi i obrazovanju. Međutim danas: vittam eva kalau nrnam - danas je sve dostupno onome tko ima novaca, bez obzira kako ga je stekao. Može biti trećerazredan, četvrtorazredan ili desetorazredan čovjek, ali ako se nekako dočepao novca, veoma ga poštuju. Nitko ne uzima u obzir kulturu, obrazovanje ili znanje. To je Kali-yuga.

Sljedeći simptom Kali-yuge: dharma-nyaya-vyavasthayam karanam balam eva hi. „Načela religije i pravda utvrđivat će se pokazivanjem snage." [Srimad-Bhagavatam 12.2.2] Ako ste utjecajni, sve će se odluke donositi u vašu korist. Možete biti najbezbožnija osoba, no ukoliko možete podmititi svećenika, on će vam izdati potvrdu da ste pobožni. O karakteru će odlučivati novac, a ne istinske sposobnosti. Dam-pa-tye 'bhirucir hetur mayaiva vyavaharike: „Brak će se sklapati prema

privremenoj naklonosti, a tko bude želio biti uspješan poslovni čovjek, morat će varati." [Srimad-Bhagavatam 12.2.3] Odnos između muža i žene ovisit će o abhiruciju, njihovoj međusobnoj naklonosti. Svidi li se djevojci mladić i ona njemu, već pomisle: „Dobro, vjenčajmo se." Nitko ne razmišlja kakva će im biti budućnost i zato svi postaju ne­sretni. Šest mjeseci nakon vjenčanja - razvod. To se događa jer je brak sklopljen samo na temelju površne međusobne privlačnosti, a ne du­bokog razumijevanja.

Prije se, barem u Indiji u moje vrijeme, brakovi nisu sklapali zato jer su se mladić i djevojka sviđali jedno drugome. Ne. Brak su dogo­varali roditelji. Ja sam se oženio dok sam bio student, ali nisam znao tko će mi biti žena; moji su roditelji sve organizirali. Još jedan primjer je dr. Rajendra Prasada, prvi predsjednik Indije. U svojoj je biografiji opisao kako se oženio u dobi od osam godina. Kada se moj punac ženio imao je jedanaest, a moja punica sedam godina. Nekad se u Indiji brak sklapao tek nakon što je astrološkim proračunom prošlo­sti, sadašnjosti i budućnosti bilo ustanovljeno hoće li par biti sretan u svom zajedničkom životu. Kada se brak tako odobri, muškarac i žena mirno žive i njeguju duhovnu kulturu. Pomažu jedno drugomu te vrlo sretno žive i napreduju u duhovnom životu, a na kraju se vraćaju kući, Bogu. Tako se to radi; a ne da se odrasla djevojka i odrasli mladić na svoju ruku druže i vjenčaju, ako osjete međusobnu privlačnost, a potom, nakon izvjesnog vremena, on napusti nju ili ona njega ...Takva se vrsta braka nije odobravala. Međutim, o Kali-yugi se govori: dam-patye 'bhirucih - brak će se sklapati samo na temelju međusobnog svi­đanja i to je sve. Sviđati se nekome na trenutak znači ne sviđati mu se u drugom trenutku. To je činjenica. Stoga brak zasnovan na među­sobnom sviđanju nema nikakve vrijednosti.

Još neki simptomi ovog doba su struve pumstve ca hi ratir vipratve sutram eva hi: „Muž i žena će biti zajedno sve dok se međusobno seksualno privlače, a brahmane [sveti intelektualci] će biti poznati samo po svetom koncu." [Srimad-Bhagavatam 12.2.3] Brahmane do­bivaju sveti konac, međutim danas mnogi misle: „Imam sveti konac, znači da sam postao brahmana. Mogu se ponašati kao candala [pso-jedac], no to nije važno." To se zbiva. Čovjek ne shvaća da kao brah­mana ima tako puno odgovornosti. Misli da je postao brahmana samo

zato jer posjeduje konac od dva centa. Struve pumstve ca hi ratih: muž i žena će živjeti zajedno ako se sviđaju jedno drugome, no čim se pojave neki seksualni problemi, njihova će međusobna naklonost oslabiti.

Još jedan simptom Kali-yuge jest avrttya nyaya-daurbalyam pandi-tye capalam vacah: „Oni koji nemaju novca, neće moći ostvariti svoje pravo, a svakoga tko umije spretno baratati riječima, smatrat će u-čenim." [Srimad-Bhagavatam 12.2.4] Ako nemate novaca, nikada na sudu nećete ostvariti svoje pravo. To je Kali-yuga. Danas možete pod­mititi čak i suce vrhovnih sudova kako bi donijeli presudu povoljnu za vas. Međutim, ako nemate novaca, ne idite na sud. Panditye capalam vacah. Umije li tko vješto govoriti, bez obzira na to što kaže i da li to itko razumije, smatra se panditom, učenim čovjekom. [Oponašajući nerazgovijetno mumlanje:] „Aban gulakslena bugavad tugalad kulela gundulas - zahvaljujući ženinoj..." Nastavite li ovako govoriti, nitko vas neće razumjeti, [smijeh] no ljudi će ipak reći: „O, pogledaj kako je on učen." [Smijeh.] To se uistinu zbiva. Tako puno nitkova piše knjige, ali ako zamolite koga od njih da vam objasni što je time mislio, od­govorit će: „To se ne može objasniti." Takve se stvari zbivaju.

Srimad-Bhagavatam dalje kaže:

anadhyataivasadhutve sadhutve dambha eva tu

svikara eva codvahe snanam eva prasadhanam

„Na siromaštvo će se gledati kao na nešto nečasno, dok će se licemjera koji zna kako se predstaviti, smatrati pobožnim. Brak će se temeljiti na proizvoljnom dogovoru, a obično kupanje smatrat će se dovoljnim čišćenjem i ukrašavanjem tijela." [Srimad-Bhagavatam 12.2.5]

Najprije, anadhyata: ako ste siromašni, niste dostojni poštovanja. Ljudi će misliti da čovjek nije dostojan poštovanja jer ne zna, milom ili silom, zaraditi novac. Svikara eva codvahe: brak će se sklapati dogo­vorom. To smo već vidjeli, u vašoj i u mojoj zemlji. Vlada postavlja matičara, a mladić i djevojka koji se žele vjenčati jednostavno odu do njega i vjenčaju se. Možda trebaju platiti neku taksu. „Da, želimo se vjenčati", kažu, a on im izda potvrdu da su vjenčani. Nekad su

mladence birali roditelji, nakon savjetovanja s astrologom koji je mo­gao vidjeti budućnost. Danas se brak sklapa prema dogovoru, svikari.

Sljedeći je pokazatelj: dure vary-ayanarh tirtham lavanyam kesa-dharanam. „Odlazak na neku udaljenu rijeku smatrat će se hodo­čašćem, a čovjek će misliti da je lijep ako ima dugu kosu." [Sri­mad-Bhagavatam 12.2.6] Pogledajte samo kako Srimad-Bhagavatam na savršen način proriče budućnost! ,,U Kali-yugi će muškarac misliti da postaje jako lijep ako ima dugu kosu." U vašoj zemlji ima puno primjera. Tko je mogao znati da će ljudi željeti imati dugu kosu? A baš se to tvrdi u Srimad-Bhagavatamu: kesa-dharanam. Kesa znači „duga kosa", a dharanam znači „imati". Drugi simptom je dure vary-ayanam tirtham: ljudi će misliti da mjesto hodočašća mora biti jako daleko. Na primjer, Ganga teče kroz Calcuttu, no nitko i ne mari za kupanje u kalkutskoj Gangi; radije idu u Hardwar. To je ista Ganga koja teče iz Hardwara do Bengalskog zaljeva, ali ljudi više vole pretrpjeti muke putovanja do Hardwara i tamo se okupati jer to je postalo tirtha, mjesto hodočašća. Svaka religija ima tirthu. Muslimani imaju Meku i Medinu, a kršćani Golgotu. Tako i Hindusi misle da moraju puto­vati jako daleko kako bi pronašli tirthu. Međutim: tirthi-kurvanti tir-thani - tirtha je mjesto na kojem su svete osobe. To je tirtha; a ne da netko putuje petnaest tisuća kilometara samo da bi se uronio u vodu i potom vratio kući.

Sljedeći simptomi su:

udaram-bharata svarthah satyatve dharstyam eva hi

daksyam kutumba-bharanam yaso-'rthe dharma-sevanam

„Svrha života bit će napuniti želudac, a drskost će se poistovjećivati s konačnom istinom. Onoga koji uspije samo izdržavati članove svoje obitelji, štovat će se kao vrlo vještog, a nečija će se religioznost mjeriti ugledom koji je stekao svojim materijalnim sposobnostima." [Srimad-Bhagavatam 12.2.6] Bude li se tko mogao vrlo raskošno hraniti, mislit će da su sve njegove potrebe zadovoljene. Ljudi će biti gladni jer neće imati hrane te će smatrati da su im sve želje ispunjene budu li

se katkada mogli raskošno najesti. Sljedeći je simptom satyatve dhar-styam eva hi: onoga koji vješto barata riječima smatrat će vrlo istino­ljubivim. Još jedan simptom je daksyam kutumba-bharanam: smatrat će jako sposobnim onoga tko bude mogao izdržavati svoju obitelj-ženu i djecu. Drugim riječima, to će postati jako teško. Ustvari, već i jest teško. Danas je veliki teret izdržavati ženu i dvoje djece. Zato se nitko ne želi ženiti.

Sljedeći stih opisuje što će se zbivati kada se svi ljudi zaraze otro­vom Kali-yuge.

evam prajabhir dustabhir akirne ksiti-mandale

brahma-vit-ksatra-sudranam yo bali bhavitd nrpah

Bit će svejedno je li netko brahmana [učen čovjek i pravi intelektu­alac], ksatriya [upravitelj ili vojnik], vaisya [trgovac ili poljodjelac], su­dra [radnik] ili candala [psojedac]. Onaj tko bude znao kako prikupiti glasove, zauzet će predsjedničko ili kraljevsko mjesto. Prije je samo ksatriya mogao zauzeti kraljevsko prijestolje, a ne brahmana, vaisya ili šudra. Međutim danas, u Kali-yugi, ne postoji nešto poput ksatriya ili brahmana. Sada imamo demokraciju. Onaj tko može, milom ili silom, dobiti vaše glasove zauzima položaj vođe. Može biti najveći nitkov, no dobit će vrhovno, uzvišeno, predsjedničko mjesto. Bhagavatam opisuje te vođe u sljedećem stihu:

praja hi lubdhai rajanyair nirghrnair dasyu-dharmabhih

acchinna-dara-dravina yasyanti giri-kananam

„Građane će nemilosrdni lopovi u odori vladara tako ugnjetavati da će napuštati svoje supružnike i imovinu te bježati u brda i šume." [Srimad-Bhagavatam 12.2.8] Ljudi koji stječu položaj u vladi većinom su lubdhai rajanyaih, pohlepni vladini ljudi. Nirghrnair dasyu: njihov je posao pljačkanje građana. Možemo doista vidjeti da ljudi u vladi svake godine propisuju pretjerane poreze, a sav novac koji prikupe, dijele

između sebe, dok građani nastavljaju živjeti u istim uvjetima. To radi svaka vlada. Postupno će se svi ljudi početi osjećati tako izmučenima da acchinna-dara-dravinah: željet će napustiti obiteljski život (svoju ženu i svoj novac) i otići u šumu. I to smo već vidjeli.

Kaler dosa-nidhe rajan: mane ovoga doba su poput oceana. Da vas netko stavi usred Tihog oceana, ne biste znali kako da spasite život. Čak i ako ste jako dobar plivač, ne biste mogli preplivati Tihi ocean. Kali-yuga se u Bhagavatamu opisuje kao ocean nedostataka. Ovo je doba zaraženo s tako puno nepravilnosti da se čini kao da nema izlaza. Međutim, postoji jedan lijek: kirtanad eva krsnasya mukta-sangah pa­ram vrajet. Bhagavatam objašnjava da ćete se, ako pjevate sveto Krsni-no ime - mantru Hare Krsna - spasiti od zaraze ove Kali-yuge.

Puno vam hvala.

Formula za mir

Ovaj je Šrila Prabhupadin članak prvi put bio objavljen 1956. godine u Delhiju, Indija, u časopisu Back to Godhead, osnovanom 1944. godine. Obraćajući se svojim indijskim čitateljima s pozivom da „sve uključe u transcendentalno služenje Gospodina i zadovoljavanje Njegovih in­teresa", Srila Prabhupada zaključuje, „samo nam to može donijeti že­ljeni mir."

Svevišnji se Gospodin u razotkrivenim spisima opisuje kao sac-cid-ananda-vigraha. Sat znači „vječan", cit znači „pun znanja", ananda znači „radostan", a vigraha „određena osoba". Stoga je Bog, Svevišnji Gospodin kojemu nema premca, vječna, radosna osoba posve svjesna Svog identiteta. Ovo je sažet opis Svevišnjeg Gospodina kojemu nitko nije ravan, niti je tko veći od Njega.

Živa bića, jive, sićušni su uzorci Svevišnjega Gospodina i zato u nji­hovom djelovanju otkrivamo želju za vječnim postojanjem, želju za po­svemašnjim znanjem te nagon za traženjem sreće na različite načine. Ove tri odlike živog bića slabo su vidljive u ljudskom društvu, dok su stotinu puta izraženije kod bića koja prebivaju na višim planetima, zvanim Bhurloka, Svarloka, Janaloka, Tapoloka, Maharloka, Brahma-loka itd. na kojima je puno više uživanja.

Međutim, čak je i razina uživanja na najvišem planetu materijalnog svijeta (koja je tisuće puta veća od uživanja na Zemlji), opisana kao beznačajna u usporedbi s duhovnim blaženstvom koje se osjeća u društvu Svevišnjega Gospodina. Kao što je kap oceana beznačajna u usporedbi s oceanom, tako i užitak stapanja s neosobnim duhovnim sjajem izgleda beznačajno u usporedbi s ljubavnim služenjem Gospo­dina u različitim odnosima.

Svako živo biće želi uživati u materijalnom svijetu što je više mo­guće, međutim, ovdje je svatko nesretan. Ta nesreća je prisutna i na svim spomenutim planetima, unatoč dugom životnom vijeku i izrazito udobnom životu.

To je zakon materijalne prirode. Čovjek može povećati dužinu i udobnost života do najviše moguće mjere, no ipak će, prema zakonu materijalne prirode, biti nesretan. To je stoga što se kvaliteta sreće koja odgovara našoj prirodi razlikuje od sreće koja proizlazi iz ma­terijalnih djelatnosti. Živo biće je sićušni djelić sac-cid-ananda-vigrahe i stoga je neizostavno sklono radosti koja je duhovne kvalitete. Među­tim, ono uzaludno pokušava doživjeti svoju duhovnu radost u stranom ozračju materijalne prirode.

Riba izvađena iz vode ni pod kojim okolnostima ne može biti sretna na kopnu - potrebno joj je vodeno stanište. Na isti način, sićušnom sac-cid-ananda živom biću istinsku sreću ne može donijeti materi­jalno planiranje njegova zavedenog mozga. Ono mora dobiti drugačiju vrstu sreće, transcendentalnu sreću, koja se naziva duhovno blažen­stvo. Trebamo težiti uživanju u duhovnom blaženstvu, a ne u materi­jalnoj sreći.

Dobro je težiti duhovnom blaženstvu, no ono se ne može postići pukim negiranjem materijalne sreće. Teorijsko negiranje materijalnih djelatnosti za koje se zalaže Sripada Sankaracarya može odgovarati beznačajno malom broju ljudi, ali djelatnosti predanog služenja o ko­jima govori Sri Caitanya Mahaprabhu, najbolji su i najsigurniji put za postizanje duhovnog blaženstva. One, ustvari, mijenjaju sam izgled materijalne prirode.

Žudnja za materijalnom srećom naziva se požudom, a požudne dje­latnosti prije ili kasnije dovode do razočaranja. Tijelo zmije otrovnice je jako hladno, no želi li netko uživati u hladnoći zmijskoga tijela pa se njime ovjenča, zmija će ga sigurno ugristi i usmrtiti. Materijalna su osjetila poput zmija, a upuštanje u tzv. materijalnu sreću sasvim sigurno ubija duhovnu osvještenost osobe. Zato razumna osoba treba težiti pronalaženju pravog izvora sreće.

Jednom je nekom budalastom čovjeku koji nije poznavao okus še­ćerne trske prijatelj predložio da kuša kako je ta trska slatka. Čovjek je pokušao doznati kako šećerna trska izgleda, a prijatelj mu je po­vršno objasnio da šećerna trska sliči bambusovom štapu. Budalasti je čovjek potom pokušao iz bambusovog štapa dobiti sok šećerne trske, no, naravno, nije u tome uspio.

U istoj se situaciji nalazi živo biće kada za vječnom srećom traga

u materijalnom svijetu, koji ne samo da je prepun nevolja i bijeda, već je prolazan i treperav. Materijalni je svijet u Bhagavad-giti opisan kao pun bijeda. Težnja za srećom je dobra, ali pokušaj da se sreća dobije od inertne materije, putem tzv. znanstvenih poduhvata, iluzoran je. Zaluđene osobe to ne mogu shvatiti. Gita [16.13] objašnjava kako osoba vođena požudom za materijalnom srećom misli: „Danas imam toliko bogatstva, a prema mojim planovima, steći ću još i više. Danas je toliko toga moje, a u budućnosti će se to još povećati."

Sve što se u bezbožnoj civilizaciji zbiva, namijenjeno je samo za­dovoljavanju osjetila, a svi luduju za novcem da bi održali tu ispra­znu predstavu. Svi tragaju za novcem, jer novac je sredstvo razmjene kojim se dobivaju predmeti za zadovoljavanje osjetila. Očekivati mir u takvom paklenom ozračju zlatne groznice, samo je utopijsko snat-renje. Dok bude postojala i trunka ludila za zadovoljavanjem osjetila, mir će biti jako, jako daleko. Jer činjenica jest da je svatko od nas po svojoj prirodi vječni Gospodinov sluga te stoga ni u čemu ne mo­žemo uživati neovisno o Gospodinu. Moramo uključiti sve u trans­cendentalno služenje Gospodina i zadovoljavanje Njegovih interesa. Samo nam to može donijeti željeni mir. Dio tijela ne može sebe zado­voljiti; može jedino služiti cijelo tijelo i iz tog služenja izvući zado­voljstvo. Međutim, danas su svi zaokupljeni djelovanjem za vlastiti interes i nitko nije spreman služiti Gospodina. To je osnovni uzrok materijalnog postojanja.

Počev od najvišeg državnika pa sve do najnižeg čistača ulice, svatko radi s idejom nezakonitog stjecanja bogatstva. Međutim, nezakonito je i pogubno raditi samo za svoje vlastite interese. Čak je i njegovanje duhovnog znanja samo za svoje osobne interese, nezakonito i po­gubno.

Kao rezultat nezakonitog stjecanja novca, u svijetu nema nesta­šice novca; ali vlada nestašica mira. Budući da je cjelokupna ljudska energija okrenuta stjecanju novca, ta se je ljudska sposobnost nesum­njivo povećala. Međutim, ta neograničena i nezakonita inflacija novca stvorila je loše gospodarstvo i omogućila proizvodnju ogromnih, sku­pih oružja, koja prijete uništenjem samih rezultata takvog zgrtanja novca.

Umjesto da uživaju u miru, vođe velikih, imućnih zemalja sada na-

veliko planiraju kako da se spase od suvremenih razornih oružja, dok se ogromne sume novca bacaju u more za iskušavanje tog istog, groz­nog oružja. Takvi se pokusi izvode ne samo po cijenu ogromnih ma­terijalnih izdataka, već i po cijenu mnogih nedužnih života, vezuju­ći tako narode tih država zakonima karme. To je iluzija materijalne prirode. Rezultat poriva za zadovoljavanje osjetila je novac zarađen pomoću razorne energije, a taj se novac potom troši na uništavanje ljudske vrste. Tako se po zakonu prirode trati energija ljudske vrste, jer nije bila korištena za služenje Gospodina koji je, ustvari, vlasnik svih energija.

Bogatstvo potječe od majke Laksmi, božice sreće. Vedski spisi o-bjašnjavaju da je božica sreće stvorena za služenje Gospodina Na-rayane, izvora svih nara ili živih bića. Nare su također namijenjene za služenje Narayane, Svevišnjega Gospodina, pod vodstvom božice sreće. Ako ne služi Narayanu ili Krsnu, živo biće ne može uživati u božici sreće te će stoga zakoni prirode kazniti svakoga tko pokuša nedopušteno u njoj uživati. Tako će sam novac postati uzrokom uni­štenja umjesto da bude uzrok mira i napretka.

Taj nezakonito stečen novac država otima od bijednih građana pu­tem različitih poreza koji se slijevaju u razne državne i međunarodne ratne fondove, a potom rasipno troše. Građanin danas više nije za­dovoljan s količinom novca koja je dostatna tek za izdržavanje obitelji i njegovanje duhovnog znanja, dvije bitne djelatnosti u ljudskom ži­votu. On želi neograničene količine novca za zadovoljavanje svojih nezasitnih želja, a taj mu zgrnuti novac, u srazmjeru s njegovim neza­konitim željama, oduzimaju predstavnici iluzorne prirode u obliku liječnika, odvjetnika, poreznika, društava, ustanova i tzv. duhovnjaka, zatim su tu oskudice, zemljotresi i mnoštvo drugih nesreća.

Jedan škrtac koji je, po zapovijedi iluzorne prirode, oklijevao kupiti primjerak Back to Godheada, potrošio je dvije i pol tisuće dolara za tjednu dozu lijekova i potom umro. Slična se stvar dogodila i čovjeku koji je odbio potrošiti i samo jedan cent za služenje Gospodina; bacio je tri i pol tisuće dolara na sudski spor između članova svoga do­maćinstva. To je zakon prirode. Ne posveti li se novac služenju Go­spodina, po prirodnom se zakonu mora potrošiti kao pustošeća ener­gija, u borbi protiv problema sa zakonom, bolešću itd. Budalasti ljudi

ne mogu vidjeti ove činjenice pa ih zato varaju zakoni Svevišnjeg Go­spodina.

Zakoni prirode nam ne dopuštaju da prihvatimo više novca nego što nam je potrebno za izdržavanje. Priroda svako živo biće opskrbljuje s njemu odgovarajućim skloništem i hranom, ali nezasitna pohlepa ljudskog bića unijela je nered u cjelokupno uređenje svemogućeg oca svih vrsta života.

Svevišnji je Gospodin uredio da u svijetu postoji i ocean soli jer sol je prijeko potrebna svakom živom biću. Na isti je način Bog osigurao dovoljno zraka i svjetla, također potrebnih živom biću. Svatko može uzeti određenu količinu soli iz te riznice, no ne smije uzeti više nego što mu je potrebno. Uzme li previše soli, upropastit će juhu, a ako uzme premalo, jelo će biti bezukusno. Međutim, ako uzima samo ono­liko koliko mu je potrebno, hrana je ukusna, a on je zdrav. Težnja za bogatstvom, za nepotrebnim uzimanjem, štetna je, baš kao što je štetno previše soliti hranu. To je zakon prirode.

Bog i zakon karme

Od mnogobrojnih drevnih spisa na sanskrtu poznatih pod imenom Vede, 108 Upanisada sadrži bit filozofije. Među svim Upanisadama, Isopanisada se smatra najistaknutijom. U sljedećem eseju, temeljenom na predavanjima koja je Srila Prabhupada dao na temu Isopanisade tijekom 1968. godine, doznajemo istinu o Svevišnjem Gospodinu, za­konima koji upravljaju Njegovim materijalnim i duhovnim energijama te kako se možemo osloboditi ropstva karme.

Isopanisada tvrdi da je Svevišnja Božanska Osoba „savršena i pot­puna". Jedan dio sveukupnog Gospodinovog uređenja ovoga svijeta odnosi se na proces stvaranja, održavanja i razaranja. Svako živo biće u materijalnom svijetu ima strogo utvrđen raspored šest promjena: rođenja, rasta, održavanja, proizvodnje popratnih proizvoda, opadanja i uništenja. To je zakon materijalne prirode. Cvijet se rađa kao pu­poljak. Raste, biva svjež dva, tri dana, proizvodi sjeme, postupno vene i na kraju ugiba. To ne možete zaustaviti pomoću vaše tzv. svjetovne znanosti. Pokušavati to učiniti je avidya, neznanje.

Ponekad ljudi budalasto misle da će pomoću znanstvenog napretka čovjek postati besmrtan. To je besmisleno. Ne možete zaustaviti mate­rijalne zakone. Stoga, Gospodin Krsna u Bhagavad-giti (7.14) kaže da je materijalna energija duratyaya, nije ju moguće nadići materijalnim sredstvima.

Materijalna se priroda sastoji od tri odlike ili gune: sattva-gune, rajo-gune i tamo-gune tj. odlike vrline, strasti i neznanja. Drugo značenje riječi guna je „konopac". Konopac se izrađuje upletanjem vlakana u trostrukom procesu. Najprije se od vlakana ispletu tri mala struka, zatim se tri takva struka upletu zajedno da bi se na kraju tri takva veća struka ponovno uplela zajedno. Tako konopac postane jako čvrst. Slično tome, tri se odlike prirode - vrlina, strast i neznanje - miješaju i nakon toga daju neki popratni proizvod. Zatim se miješaju iznova i iznova. Tako se „međusobno isprepleću" nebrojeno puta.

Na taj vas način materijalna energija sve više veže. Svojim vlastitim naporima ne možete se izbaviti iz tog ropstva, poznatog kao pavar-ga. Pa-varga je peti zbir slova u sanskrtskoj devanagari abecedi. On sadrži slova pa, pha, ba, bha i ma. Pa znači parišrama, „naporan rad". U ovom se svijetu svako živo biće teško bori kako bi se izdržavalo i preživjelo. To se naziva teškom borbom za opstanak. Pha znači phe-na, „pjena". Kad konj naporno radi, iz ustiju mu izlazi pjena. Slično tome, kad se mi umorimo od teškoga rada, jezik nam se može sasušiti, a u ustima pojaviti malo pjene. Svatko naporno radi da bi osjetimo uživao - toliko naporno da mu pjena izlazi na usta. Ba predstavlja ban-dha, „ropstvo". Unatoč svim uloženim naporima, ostajemo vezani ko­nopcima materijalnih odlika prirode. Bha znači bhaya, „strah". U ma­terijalnom je životu svatko uvijek u plamtećoj vatri straha jer nitko ne zna što će se sljedeće dogoditi. Ma predstavlja mrtyu, „smrt". Sve naše nade i planovi za postizanje sreće i sigurnosti u ovom svijetu okončavaju smrću.

Svjesnost Krsne poništava ovaj proces pavarga. Drugim riječima, prihvaćajući svjesnost Krsne, dostižemo apavargu, gdje ne postoji te­ška borba za opstanak, materijalna prisila, strah ili smrt. Pavarga ozna­čava ovaj materijalni svijet, no kad toj riječi dodamo prefiks ,,a", to znači da se on poništava. Naš pokret svjesnosti Krsne je put apavarge.

Na žalost, ljudi ne znaju za te stvari te stoga uludo troše život. Ova suvremena civilizacija ubija dušu; ljudi sami sebe ubijaju jer ne znaju što je pravi život. Jednostavno žive poput životinja. Životinja ne zna što je život te jednostavno djeluje po zakonima prirode, podvrgavajući se postupnoj evoluciji. Međutim, kada dobijete ovaj ljudski oblik života, dobivate i odgovornost da živite na drugačiji način. To je za vas pri­lika da postanete svjesni Krsne i riješite sve probleme. Ukoliko to ne učinite-nastavite li djelovati kao životinje - ponovno ćete morati ući u krug rađanja i umiranja i seliti se kroz 8 400 000 vrsta života. Bit će vam potrebni milijuni godina da se vratite u ljudski oblik života. Primjerice, sunčevu svjetlost koju sada vidite nećete moći vidjeti prije nego prođu dvadeset i četiri sata. U prirodi se sve kreće u krugu. Stoga, ako izgubite ovu priliku da se uzdignete, morat ćete ponovno ući u krug seljenja. Zakon prirode je jako strog. Zato mi otvaramo

tako puno centara kako bi ljudi iskoristili ovo Međunarodno društvo za svjesnost Krsne i uzdigli se.

Važno je odmah prihvatiti svjesnost Krsne jer ne znamo koliko nam je vremena preostalo do smrti. Kada vam vrijeme u ovom tijelu is-tekne, nitko ne može spriječiti vašu smrt. Materijalna priroda je tako stroga. Ne možete reći: „Daj da ostanem." Ustvari, ljudi ponekad to traže. Kad sam bio u Allahabadu, jedan je moj stari, bogati prijatelj umirao. Na samrti je molio liječnika: „Zar mi ne možete dati barem još četiri godine života? Nisam uspio ispuniti sve svoje planove." Vi­dite. To je glupost. Svatko misli: „O, moram ovo učiniti, moram ono učiniti." Ne. Ni liječnici, ni znanstvenici ne mogu spriječiti smrt. „Ne, ne gospodine. Ni četiri godine, ni četiri minute. Morate odmah ići." To je zakon. Stoga, prije nego li taj trenutak dođe, trebamo posvetiti puno pozornosti dostizanju spoznaje u svjesnosti Krsne. Svjesnost Krsne trebate spoznati brzo. Prije nego dođe vaša sljedeća smrt, morate oba­viti posao. To je inteligencija. Inače ćete pretrpjeti poraz.

Isopanisada kaže da je sve što proizlazi iz potpune cjeline - Sve-višnjeg Gospodina - i samo potpuno. Stoga, ako želite iskoristiti svoj život i postati svjesni Krsne, imate sve pogodnosti za to. Međutim, morate to početi primjenjivati u svom životu. Svjesnost Krsne nije teorija, već praksa. Svi su pokusi već izvršeni. Kao što je rečeno u Išopanisadi za nas, male, potpune jedinke, postoje sve pogodnosti da shvatimo vrhovnu cjelinu, Krsnu. Mi jesmo potpune jedinke, ali smo maleni. U velikom stroju, primjerice, postoji mali vijak, a savršenstvo tog malog vijka jest da bude stavljen na svoje pravo mjesto. On tada ima vrijednost. Međutim, ukoliko se odvije i ispadne iz stroja na pod, više nema nikakvu vrijednost. Slično tome, mi smo savršeni sve dok smo povezani s Krsnom; u suprotnom smo beskorisni.

Shvatiti potpunu cjelinu znači razumjeti kakav je naš odnos s njom. Sve oblike nepotpunosti doživljavamo zbog nepotpunog znanja o pot­punoj cjelini. Mislimo: „Jednak sam Bogu. Ja sam Bog." To je ne­potpuno znanje. Međutim, ukoliko znate: „Ja sam sastavni djelić Boga i stoga sam Mu ravan po kakvoći", to je potpuno znanje. Ljudski oblik života je prilika za oživljavanje potpunog očitovanja svjesnosti živog bića. Tu potpunu svjesnost možete oživjeti procesom svjesnosti Krsne. Međutim, ukoliko ne iskoristite tu pogodnost, ubijate sami

sebe, postajete samoubojica. U Isopanisadi se kaže: „Ubojica duše, tko god on bio, mora otići na planete poznate kao svjetovi nevjerni­ka, prepune tame i neznanja." Ne budite stoga ubojice vlastite duše. Iskoristite potpune pogodnosti svoga ljudskog života da biste postali svjesni Krsne. To vam je jedini posao.

Razbijanje okova karme

U uvjetovanom životu djelujemo grješno na svakom koraku, čak i kada toga nismo svjesni. Razlog zbog kojeg nesvjesno griješimo jest činjenica da smo u neznanju od samog rođenja. To je neznanje istak­nuto, unatoč postojanju velikog broja obrazovnih ustanova. Zašto? Zato jer se unatoč svim tim velikim, velikim sveučilištima, ni na jed­nom ne poučava atma-tattva, znanost o duši. Stoga ljudi ostaju u ne­znanju te nastavljaju griješiti i ispaštati posljedice. To je rečeno u Srimad-Bhagavatamu (5.5.3): parabhavas tavad abodha-jato yavan na jijnasata atma-tattvam. Ta će glupost postojati sve dok osoba ne dođe na razinu razumijevanja samospoznaje. Inače su sva ta sveučilišta i ustanove za prijenos znanja, samo nastavak istog neznanja i gluposti. Sve dok se čovjek ne počne pitati: „Tko sam ja? Što je Bog? Što je ovaj svijet? U kakvom sam ja odnosu s Bogom i s ovim svijetom?"-i sve dok ne pronađe prave odgovore, ostaje tup poput životinje te se mora podvrći seljenju iz jednoga tijela u drugo unutar različitih vrsta života. To je posljedica neznanja.

Suvremena je civilizacija, dakle, vrlo riskantna. Čovjek se može dobro osjećati kao uspješan poslovni čovjek ili političar ili pak može smatrati da mu je dobro jer je rođen u bogatoj zemlji kao što je Ame­rika, no takvi su položaji u životu privremeni. Morat će se promijeniti, a mi ne znamo kakve ćemo nevolje zbog svojih grješnih djelatno­sti morati trpjeti u sljedećem životu. Ukoliko ne počnemo njegovati transcendentalno znanje, živimo vrlo riskantnim životom. Zamislite da zdrav čovjek živi na zaraženom mjestu. Nije li njegov život u opa­snosti? Svakoga se časa može razboljeti. Zato se trebamo truditi da pomoću njegovanja transcendentalnog znanja raspršimo svoje ne­znanje.

Dobar primjer nesvjesnog grješnog djelovanja je kuhanje. U Bha-gavad-giti (3.13) Krsna kaže da su Njegovi bhakte oslobođeni grijeha,

jer jedu samo ostatke hrane koja je Njemu bila ponuđena. Međutim, kaže On, oni koji kuhaju za sebe, jedu samo grijeh. Razlika između kuhanja u ovom hramu i kuhanja u nekoj običnoj kući jest u tome što nas naše kuhanje i jedenje oslobađa grijeha, dok abhaktu kuhanje i jedenje sve više zapleće u grijeh. Čini se da se radi o istom kuhanju, ali postoji razlika između ovog i onog kuhanja. Ovdje nema grijeha jer je hrana pripremljena za Krsnu.

Sve ono što činite izvan djelatnosti u svjesnosti Krsne zapleće vas u odlike materijalne prirode. Uglavnom ste upleteni u grješne dje­latnosti. Oni koji su malo pažljiviji, izbjegavaju grješne i obavljaju pobožne djelatnosti. Međutim, zapleće se čak i onaj tko djeluje po­božno. Ako je čovjek pobožan, može se roditi u vrlo bogatoj ili aristo­kratskoj obitelji, može biti jako lijep ili pak dobiti priliku da postane vrlo obrazovan. To su posljedice pobožnih djelatnosti. Međutim, bilo da ste pobožni ili bezbožni, morate ući u maternicu neke majke, a to je velika nevolja. To smo zaboravili. Bilo da se rodite u jako bogatoj ili aristokratskoj obitelji ili pak iz životinjske maternice, nastavit će se bolovi rođenja, starosti, bolesti i smrti.

Svrha Pokreta svjesnosti Krsne jest da vam pruži priliku za rje­šavanje ova četiri problema - rođenje, starost, bolest i smrt. No, na­stavite li djelovati grješno i jesti grješno, ove će se nevolje nastaviti. U suprotnom, posljedice svojih grijeha možete poništiti predajući se Krsni, kao što On kaže u Bhagavad-giti (18.66): „Odbaci sve svoje takozvane religije i predaj se Meni. Zaštitit ću te od svih posljedica tvojih grijeha." Jedan dio predavanja Krsni sastoji se u pažljivom suz­državanju od jedenja onog što Mu nije bilo ponuđeno. U tome tre­bamo biti odlučni. Čak i ako smo nešto zgriješili, jedenjem prasadama, hrane ponuđene Krsni, to ćemo poništiti. Predamo li se tako Krsni, On će nas zaštititi od posljedica grijeha. To je Njegovo obećanje.

Gdje odlazi predani bhakta u trenutku smrti? Je li za njega sve gotovo, kao što voidisti tvrde? Ne. Krsna kaže: mam eti - „On dolazi k Meni." A kakvu dobrobit imamo od odlaska tamo? Mam upetya punar janma duhkhalayam asasvatam napnuvanti: „Onaj tko dođe k Meni, ne mora se više vratiti u ovaj bijedni materijalni svijet." To je najviše savršenstvo.

U Isopanisadi se kaže: „Ubojica duše, tko god bio, mora otići na

planete poznate kao svjetovi nevjernika, prepune tame i neznanja." Krsna je lav prema demonima i janje prema bhaktama. Ateisti izjav­ljuju: „Mi nismo vidjeli Krsnu." Da, vidjet ćete Krsnu - vi ćete Ga vidjeti kao lava smrti kad vas na kraju dođe uhvatiti: ,,Oh!" Ateisti Krsnu vide kao smrt. Teist ili bhakta vidi Krsnu kao svoga ljubavnika, nježnog kao maleno janje.

Ustvari, svatko služi Krsnu, bilo iz ljubavi ili prisilno. Onaj tko je zapleten u materijalni život, uključen je u služenje Krsne jer je pri­siljen služiti Njegovu izvanjsku, materijalnu energiju. To možemo pri­mijetiti i kod građana neke države - bilo da čovjek poštuje zakon ili je zločinac, podložan je državi. Zločinac može tvrditi da ga nije briga za državu, no policija će ga prisiliti da prihvati autoritet države stavlja­jući ga u zatvor.

Stoga, bilo da čovjek prihvati ili odbaci filozofiju Caitanye Maha-prabhua da je svako živo biće vječno Krsnin sluga, on ostaje Njegov sluga. Jedina razlika leži u tome da je ateist prisiljen prihvatiti Krsnu kao svog gospodara, a bhakta Mu dragovoljno nudi svoje služenje. Ovaj Pokret svjesnosti Krsne podučava ljude da su vječni Božji sluge te da Mu trebaju dragovoljno ponuditi svoju službu: „Nemojte pogrešno tvrditi da ste Bog. O, nije vas briga za Boga? Mora vas biti briga." Ni velikog demona Hiranyakasipua nije bilo briga za Boga pa je Bog došao i ubio ga. Boga ateisti vide kao smrt, a teisti kao ljubavnika. U tome je razlika.

Ukoliko ste bhakta i shvaćate filozofiju duhovnog života, možete živjeti samo jedan trenutak ili pak stotinu godina - nije važno. Kakva je inače korist od života? Neka stabla žive pet stotina ili pet tisuća godina, no čemu služi takav život, lišen više svjesnosti?

Ako znate da ste Krsnin sluga i da sve pripada Njemu, možete živjeti stotine godina ispunjavajući svoje dužnosti i nećete steći ni­kakve karmičke posljedice. To je potvrđeno u Bhagavad-giti (3.9): ya-jnarthat karmano 'nyatra loko 'yam karma-bandhanah. „Bio dobar ili loš, svaki će vas rad, osim onog obavljenog za Krsnu, vezivati za ovaj materijalni svijet." Djelujete li dobro, u sljedećem ćete životu nazovi uživati, ali još uvijek ćete ostati vezani u krugu rođenja i smrti. Uko­liko djelujete loše, morat ćete ispaštati posljedice grijeha i isto tako ostati vezani za rođenje i smrt. Međutim, ako radite za Krsnu, nema

takvih posljedica-ni dobrih, ni loših - a u trenutku smrti vratit ćete se Krsni. To je jedini način za razbijanje okova karme.

Krsna, upravitelj i vlasnik svega

U Isopanisadi se riječ isa koristi za opisivanje Svevišnje Božanske Osobe. Isa znači „upravitelj". Mislite li da netko upravlja vama ili ne? Postoji li igdje u ovom svemiru osoba kojom nitko ne upravlja? Može li itko reći: „Nitko ne upravlja sa mnom"? Nitko to ne može reći. Dakle, ako netko upravlja vama, zašto onda izjavljujete: „Nitko ne upravlja sa mnom, ja sam neovisan, ja sam Bog." Čemu ta besmislica? Maya-vadi impersonalisti tvrde: „Ja sam Bog, ti si Bog, svatko je Bog." Me­đutim, ukoliko netko upravlja njima, kako onda mogu biti Bog? Ima li to ikakva smisla? Bogom nikada nitko ne upravlja; On je vrhovni upravitelj. Dakle, ukoliko netko upravlja drugom osobom, istog časa možemo shvatiti da ona nije Bog.

Naravno, neki nitkovi tvrde da njima nitko ne upravlja. Ja pozna­jem jednog takvog nitkova koji ima svoje društvo te propovijeda: „Ja sam Bog." No, jednog sam ga dana vidio kad ga je bolio zub. Za-pomagao je: „Oooo!" Zato sam ga upitao: „Ti tvrdiš da si Bog, vrhovni upravitelj, a sada tobom upravlja zubobolja. Kakav si ti to Bog?" Da­kle, naiđete li na nekoga tko tvrdi da je Bog ili da je svatko Bog, tre­bate odmah znati da je takva osoba najveći nitkov.

To ne znači da živa bića nisu upravitelji u izvjesnoj mjeri. U Bhaga-vad-giti Gospodin Krsna kaže da su živa bića Njegova viša energija. Zašto su živa bića viša energija? Zato jer su svjesna, dok materijalna energija to nije. Stoga živa bića u izvjesnoj mjeri mogu upravljati ma­terijalnom energijom. Na primjer, sva parafernalija u ovom hramu na­pravljena je od materije: zemlje, vode, vatre i zraka. Međutim, živo biće je to koje je oblikovalo materijalnu energiju u ovu parafernaliju kako bi se njome obožavao Krsna. Drugi primjer: prije nego su došli Europljani, veliki dio zemlje u Americi bio je nenastanjen. Ljudi koji su tu prije živjeli nisu je u potpunosti iskorištavali. Međutim, došli su Europljani i razvili je u zemlju s velikom industrijom i cestama.

Živa bića, viša energija, mogu u izvjesnoj mjeri upravljati mate­rijalnom energijom. Krsna to objašnjava u Bhagavad-giti (7.5): yaye-dam dharyate jagat. Ovaj materijalni svijet je značajan zbog živih bića.

Veliki gradovi poput Los Angelesa, New Yorka ili Londona imaju neku važnost sve dok su u njima živa bića. Slično tome, tijelo ima neku vrijednost sve dok je u njemu živo biće-duša. Stoga je duša nadmoćnija od materije. Međutim, ta nadmoć se zloupotrebljava isko­rištavajući materiju za zadovoljavanje osjetila. To je uvjetovani život. Zaboravili smo da smo, iako nadmoćniji od materije, još uvijek pod­ređeni Bogu.

Ljude u suvremenoj civilizaciji nije briga za Boga jer su opijeni svojom nadmoći nad materijom. Jednostavno pokušavaju iskorištavati materiju na razne načine. Međutim, zaboravljaju da su svi ljudi-Ame-rikanci, Rusi, Kinezi, Indijci - podređeni Bogu. Zaboravili su Krsnu i žele uživati u ovom materijalnom svijetu. To je njihova bolest.

Tako je dužnost Gospodinovog bhakte prizvati u ljudima svjesnost Krsne. Bhakta im objašnjava: „Vi ste nadmoćniji od materije, ali ste podređeni Krsni. Stoga ne biste trebali pokušavati uživati u materiji, već biste je trebali koristiti za Njegovo uživanje." Primjerice, mi nismo ovaj hram ukrasili za naše vlastito osjetimo uživanje, već za Krsnino zadovoljstvo. U čemu je razlika između nas i običnih ljudi? Oni svoj stan lijepo uređuju i mi lijepo uređujemo svoj prostor - no razlika je u svrsi. Mi to radimo za Krsnu, a oni to rade za sebe. Bilo da uređujete svoj vlastiti stan ili Krsnin hram, iskazujete svoju nadmoć nad mate­rijom jer koristite materiju za ostvarenje svojih namjera. Kada inteli­genciju upotrebljavate koristeći materiju za Krsnino zadovoljstvo, vaš život je uspješan, dok vas ta ista inteligencija zapleće u materijalni svijet i donosi vam tjeskobu ako je koristite za svoje osjetimo uživanje. Potom morate mijenjati tijela, jedno za drugim.

Krsna je vrhovni upravitelj i niže energije, materije, i više ener­gije, jivatma - nas. Mi smo Krsnina viša energija jer možemo upravljati materijalnim svijetom, ali to upravljanje također je uvjetovano. Mo­žemo samo ograničeno upravljati ovim materijalnim svijetom. Među­tim, nama upravlja Krsna; stoga, koliko god da mi možemo upravljati, to je On odobrio. Na primjer, ljudsko je biće proizvelo ovaj mikrofon koristeći svoju inteligenciju. To znači da je ono, za ispunjenje svojih želja, sposobno u određenoj mjeri upravljati materijom. No, otkud mu inteligencija? Ta viša inteligencija dolazi od Krsne. U Bhagavad-giti (15.15) Krsna kaže: sarvasya caham hrdi sannivisto mattah smrtir jna-

nam apohanam ca -„Nalazim se u svačijem srcu i od Mene dolaze sjećanje, znanje i zaborav." Vrhovni upravitelj daje inteligenciju višoj energiji u ljudskom obliku tijela: „Učini ovo. Učini ono ..." Te upute nisu hirovite. U prošlom životu osoba je željela nešto učiniti, no u ovom se toga više ne sjeća pa je Krsna podsjeća: „Želio si ovo na­praviti. Evo ti prilike." Stoga, premda imate višu inteligenciju, i time upravlja Krsna. Da li vam Krsna inteligenciju, možete proizvesti ovako lijep mikrofon. Inače, ne možete to učiniti. U svakom smo području života pod upravom Krsne.

Krsnino upravljanje možemo vidjeti i na razini svemira. Na primjer, postoji mnoštvo ogromnih planeta; ova Zemlja je tek jedan mali pla­net. Pa ipak, na ovom planetu postoje veliki oceani poput Atlantika i Tihog oceana, kao i velike planine i neboderi. Unatoč svom tom te­retu, Zemlja lebdi u zraku kao pahuljica pamuka. Kako to da lebdi? Možete li vi učiniti da čak i samo zrnce pijeska lebdi u zraku? Mo­žete govoriti o zakonu gravitacije i drugim sličnim stvarima, ali ne mo­žete njima upravljati. Vaš zrakoplov leti zrakom, no čim mu ponestane goriva, past će. Dakle, ako je potrebno tako puno znanstvenika da bi sagradili zrakoplov koji može samo privremeno lebdjeti u zraku, je li moguće da ogromna Zemlja lebdi sama od sebe? Ne. Gospodin Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti (15.13): „Ulazim u materijalne pla­nete i održavam ih u zraku." Kao što pilot mora ući u zrakoplov da bi ga održavao u zraku, tako je i Krsna ušao u Zemlju da bi ona mogla lebdjeti u zraku. To je jednostavna istina.

Znanje moramo uzeti od Krsne. Ne bismo trebali prihvatiti niti jedan drugi proces stjecanja znanja, osim slušanja od Krsne ili Njegova predstavnika. Tada ćemo imati najbolje znanje. Pronađete li autoritet koji predstavlja Krsnu i koji može govoriti o određenoj temi, a potom prihvatite znanje koje vam on pruža, vaše znanje postaje savršeno. Od svih procesa stjecanja znanja, najmanje je pouzdano izravno osjetilno opažanje. Pretpostavimo da vas netko upita: „Možete li mi pokazati Boga?" To znači da on sve želi izravno doživjeti. Međutim, to je drugorazredan proces stjecanja znanja jer su naša osjetila nesavršena, a mi smo skloni pogreškama. Pretpostavimo da vam je potrebno zlato, a ne znate gdje da ga nabavite. Odete li do vlasnika željeznarije i upitate ga: „Imate li zlata?" on će odmah shvatiti da ste potpuna

budala jer ste zlato došli kupiti u željezariju. Stoga će vas pokušati prevariti. Dat će vam komad željeza i reći: „ Izvolite zlato." Što ćete onda reći? Hoćete li prihvatiti željezo za zlato? Budući da ne znate što je zlato, tražite ga u željeznariji gdje ćete dobiti komad željeza i tako će vas prevariti. Slično tome, nitkovi koji zahtijevaju da im se pokaže Bog ne znaju što je Bog te ih stoga varaju razni lažni duhovni vođe koji tvrde da su oni Bog. To se zbiva.

Ako želite kupiti zlato, morate barem nešto znati o zlatu. Slično tome, ako želite vidjeti Boga, najprije morate znati neke Njegove te­meljne značajke. U suprotnom, odete li do nekog nitkova i on tvrdi da je Bog, a vi ga prihvatite za Boga, bit ćete prevareni.

Kada netko kaže: „Želim vidjeti Boga", moramo mu postaviti slje­deće pitanje: „Kakve ti kvalifikacije imaš da bi mogao vidjeti Boga?" Bog nije tako jeftin da ga bilo tko može vidjeti. Ne, Pokret svjesnosti Krsne ne predstavlja nikakve besmislice ili jeftine stvari. Želite li vi­djeti Boga licem u lice, morate slijediti pravila i propise. Morate man-trati Hare Krsna i pročistiti se. Tako ćete postupno, jednog dana kada se pročistite, vidjeti Boga.

Međutim, iako u svom sadašnjem stanju niste kvalificirani da vidite Boga, On je tako ljubazan da vam dopušta da Ga vidite u Njegovom obliku Božanstva u hramu. On pristaje da Ga u tom obliku svatko vidi, onaj tko zna i onaj tko ne zna da je On Bog. Božanstvo nije idol; nije izmišljeno. Znanje o tome kako napraviti Božanstvo i kako Ga ustoličiti na oltaru dobija se iz spisa i od viših acarya ili duhovnih učitelja. Zato je ovlašteno Božanstvo u hramu sam Krsna koji vam može u potpunosti uzvratiti na vašu ljubav i služenje.

Međutim, svojim sadašnjim, tupim materijalnim osjetilima, ne mo­žete odmah opaziti Božji duhovni oblik, ime, odlike, zabave i atribute. Budući da ljudi suvremenog doba nisu sposobni razumjeti Boga i bu­dući da ih ne vodi osoba koja im može pomoći u tom razumijevanju, postali su bezbožni. Međutim, ako čitate vedske spise poput Isopani-sade i Bhagavad-gite pod višim vodstvom i ako slijedite pravila i pro­pise, Bog će vam se na kraju razotkriti. Boga ne možete ni vidjeti ni shvatiti zahvaljujući vlastitim naporima. Trebate se predati procesu pomoću kojeg se Boga može upoznati. Tada će se On sam otkriti. On je vrhovni upravitelj; vi ste pod upravom. Kako onda možete upravljati

Bogom? „O, Bože, dođi ovamo. Želim Te vidjeti." Bog nije tako jeftin da će po vašoj naredbi doći kako biste Ga mogli vidjeti. Ne, to nije moguće. Morate se uvijek sjetiti: „Bog je vrhovni upravitelj, a ja sam pod upravom. Uspijem li Ga nekako zadovoljiti služenjem, On će mi Se otkriti." To je proces upoznavanja Boga.

Taj proces na kraju vodi do ljubavi prema Bogu. To je prava religija. Nije važno jeste li sljedbenik hinduske, muslimanske ili kršćanske re­ligije; ako razvijate ljubav prema Bogu, savršeni ste u svojoj religiji. Kakvu to ljubav trebamo razviti prema Bogu? Ta ljubav mora biti li­šena svakog sebičnog motiva - „O, Gospodine, volim Te, jer me op­skrbljuješ s toliko lijepih stvari. Ti si moj skrbnik po narudžbi." Ne, to nije ljubav kakvu trebamo razviti prema Bogu. Ona ne smije ovisiti ni o kakvoj razmjeni.

Gospodin Caitanya Mahaprabhu je podučavao: „O, Gospodine! Ni­je važno hoćeš li me zgaziti Svojim stopalima, zagrliti me ili pak osta­viti slomljena srca kada mi se ne pokažeš. Posve si slobodan činiti što god želiš, jer si bezuvjetno moj obožavani Gospodin." To je lju­bav. Trebamo misliti: „Bog može učiniti što god želi, ja ću Ga sve­jedno voljeti. Ne želim ništa zauzvrat." To je ljubav koju Krsna želi. Zbog toga Mu toliko znače gopije. U ljubavi gopija nema ni govora o poslovnoj razmjeni - „Daj mi to, onda ću Te voljeti." Njihova je ljubav bila čista, neokaljana, bez ikakvih zapreka. Pokušate li voljeti Boga na ovaj način, ništa vas na cijelom svijetu ne može spriječiti. Trebate samo razviti žarku želju - „Krsna! Želim Tebe." To je sve. Tada nema ni govora o tome da vas netko može zaustaviti. U bilo kojim okol­nostima vaša će ljubav rasti. Dostignete li taj položaj, osjećat ćete se posve zadovoljni. Bog ne želi da Ga volite zbog Njegove dobrobiti. To je za vaše dobro. Postupite li drugačije, nikada nećete biti sretni.

Bog i Njegove energije

Isopanisada objašnjava da svime što vidimo, pokretnim i nepokret­nim, upravlja Svevišnji Gospodin. Gospodin Krsna kaže to isto u Bhagavad-giti (9.10) - da Njegove energije upravljaju svime. Visnu Pu­rana to potvrđuje: eka-desa-sthitasyagner jyotsna vistarini yatha - „Kao što se toplina i svjetlost šire svuda oko vatre koja se nalazi na jednom mjestu, tako je i cijela kreacija očitovanje energija koje izviru iz Sve-

višnjega Gospodina." Na primjer, Sunce se nalazi na jednom mjestu, ali toplinu i svjetlost širi cijelim svemirom. Slično tome i Svevišnji Gospodin Svoje materijalne i duhovne energije rasprostire cijelom kreacijom.

Duhovna je energija prisutna u ovom privremenom materijalnom svijetu, ali prekrivena je materijalnom energijom. Na primjer, Sunce uvijek sije na nebu - nitko ne može spriječiti da Sunce sije - no katkada ga prekrivaju oblaci. Kada se to dogodi, njegova je svjetlost na Zemlji slaba. Što je Sunce prekrivenije, svjetlost je sve slabija. Međutim, Sunce je samo djelomično prekriveno. Sva se njegova svjetlost ne može prekriti, to nije moguće. Oblak može prekriti tek beznačajan dio Sun­čeve svjetlosti. Slično tome, i ovaj je materijalni svijet tek beznačajni dio duhovnog svijeta, prekriven materijalnom energijom.

Što je materijalna energija? Materijalna je energija samo drugi oblik duhovne energije. Ona se očituje kada nema duhovnih djelatnosti. Ponovno možemo upotrijebiti analogiju sa Suncem i oblakom. Što je oblak? Oblak nastaje kao rezultat Sunčeve svjetlosti. Zahvaljujući Sunčevoj svjetlosti voda hlapi iz mora i stvara se oblak. Sunce je, dakle, uzrok oblaka. Slično tome, Svevišnji Gospodin je uzrok ove materijalne energije koja Ga skriva od našeg pogleda.

Na taj način u materijalnom svijetu djeluju dvije energije: duhovna energija i materijalna energija. Materijalna se energija sastoji od osam materijalnih elemenata: zemlje, vode, vatre, zraka, etera, uma, inteli­gencije i lažnog ega, koji slijede jedan iza drugog od grubih prema suptilnijim. Voda je suptilnija od zemlje, vatra je suptilnija od vode itd.

Što je element suptilniji, to je moćniji. Na primjer, brzinom uma mo­žete prijeći tisuće kilometara u sekundi. Međutim, od uma je moćnija inteligencija, a od nje je još moćnija duhovna energija. Što je duhovna energija? To Krsna objašnjava u Bhagavad-giti (7.5): apareyam itas tv anyam prakrtim viddhi me param jiva-bhutam. „Iznad Moje niže, materijalne energije nalazi se druga, duhovna energija koja se sastoji od živih bića."

Mi, živa bića, također smo energija, ali mi smo viša energija. Što znači da smo viši? Znači da možemo upravljati nižom energijom, ma­terijom. Materija ne može djelovati sama od sebe. Veliki zrakoplov može tako lijepo letjeti zrakom, no sve dok se u njemu ne nalazi

duhovna energija - pilot - od njega nema nikakve koristi. Zrakoplov će stajati u zračnoj luci tisućama godina; neće letjeti sve dok ne dođe djelić duhovne energije, pilot, i dodirne ga. Zašto je teško razumjeti Boga? Ukoliko postoji tako puno ogromnih strojeva koji se ne mogu pomaknuti bez dodira duhovne energije, živoga bića, kako onda mo­žete tvrditi da ova cjelokupna materijalna energija djeluje sama od sebe, bez ikakve uprave? Tko bi se usudio zastupati takvu glupavu tezu? Oni koji ne mogu shvatiti kako materijalnom energijom upravlja Svevišnji Gospodin nisu baš inteligentni. Bezbožni ljudi koji vjeruju da ova materijalna energija djeluje sama od sebe, budale su.

U Isopanisadi se tvrdi da „svime, pokretnim i nepokretnim, upravlja Svevišnja Božanska Osoba koja je vlasnik svega." Budući da je vrhovni upravitelj, također je i vrhovni vlasnik. Iz iskustva znamo da je čovjek koji upravlja cijelim poslovnim poduhvatom, ujedno i njegov vlasnik. Slično tome, kako je Bog upravitelj ovog materijalnog svijeta, On je i njegov vlasnik. To znači da trebamo sve uključiti u služenje Go­spodina, koliko god je moguće.

A što je s našim potrebama? To je objašnjeno u Isopanisadi: „Tre­bamo prihvatiti samo one stvari koje su nam neophodne, koje su osta­vljene na stranu kao naš dio. Ostale stvari, znajući dobro kome pri­padaju, ne bismo trebali prihvatiti." Svjesnost Krsne znači razumjeti stvari onakve kakve jesu. Stoga, ako jednostavno shvatimo ova načela, bit ćemo dobro utemeljeni u svjesnosti Krsne.

Krsnin položaj

Isopanisada kaže: „Iako nikada ne napušta Svoje prebivalište, Sve­višnji Gospodin je brži od uma i može svakoga prestići u trčanju. Moćni polubogovi ne mogu Mu se približiti. Iako boravi na jednom mjestu, upravlja onima koji opskrbljuju živa bića zrakom i kišom i nadmašuje sve u savršenstvu." Brahma-samhita kaže nešto slično: go-loka eva nivasaty akhilatma-bhutah. Iako je Krsna uvijek na Goloki Vrndavani, istodobno se nalazi u srcima svih živih bića.

Krsna ne mora obavljati nikakve dužnosti na Goloki. On jedno­stavno uživa u društvu Svojih pratilaca - gopija, dječaka pastira, Svojih roditelja, Svojih krava i teladi itd. Posve je slobodan, a Njegovi su pratioci još slobodniji jer kad se čini da su oni u opasnosti, Krsna se

brine kako da ih spasi. Međutim, Njegovi pratioci ne osjećaju nikakvu tjeskobu. Jednostavno misle: „O, Krsna je tu. On će nas spasiti." Kada se Krsna zabavljao prije pet tisuća godina u Vrndavani u Indiji, svaki bi se dan sa Svojim prijateljima, dječacima pastirima i njihovom te­ladi i kravama, odlazio igrati u šumu na obali rijeke Yamune. Ćesto bi Kariisa poslao kakvog demona da pokuša ubiti Krsnu i Njegove pri­jatelje. Dječaci bi pastiri unatoč tomu nastavljali uživati u svojim za­bavama bez zabrinutosti, jer su imali puno povjerenje u Krsninu za­štitu. To je duhovni život koji počinje predajom Krsni.

Predati se Krsni znači imati čvrstu vjeru da će nas Krsna spasiti u svim opasnim situacijama. Prvi je korak u predavanju prihvaćanje svega povoljnog za predano služenje. Potom trebamo odbaciti ono što je nepovoljno za predano služenje. Sljedeći je stupanj povjerenje da će nas Krsna u svim situacijama zaštititi i izdržavati. Ustvari, On već pruža zaštitu svima i sve izdržava. To je činjenica. Međutim, u mayi (iluziji) mislimo da se sami štitimo ili da se sami hranimo.

Krsna osobno brine o izdržavanju i zaštiti bhakta, a o običnim se živim bićima brine Maya-devi, Krsnina izvanjska energija. Maya-devi je Krsnin predstavnik za kažnjavanje uvjetovanih duša. Sličnu situaciju nalazimo i u državi - o dobrim se građanima vlada brine izravno, dok o zločincima brine putem institucije zatvora. U zatvoru se vlada brine da zatvorenici dobijaju dovoljno hrane i medicinsku pomoć, ako se razbole. Vlada brine o njima - no oni izdržavaju kaznu.

Slično tome, Krsna je zacijelo uredio da se u ovom materijalnom svijetu o nama vodi briga, ali također i da nas se kazni. Počinite li ovaj grijeh, slijedi pljuska. Počinite li onaj grijeh, udarac. To se zbiva pod vodstvom trostrukih bijeda - onih koje uzrokuju naše vlastito tijelo i um, onih koje uzrokuju druga živa bića i onih koje uzrokuju prirodne nepogode pod nadzorom polubogova. Na žalost, umjesto da shvatimo to kažnjavanje kao posljedicu vlastitih grješnih djela, obmanuti mayom mislimo da su te pljuske, povrede i udarci - slučajni. To je opsjena.

Čim prihvatite svjesnost Krsne, Krsna se počinje osobno o vama bri­nuti. U Bhagavad-giti (18.66) obećava: „Brinut ću se o tebi. Oslobodit ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se." Budući da smo prošli kroz toliko mnogo života u ovom materijalnom svijetu, ispaštamo mno­štvo posljedica naših grijeha. Međutim, čim se predate Krsni, On se

odmah brine za vas i poništava posljedice svih vaših grijeha. Krsna kaže: „Ne oklijevaj." Nemojte misliti: „O, ja sam počinio tako puno grješnih djela. Kako bi me Krsna mogao spasiti?" Ne. Krsna je sve­moćan. On vas može spasiti. Vaša je dužnost predati se Krsni i bez ikakva suzdržavanja posvetiti svoj život služenju Krsne. Tada će vas On nedvojbeno spasiti.

Krsna: prividni paradoks

Isopanisada tvrdi: „Svevišnji Gospodin hoda i ne hoda. On je da­leko, ali i vrlo blizu. Nalazi se unutar svega, ali je istodobno izvan svega." Kako može Krsna i hodati i ne hodati? Kao grubi primjer možemo uzeti Sunce koje u podne sije nad vašom glavom. Počnete li hodati, primijetit ćete da vas Sunce prati. Prije nekih četrdeset godina, dok sam još bio obiteljski čovjek, jedne sam večeri šetao sa svojim drugim sinom. Bile su mu četiri godine. Iznenada je rekao: „Oče, zašto nas Mjesec slijedi?" Shvaćate li? Mjesec i Sunce se ne miču s neba, a ipak nam izgleda kao da se kreću zajedno s nama. Slično tome, ako putujete zrakoplovom ili vlakom, primijetit ćete da Mjesec ili Sunce putuje s vama. Ako to mogu Sunce i Mjesec, zašto ne bi i Krsna mogao hodati s vama? „Iako je vrlo daleko, istodobno je i vrlo blizu." Drugim riječima, premda je Krsna na Goloki Vrndavani gdje sa Svojim prijateljima uživa u zabavama, istodobno se nalazi i posvuda u ovom materijalnom svijetu. Na taj način Svevišnji Gospodin „hoda i ne hoda".

Kada Krsna ne bi bio istodobno ovdje i na Goloki, kako bi onda mogao prihvaćati hranu koju Mu bhakte nude? Nemojte misliti da Krsna ne prihvaća ponude bhakta. Ako Mu netko ponudi nešto s predanošću, On može istoga trenutka ispružiti ruku. U Bhagavad-giti (9.26) Krsna kaže: tad aham bhakty-upahrtam asnami - „Kadgod Mi tko ponudi nešto s vjerom i ljubavlju, Ja to prihvatim." Ljudi mogu pitati: „O, Krsna se nalazi daleko na Goloki Vrndavani. Kako može jesti ono što Mu vi nudite?" Da, On to prihvaća. Da, On to jede - pod uvjetom da je ponuđeno s ljubavlju.

Krsna je prisutan svuda i svuda se može odmah očitovati, ali morate biti kvalificirani da biste Ga pozvali. Ukoliko ste uistinu bhakta, Krsna će odmah doći da bi vas zaštitio. Demon Hiranyakasipu je izazivao

svoga sina, bhaktu Prahladu: „Gdje je tvoj Bog? Tvrdiš da se nalazi posvuda. Je li On onda i u ovom stupu moje palače? Misliš da je tvoj Bog ovdje? Dobro. Onda ću Ga ubiti." Hiranyakasipu je u trenu razbio stup. Potom je Krsna izašao iz stupa u Svom obliku Nrsimha-deve - polu-čovjeka, polu-lava - i ubio demona. To je Krsna.

Krsna se može očitovati bilo gdje, jer je svuda prisutan. To je objaš­njeno u Isopanisadi: tad antarasya sarvasya tad u sarvasyasya bahyatah. „Svevišnji se Gospodin nalazi u svemu, a ipak je i izvan svega." Ova vedska mantra dokazuje da je Gospodin posvuda. Sve što je rečeno u Vedama je činjenica. Sve dok ne prihvatite Vede kao aksiomatsku istinu, ne možete napredovati u svjesnosti Krsne. I u matematici po­stoji puno aksioma - točka nema ni dužine, ni širine; dvije stvari isto­vjetne trećoj i međusobno su istovjetne itd. To su aksiomi i moramo ih prihvatiti, ako želimo naučiti matematiku. Slično tome i Vede sadrže aksiomatske istine i mi ih moramo prihvatiti kao aksiome, ako želimo duhovno napredovati.

Ponekad se čini da su Vede proturječne, no ipak moramo prihvatiti sve vedske naloge. Na primjer, prema vedskim odredbama, ukoliko dodirnete životinjsku kost, odmah postajete nečisti i morate se oku­pati. Školjka je, međutim, životinjska kost, a ipak se upotrebljava u prostoriji za Božanstva, gdje sve mora biti besprijekorno čisto. Ne mo­žete raspravljati: „Rekao si da je kost nečista te da i mi sami posta­jemo nečisti čim je dodirnemo. A ipak stavljaš školjku u prostoriju za Božanstva?" Ne. Nema mjesta takvoj raspravi. Morate prihvatiti da iako su kosti nečiste, školjka je tako čista da se može koristiti u pro­storiji za Božanstva.

Slično tome, i naredbu duhovnog učitelja trebate prihvatiti kao aksiom. O njoj se ne može raspravljati. Na taj način možete napre­dovati. Ne možete raspravljati o stvarima koje su vam neshvatljive. Samo ćete pogriješiti. Morate prihvatiti vedske odredbe i naloge du­hovnog učitelja kao aksiomatske istine. To nije dogmatski, jer su naši prethodni duhovni učitelji prihvatili to načelo. Raspravljate li sa svojim duhovnim učiteljem, nikada nećete ništa zaključiti. Rasprava će se na­staviti u nedogled: vi iznesete jedan argument, ja iznesem drugi ...To nije proces.

Kao što Mahabharata kaže: tarko 'pratisthah srutayo vibhinna - puka

logika i argumenti ne mogu nas nikada dovesti do čvrstog zaključka, a zbog različitosti u pojedinim zemljama i okolnostima, spisi se razlikuju jedni od drugih. Zatim nasav rsir yasya matam na bhinnam: što se filozofske spekulacije tiče, jedan filozof iznese neku teoriju, a potom drugi filozof predstavi drugu teoriju i one su međusobno uvijek pro­turječne. Sve dok ne pobijedite drugog filozofa, ne možete biti glasovit filozof. Tako je to u filozofiji. Kako onda možemo naučiti krajnju filo­zofsku istinu? Rečeno je: dharmasya tattvam nihitam guhayam. Tajna religijskog procesa leži u srcima samospoznatih duša. Kako je onda možete proniknuti? Mahajano yena gatah sa panthah: trebate slijediti stope velikih produhovljenih osoba. Zato mi pokušavamo slijediti Go­spodina Krsnu i Gospodina Caitanyu. To je savršenstvo. Morate pri­hvatiti odredbe Veda i slijediti upute vjerodostojnog duhovnog učitelja. Tada je uspjeh osiguran.

Gospodin i Njegova energija - istovjetnost i različitost

Isopanisada kaže: „Onaj tko uvijek vidi sva živa bića kao duhovne iskre, iste prirode kao i Gospodin, postaje istinski poznavatelj stvar­nosti. Što ga, onda, može dovesti u iluziju ili izazvati u njemu tje­skobu?" Ova spoznaja je svjesnost Krsne. Postoje različite vrste spo­znaje, no Krsnin bhakta spoznaje istinu - da smo kvalitativno istovjetni Gospodinu, ali da se kvantitativno razlikujemo od Njega. Impersona-listi misle da smo potpuno jednaki Gospodinu ili Apsolutnoj Istini. Međutim, to nije činjenica. Ako smo mi potpuno jednaki Gospodinu, kako smo onda došli pod upravu maye (iluzije)? Impersonalisti ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.

Prava priroda naše istovjetnosti sa Svevišnjim opisana je u vedskoj književnosti analogijom iskre i vatre. Vatrene su iskre iste kakvoće kao i sama vatra, no razlikuju se po količini. Međutim, kad mala iskra napusti vatru i padne u vodu, ona gubi svoju odliku vatre. Slično tome, kada sićušna duša napusti društvo Gospodina i dođe u dodir s gunom neznanja, njezina duhovna odlika gotovo nestaje. Kada iskra padne na zemlju, a ne u vodu, zadržava nešto topline. Slično tome, kada je živo biće u guni strasti, ima nade da će moći oživjeti svoju svjesnost Krsne. Padne li iskra na suhu travu, može zapaliti novu vatru i ponovno

steći svoje vatrene odlike. Tako i osoba koja se nalazi u guni vrline može u potpunosti iskoristiti duhovno druženje i lako oživjeti svoju svjesnost Krsne. Zato u ovom materijalnom svijetu moramo doći na razinu vrline.

Analogija s vatrom može nam također pomoći da shvatimo istovre­menu istovjetnost i različitost Gospodina i Njegovih raznih energija. Vatra ima dvije glavne energije - toplinu i svjetlost. Gdjegod je vatra, tu su toplina i svjetlost. Ni toplina ni svjetlost ne razlikuju se od vatre, a ipak ni toplina ni svjetlost nisu vatra. Na taj način možemo razumjeti cijeli svemir. Svemir je sazdan od Krsninih energija i stoga se ništa ne razlikuje od Krsne, no istodobno, Krsna je odvojen od svega u materijalnom svemiru.

Sve što vidimo u materijalnim i duhovnim svjetovima samo su eks­panzije raznovrsnih Krsninih energija. Ovaj materijalni svijet je eks­panzija Krsnine izvanjske energije (bahiranga sakti), duhovni svijet je ekspanzija Njegove unutarnje energije (antaranga sakti), a mi, živa bića, ekspanzije smo Njegove granične energije (tatastha sakti). Mi smo sakti, energija. Mi nismo energetik.

Mayavadi filozofi kažu da su energije istovjetne s Brahmanom, jer se ne nalaze izvan Brahmana, energetika. To je monizam. Prema našoj vaisnavskoj filozofiji energija je istodobno istovjetna i različita od energetika. Uzmimo ponovno analogiju topline i vatre: kada osjećate toplinu, shvaćate da je u blizini vatra. Međutim, činjenica da osjećate toplinu ne znači da se nalazite u vatri. Tako su toplina i vatra, energija i energetik istovjetni, a ipak različiti.

Filozofija Mayavadija o istovjetnosti razlikuje se od naše vaisnavske filozofije o istovjetnosti. Mayavadiji kažu da je Brahman stvaran, a da je energija koja iz Njega izvire nestvarna. Mi kažemo, budući da je Brahman stvaran i Njegova energija mora biti stvarna. U tome je razlika između Mayavada filozofije i vaisnavske filozofije. Ne može se tvrditi da je materijalna energija nestvarna, iako je nedvojbeno privremena. Pretpostavimo da imamo neki problem. Postoji tako puno problema s tijelom, umom te u odnosima s drugima. Problemi dolaze i prolaze, no dok smo u njima, sigurno su stvarni. Osjećamo posljedice i ne možemo reći da je to nestvarno. Mayavadi filozofi kažu da je to

nestvarno. Zašto se onda oni tako uznemire kada imaju probleme? Ne, niti jedna od Krsninih energija nije nestvarna.

Opisujući osobu koja razumije istovjetnost i različitost Gospodina i Njegovih energija Isopanisada koristi riječ vijanatah - „onaj tko zna". Ukoliko nismo vijanatah, ostat ćemo u iluziji i patiti. Međutim, za onoga tko zna nema iluzije, nema žalopojki. Kada ste savršeno uvje­reni da ne postoji ništa drugo osim Krsne i Njegovih energija, za vas ne postoji iluzija, ne postoji jadikovanje. To stanje je poznato kao razina brahma-bhuta, kao što je opisano u Bhagavad-giti (18.54): brahma-bhutah prasannatma na socati na kanksati. „Onaj tko je transcen­dentalno utemeljen u spoznaji Brahmana postaje potpuno radostan i nikada ne jadikuje niti za ičim žudi."

Da bismo udovoljili svojim osjetilima, žarko želimo dobiti stvari koje nemamo. To je žudnja. Kada nešto izgubimo, jadikujemo. Međutim, ako znamo da je Krsna izvor i vlasnik cjelokupne materijalne ener­gije, shvaćamo da sve pripada Njemu te da smo sve što imamo do­bili od Njega da bismo Ga služili. Zato ne žudimo za svjetovnim stvarima. Povrh toga, ako nam Krsna nešto oduzme, zašto bismo se žalili? Trebamo misliti: „Krsna mi je to želio uzeti. Zašto bih žalio? Svevišnji Gospodin je uzrok svih uzroka. On uzima, On daje." Onaj tko posjeduje potpuno znanje o tome više ne jadikuje niti za ičim žudi. To je duhovna razina. S te razine možete svakoga vidjeti kao duhovnu iskru, kao sastavni djelić Krsne i kao Njegovog vječnog slugu.

Krsna, vrhovno čist

Isopanisada tvrdi da je Gospodin „najveći, neutjelovljen, sveznajući, besprijekoran, bez vena, čist i neokaljan." Nikakav grijeh ne može oka­ljati Krsnu. Katkada manje inteligentni ljudi kritiziraju Krsnu: „Zašto je Krsna sudjelovao u rasa plesu, uživajući s tuđim ženama usred noći?" Krsna je Bog. On može učiniti štogod želi. Vaši Ga zakoni ne mogu ograničiti. Za vas postoji puno ograničavajućih zakona, ali ne i za Krsnu. On može nadići sve propise.

Maharaja Pariksit je isto to pitanje postavio Sukadevi Gosvamiju: „Krsna je došao da bi uspostavio načela morala i religije. Zašto je onda uživao u društvu mnogih mladih djevojaka koje su bile tuđe žene? To se doimlje vrlo grješnim." Sukadeva Gosvami je odgovorio

da grijeh ne može okaljati Krsnu. Naprotiv, tko god dođe u dodir s Krsnom, čak i nečista uma, postaje pročišćen. Sunce je dobra ana­logija. Ono se ne može onečistiti. Naprotiv, ako se bilo što izloži sun­čevu svjetlu, pročistit će se. Tako i vi možete pristupiti Krsni s bilo kakvom materijalnom željom i pročistit ćete se. Naravno, osjećaji go-pija prema Krsni nisu uopće materijalni. Iako ih je kao mlade djevojke opčarala Njegova ljepota i one su Mu pristupile sa željom da bude njihov ljubavnik, ustvari su se pročistile. Čak se i demoni mogu pro­čistiti dolazeći u dodir s Krsnom. Primjerice, demon Kamsa je mislio o Krsni kao o svom neprijatelju. Međutim, i on je bio svjestan Krsne jer je uvijek razmišljao: „Kako da pronađem Krsnu? Ubit ću Ga." To je bio njegov demonski način razmišljanja. Međutim, i on se pročistio i dostigao oslobođenje.

Zaključak je da ćemo se, ako ikako možemo razviti svjesnost Krsne, istog trenutka pročistiti od svih grješnih želja. Krsna svakome pruža priliku.

Izvan tjelesnih ograničenja

Kada Isopanisada opisuje Svevišnjeg Gospodina kao „onoga tko je najveći od svih, neutjelovljen i sveznajući", ukazuje nam na razliku između Boga i nas. Mi smo utjelovljeni. Stoga se moje tijelo razlikuje od mene. Kada napustim ovo tijelo, ono se pretvara u prah. Kao što Biblija kaže: „Iz praha si nastao i u prah ćeš se pretvoriti." Međutim, ja nisam prah; ja sam duhovna duša. Zato se ti odnosi na „tijelo".

Krsna, međutim, nije utjelovljen. To znači da nema razlike između Njegovog tijela i duše. Drugim riječima, Njegovo je tijelo čisti duh. Zato On ne mijenja tijelo. Budući da ne mijenja tijelo, sveznajuć j e -svega se sjeća. A budući da mi mijenjamo naša materijalna tijela, za­boravljamo što se zbivalo tijekom prošlog života. Zaboravili smo tko smo bili, kao što za vrijeme sna zaboravljamo na svoje tijelo i ono što nas okružuje. Tijelo se umori i onda se odmara; postaje neaktivno. Za razliku od toga, ja u zemlji snova radim, odlazim nekud, letim, stva­ram drugo tijelo, drugo okruženje. To doživljavamo svake noći. Nije teško shvatiti.

Slično tome, u svakom životu stvaramo drugačije okruženje. U ovo­me životu mogu misliti da sam Indijac. U sljedećem životu, međutim,

možda neću biti Indijac - mogu biti Amerikanac. Čak i ako postanem Amerikanac, ne moram postati čovjek. Mogu biti krava ili bik. Onda ću završiti u klaonici. Vidite li u čemu je problem?

Problem je u činjenici da uvijek mijenjamo tijela, život za životom. To je ozbiljan problem. Nemamo stalan položaj niti znamo u koju ćemo od 8 400 000 vrsta života biti stavljeni. No, postoji rješenje: uko­liko nekako uspijemo razviti čistu svjesnost Krsne, u trenutku smrti otići ćemo Krsni te nećemo morati iznova prihvatiti materijalno tijelo. Dobit ćemo duhovno tijelo poput Krsninog, puno vječnosti, znanja i blaženstva.

Zato trebamo prihvatiti svjesnost Krsne i jako je ozbiljno primje­njivati, bez ikakva odstupanja. Ne bismo trebali misliti da je svjesnost Krsne neka vrsta mode. Ne, to je najvažniji zadatak svakog ljudskog bića. Ljudski je život jednostavno namijenjen za razvijanje svjesnosti Krsne. Drugog posla tu nemamo.

Na žalost, ljudi suvremene civilizacije stvorili su toliko drugih ob­veza da zaboravljaju svjesnost Krsne. To se naziva maya ili opsjena. Zaboravljaju svoju pravu dužnost, a nitkovi, slijepi vođe, vode ih sve u pakao. Oni jednostavno zavode ljude. Ljudi ne žele prihvatiti nikakav autoritet, a ipak su prihvatili ove nitkove koji ih zavode. Na taj način i nitkovski vođe i njihovi nesretni sljedbenici ostaju vezani strogim zakonima materijalne prirode.

Dođemo li nekako u dodir s Krsnom, trebamo ozbiljno prihvatiti proces svjesnosti Krsne i čvrsto se uhvatiti za Njegova lotosova sto­pala. Ako se budete uistinu čvrsto držali za Krsnina lotosova stopala, maya vam neće moći nauditi.

Duhovno i materijalno obrazovanje

Isopanisada kaže: „Oni koji napreduju na putu neznanja, ući će u najtamnije predjele neznanja." Postoje dvije vrste obrazovanja, mate­rijalno i duhovno. Materijalno se obrazovanje naziva jada-vidya. Jada znači „ono što se ne može kretati" ili materija. Duh se može kretati. Naše je tijelo spoj duha i materije. Sve dok je duh prisutan, tijelo se kreće. Na primjer, nečiji kaput i hlače se kreću sve dok je netko od­jeven u njih. Izgleda kao da se kaput i hlače sami kreću, no ustvari

pokreće ih tijelo. Slično tome, tijelo se kreće jer ga pokreće duhovna duša. Drugi je primjer automobil koji se kreće zahvaljujući vozaču. Samo budala misli da se automobil kreće sam od sebe. Unatoč ču­desnom mehanizmu, automobil se ne može sam kretati.

Budući da dobijaju samo jada-vidyu, materijalističko obrazovanje, ljudi misle da ova materijalna priroda sama od sebe djeluje, kreće se i očituje tako puno prekrasnih stvari. Kada gledamo more, možemo vidjeti kako se valovi kreću. Međutim, valovi ne nastaju sami od sebe, pokreće ih zrak. Nešto drugo pak pomiče zrak. Odete li na taj način sve do krajnjeg uzroka, pronaći ćete Krsnu, uzrok svih uzroka. To je pravo obrazovanje, otkriti krajnji uzrok.

Isopanisada kaže da oni koji su očarani izvanjskim pokretanjem materijalne energije obožavaju neznanje. U suvremenoj civilizaciji po­stoje velike ustanove za razumijevanje tehnologije, na kojima se pro­učava kako se automobil ili zrakoplov kreće. Tamo uče kako proizvesti razne strojeve. Međutim, ne postoje obrazovne ustanove na kojima bi se proučavalo kako se duhovna duša kreće. Istinski pokretač se ne proučava. Umjesto toga proučavaju izvanjsko pokretanje materije.

Kada sam održao predavanje na Tehnološkom institutu u Massachu-settsu, upitao sam studente: „Gdje je tehnologija za proučavanje duše, pokretača tijela?" Nisu imali takvu tehnologiju. Nisu mogli pružiti zadovoljavajući odgovor jer je njihovo obrazovanje samo jada-vidya. Isopanisada kaže de će oni koji se bave napretkom takvog materi­jalističkog obrazovanja otići u najtamniji predio postojanja. Stoga je današnja civilizacija u vrlo opasnom položaju jer se nigdje u svijetu ne vodi briga o pravom duhovnom obrazovanju. Na taj način ljudsko društvo klizi prema najtamnijim predjelima postojanja.

Srila Bhaktivinoda Thakura je u jednoj pjesmi izjavio da je mate­rijalističko obrazovanje samo ekspanzija maye. Što više napredujemo u materijalističkom obrazovanju, to ćemo teže moći shvatiti Boga. Na kraju ćemo izjaviti: „Bog je mrtav." Sve je to neznanje i tama.

Materijalisti nedvojbeno klize prema tami. Međutim, postoji još je­dna vrsta - takozvani filozofi, spekulanti, teoretičari religije i yogiji-koji se kreću prema još većem mraku, jer prkose Krsni. Oni se pre­tvaraju da njeguju duhovno znanje, no budući da nemaju nikakvih podataka o Krsni ili Bogu, njihova su učenja još opasnija od učenja

otvorenih materijalista. Zašto? Zato jer navode ljude da misle kako im oni pružaju pravo duhovno znanje. Takozvani sustav yoge koji pouča­vaju zavodi ljude: „Samo meditirajte i shvatit ćete da ste Bog." Krsna nije nikada meditirao kako bi postao Bog. On je bio Bog od samog rođenja. Kad je bio tromjesečna beba, napala Ga je demonica Puta-na - a Krsna je, zajedno s mlijekom, iz njezinih grudiju isisao i sav ži­votni zrak. Prema tome, Krsna je Bog od samog početka. To je Bog.

Bezvezni, takozvani yogiji podučavaju: „Budite nepomični i šutljivi i postat ćete Bog." Kako mogu biti šutljiv? Ima li uopće mogućnosti da netko postane šutljiv? Ne, to nije moguće. „Oslobodite se želja i postat ćete Bog." Kako mogu izgubiti sve želje? Sve su to prijevare. Ne možemo biti bez želja. Ne možemo biti šutljivi. Međutim, naše se želje i djelatnosti mogu pročistiti. To je pravo znanje. Trebamo željeti samo služiti Krsnu. To je pročišćenje želja. Umjesto da pokušavamo biti nepomični i šutljivi, trebamo uklopiti svoje djelatnosti u služenje Krsne. Kao živa bića imamo djelatnosti, želje i potrebu da volimo, no sve je krivo usmjereno. Usmjerimo li ih u služenje Krsne, postižemo savršenstvo obrazovanja.

Ne kažemo da ne smijete napredovati u svjetovnom obrazovanju. Možete, ali istodobno trebate postati svjesni Krsne. To je naša poruka. Ne kažemo da ne smijete proizvoditi automobile. Ne. Mi kažemo: „Dobro, proizveli ste ove automobile. Sada ih upotrijebite za služenje Krsne." To je naš prijedlog.

Obrazovanje je potrebno, ali ako je samo materijalističko - lišeno svjesnosti Krsne - jako je, jako opasno. To je učenje Isopanisade.

Znanje nasuprot neznanju

Isopanisada kaže: „Mudraci su objasnili da se njegovanjem znanja postiže jedan rezultat, a njegovanjem neznanja drugi rezultat." Kao što je prije objašnjeno, napredovanje u duhovnom znanju predstavlja pravo njegovanje znanja. Napredovanje u znanju o tjelesnim udobno­stima ili o tome kako zaštititi tijelo, njegovanje je neznanja, jer koliko se god trudili zaštititi tijelo, ono će slijediti prirodni tijek stvari. Što je to? Opetovanje rođenja i smrti, a dok tijelo postoji, bolest i starost. Ljudi su jako zaposleni njegovanjem znanja o tijelu, iako vide da ono svakim trenutkom propada. Smrt tijela utvrđena je u trenutku rođenja.

To je činjenica. Ne možete zaustaviti prirodni slijed kojim tijelo pro-lazi - rođenje, starost, bolest i smrt.

Srimad-Bhagavatam (10.84.13) kaže da ovo tijelo nije ništa drugo do vreća koja sadrži tri osnovna elementa - žsluz, žuč i zrak - te da je magarac onaj koji taj spoj sluzi, žuči i zraka prihvati kao jastvo. Čak i veliki filozofi i znanstvenici za sebe misle da su kombinacija sluzi, žuči i zraka. U tome je njihova pogreška. Ustvari, filozofi i znanstvenici su duhovne duše i u skladu sa svojom karmom iskazuju svoju nadarenost. Oni ne shvaćaju zakon karme.

Zašto ima tako puno različitih osoba? Ako su ljudska bića puka kombinacija sluzi, žuči i zraka, zašto nisu međusobno istovjetna? Je­dan se čovjek rodi kao milijunaš, a drugi si ne može priuštiti ni dva obroka dnevno, iako se jako trudi. Zbog čega postoji ta razlika? Zbog zakona karme, djelovanja i posljedice. Onaj tko shvaća ovu tajnu po­sjeduje znanje.

Ljudski je život namijenjen za razumijevanje tajne života. Onaj tko ne iskoristi ljudski oblik života u tu svrhu, tvrdica je, krpana. To je re­čeno u Garga Upanisadi. Ako dobijete milijun dolara i ne upotrijebite ga, misleći: „Držat ću taj novac jednostavno na računu", vi ste krpana. Ne znate kako iskoristiti novac. S druge strane, onaj tko milijun do­lara iskoristi tako da zaradi i drugi milijun, inteligentan je. Slično tome, ovo ljudsko tijelo je neprocjenjivo. Onaj tko ga upotrijebi za njegovanje duhovnog znanja mudar je čovjek, brahmana, dok je onaj tko njeguje materijalističko znanje krpana, tvrdica. U tome je razlika između brahmane i krpane.

Tvrdica je onaj tko ovo tijelo koristi na isti način kao što to čine psi i mačke - za zadovoljavanje osjetila. On ne zna kako iskoristiti svojih „milijun dolara". Stoga je dužnost oca, majke, države i učitelja da onima koji o njima ovise pruže duhovno obrazovanje od samog početka njihovog života. Srimad-Bhagavatam kaže da osoba ne bi tre­bala postati otac, majka, učitelj ili čelnik u vladi, ukoliko nije sposobna uzdići one koji o njoj ovise na razinu duhovnog znanja, koje ih može spasiti od opetovanog rođenja i smrti.

Kako upoznati Boga

U vedskom učeničkom naslijeđu duhovni učitelji svoje izjave uvijek

temelje na onome što su čuli iz ovlaštenih izvora, a nikada na osobnom iskustvu. Pokušaj da se stvari shvate putem vlastitog izravnog iskustva, materijalni je proces stjecanja znanja, tehnički zvan pratyaksa. Vedski način je drugačiji. Naziva se sruti, što znači „čuti iz ovlaštenog izvora". To je tajna razumijevanja vedskog poimanja.

Ne biste trebali svojim nesavršenim osjetilima pokušavati shvatiti stvari koje su izvan dosega vašeg iskustva. To nije moguće. Pretpo­stavimo da želite doznati tko je vaš otac. Možete li to otkriti eksperi­mentiranjem? Je li to moguće? Ne. Kako onda možete doznati tko vam je otac? Tako što ćete to čuti od pravog autoriteta, vaše majke. To je zdrav razum. Ako eksperimentalnim načinom ne možete saznati tko vam je otac u materijalnom svijetu, kako onda tim istim nači­nom možete upoznati Vrhovnog Oca? Krsna je izvorni otac. On je otac očevog oca i tako sve do vas. Ako ne možete eksperimentalnim procesom pojmiti svog neposrednog oca, prethodno pokoljenje, kako onda na taj način možete pojmiti Boga ili Krsnu?

Ljudi tragaju za Bogom eksperimentalnim procesom, no nakon du­gotrajne potrage, odustaju. Tada kažu: „Boga nema. Ja sam Bog." Međutim, Isopanisada kaže da ne trebamo pokušati naučiti o Bogu pomoću eksperimentalnog procesa, već slušanjem. Od koga trebamo čuti? Od trgovca? Od fanatika? Ne. Trebamo slušati one koji su dhira. Dhira znači „onaj čija osjetila ne uznemiruju materijalni utjecaji."

Postoje različite vrste uznemirenja - uznemirenje uma, moći govora, ljutnje, uznemirenje jezika, trbuha i spolnih organa. Kad se razljutimo, zaboravljamo na sve i možemo činiti svakojake gluposti i govoriti to­liko besmislica. Za uznemiravanje jezika postoji mnoštvo reklama: „Izvolite žestoko piće, izvolite piletinu, izvolite govedinu." Hoćemo li umrijeti bez žestokog pića, piletine ili govedine? Ne. Krsna je za hranu ljudskim bićima dao toliko ukusnih stvari ž- žitarice, voće, mlijeko itd.

Krava daje mlijeka u izobilju, ne za sebe, već za ljudska bića. To je prava hrana za ljude. Bog kaže: „Draga kravo, iako proizvodiš mlijeko, ne možeš ga piti. Ono je za ljudska bića koja su naprednija od životinja." Naravno, u najranijoj dobi životinje žive na majčinom mlijeku pa tako telad popije jedan dio mlijeka koje krava daje. Me­đutim, ona daje više mlijeka, a taj je višak namijenjen posebno nama.

Trebamo prihvatiti ono što je Bog odredio kao našu hranu. Me-

đutim, ne, zbog uznemirenog jezika, mislimo: „Zašto bih trebao biti zadovoljan sa žitaricama, mliječnim proizvodima, povrćem i voćem? Hajde da otvorim klaonicu i zakoljem ove krave. Nakon što sam popio njihovo mlijeko, kao što sam pio i majčino mlijeko, hajde da ih ubijem da bih zadovoljio svoj jezik." Ne smijete misliti na takav besmislen način, već trebate slušati ono što govore dhire ili svamiji koji su ovla­dali svojim osjetilima. Svami ili gosvami je osoba koja vlada sa šest izvora uznemirenja: govorom, umom, ljutnjom, jezikom, trbuhom i spolnim organima.

Postoji jedna lijepa Kalidasina pjesma koja se zove Kumara-sam-bhava. U njoj je opisano kako je Siva dhira. Kada je Sivina žena Sati čula kako su na žrtvovanju koje je priredio njezin otac klevetali Sivu, oduzela je sebi život. Čuvši o samoubojstvu svoje žene, Siva se jako razljutio i napustio ovaj planet da bi negdje drugdje meditirao. Za to je vrijeme započeo rat između polubogova i demona. Polubogovima je bio potreban dobar bojnik. Zaključili su da bi ih Sivin sin, kada bi postojao, mogao voditi u bici protiv demona. Siva je za vrijeme meditacije bio posve nag. Tako su poslali Parvati, reinkarnaciju Sati, da seksualno pobudi njegove spolne organe. Međutim, Siva se nije uzbudio. Nije prozborio ni riječi. Kalidasa primjećuje: „To je dhira. Nag je, a mlada djevojka mu dodiruje spolne organe, no on ne biva uzbuđen."

Dhira znači da se osoba neće uzbuditi, čak i ako postoji razlog za to. Ako je tu neka jako ukusna hrana, moj se jezik ne bi trebao zbog toga uznemiriti želeći to kušati. Unatoč tomu što je prisutna vrlo lijepa djevojka ili mladić, ne bih se trebao seksualno uzbuditi. Na taj način onaj tko je dhira može vladati sa šest prije spomenutih uznemirujućih sila. Ne radi se o tome da je Siva bio impotentan; on je dhira. Slično tome, Krsna je plesao s tako puno djevojaka, no u Njemu nije bila prisutna seksualna želja.

Stoga, trebamo slušati ono što govori osoba koja je dhira. Slušate li adhiru, one koji nisu samoovladani, štogod naučili, bit će beskorisno. U Isopanisadi učenik prilazi svom duhovnom učitelju da bi mu posta­vio neka pitanja, a duhovni učitelj kaže: „Ovo sam čuo iz ovlaštenih izvora." Duhovni učitelj ne izmišlja nešto iz vlastitog iskustva. On pre­nosi točno ono što je čuo.

Dakle, nema potrebe za istraživanjem. Sve je tu. Trebamo jedno­stavno slušati ono što govori osoba koja je dhira, koju ne uznemiruje šest poriva. To je vedski proces stjecanja znanja. Pokušamo li koristiti kakav drugi proces, ostat ćemo prekriveni neznanjem.

Isopanisada kaže: „Samo onaj tko shvaća djelovanje neznanja i dje­lovanje transcendentalnog znanja, može nadići utjecaj uzastopnog ra­đanja i umiranja te uživati u punim blagoslovima besmrtnosti." Ljudi ne shvaćaju što je besmrtnost. Misle da je to neka mitološka zamisao. Ponosni su na svoj napredak u znanju, međutim, postoji puno stvari o kojima ništa ne znaju, niti mogu doznati pomoću svog suvremenog sustava eksperimentiranja.

Ako želite pravo znanje, trebate prihvatiti znanje iz književnosti zvane Vede. (Riječ veda znači „znanje".) Jedan dio Veda čini 108 Upa-nisada, od kojih ih je jedanaest jako važnih. Među njima je najvažnija Isopanisada. Upa u riječi upanisad znači „blizu". Znanje iz Isopani-sade približit će vas Krsni.

U društvu učenih ljudi Vede se prihvaćaju kao sruti, temeljni do­kaz. Vede nisu znanje koje je posljedica istraživačkog rada nečistih, uvjetovanih duša. Takvi ljudi imaju nesavršena osjetila te ne mogu vidjeti stvari onakve kakve jesu. Samo teoretiziraju: „Može biti ovako. Može biti onako." To nije znanje. Znanje je konačno, bez ikakve dvojbe i pogreške. Uvjetovane duše griješe, u iluziji su i varaju. Kako varaju? Kada netko tko ne razumije Bhagavad-gitu, napiše komentar na nju, on vara nevine čitatelje. Netko ima titulu učenog čovjeka pa iskoristi popularnost Bhagavad-gite i napiše komentar. Ti, takozvani učeni ljudi, tvrde da svatko može iznijeti svoje vlastito mišljenje. Me­đutim, u Bhagavad-giti Krsna kaže da samo Njegov bhakta može ra­zumjeti Gitu. Tako tobožnji učenjaci varaju ljude.

Možemo zaključiti da ako želite istinsko duhovno znanje, morate prići vjerodostojnom duhovnom učitelju koji je spoznao Apsolutnu Istinu. Inače ćete ostati u mraku. Ne možete misliti: „Mogu i ne mo­ram prihvatiti duhovnog učitelja. U svakom slučaju, tu su knjige iz kojih mogu naučiti." Ne, vedski je nalog tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet. Riječ gacchet znači „osoba mora otići", a ne da može ili ne mora otići. Da bi shvatio transcendentalno znanje, čovjek mora otići do duhovnog učitelja. To nalažu Vede.

Morate znati dvije stvari: što je maya (iluzija) i što je Krsna. Onda je vaše znanje savršeno. Naravno, Krsna je tako dobar da će sva vaša potraga za znanjem biti okončana, ako Mu se na neki način potpuno predate. Nećete samo znati što je Krsna, već ćete odmah naučiti i što je maya. Krsna će vam iznutra dati inteligenciju.

Milošću duhovnog učitelja i Krsne osoba prihvaća predano služenje. Kako to? Njihova milost dolazi zajedno. Ako ste iskreni, a niste još pronašli duhovnog učitelja, Krsna će vas uputiti na vjerodostojnog duhovnog učitelja. Kad nađete vjerodostojnog duhovnog učitelja, on će vas odvesti do Krsne. Krsna je uvijek u vašem srcu kao caitya-guru, duhovni učitelj iznutra. Taj se caitya-guru očituje izvana kao duhovni učitelj. Stoga je duhovni učitelj izravni predstavnik Krsne.

Isopanisada kaže da trebamo naučiti što su vidya i avidya. Avidya je neznanje pod krinkom materijalističkog znanja. U jednoj pjesmi Srila Bhaktivinoda Thakura piše da je „napredovanje u svjetovnom znanju jednostavno napredak u domeni maye." Što se više zapleće-te u materijalno znanje, to manje razumijete svjesnost Krsne. Ljudi napredni u materijalističkom znanju misle: „Čemu služi ovaj Pokret svjesnosti Krsne?" Njih ne privlači duhovno znanje; previše su za­okupljeni avidyom.

Neki mladi Indijci odbacuju duhovnu kulturu Indije i dolaze na Za­pad kako bi naučili tehnologiju. Kada vide da sam na Zapadu uveo stvari koje su oni odbacili u Indiji, iznenađeni su. Jedan od razloga zbog kojih sam došao na Zapad leži u činjenici da je suvremena Indija odbacila duhovno znanje. Danas Indijci misle da će biti sretni budu li oponašali zapadnjačku tehnologiju. To je maya. Ne vide da oni koji su tehnološki tri stotine puta napredniji, nisu sretni. Indija neće moći dostići američku i europsku tehnologiju još barem tri stotine godina, jer zapadne su zemlje tu tehnologiju jako dugo razvijale. Međutim, indijska je kultura od trenutka stvaranja bila duhovna kultura.

Vidya, pravo duhovno znanje, ne ovisi o tehnologiji. Srila Vyasadeva je izvorni guru vedskoga znanja. Kako je on živio? U kolibi u Bada-rikasrami. Pogledajte samo njegovo znanje! Napisao je tako puno Pu­rana, uključujući i Srimad-Bhagavatam. Napisao je i Vedanta-sutru i Mahabharatu. Kada biste proučavali svaki pojedini stih koji je napisao Vyasadeva, za to bi vam bio potreban cijeli život. Sam Srimad-Bhaga-

vatam nema manje od osamnaest tisuća stihova, a svaki je stih tako bremenit značenjem da bi vam, za potpuno razumijevanje, trebao čitav život. To je vedska kultura.

Nijedno se znanje ne može usporediti s onim u vedskoj književ-nosti - ne samo duhovno, već i materijalističko znanje. Vede rasprav­ljaju o astronomiji, matematici te o mnogim drugim temama. Nije točno da u drevna vremena nije bilo zrakoplova. Spominju se u Pura-nama. Ti su zrakoplovi bili tako snažni i brzi da su lako mogli doseći druge planete. Nije točno da u vedsko doba nije bilo napretka u ma­terijalističkom znanju. Bilo je, no ljudi tada to nisu smatrali tako važ­nim. Zanimalo ih je duhovno znanje.

Dakle, valja znati što je znanje, a što neznanje. Napredujemo li u ne­znanju, odnosno materijalističkom znanju, morat ćemo se uzastopno rađati i umirati. Pri tom ne možemo sa sigurnošću znati gdje ćemo se sljedeći put roditi. To nije u našim rukama. Sada ste zadovoljni time što ste Amerikanac, no nakon što napustite ovo tijelo ne možete za-povijediti: „Molim vas, dajte mi opet američko tijelo." Da, možete do­biti američko tijelo, ali to može biti tijelo američke krave. Onda vas očekuje klaonica.

Njegovanje materijalističkog znanja - nacionalizma, socijalizma, te ovog i onog ,,-izma" - samo je opasno traćenje vremena. Bolje je nje­govati pravo znanje, vedsko znanje koje nas vodi do predavanja Krsni. Krsna kaže u Bhagavad-giti (7.19): bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate. Nakon brojnih rođenja, onaj tko ima pravo znanje dolazi Krsni i predaje Mu se shvaćajući: „O, Krsna, Ti si sve." To je vrhunac njegovanja znanja.

Iza bijelog svjetla Brahmana

Isopanisada kaže: „Osoba treba savršeno poznavati Božansku Oso­bu, Sri Krsnu i Njegovo transcendentalno ime, kao i privremenu ma­terijalnu kreaciju s njezinim privremenim polubogovima, ljudima i ži­votinjama. Kada to zna, nadilazi smrt, a time i prolazno kozmičko očitovanje te u vječnom Božjem carstvu uživa u vječnom životu pu­nom blaženstva i znanja. O, Gospodine moj, održavatelju sveg života, Tvoje pravo lice je prekriveno blistavim sjajem. Budi ljubazan i ukloni taj prekrivač i pokaži Se Svom čistom bhakti."

Ovdje Isopanisada spominje kraljevstvo Božje. Svaki planet, i du­hovni i materijalni, ima vladajuće božanstvo. Na Suncu je, primjerice, vladajuće božanstvo Vivasvan. To doznajemo iz Bhagavad-gite. Na materijalnom nebu postoje milijuni i trilijuni svemira, u svakom sve­miru postoje milijuni i trilijuni planeta, a na svakom planetu postoji vladajuće božanstvo.

Izvan materijalnog neba nalazi se brahmajyoti ili duhovno nebo s bezbrojnim planetima Vaikunthe. Na svakom planetu Vaikunthe vlada Svevišnji Gospodin u Svom obliku Narayane, a svaki Narayana ima drugačije ime - Pradyumna, Aniruddha, Sankarsana itd. Ti se planeti ne mogu vidjeti jer su prekriveni duhovnim sjajem brahmajyotija, kao što se ni sunce ne može vidjeti zbog svog blistavog sjaja. Sjaj duhovnog neba dolazi s Krsninog planeta, Goloke Vrndavane koja se nalazi čak i iznad Vaikunthe, a na kojem vlada sam Krsna.

Planet Apsolutne Istine, Krsne, prekriven je sjajem Brahmana. Da bismo vidjeli Gospodina, trebamo prodrijeti kroz taj sjaj. Stoga se u Isopanisadi bhakta moli: „Budi ljubazan i ukloni Svoj sjaj tako da Te mogu vidjeti." Mayavadi filozofi ne znaju da postoji nešto izvan brahmajyotija. Međutim, ovdje u Isopanisadi nalazimo vedski dokaz da je brahmajyoti tek zlatni sjaj koji prekriva pravo lice Svevišnjeg Gospodina.

Krsnin planet i planeti Vaikunthe nalaze se iza sjaja Brahmana i samo bhakte imaju pristup tim duhovnim planetima. Jnaniji, umni spekulanti, primjenjuju oštre strogosti da bi dospjeli u sjaj Brahmana, dok taj isti sjaj odmah dostižu demoni koje Krsna ubije. Razmislite malo: je li jako poželjno mjesto koje se dodjeljuje Krsninim neprija­teljima? Dođe li mi neprijatelj u kuću, mogu mu ponuditi nekakav smještaj, ali ako mi dođe bliski prijatelj, smjestit ću ga puno bolje. Taj sjaj Brahmana nije uopće poželjan.

Srila Prabodhananda Sarasvati je sastavio vrlo lijep stih u kojem kaže da je za bhaktu, za onoga koji je dobio Gospodinovu milost, sjaj Brahmana poput pakla. Što onda reći o raju? Karmiji, oni koji žele uživati plodove svoga rada, žarko žele otići na rajske planete na kojima borave polubogovi. Međutim, za bhakte je raj bezvrijedan, nimalo ih ne privlači. Potom su tu mistični yogiji koji revno pokušavaju ovladati osjetilima kako bi dosegli posebne moći. Osjetila su poput otrovnih

zmija, jer se degradirate čim se upustite u njihovo zadovoljavanje - čim vas osjetila „ugrizu". Međutim, bhakta kaže: „Ne bojim se otrovnih zmija osjetila." Zašto? „Jer sam im izvadio zube." Drugim riječima, za­okupljajući osjetila služenjem Krsne, bhakta više ne dolazi u iskušenje da se zaokupi osjetilnim uživanjem te ga stoga njegova osjetila ne mogu odvući u pakleno stanje života.

Tako se bhakte nalaze iznad karmija, jnanija i yogija. Bhaktino je mjesto najviše, jer Boga možemo shvatiti samo predanošću. Krsna ne kaže da Ga možete razumjeti pomoću plodonosnog rada. Ne kaže da Ga možete razumjeti pomoću spekuliranja. Ne kaže da Ga možete razumjeti pomoću mistične yoge. Jasno kaže (Bhagavad-gita 18.55): bhaktya mam abhijanati yavan yas casmi tattvatah - „Samo Me je pre­danim služenjem moguće shvatiti onakvog kakav sam."

Apsolutnu Istinu nije moguće pojmiti ni na jedan drugi način, osim predanim služenjem. Svaki je drugi proces nesavršen jer se temelji na spekulaciji. Na primjer, znanstvenici mogu spekulirati o tome što je sunčev planet, no kako mu ne mogu prići, ne mogu uistinu znati kakav je to planet. Mogu samo spekulirati. To je sve. Jednom su tri slijep­ca došla pred slona. Počeli su opipavati slona i spekulirati o njegovu izgledu. Jedan je opipao njegove velike noge i zaključio: „O, slon je poput stupa." Drugi je napipavši surlu zaključio: „O, ovaj je slon poput zmije." Treći je čovjek opipao slonov trbuh i zaključio: „Ovaj je slon poput velikog čamca." Međutim, slijepci nisu zapravo saznali kako slon uistinu izgleda.

Ukoliko nemate mogućnosti nešto vidjeti, možete samo spekulirati o tome. Stoga Isopanisada kaže: „Molim Te, ukloni taj blistavi sjaj koji prekriva Tvoje lice tako da Te mogu vidjeti." Tu moć gledanja Krsna daje bhakti kada primijeti da Ga bhakta voli. Kao što Brahma-samhita kaže: premanjana-cchurita-bhakti-vilocanena - oči bhakta su premazane melemom ljubavi prema Bogu te stoga u svom srcu mogu vidjeti Gospodinov prekrasni oblik. U Indiji postoji posebna mast za oči. Ako njome namažete oči, odmah možete jasno vidjeti. Slično tome, premažete li oči pomašću ljubavi prema Bogu, uvijek ćete vidjeti Boga. Na taj se način može shvatiti Bog - služenjem i povećavanjem ljubavi prema Njemu. Ta se ljubav može razviti samo predanim slu­ženjem; drugačije se ne može dostići. Što više povećavate duh služenja

Boga, to više raste vaša uspavana ljubav prema Bogu. Čim dostignete savršeni stupanj ljubavi prema Bogu, vidjet ćete Boga uvijek, u svakom trenutku.

Dodaci

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

Osnivač-Acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krsne

Bilješka o piscu

Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada pojavio se na ovo­me svijetu 1896. u Calcutti, Indija. Prvi je put sreo svoga duhovnog učitelja, Srila Bhaktisiddhantu Sarasvatija Gosvamija, u Calcutti 1922. godine. Bhaktisiddhanta Sarasvati, istaknuti religiozni učenjak i osni­vač šezdeset četiri Gaudlya Matha (vedska instituta), zavolio je ovog obrazovanog mladića i naveo ga da posveti svoj život širenju vedskoga znanja. Srila Prabhupada je postao njegov učenik, a jedanaest godina kasnije (1933.) u Allahabadu i njegov zvanično inicirani učenik.

Prigodom njihova prvog susreta, 1922. godine, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura zamolio je Srila Prabhupadu da raširi vedsko znanje na engleskom jeziku. U godinama koje su slijedile Srila Prabhupada je napisao tumačenje Bhagavad-gite, pomagao Gaudiya Mathu, a 1944. godine bez ičije pomoći pokrenuo dvotjedni časopis na engleskom je­ziku. Uređivao ga je, tipkao rukopise i ispravljao. Čak je i dijelio po­jedinačne primjerke i borio se da časopis redovito izlazi. Jednom po­krenut, časopis nikada nije prestao izlaziti. Danas ga izdaju njegovi učenici na Zapadu na više od dvadeset jezika.

Cijeneći Srila Prabhupadinu filozofsku učenost i predanost, Gau­diya Vaisnava Society 1947. godine dodijelilo mu je počasni naziv „Bhaktivedanta". Srila Prabhupada se 1950. godine, u svojoj 54. go­dini života, povukao iz bračnog života prihvativši vanaprasthu (red povlačenja) s namjerom da posveti više vremena proučavanju i pi­sanju. Otputovao je u sveto mjesto Vrndavanu, gdje je živio veoma skromno u povijesnom srednjovjekovnom hramu Radha-Damodare. Tamo je proveo nekoliko godina u intenzivnom proučavanju i pisanju. Godine 1959. prihvatio je red odricanja (sannyasu). U hramu Radha-Damodare Srila Prabhupada je otpočeo rad na svom životnom djelu: prijevodu i tumačenju osamnaest tisuća stihova Srimad-Bhagavatama (Bhagavata Purane). Tu je napisao i Lako putovanje na druge planete.

Nakon izdavanja tri sveska Bhagavatama, Srila Prabhupada je 1965. godine otišao u Sjedinjene Američke Države kako bi ostvario misiju svoga duhovnog učitelja. Napisao je više od šezdeset svezaka ovlašte­nih prijevoda, tumačenja i sažetih studija indijskih filozofskih i reli­gijskih djela.

Kada je 1965. godine došao brodom u New York, imao je samo nekoliko rupija u džepu. Nakon godinu dana uz velike poteškoće osno­vao je Međunarodno društvo za svjesnost Krsne, u srpnju 1966. godine. Pod njegovim brižnim vodstvom, Društvo je za dvanaest godina iz­raslo u svjetsku organizaciju koja se sastoji od preko stotinu asrama, škola, hramova, instituta i poljoprivrednih dobara.

1972. godine Šrila Prabhupada je uveo vedski sustav osnovnog i srednjeg obrazovanja na Zapadu osnovavši Gurukulu (školu) u Dal-lasu, u Texasu. Od 1972. godine do početka 1975. godine broj se uče­nika povećao s 3 na 150.

Srila Prabhupada je također pružio poticaj za izgradnju velikog međunarodnog sjedišta u Sridhama Mayapuru u Zapadnom Bengalu, Indija. Sličan je projekt veličanstveni hram Krsna-Balarame i Interna­tional Guest House u Vrndavani, Indija. Ovo su centri u kojima ljudi sa Zapada mogu neposredno doživjeti vedsku kulturu.

Međutim, Srila Prabhupadin najveći doprinos predstavljaju njegove knjige. Vrlo cijenjene u akademskim krugovima zbog svoje stručnosti, dubine i jasnoće, koriste se kao udžbenici na brojnim visokoškolskim ustanovama. Njegove su knjige prevedene na više od pedeset jezika. Bhaktivedanta Book Trust, osnovan 1972. godine s ciljem izdavanja djela Njegove Božanske Milosti, tako je postao najveći izdavač knjiga s područja indijske religije i filozofije u svijetu.

Za samo dvanaest godina, unatoč svojoj poodmakloj dobi, Srila Pra­bhupada je obišao svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na svih šest kontinenata. Unatoč tako intenzivnom programu, nastavio je s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela predstavljaju pravu riznicu vedske filozofije, religije, književnosti i kulture.

Rječnik

A

Acarya - onaj tko poučava vlastitim primjerom; naziv za vjerodostoj­nog duhovnog učitelja.

Ahankara - „lažni ego"; suptilni element materije koji uzrokuje lažno poistovjećivanje s materijalnim tijelom.

Arca-vigraha - Gospodinov oblik načinjen od materijalnih sastojaka, kao što su drvo ili metal, koji se obožava kod kuće ili u hramu u skladu s drevnim vedskim obredima. Prisutan u tom obliku, Go­spodin osobno prihvaća službu koju Mu bhakte posvećuju obo­žavajući Ga.

Arjuna - veliki ksatriya i bhakta kojemu je Gospodin Krsna izgovorio Bhagavad-gitu.

Asrame - četiri duhovna reda u vedskom društvenom sustavu: brah-macarya (učenički život), grhastha (obiteljski život), vanaprastha (red povlačenja) i sannyasa (red odricanja).

Astanga-yoga - osmerostruki sustav mistične yoge, namijenjen ovlada­vanju osjetilima te spoznavanju prisutnosti Paramatme, ili Go­spodina, u srcu.

B

Bhagavad-gita - „pjesma o Božanskom"; učenja koja je Svevišnja Bo-

žanska Osoba, Gospodin Krsna iznio na bojnom polju Kuru-ksetri; sadrži bit vedske spoznaje Boga.

Bhagavan - Bhaga - obilje; van - posjedujući) onaj tko posjeduje svih šest obilja. To su: bogatstvo, snaga, slava, ljepota, znanje i moć odricanja; epitet Svevišnje Osobe.

Bhakta - osoba koja obožava Gospodina s predanošću. Bhakti - ljubav prema Bogu. Bhakti-rasamrta-sindhu - priručnik o predanom služenju, najvažnije

djelo Rupe Gosvamija, napisano u šesnaestom stoljeću. Bhakti-yoga - predano služenje. Bhaktisiddhanta Sarasvati - (1874-1937), najistaknutiji acarya i učitelj

predanosti svog doba; osnivač pokreta Gaudiva-Matha; duhovni učitelj Sri Srimad A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade.

Bhaktivinoda Thakura - (1838-1914), veliki acarya u vaisnavskom uče­ničkom naslijeđu; otac Bhaktisiddhante Sarasvatija.

Božanstvo - Vidi: Arca-vigraha. Brahma - prvo stvoreno biće u ovom svemiru te njegov pomoćni stvo­

ritelj. Brahmacari - učenik koji živi u celibatu pod nadzorom duhovnog uči­

telja. Brahmajyoti - (brahma - duhovni; jyoti - sjaj) neosobni sjaj koji ema­

nira iz Krsninog tijela. Brahman - (1) beskonačno malena duhovna duša; (2) neosobni, sve-

prožimajući vid Svevišnjega; (3) Svevišnja Božanska Osoba; (4) sveukupna materijalna tvar.

Brahmana - pripadnik sloja najinteligentnijih ljudi prema vedskoj po­djeli društva na staleže i duhovne redove.

Brahma-samhita - drevni spis na sanskrtu koji sadrži Brahmine mo­litve upućene Svevišnjem Gospodinu.

Buddha - (560-480 pr.n.e.), Krsnina inkarnacija, koja je poučavala o-slobođenje od bijeda materijalnog života meditacijom i aske-tizmom.

Buddhi - „inteligencija"; jedan od tri suptilna elementa. Buddhi-yoga - drugi izraz za bhakti-yogu (predano služenje), koji po­

kazuje da predano služenje predstavlja najviši oblik korištenja inteligencije (buddhi).

c Caitanya-caritamrta - osobina besmrtne životne sile; naslov knjige ko­

ju je u šesnaestom stoljeću napisao Srila Krsnadasa Kaviraja o zabavama i učenjima Sri Caitanye Mahaprabhua.

Caitanya Mahaprabhu- (1486-1534), inkarnacija Gospodina Krsne u dobu Kali. Započeo je yuga-dharmu (glavni proces religije za određeno doba) - skupno pjevanje Božjih imena.

D

Dasasvamedha-ghata - mjesto kupanja u rijeci Gangi koje se nalazi u blizini Prayaga.

Devaki - uzvišeni bhakta i majka Krsne u Dvaraki; jedna od Vasu-devinih žena.

Dharma - religija; dužnost, vječna, prirodna djelatnost živoga bića; prirodan, utvrđen red stvari ili prirodna, utvrđena dužnost živoga bića. Prava je dharma predano služenje Krsne, najviše zanimanje za cijelo čovječanstvo.

Dhruva Maharaja - veliki bhakta u povijesti; kao dječak od pet godina vršio je velike strogosti i stoga mu je bilo omogućeno da vidi Boga licem u lice.

Dhyana-yoga - proces mistične meditacije na Nad-dušu; sedmi stadij astanga-yoge.

Durga - utjelovljenje materijalne energije i Sivina žena.

Goloka - Krsnino osobno prebivalište u duhovnom svijetu. Gopije - Krsnini čisti bhakte koji, kao Njegove prijateljice pastirice,

imaju ljubavni odnos s Njim. Gosvami - onaj tko može vladati svojim umom i osjetilima; naziv za

sannyasija. Govinda - (go - krava, osjetilo, zemlja; vinda - izvor zadovoljstva) zna­

či „onaj koji pruža zadovoljstvo kravama, osjetilima i zemlji"; Krsnino ime.

G

Grhastha - obiteljski čovjek koji slijedi propisana načela bračnog ži­vota u svjesnosti Boga. Vidi također: Asrame.

Guru - duhovni učitelj.

H

Halava - slatkiš od žitarica i maslaca. Hare-Krsna-mantra - Vidi: Maha-mantra. Hari - Krsnino ime koje znači „onaj koji odnosi sve bijede". Haridasa Thakura - veliki bhakta i bliski pratilac Caitanye Maha-

prabhua; autoritet za pjevanje svetih imena. Hatha-yoga - proces primjene vježbi sjedenja i disanja za dostizanje

pročišćenja i ovladavanje osjetilima.

I

Indra - kralj raja. ISKCON - Međunarodno društvo za svjesnost Krsne, koje je 1966.

godine osnovao Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhu-pada.

Isopanisada - jedna od najvažnijih Upanisada. Isvara - vrhovni upravitelj.

J

Jnana - (jnana - znanje) svjetovna jnana ne nadilazi okvire materi­jalnog tijela. Transcendentalna jnana pravi razliku između duha i materije. Savršena jnana znanje je o tijelu, duši i Svevišnjem Gospodinu.

Jnana-yoga - put dostizanja duhovne spoznaje spekulativnom filozof­skom potragom za istinom.

Jnani - onaj tko se bavi razvijanjem znanja (osobito filozofskom spe­kulacijom). Kad dostigne savršenstvo jnani se predaje Krsni.

K

Kacauriji - začinjena pržena peciva. Kali - Vidi: Durga Kali-yuga - doba svađe i licemjerja u kome sad živimo; četvrto i po­

sljednje doba u ciklusu maha-yuge. Kalki - inkarnacija Svevišnjeg Gospodina koja, na kraju posljednjeg

od četiri razdoblja, uništava sve preostale ateiste. Kama - želja za materijalnom dobiti. Karma - (1) materijalna djelatnost izvršena u skladu s odredbama

spisa; (2) djelatnost koja je povezana s razvijanjem materijalnog tijela; (3) bilo koja materijalna djelatnost koja kasnije donosi posljedice; (4) materijalne posljedice koje se dobivaju zbog se­bičnog djelovanja.

Karma-yoga - put spoznaje Boga posvećivanjem plodova rada Bogu. Kesi-ghata - mjesto kupanja na rijeci Yamuni u Vrndavani. Krsna - izvoran, dvoruki oblik Svevišnje Božanske Osobe. Krsnaloka - Vidi: Goloka. Ksatriya - zanimanje upravitelja ili ratnika u sustavu četiri društvena

staleža i četiri duhovna reda života. Kunti - majka Pandava i tetka Gospodina Krsne. Kuruksetra - mjesto hodočašća koje se smatra svetim još od drevnih

vremena; na njoj se prije pet tisuća godina održala velika bitka u kojoj su Pandave odnijeli pobjedu nad Kuruima. Neposredno pred početak bitke Krsna je izgovorio Bhagavad-gitu. (Nalazi se u blizini New Delhija, u Indiji.)

L

Laksmi - božica sreće i vječna pratilja Gospodina Narayane. Lile - zabave (Gospodina).

M

Madhvacarya - (1239-1319), veliki vaisnavski duhovni učitelj koji je ži-

vio u trinaestom stoljeću. Propovijedao je teističku filozofiju „čistog dualizma".

Mahabharata-Vyasadevino epsko djelo koje opisuje povijest drevne Indije, a u sebi sadrži opis rata na Kuruksetri i Bhagavad-gitu.

Maha-mantra - velika mantra za dostizanje oslobođenja: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Mahamaya - upravitelj materijalnog svijeta. Mahatma - velika duša. Mantra - (manas - um; tra - osloboditi) čisti zvuk koji može osloboditi

um od njegovih sklonosti prema materijalnom. Maya - niža, iluzorna energija Svevišnjeg Gospodina, koja upravlja

materijalnom kreacijom; znači i zaboravljanje odnosa koji imamo s Krsnom.

Mayavada - impersonalistička filozofija koja poučava bezuvjetnu isto­vjetnost između Boga i živih bića te nestvarnost očitovane pri­rode.

Mayavadi - impersonalist ili nihilist koji pristaje uz vjerovanje da je Bog konačno bez oblika i bez osobnosti.

N

Nad-duša - Vidi: Paramatma. Nanda Maharaja - Krsnin otac. Narada Muni - Gospodinov čisti bhakta koji u svom vječnom tijelu

putuje po svim svemirima, slaveći predano služenje. On je duho­vni učitelj Vyasadeve i mnogih drugih uzvišenih bhakta.

Narada-pancaratra - Narada Munijeva knjiga o načinima obožavanja Božanstva i mantra meditaciji.

Narayana - četveroruka ekspanzija Svevišnjeg Gospodina Krsne. Nityananda Prabhu - inkarnacija Gospodina Balarame koja se poja­

vila kao glavni pratilac Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Nimbarka Acarya - istaknuti duhovni učitelj ranoga srednjeg vijeka

koji se zalagao za filozofiju personalizma.

o Om (Omkara) - izvor vedskog znanja poznat kao maha-vakya, uzvi­

šeni zvuk; transcendentalni slog koji predstavlja Krsnu.

P

Paramatma - Nad-duša, lokalizirani vid Svevišnjeg Gospodina koji se nalazi u srcu svakog živog bića.

Parampara - lanac učeničkog naslijeđa koji počinje od samoga Krsne. Prabhupada, A. C. Bhaktivedanta Swami - (1896-1977), osnivač i du­

hovni učitelj pokreta Hare Krsna. Prahlada Maharaja-bhakta kojega je zlostavljao demonski otac Hi-

ranyakasipu. Kasnije ga je Gospodin u obliku Nrsimhadeve za­štitio i spasio.

Prasadam - (dosl. milost) ostaci hrane itd., ponuđene Gospodinu. Purane - osamnaest povijesnih spisa koji predstavljaju dopune Veda.

U njima se opisuju teme poput stvaranja svemira, inkarnacija Svevišnjeg Gospodina i polubogova te povijesti dinastija svetih kraljeva.

Puriji - vrsta prženog peciva od bijelog pšeničnog brašna.

R

Radharani - najpovjerljivija pratilja Gospodina Krsne, utjelovljenje Njegove unutarnje, duhovne moći.

Rama - (1) ime Gospodina Krsne koje znači „izvor sveg zadovoljstva"; (2) Gospodin Ramacandra, inkarnacija Svevišnjeg Gospodina kao savršenog kralja; (3) Krsnin brat Balarama.

Ramanujacarya - (1017-1137), veliki vaisnava i duhovni učitelj Sri sam-pradaye.

Rupa Gosvami - (1489-1564), vođa šestorice vaisnavskih duhovnih uči­telja, neposrednih sljedbenika Gospodina Caitanye Mahapra-bhua koji su sustavno predstavili Njegova učenja.

s Sac-cid-ananda - vječan, blažen i pun znanja. Samsara - ciklus uzastopnog rađanja i umiranja u materijalnom svi­

jetu. Sanatana Gosvami - (1488-1588), jedan od šestorice vaisnavskih duho­

vnih učitelja, neposrednih sljedbenika Gospodina Caitanye Ma-haprabhua koji su sustavno izložili Njegova učenja.

Sankaracarya - (788-820), Sivina inkarnacija u obliku velikog filozofa, koji je po uputi Svevišnjeg Gospodina propovijedao impersona-lizam temeljen na Vedama.

Sannyasi - osoba koja je prihvatila red odricanja. Sanskrt - jezik Veda; najstariji književni jezik na svijetu iz kojeg su se

razvili mnogi suvremeni jezici. Sastra - razotkriveni spis. Sridhara Svami - (1429-1529), pisac najstarijih postojećih vaisnavskih

komentara na Bhagavad-gitu i Srimad-Bhagavatam. Srikhanda - slatko od jogurta. Srimad-Bhagavatam (također Bhagavata Purana) - Purana, povijesni

zapis, koju je napisao Srila Vyasadeva kako bi predstavio duboko znanje o Krsni, Njegovim bhaktama i predanom služenju.

Sudra - pripadnik staleža radnika, čija je uloga da pomaže pripad­nicima ostalih triju staleža.

Svami - onaj tko može vladati umom i osjetilima; naziv za osobu koja je prihvatila red odricanja (sannyasu).

T

Transcendentalno - ono što nadilazi okvire iskustva u ovom pojavnom svijetu; neokaljano odlikama materijalne prirode; koje pripada duhovnoj prirodi.

U

Upanisade - sto osam filozofskih djela koja se nalaze u sklopu Veda.

V

Vaikuntha - duhovni svijet, mjesto u kojem nema tjeskobe. Vaisnava - bhakta Svevišnjeg Gospodina Visnua, ili Krsne. Vaisya - pripadnik staleža poljoprivrednika i trgovaca; treći stalež ved-

skog društva. Valmiki Muni - autor izvorne Ramayane. Varne - četiri staleža vedskog društva u skladu sa zanimanjem, raz­

likuju se prema radu koji se u njima obavlja i odlikama (gunama) materijalne prirode koje na njih utječu. Vidi također: Brahmana; Ksatriya; Vaisya i Sudra.

Varnasrama-dharma - vedski društveni sustav, u kojem se društvo di­jeli na četiri staleža i četiri duhovna reda. Vidi također: Varne; Asrame.

Vasudeva - Krsnin otac i polubrat Nande Maharaje. Vasudeva - Svevišnji Gospodin, Krsna, Vasudevin sin i vlasnik svega,

materijalnog i duhovnog. Vedanta-sutra - filozofska rasprava koju je napisao Vyasadeva i koja

se sastoji od sažetih izreka što otjelovljuju bit Upanisada. Vede - četiri izvorna, razotkrivena spisa (Rk, Sama, Atharva i Yajur). Visnu - Svevišnji Gospodin; ekspanzije Gospodina Krsne u Vaikunthi

koje stvaraju i održavaju materijalne svemire. Visnu Svami - istaknuti duhovni učitelj trinaestog stoljeća, koji je za­

govarao filozofiju personalizma. Vrndavana - Krsnino vječno prebivalište, u kojem potpuno izražava

Svoju odliku slatkoće; mjesto na Zemlji gdje je prije pet tisuća godina provodio svoje dječje zabave.

Vyasadeva - inkarnacija Gospodina Krsne, koja je čovječanstvu osta­vila Vede, Purane, Vedanta-sutru i Mahabharatu.

Y

Yajna - vedski obred žrtvovanja; također i Svevišnji Gospodin, cilj i uživatelj svih žrtvovanja.

Yamuna - sveta rijeka na kojoj se Krsna često zabavljao.

Yamunacarya - veliki vaisnavski duhovni učitelj Sri sampradaye. Yasoda - Krsnina pomajka, kraljica Vraje i žena Nande Maharaje. Yoga - duhovni proces povezivanja sa Svevišnjim. Yogi - transcendentalist koji teži jedinstvu sa Svevišnjim. Yuge - doba u razdoblju postojanja svemira. Postoje četiri yuge i one

se ponavljaju u ciklusima. Yuga-dharma - religija za određeno doba.

Vodič u izgovaranju sanskrta

Stoljećima su tekstovi na sanskrtu pisani različitim pismima. Devana-gari je naziv najrasprostranjenijeg pisma u Indiji. Sastoji se od četrde­set osam slova, trinaest samoglasnika i trideset pet suglasnika. Drevni gramatičari sanskrta sistematizirali su pismo u skladu s praktičnim je­zikoslovnim načelima i taj su poredak prihvatili svi učenjaci sa Za­pada. Sustav transliteracije korišten u ovoj knjizi odgovara sustavu koji su učenjaci u posljednjih pedeset godina prihvatili da bi označili izgovor svakog sanskrtskog zvuka.

Kratki samoglasnik a se izgovara kao a u kat, dugo kao a u sat, a kratko i kao i u bič. Dugo se izgovara kao i u pismo, kratko u kao u u pukovnik, a dugo kao u u put. Samoglasnik se izgovara kao ri u riba. Samoglasnik e se izgovara kao e u med, ai kao ai u laik, o kao o u bol i au kao au u naum. čisti nazal, izgovara se kao u francuskoj riječi bon, a visarga , jaki aspirat, izgovara se kao završni zvuk h. Tako se izgovara kao aha, a kao ihi.

Velarni suglasnici - k, kh, g, gh, i -izgovaraju se iz grla na isti način kao u engleskom. K se izgovara kao k u kit, kh kao kh u vlak hita, g kao g u gitara, gh kao u Bog hrani, a kao u banka. Palatalni suglasnici - c, eh, j, jh, i -izgovaraju se iz nepca sredinom jezika. C se izgovara kao u riječi ćuk, ch kao u mišić hoda, j kao u đak, jh kao u smeđ hrast, a kao u njiva. Cerebralni suglasnici-nemaju ekvivalente u našem jeziku. Izgovaraju se vrškom jezika uz­dignutim prema gornjem dijelu nepca. Suglasnik se izgovara kao u engleskoj riječi truck, suglasnik kao u riječi drive, a kao u riječi nut. Dentalni suglasnici - t, th, d, dh, i n - izgovaraju se kao cerebralni, ali vrškom jezika uzdignutim prema zubima. T se izgovara kao u tenk, th kao u put hodočašća, d kao u dan, dh kao u sad hoću, a n kao u

novac. Labijalni suglasnici - p, ph, b, bh i m -izgovaraju se usnama. P se izgovara kao u panj, ph kao u skup hrvača, b kao u brdo, bh kao u sob hita, a m kao u majka. Polusuglasnici - y, r, 1 i v - izgovaraju se kao u jutro, radost, latica i vuk. Sibilanti - i s -izgovaraju se na sljedeći način: slovo nema ekvivalenta u hrvatskom jeziku. Izgovara se kao meko ch u njemačkoj riječi ich. Slovo se izgovara kao u riječi šuma, a s kao u sunce. Slovo h se izgovara kao u riječi hram.

Svjesnost Krsne kod kuće

Iz onoga što smo pročitali u ovoj knjizi jasno je kako je važno da sva­tko primjenjuje svjesnost Krsne, predano služenje Gospodina Krsne. Naravno, život s Krsninim bhaktama u hramu ili asrami olakšava pre­dano služenje. No ako ste odlučni, možete kod kuće slijediti učenja svjesnosti Krsne i tako svoj dom pretvoriti u hram.

Duhovni život, kao i materijalni život, znači praktičnu djelatnost. Dok materijalne djelatnosti obavljamo za vlastitu dobrobit i dobrobit onih koje smatramo svojima, duhovne djelatnosti vršimo u korist Go­spodina Krsne, pod vodstvom spisa i duhovnog učitelja. U tome je razlika. Ključ je u prihvaćanju spisa i duhovnog učitelja. Krsna izjav­ljuje u Bhagavad-giti da ne možemo dostići ni sreću ni vrhovno odredi­šte života - povratak Bogu, Gospodinu Krsni - ako ne slijedimo naloge spisa. Vjerodostojni duhovni učitelj objašnjava kako slijediti pravila spisa praktično služeći Gospodina. Bez slijeđenja uputa duhovnog učitelja, koji pripada ovlaštenom lancu učeničkog naslijeđa koje po­tječe od samoga Krsne, ne možemo duhovno napredovati. Načela, koja su ovdje izložena u glavnim crtama, vječno se primjenjuju u bhakti-yogi, a predstavio ih je najistaknutiji duhovni učitelj i pred­stavnik svjesnosti Krsne u našem dobu, Sri Srimad A.C. Bhaktive-danta Swami Prabhupada, osnivač - acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krsne (ISKCON).

Svrha je duhovnog znanja da nas približi Bogu, Krsni. Krsna kaže u Bhagavad-giti (18.55) bhaktya mam abhijanati: „Osoba Me može spoznati samo predanim služenjem." Znanje nam pokazuje put pra­vilnog djelovanja. Duhovno nas znanje usmjerava da zadovoljavamo Krsnine želje služeći Ga praktično s ljubavlju. Bez praktične primjene, teorijsko znanje nema veliku vrijednost.

Cilj je duhovnog znanja da nas usmjeri u svim vidovima života.

Stoga trebamo nastojati urediti svoj život na takav način da, što je moguće više, slijedimo Krsnina učenja. Trebamo pokušati dati sve od sebe, učiniti više od samo onoga što je lako za učiniti. Tada ćemo se moći uzdignuti na transcendentalnu razinu svjesnosti Krsne, čak i ako živimo daleko od hrama.

Pjevanje i mantranje Hare Krsna maha-mantre

Pjevanje i mantranje Hare Krsna maha-mantre (maha znači „velik", mantra znači „zvuk koji oslobađa um od neznanja") prvo je načelo u predanom služenju:

Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare

Ova sveta imena Gospodina možete izgovarati bilo gdje i bilo kada, ali je najbolje utvrditi određeno vrijeme u danu za redovito mantranje. Rani su jutarnji sati najpovoljniji.

Mantrati možete na dva načina: pjevati mantru, što se naziva kirtana (obično se odvija skupno), i tiho izgovarati mantru, što se naziva japa (u doslovnom prijevodu „tiho govoriti"). Usredotočite se na slušanje zvuka svetih imena. Dok ponavljate, izgovarajte imena jasno i razgo­vijetno, obraćajući se Krsni sa stavom molitve. Kada vam um odluta, vratite ga na zvuk Gospodinovih imena. Mantranje predstavlja molitvu Krsni koja znači: „O energijo Gospodina, [Hare], o sveprivlačni Go­spodine [Krsna], o Vrhovni Uživatelju [Rama], molim Vas pomozite mi da Vas služim." Što pažljivije i iskrenije budete mantrali ova imena Boga, to više ćete duhovno napredovati.

Budući da je Bog svemoćan i svemilostiv, ljubazno nam je omogućio da vrlo lako pjevamo Njegova imena, a također je uložio sve Svoje moći u njih. Imena Boga i Bog osobno istovjetni su. To znači da se izgovaranjem svetih imena Krsne i Rame izravno družimo s Bogom i da se pročišćavamo. Zato se trebamo uvijek truditi da pjevamo s predanošću i štovanjem. U vedskim je spisima rečeno da Gospodin Krsna osobno pleše na našem jeziku kada pjevamo Njegovo sveto ime.

Kada mantrate sami, najbolje je da to činite na japa-mali, molitvenoj

niski (možete je naručiti ako pišete na jednu od adresa navedenih na kraju knjige). To će vam pomoći ne samo da usredotočite pozornost na sveto ime, već također da brojite mantre koje ste otpjevali u danu. Svaka japa-mala sadrži 108 malih zrna i jedno veliko, glavno zrno. Započnite s prvim uz glavno zrno. Držite ga između palca i srednjeg prsta desne ruke dok izgovarate cijelu Hare Krsna mantru. Zatim prijeđite na sljedeće zrno i ponovno izgovorite cijelu mantru. Na taj način mantrajte na svakom od 108 zrna dok ponovno ne dođete do glavnog zrna. To predstavlja jedan krug jape. Na glavnom se zrnu ne mantra. Kada dođete do njega, okrenite nisku i s posljednjim zrnom na kojem ste mantrali započnite drugi krug.

Inicirani bhakte daju zavjet pred duhovnim učiteljem da će pjevati najmanje šesnaest krugova Hare Krsna mantre svaki dan. Ali čak i ako ne možete pjevati više od jednoga kruga dnevno, načelo jest da kad se jednom obvežete na pjevanje tog (jednog) kruga, trebate to ne­izostavno izvršavati. Kada osjetite da možete mantrati više, povećajte minimalni broj krugova koje pjevate svaki dan - ali nemojte smanjiva­ti taj broj. Možete mantrati i više od svog utvrđenog broja, ali svaki dan trebate održavati minimalan broj. Molimo vas obratite pozornost na to da je japa-mala sveta i stoga nikada ne bi trebala dotaknuti tlo ili koje nečisto mjesto. Da bi ostala čista, najbolje je da je nosite u posebnoj vrećici (također je možete naručiti ako pišete na jednu od adresa navedenih na kraju knjige).

Osim mantranja jape, Gospodinova imena također se pjevaju u kir-tani. Možete pjevati sami, premda se kirtana uglavnom izvodi s dru­gima. Milozvučna kirtana s obitelji ili prijateljima zacijelo će svakoga oživjeti. Bhakte ISKCON-a koriste tradicijske melodije i instrumente, posebice u hramu, no vi možete pjevati na bilo koju melodiju i uz bilo koje glazbene instrumente. Gospodin Caitanya je rekao: „Nema strogih pravila za pjevanje Hare Krsna." Također na adresu jednog od hramova možete naručiti neke audiokasete s kirtanom i japom.

Postavljanje oltara

Vjerojatno ćete uvidjeti da su japa i kirtana djelotvornije kada se izvode ispred oltara. Gospodin Krsna i Njegovi čisti bhakte tako su

ljubazni da nam dopuštaju da ih obožavamo čak i preko njihovih slika. To je nešto poput slanja pisma poštom. Pismo ne možete poslati stav­ljajući ga u bilo koji sandučić; morate koristiti službeni poštanski san­dučić. Slično tome, ne možemo obožavati zamišljenu sliku Boga, već autoriziranu i Krsna će preko te slike prihvatiti naše obožavanje.

Postavljanje oltara u kući znači primanje Gospodina i Njegovih či­stih bhakta kao najpočasnijih gostiju. Gdje trebate postaviti oltar? Kako biste smjestili gosta? Idealno mjesto bilo bi čisto, dobro osvi­jetljeno, neizlozeno propuhu i kućnim uznemirenjima. Vašem bi gostu, naravno, trebala udobna stolica, ali za sliku Krsninog oblika bit će do­voljna zidna polica, okvir kamina, stolić ili gornja polica ormarića za knjige. Nećete smjestiti gosta u svoj dom, a potom ga zanemariti; i za sebe ćete naći mjesto za sjedenje s kojeg ga udobno možete gledati i uživati u njegovom društvu. Stoga neka vaš oltar bude pristupačan.

Što vam je potrebno za postavljanje oltara? Evo najvažnijih stvari: 1. Slika Srila Prabhupade 2. Slika Gospodina Caitanye i Njegovih pratilaca 3. Slika Sri Sri Radha-Krsne Uz to, možete pribaviti tkaninu za oltar, čaše za vodu (jednu za

svaku sliku), svijeće s držačima, poseban tanjur za nuđenje hrane, malo zvono, mirisne štapiće, stalak za mirisne štapiće i svježe cvijeće koje možete nuditi u vazama ili ga jednostavno staviti ispred svake slike. Ako vas zanima pomnije obožavanje Božanstava, raspitajte se kod nekog od ISKCON-ovih bhakta. ili pišite na adresu jednog od hramova.

Prva osoba koju obožavamo na oltaru je duhovni učitelj. Duhovni učitelj nije Bog. Samo Bog je Bog. Budući da je duhovni učitelj Njegov najdraži sluga, Bog ga je opunomoćio i stoga zaslužuje isto poštovanje koje se odaje Bogu. On povezuje učenika s Bogom i uči ga procesu bhakti-yoge. Božji je veleposlanik u materijalnom svijetu. Kada pred­sjednik pošalje veleposlanika u neku stranu zemlju, ukazuje mu se isto poštovanje kao predsjedniku, a njegove su riječi jednako autoritativne kao i riječi predsjednika. Slično tome, duhovnog učitelja trebamo po­štovati kao što bismo poštovali Boga i njegove riječi obožavati kao što bismo obožavali riječi Boga.

Postoje dvije vrste gurua: guru koji poučava i guru koji inicira.

Svatko tko se posveti procesu bhakti-yoge zahvaljujući dolasku u dodir s ISKCON-om, duguje beskrajnu zahvalnost Srila Prabhupadi. Do 1965. godine, kada je Srila Prabhupada napustio Indiju da bi raširio svjesnost Krsne izvan njezinih granica, gotovo nitko u svijetu nije ništa znao o čistom, predanom služenju Gospodina Krsne. Stoga mu svatko tko je naučio ovaj proces preko njegovih knjiga, njegovog časopisa Back to Godhead, njegovih kaseta ili dodira s njegovim sljedbenicima, treba odavati poštovanje. Kao osnivač i duhovni vođa Međunarodnog društva za svjesnost Krsne, Srila Prabhupada je guru koji poučava sve nas.

S napretkom u bhakti-yogi možete poželjeti prihvatiti inicijaciju. Prije nego što je napustio ovaj svijet 1977. godine, Srila Prabhupada je ovlastio sustav u kojem će napredni i kvalificirani bhakte nastaviti njegov rad, inicirajući učenike u skladu s njegovim uputama. Danas u ISKCON-u postoje mnogi duhovni učitelji. Da biste saznali kako možete doći u dodir s njima radi duhovnog vodstva, obratite se nekom bhakti u obližnjem hramu ili pišite predsjedniku jednog od ISKCON-ovih centara navedenih na kraju ove knjige.

Druga slika na vašem oltaru treba biti slika panca-tattve, Gospodina Caitanye i četvorice Njegovih vodećih pratilaca. Gospodin Caitanya je inkarnacija Boga za ovo doba. On je Krsna osobno, koji je sišao u obliku Svog bhakte da bi nas poučio kako da Mu se predamo, pose­bno pjevanjem Njegovih svetih imena i vršenjem drugih djelatnosti u bhakti-yogi. Gospodin Caitanya je najmilostivija inkarnacija jer sva­kome omogućuje da dostigne ljubav prema Bogu putem pjevanja Hare Krsna mantre.

Naravno, vaš oltar treba imati sliku Svevišnje Božanske Osobe, Go­spodina Srt Krsne, s Njegovom vječnom pratiljom, Srimati Radha-rani. Srimati Radharani je Krsnina duhovna moć. Ona je utjelovljeno predano služenje. Bhakte uvijek uzimaju Njezino utočište da bi naučili kako služiti Krsnu.

Slike možete postaviti u trokut, sa slikom Srila Prabhupade na li­jevoj strani i slikom Gospodina Caitanye i Njegovih pratilaca na desnoj strani. U sredini iza njih, na malom uzdignutom podiju, nalazi se slika Radhe i Krsne koja, po mogućnosti, treba biti nešto veća od ostalih. Sliku Radhe i Krsne možete također objesiti na zid.

Oltar čistite pomno svako jutro. Čistoća je od bitne važnosti u obo­žavanju Božanstava. Sjetite se, sigurno ne biste zaboravili očistiti sobu nekog važnog gosta. Kada postavite oltar, pozivate Krsnu i Njegove čiste bhakte da prebivaju u vašem domu kao najuzvišeniji gosti. Ako imate čaše za vodu, svaki dan ih isperite i napunite svježom vodom. Potom ih stavite tik uz slike. Cvijeće trebate ukloniti iz vaza čim malo uvene, a ako ga nudite ispred slika, onda to činite svakodnevno. Svježi mirisni štapić ponudite barem jedanput na dan, a ako je moguće, upali­te svijeće i postavite ih uz slike dok mantrate pred oltarom.

Molimo vas, pokušajte slijediti ono što smo vam dosada predložili. Doista je vrlo jednostavno. Ako pokušate voljeti Boga, postupno ćete shvatiti koliko On voli vas. To je bit bhakti-yoga.

Prasadam: kako duhovno jesti

Svojim neizmjernim transcendentalnim energijama Krsna može pre­tvoriti materiju u duh. Ako željeznu šipku stavimo u vatru, ubrzo će se usijati i djelovati kao vatra. Na isti način, hrana pripremljena za Krsnu i ponuđena Krsni s ljubavlju i predanošću postaje potpuno pro­duhovljena. Takva se hrana naziva Krsna prasadam, što znači „milost Gospodina Krsne".

Jedenje prasadama je temeljna djelatnost u bhakti-yogi. U drugim oblicima yoge osoba mora na umjetan način obuzdavati osjetila, ali u bhakti-yogi može ih zaokupiti različitim ugodnim duhovnim dje­latnostima, kao što je kušanje ukusne hrane ponuđene Gospodinu Krsni. Tako se osjetila postupno produhovljavaju i, zahvaljujući tome što su zaokupljena predanim služenjem, donose bhakti sve više trans­cendentalnog zadovoljstva. Takvo duhovno zadovoljstvo daleko nadi­lazi bilo koje materijalno iskustvo.

Gospodin Caitanya je rekao za prasadam: „Svatko je ranije kušao ovu hranu. Međutim, sada kada je pripremljena za Krsnu i ponuđena Krsni s predanošću, poprimila je osobit okus i neobičan miris. Samo je kušajte i vidjet ćete razliku u doživljaju! Osim okusa, čak i miris zadovoljava um i navodi osobu da zaboravi svaki drugi miris. Stoga trebamo shvatiti da je duhovni nektar Krsninih usana dotaknuo ovu običnu hranu i podario joj sve transcendentalne odlike."

Jesti samo hranu koja je ponuđena Krsni predstavlja savršenstvo vegetarijanstva. Biti vegetarijanac, samo po sebi nije dovoljno; uosta­lom, čak su golubovi i majmuni vegetarijanci. Ali kad s pukog vegeta­rijanstva prijeđemo na prehranu prasadamom, jedenje nam pomaže u dostizanju cilja ljudskog života-ponovnog buđenja izvornog odnosa duše s Bogom. U Bhagavad-giti Krsna kaže da ćemo ispaštati poslje­dice karme ako ne jedemo samo onu hranu koja je ponuđena Njemu u žrtvovanju.

Kako pripremiti i ponuditi prasadam

Dok u prodavaonici birate namirnice koje ćete ponuditi Krsni, tre­bate znati što možete ponuditi, a što ne. U Bhagavad-giti Gospodin Krsna kaže: „Ako Mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu." Iz ovoga stiha vidimo da Krsni možemo ponuditi hranu koja je pripremljena od mliječnih pro­izvoda, povrća, voća, orašida i žitarica. (Neku od brojnih Hare Krsna kuharica možete naručiti na jednu od adresa koje se nalaze na kraju knjige.) Meso, riba i jaja ne mogu se nuditi. Također su zabranjene neke vegetarijanske namirnice - na primjer, češnjak i luk, koji su u guni tame. (Kao zamjena za njih služi hing ili asafetida, a može se nabaviti u većini indijskih trgovina mješovite robe ili u jednom od ISKCON-ovih hramova.) Krsni također ne možete nuditi čaj ili kavu koja sadrži kofein. Ako volite ove napitke, nabavite kavu bez kofeina i biljne čajeve.

Dok kupujete, imajte na umu da proizvodi od mesa, ribe i jaja mogu biti pomiješani s ostalim namirnicama; stoga pažljivo pročitajte etiketu. Neke vrste jogurta i kiselog vrhnja sadrže želatin, supstancu koja se pravi od rogova, kopita i kostiju zaklanih životinja. Također provjerite da sir koji kupujete ne sadrži enzim koji se dobiva od želu­čanog tkiva zaklane teladi. Većina tvrdih sireva koji se prodaju sadrže taj enzim, stoga budite oprezni.

Također izbjegavajte hranu koju su skuhali abhakte. Prema sup­tilnim zakonima prirode, kuhar djeluje na hranu ne samo fizički već i mentalno. Na taj način hrana postaje posrednik za suptilne utjecaje na vašu svjesnost. Važi isto načelo kao i za slikanje: slika nije samo

niz poteza na platnu, već izraz stanja umjetnikova uma, što djeluje na promatrača. Prema tome, ako jedete hranu koju su skuhali abhak-te - primjerice, radnici koji rade u tvornici - onda ćete sigurno primiti određenu količinu materijalizma i karme. Stoga, što je moguće više koristite samo svježe, prirodne sastojke.

Pri pripremanju hrane, čistoća je najvažnije načelo. Bogu se ne smije ponuditi ništa nečisto; zato održavajte kuhinju vrlo čistom. Prije ulaska u kuhinju uvijek temeljito operite ruke. Dok pripremate hranu, ne­mojte je probati, jer ne kuhate za sebe već za Krsnino zadovoljstvo. Pripremljenu hranu stavite u posude koje su namijenjene samo za tu svrhu; nitko osim Gospodina ne smije jesti iz njih. Najlakši način da ponudite hranu jest da jednostavno molite: „Dragi moj Gospodine Krsna, molim Te prihvati ovu hranu", i da tri puta izgovorite jednu od sljedećih molitvi dok zvonite zvonom (pogledajte vodič u izgovaranju sanskrta):

1. Molitva Srila Prabhupadi:

nama om visnu-padaya krsna-presthaya bhu-tale srimate bhaktivedanta-svamin iti namine

namas te sarasvate deve gaura-vani-pracarine nirvisesa-sunyavadi-pascatya-desa-tarine

„Odajem svoje ponizno poštovanje Njegovoj Božanskoj Milosti A.C. Bhaktivedanti Swamiju Prabhupadi, koji je vrlo drag Gospodinu Krsni jer je uzeo utočište Njegovih lotosovih stopala. Naše ponizno pošto­vanje upućeno je tebi, o duhovni učitelju, slugo Bhaktisiddhante Sara-svatija Gosvamija. Ti ljubazno propovijedaš poruku Gospodina Cai-tanyadeve i izbavljaš zapadne zemlje koje su pune impersonalizma i nihilizma."

2. Molitva Gospodinu Caitanyi:

namo maha-vadanyaya krsna-prema-pradaya te krsnaya krsna-caitanya-namne gaura-tvise namah

„O najvelikodušnija inkarnacijo! Ti si Krsna osobno koji se pojavljuje kao Sri Krsna Caitanya Mahaprabhu. Poprimio si zlatnu boju Srimati

Radharani i naveliko dijeliš čistu ljubav prema Krsni. Odajemo Ti ponizno poštovanje."

3. Molitva Gospodinu Krsni:

namo brahmanya-devaya go-brahmana-hitaya ca jagad-dhitaya krsnaya govindaya namo namah

„Odajem svoje ponizno poštovanje Gospodinu Krsni, koji je oboža­vano Božanstvo svih brahmana, dobronamjernik krava i brahmana i dobročinitelj cijelog svijeta. Ponovno i ponovno odajem poštovanje Božanskoj Osobi, koja je poznata kao Krsna i Govinda."

Zapamtite da je prava svrha pripremanja i nuđenja hrane iskazivanje predanosti i zahvalnosti Gospodinu. Krsna prihvaća vašu predanost, ne samo fizičko nuđenje. Bog je potpun u Sebi, ništa Mu nije potrebno ali zbog Svoje neizmjerne ljubaznosti dopušta nam da Mu nudimo hranu kako bismo razvili ljubav prema Njemu.

Nakon što ponudite hranu Gospodinu, pričekajte barem pet minuta da je pojede. Potom prebacite hranu iz posebnih posuda te operite po­sude i posuđe koje ste koristili za ponudu. Nakon toga vi i gosti mo­žete jesti prasadam. Dok jedete, pokušajte cijeniti duhovnu vrijednost hrane. Zapamtite, budući da ju je Krsna prihvatio, ta se hrana ne razlikuje od Njega i vi ćete se pročistiti jedući je.

Sve što se ponudi na oltaru postaje prasadam., Gospodinova milost. Cvijeće, mirisni štapić, voda, hrana - sve što ponudite za Gospodinovo zadovoljstvo postaje produhovljeno. Gospodin ulazi u ponude i tako se ostaci ne razlikuju od Njega. Ne trebate samo duboko poštivati stvari koje ste ponudili, već ih trebate dijeliti i drugima. Dijeljenje prasadama bitan je dio obožavanja Božanstava.

Svakodnevni život: četiri propisana načela

Svatko tko ozbiljno želi napredovati u svjesnosti Krsne mora nasto­jati izbjegavati sljedeće četiri grješne djelatnosti:

1. Jedenje mesa, ribe i jaja. Ova je hrana prožeta gunama strasti i neznanja i zato se ne može nuditi Krsni. Osoba koja jede ovu hranu sudjeluje u zavjeri nasilja protiv bespomoćnih životinja te tako sprje­čava njihov duhovni napredak.

2. Kockanje. Kockanje stalno dovodi osobu u tjeskobu i pothranjuje pohlepu, zavist i gnjev.

3. Uzimanje opojnih sredstava. Droge, alkohol i duhan, kao i svako piće ili hrana koji sadrže kofein, pomućuju um i prekomjerno nadra-žuju osjetila te onemogućuju shvaćanje ili slijeđenje načela bhakti-yoge.

4. Nedopušten seks. To je seks izvan braka ili seks u braku čija svrha nije začeće djeteta. Seks namijenjen zadovoljstvu prisiljava osobu da se poistovjeti s tijelom i udaljava je od svjesnosti Krsne. Spisi nas po­učavaju da je seks najmoćnija sila koja nas vezuje za materijalni svijet. Svatko tko ozbiljno želi napredovati u svjesnosti Krsne treba svesti seks na najmanju moguću mjeru ili ga potpuno odbaciti.

Praktično predano služenje

Svatko mora obavljati neku vrstu posla, ali ako radite samo za sebe morate prihvatiti karmičke posljedice toga rada. Gospodin Krsna kaže u Bhagavad-giti (3.9): „Djelatnosti se moraju vršiti kao žrtva za Visnua [Krsnu], inače uzrokuju ropstvo u materijalnom svijetu."

Ne trebate mijenjati svoje zanimanje, osim ako obavljate neki grje­šan posao, kao što je posao mesara ili pipničara. Ako ste pisac, pišite za Krsnu; ako ste umjetnik, stvarajte za Krsnu; ako ste tajnik, tipkajte za Krsnu. U slobodno vrijeme također možete izravno pomoći hramu. Neke plodove svoga rada trebate žrtvovati tako što ćete dati dio svoje zarade kao pomoć za održavanje hrama i širenje svjesnosti Krsne. Neki bhakte koji žive izvan hrama kupuju Hare Krsna knjige i dijele ih svojim prijateljima i kolegama ili se zapošljavaju u različitim službama u hramu. Također postoji široka mreža bhakta koji se okupljaju u svojim domovima gdje mantraju, obožavaju i uče. Pišite svom mjesnom hramu ili tajniku Društva da biste saznali više o takvim programima u vašoj blizini.

Dodatna načela predanog služenja

Postoji mnogo više načela predanog služenja koja vam mogu pomoći da postanete svjesni Krsne, a sljedeća dva veoma su važna:

Proučavanje Hare Krsna literature. Srila Prabhupada, ISKCON-ov osnivac-acarya, posvetio je mnogo svog vremena pisanju knjiga. Slušanje riječi spoznatog duhovnog učitelja ili onoga što je napisao od bitne je važnosti za duhovni život. Zato svaki dan pokušajte od­vojiti nešto vremena za čitanje Srila Prabhupadinih knjiga. Besplatan katalog dostupnih knjiga i kaseta možete dobiti ako pišete nekom od ISKCON-ovih hramova.

Druženje s bhaktama. Srila Prabhupada je osnovao Hare Krsna pokret kako bi ljudima pružio mogućnost da se druže s bhaktama Gospodina. To je najbolji način da steknemo vjeru u proces svjesnosti Krsne i postanemo entuzijastični u predanom služenju. U protivnom, održavanje prisnih veza s abhaktama usporava naš duhovni napredak. Zato nastojte, što je moguće češće, posjećivati najbliži Hare Krsna centar.

Ljepota svjesnosti Krsne je u tome što možete prihvatiti onoliko koliko ste spremni prihvatiti. Krsna osobno daje obećanje u Bhagavad-giti (2.40): ,,U ovom nastojanju nema gubitka ili opadanja. Čak i mali napredak na tom putu štiti osobu od najveće opasnosti." Stoga unesi­te Krsnu u svoj svakodnevni život i jamčimo vam da ćete osjetiti do­brobit.

Hare Krsna!