ORGANIZACIJA PREDUZEĆA

POJAM MENADŽMENTA KAO NAUKE

Pod menadžmentom podrazumijavamo naučni i profesionalni proces

planiranja, organizovanja, odlučivanja, vođenja i kontrole prirodnih, ljudskih,

finansijskih i informacionih resursa radi postizanja uspjeha u poslovanju

Menadžeri su stručnjaci za upravljanje vlasništvom.

Njihov zadatak je: 1) određivanje ciljeva; 2) realizacija ciljeva; 3)

organizovanje poslovanja; 4) delegiranje ovlašćenja i određivanje raspona

rukovođenja ; 5) izbor i imenovanje kadrova; 6) stimulisanje i sankcionisanje

rada ljudi; 7 razvoj preduzeća

Savremeni menadžment karakteriše profesionalizam

Menadžmen je multidisciplinovana nauka koja rješava mnogobrojne

probleme u organizaciji: tehnološki, organizacioni i razvojni

Pravila menadžmenta su su ista u svim sistemima, nezavisno od društveno

političkog i ekonomskog sistema (ista su u privatoj i držav noj svojini)

Menadžerstvo je profesija, nauka i vještina.

Menadžers

tvo ima: strategiju, operativu i taktiku

RAZVOJNI PUT MENADŽMENTA

Menadžment kao nauka nastao je i iz potrebe za povećanje

produktivnosti

Federik Tejlor bazirao je svoj menadžerski sistem na proučavanju

vremena proizvodnje linije (u čeličani).

Sa studijom vremena rastavio svaki posao na komponente i izradio

najbrže i najbolje metode operacija sa svaki dio posla.

Posticao poslodavce da više plate produktivne radnike.

U svojoj studiji Principi naučnog menadžmenta ističe 4 principa:

- razvoj nauke o menadžmentu

- naučna selekcija radnika

- naučno obrazovanje u razvoju radnika

- intimna saradnja između menadžmenta i radne snage.

Henri Grant (1861-1919)

Razmotri Tejlorom sistem posticanja produktivnosti

Napuštajući sistem diferencijalne stope Grant je došao na novu ideju

Svaki radnik koji je ispinio normu za dan – dobio je bonus za taj dan

Supervizor zarađuje bonus za svakog radnika koji je ispunio dnevnu

normu, plus bonus ako svi radnici ispune dnevnu normu

Crnom kredom bilježio kada je norma ispunjena, a crvenom kad nije

Frank i Lilijan Bilberet (1868 – 1924. i 1978-1972) Psifologija menadž.

Po njihovoj koncepciji i pokret i zamor su isprepleteni

Koristeći kameru utvrđivali su najekonomičnije pokrete za posao

Prema njihovom planu unapređenja radnik obavlja svoj posao,

priprema se za komplikovaniji posao i obučava svog naslednika

Naglasak su stavili i na naučnu selkciju i razvoj radnika

Pomoću dizajna rada tragali su za najboljim načinom da se posao

obavi

Henri Fajol (1841-1925)

Smatra se osnivačem klasične škole menadžmenta, ne zato što ga je

prvi istraživao već zato što ga je prvi sistematizovao

Smatrao je da se zdrava menadžerska praksa može prikazasti

određenim pravilima koja se mogu indetifikovati i analizirati

Sačinio je detaljnu šemu doktrine menadžmenta-

Stavom da menadžment nije lični talenat već vještina dao je glavni

doprinos menadžmentu

Da bi razvio nauku o menadžmentu započeo je sa podjelom

poslovnih operacija na uzajamno povezane aktivnosti:

1) tehnička - proizvodnja i izrada proizvoda; 2) komercijalna –

nabavka sirovina i prodaja proizvoda; 3) finansijaka – sticanje i

korišćenje kapitala; 4) bezbjedonosna – zaštita zaaposlenih i

imovine; 5) računovodstvena – evidencija troškova, profita, izrada

bilansa... 6) menadžerska aktivnost

Fajol je definisao i pet funkcija rukovođenje i upravljanja: planiranje,

organizacija, naređenje, kordinacija i kontrola.

Marks Veber (1864-1920)

Razvio teoriju biroktratskog menadžmenta – sa striktno definisanom

hijerarhijom upravljana i preciznom regulativom linije vlasti

Meri Parker Folet (1868-1933)

Vjerovala je da čovjek ne može biti kompletan ako nije član grupe

Uzela je kao aksiomu Tejlorovu tvrdnju da rad i menadžment dijele

zajednički cilj kao članovi iste organizacije

Čester Bernard ( 1886-1961)

Formulisao teoriju o organizaciji života

Prema Bernardu ljudi se udružuju u formalne organizacije da bi

ostvarili ono što ne mogu pojedinačno.

Bernard je smatrao da je dužnost rukovodioca organizacije da

izgrađuje osjećaj morala kod svojih zaposlenih.

AKTIVNOSTI MENADŽMENTA

Poslovi i zadatci koje obavljaju menadžeri su: planiranje, organizovanje, kadrovska politika, rukovođenje i kontrola

Postoje tri osnovna nivoa menadžera: vrhovni nivo (top menadžeri), srednji nivo i miži (operativni) nivo menadžera

Vrhovni menadžer se bavi planiranjem i kontrolom cjelokupnok poslovanja,srednji nivo menadžera se bavi organizovanjem i rukovođenjem, a operativni nivo se bavi rukovođenjem

Aktivnosti menadžera u procesu reprodukcije su različite, pa se pojavljuju i različita zvanja:

1. Operativni menadžer 5. Menaadžer proizvodne kontrole

(U proizvodnim organiizacijama pjavljuju se menadžeri pogona i direktori proizvodnje – u oblasti usluga menadžeri radnja, filijala i direktori)

2. Materijalni menadžeri 6. Menadžer kvaliteta

3. Menadžer nabavke 7. Menadžer kapaciteta

4. Menadžer invetara 8. Linijski menadžer

9. Analitičar operativnog planiranja (opšte planiranje, budžet i kontrola operacija) 5. menadžer proizvodne kontrole

POSLOVI MENADŽERA

Menadžeri visokog položaja se više bave politikom i planiranjem Niži i srednji linijski menadž. se oglavnom bave dnevnim zaduženjma Menadžer ima prevashodni zadatak da istraži i izuči: gdje se nalazi potencijalne poslovne mogućnosti kako se one mogu iskoristiti kakve resurse traže iskorišćavanje poslovnih mogućnosti kako se mogu kontrolisati promjene Proces menadžmenta je kompleksan i u njemu se međusobno

prepliću brojni činioci koji moraju biti međusobno usklađeni Osnovni elementi ovog procesa su: ideje, stvari ili sredstva, ljudi i

njihove poptrebe. Polazeći od ideja njihovom razradom dolazimo do plana... Aktivnosti menadžera u oblasti ljudi usmjerena su u tri pravca: 1.) Izbor stručnih i odgovornih saradnika, 2.) Sprovođenje svega što je

planirano i organizovano, 3.) Osiguranje izvršenja obaveza radne jedinice, kvalitet i kvantitet proizvodnog posla i održavanje kvaliteta ljudskih resursa.

Funkcije menadžera: 1. planiranje; 2. organizovanje; 3. kadrovska politika 4. rukovođenje; 5. kontorla

MENADŽMENT I DRUGE POSLOVNE AKTIVNOSTI

Menadžment i rukovođenje

Između menadžmenta i rukovođenja postoje razlike, pa samim tim i

između menadžera i rukovodioca.

Svaki menadžer nije rukovodilac i obrnuto

Menadžer ima ovlašćenja za upravljanje ljudima, procesima i

resursima

Menadžertsvo je vezano za sam vrh hijerarhijske piramide

Strategujski menadžment ili top menadžeri kreiraju politiku cijele

kompanije i obezbjeđuju joj mjesto u tržišnim uslovima privređivanja

Rukovođenje je vezano za donošenje operativnih odluka, tekućih i

dnevnih odluka

Rukovodioci treba doslovno da sprovode zamisli menadžera zbog

čega imaju malo slobode u izboru ciljeva

Menadžment i organizacija

Organizacija predstavlja povezanost ljudi radi ostvarivanja nekog cilja

Zajednički rad grupe ljudi uvijeg je efikasniji od pojedinačnog rada

Menadžer u sistemskom smislu određuje organizaciju

Organizacija je rezultat menadžerskog rada, predviđanja i

vizionarstva – zbog toga se ona mijenja i prilagođava menadžerskim

ciljevima

Menadžment je stalna i stabilna funkcija vlasništva

Ona se ne mijenja - mijenjaju se menadžerske tehnike i metodi rada

Svaki menadžer stvara onu i onakvu organizaciju koja mu najviše

odgovara

Rukovođenje i poslovodstvo

Termin rukovođenje ima druge kvalitete u odnosu na poslovođenje;

1. Rukovođenje je karakteristično za klasičnu organizaciju i

tradidicionalne sisteme, poslovođenje je vezano za nevlasničku org.

2. Rukovođenje se zasniva na vlasti čovjeka nad čovjekom, dok se

poslovođenje zasniva na načelu istog statusa ljudi u organizaciji

3. Rukovođenje se zasniva na vlasti nad ljudima, stvarima i tehničko -

tehnološkim procesima, a poslovođenje je vladanje tehničko –

tehnološkim procesima

4. Poslovanje je model rukovođenja. Ono je izvedeno iz rukovođenja

kao klasne funkcije (profesije) i predstavlja viši nivo kvaliteta u

vođenju organizacije

Zajedničko za rukovođenje i poslovanje je:

1. Jedna i druga funkcija proizilaze iz vlasništva nad sredstvima za

proizvodnju. Rukovođenje je karakteristično za privatno vlasništvo,

državno i mješovito, a poslovođenje za društvenu ili zajedničku

svojinu

2. Rukovođenje i poslovođenje imaju istovjetne ciljeve

Menadžment i preduzetništvo

1. Preduzetništvo predhodi menadžmentu.

- mendžment slijedi preduzetništvo i ima zadatak da upravlja sa

određenim faktorima proizvodnje i poveća njihovu efikasnost

2. Preduzetništvo je izvorna funkcija.

- preduzetnik postaje vlasnik određenih faktora putem kupovine ili

nasleđa, preduzetništvo eleminiše delegiranje

- menadžerska funkcija nastaje delegiranjem upravljanja od strane

preduzetnika

3. Svaki preduzetnik u isto vrijeme može da bude i menadžer, ali savki

menadžer ne može biti i preduzetnik

4. Preduzetništo je vezano za vlasništvo, a menadžment za upravljanje

tuđim kapitalom-

- Da bi preduzetnik uuspio, mora da zna da ne zna.

5. Preduzetnička djelatnost ima svoje zakonitosti, kao i što

menadžerska profesija ima svoje zakone i peioritete.

Menadžment i privredne aktivnosti

Menadžeri su često u sukobu sa proizvodnjom – tehničkim sektorom:

1. Tehnički sektor želi stabilnu i stalnu proizvodnju

- Menadžment nastoji da na proizvodnju prenese zahtjeve tržišta

2. Proizvodnja odbija promjene – one su neprijatelj rada i tradicije

- Menadžment smatra da su promjene sastavni dio života i rada

jedne organizacije

Proizvodnja polazi od toga da je ona centralna osa

Menadžment polazi od toga da je proizvodnja servis za

zadovoljavanje potreba i zahtjeva potrošača

Prema menadžersko-markentiškom shvatanju centralno načelo oko

koga moraju da se mobilišu sve aktivnosti je - potrošač

Menadžment i planiranje

Planska služba insistira na planskom nastupu na tržištu, prema

planiranom scenariju, u predviđeno vrijeme i na predviđenom mjestu

Plan nastoji da odredi količinu i dinamiiku proizvodnje

Menadžment ukazuje da čvrsti planovi pripadaju prošlosti

Nivo zaliha je taj faktor koji diktira dinamiku proizvodnje

Cijene su sledeći element na kome se sukobljavaju plan i

menadžment

- planska služba insistira na planskim cijenama, a naročito na

preciznom određivanju cijene koštanja i prodajne cijene

Menadžment i kadrovske aktivnosti

Kadrovska služba nastoji da ima stalnu i stabilnu radnu snagu

Menadžment u prvi plan stavlja kvalitativnu stranu kadrova

Kadrovska služba u prvi plan stavlja sistematizaciju i opise poslova i

zadataka

Menadžment smatra da su naprijed navedeni elementi manje važni

od znanja, sposobnosti i vještine koji kadrovi raspolažu

Sukob se produbljava kada kadrovska služba stupi u koaliciju sa

tehničkim sektorom i planskom službom

Menadžment polazi od toga da organizaciju modelira tržište

Menadžment insistira na kataloškoj prodaji robe – kupci ispostavlju

zahtjeve u boji, obliku, tipu...

Finansije imaju strategijsko mjesto u organizaciji

Sve više se izmedžu finansija i menadžmenta uspostavlja ravnoteža

MENADŽMENT I SRODNE NAUČNE DISCIPLINE

Menadžment u koristi izučavanja u drugim naučnim disciplinama

Logistika -je nauka u kojoj se izučava proces planiranja, obezbjeđenja,

kontrole i evidencije snadbijevanja materijalnim sredstvima,organizacija

transporta, održavanja i razvoja preduzeća

Logistika je vještina računanja, sposobnost zaključivanja i vještina

proračunavanja vremena i prostora koji realno uslovljavaju izvršenje nekog

zadatka

Zadatci poslovne logistike kao nauke sastoje se u:

1. Inetifikaciji i praćenju kretanja svih elemenata ciklusa reprodukcije

2. Istraživanju i analizi indetifikovanih kretanja sa stanovištva ciljeva

3. Teoretskom uopštavanju zakonitosti ii principa odvijanja indetifikovanih

tokova i preduzimanje mjera za uspješno rješavanje

Zadatci poslovne logistike se sastoje u:

1. Snadbijevanju radnih mjesta sa svim što je potrebno za uspješno

izvršavanje radnog zadatka; 2. efikasnom korišćenju faktora vrijeme; 3.

primjeni logističkih modela, metoda i tehnika rada radi rješenja problema u

oblasti snadbijevanja 4. praćenju i analizi podobnosti primijenjenih metoda i

5. obezjeđivanje povratnog uticaja primjene logističkih metoda

Sagledavanje mogućnosti povećanja poslovnih rezultata je cilj

logističkih izučavanja

Nauka i praksa logistike je utvrdila dva osnovna načina poboljšanja

poslovanja bilo kog sistema i pojedinca i to:

Korišćenje sopstevnih iskustava, dostignuća i grešaka

Korišćenje iskustava i saznanja do kojih su došli drugi uupravljački

timovi i pojedinci u obavljanju istih ili sličnih aktivnosti.

- korišćenje sopstvenih iskustava i saznanja je najjeftnijije, ali sa

stanovništva troškova nanepovoljnije

Ekonomika preduzeća - je naučna disciplina koja izučava ekonomske

zakonitosti koje djeluju u poslovanju preduzeća

Poslovna ekonomija posebno izučava ulaganja u reprodukciju,

odnose između rezultata i ulaganja i faktore koji ih uslovljavaju

Na ulaganja djeluju mnogi faktori čije je izučavanje neophodno za

postizanje optimalnih rezultata

Ekonomska aktivnost – predstavlja svjesno djelovanje radnih ljudi na

ostvarenju i proizvodnji novih upotrebnih vrijednosti, na njihovoj

razmjeni radi raspodjele, tj njihove potrošnje

Ciljevi poslovne ekonomije preduzeća su u osnovi indentični sa

ciljevima društvene reprodukcije

Ekonomika preduzeća praktično izučava mjere kojima se utiče na

rezultate i ulaganja , a time i na kvalitet ekomonije

Aktivnosti pred. treba posmatrati sa ekonomske i tehnološke strane

Opstanak preduzeća je moguć samo ako ono rezultatima pokriva ili

nadoknađuje utošene vrijednosti.

Ekonomika preduzeća izučava postojeće i pronalazi nove metode

čijom primjenom se obezbjeđuje uspjeh preduzeća.

Opšta ekonomija – je šira nauka od ekonomike preduzeća

Ona izučava opšte zakonitosti koje vladaju u proizvodnji, u društvu u

svim etapama njegovog razvitka

Ekonomija izučava razvoj i funkcionisanje privrede u cjelini.

Računovodstvo - izučava postupke i procese u iskazivanju poslovnih

događaja, kao iskazivanje i rezultata i poslovanja preduzeća

Privredno pravo - izučava načela pravnog regulisanja odnosa koji

nastaju u poslovanju preduzeća – odnosno međusobna prava i

obaveze preduzeća kao poslovnih partnera

Ekonomska geografija - je nauka o geografskoj lokaciji proizvodnih

snaga i pojedinih privrednih subjekata.

- zavisno od predmeta posmatranja ona je: opšta i posebna

Nauka o finansijama - izučava probleme javnih prihoda i rashoda,

poreza i budžeta

Ekonomska statistika - je nauka o metodama i načinu prikazivanja

ekonomskih pojava i zbivanja u društvu.

- Ona ima zadatak da zakonitosti ekonomskih zbivanja kvantitativno

izrazi i dokaže

MENADŽMEN ORGANIZACIONIH FUNKCIJA

1. POJAM ORGANIZACIONIH FUNKCIJA

Proces poslovanja svakog preduzeća podrazumijeva postojanje raznih oblika organizacionih funkcija

Na organizacionu strukturu funkcija utiču mnogi faktori,kao što su:

veličina, obim prometa, predmet poslovanja- kod trgovačkih preduzeća: broj prodavnica, teritorijalna udaljenost prodavnica, stovarišta, veličina i kvalifikaciona struktura, raznovrsnost oblika prodaje itd.

Suština se svodi na izvršenje zadataka na svakom pojedinom radnom mjestu ( u određenom vremenu, na određenom mjestu, i pod određenim uslovima)

Nosioci izvršnih funkcija su članovi radnog kolektiva, što znači oni isti ljudi koji su nosioci funkcija upravljanja i funkcije rukovođenje.

Razlike između nosioca izvršne funkcije i nosioca upravljačke i rukovodilačke funkcije postoje, ali ne u ličnostima.

Razlike postoje u načinu na koji se ličnosti pojavljuju kao nosioci tih funkcija

Nosioci izvršnih funkcija su članovi radnog kolektiva pojedinačno, svaki pojedinac na svom radnom mjestu obavlja tu funkciju.

Svaki pojedinac na svom radnom mjestu obavlja tu funkciju

izvršavajući svoj sopstveni zadatak

Rasčlanivanje ukupnog zadatka na veliki broj malih zadataka koji se

izvršavaju na različitim radnim mjestima je ustvari, sprovođenje i

organizovanje tehničke podjele rada.

U organizacionom smislu, radna mjesta predstavljaju kanal kroz koji

prolaze zadatci na putu njihova izvršavanja

Prema tome, sva radna mjesta zajedno, odnosi i veze koje postoje

između njih, čine strukturu izvršne funkcije

Funkcija izvršavanja - je djelatnost koja se sastoji od niza međusobno

povezanih i usklađenih izvršnih poslova kojima se ostavruje ukupni

zadatak organizacije.

Osnovna funkcija izvršavanja je podsistem organizacionog sistema

organizacije, a sekundarne funkcije, koje su rezultat rasčlanjivanja

osnovne funkcije izvršenja, predstavljaju podsisteme u okviru izvrše

funkcije

Sekundarne funkcije u izvršnoj funkciji su ustvari velike grupe

poslova – one se obavljaju u organizacionim jedinicama različitog

nivoa i u radnim zajednicama službi (sektorima,službama, referatima)

Organizaciona jedinica je takva ekonomsko sociološka

organizacija radnika koja na sebe preuzima racionalnu

realizaciju jednog dijela poslovnog procesa.

Organizaciona jedinica bez obzira na njen nivo, je nosilac određene

funkcije ili samo jednog njenog dijela (funkciju može da obavlja i

pojedinac na svom radnom mjestu)

Kao sekundarne funkcije u okviru izvršne vlasti pojavljuju se:

nabavna služba, skladišna funkcija, kadrovska funkcija i druge)

Funkcija upravljanja proizvodnjom - uglavnom se svodi na sledeće:

- palaniranje proizvodnje;

- upravljanje procesom proizvodnje;

- kontrola procesa proizvodnje;

1. Planiranje proizvodnje – svodi se na rješavanje dva problema:

- ispravna procjena platežno sposobne tražnje za određenim proizv.

- izrada odgovarajućeg plana proizvodnje- koji zadovolja zahtjeve

tržišta i rješeva problem kvalitetnog upošljavanja kapaciteta i resursa.

U slučaju rasta tražnje, tehnički menadžment ima sledeću mogućnost

- da isti broj radnika opslužuje veći broj mašina;

- da se angažuju novi izvršioci;

- uvođenje prekovremenog rada i rada u neradne dane;

- pružanje pomoći od strane administrativnih radnika;

- proces mehanizovanosti radnog procesa.

Upravljanje procesom proizvodnje - savremenom menadžmentu dobija

kvlitetno nove dimenzije:

1. Osamostaljuje se radno mjesto, svako radi svoj posao i ne postoji

tutorisanje rukovodioca nad radnicima

2. Smanjuje se hijerarsijska piramida i uvodi organizaciona struktura,

što omogućava da jedan menadžer upravlja sa više radnika

3. Omogućava se da radnici sami donose odluke u proizvodnji

4. Prilikom donošenja odluka o proizvodnji traži se mišljenje radnika,

što dovodi inverzije (spuštanja sa vrha na dno) upravljačke moći

5. Sve se više stvaraju proizvodni sistemi koji mogu da daju male

serije proizvodnje na istoj liniji, po cijenama masovne ili

velikoserijske proizvodnje

Upravljanje procesom proizvodnje obuhvata:

1. Definisanje tehničke osnove proizvodnje ( vrsta mašina, alata i

probora za proizvodnju ili pružanje usluga)

2. Upravljanje materijalima ( dinamika i način dopreme materijala do

proizvodnih linija i između pojedinih tačaka na proizvodnoj liniji)

3. Studija rada ( metode rada, radna mjesta, utvrđivanje vremenskih

standarda i mjerenje fizičkog obima proizvodnje)

4. Kontrola proizvodnje ( uspostavljanje redosleda u tehničko-

tehnološkom procesu rada)

5. Kontorlisanja zaliha materijala i preduzimanje mjera za rad bez zaliha

6. Održavanje, remont i popravka sredstava za rad

7. Uvođenje i primjena stimulativnih mjera

8. Uspostavljanje evidencije o: broju ljudi, inovacijama,održavanju....

9. Primjena mjera higijenski – tehničke zaštite

OBLICI ORGANIZACIONIH FUNKCIJA

Poslovni uspjeh preduzeća zavisi od nivoa organizacije rada i

racionalnog korišćenja sredstava – u tom pogledu posebnu ulogu i

značaj imaju organizacioone i poslovne funkcije

One predstavljau skup povezanih i usklađenih poslova, odnosno

radnih opreacija koje čine određenu cjelinu i kao takve izvšavaju

jedan dio zadatka u okviru ukupnih zadataka preduzeća.

Važno je da se radi o međusobno povezanim poslovima.

Veliki broj faktora opredjeljuje broj, nivo organizacije i položaj

pojedinih poslovnih funkcija u preduzeću- najvažniji su:

-1. proizvodna funkcija, - 2. nabavna funkcija,

- 3. prodajna funkcija, - 4. funkcija makrentinga,

- 5. logistička funkcija, - 6. funkcija planiranja,

- 7. finansijaka funkcija, - 8. funkcija poslovno-

informacionog sistema,

- 9. istraživačko razvojna fun. - 10. kadrovska funkcija

- - 11. ostale poslovne funkcije

1. Proizvodna funkcija

Proizvodnja je osnovna poslovna funkcija u preduzećima

Proizvodnja se najčešće definiše kao proces u kome se elementi rada, po dejstvom sredstava za rad i aktivnim učešćem radne snage, pretveraju u upotrebna materijalna dobra

Proizvodnje je početna i jedna od najsloženijih faza društvene repr.

Proizvodnja ka proces stvaranja novih upotrebnih vrijednosti sastoji se iz tri faze: a) faza pripreme proizvodnje, b) faza tehnoloških procesa i c) faza tehničke kontrole

a) Priprema proizvodnje je početna faza koja se sastoji iz: tehničke pripreme, operativne pripreme i lansiranja dokumentacije

Operativna priprema nadovezuje se na tehničku pripremu

Na osnovu operativnog plana lansira se odgovarajuća tehnička, knjigovodstvena i obračunska dokumentacija – nju izdaje lansirska služba: radni nalog, radna lista, nalog za izdavanje materijala, alata.

b) Tehnološka faza je najznačajnija faza, Ona predstavlja skup radnih operacija pomoću kojih se mijenjaju hemijska, fizička i tehnička svojstva, oblik i veličina ulaznih elemenata (sirovina)

c) Tehnička kontrola završna faza proizvodnje

2. Nabavna funkcija

Obuhvata početnu fazu procesa reprodukcije u preduzeću

U proizvodnim organizacijana: sirovine, repometerijal, a kod trgovine: roba za prodaju

Nabavna služba treba da se pridržava odgovarajućih principa:

1.Da se uz ostale jednake uslove roba nabavlja iz što bližih izvora; 2. da se nabavke vrše blagovremeno; 3. da se pojedinačne nabavke kreću u ekonomski opravdanim količinama; 4. da se zalihe robe formiraju na optimalnom nivou; 5. da se komparacijom ponuda biraju one sa najpovoljnijim cijenama; 6. da se koristi najpovoljniji transport sa gledišta brzine i tarife;

Funkcija nabavke obuhvata sledeće aktivnosti:

1. istraživanje tržišta;

2. planiranje nabavke;

3. izbor dobavljača i ugovaranje nabavke:

4. prijem naručene robe;

5. praćenje zaliha;

6. vođenje odgovarajuće evidencije.

Nabavka može da se odvija: centralizovano na nivou preduzeća, decentralizovano po organizacionim dijelovima ili kombinovano

3. Prodajna funkcija - predstavlja završnu fazu procesa reprodukcije

Proizvodnja nije sama sebi cilj. – Proizvedena dobra treba prodati,

zadovoljiti potrebe potrošača, a proizvodnju učiniti korisnom.

U tržišnim uslovima poslovanja prodaja je najznačajniji segment

poslovne politike preduzeća

Danas se više vjeruje da je lakše proizvesti nego li prodati robu

Svaka roba ima svog kupca

Prodajna služba obavlja sledeće poslove i zadatke: 1. istraživanje

tržišta; 2. planiranje prodaje; 3. određivanje prodajnih cijena; 4.

ekonomsku propagandu; 5. ugovaranje prodaje; 6. izvršenje prodaje;

7. vođenje odgovarajuće evidencije.

Istraživanje tržišta i poslove ekon. propagande – služba markentinga,

u slučaju da je nema – služba prodaje

Rezultati istraživanja tržišta su osnova za izradu plana prodaje

Određivanje prodajnih cijena složena i odgovorna obaveza prodajne

službe.

Sprovodi se uz uvažavanje spoljnih okolnosti: zakonski propisi;

mjere ekonomske politike; stanje na prodajnom tržištu;

i unutrašnjih faktora: stepen korišćenja kapaciteta; troškovi

poslovanja; , utvrđenje poslovne politike cijena proizvoda u

preduzeću

Operativne funkcije prodajnog poslovanja obuhvataju:

a) zaključivanje kupoprodajnog ugovora; b) isporuku ugovorene robe;

c) fakturisanje prodate robe.

Ugovorom se uređuje: predmet prodaje, količina, cijena, vrijeme,

mjesto i način isporuke, uslovi plaćanja i drugo..

Prodaja može biti organizovana kao: direktna i indirektna

Prodajna služba može biti organizovana: kao samostalna služba

ili kao služba u okviru komercijalnog, odnosno markentiškog sektora

4. Funkcija planiranja

Preduzeće je složen sistem, a takvog ga čine: nivo organizovanosti,

sistem upravljanja i rukovođenja, način poslovnog funkcionisanja,

Zbog toga se nameće potreba uspjeravanja poslovanja, tj planiranja

Osnovni ciljevi planiranja;

1. Utvrđivanje optimalne proizvodnje i optimalne strukture poslovanja;

2. Traganje za optimalnim veličinama pojedinih elemenata reprodukcije,

kao i optimalnog kvaliteta tih elemenata u datom periodu;

3. Otkrivanje, obuhvatanje planom i ukazivanje organima upravljanja na

sve one interne i eksterne , prirodne, tehničke, društvene i

subjektivne faktore koje se mogu odraziti na reprodukciju;

4. Pružanje što potpunije i jasnije slike o uslovima i očekivanim

rezultatima poslovanja preduzeća u planiranom periodu

Plan predstavlja skup ciljeva i zadataka koje preduzeće treba da

ostvari u određenom vremenskom periodu, kao i metode i

sredstva, odnosno uslove za ostvarivanje tih zadataka i ciljeva.

Planiranje je jedan od segmenata procesa upravljanja

Da bi plan bio valjan neophodno je rukovoditi se sa metodološkim

principima kao što su: 1. princip naučnosti, 2. princip kompleksnosti;

3. princip realnosti; 4. princip kontinuiranosti; 5. princip fleksibilnosti;

6. princip istovremenosti

Prema vremenskoj dimenziji planovi mogu biti tekući, odnosno;

kratkoročni, srednjoročni i dugoročni.

Kod planiranja poslovnih aktivnosti moguća su dva pristupa:

a) koji polazi od raspoloživih resursa, odnosno mogućnosti proizvodnje

b) koji se bazira na mogućnostima prodaje, takozvani tržišni pristup

U uslovima tržišne privrede drugi pristup je realniji i objektivniji

Neophodno je raspolagati informacijama o ponudi, tražnji, cijeni

proizvoda, kupovnoj moći potrošača, segmentaciji tržišta i dr.

5. Finansijska funkcija

Njena je funkcija je u obezbjeđenju potrebnih finansijskih sredstava za izvršenje planiranih aktivnosti preduzeća, kao i staranje o njihovom efikasnom korišćenju.

Finansijske aktivnosti u preduzeću odvijaju se preko služni kao:

1. finansijska operativa; 2. knjigovodstvo; 3. obračun zarada radnika

Najvažniji zadatci finansijske operative su: 1. izrada planova potrebnih fin. sredstava; 2. pribavljanje fin. sredstava; 3. usklađivanje dinamike priliva i odliva sredstava u skladu sa fin. planom; 4. isplata obaveza; 5. naplata potraživanja; 6. isplata zarada radnika; 7. poslovi likvidature i blagajne; 8. osiguranje imovine; 9. kontrola raspolaganja.

Knjigovodstvena služba vodi evidenciju o imovini preduzeća, evidentira poslovne promjene i utvrđuje finansijski rezultat preduzeća

Knjigovodstveni poslovi se organizuju po pojedinim sektorima: 1. knjigovidstvo osnovnih sredstava; 2. materijalno knjigovodstvo; 3. knjigovodstvo obaveza i potraživanja; 4. pogonsko knjigovodstvo; 5. knjigovodstvo zarada radnika i 6. finansijsko knjigovodstvo

Služba za obračun zarada radnika vrši obračun zarada i ostalih primanja na osnovu propisane evidencije o radu i postojećih opštih akata kojim se uređuje ova oblast.

6. Istraživačko – razvojna funkcija

Ovoj funkciji danas se poklanja velika pažnja

Posebno u uslovima tržišnog privređivanja,velike konkurencije i oteženom

plasmanu proizvoda

Istraživanja i razvoj su dvije međusobno povezane, zavisne i uslovljenje

aktivnosti

Osnovni cilj ove funkcije je: 1. primjena novih tehnoloških dostignuća; 2.

uvođenje novih proizvoda; 3. usavršavanje i poboljšanje postojećih

proizvoda; 4. iznalaženje mogućnosti šire primjene postojećih proizvoda; 6.

osvajanje novih tržišta i dr.

Istraživanja mogu biti: fudamentalna i primjenjiva.

Fundemantalna istraživanja dolaze do opštih saznanja iz pojedinih oblasti

Stećena saznanja čine osnovu daljih aktivnosti u oblasti primjenjivog

istraživanja- Riječ je o uvođenju novih proizvoda, usavršavanju postojećih

proizvoda i njihovoj operativnoj konkretizaciji.

Ustrojstvo istraživačko-razvojnih poslova zavisi od: 1. veličine preduzeća; 2.

obima poslovanja; 3. djelatnosti; 4. finansijskih mogućnosti; 5. kadrovske

zastupljenosti; 6. obima istraživačko razvojnih poslova

U velikim sistemima ove poslove obavljaju naučne jedinice - instituiti

7. Kadrovska funkcija

Kadrovska funkcija bavi se sprovođenjem kadrovske politike u pred.

Riječ je o veoma osjetljivom i delikatnom području

Zadatci kadrovske službe su:

1.Izrada plana kadrova;

2. Prijem novih radnika;

3. Školovanje, usavršavanje i unapređenje znanja radnika;

4. Iznalaženje stimulativnih modela nagrađivanja;

5. Staranje o povoljnom radnom ambijentu;

6. Vođenje evidencije iz oblasti rada i radnih odnosa.

Položaj kadrovske službe i njena unutrašnja organizacija zavisi od:

a) Veličine preduzeća; b) broja uposlenih radnika; c) organizacionog

ustrojstva preduizeća; d) materijalne moguićnosti i e) specifičnosti

odvijanja aktivnosti u preduzeću.

8. Funkcija opštih poslova

Ova služba obavlja raznovrsne poslove iz kojih izdvajamo:

1. Poslovi sekretarijata (administrativni poslovi): poslovi opšte

korespodencije - prijem i otprema pošte; tehnički poslovi za

poslovodne organe; poslovi arhive; poslovi ekonomata, razni poslovi

pomoćnog osoblja..

2. Pravni poslovi (obavlja služba pravnih poslova): ostvarivanje

imovinskog prava preduzeća u odnosu sa poslovnim partnerima;

zastupanje preduzeća pred sudovima i drugim državnim organima;

sastavljanje ugovora i njihova kontrola ispravnosti; tumačenje

zakonskih propisa;davanje pravnih savjeta; pravno regulisanje

odnosa između preduzeća i zaposlenih; pokretanje i vođenje

discioplinskih postupaka i ostale pravne radnje u preduzeću

3. Zaštita na radu :Zadatak ove službe je stvaranje povoljnog

ambijenta za rad radnika i izvršavanje postavljenih ciljeva

4. Poslovi obezbjeđenja imovine: požari, krađe, provale i druga

fizička oštećenja predstavljaju stalnu opasnost po imovinu.

9. Ostale poslovne funkcije

U preduzeću se mogu organizovati i mnoge druge funkcije kao:

- Funkcija analize poslovanja;

- Funkcija unapređenja organizacije rada;

- Funkcija interne kontrole i dr.

Složeni uslovi privređivanja zahtijevaju stalno praćenje i sagledavanje dinamike ostvarenja postavljenih ciljeva i zadataka u preduzeću

To su operativne i tekuće analize na osnovu kojih se preduzimaju mjere za unapređenje poslovanja

Složene i kompleksnije analize obavljaju posebne službe koje su pod ingerencijom direktora preduzeća

Unapređenje organizacije rada i poslovanja je stalni zadatak preduz.

Jednom koncipirana organizacija rada i posl. ne može imati statički karakter

Neophodna je “elastična” organizacija koja se može u hodu mijenjati i

Znatno složeniji su poslovi uvođenja nove organizacije: 1. analiza postojećeg stanja; 2. predlog nove organizacije; 3. priprema za uvođenje nove organizacije i 4. uvođenje nove organizacije

MENADŽMENT NABAVNE FUNKCIJE

Nabavka obuhvata skup operacija i poslova koju realizuje jedno preduzeće

u namjeri da upravlja materijalom i robom neophodnom za poslovanje

Nabavka podrazumijeva: 1. kupovinu; 2. skladištenje; i 3. upravljanje

zalihama

Obaveza je službe nabavke da obezbijedi da se u potrebnom momentu

raspolaže sa robom i materijalom u odgovarajućim količinama i kvalitetu

Zalihe su skup robe koja je uskladištena od strane preduzeće i dozvoljava

da se poslovanje odvija, a ne čeka proizvodnja ili isporuka od strane

dobavljača (zalihe štite od mogućih ostupanja u prodaji)

Postoji potreba upravljanja zalihama

Nabavke treba da se realizuju na racionalan način: a) precizan kvalitet i

količina; b) optimalna cijena; 3. utvrđeno vrijeme isporuke

U nabavci je važno sledeće: 1. nabaviti proizvode u količini koje su

potrebne; 2. ugovoriti plaćanje sa max. odlaganjem u odnosu na rok

ispopruke; 3. odložiti prijem robe do momenta kada je neophodno – da se

optimalizuje skladište i transport i indirektno odloži plaćanje

4. precizno analizirati količine robe – bez mrtvih zaliha; 5. detaljno istražiti

izvore nabavki sa uvođenjem novih dobavljača.

1. Klasifikacija prema finansijskim sredstvima, - u finasijskom planu se

definiše vrijeme obrta koje obuhvata vrijeme od nabavke do

prodaje, sa pregledom troškova i dobiti : 1. normalne nabavke –

koje se mogu realizovati dnevno; 2. spekuilativne nabavke i 3.

nabavke za formiranje sigurnih zaliha ( definišu se posebnim

finansijs. planom)

2. Klasifikacija nabavke prema vremenu prijema robe : 1. neregularna

nabavka – nepredviđene kupovine; 2. nabavka sa fiksiranim

rokovima isporuke

3. Klasifikacija nabavki prema uslovima isporuke: 1. kompletna

isporuka po prevoznom sredstvu ili kontejneru; 2. grupna isporuka;

3. isporuka na osnovu definisane težine ili obima.

4. Klasifikacija prema načinu plaćanja: 1. unaprijed plaćena isporuka;

2. isporuka sa plaćanjem pri preuzimanju; 3. isporuka sa odloženim

plaćanjem, na otvoreno ili uz garanciju

Nabavna služba je čuvar sredstava preduzeća.

Kanali nabavke za proizvodnju mogu biti: direktna nabavka od

proizvođača ili preko posrednika

Međuzavisnost nabavke i zaliha je vrlo izražena

Planiranjem i kordinacijom politike manipulacije, u nabavci treba da se sa dobavljačem usaglasi veličina isporuke tj. pakovanje, paletizacija i kontejnerizacija.

Nabavka treba da postigne dva cilja: 1. efikasno obezbjeđenje robe koje su potrebne za normalno poslovanje i 2. uspješno poslovanje sa stanovništa ekonomičnosti, kroz kontrolu finansijskih sredstava uloženih u nabavku

Principi za postizanje najboljih rezultata nabavke: 1. redovno nabavljati u skladu sa potrebama preduzeća; 2. nabavke bazirati na provjerenim karakteristikama robe; 3. nabavke izvršiti na osnovu poznavanja tržišta, tj. uslova koje nudi ponuda i potražnja; 4. nabavku izvršiti od dobavljača koji nudi povoljnije uslove za isti kvalitet, količinu, cijenum vrijeme isporuke i plaćanja; 5. nabavke treba da predvide buduća kretanja na tržištu

Kadrovi nabavke obilaze: dobavljače, sajmove uzoraka, revije...

Istraživanje tržišta nabavke

Planiranjem nabavke predviđaju se vrste robe, količine robe i rokovi nabavke

Plan nabavke sastavlja se na osnovu plana prodaje i fin. plana

Narudžbenica predstavlja zahtjev potropšaču da isporuči robu kako

je dato u ponudi ili naknadno dogovoreno

Na nabavnu politiku i odnose sa dobavljačem utiču činioci iz

okruženja i unutrašnji činioci iz samog preduzeća

Djelovanje spoljnih faktora izraženo je kod izbora dobavljača

Broj dobavljača može da bude ograničen, pa sve do dobavljača

monopoliste

MENADŽMENT ZALIHA

Zalihe imaju veliki značaj jer održavaju ravnotežu između nabavke i ponude,

odnosno pomažu održavanje kontinuiteta prodaje.

Držanje zaliha predstavlja trošak poslovanja (u zavisnosti od obima)

Optimalni nivo zaliha treba da zadovolji: 1. regulisanje ritma nabavke i

prodaje robe; 2. optimalizaciju prihoda; 3. obezbjeđivanje od nepredviđenih

situacija (funkcija sigurnosti – predostrožnost)

Zalihe mogu biti: 1) minimalne, 2) optimalne, 3) signalne i alarmne, 4)

prekomjerne, 5) nekurentne, 6) sezonske, 7) tranzintne, 8) sigurnosne, 9)

izdvojene i 1o) zalihe za slučaj kriznih situacija

Nedostatak zaliha prouzrokuje: 1. nezadovoljstvo potrošača, 2. promjena

navike potrošača; 3. negativan utiče na odnose sa dobavljačem, jer se ne

sprovodi dinamika i obim nabavke

Metode koje se koriste za vrednovanje zaliha su: 1. prihvatanje pravila

da se posljednja roba koja uđe prodaje prva, ( Na ovaj način podiže se

vrijednost zaliha za procenat inflacije cijena koja je ugrađena u zadnje

nabavke) 2, prva roba koja je ušla treba treba da prva izađe 3. roba sa

najvišom cijenom prodaje se prva, 4. metoda koja se bazira na tome da se

predpostavi trošak ponovnog uspostavljanja zaliha ( vrijednosti se utvrđuju

na osnovu tekućih cijena na tržištu)

Upravljanje zalihama

Upravljanje zalihama robe obuhvata politiku skladištenja i politiku zaliha

Zbog vremenske i tržišne nepodudarnosti između proizvodnje i potrošnje formiraju se zalihe, zbog savlađivanja te nepodudarnosti

U proizvodnbjie se formiraju zalihe repomaterijala, poluproizvoda i nedovršene proizvodnje

Zalihe gotovih proizvoda formiraju se i u proizvodnji i trgovini

Trgovina sprečava gomilanje zaliha u proizvodnji, stvarajući vlastite zalihe

Preko zaliha vrši se usklađivanje robnih i novčanih tokova privrede

Upravljanje zalihama obuhvata; 1. količine zaliha, po periodima i asortimanu i 2. troškove zaliha

Relevatne faktore formiranja zaliha možemo podijeliti na: objektivne (djeluju spolja: prirodni uslovi, tržišne nabavke i prodaje, razvoj nauke i teh., uslovi prodaje.. potrebe proizvodnje, nabavke, potrebe prodaje, lokacija, skladišta, skladišni prostor...) i subjektivne (organizacija rada i rukovođenja, skladišni i transportsni radnici, stručna sprema, poslovno iskustvo, stavovi..)

Funkcija skladištenja

Skladišna funkcija obavlja poslove vezane za vremensku funkciju

trgovine

Osnovne funkcije ove službe su: 1. preuzimanje robe po

dokumentaciji; 2. po količini i kvalitetu; 3. smještaj robe na

odgovarajuće mjesto u skladištu; 4. čuvanje robe do vremena

izdavalja kupcima ili prodavnicama

U skladištu se vodi evidencija o ulazu i izlazu robe i o zalihama robe

Po potrebi i: raspakivanje, čišćenje, dotjerivanje, prepakivanje robe..)

Vodi se i evidencija ambalaže posebno sopstvene

Skladišta u organizaciji izvršavaju dvije osnovne funkcije: 1.

ekonomsku (održavanje uz najmanje troškove potrebne količine

robe..) i 2 tehničku (briga da uskladištena roba se sačuva od kvara,

krađe, loma, rastura..)

Ugovor o uskladištenju

Je ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se jedna ugovorna strana - skladištar obavezuje da primi na čuvanje određenu robu i da preuzme potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev druge ugovorene strane ostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu (proviziju).

Po svojim pravnim karakteristikama ugovor o skladištenju spada u samostalne imenovane ugovore trgovačkog prava, dvostrano – obavezne, teretne ugovore, neformalne i formalne ugovore , po pravilu ugovore intuitu personae (dužnost ličneg izvršenja)

Ugovor o uskladištenju je adhezioni ugovor – lice koje hoće da zaključi ugovor o uskladištenju dužno je da prihvati uslove čuvanja robe koje je propisala privredna organizacija koja se bavi tim poslov.

Izuzev smješta i čuvanja robe organizacije se moghu baviti i: utovar, istovar i pretovar robe, sortiranje, doprema i otprema robe, plaćanje transportnih troškova..

Predmet ugovora o uskladištenju su stvari – pokretne i nepokretne.

Jedino se izuzimaju: životinje i biljke, novac, dragocjenosti i hartije od vrijednosti.

U privrednom životu razlikujemo više vrsta skladišta:

1. Javna skladišta - privredne organizacije koje se bave tuđe čuvanjem robe

kao zanimanjem. DIjele se na: opšta i specijalizovana skladišta.

2. Carinska skladišta - osnovaju se u mjestima gdje se vrši carinjenje robe.

Čuvaju robu koja nije carinjena i pripremaju je za izvoz ili uvoz

- carinsko skladište nije dio carinarnice, a ni posebna organizacija

- ono se nalazi u sastavu organizacije koje se bavi skladištenjem

- carinarnica je dužna da vrši nadzor nad carinskim skladištem u smislu

poštovanja propisa

3. Carinsko smjestište - mogu osnovati preduzeća koja se bave izvozom i

uuvozom

- to je privremeni smještaj necarinjne robe koju ova org. uvozi ili izvozi

- Smestišta se ne mogu osnivati ako u okolini postoje carinska skladišta ili

carinski magacini za smještaj robe

- Odobrenje za rad daje carinarnica koja i vrši nadzor poslovanja

4. Konsignaciona skladišta - se osnivaju za čuvanje robe iz uvoza koja

pripada inostranim firmama (roba nije ocarinjena)

Odobrenje za osnivanje daju nadležni carinski organi

5. Tržnice na veliko

Skladišna organiz. je dužna da objavi opšte uslove poslovanja -

kako bi proizvodili pravno dejstvo prema potencijalnim ostavodavcima

Vođenje poslovnih knjiga - pored opštih poslovnih skladištar dužan da vodi i skladišnu knjigu i matičnu knjigu skladišnih listova

Prijem robe – javna skladišta su dužna na osnovu samog zakona da prime odgovarajuću robu svakog ostavioca ako su ispunjeni propisani uslovi – (obaveza nije apsolutna, već je u funkciji mnogih uslova)

Skladištar robu mora da pregleda i da o primjećenim manama odmah obavijestu ostavioca.

Nedostatci koji se nijesu mogli primijetiti prilikom preuzimanja moraju se na pouzdan način reklamirati – najkasnije 7 dana od prijena robe

Čuvanje robe – Pod čuvanjem robe podrazumijeva se niz radnji koje je dužan da preduzme skladištar kako bi očuvao svojstvo robe i kad dođe vrijeme predao je u ispravnom stanju deponentu

Za štetu koja zadesi robu odgovara skladište

Rok čuvanja robe određuje se ugovorom, a ako nije precizirano primijeniće se odredba o rokovima koje sadrži Opšti uslovi poslovanja

Izvršenje naloga ostavioca - odnose se na pojedine radnje koje

vrši skladište na račun deponenta (nap. obavljanje carinskih poslova)

Zaštita interesa deponenta

Izdavanje skladišnog lista (skladišnica) –dokaz o redaji robe

Skladišni list je i hartija od vrednosti koja ima određenu ulogu u

prenosu stvarnih prava povodom robe na koju glasi

Skladišni list se sastoji iz jednog ili dva dijela

Skladišni list koji se sastoji iz dva dijela je podeseniji za cirkujaciju i

za transakciju u vezi sa robom- on je prihvaćen od većine zemalja.

Ti dijelovi su perforirani (lako odvojivi) i mogu da cizkulišu zajedno ili

odvojeno. Oni se nazivaju priznanica ili varant (založnica)

Kao hattija od vrijednosti može da glasi na ime, po naredbi i na

donosioca.

S obzirom na to kako glasi, skladišni list se različito prenosi; na ime –

cesijom, po naredbi – indosamentom, na donosioca - tradicijom

Skladišnica je tradicionalna hartija od vrijednosti jer se njenim prenosom prenose određenja stvarna prava- prenos indosamentom

Pored toga što se može prenijeti skladišnica u cjelini moguće je izvršiti prenos priznanice i založnice odvojeno

Ako je prenijeta smo priznanica, to je znak da je novi imalac priznanice stekao pravo svojine na robi, ali opterećeno založnim pravom. Da bi se toga opterećenja oslobodio on mora da iskupi varant plaćajući vrijednost vrijednost na koju je roba založena. Putem varanta omogućuje se zalaganje robe.

Predaja robe

Nakon isteka roka čuvanja roba, skladište je dužno da deponentu preda robu u stanju u kome je primljena na čuvanje

Troškove prijema i predaje stvari plaća deponent.

Obaveze ostavotavca su: 1. plaćanje naknade (skladišnina) (Skladište ima založno pravo na robu); 2. naknada troškova;( nužni i potrebni troškovi: plaćanje prevoza, špedicije, osiguranja robe..) 3. preuzimanje robe (ako roba nije preuzeta u roku skladištar ima pravo da deponovanu robu proda. O javoj prodaji skladište je dužno da obavijeti ostavioca.

MENAŽMENT FUNKCIJE PRODAJE

Zadatak prodajne službe je da prodajno poslovanje organizuje kako

bi se ciljevi što uspješnije ostarili.

Ova služba mora poznavati: potrebe tržišta prodaje u pogledu : vrste

robe, kvaliteta, asortimana, cijene i pakovanja

Dobijene podatke proslijeđuje nabavnoj službi

Na osnovu istraživanja tržišta: planira prodaju; izvršava prodaju;

utvrđuje puteve prodaje; vrši izbor tehnike prodaje; preduzima mjere

za unapređenje prodaje; organizuje ekonomsku propagandu i vodi

evidenciju prodaje

Istraživanje tržišta prodaje vrši se posebnim metodama

Plan prodaje predviđa obim, strukturu i kretanje prodaje u

određenom budućem vremenskom periodu.

- Plan prodaje se može razraditi po područjima,periodima, po kupcima

i po putevima prodaje

- Kratkoročni planovi prodaje izrađuju se za godinu dana, a potom se

dijele na šestomjesečne, tromjesečne, mjesečne i dekadne

- - Dugoročni planovi izrađuju se na period za 5 i više godina

Ugovaranje prodaje obuhvata poslove koji su vezani za sklapanje ugovora o kupovini i prodaji

Ugovaranje poslova u maloprodaji vrši se u toku samog procesa kupoprodaje

Izvršavanje prodaje nastaje posle obavljenih poslova ugovaranja

Putevi prodaje su: neposredna prodaja robe potrošačima u prodavnicama, neposredna prodaja kupcima u stovarištima, prodaja putem trgovačkih putnika, prodaja putem narudža kupaca, prodaja preko trgovačkih predstavništa, prodaja na izložbama i sajmovima

Tehnika prodaje obuhvata način na koji se vrši prodaja.

- svaki put prodaje, a ima ih više, ima svoju tehniku

Unapređenje prodaje je aktivnost usmjerena na pronalaženje mogućnosti za povećanje prometa, sniženje troškova poslovanja, skraćenje vremena prodaje i što boljeg zadovoljenja kupaca usluga koje im organizacija pruža..

Unapređenje prodaje vrši se preduzimanjem različitih akcija: atraktivno prikazivanje robe i usluga; besplatno dijeljenje uzoraka, organizovanje raspodjele; stručno opbrazovanje i usavršavanje prodavaca itd

1. Ugovori o prodaji u privredi je takav ugovor kojim se sa jedne strane – prodavac, obavezuje da stvar (robu) koju prodaje isporuči (preda) drugoj ugovornoj strani – kupcu, i da mu se prenese pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu u novcu i preuzme stvar.

Subjekti trgovinske prodaje su trgovci koji obavljaju privrednu (trgovinsku) djelatnost

Predmet trgovinske prodaje je roba, odnosno prenosivo imovinsko pravo

Osnovne karakteristike ugovora o prodaju su; 1. uzajamnost (dvostrana obaveznost); 2. teretnost; 3. komutativnsot (promjenjivost); 4. kauzalnost ( uzročna povezanost) ; i 5. neformalnost

Da bi ugovor proizveo odgovarajuće pravno dejstvo potrebno je da postoje elementi ugovora: stvar i cijena; (osim kod prodaje u privredi kod koje se ugovorom ne mora odrediti cijena)

Stvar je bitna stvar ugovora o prodaji

Stvar mora biti u prometu – Za stvar u ograničenom prometu važe posebna pravila

Prodavati se mogu kako postojeće tako i buduće stvari – međutim

stvar koja je predmet prodaje mora biti određena

Cijena je drugi bitan sastojak ugovora o prodaji

Ona je suma novca koju koju ima da plati kupac prodavcu na ime

naknade za stvar koju je od njega dobio

Ako ugovor ne sadrži dovoljno elemenata za određivanje cijene on je

bez pravnog dejstva

To ne važi za ugovor u privredi – kupac duguje onu cijenu koju je

prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključivanja ugovora (ako

tekve cijene nema – kupac će platiti razumnu cvijenu)

Zakon o obligacionim odnosima definiše razumnu cijenu - u

protivnom to će uraditi sud imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaj

Predaja stvari - kao obaveza prodavca otvara više pitanja

Posebno vrijeme i mjesto predaje koje se utvrđuje ugovorom, a ako

to nije predviđeno ugovorom onda to pripada prodavcu

Ako se datum predaje nije utvrdio, onda se to obavlja u razumnom

roku

Mjesto predaje stvari - takođe se utvrđuje ugovorom

U nedostatku takve odredbe u ugovoru, pravilo je da se stvar preda u

mjestu u kome prodavac ima prebilavilšte u vrijeme zaključivanja

ugora

Mjesto predaje može biti i mjesto gdje se stvar nalazi

Ako je ugovorena predaja preko prevozioca ili otpremnika, a nije

određeno mjesto predaje, ima se uzeti da je mjesto predaje ono

mjesto gdje je stvar data prevoziocu ili otpremniku

Prodavac je dužan stvar predati kupcu u ispravnom stanju

Troškove vezane za predaju snosi prodavac, a sve ostale troškove

koji se tiču prijema kupac

Odgovornost za materijalne nedostatke (fizičke mane) - stvari odgovara

prodavac bez obzira da li za njih zna ili ne zna

Prodavac odgovara i za mane koje se pojave poslije prelaska rizika na

kupca pod uslovom da su ove posledice uzrokovane prije prodaje kupcu –

(ne odgovara se za neznatne nedostatke)

Zakon o oblikacionin odnosima utvrđuje postojanje materijalnog nedostatka

u sledećim slučajevima: 1. odsustvo svojstva stvari potrebnih za njenu

redovnu upotrebu ili promet; 2. odsustvo svojstrva stvari potrebnih za

naručitu upotrebu zbog koje je kupac kupuje, a za njih zna iili je morao da

zna prodavac; 3. odsustvo svojstva i odlika stvari koje su izričito ili prećutno

ugovorene ili propisane i 4. ako stvar ne odgovara modelu ili uzorku prema

kome treba da bude isporučena prodavcu

Prodavac odgovara za nevidljive nedostatke– za vidljive ne odgovara

Zakon utvrđuje obavezu kupca da stvar pregleda odmah po prijemu

i da o nađenim vidljivim nedostatcima obavijesti prodavca u roku 8 dana – u

protivnom gubi pravo koje mu pripada

O skrivenim nedostatcima kupac je dužan da obavijeti prodavca za 8 dana,

a kod ugovora u privredi odmah, bez odlaganja

Protokom vremena od 6 mjeseci po predaji stvari prestaje odgovornost

prodavca za skrivene mane

Taj rok se može produžiti – kod opravke stvari, zamjene dijelova i sl.

Nesavjesnost prodavca omogućava kupcu da se koristi pravom na prigovor i kad stvar nije pregledao, odnosno nije u roku izvršio potrebnu reklamamaciju

Kupac koji je uredno i blagovremeno obavijestio prodavca o mani ima pravo na nanadnu štete ili da: 1. da zahtijeva ispunjenje ugovora prodajom druge takve stvari bez mane ili otklanjanja name na prodatoj stvari; 2. da traži sniženje kupovne cijene i 3. da izjavi da raskidfa ugovor

Odgovornost za pravne nedostatke - ispoljava se u pravnom institutu zaštite od evikcije (pravnog uznemiravanja kupca od strane trećeg lica čije pravo ograničava kupčevo pravo)

Prodavac odgovara kupcu za pravne nedostatke ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a sam kupac za njih nije znao

Prodavac će odgovarati za pravne nedostatke i ako objektivno za njih nije znao

U pogledu obaveze kupca postoje dvije stvari; 1. obaveza isplate cijene i 2. obaveza preuzimanja stvari

Isplata cijene - kupac je dužan da isplati cijenu određenu ugovorom

Ili na drugi način

Ugovorom se određuje mjesto i vrijeme plaćanja kupovne cijene

Pored cijene kupac duguje i kamate za plodove koja je određena

ugovorom ili na drugi način

Kamata se duguje od dana prijema stvari

Kada je ugovorena sukcesivna prodaja kupac mora plaćati cijenu

za svaku isporuku – ako nije drugačije dogovoreno

Kada je kupac dao avans prve isporuke naplaćuju se iz avansa

Prezimanje stvari - označava njen prijem od strane kupca

Odbijanje preuzimanja stvbari od strane kupca moguće je iz

opravdanih i neopravdanih razloga

I jedan i drugi razlog razlog izaziva odgovarajuće pravne posledice

2. Ugovor o posredovanju - zaključuje posrednik i nalogodavac

Tim ugovorom posrednik se obavezuje da dovede u vezu nalogodavca sa trećim licem u cilju zaključivanja ugovora

Ugovor o posredovanju spada u neformalne ugovore, pa shodno tome komitentov nalog može biti dat:pismeno; usmeno, telefonom...

U praksi nalog se najčešće daje pismenim putem

U praksi postoji više vrsta posrednika, pa i više vrsta ugovora o posredovanju – najčešće posrednici o kupoprodaji robe

U stranim zemljama veliki značaj imaju berzanski posrednici

Poseban značaj u savremenim uslovima imaju posrednici kod osiguranja, transportni posrednici, turistički i pomorski

Posredovanje razlikujemo od trgovinskog zastupanja i komisiona

Zastupnik, pak, može sklapati ugovore u ime i za račun nalogodavca

Komisionar je ovlašćen da zaključuje ugovore u svoje ime i za račun komitenta

Posrednik ima obaveze: 1. traženja prilike za zaključenje ugovora; 2. obaveza obavještavanja; 3. vođenje posredničkog dnevnika; 4. izdavanje posredničkog lista

Traženje prilika za zaključivanje ugovora

U traženju poslovnog partnera komitent mora da postupa sa pažnjom dobrog privrednika, inače snosi odgovornost pri izboru poslovne veze

Neuspjeh posrednika da nađe dobru priliku ne dovodi do njegove odgovornosti

Posrednik je obavezan da drži u tajnosti ugovore koji su zaključeni

Obaveza obavještenja

O svim okolnostima koje je saznao u svojoj aktivnosti posrednik je dužan da obavijesti nalogodavca

Vođenje posredničkog dnevnika - ako je posredovanje iz ugovora u privredi posrednik je dužan da vodi posrednički dnevnik

U posredničkom dnevniku se upisuju: označenje ugovornih strana; vrstu ugovora; njihove bitne elemente, te broj posredničkog lista koji je u vezi sa tim ugovorom posrednik izdao

Posrednički dnevnik se može koristiti u slučaju sudskog spora

Izdavanje posredničkog lista - je ustvari izvod iz posredničkog dnev.

Posrednički list izdaje posrednik pošto je zaključen posao

Ugovor o posredovanju utvrđuje: a)naknadu i b) naknadu troškova

Isplata nadoknade

Osnovna obaveza nalogodavca je plaćanje nadoknade (provizija,

kurtaža)

Nagradu, po pravilu plaćaju obje strane koje su radom posrednika

zaključile ugovor i to po pola računajući ukupan iznos nagrade

Iznos nadoknade reguliše se ugovorom ili opštim uslovima

poslovanja

Nagradu može odrediti običaj, a ako nema običaja nagradu će

odrediti sud vodeći računa o konkrednim okolnostima slučaja

Naknada troškova

Preavilo je da su troškovi uračunati u naknadu i ne mogu se posebno

zahtijevati

Kod ugovaranja naknade troškova može se ići na određene vrste

troškova i iznosa naknade za njih

3. Ugovor o trgovinskom zastupanju (agenturi)

Zaključuju zastupnik (agent) i nalogodavac (komitent, principal)

To je ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se zastupnik

obavezuje da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa

njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i

nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuje ugovor

sa trećim licem u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se

obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati nadoknadu

Bitni elementi ugovora su: predmet zastupanja i obim ovlašćenja

Obim ovlašćenja utvrđuje se ugovorom između stranaka, a

konstatuje se posebnim pismom koje se nazima punomoćjem

Ono može biti: generalno ili opšte i specijalno, kao i ograničeno i

neograničeno, što će zavisiti od volje ugovornih strana.

Pošto Zakon o obligacionim odnosima prihvata koncepciju

formalnosti ugovora o trgovinskom zastupanju, on ima pravnu snagu

tek kada je sačinjen u pismenoj formi

Ugovor o trgovinskom zastupanju treba razlikovati od ugovora o

komisionu ili ugovora o posredovanju

Zastupnik obavlja posao zastupanja u ime i za račun nalogodavca, komisionar obavlja posao u svoje ime i za račun komitenta, a posrednik se bavi bavi isključivo dovođenjem u vezu komitenta sa trećim licem u cilju zaključenja ugovora

Kod ugovora o zastupanju treba razlikovati dva odnosa: 1. mandatne prirode i zasniva se između nalogodavca i zastupnika, a reguliše se ugovorom o zastupanju (agenturi) 2. pravni odnos između zastupnika (agenta) i trećeg lica, i on je punomoćničke prirode – u ovom slučaju zastupnik je dužan da naglasi da ugovor sa trećim licem zaključuje u svojstvu agenta

Ugovor o trgovinskom zastupanju prestaje: 1. raskidanjem ugovora koji je zaključen na neodređeno vrijeme – davanje otkaza; 2. raskidaljem ugovora bez otkaznog roka i 3. predstankom ugovora na određeno vrijeme

Svaka strana može raskinuti ugovor i to krajem svakog kalendarskog tromjeseča- saopšten najmanje mjesec dana prije isteka tromjeseča

Ako je ugovor trajao 3 god.- 2 mjeseca prije isteka kalen. tromjeseča

Obaveze zastupnika su: 1. staranje o interesima nalogodavca; 2. učestvovanje u zaključivanju ugovora; 3. čuvanje poslovne tajne i 4. vraćanje stvari datih na upotrebu

Zastupnici su dužni da postupaju po principima pooštrene odgovornosti, čiji je osnov pažnja dobrog domaćina

Trgovinski zastupnik mora postupati po nalazima svog komitenta

Ne smije prekoračiti dobijena ovlašćenja

Pošto zastupnik posluje u ime i za račun komitenta, on ne smije postupati neutralno, već je dužan da štiti interese komitenta

Neophodno je da obavijesti svog komitenta o svim značajnim promjenama na tržištu

Ne smije da radi za drugog koji je u konkuretskim odnosina sa njegovim komitentnom

Kada je ugovor zaključen agent ima obavezu da u ime komitenta sastavi zaključnicu u tri primjerka i da ih potpiše u ime komitenta

Nalogodavac ima prema zastupniku sledeće obaveze: 1. davalje materijala i dokumentacije; 2. dužnost obavještavalja (stvar je nalogodavca da li će potpisati ugovor koji mu je pripremio zastupnik. Dužan je da zastupnika o svojoj odluci obavijesti, kao i o svim promjenama u aktivnosti); 3. plaćanje naknade ( Nalogodavac je dužan platiti proviziju. Zastupnik ima zalogu na stvarima koje je primio za obavljenje posla-radi naplate svojih potraživanja

4. naknada troškova

4. Ugovor o komisionu – je ugovor o obavljanju privrednih usluga u

kome se jedna ugovorne strana – komisionar, obavezuje da u svoje

ime i za račun svog komitenta, zaključi neki privredni ugovor, a

druga ugovorna strana – nalogodavac (komitent) obavezuje se da

za to plati određenu nadoknadu (proviziju)

Po svom karakteru ugovor o komisionu spada u dvostrano-

obavezne, imenovane neformalne, komutatitve i teretne ugovore

S obzirom na naglašeni lični karakter odnosa komisionar-komitent,

ovaj ugovor spada u ugovore intuitu personae

Zakon o obligacionim odnosima prihvata koncepciju neformalnosti

ovog ugovora

Postojanje komisionog posla ukazuje da po pravilu postoje dva

ugovora: 1. koji zaključuju komitent i komisionar i 2. ugovor koji

zaključuju komisionar sa trećim licem u cilju realizacije komis. posla

Komitent i treće lice nisu u pravnom odnosu, oni nisu u funkciji

povjerioca i dužnika

Pravna teorija, zakonodavstvo i poslovna praksa najviše koriste

podjelu na : komisiona prodaja i komisiona kupovina

Komisiona prodaja - (prodajni komision) je vrsta komisionog ugovora koja se najviše koristi u robnom prometu

To je ugovor između komitenta i komisionara, kojim se komisionar obavezuje da proda robu komitenta trećem licu

Značajno pitanje: Po kojoj cijeni može komisionar prodati robu?

Pravilo je da cijenu određuje komitent- izuzev u iznimnim slučajevima

Komisiona kupovina - je takav komisioni ugovor kod koga se komisionar prihvata obaveze da kupi za komitenta određenu robu

-Komisionar se pri tom mora prdržavati datog naloga( vrsta, cena...)

Komision del kredere - Kod ove vrste komisiona odgovornost komisiona je povećana. Naime, on odgovara za ispunjenje obaveza svog saugovarača

- U pitanju je jedna vrsta jemstva kojim komisionar garantuje komitentu da će posao sigurno izvršiti

- Povećana odgovornost za rezultat posla daje pravo komisionaru i na posebnu nadoknadu – delkredere provizija

- Ugovor o komisionu je tajan

- Prestanak komisionog posla mogu se kvalifikovati kao: subjektivni i objektivni

Ugovorom o komisionu komisionar prima na sebe:

1. Ispunjavanje naloga komitenta - je osnovna obaveza komisionara

Teorija i praksa poznaju tri vrste naloga komitenta: 1. impreativni ( ne

dozvoljava komissionaru da od njega ostupi); 2. demostrativni

(komisionar može obavljati posao u granicama komitentovih

ovlašćenja) i 3. fakultativni nalog (ovlašćuje komisionara da od

naloga ostupi ako to nalažu interesi komitenta)

2. Obavještavanje komitenta o toku posla - o mjerama koje je

preduzeo; o mogućnostima ispunjenja naloga; o zaključenju posla sa

trećim licem; dužan je da informiše komitenta da je treće lice izvršilo

svoju obavezu..

3. Zaštita interesa komitenta - Komisionar mora da čuva robu sve do

prodaje trećem licu, odnosno komitentu, zavisno od toga koji je

komision u pitanju: prodajni ili kupovni komision

4. Polaganje računa o radu i prenošenje rezulta posla na komitenta

- Polaganje računa o radu u stvari znači obračun između komisionara

i komitenta sa ciljem likvidacije odnosa koji je nastao komisionim

ugovorom

Kao dvostrani ugovor komisioni posao stvar je obaveze i za

komitenta:

1. Plaćanje naknade - provizija je nagrada komisionaru za obavljeni

posao – po pravilu se određuje u procentima od vrijednosti posla, ali

se može odrediti i kao fiksna suma

- nesrazmjerno visoka nadoknada može biti smanjenja od strane suda

- Povećana provizija plaća se kod delkredere

2. Naknada troškova - pravo na naknadu troškova ima komisionar i

onda kada posao nije doveo do rezultata pod uslovbom da je on

preduzeo sve mjere da dođe do uspjeha

6. IZBOR LOKACIJE PREDUZEĆA

Lokacija preduzeća je obično odlučujući faktor za uspjeh ili propast preduzeća

Različite vrste preduzeća imaju imaju brojne zahtjeve prema tržištu i lokaciji

Analiza tržišta sprečava otvaranje prodavnica ili proizvodnih pogona na pogrešnim mjestima

Sredstva koja se angažuju za analizu tržišta treba smatrati investicijama i treba da bude kontinuirani proces

Pri izboru mjesta za lociranje .maloprodaje, veleprodaje ili uslužnog preduzeća treba procjeniti sledeće faktore: 1. lokalna ekonomska baza; 2. stanovništo i trendovi prihoda; 3. demografski podatci o kupcima i konkurenciji; 4. stavovi i uslovi životne sredine...-

Kupovna moć stanovništva je od velikog značaja za menadžera u maloprodaji i uslužnim djelatnostima za donošenje odluke o lokaciji

Konkurencija može da bude dobra ili loša za poslovanje u zavisnosti od vrste preduzeća i kompetetnosti menadžera

Kod određivanja mjesta za maloprodaju treba poći od mjesta koje će biti najdostupnije potrošačima (razlikovati veleprodaju i maloprodaju)

Lokacije u maloprodaji

Iskustvo razvijenih zemalja pokazuju da komercijalni radius iznosi 200 m. za prehrambene proizvode, 400 m. za proizvode trajnih potrošnih dobara, a za specijalne proizvode, dijelove i sklopove oko 2500 metara

Svjetske tedencije pokazuju da će se izvršiti postepeno dislociranje prodajnog prostora van postojećih trgovinskih centara na određenim udaljenostima, povezanim saobraćajnim komunikacijama

Razvoj saobraćajnica, nedostatak parking prostora, visoke cijene poslovnih prostora ...razlozi za razvoj maloprodajnih objekata na periferiji

Izrada centara po mogućnosti treba da bude jeftina i zasnovana na najnovojim tehničkim mogućnostima.

Tokovi ulaza i izlaza roba nikada se ne ukrštaju

Osnovni sadržaji prodajnog centra su: 1. prostor za trgovinsku djelatnost; 2. prostor za ugostiteljsku djelatnost; 3. prostor za zanatsku djelatnost; 4. prostor za ostale uslužne djelatnosti 5. prostor za interne potrebe u cilju upravljanja i održavanja objekta; 6.prostor za glavne saobraćajnice

7. MENADŽMENT FINANSIJSKE FUNKCIJE

Finansijsko računovodstvena funkcija sastoji se iz dva dijela:

1.finansijska funkcije (finansijska operativa) i 2. računovodstvene funkcije (finansijska evidencija)

Unuterašnja organizacija fin. računovodstvene funkcije (sektora) sastoji se od većeg broja užih organizacionih jedinica: finansijske operative; finansijske evidencije; finansijskog knjigovodstva; knjigovodstva osnovnih sredstava; knjigovodstva zarada; finansijske kontrole i finansijske analize

Finansijska operativa: 1.) pribavlja fin. sredstva za normalno poslovanj, 2.) koristi novčana sredstva, 3.) usklađuje priliv i odliv novčanih sredstava, 4.) reguliše novčane tokove i prati fin. odnose u preduzeću, 5.)kontroliše upotrebu novčanih sredstava, 6.)obavlja poslove likvidature i blagajne

Kontrola upotrebe novčanih sredstava je dvostruka: upotrebu novčanih sredstava kontrolišu organi - spoljne i unutrašnje kontrole

Likvidatura u okviru finansijske operative utvrđuje ispravnost dokumenata na osnovu kojih se vrši isplata, odnosno uplata

Ispravnost dokumenta se ocjenjuje sa: formalne, računske i zakonske strane

Finansijska evidencija obuhvata: 1.) finansijsko knjigovodstvo (vodi

glavnu knjigu u kojoj su objedinjene sve analitičke evidencije,

evidenciju prihoda i raspoda i da utvrđuje periodične i završne

račune) ; 2.) robno knjigovodstvo (obavlja sve promjene na

trgovinskoj robi, materijalu i ambalaži u naturalnim i vredonosnim

pokazateljima. Pruža podatke o prometu i stanju zaliha i mora biti

usklađeno sa skladišnom evidencijom); 3.) knjigovodstvo kupaca i

dobavljača (evidentira promjene kod dužnika i povjerilaca koje mora

da bude usklađeno sa knjigovodstvom poslovnih partnera); 4.)

knjigovodstvo osnovnih sredstava (vodi analitičku evidenciju svih

osnovnih sredstava i treba da pokazuje njihovu nabavnu cijenu,

otpis,otuđenja i gdje su locirana) ; 5.) knjigovodstvo zarada

(evidentira lična primanja radnika, vrijeme provedeno na radu i

učinke- obračun ličnih primanja i doprinosa i ukazuje potrošačke i

druge kredite..)i druga knjigovodstva...

Finansijska kontrola - vrši ispitivanje tekućeg poslovanja preduzeća i

njenih dijelova

Finansijska kontrola može biti tekuća i naknadna

Naknadna kontrola vrši se putem godišnjeg inventarisanja

8. MENADŽMENT KADROVSKE FUNKCIJE

Kvalitet obavljanja kadrovskih poslova zavisi od ljudi koji rade na tim

poslovima

Oni treba da poznaju ne samo probleme vezane za kadrove nego i

ekonomiku i organizaciju rada

Zadatci kadrovske funkcije u preduzeću su: 1. sistematizacija radnih

mjesta; 2. projektovanje profila stručnosti; 3. definisanje potrebe za

kadrovima; 4. planiranje obrazovanja kadrova; pribavljanje, izbor,

uvođenje u posao i prilagođavanje kadrova radu; 5. praćenje razvoja

i unapređenja kadrova; 6. pračenje fluktuacije (kolebanja) kadrova; 7.

obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje i prekvalifikacija; 8.

istraživanje motivacije; 9. informisanje kadrova; 10. kulturno

uzdizanje kadrova; 11. praćenje zaštite na radu; 12. praćenje

standarda radnika; 13. briga o zdravlju i rekreaciji radnika; 14. poslovi

u vezi odlaska radnika u penziju.

Formiranje radnih kolektiva

Formiranje radnog kolektiva je kompleksan zadatak

Osnovu za formiranje radnog kolektiva predstavlja- aktuelizovana

sistematizacija i procjena radnih mjesta

Uključivanje novih radnika se rješava pravilnim izborom

Ocjenom ličnosti utvrđuje se profil radnika, da li njegove stručne,

fizičke i ostale osobine odgovaraju zahtjevima radnih mjesta

Testovi se sve više upotrebljavaju kao instrument ocjene ličnosti

Veća je vrijednost testa od intervjua, ako je dobro postavljen

Razlikuju se testovi: sposobnost; psihološki testovi; sociološki testovi;

zatim grupni i pojedinačni testovi; pismeni testovi itd.

Pored intervjua i testova često je neophodno izvršiti i medecinsko

ispitivanje

Organizovanje radnih mjesta

Radno mjesto je u stvari prostorno ograničen dio preduzeća na kome se nalaze potrebna sredstva i predmet rada i gdje jedan ili više radnika obavljajući odgovarajući posao izvršavaju pojedinačni zadatak

Radno mjesto čine: 1. radnik; 2. sredstva za proizvodnju i 3. prostor za rad sa odgovarajućim radnim uslovima

Ako nedostaje bilo koji element ne postoji radno mjesto

Radnim zadatkom određuje se ono što radnik treba da postigne

Horizontalnom podjelom rada se konkretuzuju pojedinačni zadatci radnika

Projektovanje radnog mjesta je vrlo složen i odgovoran zadatak, jer on u krajnjoj liniji zavisi kako će se i s kakvim uspjehom odvijati poslovni proces

Neophodno je što detaljnije i tačnije utvrditi pojedinačni zadatak koji na odgovarajućem radnom mjestu treba izvršiti

Radno mjesto treba tako organizovati da se na njemu obavlja samo onaj rad koji je propisan i koji je oslobođen svih sporednih ili nepotrebnih poslova

Radno mjesto ne smije biti izolovano – mora biti povezano

Prilikom formiranja radnog mjesta važno je držati se organizacionih pravila

koja se odnose na sredstva za proizvodnju: 1. mašine treba postaviti da se

osigura max. preciznost rada; 2. pokretni dijelovi mašina moraju imati

dovoljno prostora za kretanje; 3. radno mjesto mora biti osigurano i

snadbijeno zaštitnim sredstvima; 4. sve što je potrebno za nesmetano

obavljanje rada treba da se pravovremeno dostavlja na radno mjesto i da se

nalazi na dohvat ruke; 5. mora se obezbijediti dovoljno mjesta za odlaganje

alata, materijala ili poluproizvoda; 6. ne treba držati nikakve suvišne ili

nepotrebne stvari; 7. radna dokumentacija treba biti tako postavljena da se

radnik može njome koristiti

Procjena radnih mjesta predstavlja komparativnu klasifikaciju radnih mjesta

nezavisno od radnika koji na njima rade

Procjena radnih mjesta je postupak kojim se za sva radna mjesta određuje

njihova vrijednost i na osnovu toga klasifikuju u pojedine grupe

Procjena se odvija tako da se pojedina radna mjesta svrstavaju po

određenim kriterijuma u pojedine kategorije, i to po jednom unaprijed

utvrđenom rasporedu koji se ostvaruje u tri faze:1. popis i opis radnih

mjesta; 2. analiza i stepenovanje radnog mjesta; 3. bodovanje- rangiranje

radnog mjesta

9. MENADŽMENT FUNKCIJE OPŠTIH POSLOVA - U grupu opštih poslova spadaju poslovi od interesa za cijelu organizaciju

Obavljanje ovih poslova doprinosi da sekundarne izvršne funkcije mogu normalno funkcionisati

U grupu opštih poslova spadaju poslovi sekretarijata i pravni poslovi

Sekretarijat obuhvata: sve poslove opšte korespodencije i sve tehničke poslove vezane sa korespodencijom

Sekretarijat kao organizaciono-tehničko tijelo poslovnih organa vrši poslove pripreme materijala za radne sastanke, sjednice, zakazivanje poslovnih razgovora i sastanaka...

Sekretarijat može obavljati i poslove ekonomata – nabavka potršnog materijala, brigu oko održavanja zgrade, održavanje kompjutera...

U poslove ekonomata ubrajamo: 1. poslovi opšte korespodencije; 2. poslove arhive; 3. poslove koje obavlja kao organizaciono – tehničko tijelo poslovodnih organa; 4. poslove raspoređivanja pomoćnog osoblja; 5.poslove ekonomata; 6. poslove koordinacije u grupi opštih poslova; 7. poslove informisanja

U pravne poslove ubrajamo: 1. tumačenje zakona i ocjena zakonitosti pri donošenju odluka; 2. poslovi zastupanja pred sudovima; 3. poslovi regulisanja odnosa između preduzeća i članova radnog kolektiva; 4. pokretanje i vođenje disciplinskih postupaka; 5. poslovi u vezi sastavljanja kupoprodajnih ugovora i kontrole valjanosti ugovora...

10. MENADŽMENT RAZVOJNE FUNKCIJE

Unapređenje organizacije jedan je od stalnih zadataka preduzeća

Organizacija se mora stalno mijenjati, unapređivati i usvršavati kako

bi se prilagodila novonastalim promjenama

U sklopu pripreme za uvođenje nove organizacije potrebno je: 1.

utvrditi organizacione probleme; 2. definisati ciljeve nove

organizacije; 3. predvidjeti način sprovođenja nove organizacije; 4.

odrediti stručne kadrove; i 5. obezbjediti kontrolu sprovođenja

Nakon izvršene analize druga faza u pripremi za uvođenje nove

organizacije je izrada nacrta nove organizacije, prije svega

kadrovske i materijalne prirode

U radu treba očekivati poteškoće – poput otpora pojedinih radnika...

Organizacija treba da bude postavljena elastično

U cilju sprovođenja, održavanja i unapređenja organizacije rada

koriste se određena srestka kao: organizacione šeme(grafički prikaz

organizacione struktute ili njenih pojedinih org. jedinica) ; pravilnici

trajnije regulišu organizaciju) i pomoćna sredstva (razni cilkulari,

obrasci, kartoteka i razna mehanička sredstva)

Služba za razvoj preduzeća zahtijeva veliku sistematičnost,

poznavanje problema i odgovarajući kadar

Planiranje je rad na izradi plana u kome organizacija procjenjuje s

jedne strane društvene potrebe, a sa druge svoje mogućnosti iz čega

proističe postavljanje ciljeva, obima prometa i međusobnih

odnosa radi ostvarivanja postavljenih ciljeva

Osnovi planiranja treba da budu: 1. naučnost; 2. puna zaposlenost

(ljudi i kapaciteta); 3. dohodovnost; 4. ekonomičnost ( omogućiti

najpovoljniji odnos između efekata i ulaganja)

Služba planiranja u okviru svog rada na izradi plana, u skladu sa

potrebama tržišta i mogućnostima ima sledeće zadatke:

1. da izdvoji perspektivne od tekućih zadataka; 2. da pripremi predloge

perspektivnih i tekućih planova razbijenih na kraće periode

(perspektivne na godišnje, a tekuće na tromjesečne, mjesečne i

dekadne) 3. da organizuje rad na izradi tekućeg godišnjeg plana

organizacije i usklađivanje planova nabavke, prodaje, kadrova i

drugih poslova)

11. MENADŽMENT ORGANIZACIONE STRUKTURE PREDUZEĆA

Organizacija je proces kojim se uspostavlja određena nova ili mijenja, odnosno usavršava,postojeća organizaciona struktura, tj utvrđuje se određeno organizaciono stanje

Organizaciona struktrura rezultat je procesa izgradnje organizacije, bez obzira da li se radi o izgradnji nove ili organizaciji postojeće org.

Proces izgradnje nove organizacije sastoji se u svrsihodnom spajanju, a proces reorganizacije postojeće organizacije u svrsihodnom uključivanju svih činilaca proizvodnje u novu harmoničnu cjelinu

Proces izgradnje organizacije počinje nabavkom i prikupljanjem činilaca proizvodnje, a završava se uspostavljanjem organizacione strukture

Organizaciona struktura može se definisati kao sveukupnost veza i odnosa između pojedinik činilaca proizvodnje.

U elemente organizacione strukture mogu se ubrojati: 1. organizacija sredstava za proizvodnju i racionalno uređenje prostora; 2. organizacija radne zajednice, 3. organizacija unutrašnjih odnosa i 4. utvrđivanje vremenskog rasporeda posla

Organizacija sredstva za proizvodnju

Zavisi od vrste i tipa proizvodnje

Vrsta i tip proizvodnje određeni su ciljevima organizacije

Vaki tip proizvodnje ima odgovarajuću opremu, a tako i specifičnu organizaciju uslovljenu, rasporedom i ritmom proizvodnje

Izbor opreme predstavlja i organizacioni problem, ne samo u fazi nabavke nego i fazi postavljanja i korišćenja

Oprema u prvom redu treba: 1. da omogućuje postizanje uštede u vremenu ili u radu; 2. da osigura veću preciznost, 3. da ima tačno zahtjevi režim i stepen rada; 4. da ne zahtijeva pretjerane popravke i održavanje

Prema svrsi kojoj služe razlikuje se vrste opreme: 1. sredstva za rad koja se upotrebljavaju u neposrednom procesu proizvodnje; 2. oprema za dobijanje i prenos energije; 3. kontrolni i mjerni instrumenti 4. transportna sredsta i uređaji; i ostala oprema

Treba nastojati da raspored opreme bude što optimalniji, a to zavisi faktora, a najvažniji su; 1. precizno definisanje proizvodnog procesa; 2. detaljno razrađeni tehnološki postupci; 3. vrsta opreme; 4. raspoloživi prostor

Postoje tri klasična rasporeda opreme: linijski; grupni i

kombinovani

U linijskom rasporedu mašine su poređane prema toku tehnološkog

procesa, odnoso toku mašinskih operacija

Primjenjiv kod lančane proizvodnje

Grupni raspored – mašine svrstane prema svojim proizvodnim ili

tehnološkim karakteristikama (krivudavo pretanje predmeta rada)

Kombinovani raspored - kombinacija linijskog i grupnog rasporeda

Korišćenje ukupnog kapaciteta opreme zavisi od: 1. sihronizacije

pojedinih mašina; 2. sihronizacije tehniološkog postupka; 3. vrste i

priticaja (dotur) predmeta rada; 4. kvaliteta i stručne opbučenosti

rada...

Uvođenje mehanizacije i automatizacije korišćenja opreme dobija

veliki značaj

Korišćenje predmeta rada

Organizacioni problemi vezani za predmete rada odnose se: 1. izbor premneta rada; 2. pravovremeno i ujednačeno snadbijevanje radnih mjesta; 3. određivanje pravilnog redosleda i broja radnih operacijha; 4. uskladištenja; 5. nomeklatura i evidencija itd

U izboru pretmeta rada moramo se služiti istarživanjem tržišta, a donošenje konačne odluke uslovljeno je: 1. mogućnošću upotrebe za određenu vrstu proizvodnje; 2. komparativnim troškovima nabavke; 3. visinom troškova prerade i obrade; 4. trajnošću predmeta rad idt

Posebno je važno pitanje pravovremenog i sihronizovanog snadbijevanja drugim reprodukcionim materijalom

Isto tako važan je i problem određivanja redosleda i broja operacija na predmetima rada

Organizacija uskladištenja obuhvata one probleme koji se odnose na uskladištenje materijala, predmeta rada i gotovih proizvoda

Bitno je obezbijediti dobrui preglednost: primljene i izdate robe; stanje zaliha i naručene količine koje se očekuju itd.

Pod nomeklaturom i označavanjem materijala podrazumijeva se grupisanje materijala po određenom brojčanom sistemu, koji mora zadovoljiti zahtjeve: da grupiše materijal prema skladištima; prema granama; djelatnosti; obliku itd

Korišćenje transportnih sredstava

Unutrašnji transport obuhvata kretanje predmeta i sredstava rada u procesu proizvodnje

Organizacija unutrašnjeg transporta skraćuje: vrijem prevoza; smanjenje troškova obrade; pridonosi bržem i normalnijem odvijanju procesa proizvodnje

Na racionalnu organizaciju transporta utiče: raspored prostorija i raspored radnih mjesta; izbor pravca kretanja; izbor transportsnog sredstva

Pravci kretanja predmeta rada mogu biti- vertikalni i horizontalni

Izbor transportnog srestav treba efikasno riješiti. Izbor zavisi od:

1.tipa proizvodnje i vrsta usluga; 2. radnim karakteristikama transportsnog sredstva; 3. troškovima nabavke i eksplatacije itd....

Transportna sredstva se mogu grupisati na: mehanička i ručna

U mehanička pokretna sredstva ubrajamo ona koja se slobodno kreću po saobraćajnicama, kao elektrodizalica ili motorna kolica, viljuškari, vagoneti

U mehanička stabilna tran. sredstva: sve vrste btransportnih traka odnosno konvejera

Konvejer je najsavršenije sredstvo unutrašnjeg transporta kod

prevoza velikih količina s vrlo brzom učestalnošću

U posljednje vrijeme u unutrašnjem transportu velikih količina sve

više se se upotrebljavaju palete ili kutije od drveta, plastične

mase ili sl, tačno određenih dimenzija ( koriste se viljuškari)

Potrebno je da preduzeća usvoje jedinstven tip paleta, kako bi se

one mogle zamjenjivati i uzajamno koristiti

Kontejneri su posebna vrsta sredstava za masovni transport po

sistemu od skladišta do skladišta

To su otvorene ili zatvorene posude namijenjene prenosu robe

Postoje obični i specijalni kontejneri

Izrađuju se od različitih materijala

POSLOVNA POLITIKA PREDUZEĆA

1. PRINCIPI POSLOVNE POLITIKE PREDUZEĆA

Poslovna politika preduzeća predstavlja skup raznih mjera koja preduzeća donose i realizuju radi ostvarivanja svojih programskih aktivnosti

Ostvarivanje programskih ciljeva na većem nivou omogućava stvaranje više proizvoda i usluga, a time i podmirivanje potreba ličnih, zajedničkih i opštih, koje stalno rastu

Po svom sadržaju poslovna politika obuhvata: 1. količinu i asortiman proizvodnje; 2. nabavnu i prodajnu orjentaciju; 3. obezbjeđenje i trošenje finansijskih sredstava; 4. određivanje politike cijena; 5. investicije; 6. tehnološki proces; 7. razvoj; 8. sistem upravljanja i rukovođenja; 9. raspodjelu; 10. politiku kadrova organizacije itd.

Po obuhvatnosti poslovna politika može biti unutrašnja i spoljna

Unutrašnja pos. politika obuhvata: oblasti organizacije proizvodnje; finansiranja; kadrova itd

Spoljna poslovna politika odražava se na: politiku cijena; nabaveke; politiku realizacije proizvoda i usluga itd

Osnovne funkcije su: 1. funkcija nabavke; 2. proizvodnje; 3. prodaje; 4. finansija; 5. kadrova; 6. investicija i td

Sve ove parcijalne poslovne politike treba uskladiti u kvantitativnom, kvalitativnom, prostornom i vremenskom smislu

Poslovna politika predstavlja i racionalnu politiku:nabavke, prodaje, finansiranja, evidentiranje poslova i drugo.

U formiranje poslovne politike polazi se od: objektivnih (uslovi privređivanja, i subjektivnih uslova (radni kolektiv sa svojim organima upravljanja i rukovođenja)

Prirodni uslovi (poljoprivreda, šumarstvo...)

Tržište je osnovni spoljni faktor koji bitno utiče na poslovni uspjeh

Razvoj nauke i tehnologije

Institucionalni uslovi – obuhvataju cjelokupnost pravnih propisa, kojima se regulišu društveni odnosi i uslovi privređivanja

Cilj poslovne politike preduzeća je da optimalno uskladi inters pojedinca, preduzeća i interese društvene zajednice kao cjeline.

Zadatak poslovne politike je da doprinese ostvarivanju ciljeva poslovanja preduzeća

Zbog toga preduzeće prvo definiše ciljeve, pa onda politiku

Pravilno postavljena poslovna politika treba da omogući: da se ciljevi postignu uz manji utrošak ljudske i pogonske energije, vremena, prostora, sirovina i finansijskih sredstava

1. Kreiranje poslovne politike preduzeća

Kreiranje poslovne politike uslovljeno je objektivnim i subjektivnim

uslovima u kojima obavljaju svoju djelatnost

Subjektivni (unutrašnji) faktori nalaze se u samom preduzeću

Objektivni faktori su: prirodni uslovi, tržište, društvena organizacija

proizvodnje, razvoj teh. i nauke, institucionalni uslovi i javno mijenje

Prirodni (kao najopštiji) uslovi za rad preduzeća: prirodna bogastva,

- konfiguracija i sastav zemljišta, biljni i životinjski svijet, klima, rude

i izvori energije

Najvažniji spoljni faktor je tržište

Uticaj na poslovanje preduzeća tržište vrši kroz svođenje

individualnog radnog vremena na društveno potrebno radno

vrijeme

Redosled aktivnosti na sprovođenju poslovne politike: 1. davanje

incijative; 2. definisanje problema; 3. analiza problema; 4.

razmatranje alternativnih rješenja; 5. donošenje odluke; 6.

sprovođenje odluke u život; 7. kontrola izvršenja odluke

Kratkoročnom poslovnom politikom odlučuje se o bližim ciljevima ostvarenja programske orjentacije: najčešće mjere za povećanje proizvodnje, usluga, prodaje, sniženje zaliha, troškovi poslovanja ...

Dugoročnom poslovnom politikom se ostvaruju ciljevi na duži rok :investiranje, razvoj, kadrovi i dr.

Osnovni principi formiranja poslovne politike su:

1.maksimiziranje rezultata poslovanja preko produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti; 2. obezbjeđivanje daljeg razvoja; 3. stabilnost u postizanju predviđenih ciljeva; 4. saradnja preduzeća sa drugim organizacijama u okviru grupacije, grane, i šire u privredi

Pri utvrđivanju poslovne politike potrebno je razmotriti i ograničavajuće faktore, kao što su; finansijska sredstva, sirovine...

Zadatci kontrole i analize su da se sagleda ostvarivanje ekonomskih principa poslovanja

Metode kojima se vrši analiza i kontrola ekonomije su: 1. metode ciljeva poslovne politike sa stanovišta interesa društva, kolektiva i pojedinca; 2. ispitivanje mjere poslovne politike sa stanovišta ekonomskih principa reprodukcije; 3. kvalitetne analize rezultata reprodukcije; 4. analiza operativne kontrole izvršenja postavljenih zadataka

2. INFORMACIJE U POSLOVNOJ POLITICI

Informacije treba da budu: objektivne; tačne i razumljive

Informacije treba da daju odgovor: šta da se radi, čime i kako i ko

Po svom sadržaju informacije mogu biti: 1. ekonomske (podatci o

potražnji proizvoda određenih preduzeća; o proizvodima koji mogu

zamijeniti te proizvode; cijenama..) 2. tehnološke (istraživačko

razvojne djelatnosti i njihove rezultate) 3. institucijalne informacije

(su neophodne za operativno i plansko predviđanje i odlučivanja –

poznavanje sistemskih zakona)

Informacije se pojavljuju kao:makro ekonomske, mikro

ekonomske, retrospektivne i perspektivne

Sa stanovišta preduzeća najvažnije su informacije koje se odnose

na: poslovnu i razvojnu politiku i na raspodjelu ostvarenih rezultata

Prema strukturi informacije mogu biti :ekonomske, pravne i tehničke

Vremenski: dnevne, nedeljne, mjesečne, godišnje

Informacije se dijele na: interne i eksterne, zatim - usmene i pismene

Informacija je podloga za djelokrug rada rukovodstva na planiranju,

organizovanju, aktivnom učestvovanju i kontrolisanju

Informacioni sistem mora biti čvrsto vezan sa osnovnim ciljevima

poslovanja preduzeća, s nejenom politikom, strategijom rukovodstva

Tehnologijom informativnog sistema se može upravljati

2.1. Informacije potrebne markentingu:

1. informacije o radnim rezultatima poslovne aktivnosti

- promjena dobiti ( mogu se pripisati cijenama)

- promjene u proizvodnji na osnovu kojih markenting može da planira

sve kratkoročne i dugoročne izmjene plana prodaje

- izvještaji o kvalitetu kao znak stalnosti kvaliteta proizvoda

2. Informacije o stanju isporuka

1. ugovorene isporuke; 2. stanje kupčeve narudžbine; 3. djelomične

isporuke (ove isporuke treba izbjegavati jer izaziva dopunski

administrativni posao)

3. Informacije o stanju zaliha

1.Gotova roba i roba u procesu proizvodnje; 2. zalihe i isporuke sa

skladišta; 3. rashodovne zalihe (prodaja po nižim cijenama)

4. Informacije o opremi i korišćenju kapaciteta

- mogućnosti proizvodnje (osoblje merkentinga treba da je informisano

o svoj novoistaliranoj opremi, poboljšanju proizvodnje, dodatnom

prostoru..)

- korišćenju opreme

- ekonomične proizvodne serije (prodaji su potrebne informacije o

minimalnim ekonomičnim proizvodnim serijama)

5. Informacije o predviđenoj prodaji

Godišnji plan prodaje treba razbiti na mjesečne dijelove. Mjesečne

potrebne količine se upotrebljavaju za izradu mjesečnih termin

planova. To se odnosi na:

Vremensko određenje planova prodaje. – Mjesečne količine prodaje

moraju biti dostavljene proizvodnji prije početka fiskalne godine.

- Prodaja treba da razbije ukupne količine na mjesečne

Pouzdanost planova

Reviziju planova – usled promjenjivih uslova na kojima se zasnivaju

predviđanja prodaje, potrebe svakog fiskalnog kvartala moraju biti

preispitane od strane prodaje kako bi se izvršile izmjene

6. Informacije o kvalitetu proizvoda:

Specifikacije - Prodaja treba da obezbijedi dobijanje detaljnih

specifikacija (podataka) od naručioca uključujući i crteže, potreba za

testiranjem, način upotrebe, dimenziju, boju, količinu...

Tolerancija - Od prodaje se zahtijevaju informacije o prihvataljivim

granicama kvaliteta proizvodnih tolerancija

Upotreba proizvoda – Kompletni podatci o tome kako se od strane

korisnika upotrebljava proizvod

Primjedbe korisnika – Proizvodnji se dostavljaju kompletne kopije o

ispitivanju korisnika, kao i druge informecije o mogućnosti proizvoda

da odgovori potrebama kupca

7. Informacije o promjenama potreba potrošača

Kratkoročne analize tržišta

Dugoročne analize tržišta

3. POLITIKA OBEZBJEĐENJA FINANSIJSKIH SREDSTAVA

Finansijska politika kao dio politike preduzeća ima sledeće zadatke:

1. Osiguranje finansijskih sredstava u potrebnoj količini, u najpovoljnijem roku po najpovoljnijim uslovima uz najniže troškove

2. Najracionalnije korišćenje raspoloživih sredstava uz njihovo puno angažovanje, vođenje politike likvidnosti i ubrzanje cirkulacije sred.

3. Osiguranje kontuirane kontrole i analize poslovanja pomoću finansijskih sredstava

Pribavljanje potrebnih fin. sredstava može se ostvariti izdvajanjem dijela dohodka u fondove i pozajljivanje od banaka i drugih

Korišćenje kredita u značajnoj mjeri opterećuje troškove poslovanja

Racionalno korišćenje sredstava doprinosi njihovom smanjenju, a time i povećanju rentabilnosti poslovanja

Bitno je i pitanje nivoa veličine zalihe

Preduzeće treba da se opredijeli za određenje vrste potrošača

Uslovi da bi se donijela pravilna odluka cena su: 1. poznavanje troškova proizvodnje; 2. poznavanje ranijeg kretanja cijena; 3. tržišnih okolnosti; 4. potrebne količine; 5. mogućnosti proizvodnje od strane proizvođača i dr.

4. MOGUĆNOSTI USKLAĐIVANJA ČINIOCA PROCESA REPRODUKCIJE

Organizacione promjene mogu biti izazvane i greškama odnosno disfunkcijama u organizaciji koje su nastale zbog neusklađenosti između i unutar činilaca proizvodnje ili zbog toga što je postojeće organizaciono stanje neprikladno za realizaciju ciljeva.

Greške odnosno disfunkcije u organizaciji su pojave koje narušavaju skladno i efikasno djelovanje činilaca proizvodnje u ispunjavanju zadataka

Greške su obično posledica neznanja, odnosno nedovoljnog organizacionog znanja članova kolektiva, posebno rukovodećeg kadr

Ima međutim grešaka koje nastaju zbog pretjerane organizovanosti, kada se nastoji svi odnosi i veze fiksirati

Narušavanje organizacione discipline značajan je uzrok organizacionih poremećaja, koji imaju iste efekte kao org. greške

Rast preduzeća zahtijeva prilagođavanje i dopunjavanje postojeće i stvaranja nove organizacije.

Da bi se sa organizacijom moglo početi, mora se doći do saznanja da se određeno organizaciono rješenje mora mijenjati ili da se neki novi odnosi i postupci moraju organizaciono regilisati

Kada se definišu organizacioni problemi, može se odrediti zadatak koji treba obaviti – definisanje zadatka važna faza rješavanja problema

Odluka je završni akt – definisanja zadatka

Odluka obično sadrži: 1. definiciju problema, koja treba biti precizna; 2. zadatak koji se rješenjem želi ispuniti; 3. način na koji treba riješiti definisani problem; 4. potrebna sredstva za izradu predloga; 5. rok do kojega treba izraditi predlog.

Snimanje i analiza stanja važan je dio ukupnog procesa rješavanja problema

Snimanje se obavlja prikupljanjem činjenica i informacija da bi se dobila realna slika o postojećoj organizaciji

Potrebno je prikupiti podatke o: 1. položaju i rasporedu mašina, uskim grlima, rasporedu radnih mjesta; 2. brojnom stanju radnika, kvalifikacionoj strukturi; 3. saobraćajnom putu između pojedinih radnih mjesta; 5. zadatcima, odgovornosti pojedinih organa; 6. sadržaju dokumenata itd

Sledeća faza istraživanje mogućnosti za rješenje organizacionih problema

Uloga profesionalnog organizatora dolazi do izražaja

Vrednovanje varijanti obavlja se tsko da se sve alternative

paralelno i detaljno obrade primjenom metodologija

Predlog za rješavanje organizacionih problema mora biti

kompleksan i sadržati sve relevantne podatke o postojećem stanju

organizacije s naznakom dobrih i loših strana i njihovim posledicama

Po prihvatanju organizacije slijede pripreme za njeno sprovođenje:

1. Pripreme materijalnog karaktera (nova oprema, proširenje

prostora...) 2. pripreme kadrova; 3. pripreme odgovarajućih

organizacionih dokumenata; 4. efikasno praćenje, kontrola

sprovođenja organizacije

5. PLANIRANJE AKTIVNOSTI PREDUZEĆA

Planiranjem se vrši svjesno usmjeravanje razvoja privrednog poslovanja preduzeća za naredno vremensko razdoblje

Zadatci planiranja u preduzeću su: 1. predviđanje uslova pod kojim preduzeće pristupa ostvarenju planiranih zadataka i to: 2. uslovi unutar preduzeća; 3. uslovi izvan preduzeća; 4. predviđanje ostvarivanja dohodka i njegove raspodjele

Planovi preduzeća moraju biti usklađeni sa potrebama tržišta, realnim mogućnostima preduzeća i njegovim višegodišnjim razvojem

Planovima preduzeća konkretizuje se poslovna politika preduzeća

Interes društvene zajednice je da preduzeće posluje u skladu sa smjernicama određenim društvenim planovima i da blagovremeno izmiri svoje obaveze prema društvu

Podjela planova vrši se: 1. ko donosi planove; 2. za koji vremenski period; 3. koju oblast poslovanja obuhvata

Prema dužini perioda za koji se izrađuju: 1. perspektivni (pet, sedam, deset i više godina) i 2. tekući ( ne duže od godinu dana)

Razrada tekućeg plana na polugodišnje, tromjesečne i mjesečne spada u domen osnovnog planiranja

Operativni planovi (izvršni planovi) utvrđuju se za period kraći od jedne godine i služe kao instrument i putokaz za konkretne akcije

6. PLANIRANJE REPOMATERIJALA

U procesu kruženja sredstava preduzeća nabavka čini prvu fazu

U uslovima razvijenog tržišta uloga nabavne službe se ne iscrpljuje u obezbjeđivanju potrebne količine robe.

Uspješne odnosno uspješne nabav. odražavaju se na uspjeh prodaje

Svako preduzeće podešava ciljeve navake svojim potrebama i mogućnostima i situaciji na tržištu

Racionalna politika nabavke treba da bude prožeta principima:

1. Da se nabavka vrši kod najpovoljnijih dobavljača; 2.da se nabavlja roba koja svojim kvalitetom odgovara potrošačima; 3. da se nabavka vrši u pravo vrijeme i uz najpovoljnije cijene; 4. da se poslovanje obavlja u skladu sa poslovnim mortalom

Nabavna služna obavlja tri grupe poslova: 1. pručavanje tržišta; 2. izvršenje konkretnih nabavki i 3. vođenje evidencije nabavki

Tržište nabavke sačinjavaju područje na kome se nalze izvori robe koju preduzeće želi da nabavi

Nabavna služba ne smije se osloniti na samo jednog dobavljača

Nabavna cijena predstavlja jedan od značajnih faktora

Niža nabavna cijena ne mora biti i najpovoljnija za kupca

Niža nabavna cijena omogućava određivanje niže prodajne cijene

Nabavka mora biti usmjerena na postizanje najekonomičnijih i

najracionalnijih izvora nabavke.

Između dobavljača koji imaju istu potrebnu robu treba se opredijeliti

za onoga koji pri istoj cijeni i kvalitetu nudi najpovoljnije isporuke i

plaćanje

Pravilno poslovanje zahtijeva da se ne nabavljaju veće količine robe

nego što je potrebno za prodaju u određenom vremenskom razmaku

Da bi se izbjegle negativne posledice za svaku pojedinu vrstu robe

utvrđuju se minimalne i maksimalne zalihe na lageru

Na veličinu porudže odnosno zaliha djeluje više faktora: 1.

mogućnost snadbijevanja; 2. tedencija kretanja cijena na tržištu; 3.

priroda robe; 4. mogućnost promjena potreba i ukusa potrošača; 5.

odnos između troškova nabavke i troškova oko uskladištenja; 6.

raspoloživi smještajni prostor; 7. finansijske mogućnosti preduzeća ...

Ako su izvori nabavke udaljeni i skopčani sa veliki transportim

troškovima i rizikom, ekonomski je opravdano stvarati veće zalihe

7. REKLAMACIJE I ODNOS PREMA KUPCIMA

Uspjeh ili neuspjeh kod kupaca neposredno se odražava na položaj preduzeća, pa je u obstranom interesu da se u granicama zakonskih propisa i poslovnog morala pomažu i da sarađuju.

Poslovne veze prodavca i kupca ne smije se svesti na trenutni akt kupoprodaje robe

Reklamacija se dostavlja u roku od 3 dana po prijemu robe

Ukoliko se prijemom ustanovi da roba odstupa od ugovora, uzansi, uzoraka, faktur itd. kupac treba da reklamira blagovremeno i sa dokumentacijom

Kupci se mogu obeštetiti na više načina: bonifikacijom (tj. Izvjesnim otpisom od prodajne cijene); besplatnom opravkom;povraćajem stare i lansiranjem nove robe koja odgovara odredbama ugovora.

Upustva predstavljaju oblik zaštite potrošača i faktor unapređenja prodajnog poslovanja

Garancije i servisno održavanje predstavljaju dvije međusobno povezane, ali vremenski odvojene prodajne usluge

Garancija dobija svoj pravni izras u tzv. garantnom listu

Proizvođač treba da obezbijedi održavanje prodatih proizvoda u toku vijeka trajanja

Instaliranje i montaža proizvoda po dogovoru

Prodaja na kredit predstavlja jednu od prodajnih usluga

8 POLITIKA NABAVKE ROBE

Nabavka stvari predstavlja početnu fazu reprodukcije

Nabavka obuhvata niz poslova: 1. utvrđivanje nabavne politike; 2. istraživanje tržišta nabavki; 3. izrada plana nabavke; 4. proučavanje i izbor najpovoljnijeg dobavljača; 5. naručivanje robe; 6. dopremanje robe; 7. prijem naručene robe; 8. skladištenje...

Menadžment nabavki obuhvata: 1. utvrđivanje politike i strategije nabavki; 2. planiranje nabavki; 3. istraživanje tržišta; 4. naručivanje i prijem robe u skladište

Za uspješnu politiku i strategiju nabavke bitno je: 1. politika i strategija nabavki mora biti u finkciji poslovnosti i razvijanja poslovnih odnosa po prioncipu savjesnosti; 2. pol. nabavki zavisna je od nabavne snage preduzeća; 3. treba dosledno poštovati princip odgovarajućeg kvaliteta; 4. treba utvrditi sadašnje i buduće tržište; 5. u nabavci primarno mjesto dobija ekskluzivnost; 6. cijena nije najvažniji faktor;

7. efikasno upravljanje nabavkama: 8. insistiranje na rokovima isporuke

Nabavna služba mora da odgovori zahtjevima proizvodenje:

1. promjenjivost proizvodnje; 2. proizvodnja po narudžbi; 3. kvalitet

9. POLITIKA PRODAJE ROBA I USLUGA

Politika prodaje sastoji se u određivanju principa kojih se treba pridržavati u

radu i izboru sredstava za postizanje što uspješnije prodaje robe

Planom prodaje postavljaju se konkreti zadatci koje je potrebno ostvariti u

određenom vremenoskom periodu

Izradi realnog plana predhodi temeljna analiza

Koriste se podatci koje obrađuje statistika i podatci dobijeni istraživanjem

tržišta prodaje

Plan prodaje za tekuću godinu bazira se na rezultatima iz predhodne

godine, korigovanim za procenat porasta koji se predviđa društvenim

planom i opštim kretanjima u privredi.

Planiranje prodaje vrši se: 1. po vrstama i grupama artikla; 2. po

teritorijalnim područjima; 3. po pojedinim oblicima prodaje

Plan preduzeća i planovi pojedinih jedinica razrađuju se na kraće

vremenske jedinice na osnivu sledećih principa i postupaka: 1. proučavanja

tržišta prodaje; 2. izrade plana prodaje; 3. organizacija i kontrola rada

pojedinih oblika prodaje robe prodajne mreže; 4. pregovaranje s kupcima i

zaključivanje kupoprodajnih ugovora; 5. vođenje korespodencije sa

kupcima; 6. vođenje razne evidencije prodaje; 7. davanje dispozicija

(naloga) skladišnoj službi za isporuku; 8. fakturisanje i 9. obrada reklamacija

Proučavati tražnju robe na tržištu znači pratiti i ispitivati potrebe i zahtjeve kupaca

Osim sezonske oscilacije postoje znatne razlike u potrošačkoj potražnji i u toku mjeseca; nedelje i dalje

Ne treba zanemariti ni povećanje tražnje u vrijeme praznika

U izoštrenom konkurenciji potrošač će povjerenje ukazati preduzeću koje prodaje; robu koja spoljnim izgledom, kvalitetom i cijenom najbolje odgovara njegovim zahtjevima

Politika prodaje robe predstavlja dio opšte politike preduzeća

Preduzeće podešava ciljeve politike prodaje; svojim potrebama; finansijskim mogućnostima i situaciji na tržištu

Racionalna politika prodaje postavlja ove pojedinačne ciljeve principe) : 1. da je prodaje roba koja odgovara željama i potrebama kupca; 2. da se prodaja orjentiše na što širi krug kupaca; 3. da se vodi politika prodajnih cijena koja će stimulisati prodaju; 4. da se troškovi propagande dovedu u sklad sa rezultatima koji se postižu u prodaji; 5. da se primjenjuju oni načini i oblici prodaje koji donose najbolje rezultate u prodaji; 6. da se utvrde sve mjerte koje doprinose ubrzanju obrta sredstava; 7. da se prodajno poslovanje odvija u skladu sa poslovnim moralom

Ciljevi poslovne politike konkretizuju se u planu prodaje, a ostaruje ih prodajna služba preduzeća

Kao dio prodajne politike, politika cijena obuhvata mjere koje treba preduzeti i principe koji se valja držati pri formiranju prodajnih cijena koje odgovaraju potrebama tržišta, a istovremeno obezbjeđuju pokriće troškova poslovanja i ostvarenje najoptimalnijeg dohodka.

Na formiranje pojedinih cijena utiču: cijena koštanja, tržište i ekonomska politika zemlje

Cijena koštanja utiče u dvojakom pravcu: 1. ona predstavlja donju granicu prodajne cijene – 2. njena visina direktno utiče na nivo prodajne cijene

Tržišne prilike predstavljaju faktor koji bitno utiče na formiranje gornje granice cijene: 1. kolika je ponuda (broj ponuđača, konmkurencija, količina i cijena..); 2. kolika je tražnja tog artikla broj i struktura kupaca...)

Ponuda i potražnja bitne za formiranje cijena

Zbog unapređenja prodaje veleprodajna preduzeća kupcima daju povoljnije uslove, kao nap.:1. roba se isporučuje franko stanica; 2. osim osnovnog opšteg rabata prizneje i poseban, takozvani količinski rabat i superrabat

10. POLITIKA SKLADIŠTENJA PROIZVODNJE

Skladište je fizičko mjesto u kome se odvija upravljanje robama koje su

uskladištene.

Potrebno je da postoje odgovarajući uslovi – dobri manipulativni putevi, koji

dozvoljavaju brz ulaz i izlaz robe

Optimalno korišćenje skladišnog prostora

Razvoj regalnog tipa skladišta doveo do ekonomičnog iskorišćenja

prostora i do standardizacije paleta i drugih tipova ambalaže

Skladištenje, kao proces, se sastoji od odlaganja i čuvanja robe na

odgovarajućem mjestu, dok se čeka nalog za isporuku

U zadatak skladištenja mogu se navesti sledeći poslovi i odgovornosti: 1.

skladištenje na tehnički i fizički odgovarajući način; 2. zaštita robe od krađe,

oštećenja i nedozvoljene upotrebe; 3. kontrola izlaza robe; 4. racionalna

upotreba skladišnog prostora

Po izgledu i opremljenosti razlikujemo: 1. zatvorena skladišta ( ulaz i izlaz

robe vrši se uz odgovarajuća dokumenta. Postoji sistem fizičke zaštite,

postoji sistem provjere zaliha..) 2. otvorena skladišta ( otvoren pristup robi)

3. regalno – paletna skladišta ( zatvore skladišta i razlikuju se od običnih

po načinu odlaganja roba – po principu slobodnog paletnog mjesta)

Moderna skladišna oprema uključuje: palete, police za otvoreni i

zatvoreni prostor, kao i metalne i drvene kutije

Pravila kojih se treba pridržavati u definisanju rasporeda robe: 1.

roba koja se najviše kreće se odlaže bliže izlazu; 2. roba velike

težine se odlaže na mjesto koje zhtijeva najmanje transportnog rada;

3. roba male teži se odlaže na veće visine; 4. zapaljivi materijali i

opasne robe se odlažu u dio skladišta koje je pripremljeno za to; 5.

robe velikih dimenzija sa sopstvenom zaštitom se može odlagati na

otvorenom prostoru; 6. roba koja zahtijeva posebnu vrstu zaštite

mora biti odložena u skladu sa tim zahtjevima

Distributivna skladišta - velika skladišta koja mogu biti nezavisne

zgrade ili sastavni dio nekog trgovinskog objekta:

U ovim objektima roba se raspoređuje: 1. višoj zoni ( odlažu se robe

manje težine i sa manjim kretanjem); 2. srednjioj zoni ( robe sa

navećim kretanjem) i 3. nižoj zoni (zbog svoje težine ne mogu biti

odložene na druga mjesta)

Funkcije kladišta su sledeće: 1. prijem i indetifikacija robe; 2.

skladištenje, što obuhvata odlaganje robe i preuzimanje odgovornosti

za robu; 3. isporuka robe.

11. POLITIKA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA

Osnovni cilj prodajne politike je: a) izvrši prodaju prozivedene robe i

b) ostvari povoljan finansijski rezultat

Prodajnom politikom treba: 1. pronaći pravi asortiman na koji će

kupac reagovati; 2. pronaći kvalitet koji zadovoljava zahtjeve kupca;

3. odabrati tehničke faktore proizvodnje koji obezbjeđuju proizvodnju

uz predhodna dva uslova, uz najmanju moguću cijenu koštanja i 4.

ubijediti kupca da je takav proizvod neophodan

Istraživanje prodajnog tržišta treba da odgovori na sledeće pitanja: 1.

šta treba da se prodaje; 2. gdje treba da se prodaje; 3. kome treba

da se prodaje; 4. kako treba da se prodaje; 5. kada treba da se prod.;

Istraživanjem tržišta postižu se sledeći efekti: 1. uspostavlja se

kontakt sa kupcem; 2. omogućava se iznalaženje efikasnijih

sredstava u borbi sa konkurencijojm; 3. omogućavaju se racionalniji

metodi plasmana robe; 4. ublažava se rizik pogrešne orjentacije u

investiranju; 5. otkrivaju se novi proizvodi, ili nova tržišta za postojeće

i nove proizvode; 6. stiču se saznanja o tehničkom progresu;

Istraživanje životnog ciklusa vrlo značajno - faze: 1. uvođenje: 2.

rast; 3. zrelost i 4. opadanje

12. POLITIKA KVALITETA PROIZVODA I USLUGA

Kvalitet sačinjavaju različita svojstva proizvoda koji imaju značaj sa

stanovišta upotrebne vrijednoti i spoljnog izgleda

Potrošači žele da dobiju robu takvog kvaliteta koja odgovara njihovim

potrebama i njihovoj kupovnoj moći

Na toj osnovi deferenciraju se kupci: 1. kojima je prioritet kvalitet i 2.

kojima je prioritet prodajna cijena

Zaštitni znak određene firme može presudno da utiče na odluku

kupca koji se ne razumije u tehnička svojstrva robe;

Pitanje kvaliteta je povezano sa izgledom i ambalažom

Posebno interesovanja za oblikovanje proizvoda pokazuju inostrana

tržišta

Spoljni izgled može da bude presudan faktor prodaje.

Uspjeh se ne može postići bez stalnog kreiranja proizvoda i

usavršavanja njihovog spoljnog izgleda

13. POLITIKA CIJENA PROIZVODA I USLUGA

Prodajne cijene su ispunile misiju ako su utvrđene na nivou koji

istovremeno obezbjeđuje normalan tok reprodukcije i rentabilno

poslovanje

Prodajne cijene se utvrđuju kalkulacijom

Porez na promet predstavlja sastavi dio prodajne cijene u trgovini

Donja granica prodajnih cijena limitirana je troškovima proizvodnje,

(u trgovini nabavke) uvećanim za iznos efektivnih troškova koji su

nastali u vezi sa prodajom robe

Uklapanje i prilagođavanje cijena sastoji se u manervisanju

rasporedom predviđene razlike do prodajne cijene na pojedine

proizvode

Pod optimalnom prodajnom cijenom podrazumijevamo cijenu koja

djeluje na izmjenu tražnje u korist preduzeća uz obezbjeđivanje

potrebnog nivoa rentabilnosti

Rentabilnost predstavlja prodajnu cijenu koja obezbjeđuje

nadoknadu utrošenih vrijednosti i ličnih dohodaka i određenu razliku

do prodajne cijene koja je potrebna za formiranje fondova

Rabat pojavno ima oblik, popusta, koji prodavac odobrava kupcu u

procentima od prodajne cijene.

Rabat je istrument prodaje i prodajne politike proizvodnog preduzeća

Pomoću rabata prodavac želi da ubrza realizaciju i obrt angažovanih

sredstava

Sa stanovišta kreiranja prodajne politike poseban značaj ima

količinski rabat ( procenat rabata je obično progresivan i zavisi od

količine nabavke)

Količinski rabat kao komercijalni instrument ima ekonomski smisao

kako za proizvođače, tako i za kupce njihovih proivoda

Stimulišu se kupvi da ukrupnjavaju porudžbinu i povećavaju nivo

zaliha

Vansezonski rabat - komercijalni istrument proizvođačkih

organizacija koji dovodi do diferenciranja prodajnih cijena

Najčešće se primjenju kod odjeće i obuće i drugih proizvoda

sezonske potrošnje

Rabat za kupca predstavlja nadoknadu za angažovana obrtna

sredstva

14. POLITIKA PRIVREDNE PROPAGANDE

Propaganda je sredstvo koje podstiče prodaju i društvenu reprodukciju uopšte

Propaganda postiče na racionalno poslovanje

Informativnost – kao bitno svojstvo propagande privrednih subjekata, treba da omogući kupcima da se upoznaju sa svojstvima proizvoda koji se propagiraju

Nosioci propagande treba da se rukovode principima: istinitosti; privlačnosti i ekonimičnosti

Istinitost je moralna vrlina i vrlina od ekonomskog značaja

Davanjem garancije privredna organizacija pojačava povjerenje i istinitost propagande

Tekst propagandne poruke ne smije kupca da dovede do zablude

Propag. akcije treba da su zasnovana na principima ekonomičnosti

Intezitet propagande treba da zavisi od proizvodnog kapaciteta organizacije, od obima prodajnog reona, od snage konkurencije..

Propagiranje proizvoda treba se raditi kontinuirano i u određenim vremenskim razmacima

Prodavnice moraju imaju: 1. privlačan spoljni izgled; 2.fukcionalno i estetsko unutrašnje uređenje: 3. pravilan odnos prema potrošaču

15. POSLOVNI MORAL I MENADŽMENT

Monopolski položaj ima privredni subjekt koji u trgovini određenom robom ili vršenjem usluga ne jedinstvenom tržištu odnosno na dijelu tog tržišta nema konkurenciju

Špekulacija je sticanje neosnovane imovinske koristi izazivanim poremećajima u snadbijevanju tržišta ili nepravednim povećanjem cijena

Zaštita konkurencije

Zakonom o zaštiti konkurencije utvrđena je zaštita konkurencije na tržištu radi obezbjeđivanja ravnopravnosti učesnika na tržištu

Povredom konkurencije smatraju se: 1. sporazumi kojima se bitno sprečava, narušava ili ograničava konkurencija; 2. zloupotreba dominantnog (monopolističkog) položaja; 3. koncentracija kojom se bitno sprečava, ograničava ili narušava konkurencija, prije svega stvaranjem, odnosno jačanjem dominantnog položaja na tržištu

Doninantan položaj - na relevantnom tržištu ima učesnik na tržištu koji posluije nezavisno od drugih učesnika na tržištu, odnosno koji donosi poslovne odluke ne vodeći računa o poslovnim odlukama svojih konkurenata, dobavljača, kupaca i krajnjih korisnika njegove robe ili usluga

Učesnik na tržištu može, a ne mora da ima dominantan položaj ako je njegov udio na relevantnom tržištu vrći od 40%, uzimajući u obzir udjele koji na tom tržištu imaju njegovi konkurenti i snagu njegovih potencijalnih konkurenata, kao i eventualni dominattni položaj kupaca

Kolektivni dominantni položaj – mogu imati dva ili više nezavisnih učesnika na tržištu koji su na relevantnom tržištu povezani ekonomskim vezama, tako da zajednički djeluju kao jedan učesnik na tržištu (kolektivna dominacija – udio na tržištu veći od 50%)

Zloupotreba dominantnog položaja je zabranjena

Koncentracija učesnika na tržištu – nastaje u slučajevima: 1. statusnih promjena učesnika na tržištu u smislu zakona kojim se uređuju privredna društva; 2. sticanja neposredne ili posredne kontrole jednog ili više učesnika na tržištu nad drugim učesnikom na tržištu ili njegovim dijelom; 3. osnivanja i zajedničkog kontrolisanja novog učesnika na tržištu od strane najmanje dva nezavisna učesnika na tržištu, koji posluju na dugoročnoj osnovi, koji ima sve funkcije nezavisnog učesnika na tržištu i pristup na tržištu

Koncentracija učesnika na tržištu sprovodi se po pribavljenom odobrenju koje na zahtjev učesnika na tržištu izdaje posebna Komisija za zaštitu konkurencije

Nelojalna konkurencija i špekulacija - Pravo nelojalne konkurencije utvrđeno je normama Zakona o trgovini i Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju

a) Nelojalna konkurencija – Prema zakonu o trgovini nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu i kupcu, odnosno potrošaču, nap; 1. reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka kojim se stvara, ili se može stvoriti, zabluda o toj robi...; 2. iznošenje neistina i ocrnjavanja drugog trgovca; 3. prodaja robe sa oznakama ili podacima koji stvaraju, ili mogu stvoriti, zabunu u pogledu porijekla, kvaliteta..; 4.prikrivanje mana robe; 5. oglašavanje prividne rasprodaje..; 6. neovlašćenja upotreba zakonom zaštićenih spoljnih oznaka drugog trgovca koji se stvara ili može stvoriti zabluda

b) Špekulacija – data definicija

1. prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanja prodaje robe; 2. uslovljavanje kupovine jedne robe kupovinom druge; 3. otežavanje ili onemogućavanje prodaje robe; 4. zaključivanje fiksnih ugovora ..; 5. nepridržavanje rokova isporuke...; 6. neprdržavanje redosleda isporuke

Ograničavanje jedinstvenog tržišta - smatra se opšti ili pojedinačni pravni akt ili radnja državnog organa, trgovca, preduzeća i drugog pravnog lica kojom se ograničava razmjena robe i slobodnog nastupanja na tržištu ili na drugi način narušava konkurencija

Prema Zakonu o trgovini aktima i radnjama kojima se ograničava jedinstveno tržište smatra se: 1. radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan položaj – onemogućavanje širenja prodajne mreže, prisiljavanje na prodaju robe..; 2. druge radnje koje dovode ili mogu da dovedu do narušavanja konkurencije

Sankcije mogu biti: 1. građansko pravne ( sankcija ništavnost imenovanih monopolističkih sporazuma, kao i ništavnost tzv. vezanih poslova kupovina i ništavnost fiksnih ugovora); 2. upravno pravne; 3. krivično pravne

Nadležni upravni organ (tržišna inspekcija i sl.) vrši inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o trgovini i narušavanje slobodne konkurencije, te u vezi sa tim može preduzeti određene upravne mjere (privremena zabrana rada trgovcu koji ne ispunjava propisane uslove za obavljanje određene djelatnosti i dr.

U slučaju narušavanja slobode konkurencije, predviđene su i određene krivično-pravne sankcije; krivična djela i privredni prestupi ili prekršaji

POSLOVNA POLITIKA PREDUZEĆA

1. PRINCIPI POSLOVNE POLITIKE PREDUZEĆA

Poslovna politika preduzeća predstavlja skup raznih mjera koja preduzeća donose i realizuju radi ostvarenja svojih programskih aktivnosti.

Mjere imaju veliki značaj i za društvenu zajednicu

Po svom sadržaju poslovna politika obuhvata: 1. količinu i asortiman proizvoda; 2. nabavnu i prodajnu orjentaciju; 3. obezbjeđenje i trošenje finansijskih sredstava; 4. određivanje politike cijena; 5. investicije; 6. tehnološki proces; 7. razvoj; 8. sistem upravljanja i rukovođenja; 9. raspodjelu, 10. pol. kadrova...

Po obuhvatnosti poslovna politika može biti: unutrašnja i spoljnja

Poslovna politika predstavlja i racionalnu politiku – nabavke, prodaje, finansiranja, evidentiranja poslova...

U formiranju poslovne politike polazi se od objektivnih i subjektivnih uslova

Tržište je osnovni spoljni faktor koji bitno utiče na poslovni uspjeh

Formiranje poslovne politike je dug i stalan posao koji zahtijeva kontinuitet u radu pun angažman svih nosilaca

Analiza i kontrola ostvarenja ciljeva poslovne politike

predstavlja posebnu aktivnost kojom se omogućava provjera

činjeničnog stanja u procesu reprodukcije:

Metode kojima se vrši analiza i kontrola ekonomije su:

1. metode ciljeva poslovne politike sa stanovišta interesa

društva, kolektiva i pojedinca;

2. ispitivanje mjera poslovne politike sa stanovišta ekonomskih

principa reprodukcije;

3. kvalitetne analize rezultata reprodukcije;

4. analize operativne kontrole izvršenja postavljenih ciljeva

1. INFORMACIJE U POSLOVNOJ POLITICI

Informacije treba da budu: objektivne, tačne i razumne

Informacije treba da daju odgovor na pitanje; šta da se radi,

kako, čime i ko

U posl. politici poseban značaj imaju sistemske informacije

koje treba da daju dodatna saznanja članovima kolrktiva

Po svom sadržaju informacije mogu biti: ekonomske,

tehnološke i institucionalne

Sa stanovišta preduzeća najvažnije su informacije koje se

odnose na poslovnu i razvojnu politiku i na raspodjelu

ostvarenih rezultata

Vremenski mogu biti: dnevne, nedeljne, mjesečne,

tromjesečne i godišnje

Informacije se dijele na: interne i eksterne

Po metodama informisanja mogu biti: usmene i pismene

Bitan uslov za uspješno informisanje je selekcija informacija

po nivoima odlučivanja

Informacioni sistemi imaju veliku ulogu u korišćenju fizičkih,

funansijskih i personalnih izvora

Najčešći siptomi potreba za informacionim sistemom u

proizvodnom sistemu su:

- veliki odnos indirektnih troškova u poređenju sa direktnim

- česti manjkovi na svim nivoima snadbijevanja

- drugačiji ciklus proizvodnje u odnosu na pripremu i

fabrikaciju

- česte izmjene planova i termina

- nizak stepen standardizacije

- nezadovoljavajuće korišćenje mašina

- loši ili nepostojeći standardi normativi rada

- veliki prekovremeni rad

- nizak obrt zaliha

2.1. INFORMACIJE POTREBNE MARKENTINGU

1. Informacije o radnim rezultatima poslovne aktivnosti

(promjene dobiti, promjene u proizvodnji, izvještaj o kvalitetu)

2. Informacije o stanju isporuka

(ugovorene isporuke, djerlomične isporuke)

3. Informacije o stanju zaliha

( gotova roba i roba u procesu proizvodnje, zalihe i ispopruke

sa skladišta, rashodovane zalihe)

4. Informacije o opremi i korišćenju kapaciteta

(mogućnost proizvodnje,korišćenje opreme, ekonomičnost

proizvedene serije)

5. Informacije o predviđenoj prodaji

- godišnji plan prodaje treba razbiti na mjesečne dijelove

- pouzdanost planova

- reviziji planova

6. Informacije o kvalitetu proizvoda

- neophodno dobiti specifikaciju od naručioca poželjno sa

crtržom, testiranjem, načinom upotrebe, bojom, količinom..

- od prodaje se zahtijeva informacije o prihvatljivim garancijama

kvaliteta proizvodnih tolerancija

- upotreba proizvoda

- proizvodnji se dostavlja kopije izvještaja prodavaca o

primjedbama potrošača

7. Informacije o promjenama potreba potrošača

- kratkoročna analiza tržišta

- dugoročne analize tržišta

3. POLITIKA OBEZBJEĐENJA FINANSIJSKIH SREDSTAVA

Finansijska politika kao dio pos. politike ima sledeći zadatak:

1. Osiguravanje finansijskih sredstava u potrebnoj količini, u najpovoljnijem roku i povoljnim uslovima, uz najniže troškove

2. Najracionalnije korišćenje svih raspoloživih sredstava

3. Osiguranje kontinuirane kontrole

- Pribavljanje potrebnih fin. sredstava može se osigurati: izdvajanjem dijela dohodka u fondove i pozajmljivanjem novčanih sredstava od banaka i drugih

- Potrebno je težiti formiranju sopstvenih obrtnih sredstava

- Racionalno korišćenje sredstava postiže se povećanjem kojeficijenta obrta, a bitna je i veličina nivoa zaliha

- pitanje određivanje cijena u najtješnoj je vezi sa određivanjem politike proizvoda i kvaliteta proizvoda

- Preduzeće treba da se opredijeliza određene vrste potrošača

- Prodajne cijene treba da pokriju troškove proizvodnje i da omoguće dohodak radi stvaranja uslova za povećanje materijalne osnove i lične potrošnje

4. MOGUĆNOSTI USKLAĐIVANJA ČINIOCA PROCESA REPRODUKCIJE

- Organizacione promjene rezultat su prvenstveno promjena u djelovanju unutrašnjih i opštih faktora

- - Organizacione promjene mogu biti izazvane i greškama odnosno disfunkcijama u organizaciji koje su nastale zbog neusklađenosti između i unutar činioca proizvodnje

- - do promjena može doći i zbog skokovitog rasta koji je u toku ili se očekuje

- Greške, odnosno disfunkcije u organizaciji su pojave koje narušavaju skladno i efikasno djelovanje činilaca proizvodnje u ispunjavanj zadataka

- Najčešće su greške koje nastaju zbog nepravilnog rasporeda radnika, nepravilnog i nejasnog rasporeda dužnosti, ovlašćenja

- Ima grešaka koje nastoaju i zbog pretjerane organizovanosti

- Narušavanjem organizacione discipline značajan je uzrok organizacionih poremećaja, koji imaju iste efekte kao i organizacione greške

Da bi se sa organizacijom moglo početi mora se utvrditi

postojanje disfunkcija u postojećoj organizaciji, doći do

saznanja da se određeno organizaciono rješenje mora

mijenjati ili organizaciono regulisati

Zati se mora odrediti zadatak koji treba obaviti

Definisanje zadatka u sebi nosi odluku o pokretanju postupka

Odluka obično sadrži: a) definiciju problema; b) zadatak koji

se rješavanjem želi ispuniti; c) način na koji treba rješavati

problem; d) potrebna sredsta; e) rok do koga treba izvršiti..

Snimanje i analiza stanja važan je dio ukupnog procesa

rješavanja organizacionih problema

Kada se završi snimanje i analiza postojećeg stanja počinje

sledeća faza istraživanje mogućnosti za rješenje problema

Uloga profesionalnog organizatora dolazti do izražaja

Vrednovanje varijatni obavlja se tako da se sve alternative

paralelno i detaljno obrade primjenom prikladne metodologije i

onda međusobno upoređuju i nakon toga se izvrši izbor

Pri prihvatanju organizacije slijede pripreme za sprovođenje:

1. pripreme materijalnog karaktera ( da se nabavi nova

oprema, proširuje prostor, podešavaju radni uslovi...)

2. priprema kadrova

3. priprema odgovarajućih organizacionih dokumenata

4. efikasno praćenje, kontrola sprovođenja organizacije

5. PLANIRANJE AKTIVNOSTI PREDUZEĆA

Planiranjem se vrši svjesno usmjeravanje razvoja privrednog poslovanja preduzeća za naredno vremensko razdoblje

Zadatci planiranja u preduzeću su:

1. predviđanje prometa i elemenata koje treba angažovati odnosno utrošiti za promet planirane količine robe

2. predviđanje uslova pod kojima preduzeće pristupa ostvarenju planiranih zadataka, i to:

◦ a) uslovi unutar preduzeća

◦ b) uslovi izvan preduzeća

3. predviđanje ostvarenja dohodka i njegove raspodjele na dio koji pripada zajednici i dio koji ostaje preduzeću za plate i fondove

◦ Planovi preduzeća moraju biti usklađeni sa potrebama tržišta, realnim mogućnostima preduzeća i njegovim višegodišnjim razvojem

◦ Preduzeća usklađuju svoje planove sa društvenim planovima kojima se vrši usmjeravanje razvoja privrede.

Podjela planova vrši se prema osnovnim kriterijumima:

◦ - ko donosi planove

◦ - za koji vremenski period

a) perspektivni planovi za 5, 7, 10 i više godina)

b) tekući planovi – za period ne duži od godinu dana

◦ - koju oblast poslovanja obuhvataju

◦ Svi ovi planovi mogu biti svodni i parcijalni

◦ Razrada tekućeg godišnjeg plana na polugodišnje,

tromjesečne i mjesečne spada u domen osnovnog planiranja.

◦ Dalja podjela i razrada na mjesečne, dekadne, dnevne spada

u operativno planiranje

6. PLANIRANJE REPOMETERIJALA

U procesu kruženja sredstava preduzeća nabavka čini njegovu prvu fazu

Zadatci nabavne služne mnogo su složeniji i odgovorniji od obezbjeđivanja potrebne količine robe

Pod politikom nabavke podrazumijevamo principe kojih se treba pridržavati u nabavci robe, kao i izbor metoda i mjera koji obezbjeđuju ostvarenje ciljeva koji odgovaraju potrebama preduzeća i društvene zajednice.

Racionalna pol. nabavki treba da bude prožeta principima

Nabavna služba obavlja tri grupe poslova: proučavanje tržišta, izvršenje konkretnih nabavki i vođenje evidencije

U uslovima dobro snadbjevenog tržišta povećavaju se zahtjevi kupaca u pogledu kvaliteta i asortimana proizvoda

Pri izboru dobavljača nabavna cijena svakako predstavlja jedan od značajnih faktora, ali ne i odlučujući

Neophodno je izvršiti minimalne i maksimalne zalihe na lageru

7. REKLAMACIJE I ODNOS PREMA KUPCIMA

Poslovne veze između prodavca i kupca ne smije se svesti na trenutni akt kupoprodaje robe.

Kupca treba redovno obavještavati o programima proizvodnje...

Obostrano zadovoljstvo

Reklamacija se dostavlja u roku od tri dana po prijemu robe i odnosi se uglavnom na količinu i kvalitet robe

Postupak preuzimanja robe: kvalitativnom i kvantitativnom prijemu robe

Kod opravdanih reklamacija prodavac treba da udovolji stranci

Kupci se mogu obeštetiti: bonifikacijom (otpisom od prodajne cijene),besplatnom opravkom; povraćajem stare i lansiranjem nove robe koja odgovara odredbama ugovora

Upustva predstavljaju oblik zaštite potrošača i faktor unapređenja prodajnog poslovanja

Garancija i servisno održavanje predstavljaju dvije međusobno povezane, ali vremenski odvojene prodajne usluge

Garancija dobija pravni izraz u tzv. - garantnom listu

8. POLITIKA NABAVKE ROBE

Nabavka stvari predstavlja početnu fazu reprodukcije

Nabavka obuhvata; utvrđivanje nabavne plitike; istraživanje tržišta nabavki; izrada plana nabavke; tražnje i proučavanje i izbor najpovoljnijih ponuđača, ranučivanje robe, dopremanje, prijem naručene robe, skladištenje....

Menadžment nabavki obuhvata: a) utvrđivanje politike i strategije nabavki; b)planiranje nabavke; c) istraživanje tržišta; d)naručivanje i prijem robe u skladišta

Za uspješnu politiku i strategiju nabavke bitno je sledeće: 1) politika i strategija nabavki mora biti u funkciji poslovnosti po principu savjesnosti; 2) pol. nabavki je zavisna od nabavne snage preduzeća; 3) treba dosledno poštovati princip odgovarajućeg kvaliteta; 4) treba utvrditi sadašnje i buduće tržište; 5) u nabavci primarno mjesto dobija eskluzivnost

6) cijena nije najvažnija – pouzdanost i kvalitet; 7) kupac treba da ima više dobavljača: 8) poštovanje roka isporuke

Nabavna služba mora da odgovori zahtjevima: promjenjivost proizvodnje; proizvodnja po narudžbi; kvalitet

9. POLITIKA PRODAJE ROBE

Prodajna politika preduzeća konkretizuje se u planu prodaje

Izrada realnog plana prodaje uslovljen je temeljnim pripremama

Plan prodaje za tekuću godinu bazira se na proglogodišnjim rezultatima, korigovanim za procenat porasta koji se predviđa društvenim planom i opštim kretanjima u privredi

Plan prodaje vrši se: a) po vrstama i grupama artikala; b) po teritorijalnim područjima; c) po oblicima prodaje

Upoznavanjem tržišta prodaje preduzeće je u mogućnosti da nabavku robe usmjeri sa stvarnim mogućnostima plasmana i prodaje

Proučavati tražnju robe na tržištu znači ispitivati potrebe i zahtjeve kupaca

Osim sezonske oscilacije postoje znatne razlike u potrošačkoj tražnji u toku mjeseca, nedelje i dalje

Na formiranje prodajnih cijena utiče: cijena koštanja; tržište i ekonomska politika zemlje

Racionalna politika prodaje predstavlja ove principe:

- da se prodaje ona roba koja svojom vrstom, asortimanom i

kvalitetom odgovara potrebama i željama potrošača:

- da se prodaja orjentiše na što veći krug stalnih kupaca;

- da se vodi takva politika prodajnih cijena koja doprinosi

ubrzanju i povećanju prodaje roba;

- da se racionalnim izborom sredstava i načina vođenja

ekonomske propagande troškovi oko toga dovedu u sklad sa

rezultatima koji se postižu u prodaji;

- da se primjenjuju oni oblici i načini prodaje koji u najvećoj

mjeri doprinose uspjehu prodaje;

- da se utvrde sve mjere koje doprinose ubrzanju obrta sredst.

- da se prodajno poslovanje odvija u skladu sa poslovnim

moralom

10. POLITIKA SKLADIŠTENJA PROIZVODA

Skladište je fizičko mjesto na kome se odvija upravljanje

robama koje su skladištene.

Optimalno korišćenje skladišnog prostora zavisi od površine i

obima skladišta

Razvoj regalnog tipa skladišta doveo je do ekonomičnog

iskorišćenja prostora i do standardizacije paleta .. Da bi se

manipulacija robom obavljala što lakše

Pojam isporuke podrazumijeva stavljanje robe na raspolaganje

prodajnoj službi nakon prijema naloga na najbrži mogući način

Po izgledu i opredjeljenosti skladišnog prostora, skladišta se

mogu klasdifikovati na: zatvorena; otvorena i regalna

Distributivna skladišta su velika skladišta koja mogu biti

nezavisne zgrade ili sastavni dio nekog trgovačkog objekta

U ovim objektima roba se raspoređuje u tri zone: viša, srednja

i niža zona

11. POLITIKA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA

Osnovni cilj prodajne politike se manifestuje u težnji svake privredne organizacije: 1. da izvrši prodaju proizvedene robe i 2. da ostvari povoljan finansijski rezultat

Prodajom robe treba: 1. pronaći pravi asortiman na koji će kupac reagovati; 2. pronaći kvalitet koji će zadovoljiti zahtjeve kupca; 3. odabrati proizvodnju koja će zadovoljiti predhodne stavove uz najmanju moguću cijenu koštanja i 4. ubijediti kupca da mu je takav proizvod neophodan.

Istraživanjem prodajnog tržišta treba da odgovori na pitanja: 1. šta treba da se prodaje; 2. gdje treba da se prodaje; 3. kome treba da se prodaje; 4. kako treba da se prodaje; 5. kada treba da se prodaje

Istraživanje životnog ciklusa proizvoda je vrlo značajno.

Proizvod prolazi kroz sledeće faze razvoja: uvođenje; rast; zrelost i opadanje

Lansiranju novih proizvoda treba da predhodi svestrano tehničko istraživanje i istraživanje tržišta

12. POLITIKA KVALITETA PROIZVODA I USLUGA

Kvalitet sačinjavaju različita svojstva proizvoda koja imaju

značaj sa stanovišta upotrebne vrijednosti i spolkjnog izgleda

Diferenciraju se kupci: kojima je priorotet kvalitet, odnosno

prodajna cijena

Zaštitni znak određene firme može presudno da utiče na

odluku kupca koji se ne razumije u tehnička svojstva robe

Pitanje kvaliteta je usko povezano sa izgledom i ambalažom

Privredne organizacije koje izvoze robu se prilagođavaju

uslovima spoljnog tržišta

Spoljni izgled može da bude presudan faktor prodaje

13. POLITIKA CIJENA PROIZVODA I USLUGA

Prodajne cijene istovremeno djeluju na proizvodnju i prodaju i na troškove proizvodnje

Prodajne cijene će ispuniti misiju ako: istovremeno obezbjeđuju normalan tok reprodukcije i rentabilno poslov.

Prodajne cijene se utvrđuju kalkulacijom

Osnovu za formiranje prodajnih cijena kalkulativnim putem čine troškovi proizvodnje uvećani za razliku do prodajne cijene

Osnovu za formiranje prodajnih cijena u trgovini čini nabavna vrijednost uvećana za iznos razlike u cijeni

Porez na promet čini sastavni dio prodajne cijene u trgovini

Donja granica prodajnih cijena limitirana je troškovima proizvodnje uvećanim za iznos efektivnih troškova koji su nastali u vezi sa prodajom robe

Prodajne cijene imaju i svoju gornju granicu

U okvirima koji su objektivno dati privredna organizacija vrši uklapanje i prolagođavanje prodajnih cijena

Pod optimalnom prodajnom cijenom podrazumijevamo

cijenu koja djeluje na izmjenu tražnje u korist preduzeća, uz

obezbjeđenje potrebnog nivoa rennabilnosti

Rentabilnost prestavlja prodajnu cijenu koja obezbjeđuje

nadoknadu utrošenih vrijednosti i ličnih dohodaka i određenu

razliku do prodajne cijene koja je potrebna za formiranje

fondova

Rabat prestavlja oblik popusta, koji prodavac odobrava kupcu

u proncentima od prodajne cijene

Rabat je istrument prodaje i prodajne politike preduzeća

Količinski (superrabat) se daje kupcima koji odjednom, ili

eventualno u određenom periodu kupe robe iznad određ. nivoa

Vansezonski rabat

14. POLITIKA PRIVREDNE PROPAGANDE

Propaganda je sredstvo koje postiče prodaju i društvenu reprodukciju uopšte

Pronaganda postiče na racionalno poslovanje

Informisanost kao svojstvo propagande treba da omogući kupcima da se upoznaju sa svojstvima proizvoda koji se propagiraju

Psihološki pritisak dopustiv je i opravdan samo onoliko koliko doprinosi otklanjanju štetnih i razvijanju kulturnih navika potrošača

Nosioci reklame i propagande treba da se rukovode raznovrsnim principima: moralne, psihološke i ekonomske propagande – istinitost, privlačnost i ekonomičnost

Istinitost je moralna vrlina i vrlina od ekonomskog značaja

Tekst propag. poruke ne smije da dovede u zabludu potrošača

Propagandne akcije treba da su zasnovane na principu ekonomičnosti

Intezitet propagande treba da zavisi od proizvodnog kapaciteta organizacije, od obima prodajnog reona koji preduzeće obuhvata, od snage konkurencije koju treba da savlada...

Propagiranje proizvoda treba da se vrši kontinuirano i u

određenim vremenskim razmacima

Veleprodajna preduzeća moraju da imaju dobro

organizovanu službu ekonomske propagande

Treba misliti i o sledećem:

1. Privlačan spoljni izgled prodavnica

2. Funmkcionalno i estetsko unutrašnje uređenje i i raspored

robe u prodavnici treba da stvore prijatnu atznosferu

3. Pravilan odnos prema potrošaču

15. POSLOVNI MORAL I MENADŽMENT

Monopolski položaj ima privredni subjekt koji u trgovini

određenom robom ili vršenjem usluga na jedinstvenom

tržištu,odnosno na dijelu tog tržišta, nema veću konkurenciju

Špekulacija je sticanje neosnovane imovinske koristi

izazivanim poremećajima, u snadbijevanju tržišta ili

neopravdanim povećanjem cijena

Ovo dovodi do sledećih posledica:

a) stvaranje vještačkih nestašica

b) obustava ili smanjenje obima proizvodnje, prodaje roba

ili vršenjem usluga kojim se izaziva veća nestašica

c) sporazumijevanje o cijenama

d) isporučivanje robe,, odnosno izvršenje usluga, poslije

ugovorenog roka po cijenama višim od ugovorenih

e) Otežavanje ili onemogućavanje kupovine robe

f) Nametanje dodatnih uslova u ugovoru

ZAŠTITA KONKURENCIJE

Zakonom o zaštiti konkurencije uređena je zaštita konkurencije

na tržištu radi obezbjeđivanja ravnopravnosti učesnika na

tržištu

Povredom konkurencije smatraju se akti i radnje privrednih

subjekata na tržištu i to: 1. sporazumi kojima se bitno

sprečava, ograničava ili narušava konkurencija; 2.

zloupotreba monopolističkog položaja; 3. koncentracija

kojom se bitno sprečava, ograničava ili narušava

konkurencija..

Akti koji za cilj ili posledicu imaju ili mogu imati bitno

sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije,

jesu sporazumi, ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti

ili prećutni dogovori, usaglašene prakse, odluke i

udruženja učesnika na tržištu

Ovi sporazumi zabranjeni su i ništavni

Dominantan položaj na relevantnom tržištu ima učesnik koji

posluje nezavisno od drugih učesnika na tržištu, odnosno koji

donosi poslovne odluke ne vodeći računa o odlukama svojim

konkurenata

Učesnik na tržištu može, a ne mora, da ima dominantan položaj

ako je njegov udio na relevatnom tržištu veći od 40%

Kolektivni dominantni položaj mogu imati dva ili više

nezavisnih učesnika na tržištu koji su povezani ekonomskim

vezama, tako da zajednički djeluju na tržištu - udio veći od 50%

Koncentracija učesnika na tržištu sprovodi se po

pribavljenom odobrenju koje na zahtjev učesnika na tržištu

izdaje posebna komisija za zaštitu konkurencije

Nelojalna konkurencija - Prema Zakonu o trgovini nelojalna

konkurencija jeradnja trgovaca koja je protivna dobrim

poslovnim običajima i kojoj se nanosi ili se može nanijeti šteta

drugom trgovcu, drugom pravnom licu i kupcu, odnosno

potrošaču

ŠPEKULACIJA

Prema Zakonu o trgovini špekulacija je sticanje neosnovane

imovinske koristi izazivanjem poremećaja u snadbijevanju

tržišta ili neopravdanim povećanjem cijena

Špekulacijom se smatraju:

1. prikrivanje robe

2. uslovljavanjem kupovine jedne robe kupovinom druge

3. otežavanje ili onemogućavanje prodaje robe

4. zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini ili prodaji robe i o

vršenju trgovinskih ugovora i drugih fiktivnih ugovora

5. neprdržavanje redosleda isporuke roba

OGRANIČAVANJE JEDINSTVENOG TRŽIŠTA – smatra se

opšti ili pojedinačni pravni akt ili radnja državnog organa,

trgovca, preduzeća i drugog pravnog i fizičkog lica kojom

se ograničava razmjena robe i slobodno nastupanje na

tržištu ili na drugi način narušana konkurencija

Sankcije koje se izriču za radnje narušavanja slobode

konkurencije:

One mogu biti: građansko-pravne, upravno-pravne, krivično

– pravne

Poseban vid zaštite predstavljaju odluke sudova časti pri

pojedinim privrednim komorama

Osnovna građansko-pravna sankcija je ništavnost

imenovanih monopolističkih ugovora

MENADŽMENT U PROIZVODNJI

1. POJAM I VRSTA PROIZVODNJE

U teoriji i praksi posvećuje se sve veća pažnja problematici

proizvoda, što dovodi do stalnih inovacija u oblasti proizvoda i

sve većeg prenošenja konkuretskih oblika na sam proizvod

Proizvod je sredstvo pomoću kojeg se povezuju interesi i

ciljevi privrednog subjekta i potrošača.

Ponuđač u osnovi ima reproduktivne ciljeve i kombinuje ih sa

ostalim ciljevima, kao što su socijalni, društveno-razvojni...

Potrošač ima instrumentalne i psihološke ciljeve

Proizvod treba posmatrati kao skup fizičkih, uslužnih i

simboličkih obilježja od kojih se očekuje da kupcu pruže

zadovoljstvo, odnosno upotrebnu vrijednost

Osnovna obilježja proizvoda su: 1. dizajn; 2. kvalitet; 3.

marka i etiketiranje; 4. funkcionalnost; 5. pakovanje; 6.

garancija i postprodajni servisi; 7. pravna zaštita proizvoda i 8.

lokacija proizvoda

OBILJEŽJA PROIZVODA

Ime ili marka proizvoda je u suštini ime koje svaki proizvođač

daje svom proizvodu radi raspoznavanja

Marka proizvoda najčešće se sastoji od rijeći ili brojeva lakih

za pamćenje, a te riječi odnosno brojevi treba da diferenciraju

proizvod, po nekim svojstvima, od konkurentskih

Kvalitet proizvoda – posmatra se kroz prizmu pouzdanosti

trajnosti proizvoda

Pakovanje proizvoda od funkcije zaštite proizvoda prerasta u

funkciju indetifikacije proizvoda i propagande

Proizvod je dinamička struktura koja je podložna

društvenim promjenama

Sva istraživanja koja se sprovode u vezi sa proizvodom, imaju

konačan cilj saznanje kako će reagovati potrošač

Polazna tačka je da se svi elemeti martenting miksa, strategije

markentinga, politike proizvoda kao i ponašanje konkurentskih

proizvođača odražavaju u sledećem:

1. Motivima za kupovinu;

2. 2. saznajnim procesima u vezi sa proizvodom;

3. 3. kriterijumom izbora;

4. 4. stavovima prema proizvodu;

5. 5. namjerama kupovine;

6. 6. povjerenje u proizvod;

7. 7. povjerenje u proizvođača;

8. 8. zadovoljstvu proizvodom

Ovaj skup elemenata predstavlja totalnu percepciju proizvoda

ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA

Proizvod prolazi kroz određeni ciklus:

◦ - uvodna faza

◦ - faza rasta i razvoja

◦ - faza srelosti i stabilizacije i

◦ - faza opadanja

U svakoj od navedenih faza proizvodnja mora da se ponaša na

drugačiji način i koristi drugačiju strategiju i taktiku

• Preduzeća treba da podrže fazu rasta proizvoda:

• - pronalaženje novih potrošača;

• - stvaranje novih mogućnosti upotrebe proizvoda kod već

postojećih potrišača i

• - stvaranje veće frekvencije korišćenja proizvoda

RAZVOJ PROIZVODA

Osnovni ciljevi razvoja proizvoda su: 1. efikasno održavanje

tržišnog učešća; 2. uvođenje novog proizvoda uz korišćenje

situacije degresije troškova; 3. širenje tržišta na novesegmente

uslovljeno rastom dohotka stanovništva; 4. nova tehnička i

tehnološka otkrića koja omogućavaju uspješan rast, odnosno

niže troškove poslovanja i veću rentabilnost poslovanja i 5.

pritisak konkurencije.

Razvoj procesa prolazi kroz pet faza:

1. faza prelimenarne ocjene ideje; 2. faza poslovne analize

ideje; 3. faza razvoja proizvoda; 4. faza testiranja i 5. faza

komercijalizacije i uvođenja proizvoda

MOGUĆNOSTI IZBORA SISTEMA PROIZVODNJE

Prva faza projektovanja sistema proizvodnje je utvrđivanje tipa proizvodnje koji treba primijeniti

1. Izrada pojedinačnih proizvoda – Preduzeća koja koriste ovaj tip proizvodnje naginju specijalizaciji ili primjeni naručitih tipova proizvodne opreme ili postupaka

Naručene količine, rokove isporuke, detaljne specifikacije proizvoda i ostale instrukcije obezbjeđuje kupac

Moguće je razlikovati sledeće mogućnosti: a) jedna narudžbina u maloj količini; b) polustandardne narudžbine, c) proizvodnja po narudžbi ili polustandardna proizvodnja

2. Serijska proizvodnja – slična je pojedinačnoj proizvodnji, samo što je broj proizvedenih dijelova veći.

Proizvođač proizvoda u serijama se oslanja na zadovoljstvo kupaca radi dobijanja ponovnih narudžbi

Veličina serije zavisi od poređenja troškova postrojenja sa troškovima držanja serije proizvoda na skladištu, dok ne bude upotrebljena

PROIZVODNI SISTEMI

Poslije donošenja odluke o tehničkim proizvodnim operacijama

procesa, sledeći je korak planiranje sprovođenja tih odluka

U industriji uobičajno je da je to faza izrade dispozicije i da se

tretira kao čisto tehnički, specijalistički zadatak

Rukovodstvo preduzeća treba da donese važne odluke za

planiranje dispozicije: 1. definisanje ciljeva rasta; 2. plan

iznošenja proizvoda na tržište

UVOĐENJE AUTOMATIZACIJE U PROIZVODNJI

Uvođenje automatizacije u proizvodne procese ima velike

prednosti. One se ogledaju u sledećem: 1. manji izdatcti; 2.

kraće vrijeme pripreme; 3. bolji kvalitet; 4. smanjenja potreba

za radnom površinom; 5. kraća vremena uvođunja proizvodnje;

6. smanjenje među faznih zaliha; 7. povećan kapacitet; 8.

manja fabrička admionistracija; 9. povećana bezbjednost

PROIZVODNE AKTIVNOSTI PREDUZEĆA

Uspješno kreiranje proizvodnje i usluga je uslov stvaranja dohodka i proširenja materijalne osnove preduzeća

Menadžeri tržišta treba da ustanove ko su potencijalni kupci i zašto kupuju određeni proizvod, a rukovodioci markentinga treba da implementiraju te podatke

Markenting treba da dovede pravi proizvod na pravo mjesto, u pravo vrijeme i po pravoj cijeni

IZBOR DIZAJNA PROIZVODA

Dizajn se definiiše kao stvaralačka aktivnost čiji je cilj da odredi finalne kvalitete industrijski proizvedenih predmeta..

Dizajn predstavlja: vizuelno, funkcionalno i kvalitativno oblikovanje

U svojoj suštini industrijski dizajna podrazumijeva humanizaciju sve izraženijeg tehničkog progresa

PROPAGIRANJE POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Ekonomska propaganda je skup djelatnosti pomoću kojih

ponuđač proizvoda, ili usluga, saopštava prodajne poruke

stvarnim ili potencijalnim potrošačima korišćenje plaćenog

medija radi djelovanja na sklonost, stavove i akcije tih

potrošača

OSNOVNI PRINCIPI POSLOVNE KULTURE MENADŽERA

1. POSLOVNO PONAŠANJE

Dobri poslovni maniri predstavljaju u suštini komercijalnu pripremu prihvatljivog ljudskog ponašanja

Svako pravilo u privatnom ponašanju ima svoj ekvivbalent u poslovnom ponašanju

Jedan od osnovnih zadataka razvoja svake ličnosti je uspješna socijalizacija – uklapanje u društvenu zajednicu

Zato je potrebno prihvatiti norme i pravila ponašanja koje zajednica propisuje

Ponašanje se ugrađuje u samu čovjekovu ličnost i postaje njen sastavni dio – dobro ponašanje nije samo pitanje spoljašne forme, ono odražava i unutrašnju ličnost čovjeka

U okviru pravila o ophođenju ulaze i izvjesni estetski momenti: napr. šta možemo u pojedinim prilikama da poklonimo prijateljima; pri oblačenju paziti na boje koje se slažu...

Poznavanje ovih pravila nije garancija da će se čovjek ponašati kao se to od njega očekuje, neophodno je da stalnim vježbanjem ovlada pravilima ponašanja, da oni postanu sastavnio dio nas samih

2. MORAL U NEMADŽMENTU

Etičko ponašanje čovjeka određeno je prije svega vaspitanjem i

obrazovanjem, socijalnim prilikama, pripadništvom određenom

staležu ili grupi, moralnim razvojem društva i karakterom normiranja

društvenih odnosa

Moral ima klasni karakter u svim epohama razvoja ljudskog društva

Današnji tempo života i uslovi za zadovoljavanje životnih potreba i

navika dovode u velikoj mjeri pojedince u izazov ponašanja

suprotnog moralnim pravilima

Treba potiskivati poroke i zamijeniti ih upornošću, poštenjem...

Postojanost namjere je tajna života – uspjeh je trijumf upornosti,

a postojanost i upornost su etičke vrline, a to znači da bez

etičnosti nema ni uspješnosti

Kod menadžera izuzev autokontrole najvažnija osobina je moral

Izuzev poštenog odnosa menadžera prema radnim obavezama i

odgovornostima u preduzeću – važno je činiti prave i pravične

postupke i prema okruženju

Pitanje društvene odgovornosti – značajni kriterij rada

3. MOĆ PRINCIPA MENADŽERA

Moć principa počiva na poštovanju i uvažavanju koji vam drugi ukazuju i koje vi ukazujete drugima

Moć zasnovana na principu dovodi do divnih odnosa koje doživljavamo sa bliskim saradnicima, članovima porodice i prijatelj..

Postoji kontrola i kod moći zasnovane na na principu, ona je unutrašnja – to je samokontrola

Svako od nas može da razvija moć principa u svom životu

Ugled je moć

4. RADNE OSOBINE MENADŽERA

Veoma važne u formiranju ličnosti menadžera, a njih čine:

1. Ambicija i upornost

Ambicija u normalnim granicama je podstrek za rad, usavršavanje..

Pretjerana ambicija rađa egoizam i staranje o sopstevnim interes.

Svako treba da “zavoli” svoj posao (entuzijazam i upornost)

2. Stalno učenje

Napredak nauke i tehnologije postavlja sve veće zahtjeve radnicima

Poznavanje stranih jezika

3. Smisao za incijativu

Obično se za radne zadatke dobijaju upustva od nadležnih

Ukoliko imate više smisla za incijativu, toliko će vaš rukovodilac više

uštedjeti na vremenu i materijalu

Smisao za incijativu treba da ima svoje granice

Posao na svoju ruku može da dovede do neželjenih efekata

4. Sposovnost prilagođavanja

Neophodna kada ljudi izlazeći iz školskog ambijenta, počinju da rade i

stupaju potpuno novu i nepoznatu sredinu

U organizaciji nijedna jedinica nije tako samostalna da b i mogla da obavlja

posao bez saradnje sa ostalim jedinicama

Umjesto kritike veoma često je potrebna podrška

5. Osjećanje odgovornosti

Morate biti svjesni odgovornosti koje ste preuzeli kada ste stupili u radnu

organizaciju

Svaki vaš propust (ne/namjeran) može da nanese štetu preduzeću

Odgovornost posebno neophodna kada znate da vas predpostavljeni ne

kontroliše

Odgovornost ima veze i sa privatnim životom (disciplina i način života)

6. Lojalnost prema preduzeću

Zaposleni imaju odgovarajuće obaveze i odgovornost prema preduzeću

Riječ je o lojalnosti prema zajednici

Svaka organizacija ima svoje specifične interese – poslovne tajne

7. Tačnost preciznost i pamćenje

Jedno od osnovnih pravila poslovnog ponašanja svakako je on o koje propisuje tačnost na pšoslu i u poslovnim odnosima

Prvi ispit tačnostio – pridržavanje propisanog radnog vremena

Svaki zadatak treba obavljati ne sasmo na vrijeme, već sa najvećom pažnjom i precizno (nap. tačnost i preciznost apotekara)

Pamćenje može biti urođeno, a može se i vježbati

Pravilo je da je bolje svaku stvar, koja vam može zatrebati, zapisati, nego se pouzdati u urođenu sposobnost pamćenja

8. Greške na poslu

Treba se prvo skoncentrisati na glavne stvari, pa tek onda rješavati sporedne

Kad primijetite da ste pogriješili nema mjesta panici, odmah obavijestiti predpostavljenog

Neophodno je mirno primiti kritiku, bez polemisanja

5. POSLOVNE KOMUNIKACIJE

U usmenoj komunikaciji značajno je kako se realizuje izlaganje

Nije važno samo što se kaže, nego i kako se kaže

Usmena komunikacija može biti u vidu: 1. profesionalnih razgovora ili sastanaka; 2. govora; 3. diskusija; 4. debata i 5. prigodnih govora

Izlaganja će biti drugačija ako je riječ o profesionalnim razgovorima , u odnosu na debate ili prigodne govore

Govorom treba definisati određeni cilj na taj način što informišući istzovremeno i motivišemo slušaoce.

U govoru pored logičkog niza, bitnu ulogu igraju emocija, duh i razum, ali i volja. Pored emocije govornik unosi i svoj stav

Diskusija se realizuje poslije određenog govora, poslije uvodne riječi

Ne treba dugo da traje, mora da isključi subjektivizam i osnaži samo neki od bitnih argumenata za određeni zaključak.

Debata dozvoljava govorniku više vremena i prostora za iskaz

Riječ je o dijaloškom organizovanju usmene komunikacije

Prigodni nastupi treba da se bave trenutnim situacijama – dopušta se određen nivo emotivnog naboja, isticanja pojedinih osbina...

Metodi izlaganja govornika mogu biti: 1. čitanje (najnepoželjniji

način izlaganja. Čitanje utiče na slabljenje vizuelnog kontakta sa

slušaocima. Veoma je važno da je govornik i autor teksta.);

2. usmeno izlaganje sa koncepatom (traži da se jasno u fazi

pripreme obezbijedi određeni koncept (podsjetnik) izlaganja).;

3. usmeno izlaganje bez koncepata (provokativno izlaganje i u

osnovi podložna improvizaciji. Osnovna slabost je što se govornik

prilikom izlaganja može vezati za samo nekoliko informacija); 4.

usmeno izlaganje zatvorenog tipa sa diskusijom (ne postoji

mogućnost prekida govornika dok traje izlaganje); 5. usmeno

izlaganje otvorenog tipa sa međupitanjima (dosta složeno i

zahtijeva od govornika ne samo veliku koncentraciju, nego i vladanje

činjenicama); i 6. usmeno izlaganje – konverzacija (sa

ugrađenim pitanjima) (složen vid izlaganja: Vodi se dijalog u kome,

govornik kao voditelj razgovora ima prvenstvo. Teškoća u tome što

broj pitanja nije ograničen)

6. METODE IZLAGANJA MENADŽERA

Sažeto, duhovito i zanimljivo voditi konverzaciju, ili govoriti na nekom skupu, ili javnom mjestu posebna je vještina

Kao što ima raznih društvenih situacija, tako ima i raznih vrsta govora: od običnog svakodnevnog, do stručnih i ozbiljnih govora

Svaki razgovor treba da se obavi uljudnim riječima

Često je veća vještina dobro slušati, nego dobro govoriti

Brbljivost - je ne samo pomanjkanje dobrog ukusa, već i mana

Ako vodite razgovoro sa osobom koju ste tek upoznali , najbolje je da odabertete opštu temu, a da izbjegavate razgovor lične prirode

Mnogi se upuste u razgovor o temi o kojoj slabo znaju

Stav i mišljenje lakše će se prihvatiti ako su izrečeni umjerenim glasom

Prava je vještina pronaći mjeru u pričanju šala i viceva

Izbjegavajte upotrebu slobodnih riječi i psovki

Drugome se nikada ne kaže da laže već da se vara

Kada o nekom govorite recite njegovo ime, a ne “on” ili “ona”

Ne ističite u razgovoru suviše sebe i ne uzbuđujte se toliko da tom vašeg razgovora postane povišen i žučan

Strane riječi nemojte upotrebljavati ako niste sigurni u njihovo

značenje i pravilan izgovor

Nastojte da riječi “poštapalice” izbacite iz vašeg govora

Često upotrebljavajte riječi: hvala, izvolite, molim, oprostite

Ne upadajte drugima u riječ, ne omalovažavajte sagovornika, ne

itičite svoje školovanje, porijeklo, društveni položaj. Ne govorite

pomoću ruku, ne dodirujte svoje sagovornike rukama u toku

razgovora, ne došaptavajte se u društvu.

8. RETORIKA U IZLAGANJU MENADŽERA

Retorika je vještina koja nas uči da lijepo umjereno izražavamo svoje

misli, ali i umjeće fukcionalnog djelovanja govora

Ako se obezbjedi određeni odnos između govornika i sagovornika,

onda je retorika kao vještina uvjeravanja veoma pozitivna

Govornik mora: 1. da pristane na ravnopravan odnos sa

slušaocem; 2. da govori iz svog ličnog uvjerenja; 3. da

garanutuje da neće primijeniti nikakve sankcije protiv

slušaoca(auditorjuma) ako ga ne uspije uvjeriti

Slušalac mora: 1. biti sposoban za ravnopravan razgovor; 2. biti

spreman da promijeni svoje mišljenje ako ga govornik uvjeri u

drugačije; 3. biti spreman da postupi prema novom mišljenju

Govor je multimedijalno izražavanje.

Pored jezičkih znakova, tu su još i ljudski glas, gest, mimika,

ponašanje govornika i sagovornika

Javno istupanje je poseban način i oblik govora, jer ga definiše

odgovornost za javnu riječ, obraćanje javnosti, vještina komuniciranja

Govori se i da bi se uticalo na sagovornika

Trema igra veliku ulogu kod govornika

Područje savremenog govorničkog izuražavanja možemo

podijeliti na četiri osnovne grupe: 1. razgovori ili dijalozi - čine

retoričke vrste u kojima sudjeluje nekoliko, najmanje dva govornika

(službeni ragovori, ankete, intervjui, debate..) 2. kratki moniolozi -

monolog je svaki duži razgovor jednog lica upućen drugim licima

(predavanja, referat, izvještaj, saopštenje,a može biti pripovjedanje..)

Kratki monolozi: uvodna riječ, uvodno izlaganje, izjava, vijest...

3. Govori su u načelu duži monolozi i obrađuju temu kompleksnije

Osnovni im je oblik da su samostalne retoričke cjeline, i kad su kratki

Govor je naručiti oblik usmenog monološkog izlaganja pred slušaocima – cilj mu je ubjeđivanje i pridobijanje slušalaca

Dijelovi govora: 1. uvod; 2. izlaganje; 3. obrazloženje; 4. zaključivanje

Govori mogu biti: politički, naučni, sudski, religiozni

4. Posebne vrste govora - razvile su se ili u sklopu savremenih medija ili su specifična. To su: voditeljtsvo; najava-obavještenje; prevođenje; prenos; pripovjedanje i recitovanje

Razgovori ili dijalozi mogu biti: 1. službeni razgovori - su najmasovnija retorička vrsta; 2. ankete – redstavljaju kratak azgovor između anketara i ankentiranog, 3. intervju - jedan pita, a drugi odgovara; 4. debate – sagovornici zauzimaju suprotna polazišta i zastupaju suprotne stavove

Monolozi su govor jednog lica upućen drugim licima: 1. uvodna riječ; 2. uvodno izlaganje; 3. izjava - kratka informacija odgovorne ličnosti..; 4. vijest - iznosi samo bitne podatke na razumljiv kratak način. Mora odgovoriti na pitanja: ko, gdje, šta i kako; 5. diskusija - to je govor u malom sa sledećim dijelovima: titulisanje; uvod, izlaganje; obrazloženje; zaključak i zahvalnost na pažnji; 6. komentar: 7. izvještaj - nalazi se između vijesti i kometara

8. GOVOR KAO METOD IZLAGANJA

Govornik u svom usmenom izlaganju i komunikaciji koristi glas

Glas se sastoji od boje, jačine, brzine izgovaranja i pauza

1. Boja glasa – je stvar prirode svakog govornika, ono što je odlika

njegovog organa; 2. jačina glasa; 3. snaga i jačina govora -

oslikava temperement, uzbuđenje.. 4. brzina izgovorenih riječi; 5.

ton govornika; 6. tehnika disanja i govora; 7. stav i pogled

govornika - po pravilu govornik treba da stoji, međutim na poslovnim

sastancima on po praavilu govori sa mjesta sjedeći. Pogled

govornika treba da sagovornika gleda ui oči; 8. izgled i držanje tijela

govornika - držanje gov ornika treba da bude mirno i staloženo; 9.

gestovi i mimika - i kada čovjek ne govori, on pokretom tijerla

komunicira sa drugim čovjekom. Izraz lica iskazuje radost, bol,

tugu,ravnodušnost, prezir, strah...

9. PRINCIPI PISMENE KOMUNIKACIJE

1.Kultura pisane riječi

Stil kojim pišete u velikoj mjeri utiče na uspjeh u poslu

Morate voditi računa da Vas onaj kome pišete shvati na pravi način

Poštovanje bontona u pisanoj riječi – prije nego li napišete razmislite dobro o onome kome pišete

U praksi su moguće sledeće greške: 1. pismo nije naslovljeno na korektan način; 2. pismo je predugo i tehnički previše složeno; 3. stil pisanja nije prilagođen temi na koju se odnosi

2. Sadržina poslovne korespodencije

Stepen povjerljivosti - u većini poslovne korespodencije jedan pojedionac obraća se drugom bez ograničenja u pogledu njene povjerljive prirode

Ako autor želi da njegovo pismo otvori određenja osoba, treba da naznači “lično” ili “privatno”

Najviši stepen povjerljivosti – “strogo povjerljivo”

Kako nasloviti pismo - prvo pravilo da ime i adresa primaoca bude uvijek tačno napisani

Većina poslovne korespodencije obavlja se u formi “Poštovani

gospodine/ S poštovanjem”, sa tekstom pisma u prvom licu

mnopžine

Češći i fleksibilniji stil je “Poštovani gospodine..gdje se pominju

imena u primaoca i autora pisma. Ova pisma treba pisati uvijek u

prvom licu jednine

Formalni i neformalni stil

Slanje kopija

Odgovori na pisma

3. Interna pošta i cirkulari - su opravdani ako: 1. ako želite da

ostavite pisani trag o nekoj odluci..;2. prezentirate neki predlog ili

program koji treba pažljivo proučiti, ili koji treba da se uključi nekoliko

osoba koji rade u raznim službama;3. tema o kojoj pišete zahtijeva

da se o njoj razgovara van radnog vremena

10. MENADŽER U POSLOVNOM RAZGOVORU

Poslovni razgovor je u funkciji ostvarenja određenog poslovnog cilja, često i određene poslovne politike

To je prilika da se poslovni ljudi međusobno bolje upoznaju, da se oslušne i ono što se drugim sredstvima ne može dobiti i tako utvrdi i dopuni određena informacija

Poslovni razgovor sadrži više bitnih činjenica, kao što su:

1. Vrijeme trajanja razgovora - ne treba ni ubrzavati, ali i ne usporavati komunikaciju; 2. Prostor u kome se odvija poslovni razgovor – treba da bude marketinški tako ujednačen da afirmativno govori o firmi, pokazuje određeni imidž domaćina i dozvoljava mogućnost punog komuciranja, posebno usmenog; 3, Gramatika poslovnog razgovora - obuhvata sve elemente kultivisanog govora, ali i one koje razmatra retorika; 4. Značaj poslovnog razgovora - jasno je istaknut i definisan njegovim ciljem i zadatcima; 5. Funkcija poslovnog razgovora -: a) pokretanje, usmjeravanje i koordiniranje poslova; b) održavanje poslovnih kontakata i razmjena informacija; c) posticanje za inovaciju u svim oblastima društvenog života; 6. Forma i usmjeravanje poslovnog razgovora - po formi i usmjeravanju poslovni razgovori mogu biti: 1. javni i društveni; 2. naučni i naučno – istraživački; 3. privredni; 4. trgovinski; 5. propagandi