1

OSHO

Haiku

Tumačenje haiku – duhovne smjernice.

2

Naslov orginala

Osho Haiku

Copyright © 1980 Osho International Foundation,

www.osho.com

Copyright © 2015 Osho Lotos Knjiga

Sva prava zadražava Izdavač

Edicija

Osho Lotos Knjiga

Izbor i prevod

Prem Mahavira

Objavljeno uz dozvolu

Osho International Foundation

Bahnhofstr. 52

8001 Zurich, Switzerland

3

"Ovi ljudi su prirodni pjesnici. Oni su odbacili svaku ideologiju. Oni su počeli da ostvaruju odnose sa borovima, oblacima i sa munjama; sa brdima, sa rijekama, sa okeanima. Oni su iskočili iz svijeta ljudi koji je sasvim lažan, i ponovo pronašli korijene sa prirodom .

Ovi haiku se ne mogu razumjeti na način kako mi shavatamo poeziju.

Skoro je nevjerovatno kako zen pjesnici iskazuju svoje misli. Nijedan drugi jezik nije u mogućnosti da se izdigne do tih visina." OSHO

4

*

Zen pjesnik Šiki zapisa:

KAKVA TIŠINA –

SNIJEŢNI TRAGOVI KRILA

MANDARINSKIH PATAKA.

Zen pjesnici su stvorili sasvim drugaĉiju

kategoriju poezije zvanu haiku. U njoj nema tako mnogo

rijeĉi kao u drugim poezijama. Haiku su veoma mali

komadi, ali veoma ţivotni. Vi ne treba da ih ĉitate, vi

samo treba da ih vidite.

Kakva tišina. Sada ne slušajte rijeĉi kakva tišina

već ih osjetite, iskusite ih.

Kakva tišina – snijeţni tragovi krila. Tako visok

let koji ostavlja tragove na vjeĉnom snijegu planina –

mandarinskih pataka. Uoĉivši to ĉudo, vi padate u

duboku, neuznemirujuću mirnoću.

Haiku nije pjesma za pjevanje, haiku je pjesama

da se iskusi i vidi. Vi to treba da vizualizujete.

*

Bašo zapisa:

TETREBE,

I JA SAM, TAKOĐE,

STRANAC.

Bašo je ţivio veoma prirodan ţivot pored

ribnjaka, ispod starog drvete, gdje je imao malu kolibu.

On je bio princ, a kada je njegov otac umro, on je sve to

5

napustio. Porodica je bila veoma oĉajna, i rekla je: “To

nije u redu. Tvoj otac je umro i ti treba da se brineš o

kraljevstvu.”

Bašo im reĉe: “Ja sam ĉekao da on umre. Ja sam

poţelio da vidim da svi umru. Ĉak i moj otac je umro.

Jednog dana ću i ja umrijeti, i ko će brinuti o ovom

dvorcu i kraljevstvu? Neko će se pobrinuti. Ja sada više

ne mogu ostati ovdje jer mogu i ja umrijeti svakog

trenutka. Prije no što umrem, ja ţelim da spoznam neke

besmrtne principe kao svoje utemeljenje.”

*

Bašo je bio veoma ljubavan, radostan i razigran

mistik. On je rekao:

TETREBE,

UPUTI MOG KONJA

GDJE PTICE PJEVAJU.

PoĊimo pticama jer su one jedine koji su ostali da

još pjevaju. Ĉovjek je davno odbacio pjesmu. Sada samo

profesionalci pjevaju. Da li ste kod ptica vidjeli

profesionalnog pjevaĉa, profesionalnog muziĉara? Ptice

pjevaju samo iz ĉistog zadovoljstva. Njima nije bitno da

li to nešto znaĉi ili ne. Znaĉenje nije bitno. Ispoljavanje

radosti je bitno. “Uputi mog konja gdje ptice pjevaju.”

On je uvijek ţelio da njegovi haiku budu spontani

kao pjesma ptica. On je u tome i uspio. Nema poreĊenja

sa Bašovim haiku u ĉitavoj istoriji ĉovjeĉanstva.

6

*

Haiku od Uko:

KUKAVICO,

PODIGNI ME GDJE

OBLACI PLOVE.

On kaţe: Podigni me gdje oblaci plove, do

univerzalnog, do neba: Ja ne ţelim da ostanem ograniĉen

u tijelu, u umu, u srcu i u jastvu. Samo me odvedi od

svega toga.

To je ono što Gautam Buda zove sloboda. Manje

od toga je kompromis.

*

KADA SE SANJAR PROBUDI,

ON JE POTPUNO

NEPOSTOJANJE.

Vi se budite svakog dana – vi imate to iskustvo –

i onog trenutka kada se probudite, snovi više ne postoje.

To nije najviše buĊenje. Kada se probuditi u meditaciji,

ne samo da su snovi nepostojeći, i vi ste nepostojeći.

Vaše nepostojanje stvara ĉisto srce buddhe.

7

*

Bašo zapisa:

OSAMLJEN JE MOJ PUT!

NIKO OSIM MENE NE PROLAZI NJIM,

U OVAJ POZNI JESENJI DAN.

Samo zamislite kasni jesenji dan: uskoro će

zalazak sunca, uskoro će biti pregršt boja, psihodeliĉnih

boja na horizontu – divan jesenji dan. Niko osim njega

ne prolazi njim. On tu govori o njegovom unutrašnjem

putu: “Niko osim mene ne prolazi njim – osamljen je moj

put!” Osamljen je svaĉiji put.

Majstor samo moţe da ukaţe, moţe da usmjeri

svoj prst ka mjesecu, ali vi treba da gledate mjesec, ne

prst. Ako gledate njegov prst, vi ćete propustiti mjesec;

vi ćete propustiti majstora, njegovo ukazivanje. A to se

dogaĊalo takozvanim religijama. Oni su se drţali prsta:

neko Isusovog prsta, neko Krišninog prsta, neko

Muhamedovog prsta. Niko nije gledao mjesec. A pošto ti

ljudi njih ne razumiju, oni su veoma radosni: “Moj prst

gleda šest stotina miliona katolika!” Papa je neizmjerno

sretan: “Šest stotina miliona ljudi drţi moj prst?” Ali u

pitanju nije prst, u pitanju je mjesec.

Put je osamljen. To je put unutra vas. Majstor

moţe ukazati. Ja to ĉinim svakog dana: ukazujem gdje

da idete, kako da idete, koliko vam je energije potrebno

da tamo stignete, kakvo iskustvo će se dogoditi na tom

putu, i kakva iskustva će se dogoditi kada stignete do

središta vašeg bića.

Ja samo mogu ukazati, ali vi treba da idete. Ako

vi ne idete, ja sam tu bespomoćan.

8

*

Širo zapisa:

U SNIJEŢNO-BIJELOJ IZMAGLICI

GDJE SE MORE I NEBO SJEDINJUJU,

JEDINI CRVENI KRUG – IZLAZEĆE SUNCE.

Haiku su slikoviti, zato ih zamislite. Oni nijesu

poezija u uobiĉajenom smislu. Samo ih zamislite: U

snijeţno-bijeloj izmaglici gdje se more i nebo sjedinjuju,

jedini crveni krug – izlazeće sunce.

Haiku dolaze iz meditacije. Moţda je Širo

meditirao pored mora, i kada je otvorio oĉi: U snijeţno-

bijeloj izmaglici gdje se more i nebo sjedinjuju, na

horizontu se iznenada: jedini crveni krug – izlazeće

sunce.

A onda duboka tišina sa njegove strane, on više

nije tu. On se sasvim stopio sa okeanom, sa izmaglicom,

sa izlazećim suncem.

*

Pjesnik zapisa:

U NOĆI,

AKO PADA KIŠA,

MI TREBA DA POTRAŢIMO ZAKLON.

ALI POMISLIMO: “TO JE SAMO IZMAGLICA.”

MI NASTAVIM DA IDEMO I BIVAMO MOKRI.

On ne govori o obiĉnoj kiši, on govori o vašoj

unutrašnjosti. Ne plašite se – smokrite se u izmaglici, u

9

maglovitosti. A kada se vratite, vratite se kao sasvim

drugaĉija osoba. Onaj koji je ušao unutar sebe treba da

ostavi sve iza, i treba da dobijete novo lice – prvobitno

lice.

Bacite masku i izvucite svoje prvobitno lice – to

je ĉitava alhemija meditacije.

*

Šiki zapisa:

SAM, IDEM KROZ MALO SELO

U MRAĈAN ZIMSKI DAN.

PAS LAJE I LAJE.

Ovi haiku su drugaĉiji od svega što su ljudi bilo

gdje pisali. Posebno ćete vidjeti što je ovdje: Sam, idem

kroz malo selo u mračan zimski dan. Pas laje i laje.

Dok vam ne dam kljuĉ za ovo, vi nećete biti

sposobni da to shvatite. Što on kaţe? Sam, idem kroz

malo selo. On kaţe da sam ide kroz malo selo uma. On

je pun misli, ali on prolazi sam, mirno, bez da se

poistovjećuje sa seljanima uma, sa ĉitavom svjetinom.

On ostaje sam ĉak i u masi.

Sam, idem kroz malo selo. Naravno, vaša glava je

veoma malo mjesto – ali ipak prepuna svjetine, mnogo

slika, mnogo snova, mnogo planova, mnogo misli, skoro

neproraĉnljivo.

U mračan zimski dan. Pas laje i laje. Um, kada

uĊete u meditaciju, postane skoro nalik lajavom psu. On

stvara toliko mnogo buke da bi vas vratio natrag: “Gdje

10

ideš? Jesi li lud? Napustaš um i izlaziš iz njega? To je

put u ludilo! Samo se odmah vrati i zakljuĉaj vrata!”

*

Bašo zapisa:

POĈINJE HLADNA KIŠA,

A JA BEZ KAPE.

KAD RAZMISLIM – KOGA BRIGA?

To je ljepota zena. Poĉinje hladna kiša, a ja bez

kape. Kad razmislim – koga briga? Zapamtite to! Kada

malo razmislimo, nije nas briga za ništa. Moţda na prvu

pomisao nijesmo za to spremni, ali ako malo razmislite,

to ne propustite. Bašo to nije propustio.

*

Buson zapisa:

MIRIS ŠLJIVE

OKRUŢUJE

MJESEC.

Miris šljive doseţe do mjeseca i stvara oreol oko

mjeseca. Samo meditant moţe iskusiti tako prefinjeno,

divno iskustvo. Miris šljive doseţe do mjeseca, okruţuje

ga, stvara oreol oko mjeseca. Neizmjerno lijepa ţiva

slika.

11

Ponekada vidite oreol oko mjeseca. Kada on ode

iza oblaka tada moţete vidjeti oreol. Unutra moţete

vidjeti mjesec, a upravo oko njega, malo neodreĊen ali i

dalje veoma lijep svijetli krug.

Mora da je Buson upravo izašao iz meditacije,

video mjesec, i osjetio miris šljive.

*

Haiku od Sodo:

NAKON ŠTO SE MJESEC UKAZAO,

MOJA SJENKA IDE KUĆI

PORED MENE.

Nakon što se mjesec ukazao. Puni mjesec – to je

postalo tradicionalno u zenu. U noći punog mjeseca zen

tragaoci ne spavaju, oni idu u planine gdje mjesec pravi

vodopade koji izgledaju kao da se srebro sliva, gdje

mjesec stvara svo okruţenje kao u snu.

Sodo kaţe: Nakon što se mjesec ukazao. To se

zove mjeseĉev ukaz; to je jedno ogromno estetsko

iskustvo. Moja sjenka ide kući pored mene. Kakva tišina.

Niko nije sa mnom, samo moja sjenka ide pored mene.

Poslije viĊenja ĉitavog ovog divnog svijeta, kada

uĊete u svoj dom, niko neće biti sa vama, ĉak ni vaša

sjenka. Vaša samoća će biti potpuna. Svaka meditacija je

priprema za uţivanje u osami koja je vaša priroda.

12

*

Soseki, zen pjesnik, zapisa:

U OVIM VREMENIMA KADA NE MOGU DA

ODLUĈIM

DA SE VRATIM ODAKLE SAM DOŠAO,

BILO GDJE DA IDEM BIVA PUT KA DOMU.

On kaţe. Ako ne znate odakle ste došli, nemojte

da brinete. Samo nastavite: svaki put na kraju vodi ka

vašem domu. U ovom svijetu treba da mislite o centru i

periferiji. Od centra do periferije se moţete sresti sa

mnogim razliĉitim linijama. Vi ne znate odakle dolazite,

vi ne poznajte centar – ne treba da brinete. Samo se

prikaĉite za jedan put koji ide ka unutra, i vi ćete stići.

Soeseki je veoma reprezentativan; to je sluĉaj sa

svima. Vi ne poznajte svoj centar, a ja insistiram: “UĊite

u centar”. A ja znam savršeno dobro da vi ne poznajete

svoj centar. Stoga, gdje ćete ići? Ali ja znam da bilo gdje

da odete, samo idite – ako idete sa vašom punom

energijom, vi ćete na kraju stići do samom izvora vašeg

bića.

To je sasvim vjerodostojno iskustvo hiljada

mistika zato ne treba brinuti o tome.

*

Haiku od Ĉošu:

MJESEC U RIJECI,

LOMLJEN I LOMLJEN IZNOVA –

JOŠ JE TU.

13

Skoro je nevjerovatno kako zen pjesnici iskazuju

stvari. Nijedan drugi jezik nije sposoban da se izdigne do

tih visina.

Što Ĉošu kaţe: “Mjesec u rijeci, lomljen i

lomljen izbova.” Zato što svakog puta kada dune vjetar,

talasi doĊu, i mjesec se izlomi u hiljade komada. Ali

jezero ponovo postane mirno, i komadi mjeseca se po

jezeru ponovo sastave. Pošto je to samo odsjaj, mjesec se

nikada ne slomi, samo se odsjaj izlomi. I pošto se mjesec

nikada ne izlomi, nije bitno što se njegov odsjaj lomi

hiljadama puta.

Sva naša tijela, svi naši umovi, svi naši ţivoti

nijesu ništa drugo do odsjaji stvarnog mjeseca koji se

lomi hiljade puta. Ipak, u najdubljoj srţi vašeg bića,

mjesec je pun i savršen kao uvijek.

*

Bašo zapisa:

SVE KUKAVICE

PLEŠU

NA DRVEĆU.

Kukavica je milozvuĉan muziĉar. Kukavica

stvara divne pjesme. Njeno tijelo je obiĉno; ako

pogledate kukavicu, ona izgleda baš kao vrana, nema

velike razlike, ali ima veliki duh. Kada ona zapjeva nema

joj ravne.

Mora da je Bašo otvorio oĉi dok je sjedio u

mango šumi, zato što se kukavice najĉešće nalaze u

14

mango šumama. One vole mango. Misli se da je mango,

posebno na Istoku, kralj voća. On to jeste! Njegov slad je

takav da bilo gdje da ima mango drveća, kukavice tu

ĉekaju da mango zrene. A kada zrene, kukavice postanu

zaista kukavice! Plešu, pjevaju. “Mango je zreo!” One

vole mango. Zato mora da je Bašo bio ili pored mango

drveta ili unutar šume.

Buda je je uvijek volio, ĉitavog svog ţivota, da

bude u kampovima – zato što se stalno kretao – u mango

šumama. Moţda Indija ima više mango drveća od bilo

koje druge zemlje, a posebno u Bidino vrijeme, jer se

tada mislilo da je to jedna od vrlina da se sadi mango

drveće. Svi kraljevi, svi bogati ljudi su nastojali da

stvore što je moguće više mango drveća; pored svih

puteva su stotinama kilometara bili zasaĊena mango

drveća. I svako selo, svaki grad je imao svoje mango

drvo usred grada, pored rijeke ili jezera, jer mango šuma

stvar takav zaklon za sve lutajuće mistike. Drveće je

veoma razgranato sa velikom hladovinom, a kada ima na

stotine mango drveća, oni daju ogroman svjeţi lahor ĉak

i u najvrelijem ljetu.

Kada je mango zreo, kukavice dojure odsvuda jer

mango ima veoma poseban miris. Taj miris dovodi

kukavice izdaleka, i sve onoliko koliko mango traje, one

ostaju u mango drveću, pjevaju i plešu. Njihova pjesma

je zaista najljepša pjesama u ţivotu. Stoga, mora da je

Bašo izašao iz meditacije i nenadano video sve kukavice

da plešu po drveću.

Zato uvijek zamislite taj haiku. Vidite mangovo

drvo, vidite na stotine kukavica kako plešu, pjevaju, i

njihova milozvuĉna pjesma će ispuniti vaše srce.

15

*

Sengaj zapisa:

ŠTO UMU NAMEĆETE?

PROŠLOST, SADAŠNJOST ILI BUDUĆNOST?

SVIJEĆA SE UGASILA,

A DIJAMANT SE PRETVORIO U PEPEO.

On kaţe: Što umu namećete? Prošlosti više nema,

budućnost još nije došla, a ako nema prošlosti i nema

budućnosti, kao moţe biti sadašnjost? U koje vrijeme, i

što umu namećete? Niti uma ima, niti vremena ima.

Kada um i vrijeme nestanu, svijeća se ugasila.

To je taĉno znaĉenje rijeĉi “nirvana”. Svijeća se

ugasila. Kako moţete naći plamen svijeće? Ako

16

zagledate u ĉitav univerzum, ni tamo ga nećete moći

naći. On se jednostavno sjedinio sa univerzumom.

Onog trenutka kada se svijeća uma, a ona je

istovjetna sa svijećom vremena, ugasi – najviša tišina.

Ništa se ne moţe naći osim neizmjernog mira, osjećaj da

ste došli u svoj dom.

*

Haiku od Isa:

SLUŠAJTE,

SVE SAMO PRIZEMNE STVARI –

ZVONO PROLAZNOSTI.

Ništa ne treba raditi, samo slušati – sve se

mijenja. U ĉemu je stvar? Stvar je u tome da se slušalac

nikada ne mijenja; posmatraĉ je uvijek tu. To je jedina

stalna stvar u egzistenciji. Slušajte – ili posmatrajte – sve

samo prizemen stvari – zvono prolaznosti.

Dakle, svaki uĉenjak to moţe ponavljati, u tome

nema problema – rijeĉi su veoma jednostavne. Ali Isa to

ZNA.

*

Token zapisa:

SEDAMDESET ŠEST GODINA,

NEROĐEN, NEUMRO:

OBLACI SE RAZBIJAJU,

MJESEC JE ZAPLOVIO.

17

Zen ima tako divan naĉin da iskaţe stvari.

Sedamdeset šest godina. NeroĎen, neumro: oblaci se

razbijaju, mesec je zaplovio.

On vam daje ideju kako da se krećete. Oblaci su

tu, ali mjesec se kreće. Kada se jednom uhvatite za

mjesec, više nije bitno da li su oblaci tu ili nijesu – oni

nemaju svoju oznaku na mjesecu.

*

Takuan zapisa:

POZVAN OD NAŠIH RODITELJA,

MI SMO OVDJE DOŠLI

KAO PRIVREMENI GOSTI.

I BEZ UMA KOJI OSTAJE,

MI SE VRAĆAMO U MJESTO NAŠEG ROĐENJA.

U malom haiku, on je opisao ĉitav ţivot. Dijete

dolazi na svijet pozvano od roditelja kao gost. Ostaje tu

neko vrijeme, i onda se ponovo vraća u nepoznati

univerzum, isto kao što se talasi ukazuju i nestaju u

okean. Takav je naš takozvani ţivot.

Ako to shvatite, vi postajete skromni, postajete

krajnje smireni. Vi znate da ste ovdje samo gosti; nema

potrebe da bilo što posjedujete, nema potrebe da se

veţete za bilo što. Sve će ostati iza vas kad odete. Plimni

talas smrti će doći i oĉistiće obalu od svih zapisa koje ste

napravili.

18

*

ULAZEĆI U ŠUMU,

NE POMIĈE NI TRAVKU.

ULAZEĆI U VODU,

NE STVARA NI TALASIĆ.

On govori o punom mjesecu. Kada puni mjesec

ulazi u šumu, on ne pomjera ĉak ni travku. Tako miran,

njegov pokret je veoma prefinjen tako da ĉak ni travku

ne remeti. Kada odsjajem ulazi u vodu, on ĉak ne stvara

ni najmanji talasić.

To je stanje probuĊenog ĉovjeka, buddha. Kada

uĊe i u trţnicu ne stvara nikakvu buku. Bilo gdje da se

naĊe, on je samo nezaprljano ogledalo. Ništa ga ne

uznemiruje, ništa se ne veţe za njega – nalik je oblaku.

Sve doĊe i proĊe, a ogledalo ostaje ĉitavo vrijeme

prazno.

Ako moţete biti prazni, vi ste prosvijetljeni. To je

tako jednostavan i jasan fenomen. To ne treba nikakvu

obuku.

*

Takuan zapisa:

MJESEC NEMA NAMJERU DA BACA

SVOJU SJENKU BILO KUDA;

NITI JE RIBNJAK NAMIJENJEN DA

SMJESTI MJESEC.

KAKO JE MIRNA VODA HIROSAVE!

19

Takuanov manastir je bio smješten blizu jezera

Hirosava. U ovoj maloj pjesmi je sadrţana ĉitava suština

zena. Mjesec nema namjeru da baca svoju sjenku bilo

kuda. Mislite li da mjesec ima namjeru da baca svoju

sjenuku i odsjaj na hiljade mora, jezera i ribnjaka? On

uopšte nema tu namjeru. A na drugu stranu: Niti je

ribnjak namijenjen da smjesti mjesec. Niti je ribnjak,

jezero ili okena namijenjen da smjesti mjesec, niti je

zainteresovan da odraţava mjesec. Kako je mirna voda

Hirosave! Ona ĉak nije ni remećena odsjajem mjeseca.

Nije je briga.

Njegova pjesma vam kaţe da treba ţivjeti bez

namjere, bez ikakvog cilja, bez ikakve ţudnje za

postignućem, bez ikakve ambicije. Samo ţivite

spontano, iz trenutka u trenutak. Bilo što da se dogodi,

prihvatite radosno, razdragano, bez ikakvog protivljenja

ili negodovanja. Ĉak i ako smrt doĊe, doĉekajte je sa

dobrodošlicom. Plešite, pjevajte pjesmu. To je tradicija

zena. Od svakog majstora se oĉekivalo – a oni su to

radili – da prije smrti napišu mali haiku koji sadrţi ĉitavo

njihovo uĉenje. To pokazuje dvije stvari: da su oni

sasvim svjesni svoje smrti, i da ĉak ni u smrti nijesu

tuţni. Njihov haiku iskazuje njihovu radost, njihovu

ispunjenost. Bez da išta traţite, egzistencija vam daje

sve.

Ĉovjek koji ţivi sa ciljem mora biti

nezadovoljan. Ĉovjek koji ţivi sa oĉekivanjem mora biti

nezadovoljan jer egzistencija nema nikakvu obavezu

prema vama. Ali ako ţivite bez namjere, bez oĉekivanja,

tada zaĉuĊujuće otkrivate da je sve ispunjeno što ste

sanjali.

20

Mjesec se odraţava u jezeru – a jezero to nikada

nije traţilo, niti je mjesec imao tu namjeru. Egzistencija

se spontano kreće. Ne unosite svoje ţelje, vaše ambicije i

vaše oĉekivanje; to su uznemirujuće stvari. To stvara

haos u vašem umu. Ali ako nemate namjeru za bilo što,

kako je mirna voda Hirosave!

Mjesec se oslikao, a voda se nije ĉak ni zatitrala.

Tako divan mjesec, i jezero Hirosava uzima taj odsjaj

prirodno, spontano. Ako i nije bilo odsjaja, neće biti

nikakvog nezadovoljstva. Sa mjesecom ili bez mjeseca,

nije bitno. Jezero Hirosava je mirno. To treba da bude

vaša unutrašnja svijest – baš kao mirno jezero.

*

Jakuan zapisa:

SAVRŠENA MELODIJA – NALIK VJETRU

KROZ BOROVE UDALJENIH PADINA.

UM JE OPRANO ĈISTO NEBO:

OSLUŠNITE TO IZVAN VAS.

To su ljudi meditacije, ljudi na stazi. Oni ne

navode spise, ali njihove rijeĉi postaju sveti spisi.

*

Zen pjesnik zapisa:

JA SAM NAUMIO DA TI TO PRENESEM,

ALI TI TO NE MOŢEŠ UZETI.

TI MOŢEŠ POŢELJETI DA ME OPONAŠAŠ,

21

NI U TOME NE MOŢEŠ USPJETI.

AKO SE NAMJERNO VRATIŠ,

TI SI NEKO KO SE NAMEĆE;

AKO KRENEM SA TOBOM, POMISLIĆEŠ

DA SAM LIŠEN OSJEĆANJA.

Ovo su rijeĉi majstora. On kaţe: “Ako odbijete i

odete sami, vi propuštate priliku. Ako vas ja odbije, ja

nijesam milostiv.” A suštinski je da je buddha milostiv.

Ali vi me ne moţete oponašati i ne moţete naumiti da

vam to bude preneseno, niti to moţete uzeti. To nije

nešto što se moţe dati. To nije nešto što se negdje moţe

naći. To je smo uspavani buddha koji se budi; isto kao

što se svakog jutra površno budite.

Doći će dan kada ćete se probuditi u samoj

najdubljoj suštini vašeg bića. A kada se jednom to

buĊenje dogodi, vi više nikada to nećete izgubiti.

*

Rjota zapisa:

TAJ KOJI JE JEDINI

JE NOĆAS NEVJEROVATAN.

MJESEC U VRIJEME ŢETVE.

On kaţe da postoji samo jedan buddha – tako

tradicija kaţe – koji moţe spasiti svijet.

Taj koji je jedini je noćas nevjerovatan. Mjesec u

vrijeme ţetve!

U ljepoti tog mjeseca tokom ţetve, u tom mirnom

nebu punom zvijezda, nevjerovatno je da u ĉitavoj

22

istoriji ĉovjeĉanstva postoji samo jedan ĉovjek koji je

postao buddha. I ja u potpunosti podrţavam Rjota.

Postojalo je mnogo buddha u mnogim raznim mjestima,

razliĉitih rasa, iz raznih zemalja. Oni se nijesu morali

zvati buddha, oni su mogli da govore drugaĉije jezike,

oni nijesu uopšte ni morali da govore; njihovo bitisanje

je moglo da se ne zabiljeţi. Ali nemoguće je povjerovati

da je za ĉetiri miliona godina postojao samo jedan

ĉovjek koji je dosegao do najvišeg vrha svijesti.

*

Haiku od Kikaku:

MOŢE LI ON

KOJI JE DONIO CVIJEĆE VEĈERAS

IMATI MJESEĈINU.

Zato što isti cvijet na mjeseĉeni dobija sasvim

drugaĉiji sjaj. U tišini noći punog mjeseca, ako neko

donese ĉak i divlje cvijeće, ono će imati neizmjernu

ljepotu. Ali ta ljepota i ta tišina se ne moţe umom

shvatiti, ona se moţe samo doţivjeti.

*

BAMBUSOVE SJENKE PREKRIVAJU STEPENICE

ALI SE PRAŠINA NE PODIŢE.

MJESEĈINA PRODIRE DUBOKO

DO DNA RIBNJAKA

ALI NIKAKAV TRAG NE OSTAVLJA U VODI.

23

Govoreći o stvarima koje se ne mogu izreći, zen

ima tako jedinstven naĉin da ukaţe na estetiku koja

izgleda nevjerovatno. Majstor kaţe: Bambusove sjenke…

ne sami bambus, jer su bambusi nezgrapni i stvaraju

buku. Bambusove sjenke prekrivaju stepenice ali se

prašina ne podiţe. To je naša stvarna situacija. U našoj

najdubljoj svijesti se prašina ne podiţe. Sve naše misli su

samo bambusove sjenke.

Mjesečina prodire duboko do dna ribnjaka ali

nikakav trag ne ostvalja u vodi. Kada postanete svjesni

bivate iznenaĊeni: sva vaša djela u prošlosti, sve vaše

misli u prošlosti – ne ostavljaju nikakav trag. ProbuĊeni,

ostajete potpuno smireni kao da nije bilo nikakve

prošlosti. Isto kao kada se ujutro probudite, dva ili tri

minuta se sjećate zadnjeg dijela vašeg sna. Vi ste sanjali

ĉitavu noć, šest sati. Ako spavate osam sati, šest sati

sanjate. Ali kada se probudite sjećate se samo zadnjeg

sna, i to samo ako ste polu-uspavani, i ako to moţete

osjetiti. Kada se sasvim probudite ne ostaje nikakav trag

od snova.

To je razlog zašto mistici ovaj svijet nazivaju

san. Sve vaše ţelje, sva vaša imovina, sve vaše misli, sve

vaše religije, sav vaš gnjev, ljubav i mrţnja – sve što

saĉinjava vaš svijet, vaš um – otrivate kao da nikada nije

postojalo. Kada se probudite, vi ste u potpunom ĉistom

stanju. Niko nije nikada ništa upisao na to.

24

*

Jedan drugi zen pjesnik:

VI SAMI MORATE VIDJETI

CVIJET ROGOZA POKISAO

NA MJESEĈINI.

Ne moţete vjerovati tuĊim oĉima, vi sami morate

vidjeti cvijet rogoza pokisao na mjesečini. Ljepota je

takva da nijedan opis ne moţe biti podesan. Nikakvo

objašnjenje nije moguće.

Ista je stvar i sa vašim bićem, ali na znatno višem

i znatno širem nivou: vi tu ljepotu morate vidjeti svojim

oĉima. Nikada nemojte nikome vjerovati osim sebi.

Imajte povjerenja u sebe, a ako to povjerenje naĊe put da

se zaljubite u odreĊenu energiju, u odreĊenog majstora,

to je dobro. Nemojte ĉiniti nikakav napor, neka se to

dogodi u tišini bez zvuka vaših koraka.

Ako budete sretni, vi moţete naći nekoga. Ali se

nemojte osjećati siromašnim ako ne naĊete majstora;

univerzalni duh vam je izravno dostupan. Samo malo

više hrabrosti. Ili više hrabrosti ili majstor – oboje je

moguće u bilo koje vrijeme, u bilo kojoj dobi.

*

Sekiso ima poemu:

ŠEST GODINA JE SJEDIO SAM,

NEPOMIĈAN NALIK ZMIJI

U GRMU OD BAMBUSA,

25

BEZ PORODICE ALI SA LEDOM

NA SNIJEŢNIM PLANINAMA.

SINOĆ JE VIDIO PRAZNO NEBO

RASPUKLO U KOMADE.

BUDAN JE STRESAO JUTARNJU ZVIJEZDU,

I ZADRŢAO JE U SVOJIM OĈIMA.

Neizmjerno lijepa poema. On kaţe: “Šest godina

je sjedio sam.” To znaĉi da je meditirao; sjedjeti u zenu

je isto što i meditirati: samo sjedjeti i ništa ne raditi.

“Šest godina je sjedio sam, nepomičan nalik

zmiji.” Kada zmija ĉeka da nešto uhvati da pojede, ona

ostaje sasvim nepokretna kao da je mrtva. Najmanji

pokret, i onda bi pobjegla ptica koju je htjela da uhvati,

leptir kojeg bi htjela da uhvati više ne bi bio tu. Ona

treba da ostane kao da je mrtva, nepokretna.

“Nepomičan nalik zmiji u grmu od bambusa, bez

porodice ali sa ledom na snijeţnim planinama. Sinoć…”

Tokom tih šest godina sjeĊenja je sazrio. Sinoć je došao

trenutak velikog blagostanja. “Sinoć je vidio prazno

nebo raspuklo u komade, budan je stresao jutarnju

zvijezdu i zadrţao je u svojim očima.” On je govorio o

unutrašnjem nebu, unutrašnjoj praznini koja je iznenada

nestala. Šest godina je to drţao. Sinoć se iznenada i

praznina raspukla u komade. On je mislio da je za

meditataciju dovoljno da je prazan. Biti prazan je

dovoljno samo za poĉetak. DoĊe trenutak kada se i

praznina raspadne u komade. Vi odete i iza praznine.

“Sinoć je vidio prazno nebo raspuklo u komade,

budan je stresao jutarnju zvijezdu.” On je govorio o

svom unutrašnjem biću. Ta praznina koja se raspala u

komade je stresla jutarnju zvijezdu i zadrţala je u

26

njegovim oĉima. Sada on tu zvijezdu nosi u svojim

oĉima; tu ĉistotu, tu svjetlost, taj blještavi dragulj koji

nije na nebu, koji je skriven negdje unutar vaše praznine,

koji je prekriven vašim mislima i emocijama.

Vaš um blokira vaš put, ali negdje unutar vas vaš

dragulj sija. Samo se malo okrenite ka sebi, i bićete

ispunjeni.

*

Kikaku zapisa;

BLISTAVI PUNI MJESEC!

NA ASURI MOG PODA

PADAJU SJENKE BOROVA.

27

Uvijek vizualizujte ovaj haiku. Blistavi puni

mjesec! I zbog tog blistavog punog mjeseca: Na asuri

mog poda, padaju sjenke borova. I onda buboka tišina,

ogromno blaţenstvo. Ali te stvari nijesu reĉene. One

treba da se shvate vizualizacijom.

Sljedeći put kada bude pun mjesec, samo

pogledajte sjenke drveća koje padaju na vaš pod. One ne

remete ĉak ni najmanju ĉesticu prašine. One su tu, ali

skoro neprisutne – skoro nalik prosvijetljenom biću. On

je ovdje, ali moţete reći da je i svugdje. Vi moţete za

prosvijetljeno biće reći da su njegova prisutnost i

njegova odsutnost jednaki djelovi – viša matematika za

one koji tragaju za najvišom taĉkom, za najviše

ispoljavanje svog potencijala.

Niti mjesec ţeli na nijedan naĉin da stvori sjenke,

niti su borovi zainteresovani da stvaraju sjenke, niti je

asura vašeg poda zainteresovana da drţi te sjenke. One

dolaze, one odlaze, one se kreću sa mjesecom. Niko nije

zainteresovan, ali sve se dogaĊa veoma mirno i veoma

lijepo.

Za ĉovjeka koji doĊe do svog bića, ţivot postaje

upravo takav: sve se dogaĊa sasvim mirmo, sasvim tiho.

Nema ĉak ni najmanjeg remećenja prašine.

*

Isa zapisa:

ĈISTA JEDNOSTAVNOST

OZNAĈAVA DOLAZAK PROLJEĆA –

BLIJEDO-ŢUTO NEBO.

28

Ali vi to morate da vidite. Koliko ljudi pogleda

ka nebu? Ja sam posmatrao stojeći pored ulice: ljudi su

brojali novac na prstima a nijesu primijetili da je sunce

zalazilo i da je širilo veoma psihodeliĉne boje po

ĉitavom horizontu – a oni su brojali novac. Vidio sam

kako im se usne pomjeraju. Oni su razgovarali sa nekim

ko nije prisutan, a sunce je zalazilo sa takvom ljepotom.

Koliko ljudi ustaje rano da vidi izlazak sunca? Koliko

ljudi gleda neizmjerno hipnotiĉnu snagu noći punog

mjeseca?

Da li znate da svi oni koji su se prosvijetlili, oni

su se prosvijetlili u noći punog mjeseca; izuzev

Mahavira – samo jedan izuzetak u ĉitavoj istoriji?

Ĉudno! Zašto u noći punog mjeseca? Okean se podiţe da

pozdravi pun mjesec. Više ljudi poludi u noći punog

mjeseca; odatle i rijeĉ “lunatik”. Lunatik znaĉi luna, a

luna znaĉi mjesec – udar mjeseca. Lunatik znaĉi udaren

od mjeseca. Mnogo ljudi je izvršilo samoubistvo za

punog mjeseca – ĉetiri puta više nego u neko drugo

vrijeme – više ljudi umire tokom punog mjeseca. To je

ĉudna stvar: zašto se todogaĊa u noći punog mjeseca?

Puni mjesec otkriva što ste vi u nekom trenutku,

na neki naĉin potiskivali u sebi. Ako ste potiskivali ţelju

da postanete prosvijetljeni, moţda ćete u noći punog

mjeseca postati prosvijetljeni. On vas otkriva. Ako ste

potiskivali ţelju da izvršite samoubistvo,… Psiholozi

kaţu da nema ĉovjeka koji nije nekada pomislio na

samoubistvo. Ne zanaĉi da svi to poĉine, ali postoje

trenuci nevolje, patnje, tjeskobe, kada ĉovjek pomisli da

je bolje da okonĉa sa tim. Ali psiholozi nijesu sigurni da

se ta ideja dogaĊa samo u noći punog mjeseca.

29

Puni mjesec vas jednostavno razotkriva. Ako ste

spremni za prosvjetljenje, ako je vaša meditacija sazrela,

vi postajete prosvijetljeni. Ako ste spremni da poĉinite

samoubistvo, i ako ste na neki naĉin to izbjegavali – a

niko ne ţeli da poĉini samoubistvo, niko ne ţeli nikoga

da ubije – u noći punog mjeseca je to neodoljivo. Sve što

ste potiskivali, sve za ĉime ste tragali se ispoljava. Ali

sve treba da bude vaše iskustvo.

Čista jednostavnost označava dolazak proljeća –

blijedo-ţuto nebo.

Vi ne moţete ući unutar sebe ako nijeste završili

sa spoljašnjim svijetom – sa njegovom ljepotom,

njegovim bogatstvom, njegovim neizmjernim

prostranstvom. Ako se nijeste upoznali sa tim, vi nećete

nikada pomisliti da uĊete u sebe, zato što je unutrašnje

prostranije, unutrašnje je veće, unutrašnje je

inteligentnije. Unutrašnje je ĉista mudrost. Tu je istina,

tu je ljepota, tu je boţanstvenost. Ali prvo treba da uĉite

od spoljašnjeg svijeta. To je posebna zen poruka. On nije

protiv spoljašnjeg svijeta; on ţeli da nauĉite sve iz

spoljašnjeg svijeta kako biste iz spoljašnjeg mogli

postepeno da doĊete do unutrašnjeg.

*

Bašo zapisa:

ZVONA HRAMA ZAMIRU.

Da li ste ikada osluškivali dok zvona hrama malo

po malo zamiru? Zvuk postaje tiši, tiši i tiši; ili kada eho

30

u dolini zamire, a onda doĊe velika tišina, veća nego što

je bila prije nego kada su zvona zazvonila.

ZVONA HRAMA ZAMIRU.

MIRIS CVATA OSTAJE –

SAVRŠENO VEĈE!

Basho piša sa zlatnim dodirom. Vi to sasvim

moţete uoĉiti! Vi moţete ĉuti kako zvono zvoni i umire

u dobokoj tišini. Vi moţete vidjeti kako cvjetanje i dalje

traje, i miriše. Tišina se produbljuje, miris se pojaĉava,…

savršeno veĉe.

Haiku su, kako sam vam rekao, slika u rijeĉi. Bez

slikanja, samo kroz rijeĉi, haiku crta slike, veoma ţive

slike. Sa slikanjem slika umire. Pjesniĉka velika

umjetnost se sadrţi u slikanju slika koje zauvijek ostaju

ţive.

Zvona hrama zamiru. Miris cvata ostaje –

savršeno veče!

*

Buson zapisa:

MORE U PROLJEĆU,

PO ĈITAV DAN SE DIŢE I SPUŠTA,

DA, DIŢE I SPUŠTA.

Vi ovo treba ponovo da vizualizujete. More u

proljeću, po čitav dan se diţe i spušta. Da, diţe i spušta.

On kaţe, najviša istina vašeg bića je: “Vi se

uzdiţete, ali se ne uzdignete do najvišeg vrha odkle više

31

nema padanja. Vi se malo uzdignete, i ponovo padnete.

A onda ponovo ĉujete nekog drugog majstora, i

uzdignete se malo više, i ponovo padnete.

“Dok se ne uzdignete do najvišeg vrha, do

vrhunca odakle više nema povratka, vi samo radite

uzaludne vjeţbe nalik talasima na okeanu: dizanje i

spuštanje, dizanje i spuštanje do vjeĉnosti. Kada ćete

prestati sa time? Kada ćete se izdići, izdići i izdići do

mjesta gdje više nema ponovnog pada?”

To ja nazivam budastvo. To ja nazivam

probuĊeno biće.

*

UM –

KAKO ĆEMO GA OPISATI?

TO JE ZVUK LAHORA

KOJI DUVA KROZ BOROVE

NA INDIJSKOJ ŠTAMPANOJ SLICI.

Kako da nazovemo um? To je stalno pitanje. On

je upravo nalik mjehurima sapunice – ili kao vjetar koji

duva kroz borovo drveće. On nije materijalan.

Vaše misli nijesu debele ĉak ni koliko list papira.

One su baš što i zapis na vodi. Ali one upravljaju vašim

ţivotom. Vi im dopuštate da upravljaju vašim ţivotom.

To je na kraju vaša odgovornost. Vi to moţete

zaustaviti upravo ovog trenutka i izaći iz tog ropstva –

niko vas ne prisiljava da budete rob vašeg uma. Vi se

moţete pokrenuti svakog trenutka kada odluĉite. Nema

potrebe da kasnite ili odlaţete.

32

*

Bašo zapisa:

NE POSTOJI NIŠTA ŠTO VIDITE

A ŠTO NIJE CVIJET;

NE POSTOJI NIŠTA O ĈEMU MOŢETE MISLITI

ŠTO NIJE MJESEC.

Veliki iskaz, veoma saţet. “Ne postoji ništa što

vidite a što nije cvijet”. To moţe biti sjeme, moţda još

nije ispoljeno, ali nema ništa što nema mogućnost da

procvjeta. “Ne postoji ništa o ĉemu moţete misliti što

nije mjesec.”

Mjesec je postao simbol zena zbog Gautam

Bude. Gautam Buda je roĊen u noći punog mjeseca, on

je postao prosvijetljen u noći punog mjececa, i umro je u

noći punog mjeseca. Zbog te sluĉajnosti mjesec je postao

simbol Bude.

Bilo gdje da ste, bilo ko da ste, vi ste mjesec,

buddha.

*

U FLAUTU BEZ RUPA

JE NAJTEŢE DUVATI.

Ne samo da je teško, to je i nemoguće. Stoga, to

što pjesnik govori je: flauta ima sve mogućnosti da

donese pjesme u svijet - vi samo treba da otvorite sva

vrata i prozore, sve vaše rupe.

33

Inaĉe, svaki bambus će biti flauta; oni imaju tu

mogućnost. Samo mala razlika – otvorenost nekoliko

vrata, nekoliko prozora, samo nekoliko rupa u šupljem

bambusu – i on postaje veliki muziĉki instrument.

Egzistencija moţe da struju kroz njega i da postane

veliki muziĉki talas. Egzistencija ima svoj zvuk i svoju

muziku.

Mi samo treba da budemo dovoljno mirni da

ĉujemo taj bezvuĉni zvuk.

*

UVIJEK NAPRIJED,

TAMO GDJE VODE IMAJU KRAJ:

ĈEKAJUĆI MIRNO BIJELE OBLAKE

DA SE UKAŢU.

Meditacija je upravo nalik rijekama koje teku ka

okeanu: kada se sretnu sa okeanom, one će nestati. One

jure veoma brzo ka svom nestanku.

Budizam se nije previše dopao indijskom

svještenstvu, bramanima, iz prostog razloga jer su se oni

vjekovima molili Bogu za nagradu. Sve Vede su prepune

molbi Bogu za ovo ili ono. Takav um Indije nije bio

spreman da prihvati Budu. Uslov je bio da se molite, da

pravite ritual vatre, da se ţrtvujete, a Bog će vam za to

dati nagradu. Vi treba da ĉinite ĉestita djela, a u raju će

vam se platiti hiljadu puta više.

Ta ideja se u Indiji gajila hiljadama godina sve

dok Buda nije rekao da to nije istinita religija, da je ĉisti

biznis, da nije autentiĉno traganje za bitisanje. Vi i dalje

ĉeznete za nagradom. Zbog toga je on izabrao rijeĉ

34

“nirvana” za njegovu naviši taĉku. Nirvana uistinu znaĉi

duvanje svijeće. Kada dunete u svijeću, moţete li reći

gdje je plamiĉak otišao? Moţete li bilo gdje naći taj

plamiĉak? Mora da je negdje otišao, ali vi znate da ga je

nemoguće naći. On je išĉezao u univerzum.

Buda je koristio rijeĉ “nirvana”, koju mi

prevodimo kao prosvjetljenje, ali rijeĉ “prosvjetljenje”

ne nosi isti miris gašenja. Ona i dalje daje prizvuk

postignuća. Nirvana znaĉi traganje za utrnućem,

gašenjem, oduvavanjem plamiĉka u kosmos. Naravno,

stotine puta tokom njegovog ĉetrdesetogodišnjeg

propovijedanja su ga posjećivali hindu uĉenjaci,

svještenici i filozofi, i pitali su ga: “Kakav je smisao

teţnje za neĉim u ĉemu ćete nestati?”

35

*

Jakusaj zapisa:

PRIGUŠENI PRASAK,

LOPOV POBJEŢE IZ MOG TIJELA.

ŠTO SAM NAUĈIO?

GOSPODAR NIŠTAVILA

IMA MRAĈNO LICE.

On kaţe: “Ja sam pokušavao da se oslobodim

misli – konaĉno je lopov otišao.” Kada po prvi put vaše

misli prestanu da djeluju, vi se susrećete sa ogromnim

mrakom. Do sada ste se poistovjećivali sa svjetlošĉu

malog uma; sada je svjetlost ogromna pa vas

zasljepljuje. Stoga, osoba u poĉetku osjeti da je pala u

potpuni mrak. Ali malo po malo, ona se poĉne

navikavati i poĉne da uviĊa da je i u mraku previše

svjetla.

Moţda ste uvidjeli kada se to dogodi: dolazite

spolja iz sunĉanog dana – ulazeći u kuću, sve izgleda

mraĉno, ali nakon malo vremena više nije tako mraĉno.

Vaše oĉi su prilagodljive. Kada izaĊete vani, ako ima

puno sunca, zenice vaših uĉiju se skupljaju. One ne

dopuštaju da uĊe previše svjetlosti. A kada doĊete kući

sa takvim skupljenim zenicama vaših oĉiju, izgleda vam

mraĉno. Vi trebate da se vaše zenice ponovo rašire. Za to

je potrebno nešto vremena, ali uskoro će ĉitava kuća biti

ispunjena svjetlošću.

Isto je i sa vašim unutrašnjim oĉima – prvi susret

je veliki mrak. Ali pretvaranje mraka u svjetlost je veliko

36

iskustvo. Tada shvatite da oni nijesu dvoje već samo dva

lica jedne iste medalje.

*

LEPTIRI SE PRIPREMAJU

DA PRELETE MORE - NESTAJU:

MOJE JASTVO MI SE VRAĆA.

On kaţe da sve naše misli nijesu ništa drugo do

leptiri koji pokušavaju da prelete more: oni će negdje

nestati.

Da li ste promatrali svoje misli? Ako ste ţivjeli

ĉetrdeset ili pedeset godina, koliko miliona misli su

prešle more i nestale? Svakog dana stvarate nove misli, i

one nestaju u prašini. Samo jedna stvar ostaje sa vama, a

to je vaše jastvo. Samo vi ostajete.

Kao što kaţe zen pjesnik: “Oblaci dolaze i

prolaze, a nebo ostaje.” Ono nigdje ne odlazi, i ono ne

dolazi odnikuda. Vi ste nebo. Sve što se dogaĊa na ovom

nebu je samo promet – ne treba brinuti o tome, ne treba

se poistovjećivati sa tim.

*

Haiku od Sodoa:

U MOJOJ PETOKVADRATNOJ KOLIBI OD

BAMBUSA,

OVOG PROLJEĆA NEMA NIŠTA:

ALI IMA SVEGA.

37

Samo zamislite sirotog Sodoa, majstora po svom

mišljenju, u njegovoj petokvadratnoj kolibi od bambusa.

Proljeće je došlo: nema niĉega, ali ima sve.

Vrhovno iskustvo meditacije je oboje: u jednu

ruku, nema niĉega; a u drugu ruku, postoji ĉitav

univerzum. Vi gubite vaš identitet, i zato nema niĉega.

Ali, vi dobijate novi identitet sa okeanskim iskustvom –

tada osjećate da imate sve. Ali oboje je autentiĉno

iskustvo.

*

MEĐU NAJVEĆIM BOGATSTVIMA

KOJE MOŢETE NAĆI NA ZEMLJI,

BITI NIŠTAVNOST JE NAJVEĆE.

Samo budite ništa, i vi ćete imati najveće

bogatstvo u egzistenciji.

Meditacija vas malo po malo ĉini da ste ništa.

Ništavnost je vaše prvobitno lice; a ĉudo je da u

ništavnosti pronalazite sve – ĉitav svijet je vaš.

*

Santoka zapisa:

JA NEMAM DOM,

A JESEN JE

SVE DUBLJA.

Samo zamislite putnika bez doma – to je smisao

tragaoca, beskućnik na putu – u traganju za domom.

38

On još nije stigao. Ali skitnica bez doma nema opremu,

nema imovinu, nema teret, nema napetost, nema

tjeskobu. Beskućnik na putu se malo po malo prepušta

dubokoj opuštenosti.

Sjedeći pod drvetom ili, moţda, pored rijeke ili

u planini, on kaţe: “Ja nemam dom, a jesen je sve

dublja. Ali to nije vaţno. Jesen je tako lijepa, i ta

ljepota se produbljuje svakog trenutka. Ja nemam

imovinu, nemam dom, nemam teret, nemam povez

preko oĉiju. Ja mogu vidjeti da je jesen sve dublja. Ja

sam sasvim naĉisto i jasno mi je da je jesen sve

dublja.”

*

Haiku od Isa:

OD BIJELE KAPI ROSE

NAUĈITE PUT

DO ĈISTE ZEMLJE.

Od bijele kapi rose, naučite put… Što on kaţe?

Da li ste vidjeli kapi rose na lotosovom lišću? Lotos je

naveći cvijet na svijetu, i on ima velike latice koje

plutaju na vodi. Noću se kapi rose sakupljaju na lišću, a

jutrom one polako, polako klize ka vodi jezera i u tišini

se stapaju sa jezerom bez da stvaraju ikakvu buku.

Isa kaţe: “Od bijele kapi rose, naučite put do

čiste zemje.” Pod “čista zemlja” on misli zemlja buddhe,

svijest buddhe.

39

*

Masuši zapisa:

POD MAĈEM VISOKO PODIGNUTIM,

POSTOJI PAKAO OD KOJEG DRHTIŠ,

ALI IDI DALJE –

I IMAĈEŠ ZEMLJU BLAŢENSTVA.

Postoji opasnost na granici izmeĊu uma i ne-uma.

Postoji opasnost da uĊete u nepoznatu teritoriju; ali gdje

ste sada, vi ste upravo u paklu. Vi ne prepoznajete taj

pakao jer ste roĊeni u njemu, i svi drugi su u paklu.

Prirodno, ĉovjek uzima da je ovo to što ţivot

znaĉi. Ali poĊite malo dublje, i vi ćete se naći u sasvim

drugaĉiji prostor koji će vam po prvi put dati radost,

blaţenstvo, ekstazu.

I koje je poreĊenje izmeĊu toga što ste spolja

radili do sada, i onoga što je skriveno u vama? Vi ste

tragali za kamenjem, a unutar vas su bili dijamanti. Vi

ste se borili za kamenje, a vi ste unutar sebe nosili rudnik

dijamanata.

*

Hiakusai zapisa:

PRVI MRAZ.

MOJ PUT VODI KA SJEVERO-ISTOKU,

GLEDA KA ZVIJEZDAMA.

To je put svih onih koji idu dublje u meditaciju.

To znaĉi da idete dublje u meditaciju, ali istovremeno

40

nešto u vama ide naviše ka zvijezdama. To se dogaĊa

istovremeno. Korijenje ide dublje, a grane drveta idu

naviše.

U vašoj meditaciji, vi stvarate korijene duboko u vaše

porijeklo. Kada je uzgoj omogućen, vaša svijest će

poĉeti da se kreće ka zvijezdama – stub svjetlosti kreće

ka onostranom.

“Prvi mraz. Moj put vodi ka sjevero-istoku, gleda ka

zvijezdama.”

Meditativan ĉovjek, bilo gdje da ide, uvijek se kreće ka

zvijezdama, jer se on uvijek kreće ka samom izvoru

odgoja. Kada jednom dobije svoje korijene uĉvršćene u

zemlju, tada više nema problema. Bilo gdje daje, on se

kreće sve više i više nalik kedru iz Libana. To drevno

drveće – stotinama, hiljadama godina staro – i dalje stoji,

i dalje raste ka zvijezdama. Ljepota tog drveća je

jednostavno podsjetnik da je isto takav put ljudske

svijesti: dublje u zemlju, više ka nebu.

*

STARI BOR PROPOVIJEDA MUDROST,

A DIVLJA PTICA

CIJUĈE ISTINU.

Vi samo treba da ste dovoljno paţljivi, i otkrićete

da je ĉitava priroda prepuna mudrosti, a da ĉitava

egzistencija proglašava istinu iz raznih izvora.

“Stari bor propovijeda mudrost, a divlja ptica cijuĉe

istinu.” – Veoma znaĉajan haiku.

Vi samo trebate otvorene oĉi, prijemĉive, osjetljive,

budne, i sva ova egzistencija postaje vaš dom.

41

Zen je sasvim zainteresovan za vašu opuštenost, jer

samo opuštenost ima dovoljno snage da duboko uroni u

prvobitne izvore ţivota. Tu ĉovjek nalazi toliku radost da

ga nije briga za bilo što drugo. Radost je tu, ţivot je tu,

egzistencija je tu, prosvjetljenje je tu.

Jezik je veoma siromašan tako da mi moramo reći da je

ĉovjek prosvijetljen, ali kada se ĉovjek prosvijetli, on

išĉezava. Tada samo ostaje prosvjetljenje. Vi ne moţete

Gautama Budu nazvati prosvijetljenom osobom, zato što

tu više nema osobe. Osoba tu više ne postoji, tu je

prosvjetljenje – sasvim blistava egzistencija.

Iz svakog kutka i ugla mudrost vas obasipa, svaka ptica

vam objavljuje istinu, svaki cvijet vam ukazuje na

ljepotu, svaka planina, svaka rijeka... hiljade i hiljade

nebeskih slava.

Kada išĉeznete tada egzistencija posataje jedan sasvim

drugaĉiji fenomen. Zato ste vi jedini problem. Ako

hoćete da rastopite svoje probleme, znaĉi da treba da

rastopite sebe. Stoga, nema spasenja za vas, postoji samo

stapanje u Vrhovno. Od toga nema ništa veće, ništa

uzvišenije, ništa ĉudesnije. To stapanje je Manifest

zena.

42

*

Isa zapisa:

NE OPAŢAJUĆI ROSU

KOJA OBILJEŢAVA ZAVRŠETAK NAŠEG DANA,

MI SE VEZUJEMO ZA NEŠTO DRUGO.

Postoje nekoliko haiku pjesnika kalibra Isa i

Bašoa. Ovaj haiku kaţe: “Ne opaţajući rosu koja

oznaĉava završetak našeg dana,…” Svakog dana se

stvara mnogo prašine oko nas – mnogo gnjeva, mnogo

tuge, mnogo patnje, mnogo nerazumijevanja.

43

Ne opaţajući sve to što oznaĉava završetak našeg dana,

mi se vezujemo za drugo. Naša ljubav ostaje

neobiljeţena, netaknuta. Naša srca su baš nalik

ogledalima koja ne sakupljaju nimalo prašine.

To je put zen ĉovjeka. Uklanjajte prašinu i prisjetite se

svoje jednosti, svog jedinstva sa ĉitavom egzistencijom.

Ništa vas ne sili da izdvajate sebe – nikakav gnjev,

nikakva ţelja, nikakav neuspjeh. Ništa vas ne odvaja od

egzistencije.

Svake veĉeri stresite svu prašinu. PoĊite u krevet sa

ĉistim ogledalom, sa tihom pjesmom i u harmoniji sa

egzistencijom.

*

Uko je napisao mali haiku. Neka on utone duboko u vas.

SMIRUJUĆI SVJETLUCANJE

ZVIJEZDA –

NOĆNA KIŠA.

Mora da je sjedio u njegovoj maloj kolibi i

gledao svjetlucanje zvijezda u noći, a onda iznenada –

noćna kiša je umirila treperenje zvijezda. Zašto je on ovo

napisao?

U tome je sadrţan ĉitav manifest. Zvijezde s utu, ono

sijaju; kiša naiĊe, oblaci doĊu, i zvijezde išĉeznu, ali su i

dalje prisutne. Oblaci ili kiša ih ne mogu odnijeti.

Vaša budnost je upravo vaše unutarnje treperenje, vaša

unutarnja svjetlost. Kiša doĊe, doĊu i oblaci, ali oni i

proĊu. Vaša unutrašnjost ostaje netaknuta. Vaš

44

svjetlucanje nije svjetlucanje zvijezda koje moţe biti

odnešeno ili koje moţe biti izbrisano ĉak i na tren.

Vaša svjetlost i vaša tišina su veoma duboko ukorijenjeni

u vama tako da nema naĉina da se ponište. Vi ste to

poništavali. Svi su pokušavali da izbjegnu budnost, ali

nijeste u tome uspjeli. Zato vas uvjeravam. Prije ili

kasnije ćete se umoriti od sakrivanja, od bjeţanja od

sebe.

Prije ili kasnije ćete sjesti u tišini, smireno, i iznenada će

se dogoditi eksplozija tišine. A to je ono za ĉim ste

tragali u vašim mnogim ţivotima.

*

Bašo zapisa:

ZIMSKA PUSTOŠ.

U SVIJETU JEDNE BOJE –

ZVUK VJETRA.

ZIMSKA PUSTOŠ.

U SVIJETU JEDNE BOJE – ali i dalje je nešto veoma

ţivo, a to je -

ZVUK VJETRA.

Ĉak i u jesen, kada šuma biva puna suvog lišća a

golo drveće se izdiţe ka nebu, i kada sve izgleda nalik

groblju, ali i tada ima nešto ţivo.

Kada vjetar dune, ĉak i suvo lišće stvara takvu

muziku… ĉak i suvo lišće poĉne da pleše. Oni koji mogu

shvatiti, oni koji mogu osjetiti će zaista biti zadivljeni

45

ljepotom mrtvog lišća. Oni će, isto tako, biti sposobni da

vide ljepotu golog drveće bez ijednog lista na njima koji

streme ka nebu.

To golo drveće takoĊe ima ljepotu, vi samo treba

da imate oĉi da to vidite. Tada ćete svugdje otrivati

ţivot, ljubav, smijeh

*

JESENJI VJETAR.

SNAGA LOTOSA U SAMO JEDNOM

CVIJETU.

Duva jak jesenji vjetar, ali on ne uspijeva da

uplaši lotosov cvijet, iako je veoma njeţan. Snaga lotosa

u jednom cvijetu… mala drška.

Takav je ţivot. Svakog trenutka jak jesenji vjetar

– i lotosov cvijet ode. Ali on ode na naĉin na koji odlazi

lotosov cvijet: bez oĉaja, bez straha, bezbriţno.

Egzistencija je naš dom. Bilo da smo u tijelu ili da

nijesmo u tijelu, to nije bitno; zapravo, ne biti u tijelu

vam daje ogroman prostor. Vi ste svugdje. Ponekada

obiĉno budete negdje. I ako sada pitate za adresu tog

cvijeta, on će biti “briga nikoga” ili “briga svakoga” –

oboje znaĉi jedno isto. Ali on umire veoma prirodno, isto

kao što je ţivio.

46

Bašo zapisa:

DIVLJA ĈAPLJA

SPAVA –

SPOKOJNA OTMENOST.

Da li ste vidjeli divlju ĉaplju dok spava? Bašo

kaţe: “spokojna otmenost.” Takvi ste vi kada vam se

dogodi tišina – spokojna otmjenost. Iznenada postajete

kralj. Uvid vam daje ĉitav univerzum. To odnosi sve što

47

je laţno, a daje vam sve što je istinito – sve što je lijepo,

sve što je ljupko, sve što je ĉista radost.

Ĉovjek kao Bašo – ĉovjek duboke meditativnosti

– će svugdje to vidjeti. Ĉak i dok ĉaplja spava, on će

vidjeti spokojnu otmenost. U letu divlje ptice, on će

vidjeti neizmjernu slobodu. U nebu će vidjeti vlastitu

ništavnost. On će poĉeti da stiĉe nove uvide o svemu –

ĉak i obiĉan divlji cvijet će postati mnogo ljepši.

Isus je rekao: “Pogledajte divlje ljiljane u polju.

Oni su ljepši i od samog kralja Solomona u svom

njegovom sjaju.” A Solomon je bio drevni jevrejski kralj

velike ljepote i ogromnog razumijevanja. U ĉitavoj

Bibliji, samo njegova pjesma, Solomonova pjesma, ima

neku istinu; inaĉe, sve drugo je obiĉno. Ali Isus kaţe:

“Ti divlji ljiljani su ljepši i od samog kralja Solomona u

svom njegovom sjaju.”

Ĉovjeku meditacije sve izgleda sasvim novo i

svjeţe, mlado, ţivo. On isijava ljubavlju, milošću i

radošću.

*

Kiorai zapisa:

U POLUMRAKU NAKON ZALASKA,

ON SE PENJE KA HRAMU

NA VRHU.

Na Istoku postoje dva trenutka koja su

tajanstvena i koja su više od iĉega drugog bliţa tajni

postojanja. U ranom jutru, kada sunce još nije izašlo i

kada išĉezavaju zadnje zvijezde, svjetlost je tako svjeţa

48

jer sunce još nije došlo a noć još nije prošla. Taj mali

interval se u Indiji zove sandhya. To upravo znaĉi

interval, meĊuvrijeme, zastoj. U tom prostoru je

meditacija lakše ostvariva. A to isto se ponovo dogaĊa i

za zalaska sunca. Kada sunce zalazi i kada noć još nije

pala, taj interval je, takoĊe, dobar trenutak za meditaciju.

Bićete iznenaĊeni saznanjem da je zbog tih sandhyas,

intervala, u Indiji je molitvama dato ime sandhya.

Moj liĉni osjećaj je da se vaš ţivot osvjeţi kada

noć proĊe. Kada sunce još nije izašlo, egzistencija oko

vas je znatno opuštenija, dnevni poslovi još nijesu

zapoĉeti. Sjedeći u tišini u tim intervalima, vi moţete

mnogo lakše ući u sebe. Stoga je jutro i veĉe postalo

tradicionalno vrijeme za molitvu.

Kiorai zapisa:

U POLUMRAKU NAKON ZALASKA,

ON SE PENJE KA HRAMU

NA VRHU.

U oskudnoj svjetlosti kada sunca više nema,

njegova svijest dospijeva do najvišeg vrha hrama. Ali to

ne znaĉi da ne moţete meditirati i u neko drugo vrijeme.

To se samo u Indiji misli da su ta dva trenutka veoma

podesna – egzistencija je tada veoma blizu vas, dovoljan

je samo jedan pogled unutar vas…

Ali postoje drugi mistici, na primjer, sufi, koji su

otkrili da je sredina noći najosjetljivije vrijeme da se uĊe

u tajanstvenost. I oni su u pravu. Usred noći, kada svi

spavaju, kada ĉak i drveće spava, kada i ptice spavaju, i

kada je ĉitav svijet u tišini, vi se moţete probuditi i samo

sjesti u toj tišini. Otkrićete da je tada lakše ući u sebe.

49

Ali ako znate metod kako da uĊete u sebe, vi moţete ući

u bilo koji trenutak. Ĉak i na pijaci, radeći svakodnevni

posao, vi moţete ostati meditativni. Nema potrebe da

birate odreĊeni trenutak. Ovaj trenutak je u mogućnosti

da vam otkrije stvarnost kao bilo koji drugi trenutak.

*

Bonĉo zapisa:

RIJEKA,

JEDNA DUGA LINIJA

KROZ SNIJEŢNO POLJE.

Ţivot je kao rijeka, duga rijeka – duga linija kroz

snijeţno polje. A potom, što se dogodi? Svaka rijeka,

mala ili velika, nestane u okean, naĊe svoj put bez

ikakvog uputstva, bez ijedne sutre, bez ikakvom

majstora. Ona moţe ići ustranu, cik-cak, ali na kraju će

stići do okeana. A to stizanje do okeana postaje okean.

To je preporod. To je ono što mi podrazumijevamo pod

meditacijom. To je ono što mi shvatamo kao zen

manifest.

Svakoj rijeci je predodreĊeno da jednog dana

išĉezne u okean. Ide plesno, ide radosno. Nema potrebe

da brine, nema potrebe da ţuri. Okaen vas ĉeka – vi

imate vaše vrijeme, ali iskoristite to vrijeme sa radošću a

ne sa napetošću i u oĉaju. Radujte se, plešite, pjevajte i

volite, i na kraju ćete nestati u okean. Okean vas uvijek

ĉeka. Ĉak i kada ste veoma daleko od okeana, vi ste dio

njega - uvijek stiţete, uvijek se pribliţavate okeanu.

50

Svako postaje buddha, danas ili sjutra – a ima

samo sedam dana u nedjelji, zato moţete da birate…!

*

VI SAMI MORATE VIDJETI

OKVAŠENE CVJETOVE ŠEVARA

NA MJESEĈINI.

Vi ne smijete vjerovati oĉima nekoga drugoga; vi

morate sami vidjeti mokre cvjetove ševara na mjeseĉini.

Ljepota je takva da nikakav opis nije dovoljan.

Nikakvo objašnjenje nije moguće. Ista je istina na daleko

višoj i daleko široj razini kada je vaše biće u pitanju: vi

treba tu ljepotu da vidite svojim oĉima.

Nikada nemojte imati povjerenja u bilo koga

osim u sebe. Imajte vjere u sebe, a ako to povjerenje

pronaĊe put i vi se zaljubite u neku energiju, u nekog

majstora… Nemojte ĉiniti nikakav napor, samo dopustite

da se to dogodi u tišini, bez da se ĉuju ikakvi koraci.

Ako budete sretni moţda ćete naći nekoga. Ali se

nemojte osjećati napušteni ako ne moţete naći majstora;

univerzalni duh vam je direktno dostupan. Samo još

malo više hrabrosti… Ili više hrabrosti ili majstor –

oboje je dostupno u bilo kom vremenu, u bilo kojoj dobi.

*

Isa zapisa:

OKO OGNJIŠTA –

OSMJEH KOJI NAM NUDI DOBRODOŠLICU

JE I OPROŠTAJ, TAKOĐE!

51

On kaţe da je poĉetak isto što i kraj, susret je i

rastanak, takoĊe. Ĉovjek treba da shvati tu

protivrjeĉnost, tu pradoksalnu prirodu egzistencije.

Osmjeh dobrodošlice je i oproštajni pozdrav.

U veoma malom haiku, on je iskazao pravu

suštinu ne-uporeĊujuće, ne-povezujuće egzistencije u

kojoj sve protivrijeĉnosti nestaju, gdje se svi paradoksi

susreću; gdje noć nije protiv dana, i smrt nije protiv

ţivota; gdje niko nije nadmoćan i niko nije potĉinjen;

gdje su prosjak i kralj isti.

Ta istovrsnost, ta sliĉnost je Manifest zena:

objava ljepote vaše individualnosti i, u isto vrijeme, to je

objava rasipanja te iste individualnosti ka univerzalnom.

Što vas manje ima, to vas više ima. Ako ste sasvim

ništavni, tada ste sve. To je Manifest zena.

52

*

Bašo zapisa:

SJEDEĆI U TIŠINI,

NE RADEĆI NIŠTA,

PROLJEĆE DOLAZI

A TRAVA RASTE SAMA OD SEBE.

Ĉitava filozofija zena je sadrţana u ovom

jednostavnom iskazu, u ovom malom haiku.

53

SJEDEĆI U TIŠINI,

NE RADEĆI NIŠTA,

PROLJEĆE DOLAZI

A TRAVA RASTE SAMA OD SEBE.

Vi ne treba ništa da radite. Prosvjetljenje nije

vaše djelo. To nije ni dar. Vi ste već prosvijetljeni, vi

samo ne gledate u pravom smjeru. Razlika izmeĊu

prosvijetljenog i neprosvijetljenog bića nije velika, ona

je neznatna. Prvi je gledao sebe, drugi nije gledao sebe.

To nije mnogo razliĉito. U svakom trenutku, i onaj drugi

moţe pogledati u sebe. Moţda kada vaše oĉi budu

umorne od gledanja vani, vi ćete zatvoriti oĉi u dosadi i

umoru, i pogledati unutar vas.

Vi ste mnogo tragali i ništa nijeste nalazili spolja.

Kada ste pogledali unutra, iznenada ste otkrili da je sve

već tu što ste traţili. Vi ste došli na svijet sa time, to je

vaše suštinsko svojstvo.

*

Bašo zapisa:

KADA MUNJA BLJESNE,

KAKO JE DIVAN ON KOJI MISLI

DA ŢIVOT NIJE PROLAZAN.

Veliki iskaz. U ovome je ljepota zen ljudi – to

nećete naći nigdje drugo. Ovo je nešto jedinstveno u

zenu.

Uobiĉajeni religiozni propovjednici i svještenici

će reći da je ţivot kratak, da prolazi, da izmiĉe. Oni tako

stvaraju ţelju u vama da sakupljate, oni stvraju pohlepu

54

u vama. Oni stvaraju pohlepu za zagrobnim ţivotom: raj,

nebesa, nirvana, bilo što da je to. Za njih je ovaj ţivot

prolazan. Prije nego što on proĊe, iskoristite vaše

vrijeme i prikupite nešto za onaj drugi svijet – neku

vrlinu, neku punya.

*

Haiku od Borju:

OBLAK NAD LOTOSOM –

TAKOĐE

POSTAJE BUDA.

Ja volim ovaj haiku posebno zbog ove serije. Ona

je posvećena oblacima.

OBLAK NAD LOTOSOM –

TAKOĐE

POSTAJE BUDA.

Biti Buda je svaĉije pravo. Ako vi to ne

zahtijevate, to je samo vaša greška. Prepoznajte to i

proţivite to, i vi ćete iznenada biti iznenaĊeni da se sve u

vašem ţivotu promijenilo – samo od tog prepoznavanja

da je vaše unutrašnje biće već Buda, već je probuĊeno.

Ali vi o tome ne brinete.

Engleska rijeĉ „ignorance‟ – ‟neznanje‟ je predivna, ali

ne u tom smislu kako se obiĉna podrazumijeva. Po meni,

to znaĉi neznanje o budastvu. To je neznanje, jedino

neznanje. Nepoznavanje svog budastva je jedino

neznanje; a spoznaja svog budastva – jedino je znanje.

55

*

POKAZATI,

TEK NA KRAJU,

DUHOVNU ZRELOST.

Prosvijetljenom ĉovjeku su svi drugi jednostavno

ograniĉeni; oni nijesu odrasli. Svi stare, ali to ne znaĉi i

da svi odrastu. Starenje je drugaĉiji smjer, horizontalan;

od kolijevke pa do groba – direktno! Vi ne treba nikoga

da pitate gdje je groblje, tamo ćete sigurno stići. I svi su

sasvim spremni. Onog trenutka kada prestanete da

dišete, niko neće ni saĉekati; odmah će vas odnijeti na

groblje.

Ali odrastanje je sasvim drugaĉija dimenzija: to

je vertikalno. To nema ništa sa godinama. To nema ništa

sa vremenom. To ima mnogo sa zrelošću, cjelovitošću,

usredištenjem.

56

*

Haiku od Ĉora:

ZURITI U MJESEC:

GLEDAJUĆI GA, ON SE ZAMAGLJUJE;

NE GLEDATI GA, POSTAJE ĈIST.

Zen ima veoma poetiĉan naĉin da izrazi nešto što

se ne moţe izraziti. Sada vam Chora kaţe, ako gledate u

njega, oblaci će sakriti mjesec, jer sama ţelja da se gleda

stvara oblake.

57

Uvijek kada ste prepuni ţelja, vi ste tada

okruţeni oblacima. A onog trenutka kada ništa ne ţelite

– ĉak i ako ne ţelite da otvorite oĉi – svi oblaci nestanu,

a mjesec zasija na ĉistom i mirom nebu.

*

OBLACI DOLAZE S VREMENA NA VRIJEME –

I DONOSE ĈOVJEKU PRILIKU DA SE ODMORI

OD GLEDANJA U MJESEC.

U svijetu zena postoji nekoliko simbola koji se

posebno koriste od pjesnika, slikara, mistika.

Vi ćete se susresti iznova i iznova sa bambusima

jer bambusi imaju kvalitet zena: oni su iznutra prazni.

Unutra nema niĉega, a zbog te praznine, od njih se mogu

napraviti flaute. Zbog te unutrašnje praznine, iz njih se

moţe roditi pjesma. Svaki bambus ima mogućnost da

postane flauta.

Zbog tih osobenih razloga, odreĊene stvari su

postale veoma simboliĉne za zen: mjesec, pošto se on

odraţava u jezeru, u okeanu, u rijeci. Postoji samo jedan

mjesec a milioni odsjaja, jedna svijest a milioni

ispoljavanja. Zato kada ĉitate zen, zapamtite, njegovi

simboli nemaju uobiĉajena jeziĉka znaĉenja; oni imaju

poseban kvalitet u sebi.

Oblaci se koriste; vi ćete naići na mnoga

objašnjenja o njima. Ovaj haiku je posvećen njima jer je

oblak u zenu simbol slobode: nešto što je bez korijena,

nešto što se ne drţi za tlo, omogućeno mu je kretanje u

svakom pravcu, bez mape i bez uputstva – ali sa kolikim

58

poštovanjem, sa koliko radosti! Oblak se kreće od istoka

ka zapadu, od zapada ka istoku. Ĉitavo nebo je njegova

teritorija; on ne poznaje granice.

Sa odreĊenim razlogom je zen izdigao nekoliko

simbola. Vi treba da ih shvatite na zen naĉin.

*

OBLACI, NE-UMNI,

IZLAZE IZ PLANINSKIH PEĆINA;

PTICE, UMORNE OD LETA,

ŢELE DA SE VRATE DOMU.

Ovo su navodi o vama. Oblaci bez imalo uma

napuštaju planinske pećine; a umorne ptice ţude da se

vrate domu, samo da se odmore.

59

Oblaci nemaju vodiĉa, nemaju vremensku tabelu,

nemaju nikakvu mapu; oni su lutalice na nebu slobode.

Ĉovjek zena je upravo nalik oblaku, baš kao ptica, sa

ogromnom ţudnjom da stigne do svog konaĉnog doma.

*

MNOGO GODINA

PTICA U KAVEZU, A DANAS

LETI SA OBLAKOM.

Ovi kratki navodi pobjeĊuju velike spise drugih

religija. Na kakav divan naĉin pjesnik govori sve što se

treba reći!

DUGO GODINA, moţda mnogo, mnogo ptica,

PTICA U KAVEZU, A DANAS

LETI SA OBLAKOM.

Sloboda je krajnji cilj. Svi mi ţivimo u kavezima;

i ne samo tijelom i umom, već i sa svakakvim

konceptima, praznovjerjem. Dok ne odbacimo sve te

kaveze, dok ih ne polomimo i zapalimo, i postanemo

slobodni – nalik ptici u letu koja leti sa oblacima –

nećemo znati što moţemo. Mi nećemo znati što je naša

sudbina, nećemo moći da ostvarimo radost, najviše

iskustvo ţivota.

60

*

Bašo zapisa:

VEĈERNJA IZMAGLICA,

RAZMIŠLJAJUĆI O PROŠLOSTI –

KAKO JE SVE TO TAKO DALEKO.

Što Bašo misli sa ovim haiku? On je jedan od

najznaĉajnijih zen majstora... On kaţe da to što je danas

veoma znaĉajno za vas, što vam stvara tako mnogo

ozbiljnosti, tako mnogo patnje, neće imati nikakvog

smisla nakon nekoliko godina. To će biti tako daleko,

veoma udaljeno, da ćete pomisliti da ste to samo sanjali.

Sva patnja koja vam je tada bila data je išĉezla.

Shvatajući to, samo pogledajte unazad: na svakoj

taĉki u prošlosti ćete naći sebe obuzetog patnjom,

tjeskobom, tugom, neuspjehom. Ali sada je sve to samo

nalik pisanju po pijesku. Povjetarac dune i svo pisanje

nestane, ili ako plimni talas naiĊe odnese sve napisano, i

ostavi za sobom samo ĉisti pijesak bez ikakvog potpisa.

Bašova paţnja je usmjerena na to da gledajući u

prošlost treba da shvatite da ovo što je sada stvarnost

sjutra će biti prošlost. Zato ne budite previše ozbiljni.

Sjutra to uopšte neće biti bitno. Isto je i sa vašom

budućnosti: nikada ne budite ozbiljni jer će sve to

jednom biti prošlost, isto kao neki san koji ste nekada

sanjali. Moţda se nećete ni sjetiti da ste nekada zbog

toga imali veoma mnogo nevolja.

Bašov iskaz znaĉi da je vaš ĉitav ţivot samo

produţeni san. Ne uzimajte ga previše ozbiljno. Budite

61

razigrani, uţivajte u tome dok traje. Nema potrebe da se

odriĉete toga, jer oni koji se odriĉu shvataju to previše

ozbiljno.

*

OPALI LIST

SE VRATIO GRANI –

LEPTIR.

Zen pjesnik kaţe: „Što je ovaj leptir? Mora da je

opali list koji se vratio svom porijeklu.“ U tim

slikajućim rijeĉima, zen pjesnici kazuju mnogo.

OPALI LIST SE VRATIO GRANI? LEPTIR.

Opali list je postao leptir i ponovo se vratio na granu.

Sve se vraća porijeklu: to je smisao haiku.

Vi moţete iskoristiti svoje vrijeme, ali ĉovjek

treba da se vrati porijeklu. U tom porijeklu ste buddha.

U porijeklu ste sjedinjeni sa kosmosom, a moţda ste i

veći od kosmosa.

*

Ripo zapisa na samrti:

MJESEC I CVAT JE VIĐEN,

SADA IDEM DA VIDIM NAJVOLJENIJE-

SNIJEG.

62

Kao što sam vam ĉesto govorio, zen pjesme su

slikanje rijeĉima – veoma koloristiĉne, veoma ţive.

MJESEC I CVAT JE VIĐEN – vidio sam

mjesec, vidio sam divno cvijeće, SADA IDEM DA

VIDIM NAJVOLJENIJE - SNIJEG – ĉistotu bjeline

snijega. A kada se to nikada ne otapa…

Postoje vrhovi u Japanu gdje se snijeg nikada ne

rastapa, uvijek postoji jedna bijela linija na planinskim

vrhovima. Na Himalajima je to još više izraţeno, postoji

vjeĉni snijeg koji se nikada ne otopi i koji niko nikada

nije dotakao. Postoje hiljade mjesta na Himalajima gdje

ĉovjek nikada nije stigao. Ĉistota tih prostora, tišina tih

prostora…

Ima jedna dolina u Himalajima koju moţete

vidjeti samo odozgo, hiljadama metara duboka. Nema

naĉina da se siĊe u tu dolinu, toliko je strma. U toj dolini

moţda cvjeta najraznobojniji cvijet nepoznat ĉovjeku, ali

on se moţe upoznati samo iz velike daljine. Ta dolina se

zove “Dolina Bogova” – divno ime. To cvijeće nikada

niko nije dotakao; nikada niko nije dospio do tih dubina

okruţenih vjeĉitim snijegom.

Rippo kaţe: “Ja sam vidio mjesec i njegovu

ljepotu; vidio sam cvat i njegove boja i mirise. Sada

idem da vidim najdraţe – snijeg.”

Ĉista bjelina simbolizuje vjeĉnu ĉistotu vašeg

bića.

63

*

Šusai zapisa:

KAO PRELIJEPI OBLAK

NA DIVNOJ SLICI -

PRVI NOVOGODIŠNJI IZLAZAK SUNCA.

To su divni ljudi! Mala struja, veoma mala, ali

sadrţi najznaĉajnije pojedince.

Kada Shusai kaţe: „KAO PRELIJEPI OBLAK NA

DIVNOJ SLICI, PRVI NOVOGODIŠNJI IZLAZAK

SUNCA!” Kakva zadivljenost sa: “Ja sam još ţiv!”

Kakvo oduševljenje sa: “ Ja ne zasluţujem tako divan

izlazak sunca.”

A egzistencija nas ipak i dalje obasipa iz svih

pravaca, na hiljade naĉina. Ali vi ste nijemi, vi ste gluvi,

vi ste slijepi. Vi ne vidite izlazak sunca, vi ne vidite

zalazak sunca. Ja sam gledao ljude koji hodaju ulicama.

Tada je sunce zalazilo – tako oĉaravajuće boje svuda po

horizontu – a niko ih nije gledao. Neko je priĉao sa

sobom, moţete vidjeti kako im se usne pomiĉu; neko je

nešto raĉunao, neko je gledao u zemlju. Oni su sasvim

bili nesvjesni tog velikog zalaska sunca koji se nikada

više neće ponoviti…

Ali ĉovjek estetskog senzibiliteta i religiozne

svijesti će sakupiti sve te ljepote, postaće sjedinjen sa

zalaskom sunca, postaće sjedinjen sa izlaskom sunca,

postaće sjedinjen sa zvijezdama na nebu, postaće

sjedinjen sa ruţama ili sa lotosima. On će uţivati u ovoj

neizmjernoj tajnovitosti oko nas što nam se razotkriva

64

svakog trenutka. Sve je poezija, sve je muzika, i sve je

veliki ples.

*

Bašo zapisa:

JUTARNJA ZORA

UBRZO SLIJEDI KASNU NOĆ.

ŢIVOT PROLAZI KAO ROSA.

IPAK CVIJET DAN-NOĆ

NASTAVLJA

DA CVJETA, CVJETA

SVOJ KRATKI ISPUNJENI ŢIVOT.

Neka ovaj stih utone u vas: SVOJ KRATKI

ISPUNJENI ŢIVOT. Kratak ali ispunjen.

Cvijet dan-noć je veoma voljen od strane zen

ljudi, a razlog je taj što se on ujutro otvara a do noći

išĉezne. Ujutro je bio tu, tako divan, tako izuzetan, tako

stvaran, a do noći cvijet uvene, padne na zemlju,

spreman da išĉezne.

Cvijet dan-noć je pravi simbol ţivota. Kada taj

cvijet procvjeta, u tom malom ţivotu, u tom kratkom

dahu, on je ispunjen, on je potpun. Njemu ništa ne

nedostaje. Tih nekoliko trenutaka je dovoljno. Vjeĉnost

je dotaknuta.

65

*

Shiro zapisa:

U SNIJEŢNO-BIJELOJ IZMAGLICI

GDJE SU MORE I NEBO SJEDINJENI,

JEDAN CRVENI KRUG – IZLAZEĆE SUNCE.

Haiku su slikoviti, zaimislite ih. To nije poezija u

uobiĉajenom smislu. Samo ih zamislite... Moţda je Shiro

meditirao pored mora, i kada je otvorio oĉi: U snijeţno-

bijeloj izmaglici gdje se more i nebo sjedinjuju, na

horizontu, iznenada, jedan crveni krug – izlazeće sunce.

I velika tišina sa njegove strane. On više nije bio tu. On

66

je bio sasvim upijen u okean, u izmaglicu, u izlazeće

sunce.

Kada je meditant u dubokoj meditaciji, on više ne

postoji. A ujutro, u rano jutro, kada je još mraĉno i kada

je sunce još ispod horizonta, je najbolje vrijeme,

najopuštenije. I ako ste pored mora... svjeţi, oštri, slani

lahor i tišina vas okruţuje, a neprestani zvuk talasa

stvara odreĊenu vibraciju muzike... To djeluje skoro kao

uspavanka.

Ovi haiku su slikanje rijeĉima. Nuţnost

meditativnog uma u pozadini je neophodno. Niko osim

meditanta ne moţe pisati haiku. Sada mnogi zapadnjaci

pišu haiku. Oni ne shvataju da se bez meditacije ne moţe

pisati haiku. Vi moţete sloţiti pjesmu, znate koliko

stihova je u haiku. Vi moţete to sloţiti, ali taj skop je iz

uma, a haiku je iz ne-uma, iz potpune tišine kada nijeste

ništa drugo do ogledalo – ne iz misli već osloboĊeni

misli.

*

Takuan zapisa:

MJESEC NEMA CILJ

DA BACA SVOJ SJAJ BILO GDJE,

NITI JE RIBNJAK NAMIJENJEN DA PRIMA

MJESEC:

KAKO JE MIRNA VODA HIROSAVE!

Hirosava je jezero pored kojeg je Takuan ţivio.

To što on kaţe je da egzistencija ima kvalitet neţudnje. I

dalje se sve dogaĊa ali nije niĉim motivisano.

67

MJESEC NEMA CILJ DA BACA SVOJ SJAJ BILO

GDJE, iako će sjaj obasjavati hiljade mjesta: rijeke,

ribnjake, jezera, okean. Ali to dogaĊanje nije namjerno,

nije ţelja. U drugu ruku, NITI JE RIBNJAK

NAMIJENJEN DA PRIMA MJESEC. Mirni ribnjak

nema ţelju da odraţava ni mjesec. KAKO JE MIRNA

VODA HIROSAVE!

Postoji ţivot kojeg smo mi svjesni, ţivot ţudnje,

teţnje, pohlepe, poţude, moći. Ukratko, taj ţivot je

motivisan: ţivot ciljeva, postignuća. Postoji i drugi ţivot

gdje vam zen otvara vrata, ţivot bez motivacije. Sve se

dogaĊa – zašto brinuti? Ĉak i ţelja za prosvjetljenjem

moţe to omesti.

To će se dogoditi. Samo budite kao mirno jezero

Hirosava. Kada nema motivacije vaša svijest je

nezamraĉena. Pitanje se ne ukazuje, nikakav odgovor

nije potreban. Vi jednostavno bitišete, ĉisto postojanje.

*

Bašo zapisa:

ZAĈETAK SVAKE UMJETNOSTI:

PJESMA DOK SE SADI NA POLJU RIŢE

U NAJUDALJENIJEM DIJELU ZEMLJE.

Nije vaţno što radite. To što je vaţno je: da li je

vaš unutarnji prostor u tišini? Tada ĉak i saĊenje sjemena

na polju za vas postaje pjesma, za vas postaje ples.

Bašo je, takoĊe, zapisao i ovo: “… svi oni koji su

postigli istinsko savršenstvo u nekoj umjetnosti,

posjeduju jednu zajedničku stvar, a to je: um koji se

68

pokorava prirodi, koji se sjedinjuje sa prirodom u sva

četiri godišnja doba. Sve što takav um vidi je cvijet, i sve

što takav um sanja je mjesec. Samo divljački um moţe da

vidi nešto drugo osim cvijeta, samo ţivotinjski um sanja

nešto drugo a ne mjesec.”

Naš takozvani um je star skoro ĉetiri miliona

godina. On je prolazio kroz veoma mraĉne noći kada još

nije bilo vatre, nije bilo odjeće, nije bilo kuća; on je

milionima godina ţivio u neprestanoj opasnosti. To ga je

uĉinilo agresivnim, uplašenim, odbrambenim, uvijek u

strahu od mraĉnih noći, od divljih ţivotinja.

Um nosi u sebi tih ĉetiti miliona godina mraka,

straha od smrti. Stoga je uplašen, ali se situacija

promijenila. Sada više nema divljih ţivotinja osim vas.

Ali um ne zna ništa o sadašnjosti, on nosi samo prošlost.

Ako ţelite da upoznate univerzum i njegove tajne, vi

morate da iskoĉite iz takvog uma.

*

Issa zapisa:

BUDIN ZAKON

BLISTA

U ROSI NA LISTU.

Ako posjedujete bistrinu, tada ćete i na ranom

jutarnjem suncu, kada na lotosovom listu kap rose blista

nalik biseru, vidjeti ĉitavo uĉenje Bude. Ali vaše oĉi

trebaju da budu nezamagljene. Misli su vaše magle.

Meditacija nije ništa drugo do brisanje vaših

misli, odrţavanje vaše svijesti ĉistom i sjajnom.

69

*

Buson zapisa:

TAKAV MJESEC:

I KRADLJIVAC ZASTADE

I ZAPJEVA.

Kradljivac je uvijek u strahu. On se kreće veoma

obazrivo. Ali, TAKAV MJESEC! I KRADLJIVAC

ZASTADE I ZAPJEVA. Kradljivac je zaboravio da je

kradljivac, i postao je pjevaĉ.

Svaki trenutak je spreman da vam otvori svoja

vrata. Ako ste voljni da se opustite u ne-djelovanju, ako

ste voljni da se opustite u ne-trudu, ako ste spremni da

stavite um po strani i da samo budete, vi ćete, takoĊe,

pući od pjesme.

*

Nan-O-Myo zapisa:

NE ZASTAJU, NE OSVRĆU SE -

PAR MANDARINOVIH PATAKA

SLIJEĆU, KLATE SE, BILO GDJE.

Zen je u svojoj suštini velika poezija, velika

estetska senzibilnost. On vam daje još više ţivotnosti,

daje vašim ĉulima maksimum. Ĉovjek zena ţivi najbolje

– niko ne moţe toliko dobro da ţivi kao on. Svaki dah je

70

potpun, svaki trenutak je prepun blaţenstva, ekstaze,

ogromne ljubavi koju ne upućuju nikome posebno već je

jednostavno šire nalik mirisu cvijeća. Ko god je spreman

da je primi moţe je imati. Ali ko god da poţeli da je

zgrabi, on će je izgubiti.

*

Bunam zapisa na dan svog prosvjetljenja:

MJESEC JE ISTI STARI MJESEC,

CVIJEĆE, ISTO KAKVO JE BILO,

ALI SAM I JA POSTAO NALIK

SVIM STVARIMA KOJE VIDIM!

71

Kada prosvijetljeni ĉovjek posmatra ruţin cvijet

ne postoji dioba izmeĊu posmatraĉa i posmatranog; on

postaje sama suština ruţe. Kada gleda u izlazak sunca,

on postaje sami izlazak sunca; kada gleda bijeli oblak, on

postaje bijeli oblak. On ne treba nikakav trud za to. On je

postao baš ogledalo, veoma ĉisto, tako da sve što doĊe

pred njim se odraţava. On postaje to.

Poistovjetiti se sa svime što vas okruţuje je

najveće iskustvo koje je ĉovjek ikada susreo. Tada

pjevanje kukavice nije nešto izvan vas, to je onda

osjećanje kao da ta pjesma dolazi iz vas. Cvijeće cvjeta u

vama. Ideja o sebi postaje toliko široka da pokriva ĉitavu

egzistenciju.

Mjesec je isti, ali on više nije spolja. Cvijeće je

isto, ali ono cvjeta unutar vas. To je isto znaĉenje rijeĉi

“transformacija” – preobraţaj: vi postajete upravo ono

što vidite.

*

TU, MEĐU ŠLJIVINIM GRANJEM,

SUVIM, A IPAK CVJETAJUĆIM –

TIHA PJESMA ZLATNE VUGE!

Haiku se ne moţe prevesti, zaista. To su samo

pribliţne rijeĉi. U kineskom i japanskom nema abecede.

To su neabecedni jezici. Oni imaju sasvim drugaĉiji

svijet. Na primjer: Tu, meĎu šljivinim granjem. Vi treba

da koristite abecedu da bi to iskazali, a, b, c, d, ali u

kineskom, japanskom ili koreanskom se ne koriste slova.

Vi ćete vidjeti slike šljivinih grana, vi ćete vidjeti sliku

72

za „tu“. Sve je slika. Zato kada ĉitate zen poeziju, sjetite

se da je to slikovito: Tu, meĎu šljivinim granjem, suvim,

a ipak cvjetajućim, tiha pjesma zlatne vuge!

Ovdje, u ovoj tišini je to moguće shvatiti. Ova

tišina nije rijeĉ. Vi ste uvuĉeni u nju. Ona pljušti po

vama kao pljusak kiše. A u toj tišini, iznenada, kukavica

poĉne da pjeva ili cvrĉak poĉne svoju pjesmu. Tako

nastaje haiku. Poezija po prvi put poĉinje da ţivi u haiku.

U drugim jezicima, ona je pisana ali nije ţivjela, a razlog

za to je iskustvo Gautama Bude – otvaranje nove

dimenzije, egzistencijalne.

*

STARI RIBNJAK.

ŢABA USKOĈI –

PLOP.

73

Ovaj Bašov mali haiku imam ispisan blizu

ribnjaka pored moje kuće. Ja ga veoma volim. Ţelio sam

da on tu bude. Tako da svaki put kada dolazim i

odlazim... Bašo je jedna od osoba koje ja volim. Ništa

posebno u tome: Stari ribnjak... To nije obiĉna poezija.

Ona je veoma slikovita. Samo zamislite: Stari ribnjak.

Ţaba uskoči... Vi skoro moţete vidjeti stari ribnjak!

Skoro ĉujete ţabu, zvuk njenog skoka: Plop. I sve se

stiša.Stari ribnjak je tu, ţaba uskoĉi u njega, zvuk tog

skoka je stvorio više tišine nego što je bilo prije.

Ĉitanje toga nije kao ĉitanje neke druge poezije –

jedna pjesma, druga pjesma... Ne, vi to proĉitate i

sjednete u tišini. Zamilite to. Zatvorite oĉi. Vidite stari

ribnjak. Vidite i ţabu. Vidite kako uskaĉe. Vidite

talasanje na vodi. Ĉujete zvuk. I potom ĉujete tišinu koja

slijedi. To je objektivna umjetnost.

Mora da je Basho ovo napisao u veoma

meditativnom raspoloţenju dok je sjedio pored starog

ribnjaka i gledao ţabu. I ţaba uskoĉi. Iznenada je Basho

postao svjestan ĉarolije kako zvuk produbljuje tišinu.

Nastalo je više tišine nego što je bilo prije. To je

objektivna umjetnost.

*

Bašo zapisa:

PROLAZEĆI DANI I MJESECI

SU VJEĈNI PUTNICI

U VREMENU.

74

“Prolazeći dani i mjeseci su vjeĉni putnici u

vremenu.” Zašto je on napisao ovaj haiku? Neko ko ne

zna ništa o zenu neĉe biti sposoban da naĊe nikakav

smisao u ovome, ali onaj koji shvata sadrţaj, zna da je

taj sadrţaj svjedoĉenje.

Ovaj haiku ne govori baš ništa o svjedoku, ali,

zapravo, on govori baš sve o tom svjedoku. To je nalik

ogledalu. Mjeseci, dani i godine su vjeĉni putnici. Oni

prolaze pored nas, a mi uvijek ostajemo ovdje i sada. Mi

ne putujemo. Naše ĉitavo bitisanje je ovdje i sada,

zauvijek. Nije bitno gdje vam je tijelo.

Haiku ima znaĉenje samo za meditante. Sve

prolazi. To je karavan zvijezda, dana, mjeseci, godina,

vremenskih doba, ali vi, vi jednostavno ostajete ovdje, u

tišini promatrate ĉitavu povorku. Ovo središte koje se

nikuda ne kreće je centar, ne samo vas, već ĉitave

egzistencije. Ĉitava egzistencija se kreće oko ovog

središta. Spoznavši to, vi se sreĊujete. Vi tako

pronalazite svoju cjelinu, opuštate se. Sve ţelje nestaju,

sve ambicije nestaju. Nema kuda da se ide i nema ništa

da se postiţe. Sve je tako kako treba da bude.

U ovom trenutku kada ovo doţivljavate – da je

sve onako kako treba da bude – vi postajete Buda. To mi

nazivamo prosvjetljenje.

*

Bašo zapisa:

ROĐENJE UMJETNOSTI –

PJESMA SIJAĈA RIŢE,

HOR ODNIKUDA.

75

Ako ste sasvim smireni, sve što se tada dogodi u

toj tišini dobije novu boju. To postaje roĊenje prave

umjetnosti. „Pjesma sijaĉa riţe“ – to i nije neka muzika.

Siromašni sijaĉi riţe, samo da bi se zaokupili neĉim,

pjevaju u horu. Ali ĉovjek tišine odmah stvara ili daje

sjaj obiĉnom kamenu.

„Pjesma sijaĉa riţe, hor odnikuda“. Kada je on u

pitanju, Basho je potpuno smiren, zato se pita odakle

dolazi taj hor. Ĉitava egzistencija je postala hor, divna

sinfonija. Naši ţivoti se mogu ţivjeti kao muzika, ako

poezija, kao umjetnost... kao mistika. To su pravi naĉini

da ţivimo naše ţivote. Stoga, pošto treba ţivjeti na takav

naĉin, prvo treba da pronaĊete svoje porijeklo.

*

Bašo zapisa:

LATICE ŢUTE RUŢE,

GRMLJAVINA –

VODOPAD.

Uvijek pamtite da je haiku slikanje rijeĉima.

Mora da je Basho u tišini meditirao, i kada je otvorio oĉi

vidio je „latice ţute ruţe, grmljavinu – vodopad“.

Samo je minimum rijeĉi koristio. Haiku su

telegramski – nijedna nepotrebna rijeĉ. Vi ne moţete

dodati ni jednu rijeĉ u ovaj mali haiku, a ne moţete ni

oduzeti ni jednu rijeĉ. To je isto kao kada sasvim smiren

um otvori oĉi i pogleda vani: latice ruţe, velika

grmljavina i vodopad.

76

Pokušajte da shvatite haiku kao slikanje rijeĉima

od strane velikih majstora meditacije. To je jedini naĉin

da se shvate. Inaĉe, to su samo prazne rijeĉi bez ikakve

gramatike koje nije briga za jezik. One ništa ne govore.

One samo nešto pokazuju: ako meditirate, i iz meditacije

otvorite oĉi, sve što tada budete vidjeli postaje predivno,

tako poetiĉno, tako muzikalno; zato zen majstori uvijek

sa sobom nose biljeţnicu. Oni jednostavno samo

zabiljeţe nekoliko rijeĉi. Te rijeĉi, zapravo, predstavljaju

to što su oni vidjeli. Oni to ne razlaţu, oni od toga ne

prave velike poeme.

To su samo bilješke meditanta o ljepoti

egzistencije o kojoj su ne-meditanti sasvim nesvjesni.

*

Bašo zapisa:

JESENJE VEĈE –

MOLIM TE, OKRENI SE K MENI.

JA SAM, TAKOĐE, STRANAC.

Bašovi haiku nemaju poreĊenje. Svi zen majstori

su pisali haiku ali Basho se stapao i rastapa sa prirodom

dublje od bilo kog drugog.

„Jesenje veĉe – molim te, okreni se k meni. Ja

sam, takoĊe, stranac.“ On kaţe: „Ovdje, na ovom svijetu,

svi smo mi stranci.“ A mi obiĉno zaboravljamo tu stvar;

mi poĉinjemo da svakoga uzimamo kao garanciju. Da li

ste ikada pomislili o tome? Ovi deset hiljada Buda (

prisutni na predavanju u Buda holu) su svi stranci. Mi

77

ĉinimo napor da zaboravimo da smo svi stranci –

stvaramo brakove, prijateljstva, pokušavamo da

upoznamo jedni druge – samo da bi zaboravili osjećanje

da su svi stranci. To nas ĉini veoma uplašenim da smo

okruţeni strancima. Sve naše porodice, svi naši klubovi,

sve naše religije, sve naše nacije su samo prilike da

sakrijemo ĉinjenicu da smo stranci.

Zen je trud da vas uĉini sasvim svjesnim da ste

stranci. To će vam dati osloboĊenje od mase. To će vam

dati smisao da budete svoji, daće vam duboku snagu

svjesnosti da ste okruţeni ĉudnim svijetom u kome su

svi stranci. To ima mnogo dubljih posljedica. Ako

moţete shvatiti ĉinjenicu da su svi stranci, sva vaša

oĉekivanja će otpasti. Ko ste vi da nešto oĉekujete? Muţ

oĉekuje neke stvari od supruge. On zaboravlja ĉinjenicu

da je supruga stranac. Mi se samo srećemo na putu, malo

razgovaramo, hodamo zajedno na putu, i zaboravljamo

na ĉinjenicu da smo i dalje stranci.

Mi ne poznajemo sebe, kako onda moţemo

poznavati druge? Ali na površini mi pokušavamo da

stvorimo prisnost, mi pokušavamo da zaboravimo

zastrašujuću ideju da smo sami. Supruga, djeca, Rotati

klub... mi ţelimo da negdje budemo udruţeni. Mi ne

ţelimo da ostanemo sami pod nebom u dubokoj slobodi;

i da plešemo pod suncem i po kiši. Ne, mi jednostavno

ţelimo ugodnost sa svijetom; to nam daje osjećaj topline.

Nije Isus bez nekog razloga nazvao ljude ovcama

a sebe pastirom – i niko mu nije prigovorio. To je ĉudno:

Isus je razapet, ali niko nikada nije prigovorio na neko

od njegovih uĉenja, i niko nikada nije raspravljao protiv

njega. Izgleda da su u stvarnosti ljudi duboko u sebi

prihvatili da nijesu ništa drugo do ovce, oni su trebali

78

stado da ih okruţuje, oni se nijesu smjeli uputiti sami u

neku nepoznatu teritoriju. Niko nije ustao ispred Isusa i

rekao mu: „Ti vrijeĊaš ĉovjeĉanstvo. Ti si nas ponizio

time što si pastir a nas uĉinio ovcama.“

To što mu niko nije prigovorio ĉini jasnim da

ljudi osjećaju da je on bio u pravu jer misle: „Mi

trebamo masu.“

Basho kaţe: „Jesenje veĉe – molim te, okreni se

k meni“ – ti nijesi jedni stranac ovdje – „Ja sam, takoĊe,

stranac.“

*

Bašo zapisa:

SAMO JE LJUŠTURA

OD CVRĈKA OSTALA –

DA LI ON PJEVA IZ EGZISTENCIJE?

Bašo je ukazao da svaki uĉenik u traganju za

vjeĉnim izvorom ţivota treba da pleše do smrti. Samo

tako to moţete naći.

Ples preobraţava smrt u vjeĉni ţivot. Plesanje je

veoma preobraţavajuća snaga. Ono sadrţi vašu radost,

vaše blaţenstvo, vaš mir, vašu zahvalnost prema

egzistenciji što vam je dala priliku da procvjetate. Ona

vam je dala velike izdanke, velike cvjetove, a sada ţeli

da se vratite izvoru, i ne treba da budete tuţni. To bi bila

nezahvalnost.

Vi treba da budete u slavljeniĉkom raspoloţenju,

u raspoloţenju zahvalnosti za sve ono što je egzistencija

uradila za vas. Plešite, a u tom plesu će smrt postati

79

izmišljotina. Taj ples mijenja ĉak i smrt u novi ţivot ili u

vjeĉni ţivot.

*

Bašo haiku:

LUD OD POEZIJE,

JA KORAĈAM KAO CHIKUSAI

NA VJETRU.

“Lud od poezije…” Ako nijeste zaluĊeni, vaša

poezija će biti veoma siromašna. Poezija koja je

razborita će biti obiĉna, prozaiĉna, samo kompozicija

rijeĉi bez bitnog smisla koji ih proţima. Biti pjesnik, na

neki naĉin, znaĉi biti lud.

LUD OD POEZIJE,

JA KORAĈAM KAO CHIKUSAI

NA VJETRU.

Oni nijesu prepoznati od strane religija svijeta. Ja

ţelim da to odvojim od prošlosti jer ja stare svece ne

smatram autentiĉno religioznim. Oni mogu biti

podijeljeni u dvije kategorije – ili su mazohisti koji

uţivaju da muĉe sebe, ili su sadisti koji uĉe ljude da

muĉe sebe, koji tako uţivaju da muĉe druge. A moguće

je da jedna osoba moţe biti oboje – on moţe da uţiva da

muĉi sebe i moţe da uţiva da muĉi druge.

Većina svetaca pripada psihološki oboljelim

ljudima, a istinski religiozni ljudi se ne ubrajaju u te. Oni

su pjesnici, plesaĉi, slikari, muziĉari, vajari. Svi kreativni

80

ljudi su istinski religiozni ljudi, ali ih religija ne prihvata

kao religiozne jer ti ljudi djeluju u skladu sa svojom

prirodom, ne u duhu svetih spisa.

Ti ljudi su skoro dio univerzuma.

*

Bašo zapisa:

PLJESNUO SAM RUKAMA

I SA EHOM JE POĈELA ZORA –

LJETNJI MJESEC.

Bašo je jedan od najvećih pjesnika na svijetu ali

on je pisao samo haiku – veoma simboliĉne ali veoma

ĉudotvorne, veoma obiĉne ali i veoma tajnovite. Svi oni

81

se mogu shvatiti samo vizualizacijom jer zen ne vjeruje

rijeĉima. Gledajte, i moţda ćete steće neko shvatanje.

“Pljesnuo sam rukama i sa ehom” – u planinama

– “je poĉela zora – ljetnji Mjesec.” Ljetnji Mjesec se još

drţi, a sunce poĉinje da izlazi. I ja sam udario

dlanovima, i eho još odzvanja u planini. To je kao

slikanje rijeĉima. Haiku treba shvatiti – kao slikanje

rijeĉima, ne samo kao poeziju u rijeĉima – i to treba

vizualizirati.

Samo zamislite sebe okruţenog planinama. I vi…

(tada je Osho pjesnuo dlanovima).. pljesnete svojim

dlanovima. Planine odraţavaju eho, a ljetnji Mjesec je

još tu dok zora polako dolazi. Sunce će uskoro izaći.

Zašto je on zapisao ovaj mali haiku? On je ţivio

pored jezera okruţen planinama, i meditirao je u velikoj

tišini. Ponekada bi otvorio oĉi, i sve što bi vidio bi

zapisao. Ovi haiku nijesu iz uma. Ti haiku su odraz u

ogledalu, u ne-umu. U smirenom srcu je ljetnji Mjesec,

zora je veoma blizu, i on pljesne rukama, i sve planine

odzvanjaju ehom.

Meditant, po Bashu, će tragati duboko u sebi, ali

to ne znaĉi da treba da izgubi kontakt sa spoljašnjim

svijetom. S vremena na vrijeme, on će otovriti oĉi.

Ĉitavom svojom prazninom će se ogledati u spoljašnji

svijet. Ti odsjaji su sakupljeni u ovim haiku. Oni ništa ne

znaĉe, oni samo crtaju sliku.

82

*

Bašo zapisa:

CVRĈAK – RADI TO,

ON CVRĈI ZATO

ŠTO NE ZNA NIŠTA DRUGO.

Rekao sam vam, zen majstori samo zapišu svoje

impresije o svijetu. A njihove impresije su zaista zlatne.

One imaju jasnoću i finoću.

Basho je zapisao:

CVRĈAK – RADI TO,

ON CVRĈI ZATO

ŠTO NE ZNA NIŠTA DRUGO.

Samo cvrĉi, baš cvrĉi – cvrĉak to radi jer ne zna

ništa drugo, sasvim blaţen, u skladu sa egzistencijom,

bez problema, bez briga – cvrĉak to radi.

Ĉitava egzistencija to radi izuzev ĉovjek. Ĉovjek

je stekao zabunu u svom umu. Umjesto da uviĊa, on

poĉne da razmišlja. A naše ĉitavo obrazovanje, naše

ĉitavo društvo ţeli da mislimo ali da ne vidimo - jer smo

sakrili samo ruţne stvari oko nas. Oni kaţu: “Nemojte to

gledati!” – Isto kao do to nije prisitno.

Ţivot treba potpunu otvorenost. Što ste više

otvoreniji dobijate više egzistencije.

83

*

Bašo zapisa:

KAPI ROSE –

KAKO BOLJE OPRATI

PRAŠINU SVIJETA?

Iskustvo istine je upravo spiranje prašine koja se

sakuplja na vašoj svijesti nalik ogledalu.

Bašo kaţe:

KAPI ROSE –

KAKO BOLJE OPRATI

PRAŠINU SVIJETA?

Kapi rose mogu biti sićušne ali one mogu oprati

vaše oĉi, vaše ogledalo koje je sakupilo veoma mnogo

prašine. Ta prašina treba da bude oĉišćena. Tek tada

moţete dublje sagledati stvari, ţivotne stvari; vidjeti

svijet prepun ljubavi, svijet prepun blaţenstva, svijet koji

moţe biti plesno mjesto ali koji je od strane politiĉara

pretvoren u ratište.

*

Bašo zapisa:

PROLJEĆE, TAKOĐE, VEOMA USKORO!

ONI PRIPREMAJU SCENU ZA TO –

ŠLJIVINO DRVO I MJESEC.

Pripremati teren, pripremati prostor za skori

dolazak proljeća… On ne govori o spoljašnjem proljeću;

84

on govori o unutrašnjem proljeću. I ono će biti uskoro,

takoĊe, ali vi treba da se za to spremate kao što se

šljivino drvo i mjesec spremaju za proljeće.

Osim vas, niko drugi ne moţe pripremiti

unutrašnje proljeće.

*

Bašo zapisa:

OBLAK,

POKUŠAVAJUĆI DA UMOTA MJESEĈEV SJAJ,

MONSUNSKI PLJUSAK.

Uţivajte u svemu – mjesec, oblak, monsunski

pljusak – jer za meditanta sve postaje veoma boţansko -

kao da je sve samo ispoljavanje i izraz jednog istog

prvobitnog porijekla.

* Bašo zapisa:

SA TUGOM PUŠTAM DA PROLJEĆE ODE:

PTICE PLAĈU, A ĈAK SU I OĈI RIBA

MOKRE OD SUZA.

Što Bašo govori? Baš kao što je proljeće mnogo

voljeno od drveća, ptica i riba… Vi ne poznajete vaše

unitrašnje duhovno proljeće. Ono još nije došlo, vi ga još

nijeste pozvali. Proljeće u prirodi dolazi i odlazi, dolazi i

85

odlazi, dolazi i odlazi, ali vaše unutrašnje proljeće samo

doĊe i nikada više ne ode. To je vjeĉno proljeće.

Njegovo cvijeće je cvijeće vjeĉnosti.

Kada se jednom prosvijetlite, vi ste prosvijetljeni

zauvijek. Nema naĉina da se vratite natrag. Koliko još

mnogo sjaja i koliko mnogo ĉuda će biti u unutrašnjem

proljeću! Ĉak je i spoljašnje veoma veliko; unutrašnje ne

samo da je kvantitativno veliko, ono je i kvalitativno

veliko, takoĊe.

Traganje za istinom je traganje za unitrašnjim

proljećem.

86

* Ikju zapisa:

SKORO SAM IZGUBIO PAMET

IZMEĐU UĈENJA I MNOŠTVA VJEŢBI,

ALI NAJVRIJEDNIJE ŢIVOTNE STVARI

SU ZAISTA RIBARSKE PJESME.

DUŢ RIJEKE HSIAO,

NA SUNCU I KIŠI,

OBLAKU I MJESECU,

SAVRŠENSTVO VAN RIJEĈI,

PJEVANJE IZ NOĆI U NOĆ.

Ikju je jedan od najviše voljenih haiku pjesnika, a

vi moţete osjetiti zašto je toliko voljen. On nije sanjar,

on je veoma svetovan ĉovjek. SKORO SAM UZGUBIO

PAMET IZMEĐU UĈENJA I MNOŠTVA VJEŢBI,

ALI NAJVRIJEDNIJE ŢIVOTNE STVARI SU

ZAISTA RIBARSKE PJESME.

Kada je ĉuo pjesme ribara pored rijeke Hsiao…

On je rekao da su ribarske pjesme duţ rijeke Hsiao nešto

najvrijednije – vrijednije su i od svetih knjiga jer su

ribarske pjesme veoma spontane i autentiĉne.

NA SUNCU I KIŠI, OBLAKU I MJESCU,

SAVRŠENSTVO VAN RIJEĈI, PJEVANJE IZ NOĆI U

NOĆ.

Haiku se trebaju zamisliti. Samo zamislite veliku

rijeku Hsiao, mirnu noć i pjevanje ribara iz noći u noć…

i nakon svake pjesme se tišina produbljuje.

87

Ta poezija nije poezija u uobiĉajenom smislu,

ona je slikovita, opisna. Ona ima boju, ima oblik, ona je

skoro opipljiva. Vi moţete ĉuti pjesmu ribara, moţete

ĉuti talase rijeke Hsiao. Iz noći u noć… i mjesec, i

oblaci, i kiša, izlazak i zalazak sunca… sve je to više

slikarstvo nego poezija.

U tome je razlika izmeĊu obiĉne poezije i haiku.

Uobiĉajena poezija je kompozicija rijeĉi. Haiku je

veoma ĉudan fenomen: to je slikanje rijeĉima – ne

bojama već rijeĉima. To je veoma ţiva stvar.

* Kyorai zapisa:

NEPOMIĈNA IZMAGLICA.

MJESEC, PROLJEĆE,

SAN.

On je rekao što je ţivot: „Nepomiĉna izmaglica.

Mjesec, proljeće, san“ – jednostavno, bez komplikacija.

Sanijasin ţivi ţivot takve jednostavnosti: mjesec,

proljeće, san – i on je sasvim ispunjen. Mala nepomiĉna

izmaglica, a onda izaĊe mjesec, potom doĊe proljeće –

kada ima cvijeća – a zatim spavanje.

Ako moţete zamisliti ţivot u jednom tako

obiĉnom smislu – malo plesa, malo ljubavi, malo

smijeha, malo muzike, a potom doĊe vjeĉan san, ţivot

postane tek samo jedna mala drama. Uskoro će ta

predstava biti okonĉana. Prihvatanje da će drama biti

okonĉana, da smo mi samo igraĉi u igri koja koja neće

trajati vjeĉno – mi ćemo osloboditi mjesto za druge

88

igraĉe – tada ţivot postaje veoma jednostavan, bez

ikakve sloţenosti i bez ikakve utrke.

Ĉovjek ţivi u tišini, mirno, i sprema sebe za

vjeĉnu tišinu, vjeĉni san.

* Bašo zapisa:

ŠLJIVINO DRVO NA MJESEĈINI,

SAĈEKAJTE

PROLJEĆE ĆE DOĆI.

Na veoma posredan naĉin, na veoma fin naĉin,

Bašo kaţe: “Šljivino drvo na mjeseĉini…” Nemojte biti

u ţurbi. “Saĉekajte, proljeće će doći.”

To je metaforiĉno. To je rijeĉ o vama, ne o

šljivinom drvetu.

Samo saĉekajte, svako ima svoje proljeće. Ako

pravilno ĉekate proljeće moţe doći upravo sada. To

zavisi o dubini vašeg ĉekanja.

* Zen pjesnik zapisa:

VIDJETI NJEGOVO LICE

MAKAR JEDNOM,

PAMTITI NJEGOVO IME

HILJADAMA GODINA.

89

On govori o njegovom majstoru. Kada jednom

vidite lice majstora, vi to ne moţete zaboraviti

hiljadama godina jer ste u tom trenu vidjeli sebe.

Majstor je, najĉešće, ogledalo. Ako mu se

pribliţite, on vam moţe pokazati vaše lice. A ĉitavo

uĉeništvo nije ništa drugo do pribliţavanje,

prbliţavanje i pribliţavanje, tako da moţete u oĉima

svog majstora, u njegovim pokretima vidjeti svoje

budastvo.

* Zen pjesnika zapisa:

JEDAN POZIV DOZIVA

STOTINU DRUGOVA;

JEDAN OSMIJEH PRIZIVA

DESET HILJADA OBOŢAVATELJA.

Vi ste to upravo vidjeli. Hoćete li da to ponovo

vidite?

*

Isa zapisa:

ŠLJIVA PROCVJETA:

MOJE PROLJEĆE JE

U EKSTAZI.

90

Samo zamislite.

ŠLJIVA PROCVJETA:

MOJE PROLJEĆE JE

U EKSTAZI.

Ako poĉnete da u tišini gledate na stvari, ruţe

će postati vaša ekstaza, planine će postati vaša

ekstaza, golo drveće bez ijednog lista će postati vaša

ekstaza.

Ekstaza je najviša tišina, posmatranje,

svjedoĉenje neizmjerne ljepote koja vas okruţuje. Ta

ljepota je opijajuća.

Iskusivši tu ljepotu oko sebe, vi zaboravljate

na male stvari u ţivotu. Vaš ţivot postaje zlatni ţivot.

* Bašo zapisa:

KADA PAŢLJIVO ZAGLEDAM,

VIDIM DA NAZUNIJA CVJETA

UZ OGRADU – AH!

Izgleda kao da nema baš neke velike poezije u

tome. Ali uĊimo u to sa nešto više paţnje jer je Basho

preveden na engleski; a u njegovom jeziku to ima

sasvim drugaĉiji smisao i miris.

Nazunia je sasvim obiĉan cvijet – raste sam od

sebe pored puta, uz ogradu, u travi. On je toliko

obiĉan da ga niko i ne pogleda. On nije cijenjen; on

nije rijedak lotos. Lako je primijetiti ljepotu rijetkog

91

lotosa koji pluta na jezeru, plavi lotos – kako moţete

to da ne vidite? U trenutku ćete biti opĉinjeni

njegovom ljepotom. Ili predivnu ruţu koja pleše na

vjetru, na suncu… na tren vas obuzme. Ona je

oĉaravajuća.

Ali nazunia je veoma obiĉan, prost cvijet; on

ne treba uzgajanje, ne treba baštovana, on cvjeta sam

do sebe bilo gdje. Da bi se paţljivo primijetila nazunia

potreban je meditant, potrebna je veoma prefinjena

svijest, inaĉe ćete je mimoići. Ona nema uoĉljivu

ljepotu, njena ljepota je duboka. Njena ljepota je

veoma obiĉna ali ta obiĉnost u sebi krije i neobiĉnost

jer je sve ispunjeno Bogom… ĉak i cvijet nazunia.

Ako joj ne priĊete sa naklonjenim srcem vi ćete je

izgubiti.

Kada prvi put ĉitate Bašoa poĉinjete da

mislite: “Što je toliko vaţno reći da nazunia cvjeta

kroz ogradu?”

U Bašovoj pjesmi zadnja strofa završava sa

kana, na japanskom – i samo se moţe prevesti nekim

usklikom jer nema drugog naĉina da se to prevede. Ali

rijeĉ kana znaĉi “Ja sam iznenaĊen!” Stoga, odakle

dolazi ta ljepota? Da li dolazi od nazunie? Jer hiljade

ljudi mogu proći pored te ograde i niko neće ni

pogledati taj mali cvijet. A Basho je bio opĉinjen tom

ljepotom, bio je prenijet u neki drugi svijet. Što se

dogodilo? To zaista nije bilo zbog nazunie, inaĉa bi to

uhvatilo svaĉije oko. To je usljed Bashovog uvida,

njegovog otvorenog srca, njegovog naklonjenog

viĊenja, njegove meditativnosti. Meditacija je

alhemija: ona moţe obiĉan metal pretvoriti u zlato;

ona moţe cvijet nazunia pretvoriti u lotos.

92

Kada paţljivo zagledam… A rijeĉ paţljivo

znaĉi obazrivo, sa svjesnošću, briţljivo, meditativno,

sa ljubavlju, briţno. Ĉovjek moţe da posmatra bez

ikakve paţljivosti, on će tako propustiti ĉitavu stvar.

Tu rijeĉ paţljivo treba zapamtiti u svom njenom

znaĉenju ali korijen rijeĉi znaĉi mediativnost. A što

znaĉi kada nešto pogledate meditativno? To znaĉi bez

uma, gledanje bez uma, bez oblaka misli na nebu vaše

svijesti, bez sjećanja da tu prolaze, bez ţelja… baš

ništa, potpuna prznina.

Kada sa takvim ne-umom pogledate, ĉak i

cvijet nazunia će vas prenijeti u drugi svijet. To će

postati lotos raja, to više nije dio ovog svijeta;

neobiĉno se našlo u neĉemu sasvim obiĉnom. A to je

put Bude: pronaći neobiĉno u obiĉnom, pronaći sve u

ovom trenutku, pronaći cjelinu u ovome – a to Buda

naziva tathata.

Bašov haiku je haiku tathata: tu nazuniu

pogledajte sa ljubavlju, sa briţnim srcem, sa

nezamraĉenom sviješću, u stanju ne-uma... i ĉovjek

biva iznenaĊen, ĉovjek biva ispunjen poštovanjem.

Veliko ĉudo se ukazuje. Kako je to moguće? Ta

nazunia – ako je to moguće sa nazuniom, to je onda

moguće sa svime. Ako nazunia moţe biti tako lijepa,

Basho moţe biti probuĊen. Ako nazunia moţe sadrţati

takvu poetiku, tada svaki kamen moţe postati

propovijed.

Kada paţljivo zagledam, vidim da nazunia

cvjeta uz ogradu! Ah! .... ja sam iznenaĊen. Ja sam

zanijemio. Ne mogu ništa reći o toj ljepoti – mogu

samo naslutiti.

Haiku je jednostavno samo aluzija. Poezija

93

opisuje, haiku samo ukazuje, i to na veoma posredan

naĉin.

* Uko zapisa:

SMIRIVANJE TREPERENJA

ZVIJEZDA –

NOĆNA KIŠA.

Mora da je Uko sjedio u svojoj maloj kolibi i

gledao treperenje zvijezda, i onda iznenada … noćna

kiša je smirila sva treperenja zvijezda. Zašto je to

zapisao?

U tome se sadrţi sav manifest zena. Zvijezde su

tu, one sijaju; kiša dolazi, oblaci dolaze i zvijezde

nestaju, ali i dalje postoje. Oblaci ili kiša ih ne mogu

odnijeti.

Vaša budnost je upravo vaše unutrašnje

treperenje, vaš unutrašnji sjaj. Kiša i oblaci nadolaze,

ali sve to prolazi: vaša nutrina ostaje netaknuta. Vaš

sjaj nije sjaj zvijezda koji se moţe ugasiti ili odnijeti

ĉak ni na trenutak. Vaš sjaj i vaša smirenost su veoma

duboko ukorijenjeni u vama tako da se ne mogu

izbjeći.

Vi izbjegavate svoje budastvo, svi su pokušavali

da to izbjegnu, ali nećete uspjeti u tome – obećavam

vam. Prije ili kasnije ćete se umoriti od skrivanja, od

bjeţanja od sebe. Prije ili kasnije ćete sjesti u tišini –

na zazen asuri ili bez nje – smireni i u tišini, i

iznenada: eksplozija! To je ono što ste traţili tokom

svih vaših mnogih prošlih ţivota.

94

* PLANINE ZELENILA,

PLANINE PLAVETNILA SE IZDIŢU:

MOJA ZAHVALNOST SE IZLIVA

I PUNI MOJE OĈI.

Što još reći?

* Ikju zapisa:

BILO DA UZDIGNEM OVU PORUKU

ILI DA JE UNIZIM,

SVE POD NEBESIMA

JE CARSKO DJELO.

JA POZDRAVLJAM I KAŢEM:

“NEKA TAKO BUDE… NEKA TAKO BUDE.”

Ovo je još jedan opis potpunog prepuštanja

egzistenciji, još jedan opis opuštanja, još jedan opis

ovoga, sadašnjosti, trenutaĉnosti.

On kaţe: “Bilo da uzdignem ovu poruku ili da je

unizim, sve pod nebesima je carsko djelo. Ja

pozdravljam i kaţem: “ “Neka tako bude… neka tako

bude.” “

Bilo što da se dogodi, moja konaĉna odluka,

moja potpuna saglasnost je da je to dobro. Zato neka

tako bude.

Moţda će vam nekada izgledati da je nešto

krenulo naopako – ali ipak je Ikkyu u pravu. Mnogo puta

95

blaţenstvo biva skriveno, a oni koji su spremni da ĉak i

nesreću prihvate radosno, oni će tugu preobraziti u

radost. Samo prihvatajući to, bez ikakvog odupiranja, je

naĉin da se to pretvori u divno osjećanje. Zato neka tako

bude.

Bilo što da se dogodi nemojte gunĊati, nemojte

optuţivati egzistenciju za to. To je najĉistija poruka

zena.

* Zen pjesnik:

VJETAR SE SMIRUJE,

CVJETOVI I DALJE OPADAJU;

PTICE PJEVAJU,

TIŠINA PLANINE SE POJAĈAVA.

Ovo su stvarna iskustva meditacije koja su se

saţela u haiku. To mora da je bio veoma meditativan

ĉovjek… sjedeći u tišini podno planine i gledajući što se

dogaĊa. Meditacija, u suštini, znaĉi postati posmatraĉ sa

brda.

* Bašo zapisa:

ŠEVA PJEVA

TOKOM CIJELOG DANA,

I DAN JOJ NIJE DOVOLJAN.

96

On kaţe da vi radite ĉitavog dana, tokom ĉitavog

vašeg ţivota, a da usljed toga rada nikada ne spoznate

sjaj svog bića – zbog svih tih vaših takozvanih

svjetovnih aktivnosti – koje vam uzimaju svo vaše

vrijeme.

Ţivot je tako kratak, sedamdeset godina proĊe

tako brzo,… Vi ĉak ni ne znate kada je vaše djetinjstvo

postalo mladost, ne znate kada je vaša mladost nestala i

kada ste postali stari, vi ne znate da se neprestano krećete

ka grobu. Štogod da radite smrt je sve bliţa.

* Ikju zapisa:

MENE VEĆ ODAVNO,

U PRIRODI NE POSTOJI:

NEMA ODREDIŠTA, NEMA VRIJEDNOSTI.

On vam je dao pravi manifest zena. MENE VEĆ

ODAVNO, U PRIRODI… Ja sam nestao u prirodi, ja ne

znam kada, ja ne vodim dnevnik i ne sjećam se da sam

bilo kada bio neko.

MENE VEĆ ODAVNO, U PRIRODI NE

POSTOJI: Ja ne nalazim sebe, ja nalazim samo prirodu.

Nema odredišta jer konaĉno odredište bi znaĉilo smrt.

Ţivot se nastavlja iznova i iznova. Ne postoji

konaĉnog odredišta da se ide ka njemu. Samo postoji

hodoĉašće, samo putovanje je ţivot, ne dolazeći do neke

taĉke, do nekog cilja – samo plesanje i bitisanje na

97

hodoĉašću, radosno kretanje bez brige o nekom

odredištu.

* ZAHVATITE VODU,

I MJESEC JE U VAŠIM RUKAMA;

DODIRNITE CVIJEĆE,

I VAŠA ODORA ĆE MIRISATI NJIME.

Ovo je nešto predivno. Zen govori jezikom

poezije. To što je pjesnik pokušao da kaţe je da ako se

pribliţite nekom probuĊenom biću – znali to ili ne –

miris probuĊene osobe i njeno prisustvo će uhvati vaše

biće.

To je bila uobiĉajena praksa u zenu da su

tragaoci neprestano išli od jednog do drugog majstora

sve do trenutka dok ne bi pronašli ĉovjeka ĉije samo

prisustvo bi ih ispunjavalo; u ĉijem prisustvu bi pale sve

njihove maske i odbrane; u ĉijem prisustvu bi postali

sasvim nagi, nanovo roĊeni, ĉedni.

To bi bio znak da su pronašli svog Majstora.

* Shiki zapisa:

PREDVEĈERNJI MJESEC:

CVIJET ŠLJIVE POĈINJE DA PADA

PREKO LAUTE.

98

Slike ovog haiku je vidjela duboka meditativna

svijest. Ove slike ne znaĉe ništa posebno, one ne

predstavljaju neki smisao, one su samo likovni doţivljaj.

* JEDAN PUN MJESEC,

BEZBROJNE ZVIJEZDE –

NEBO JE TAMNO ZELENO.

Ovo nije obiĉna poezija, ovo je ispoljavanje

duboke meditacije. Noć, a posebno mjeseĉina, je

smatrana veoma pogodnom za meditaciju. Sada ĉak i

nauĉnici tvrde da mjesec ima odreĊeni uticaj na um; zato

što je većina ljudi koji su poludjeli, poludjeli su za

vrjeme noći punog mjeseca – odatle je nastala rijeĉ

lunatik, ludak. To dolazi od rijeĉi luna, mjesec. A druga

rijeĉ je mjeseĉar,…

Mnogo ljudi je poĉinilio samoubistvo za punog

mjeseca, a mnogi ljudi su se i prosvijetlili za punog

mjeseca. Nauka za to ima svoja objašnjenja…

Mjesec je zapravo dio planete zemlje. Prije oko

ĉetiri milijarde godina veliki komad se odvojio od

zemlje. Svi naši veliki okeni su nastali usljed tog

odvojenog dijela; duboke doline su ostale da se pune

kišom, i tako su nastali okeani.

99

* Hokushi zapisa:

MJESEC NAD BOROM;

JA GA OKAĈIM – SKINEM GA

I SVAKI PUT GA ZAGLEDAM.

Rekao sam vam da je mjesec jedan od najvećih

simbola u zen školi tajni… vi ćete se mnogo puta

susresti sa mjesecom iz razliĉitih aspekata.

MJESEC NAD BOROM;

JA GA OKAĈIM…

Pokušajte da shvatite tu poetiku.

JA GA OKAĈIM – SKINEM GA

I SVAKI PUT GA ZAGLEDAM.

Svakako, vi ne moţete mjesec okaĉiti i skinuti

ga; ali to što moţete uraditi, vi moţete otvoriti i sklopiti

oĉi. Kada zatvorite oĉi, vi tada odnosite mjesec. Kada

otvorite oĉi, ponovo ga vraćate.

I svaki put kada ga zagledate – nikada do kraja ne

ispunite ţudnju, ţelju za ljepotom.

100

* Bašo zapisa:

STARI RIBNJAK.

ŢABA SKOĈI -

DIVNA TIŠINA.

Basho je upravo sjedio tamo, i tako zapisao ovu

malu pjesmu - sjedeći u tišini i ništa ne radeći.

Ţaba skoĉi u stari ribnjak.

Kratak zvuk, a onda divna tišina.

Mi smo kratki zvuci u velikoj i divnoj tišini.

IzmeĊu nas i univerzuma ne postoji veća razlika nego što

je izmeĊu zvuka i tišine.

U svakom hramu na Istoku se koriste razliĉita

zvona. Ĉak i danas se koriste bez nekog razumijevanja.

101

Svrha zvona je da vam predaju poruku – vi zazvonite

zvonom, i zvuk se odnikuda javi. On odjekne u praznom

hramu, stvori se eho, i svaki naredni eho biva sve tiši i

tiši, i na kraju išĉezne.

Naše bitisanje nije ništa drugo do zvuk u jednom

ogromnom okeanu tišine.

* Ikju zapisa:

KADA POSJEĈETE DRVO TREŠNJE

I POGLEDATE,

TU NEMA NIKAKVIH CVJETOVA;

CVJETOVE DONOSI PROLJEĆNI VJETAR.

ĈAK I AKO BEZGRANIĈNO LEBDITE,

ĈAK I IZA OBLAKA,

SAMO SE NE OSLANJAJTE

NA UĈENJA GAUTAME.

Ikju kaţe dvije stvari: jedna, vi ne moţete

donijeti cvjetove, oni će doći u svoje vrijeme. Vi treba da

ĉekate, treba da budete strpljivi. Vi ne moţete pitati:

„Zašto trešnjini cvjetovi ne dolaze?“

Drvo je tu, vi ga zalivate... Vi ĉak moţete, kaţe

Ikkyu, posjeći trešnjino drvo i pogledati unutra gdje su

sakriveni cvjetovi. Tu nema nikakvih cvjetova. Cvjetove

donosi proljećni vjetar. Neka doĊe proljeće, neka pravi

trenutak, i klima, i pravi vjetar doĊe do trešnjinog drveta.

Ono će iznenada procvjetati, buknuće u beskrajnoj

ljepoti.

102

Trešnjino drvo ĉeka; ono se ne ţuri, ono ne juri

negdje da uhvati proljeće. Ono samo ĉeka u tišini,

radosno. Proljeće će doći; moţda dan ili dva kasnije, što

je to vaţno? Ono je uvijek dolazilo.

Druga stvar o kojoj Ikkyu govori: ĈAK I AKO

BEZGRANIĈNO LEBDITE, ĈAK I IZA OBLAKA,

SAMO SE NE OSLANJAJTE NA UĈENJA

GAUTAME. To moţe reći samo zen majstor o svom

zaĉetniku: „Nemojte se oslanjati na uĉenja Gautama

Bude“ – jer su ta njegova uĉenja bila u drugaĉijem

okruţenju. On je govorio drugaĉijim ljudima. Vi moţda

uopšte nijeste takvi ljudi, a i vrijeme se promijenilo; ta

uĉenja moţda više nijesu prikladana. Samo se oslanjajte

na vlastitu svijest. Ĉak ni Gautamina svijest više nije

pouzdana.

On ne kaţe da je Gautama pogrešan; on samo

kaţe da je Gautama djelovao u prilikama prije hiljadu i

pet stotina godina.

* Ho-o zapisa:

SUNCE SE RASIPA

OGLEDANO U KUGLI KIŠE,

UKAZANO NA JEDAN TREN -

NIKADA PONOVO TAKVO.

Sunce se rasipa ogledano u kugli kiše, ukazano

na jedan tren – i nikada ponovo takvo. On govori o dugi

a da joj ne pominje ime.

103

Da li ste ikada vidjeli istu dugu? Takav je i naš

takozvani svjetovni ţivot: samo duge; od iste graĊe su

napravljeni i snovi. Nema potrebe odbacivati duge –

uţivajte u njima. Ali savršeno dobro znajte da je to

trenutaĉni fenomen.

* Bašo zapisa:

ZIMSKA SJETA.

U SVIJETU JEDNE BOJE –

ZVUK VJETRA.

Zimska sjeta. U svijetu jedne boje – zvuk vjetra.

Ali ipak je nešto veoma ţivo – zvuk vjetra.

Ĉak i u jesen, kada šuma postane puna suvog

lišća, i kada drveće stoji golo naspram neba, sve izgleda

nalik groblju, ali ipak postoji nešto ţivo. Kada dune

vjetar ĉak i mrtvo lišće stvara muziku... ĉak i mrtvo lišće

poĉne da pleše.

Oni koji to mogu shvatiti, oni koji to mogu

osjetiti će biti neizmjerno zadivljeni ljepotom suvog

lišća. Oni će takoĊe biti u mogućnosti da vide ljepotu

golog drveća bez ijednog lista naspram neba. To golo

drveće ima ljepotu, takoĊe; samo vi treba da imate oĉi da

to vidite. Tada ćete u svemu naći ţivot, ljubav i smijeh.

104

*

SASVIM ODMORAN,

JA OTVORIH OĈI –

PROLJEĆE.

Ovaj predivan haiku mnogo govori a da ništa ne

kaţe.

SASVIM ODMORAN – krajnje opušten,

JA OTVORIH OĈI – i, Boţe moj! Proljeće je

svuda došlo.

Proljeće dolazi sa vašim opuštanjem – a on

govori o unitrašnjem proljeću. Hiljade cvjetova iznenda

poĉinju da cvjetaju. Vi ste ispunjeni mirisom onostranog.

Ali budite opušteni. A kada ste krajnje opušteni, u toj

smirenosti postajete svjedok, a proljeće je uvijek

prisutno, spremno da vas okruţi sa svih strana.

* Buson zapisa:

PROCVJETALA KRUŠKA –

A ŢENA NA MJESEĈINI

ĈITA PISMO NEKO.

Ti mali haiku nijesu obiĉna poezija. Oni

jednostavno slikaju neku malu scenu koja je unijela

iskustvo ljepote, istine i ljubavi u srce pjesnika.

PROCVJETALA KRUŠKA –

105

A ŢENA NA MJESEĈINI

ĈITA PISMO NEKO.

…. i obilje tišine.

* Haiku:

NE MOGU URADITI NIŠTA;

MOJ ŢIVOT PROTIVRJEĈNOSTI,

ODUVAN JE VJETROM.

Zapravo, svako ko je spoznao svoju najdublju

tišinu će se sloţiti sa ovim pjesnikom koji kaţe: “Ja ne

mogu uraditi ništa; što se dogodi, dogodilo se. Ja sam

samo posmatraĉ.”

… MOJ ŢIVOT PROTIVRJEĈNOSTI,

ODUVAN JE VJETROM.

“ Ja ne mogu ništa da uĉinim. Nekada sam

oduvan ka sjeveru, nekada ka jugu. Sve je protivrjeĉno;

ja sam samo posmatraĉ svega toga.”

Biti samo posmatraĉ a ne ĉinilac, to je stvarna

suština meditacije.

* Moritaka zapisa:

JUTARNJA SLAVA!

TAKO BI DANAS MOGLA

DA IZGLEDA MOJA ŢIVOTNA PRIĈA.

106

Jutarnja slava je jedan od najljepših cvjetova –

posebno na Dalekom Istoku. A Moritake, prosvijetljeni

majstor, kaţe:

“Jutarnja slava… se otvara kada sunce izaĊe,

kada ptice poĉnu da pjevaju, kada je ĉitava atmosfera

osvjeţena jutarnjim lahorom. A Jutarnja slava ima

predivan miris.”

TAKO BI DANAS MOGLA

DA IZGLEDA MOJA ŢIVOTNA PRIĈA.

Moritaka kaţe: “Mraĉna noć moje duše je

okonĉana. Zora za kojom sam tragao milionima ţivota je

konaĉno stigla. Sunce sija i Jutarnja slava se iznenda

otvara i šalje svoj miris lahoru da ga odnese što je dalje

moguće.

“Izgleda mi”, kaţe Moritaka, “da je to ĉitava

moja ţivotna priĉa. Moje biće je takoĊe dospjelo do

cvjetanja, a u mom najdubljem središtu je sunce izašlo.

Noć je prošla a dan buĊenja je zapoĉeo. Ovaj dan

buĊenja i svjesnosti ne poznaje kraj.”

Zabiljeţeno je da je Gautama Buda rekao: “Noć

nema poĉetka, ona je vjeĉna, a jutro nema kraja – i ono

je vjeĉno. Noć je prošlost koja je otišla, a jutro je nešto

što polako dolazi, useljava se, smješta se zauvijek.”

107

* Bašo zapisa:

UMIRUĆI CVRĈAK –

KAKO JE PUNA ŢIVOTA

NJEGOVA PJESMA.

On umire… Umirući cvrĉak – kako je puna

ţivota njegova pjesma.

Naĉin kako probuĊeno biće treba da ţivi: bujnim

ţivotom, isijavanjem bogatstva energije; a to je naĉin

kao probuĊena osoba treba i da umre: i dalje isijavanjem

i bujanjem svoje radosti, svog blaţenstva, svoje ekstaze.

* Šoša napisa:

PROBUDITI SE, BITI ŢIV, U OVOM SVIJETU.

KAKVA SREĆA!

ZIMSKA KIŠA.

Baš iznenada u zimi, kada se ne oĉekuje, naiĊe

kišni oblak, i pljusak stvori mnoštvo duga.

Šoša kaţe: „Probuditi se, biti ţiv, u ovom svijetu

u kojem je sve smrtno – kakva sreća! Zimska kiša.!

Svakog jutra kada se probudite sjetite se toga.

108

* Ikju napisa:

U SLAMNATIM SANDALAMA,

ISCRPLJENIM NOGAMA I BEZ PRIJATELJA,

SAMO ŠTAP IDE SA MNOM

PRATEĆI MOJU PJESMU.

PTICA KUKAVICA KUKA

NA NJEN NAĈIN:

TO JE PROLJEĆE U MOM SRCU.

On kaţe: „Ja sam siromašan prosjak – u

slamnatim sandalama. Imam samo sandale od slame –

iscrpljenih nogu i bez prijatelja, samo štap ide sa

mnom.“

Kakav je to štap? U zenu oni nazivaju svoju

svijest pravim štapom. Samo štap ide sa mnom prateći

moju pjesmu. Ptica kukavica kuka na njen naĉin; to je

proljeće u mom srcu.

Nije bitno da li posjedujete novac ili vlast, nije

bitno da li ste neki kralj, to što je bitno je da li

posjedujete štap svijesti – da vaše ĉitavo biće isijava

iznutra, bez mraka. U tom trenutku to je proljeće za vas.

Hiljade cvjetova će poĉeti da cvjeta oko vas.

To je jedan od najvećih doprinosa zena: kada se

neka osoba prosvijetli tada ĉitava egzistencija uţiva u

tome jer smo svi mi povezani, toliko povezani da kada se

ĉak i samo jedna osoba prosvijetli, njeno prosvjetljenje

je trenutak radosti za ĉitavu egzistenciju. I ne samo

ĉovjek već se i drveće raduje, ptice pjevaju, ĉitavo nebo

će biti ispunjeno ljubavlju prema njemu.

109

To poĉinje da obasipa i vas. Sasvim je jasno da

kada vam se dogodi prosvjetljenje, vi postajete

dobrodošli gost ĉitave tajnovite egzistencije. Vaše

proljeće je stiglo.

* Rjota zapisa:

ONI NE RAZGOVARAJU.

POSJETILAC, DOMAĆIN,

I BIJELA HRIZANTEMA.

„Oni ne razgovaraju...“ Postoji mogućnost da

ako se sretnu dvije osobe koje su veliki majstori – ne

novi mladi cvjetovi, već zreli – da ne razgovaraju, nema

rijeĉi. Posjetilac je tu, domaćin je tu, ali nema gosta.

Domaćin je posjetio drugog domaćina.

110

* Isa napisa:

POD TREŠNJINIM DRVETOM

NEMA

STRANACA.

Postoji vrhovno izraţavanje. Kada se dva

majstora sretnu ispod trešnjinog drveta, oni mogu da ne

znaju ništa jedan o drugome, ali samo jedan zvuk „klika“

i oni više nijesu stranci. Oni znaju da su obojica

povezani sa istim izvorištem.

111

*

Zen pjesnik Ikju napisa:

KIŠA JE PADALA DO SUMRAKA,

JAUKALA JE NAD RIJEKOM KSIJANG.

IPAK JE PUTNIK BESKUĆNIK

PJEVAO IZ DUBINE SVOJE DUŠE.

OVO PLAVO MORE I PLAVO NEBO

SADRŢE SUŠTINU OTKUCAJA MOG SRCA.

Zen je religija ljepote. Vi znate opis Upanišada o

najvišoj istini: satyam, shivam, sundram. Ĉovjek će naći

vrhovno nalazeći istinu o svom biću, ili će to naći

nalazeći boţanstvenost svog bića, boţanstvo, ili će

doseći do vrhovnog nalazeći vjeĉnu ljepotu svog bića.

Zen je religija ljepote. Ĉudna ĉinjenica je da ako

moţete postići jedno, ona dva druga automatski slijede.

Ako dosegnete do istine, do satyam, tada će shivam i

sundram automatski slijediti. Oni su samo jedna stvar

gledana sa tri stanovišta.

Pošto je ljepota srce zena, on je bio znatno

kreativniji. On je stvorio veliku poeziju, veliko

slikarstvo. On je preobrazio u meditaciju obiĉne stvari

kao što je gaĊanje strijelom ili maĉevanje. To nije

nekreativna religija; ona je stvorena i dodata ljepoti

egzistencije.

112

* Zen majstor Dogen zapisa:

STRAŠILO NA BRIJEGU.

PIRINĈANO POLJE –

KAKO JE BEZBRIŢAN! KAKO JE KORISTAN!

Strašilo je laţni ĉovjek kojeg farmeri naprave

tako da na bambusu stave glineni lonac kao da je to

glava monaha savršeno obrijana. Potom ukrste još jedan

bambusov štap i odjenju ga nekom odjećom. To im sluţi

da plaše divje ţivotinje.

* UOĈITI SUNCE USRED KIŠE,

ZAHVATATI ĈISTU VODU

IZ DUBINE VATRE.

Mi smo okruţeni mnogim oblacima punim kiše.

Prisjećati se sebe… ne gubiti se. “Zahvatati ĉistu vodu iz

dubine vatre.” Nemoguće je ni pomisli da se moţe

zahvatiti ĉista voda iz vatre. Ali iako je nemoguće, to

moţe biti, to se dogaĊa. To je tajna egzistencije.

Ovdje se vatra pretvara u vodu. Ovdje ples kiše

najavljuje sunce.U egzistenciji ne postoji suprotnosti,

nema protivrjeĉnosti. Sve se meĊusobno podrţava.

113

* Jakuan zapisa:

SAVRŠENA MELODIJA –

NALIK VJETRU MEĐU BOROVIMA UDALJENIH

PADINA.

UM JE ISPRANO ĈISTO NEBO: OSLUŠNITE TO

IZVAN SEBE.

Majstor u jednom jednostavnom iskazu izgovara

ĉitavu knjigu: “Savršena melodija – nalik vjetru meĊu

borovima udaljenih padina. Um je isprano ĉisto nebo:

oslušnite to izvan sebe.”

* Jedno zen izraţavanje:

BOLJE JE DA VIDITE LICE

NEGO DA ĈUJETE IME.

Vi ste mnogo slušali o probuĊenom, sada je

vrijeme da mu vidite lice.

* KADA KAMENI ĈOVJEK

KLIMNE GLAVOM –

DRVENI STUB ZAPLJEŠĆE RUKAMA.

Majstor koji je napisao ovaj haiku – njegovo ime

nije poznato – ostao je sasvim nepoznat. On kaţe: to što

114

se dogaĊa u ovom svijetu je “kameni ĉovjek klima

glavom” a “drveni stub zapješće rukama”. Niko nije

svjestan. Sve se dogaĊa nesvjesno, skoro kao da smo

somnabulisti, mjeseĉari. Ta situacija uspavanosti se

moţe promijeniti samo ako unesemo malo svijesti, malo

budnosti. Ja kaţem “malo svijesti” samo da vas ne

uplašim jer, zapravo, to malo svijesti nije baš malo.

Ako unesete i malo svjesnosti, malo obazrivosti,

malo posmatranja, ĉitav okean će se sliti u vas. Samo

dajte malo prolaza, i vi ćete nestati, a to što će ostati je

istina, vjeĉna istina.

* Ikju napisa:

ĈOVJEKOV UM JE BEZ ZVUKA, BEZ MIRISA.

ONAJ KOJI ODGOVORI NA POZIV –

NIJE NIKO DRUGI DO LOPOV.

On kaţe da kada ste veoma smireni ne postoji

zvuk, nema mirisa, i ako vas neko upita: „Ko ste vi?“ –

tada će samo tišina biti odgovor. Ako bilo što

odgovorite: „Ja sam Bog, ja sam jedini Boţji sin, ja sam

mesija, ja sam Buda“ – vi tada nijeste ništa drugo do

kradljivac. Vi ste te rijeĉi posudili od drugih, iz knjiga,

ali vi nijeste spoznali svog prvobitnog ĉovjeka.

115

*

Jedan pjesnik zapisa:

U PROLJEĆNJEM PEJZAŢU NEMA NI VEĆEG NI

MANJEG;

PROCVJETALE GRANE PRIRODNO RASTU,

NEKE DUŢE, NEKE KRAĆE.

Pjesnik kaţe da u prirodi nema rasporeĊivanja:

nema podreĊenih, nema nadreĊenih. Oni koji su kraći ne

osjećaju podreĊenost, oni koji su više izrasli ne osjećaju

nadmoćnost.

Sve je prihvaćeno u svojoj osobenosti. Prvobitan

ĉovjek, kada ga jednom pronaĊete u sebi, ne razmišlja u

terminima gradacije; vi nećete razmišljati o tome ko je

veći a ko je manji.

116

* Jedan zen pjesnik zapisa:

GDJE JE ODREĐENO

UZEJAMNO DJELOVANJE “JESTE” I “NIJE”,

TO ĈAK NI MUDRACI NE MOGU ZNATI.

Vi postojite – ne u izrazu “jesam” i “nijesam”,

već u ne-dvojnosti. Sve dvojnosti se mogu uoĉiti. A to

što se moţe uoĉiti, to nijeste vi. Vi ste uvijek posmatraĉ.

117

I zapamtite, vi ne moţete posmatrati posmatraĉa. To je

apsolutno nemoguće.

Ako vi posmatrate posmatraĉa, tada je jedan od

vas upavo um – kojeg vi zovete posmatraĉ – a drugi je

pravi posmatraĉ. Ali pravi posmatraĉ je vaše najviše

biće. Vi ne moţete otići dalje od toga, to je granica

egzistencije.

GDJE JE ODREĐENO

UZEJAMNO DJELOVANJE “JESTE” I “NIJE”,

TO ĈAK NI MUDRACI NE MOGU ZNATI.

Sada više nema ništa što treba znati. Posmatrajući

u tišini, sve nestaje. Neizmjerna tišina otvara vrata.

Nema ništa što treba znati. Znanje postaje apsolutno

bezvrijedno. Vi, po prvi put, nalazite svoj dom. To je

konaĉan odmor.

* Još jedan haiku:

USTA POŢELJEŠE DA GOVORE, ALI RIJEĈI

IŠĈEZNUŠE;

SRCE POŢELJE DA SE UDRUŢI SA SOBOM,

ALI MISLI NESTADOŠE.

On je taĉno opisao stanje meditacije. Ja ću to ponoviti

kako biste zapamtili što je meditacija:

118

USTA POŢELJEŠE DA GOVORE,

ALI RIJEĈI IŠĈEZNUŠE;

SRCE POŢELJE DA SE UDRUŢI SA SOBOM,

ALI MISLI NESTADOŠE

A kada ne ostane ništa, tu ste vi. U toj istinskoj

ništavnosti se nalazi vaše biće.

*

Šinšo haiku:

DA LI ĈOVJEK TREBA DA BRINE O

PROSVJETLJENJU?

NIJE BITNO KOJIM PUTEM PUTUJEM,

JA IDEM KUĆI.

To su lavovi koji ne brinu ĉak ni o

prosvjetljenju? On kaţe: “Da li ĉovjek zaista treba da

brine o prosvjetljenju – da govori o tome, raspravlja o

tome, ĉita o tome, sluša o tome…?

“Nije bitno kojim putem putujem…” To moţe

biti dug put ili kratak put, za to moţe biti potrebno

milioni ţivota ili samo jedan jedini trenutak – jedno je

sigurno: “Ja idem kući”.

Ĉovjek sa takvom odreĊenošću će upravo ovog

trena stići svom domu. On će postati prosvijetljen ali

neće govoriti o tome. Ta vrsta prosvijetljene osobe se

zove arhata. On je spoznao, ali je ostao miran; on je

veoma tajanstveno ćutljiv.

119

* Bašo zapisa:

ZIMSKI VIHOR

NESTAO MEĐU BAMBUSE

I LEGAO DA SE SMIRI.

Što je ovaj naš takozvani ţivot? “U zimskom

vjetru nestaje meĊu bambusove i leţi da bi se smirio”.

Upravo jedna mala drama, tek samo mala igra, i

vi odlazite. Naš takozvani ţivot je tako trenutaĉan da

ĉovjek ne treba da se veţe za njega. Samo odreĊeno

djelovanje – samo pravilno djelovanje – moţe pronaći

besmrtnost. Vjeĉnost se nalazi skrivena iza svakog

120

trenutka. Ali vi se moţete površno kretati i nikada ne ući

dublje u svoju svijest. Vi se milionima ţivota moţete

kretati po površini nalik talasima.

To je samo jedno obiĉno gubljenje ogromne

svijesti koja moţe otvoriti sva vrata vaše originalnosti,

vaše kreativnosti, vaše ljepote, vaše radosti. Svaki

trenutak tako moţe postati trenutak plesa.

* Dogen zapisa:

SVIJET –

KAPI MJESEĈINE

STRESENE SA ŢDRALOVOG KLJUNA.

Samo posmatraĉ, sjedi u tišini, posmatra svijet...

„Kapi mjeseĉine stresene sa ţdralovog kljuna“ – ne raditi

ništa, nigdje ne ići, samo u tišini... posmatrati ĉitavu

dramu.

*

Buson zapisa:

JA ODLAZIM,

TI OSTAJEŠ –

DVIJE JESENI.

121

Što on ţeli reći ovim haiku? Jesen u Japanu je

predivna; stoga ona uvijek ulazi u haiku. To je jedno od

najljepših perioda u godini. Buson je zen majstor,

probuĊen, prosvijetljen. I kada on kaţe: „Ja odlazim. Ja

idem – ti ostaješ“, on to govori jeseni. Jesen prolazi, to

skoro boli kada jesen prolazi. Zato on govori jeseni: „Ti

ostaješ. Ja ću otići. I ja sam neka druga jesen; isto kao

što si ti tako predivna, uzvišena, i ja sam takav. Umjesto

tebe, ja ću otići, ti ostani.“

To pokazuje neizmjernu milostivost: „Zašto ti

odlaziš kada sam ja spreman da odem umjesto tebe?

Ljudi te vole, oni uţivaju u tebi. Oni plešu kada jesen

doĊe. Nemoj remetiti njihovu radost. Ako je u pitanju

odlazak, ja sam spreman da odem.“

JA ODLAZIM,

TI OSTAJEŠ –

DVIJE JESENI.

„Ti si jesen. I ja sam, takoĊe, jesen. Ti si

procvjetala, ja sam, takoĊe, procvjetao. Zato nema

problema, ja te mogu zamijeniti. Ti budi ovdje.“

To je isto kao kada govorite ruţi koja treba da

odbaci svoje lišće i da nestane. A vi osjetite ogromnu

milostivost prema ruţi, i kaţete: „Ne odlazi. Ja mogu

otići; ti ostani. Ljudi te veoma vole. Oni se raduju kada ti

plešeš na vjetru, na kiši i na suncu. Svi te vole. A moje

vrijeme je prošlo. Ja sam procvjetao, ja sam došao do

mog najvišeg vrha. Nema više gdje da se ide. Ja sam

došao do kraja puta. Ja mogu otići, ti ostani.“

Samo zen majstor moţe ostvariti ovakav dijalog

jer on osjeća sklad sa egzistencijom. Nije bitno da li je to

proljeće, jesen, ljeto ili zima. On sebe osjeća usklaĊenim

sa univerzumom. I on ţeli da ostane ljudima sve što je

122

lijepo da bi uţivali u tome. On je spreman da ode, da

nestane u ovaj ogroman okean egzistencije. Ovo je

veoma oĉaravajući haiku.

JA ODLAZI, TI OSTAJEŠ – DVIJE JESENI.

Upravo kao što ti imaš predivnu atmosferu, i ja

sam isto takav unutar sebe. Moja jesen je došla. Zato ja

mogu otići. Nema potrebe da ti odeš. Ljudi te veoma

mnogo vole.

* Ĉinejo zapisa:

IZNENADA SVJETLOST,

IZNENADA MRAK –

JA SAM SVITAC, TAKOĐE.

Vi ste vidjeli svica. On se kreće… kada otvori

krila, vi vidite svjetlost, a kada sklopi krila, vi vidite

mrak.

IZNENADA SVJETLOST,

IZNENADA MRAK –

JA SAM SVITAC, TAKOĐE.

Mora da je Ĉinejo meditirao duboko u noć.

Tišina noći i mnogi svici naokolo, nekada mrak, nekada

svjetlost, nekada mrak, nekada svjetlost, i on iznenda

postaje usklaĊen sa svicima, pa kaţe: “JA SAM

SVITAC, TAKOĐE. Nekada sam nesvjestan, nekada

sam budan. Nekada je sve mrak, a nekada sve postaje

svjetlost.”

123

* Bašo zapisa:

KAKVA SREĆA,

PRELAZITI OVU LJETNJU RIJEKU,

SANDALAMA U RUCI!

Ĉovjeku koji je prosvijetljen, sve za njega postaje

misterija. Neka tako mala stvar! Vi biste rekli: „Što tu

ima?“

KAKVA SREĆA,

PRELAZITI OVU LJETNJU RIJEKU,

SANDALAMA U RUCI!

Vi ćete reći: „U tome nema niĉega. Sandale u

ruci? Mora da je ljetnja rijeka postala veoma plitka.

Zbog ĉega tu treba biti sretan?

Ali to je pravi smisao zena da nemate nikakav

razlog da budete sretni; ĉak ni to, prelazeći ljetnju rijeku

sa sandalama u ruci, kakva sreća!

* Buson zapisa:

JA STARIM –

DRAGA PTICO, TI NESTAJEŠ

U JESENJI SUMRAK.

On govori: “Ja starim, i baš kao što draga ptica

išĉezava daleko u jesenji sumrak, vi je vidite neko

vrijeme a onda nestaje u plavo nebo…” On kaţe: “I ja

124

starim, draga ptico, moj jesenji sumrak uskoro dolazi. I

ja ću, takoĊe, išĉeznuti u plavetnilu egzistencije.”

To su rijeĉi nekoga ko zna.

* Isa zapisa:

PERLE OD ROSE!

U SVAKOJ OD NJIH,

JA VIDIM MOJ DOM.

Ovi zen pjesnici su prevazišli svu poeziju svijeta

jer je sva poezija proizvod uma; samo haiku dolazi iz ne-

uma.

PERLE OD ROSE!

U SVAKOJ OD NJIH, JA VIDIM MOJ DOM.

A kada u svakoj kapi rose moţete vidjeti svoj

dom, kako moţete biti neki stranac ili domaći? Vi

jednostavno bivate sjedinjeni sa egzistencijom. Ova

ĉitava egzistencija je duboko sjedinjena u središtu. Samo

smo na periferiji razliĉiti.

Vi nacrtate veliki krug. Na obodu kruga moţete

staviti taĉke koje su udaljene. A onda iz svake taĉke

povucite liniju ka centru. Kako se te linije budu

pribliţavale središtu, vi ćete otkriti da se one pribliţavaju

jedna drugoj, takoĊe. A u središtu se sve linije susreću.

Zato kada kaţem da idete prema vašem centru, ja

vas ne šaljem samo ka vašem središtu, to je i središte

ĉitave egzistencije. Tu se svi mi susrećemo, tu je samo

jedna okeanska svijest.

125

* Ikju zapisa:

TRAŢIŠ LI PUT BUDE CIJELE NOĆI,

TRAGAJUĆI, TI ĆEŠ UĆI

SAMO U SVOJ UM.

Vi moţete tragati ne samo tokom jedne noći već

tokom ĉitavog ţivota, u nesvjesnosti i mraku, traţeći

Budu. Vi ćete uvijek prekoraĉiti svoj um. Vi nećete

pronaći Budu jer se Buda ne nalazi traganjem. Budu

treba jednostavno prepoznati. Bez da ulaţete ikakav

napor u traganju i traţenju, samo pogledajte unutar vas.

Vi ste Buda. I nenadano, sve vaše akcije, vaši naĉini

ţivota, svo vaše djelovanje, sve će se promijeniti –

iznenada. Sve će to nositi miris probuĊenog, Bude.

126

* Drugi haiku:

KOLIKO GOD DA USIPAMO,

NIKADA GA PREPUNITI;

DA GA PRAZNIMO, NIKADA GA ISPRAZNITI;

ŠTAVIŠE, NE ZNAMO NI RAZLOG ZA TO –

TO SE NAZIVA SKRIVENA SVJETLOST.

Svjetlost unutar vas je savršena. Vi ne moţete

ništa iz nje uzeti, niti joj moţete nešto dodati. To je

savršen krug, to je savršeno otvoren lotos. Vi ne moţete

ništa uraditi sa njim; samo se moţete radovati. Vi moţete

plesati, moţete pjevati pjesmu slaveći lotos koji se

rascvjetao u vama.

Posebno, ja ţelim da moji ljudi znaju da

meditacija nije samo da budete smireni – to je samo

jedan njen dio. Konaĉno, to treba da bude kreativno. I

kada poezija proistekne iz vaše tišine ili kada proiziĊe

vašee slikarstvo, to ima miris koji nije od ovog svijeta.

* Etsujin zapisa:

PADAJU

ALI MIRNOG SRCA –

MAKOVI.

127

Cvjetovi opadaju mirnog srca. Oni se ĉak i ne

osvrću da pogledaju drvo na kojem su cvjetali, drvo koje

je dugo bilo njihov dom, drvo koje ih je dugo hranilo.

Sada se vraćaju zemlji odakle su došli.

Padaju ali sa mirnim srcem... Nema ţalosti. Oni

su uţivali na suncu, oni su uţivali na mjesecu, oni su

uţivali pod zvijezdama. Oni su plesali na vjetrovima, oni

su plesali na rijeci, oni su plesali, slavili.

Što još ĉovjek treba? Došlo je vrijeme da se ide

na vjeĉni odmor. Zbog toga su njihova srca mirna, nema

napetosti, nema patnje. Oni su ţivjeli potpuno, oni sada

umiru sa plesom. Oni se veoma spokojno vraćaju zemlji

u koju će ponovo nestati. Oni su došli iz zemlje, krug se

zatvara, oni se vraćaju zemlji.

Upravo kao što cvjetovi rastu iz zemlje i vraćaju

se zemlji na vjeĉni poĉinak, vi dolazite iz egzistencije i

vraćate se egzistenciji ukoliko imate smireno srce. Tako

se više nećete ponovo vratiti u zatoĉeništvo vašeg tijela.

Vi ćete se jednostavno vratiti nazad ka izvoru iz kog ste

potekli, ka vjeĉnom poĉinku.

* Zen pjesnik zapisa:

U ŠUPLJOJ KOŠARI OD BAMBUSA

STAVIO SAM BIJELI MJESEC;

U ZDJELI OD BEZBRIŢNOSTI

SPREMIO SAM ĈISTI LAHOR.

To su istinska ĉuda. Ona se dogode sama od sebe

u tišini vašeg srca.

128

*

Seigensai zapisa:

OVA GRABEŢ, SVE JE PRAŠINA –

PROPOVJED ZA DANAS.

KOPNA, MORA.

PROBUĐENI, TI SAM HODAŠ ZEMLJOM.

Kada jednom shvatite sebe, sve je prašina. Onog

trenutka kada shvatite sebe vi otkrijete da je vaša osama

predivna, tako dragocjena da se ne gubite u svjetini i

njenog glupoj ideologiji. Po prvi put postajete individua

sama po sebi; vi više nijeste hindus, muhamedanac ili

hrišćanin. Vi jednostavno pripadate univerzumu. Vi ste

univerzalni ljudi. To je najveće ĉudo.

* Još jedna zen poema od Nenšo:

SAMO PRAVO BUĐENJE DOVODI DO TOGA.

SAMO BUDALE TRAŢE SVETOST ZA NAGRADU.

DIŢUĆI RUKU,

KAMENI SVETIONIK NAJAVLJUJE SVITANJE.

OSMJEHUJUĆI SE, PRAZNINA KLIMA SVOJOM

OGROMNOM GLAVOM.

To što je Nenšo kazao je: Zašto pokušavate da

budete svetac? Zato što će svetac biti nagraĊen u raju.

129

Sve vaše vrline su samo nastojanje da stignete do raja

gdje će vam biti obezbijeĊena sva zadovoljstva. Zbog

ĉega vaši sveci sebe muĉe? Nadaju se što budu više sebe

muĉili, to će biti bliţe raju. A što raj omogućuje? Mlade

gole ţene, rijeke vina, nema rada; svakome se daje

harfa… piju vino, imaju djevojke, sviraju na harfi,

Aleluja! To se sve dogaĊa u raju.

Ja vam kaţem da će vaši sveci izgledati veoma

veselo. Ovdje oni samo muĉe sebe, postali su ruţni,

prljavi. A te djevojke u raju su od plastike jer one tamo

vjeĉno sluţe. Ja nijesam ĉuo da je neka od njih otišla u

penziju. One su uvijek od šesnaest godina. Vrijeme

prolazi ali one ne stare – samo plastika to moţe. Plastika

nikada ne stari, nikada ne propada.

* Zen pjesnik zapisa:

IMATI SUNCE I MJESEC U RUKAVU;

DRŢATI VASIONU

NA DLANU JEDNE RUKE.

I njegov haiku je zavšen. Samo se sjetite jedne

ruke, samo zapamtite svoj rukav.

IMATI SUNCE I MJESEC U RUKAVU;

DRŢATI VASIONU

NA DLANU JEDNE RUKE.

Kada otvorite šaku da li imate ĉitavu vasionu na

svom dlanu? Samo je ne zatvarajte. Zatvorena šaka je

najsiromašnija; u njoj nema ništa.

130

Ĉudna je stvar da se svako dijete raĊa sa

zatvorenom šakom, a da svi umiru sa otvorenom šakom.

Nijeste nikada ĉuli da je neko umro sa zatvorenim

šakama jer trebate energiju da biste zatvorili šaku.

Otvorena šaka ne treba energiju, ne treba napetost.

Zatvorena šaka će se umoriti. Umirući ĉovjek nema

snage da zatvori šaku.

* Haiku od Ikjua:

KADA DOĐEMO I VIDIMO,

I OVDJE JE KUĆA U PLAMENU –

ZAŠTO ONDA LJUDI KAŢU:

“DOBRO JE ŢIVJETI U NJOJ”?

On kaţe: “Na pogrebu tijelo gori, a ljudi stoje

oko pogrebne lomaĉe, ali niko nije svjestan da ne gori

samo to tijelo. To nije izuzetak, to je pravilo. I vaše tijelo

će gorjeti na pogrebnoj lomaĉi.”

Ova kuća nije vjeĉna. Ova kuća koja je saĉinjena

od materije moţe propasti svakog trenutka. Zašto ljudi

onda govore: “Dobro je ţivjeti u njoj… dobro je ţivjeti u

ovom tijelu?” Zašto to ljudi govore kada tijelo nije ništa

drugo do prevozno sredstvo koje vas nosi od kolijevke

do groba?

Nije dobro ţivjeti u tijelu. Budite u tijelu ali

budite svjedok kako biste znali: “To nijesam ja” – to je

samo jedno veliko iskustvo. Vi odbacujete tijelo ĉak i

dok ste ţivi; vi odbacujete um ĉak i dok ste ţivi. Zato

131

kada smrt doĊe, ona ništa ne moţe uzeti od vas, vi ste

odbacili sve što se moţe uzeti, i tako ste spasili vjeĉnost

koju smrt ne moţe dotaći.

To je sasvim neophodno za svaku inteligentnu

osobu: prije no što smrt doĊe, njoj će biti sasvim jasno

da ona nije tijelo i da nije um; ona je samo ĉista svijest.

* Haiku od Hokušija:

MJESEC IZNAD BORA;

POSTAVIM GA DA VISI - SKINEM GA

I UVIJEK GA VIDIM.

132

Govorio sam vam da je mjesec jedan od najvećih

simbola u školi tajni o zenu... vi ćete se mnogo puta

susresti sa njim u razliĉitim okolnostima.

MJESEC IZNAD BORA;

POSTAVIM GA DA VISI...

Pokušajte da shvatite tu poetiku.

POSTAVIM GA DA VISI - SKINEM GA

I UVIJEK GA VIDIM.

Sasvim je sigurno da ne moţete postaviti mjesec

da visi, a potom ga skinuti; ali što moţete da uradite. Vi

moţete da otvorite oĉi, a potom ih sklopiti. Kada

sklopite oĉi, vi ste skinuli mjesec. Kada otvorite oĉi, vi

ponovo donosite mjesec. I uvijek ga vidite - nikada ne

utolite ţudnju, ĉeţnju za ljepotom.

* Haiku od Rjokana:

LOPOV

JE OSTAVIO –

MJESEC U PROZORU.

Ovo je Rjokan napisao upravo pošto je lopov

otišao. Cijela priĉa je divna.

133

Jedne noći je lopov ušao u Rjokanovu malu

kolibu. Rjokan je imao samo jedno ćebe koje je koristio i

danju i noći da se pokrije. To je bila njegova jedina

imovina.

On je leţao na podu ali nije spavao. Otvorio je

oĉi i video da je lopov ušao u kolibu. On je osjetio veliku

samilost prema njemu jer je znao da u kolibi nema ništa.

„ “Da me je jadnik ranije obavijestio da će doći, ja

bih isprosio nešto u komšiluku za njega I ostavio da ima

što da ukrade. Ali što sada mogu da uradim?”

Vidjevši da tu nema ništa, da je ušao u monahovu

kolibu, lopov je krenuo da izaĊe napolje. Rjokan nije

mogao da se uzdrţi. On je lopovu ponudio svoje ćebe.

Lopov je rekao: “Što radiš? Ostaćeš nag. Noć je veoma

hladna!”

On mu odgovori: „Ne brini za mene. Nemoj otići

praznih ruku. Ja uţivam u oveme, ti si mi omogućio da

se osjetim bogatim ĉovjekom. Lopovi obiĉno ulaze u

palate kraljeva. Tvojim ulaskom ovdje, moja koliba je

postala palata, i ja sam postao kralj. Ti si me obradovao

tim darom.“

Ĉak se i lopov postiĊeo i rekao: „Ne, ja ne mogu

primiti taj poklon jer ti nemaš ništa. Kako ćeš provesti

noć? Veoma je hladno, a biće još hladnije!“

Rjokan mu reĉe sa suzama u oĉima: „Ti si me

ponovo podsjetio na moje siromaštvo. Kada bih bio u

mogućnosti, ja bih skinuo pun mjesec i da ti ga.“

134

* Haiku od Hoitsu:

BUDA:

TREŠNJINI CVJETOVI

NA MJESEĈINI.

Tako jednostavno. Baš predivno.

BUDA:

TREŠNJINI CVJETOVI

NA MJESEĈINI.

* Haiku od Rjota:

TAKO SJAJNA MJESEĈINA:

AKO SE IKADA PONOVO RODIM –

BOR NA VRHU BRDA!

Ukoliko se ponovo budem rodio, on priţeljkuje,

on bi ţelio da bude bor na vrhu brda. Tako predivan

mjesec koji visi iznad bora na vrhu brda…

Ti ljudi nijesu obiĉni pjesnici. Oni izraţavaju

jednu autentiĉnu teţnju da budu prirodni, smireni, tihi…

BOR NA VRHU BRDA! Jer izgleda da su ljudi sasvim

poluĊeli.

135

* Još jedan haiku:

TRAGAJUĆI ZA NJIM,

ODUZELO MI JE SNAGU.

JEDNE NOĆI SAM UPRO

MOJ KAŢIPRST –

NIKADA TAKAV MJESEC!

Ti ljudi su prirodni pjesnici. Oni su odbacili

svaku ideologiju. Oni su poĉeli da ostvaruju odnose sa

borovima, oblacima i sa munjama; sa brdima, sa

rijekama, sa okeanima. Oni su iskoĉili iz svijeta ljudi

koji je sasvim laţan, i ponovo pronašli korijene sa

prirodom.

To je, po mom viĊenju, jedina religija na svijetu

koja zasluţuje da se nazove religijom. Sve druge religije

su samo iskorišćavanje ĉovjeka i njegovog traganja za

sobom. One su odstupanje, odvraćanje. One vas

udaljavaju od sebe, one vas ne vode ka vašem domu.

* PRATILAC POMAHNITALOG VJETRA:

NA NEBU,

USAMLJEN MJESEC.

Ovo je slikoviti haiku. Sjedeći u tišini, meditant

otvori oĉi i ugleda na nebu pratioca pomahnitalog vjetra:

usamljeni mjesec. Ali mjesec se ne pomiĉe, ne trepće

usljed pomahnitalog vjetra.

136

Ukoliko moţete pronaći središte ciklona u sebi,

pronašli ste i mjesec – nema vjetra, nema misli, nema

emocija, ništa to ne uznemirava. To je neuznemireno.

* Haiku od Isa:

IZGUBLJEN U BAMBUSIMA,

ALI KADA MJESEC SIJA –

MOJA KUĆA.

Upravo fragmenti iskustva. Niko to neće nazvati

velikom poezijom; one nijesu od iste kategorije. One

imaju vlastitu kategoriju. To što on govori je: “U

smirenoj meditaciji, ja vidim… IZGUBLJEN U

BAMBUSIMA, ALI KADA MJESEC SIJA – MOJA

KUĆA.”

Samo slika… i ĉovjek postaje ogledalo. Ovaj

haiku je upravo ogledalo kuće, sakrivene u gustoj šumi

bambusa; a mjesec doĊe, i iznenada se osvijetli kuća

koja je bila skrivena u mraku.

* Haiku od Bašoa:

OBLAK,

POKUŠAVA DA UVIJE MJESEĈEVE ZRAKE,

MONSUNSKI PLJUSAK.

137

Uţivajte u svemu – mjesec, oblak, monsunski

pljusak – jer meditantu sve postaje tako boţanstveno kao

da je to ispoljavanje i ukazivanje samog prvobitnog

ishodišta.

* Haiku od Ĉošua:

MJESEC NA VODI;

LOMLJEN I LOMLJEN IZNOVA -

IPAK JE I DALJE TU.

Skoro je nevjerovatno kako zen pjesnici iskazuju

svoje misli. Nijedan drugi jezik nije u mogućnosti da se

izdigne do tih visina.

Ĉošua kaţe: MJESEC NA VODI; LOMLJEN I

LOMLJEN IZNOVA,… jer uvijek kada dune vjetar, on

podigne talase, i mjesec se razlomi na hiljade komada.

Ali kada se ponovo jezero smiri, svi razbijeni komadi se

ponovo sjedine. To je samo naizgled da je mjesec

slomljen, mjesec se nikada ne moţe slomiti. Pošto

mjesec nikada ne moţe biti slomljen, nije bitno što

izgleda kao da se razbio u hiljadu komada.

Sva naša tijela, sve naše misli, svi naši ţivoti

nijesu ništa drugo do odsjaj pravog mjeseca …

lomljenog hiljadu puta. Ipak je u najdubljoj suštini vašeg

bića mjesec i dalje onako pun i savršen kao uvijek.

138

* Haiku od Isa:

NAJMLAĐI SLAVUJ

DA BI SE MOGAO RADOVATI

ZOVE SVOJE RODITELJE PLAŠLJIVIM GLASOM.

Dakle, ne treba da brinete o tome što je reĉeno; te

rijeĉi su veoma opisne. Mora da je Isa bio u dubokoj

meditaciji kada je ĉuo radosnog slavuja koji zove svoje

roditelje plašljivim glasom.

On nije ništa rekao o slavuju, on je nešto rekao o

svojoj tišini.

Kada ste u tišini, i kada kukavica sa bambusa

poĉne da pjeva, to produbljuje vašu tišinu.

139

* Jedan drugi pjesnik:

BILO ŠTO DA OBUĈEMO,

IZGLEDAMO PREDIVNO,

NA MJESEĈINI.

Mjesec sve ĉini predivnim. U noći punog

mjeseca, vi vidite ljepotu svuda oko vas, ĉak i na

obiĉnom drveću. Obiĉno cvijeće sija svom ljepotom.

Male barice odraţavaju puni mjesec sa toliko dubine

koliko i najveći okean.

Zato nije bitno kakvo tijelo imate; muško ili

ţensko, ptice ili ţivotinje; da li ste siromah ili bogataš. U

nekom tihom trenutku, samo pogledajte mjesec i bićete

ispunjeni neizmjernom ljepotom. Ta ljepota se raĊa u

vašem najdubljem svijetu. Mjesec jednostavno to samo

pojaĉava.

* Haiku od Sodoa:

POSLIJE GLEDANJA MJESECA

MOJA SJENKA IDE KUĆI

PORED MENE.

140

POSLIJE GLEDANJA MJESECA... Pun mjesec

– to je postala tradicija u zenu. U noći punog mjeseca

ljudi zena ne spavaju, oni odlaze u planine gdje mjesec

stvara naizgled vodopade, kao da srebro teĉe; gdje

mjesec stvara jedan ĉitav ambijent kao iz snova.

Sodo kaţe: POSLIJE GLEDANJA MJESECA...

To se zove gledanje mjeseca; a to je jedno ogromno

estetsko iskustvo.

MOJA SJENKA IDE KUĆI

PORED MENE

Kakva tišina. Nikoga nema sa mnom, samo moja

sjenka ide pored mene. Nakon gledanja tog divnog

svijeta, kada uĊete u svoj dom, niko neće biti uz vas, ĉak

ni vaša sjenka. Vaša osama će biti potpuna.

Svaka meditacija je priprema za uţivanje u osami

koja je u našoj prirodi.

* Isa piše:

JOŠ NIJE POSTAO BUDA,

OVAJ STARI BOR,

DOKONO SANJARI.

Po onima koji su probuĊeni, sve je ispunjeno

budastvom. Budastvo je suština prirode egzistencije.

Isa u haiku kaţe:

JOŠ NIJE POSTAO BUDA,

OVAJ STARI BOR,...

141

Iako je star, on još nije postao probuĊen.

DOKONO SANJARI.

On još sanjari. Jednog dana se moţe probuditi.

To se moţe reći o svakome. Mi smo svi nesvjesni naše

najviše stvarnosti, i mi sanjamo, mi samo spavamo,

samo za neĉim ţudimo, mi teţimo za ovim ili onim, ne

znajući da je najveća riznica u našem buĊenju.

Nema niĉega višeg do postati Buda. Vi tako

doseţete od najvišeg vrha svijesti.

Svijest je jedino blago.

142

* Zen pjesnik zapisa:

SA PROBUŠENOM MREŢOM – mreţa sa rupama.

SA PROBUŠENOM MREŢOM

JA SAM UHVATIO

SVE LEPTIRE UNIVERZUMA.

On nije govorio o leptirima; niti je govorio o

probušenoj mreţi. On je govorio o vašem umu koji je

zaista probušen – veoma mnogo rupa, veoma mnogo

otvora, veoma mnogo zakrpa, veoma mnogo pukotina.

Ali pjesnik kaţe da ne budete zabrinuti:

SA PROBUŠENOM MREŢOM

JA SAM UHVATIO

SVE LEPTIRE UNIVERZUMA.

Samo upoznajte tajnu. A tajna je da odete iza

probušene mreţe. Budite gospodar svog uma. Tada ćete

ĉak i sa probušenom mreţom moći da uhvatite sve

leptire ovog svijeta. Sada vaš um ne hvata ništa. Kroz

sve te rupe i otvore sve curi napolje. Da li ste primijetili

da neprestano curite? Ja ne znam… ali sada ćete vidjeti.

Bašo kaţe da sjedite u tišini… To je u redu, ali

on ne zna da dok sjedite u tišini, ne znaĉi da nuţno i

trava raste sama od sebe. Izgleda vjerovatnije da um curi

sam od sebe. Bašovo iskustvo je veliko iskustvo, ali vi

moţete uraditi jedan jednostavan eksperiment. Samo

sjedite u svojoj sobi i zatvorite oĉi, posmatrajte: misli

naviru na sve moguće naĉine, sve curi.

143

Kada kaţem da odete iza uma, ja mislim da odete

iza svog tog curenja, propuštanja, i da pronaĊete nešto

ĉvršće na što moţete stati. Prije no što preduzmete skok,

vi treba makar da naĊete mjesto na koje ćete stati, sa

kojeg moţete skoĉiti u mrak, u nepoznatu teritoriju

vlastitog bića.

Zabiljeţeno je da je Buda rekao da je sve što je

veliko na poĉetku gorko a na kraju veoma slatko – i

obratno. To što je veoma slatko na poĉetku, na primjer,

medeni mjesec, je veoma gorko na kraju. Meditacija

moţda ulazi u mrak, nepoznatu teritoriju, ali ona

završava u samo-osvjetljenju, u ogromnoj eksploziji

svjetlosti. Kada se jednom ta eksplozija dogodi, vi

zauvijek ostajete probuĊeni; ne moţete se vratiti. Um je

išĉezao, nestao je baš kao sjenka. Vi sada djelute iz ne-

uma, a svako djelovanje iz ne-uma je dobro, je

blaţenstvo u svijetu.

* Token zapisa:

SEDAMDESET ŠEST GODINA,

NEROĐENI, NEUMRLI:

OBLACI SU SE RASPRŠILI,

MJESEC JE ZAPLOVIO.

Zen ima predivan naĉin da iskaţe stvari.

SEDAMDESET ŠEST GODINA,

NEROĐENI, NEUMRLI:

OBLACI SU SE RASPRŠILI,

MJESEC JE ZAPLOVIO.

144

On vam ukazuje na naĉin vašeg kretanja. Oblaci

su prisutni ali se mjesec ipak kreće. Kada jednom

uhvatite mjesec, više nije bitno da li su oblaci prisutni ili

nijesu – oni ne ostavljaju trag na mjesecu.

* Isa je zapisao na dan smrti svog djeteta:

OVAJ SVIJET KAPI ROSE –

MOŢE BITI KAP ROSE,

A IPAK… A IPAK…

On je veoma volio svoje dijete – majka mu je

umrla. On je volio svoje malo dijete, a i to dijete je

umrlo, takoĊe. Na dan njegove smrti, on je zapisao ovaj

mali haiku… iako ne tako velik, ipak govori mnogo.

OVAJ SVIJET KAPI ROSE – MOŢE BITI KAP

ROSE,..

Saglasni, ovo je kap rose – a posebno to malo dijete.

A IPAK… A IPAK…

Ipak se ljubav ukaţe. Ipak se osjećaj rodi.

Zen nije protiv svijeta. Naprotiv, on ĉini da se

vaša ljubav nalik kapi rose stopi sa okeanskom ljubavlju.

On je u potpunosti za stvarnost – to nije bjekstvo. To je

ogromno povlaĊivanje samim korijenima vašeg bića.

Samo ĉovjek koji poznaje svoje korijene, samo on ţivi.

145

Drugi se samo pretvaraju da ţive; drugi su samo glumci

koji igraju neĉiju tuĊu ulogu.

Ĉovjek koji je izvoran ne igra niĉiju ulogu, on je

svoj. Njegov autoritet ne dolazi od nikoga, on dolazi od

samog univerzuma.

* Haiku od Isa:

OSLUŠNITE,

SVE SAME PRIZEMNE STVARI -

ZVONA PROLAZNOSTI.

Ništa ne treba raditi, samo osluškivati… sve se

mijenja. U ĉemu je stvar? Stvar je u tome da se onaj koji

osluškuje nikada ne mijenja; posmatraĉ je uvijek

prisutan. To je jedina stalna stvar u egzistenciji.

OSLUŠNITE – ili osmotrite -

SVE SAME PRIZEMNE STVARI -

ZVONA PROLAZNOSTI.

Dakle, bilo koji student to moće navesti, u tome

nema problema – rijeĉi su veoma jednostavne. Ali Isa

ZNA to.

146

* Sengai kaţe:

ŠTO VI ISTIĈETE?

PROŠLOST, SADAŠNJOST ILI BUDUĆNOST?

SVIJEĆA SE UGASILA,

DIJAMANT SE PRETVORIO U PEPEO.

On govori istu stvar: ŠTO VI ISTIĈETE?

Prošlost više ne postoji, budućnosti još nema, a ako

nema prošlosti ni budućnosti, kako moţe biti ikakve

sadašnjosti? Koje vrijeme… ŠTO VI ISTIĈETE? Ne

postoji ni um ni vrijeme. Kada išĉeznu um i vrijeme,

SVIJEĆA SE UGASILA. To je sasvim isto znaĉenje

rijeĉi nirvana: SVIJEĆA SE UGASILA. Moţete li tada

naći plamiĉak svijeće? Ĉak ako je potraţite u ĉitavom

univerzumu nećete je naći. Ona se sjedinila sa

univerzumom. Onog trenutka ka se svijeća uma, što je

isto što i svijeća vremena, ugasi – potpuna tišina… Ništa

se ne moţe naći osim ogromnog mira, osjećaj povratka

domu…

* Šiki zapisa:

PONOĆNI ZVUK –

ODSKOĈIO:

UVENULI CVIJET MJESECA.

147

Mora biti da je on tada meditirao. Ovaj haiku

izraţava odreĊenu tišinu, zvuk proizišao iz tišine.

PONOĆNI ZVUK – ODSKOĈIO: UVENULI CVIJET

MJESECA.

Ovi haiku se ne mogu razumjeti na naĉin kako mi

shavatamo poeziju.

* Kikaku je zapisao:

JESENJI PUNI MJESEC –

NA SLAMENOJ ASURI,

SJENKA BORA.

U odreĊenoj tišini vi moţete osjetiti sebe kao da

ste dio svijeta… jesenji mjesec, slamena asura, sjenka

bora. Uopšte nije bitno što je to, to je postal dio vas, vi

ste postal dio toga.

148

* Haiku od Bašo:

MJESEC NAD LJETINOM:

OKO RIBNJAKA LUTAM

I PROĐE NOĆ.

Da li ste ikada vidjeli kako noć prolazi? Samo

neki ljudi bivaju svjesni stvari koje se dogaĊaju svakog

dana. Da li ste ikada vidjeli kako veĉe dolazi? Ponoć i ta

pjesma? Izlazak sunca i ta ljepota?

Mi se ponašamo skoro nalik slijepim ljudima. U

ovako predivnom svijetu, mi ţivimo u malim baricama

149

naše patnje. To je navika, i ako neko pokuša da vas

izvuĉe odatle, vi se opirete. Vi ne ţelite da budete

izvuĉeni iz vaše tuge, vaše patnje. Inaĉe, svuda oko nas

ima toliko mnogo radosti, vi samo treba da budete

svjesni toga i da budete uĉesnici a ne gledaoci.

Filozofija je razmišljanje, zen je uĉestvovanje.

Uĉestvovati u odlasku noći, uĉestvovati u dolasku

veĉeri, uĉestvovanje u zvijezdama i sudjelovanje sa

oblacima; uĉinite da vaš ţivotni stil bude uĉestvovanje, i

tada će cijela egzistencija postati radost, velika ekstaza.

Vi ne moţete ni usniti bolju egzistenciju.

* Haiku od Bašo:

UZ PLANINSKU STAZU

NEKAKO ME DIRNULA U SRCE:

DIVLJA LJUBIĈICA.

Dakle, on je rekao više nego što bi mogao reći

bilo koji uĉeni ĉovjek.

DIVLJA LJUBIĈICA

NEKAKO ME DIRNULA U SRCE:

UZ PLANINSKU STAZU.

Ĉovjek tišine i razumijevanja, svjestan ĉovjek,

razumije ljepotu bitisanja, ĉak i divlje ljubiĉice.

150

* Haiku od Kikaku:

MOŢE LI ON KOJI DONOSI CVJEĆE

VEĈERAS

VIDJETI MJESEĈINU.

To je zbog toga što jedno isto cvijeće na

mjeseĉini ima drugaĉiji sjaj. U tišini noći punog mjeseca,

ako neko donese ĉak i neko divlje cvijeće, ono će imati

neizmjernu ljepotu. Ali ta ljepota i ta tišina nijesu za um

da to shvati, one su za biće da to iskusi.

* Rjota piše:

KAO DA JE SAMO JEDAN

NEVJEROVATAN JE VEĈERAS,

OVAJ MJESEC NAD LJETINOM.

On govori da postoji samo jedan buddha – tako

tradicija kaţe – ko moţe spasiti svijet.

KAO DA JE SAMO JEDAN

NEVJEROVATAN JE VEĈERAS,

OVAJ MJESEC NAD LJETINOM.

U ljepoti tog mjeseca nad ljetinom, u tom

mirnom nebu punom zvijezda, nevjerovatno je da je u

ĉitavoj istoriji ĉovjeĉanstva samo jedan ĉovjek postao

buddha.

151

* Zen haiku:

SVAKI ĈOVJEK POD SVOJIM NOGAMA

IMA DOVOLJNO ZEMLJE DA RADI ZAZEN.

Vi nigdje ne treba da idete. Gdje god da se

nalazite, vi imate dovoljno zemlje pod vašim nogama, i

moţete postati prosvijetljeni.

Vi moţete meditirati, to ne mora biti u nekom

odreĊenom svetom mjestu.

* Jedan drugi haiku:

SJENKA BAMBUSA JE PREKRILA STEPENIŠTE

ALI NIJE PODIGLA PRAŠINU:

MJESEĈINA DUBOKO PRODIRE

DO DNA JEZERA

ALI NE OSTAVLJA TRAG NA VODI.

Govoreći o stvarima koje se ne mogu iskazati,

zen ima tako jedinstven naĉin da estetski ukaţe na stvari

da to izgleda nevjerovato. Majstor kaţe: “SJENKA

BAMBUSA… ne sami bambus jer je bambus nezgrapan

i on će proizvesti mnogo buke.

SJENKA BAMBUSA JE PREKRILA

STEPENIŠTE ALI NIJE PODIGLA PRAŠINU. To je

naša stvarna situacija. U našoj najdubljoj svijesti nije

152

podignuta prašina. Sve naše misli nijesu ništa drugo do

sjenka bambusa.

MJESEĈINA DUBOKO PRODIRE DO DNA

JEZERA ALI NE OSTAVLJA TRAG NA VODI. Kada

postanete svjesni, vi bivate iznenaĊeni… sva vaša

djelovanja u prošlosti, vaše misli u prošlosti – ništa nije

ostavilo trag. ProbuĊeni, vi postajete sasvim smireni kao

da uopše nije bilo prošlosti. Upravo ujutro, kada se

probudite, na dva ili tri minuta, vi se sjetite zadnjeg

dijela vašeg sna. Vi ste sanjali tokom cijele noći, šest

sati. Ako spavate osam sati, šest sati ćete sanjati. Ali

kada se ujutro probudite, vi se sjećate samo zadnjeg sna,

a i to samo kada ste u polusnu, i kada to moţete osjetiti.

Kada se uistinu probudite ne ostaje ni trag od vaših

snova.

* Jedan drugi zen majstor:

AKO ŢELITE DA NAĐETE PUT

DO VRHA PLANINE, MORATE PITATI ĈOVJEKA

KOJI JE IŠAO NAPRIJED I NAZAD PO NJEMU.

Ĉovjek koji se prosvijetlio je dospio do najvišeg

vrha planine, a onda se vratio i postao obiĉan ĉovjek. On

zna da vrh postoji, a to je njegovo vlastito biće. Ako

ţelite nekoga da pitate, pitajte ĉovjeka koji je bio na

planini i koji se vratio. Ako je još na planini, vaše pitanje

neće biti odgovoreno. Ako je i dalje na putu prema

planini, sve što vam moţe reći će biti samo prazne rijeĉi.

153

Vi treba da pronaĊete ĉovjeka koji je stigao do

najvišeg vrha a potom se vratio da bude sa vama. Tada je

on opušten, on nema napetosti, on je u domu. Pitajte

takvu osobu, moţda vam ona moţe pokazati put.

* Ni-butsu zapisa:

ONAJ KOJI RASTE

RASTE SAM OD SEBE,

ONAJ KOJI PADA

PADA SAM OD SEBE.

JESENJA ROSA, PROLJEĆNI LAHOR –

NIŠTA NIJE MOGUĆE SPRIJEĈITI.

ONAJ KOJI RASTE, RASTE SAM OD SEBE.

To je spontano. ONAJ KOJI PADA, PADA SAM OD

SEBE – i to je spontano. JESENJA ROSA, PROLJEĆNI

LAHOR, NIŠTA NIJE MOGUĆE SPRIJEĈITI. Vaša

sloboda je potpuna. Vi samo treba da upoznate vaš

najdublji centar, i iz njega tada postaje sve sponatano.

Vaša ljubav, vaša radost, vaš ples, vaša pjesma – sve se

raĊa samo od sebe, i to tada ima svoju ljepotu. Sasvim

dugaĉije... kada se poezija rodi iz tog prostora, to više

nije vaša kompozicija.

154

* Bunan zapisa:

OSTANITE PO STRANI,

SVIJET JE VAŠ –

BUDINO TIJELO.

Samo se sjetite da je buddha u vašem tijelu, i

svijet će biti vaš. Vi ne treba da ga osvajate, on je već

vaš. Ali otkrijte da je buddha u vašem tijelu. Tek samo

nekoliko rijeĉi, i ĉitava filozofija… OSTANITE PO

STRANI… To je ono što mislim kada vam govorima da

budete svjedoci.

Ostanite po strani, samo posmatraĉi sa brijega.

OSTANITE PO STRANI, SVIJET JE VAŠ – BUDINO

TIJELO.

To drţanje po strani donosi dvije stvari. Jedna,

buddha se iznutra budi,; a druga, novo gospodarenje

cijelom egzistencijom. To nije politiĉko, to je ţivotno.

Ono ne treba da ima bilo kakvu mapu, to nema granica.

Pronaći buddhu u sebi, pronašli ste gospodara.

* Haiku od Ekona:

RADOST UJUTRO,

SPAVANJE UVEĈE,

ŠTO DRUGO ?

155

Ako moţete ujutro osjetiti radost, ako moţete

osjetiti radost da ste ţivi, svaki dah postaje blaţenstvo -

jeste blaţenstvo. Ako moţete shvatiti spavanje kao veliki

odmor i opuštanje uveĉe, što drugo biste ţeljeli?

U vašem sagledavanju ţivota, sve postaje radost,

i sve ukazuje na isti mjesec, jednu istinu.

156

OSHO

Oshovo uĉenje se ne moţe podvesti ni pod

jednom kategorizacijom, pokrivajujući sve aspekte sa

kojima se društvo suoĉava: od individualnog traganja za

smislom ţivota do najbitnijih društvenih i politiĉkih

pitanja današnjice.

Njegove knjige nijesu pisane već su prenošene sa

audio i video zapisa koje je Osho davao na predavanjima

pred meĊunarodnom publikom u periodu od 35 godina.

Osho je od strane Sunday Times u Londonu

opisan kao jedan od «1000 tvoraca 20-og vijeka», a od

strane ameriĉkog pisca Toma Robinsona kao

«najopasniji ĉovjek poslije Isusa Hrista»

O svom radu Osho je rekao da on pomaţe da se

stvore uslovi za roĊenje novog ljudskog bića. On je ĉesto

karakterisao to novo ljudsko biće kao «Zorba Buda» -

sposobno da uţiva u svjetovnim zadovoljstvima nalik

Grku Zorbi, a isto tako da uţiva u smirenosti i

opuštenosti nalik Gautama Budi.

Sagledavajući sve aspekte Oshovog rada ukazuje

se vizija proţimanja drevne mudrosti Istoka sa najvišim

potencijalima nauke i tehnologije Zapada.

Osho je takoĊe poznat po svom revolucionarnom

doprinosu unutarnje transformacije sa pristupom

meditaciji prilagoĊenoj savremenom ţivotu. Njegove

jedinstvene «Aktivne meditacije» su osmišljene da

prvenstveno oslobode od akumuliranog stresa u tijelu i

umu tako da se lakše moţe iskusiti slobodno i opušteno

stanje meditacije.

157

Materijal u knjizi je korišćen iz knjiga:

1. No mind: The flower of the eternal

2. Dogen, Zen master: A search...

3. Rinzai: Master of Irrational

4. Original man

5. The language of the egzistence

6. Miracle talks on a Zen

7. God is dead

8. Dogen: Asedr fulfilment

9. Kyozan: A true man of zen

10. Hyakujo:The Everest of Zen, Basho

11. Comunisam Zen fire

Copyright © Osho International Foundation

www.osho.com

www.osho-yu.me

www.facebook.com/oshomne