Studenti:

Opančar Ivona

Petrović Lidija

U ispravi ugarskoga i hrvatskog kralja Andrije II.Orahovica je spomenuta prvi put 1228. godine pod imenom Raholcha u Križevačkoj županiji

Ime Orahovica piše se u izvorima u različitim oblicima koji su u osnovi isti: Raholcha, Raholcza, Rochowcza, Ruhocha i drugih, iz kojih je vjerojatno nastao današnji naziv Orahovica

U ispravi je zapravo riječ o potvrdi posjeda pakračkome knezu Marcelu od roda Teten i njegovim sinovima. Granica posjeda vodila je od rijeke Drave i doticala se posjeda Bogonow orahovačkih plemića. Orahovačkim plemićima pripadalo je i zemljište zvano Jalsaua, danas selo Stara Jošava blizu Orahovice. Prema spomenutim oznakama granica, posjed orahovačkih plemića protezao se od desne obale Drave sve do obronaka Papuka.

• UGRIN CSAK • Koje godine je Ugrin postao vlasnik Orahovice, nema pouzdanog

dokaza. U odnosu na rasplet političkih događaja u Hrvatskoj i Ugarskoj pretpostavlja se da je to bilo svakako nakon 1290. za vladavine kralja Andrije III.

• Kao moćan i utjecajan čovjek svoga doba, nameće se pitanje nije li možda Ugrin bio i začetnik gradnje kaštela (utvrde) iznad Orahovice. Obavljajući dvorske dužnosti bio je i višestruki župan Požeške, Srijemske i Bačke županije, čiji su prihodi bili obilni pa se mogao upustiti u podizanje većih obrambenih zdanja.

• Nakon Ugrinove smrti njegov sin Nikola nije bio u stanju

obraniti Orahovicu od ţestokih napada slavonskoga bana

Henrika MlaĊeg Gisingovca i njegovih sinova Ivana i

Petra. No, 1317.kraljeva vojska potisnula je Gisingovce i

zaposjela Orahovicu i tvrĊavicu iznad naselja u podnoţju

Krndije.

Orahovaĉka utvrda spominje se prvi put u ispravi kralja

Karla Roberta 20.veljaĉe 1321.godine. Odmah nakon

osvajanja kralj je postavio svoje kaštelane.

U posjedu kralja Ludovika Orahovica je ostala samo kraće

vrijeme, budući da je zbog politiĉkih i drţavnih interesa

promijenila vlasnika, ĉiji su je nasljednici zadrţali gotovo

dva stoljeća.

U zamjenu za tvrĊavu Zrin, 31.srpnja 1347.kralj Ludovik dao je

tvrĊavu Orahovicu s odgovarajućim pripadnostima i posjedima.

Lovro Slaven pripadao je vjerojatno niţem plemstvu iz okolice

Dubice u Zagrebaĉkoj ţupaniji. Odlaskom na kraljev dvor stekao je

visoke dvorske i upravne duţnosti.

Nakon smrti 1349.Orahovicu i okolne posjede ostavlja u rukama

svojih sinova i njihovih nasljednika.

Govoreći o posjedu i vlasnicima prvotne utvrde i utvrĊenog dvora u

razdoblju od dva stoljeća, o naselju i trgovištu Orahovica gotovo da i

nema podataka.

Zna se jedino da je 1332. godine u Orahovici postojala zidana crkva

koja je bila posvećena sv. Katarini. Naime, nakon što je Orahovica

bila osvojena Turci su crkvu srušili, a graĊevni materijal iskoristili za

podizanje dţamije.

Jedino je posve sigurno da su bliski roĊaci Nikole Konta bili u

posjedu Orahovice i ĉinili su poseban orahovaĉki rod.

Od kraja 1525. i poĉetka 1526. godine Ugarskoj i Hrvatskoj nezadrţivo se bliţila smrtna opasnost od Turske najezde.

Koristeći dinastiĉke sukobe, Sultan Sulejman i njegova vojska su sredinom lipnja 1530. upali u okolicu Orahovice i opustošili je.

• Radi buduće obrane od Turaka izgraĊen je 1540.godine popis utvrĊenih gradova, tvrĊava i tvrĊavica koje treba saĉuvati,opremiti, ili porušiti.

MeĊu njima trebalo je saĉuvati Orahovicu i u nju smjestiti 50 pješaka.

No, već sredinom veljaĉe 1542. Murad-beg Tardić osvojio je Orahovicu i njezinu okolicu.

Ubrzo nakon osvajanja poţeški je sandţakbeg Murad-beg Tardić

prikljuĉio Orahovicu i širu okolicu SanĊaku Poţega.

Sa 209 kuća i domaćinstava od kojih 187 muslimanskih, Orahovica

se u to doba ubrajala meĊu vodeća i najveća naselja Sanţaka Poţega.

Iako više nije bila u blizini vojne granice, Orahovica je i nadalje

ostala vaţno vojno, obrambeno i upravno središte.

• Zemljoradnja, stoĉarstvo, vinogradarstvo, peradarstvo, prerada vune,

lana i konoplje, obrada koţe i drveta, bila su glavna zanimanja i

temelj opstanka stanovništva.

• Poraz Osmanske vojske pod Beĉom, prenerazio je slavonske turke.

• S nevjericom u pobjedu Kara Mustafa-pašine vojske i prije nego što

je ona stigla do Beĉa, Turci su napustili selo Krajinu istoĉno od

Orahovice.

• U gotovo spaljenu Orahovicu vratio se1687. dio katoliĉkog

stanovništa, kao i ponešto vlaha iz napušenih sela koji nisu stradali

prilikom odlaska Turaka i sljedbenika islama iz Orahovice i okolnih

mjesta.

• Kada je 18. Rujna bio osvojen Beograd, Turci su prešli u silovit

napad preko Save u Slavoniju i Srijem gdje u sklopu silovita napada

preotimaju Orahovicu koja se opet našla u njihovu posjedu.

Ubrzo nakon toga, kapetan Andrija Odabašić iz Virovitice

prikupio je vojsku i do kraja listopada 1690. protjerao Turke iz

Orahovice. Na taj naĉin Orahovica je zauvijek osloboĊena

turske vladavine.

OsloboĊenjem od turske vladavine sve je stanovništvo bez

obzira na vjersku pripadnost postalo slobodno.

MeĊutim, unatoĉ obećanjima da će svi krajevi osloboĊeni u

ratu s Turcima koji su nekada bili u sastavu Hrvatske biti njoj i

vraćeni, Beĉki je dvor ubrzo to i porekao i proglasio taj prostor

novom steĉevinom stavljanjem pod upravu Dvorske komore.

Nakon toga, Orahovica je promijenila nekoliko vlasnika, a

1733.grofovi Pejaĉević Orahovicu prodaju pridošlom bogatašu

iz Makedonije,Demeteru Mihaloviću, ĉija je porodica

orahovaĉki posjed zadrţala sve do kraja 19.stoljeća.

Turizam se u Orahovici poĉeo razvijati već 1914. godine pa stoga

ima dugu i bogatu tradiciju.

Turistiĉki najzanimljivija lokacija svakako je Ruţica – grad. Podno

Ruţice – grada smjestilo se umjetno jezero kod mjesta Duzluk, koje

predstavlja jedno od turistiĉkih bisera ovog dijela Slavonije.

U planinskom prostoru Krndije, 8 km zapadno od Orahovice nalazi

se i poznati pravoslavni manastir Sv. Nikole.

Na breţuljku iznad Orahovice, prema lokalnoj cesti za Novu Jošavu

nalazi se klimatsko – ljeĉilište “Merkur.”

Središnja kulturno – turistiĉka manifestacija grada i općine je

svakako “ Orahovaĉko proljeće.”

Papuk u svom podnoţju oblikuje izlomljen i naboran

krajolik pun uvala i udolina.

Ideja da se jedna od tih udolina pregradi branom i napuni

planinskom vodom zaţivjela je šezdesetih godina prošlog

stoljeća, pa je ovdje smješteno orahovaĉko jezero

• Prošle godine jezero je posjetilo oko 200.000 gostiju.

• Da bi bilo još privlaĉnije posjetiteljima, planira se izgradnja

sportskih terena, ugostiteljskih objekata, novog parkirališta,

biciklistiĉke staze..... No, potrebno je prije svega, stvoriti

uvjete za ulaganje.

U dubokoj nutrini Papuka, pod okriljem piramidalnog visa, u

gustoj šumi, skrivaju se ruševine Starog grada. PrilagoĊene su

stijenama i pećinama, urasle u planinu.

O povijesti Starog grada zna se veoma malo. Prema vrsti,

rasporedu i duljini zidova smatra se da je utvrda starija i da je

zauzimala veću površinu od Ruţice grada. Do sada nisu

pronaĊeni tragovi udobnog stanovanja. To govori da je sluţila

iskljuĉivo u vojniĉke svrhe. Svrstavaju je negdje u rani srednji

vijek.

Na oko 700 metara nadmorske visine Stari je grad omiljena

destinacija planinara i rijetkih izletnika.

Mnogi povijesni dokumenti govore o burnoj prošlosti

orahovaĉke ţupe, pa tako i ţupne crkve.

Orahovaĉka ţupa spominje se u ranom srednjem vijeku, 1334.

godine. Do sredine 18. stoljeća u Orahovici je postojala crkva

posvećena Našašću svetog Kriţa, izgraĊena od drveta.

Zbog njezina lošeg stanja, stvorena je potreba za gradnjom

nove crkve. Njezina gradnja zapoĉela je sredinom 1756.

godine.

Crkva je graĊena u baroknom stilu, a imala je tri oltara; središnji Našašća svetog Kriţa i dva poboĉna, Svete Katarine i

Svetog Ivana Krstitelja. Na još uvijek drvenom tornju, bila su

tri zvona.

S vremenom je crkva nadograĊena i proširena.

Na zadnjem zidu crkve danas moţemo išĉitati povijest

Orahovice. Tu su ugraĊene mramorne nadgrobne

ploĉe orahovaĉkih gospodara i ĉlanova njihovih obitelji

kroz minula vremena.

Crkva Našašća svetog Kriţa vrijedan je spomenik i

kulturna baština Orahovice

Na brdskoj dolini, unutar Papuka, nalazi se duhovno utoĉište

pravoslavnih vjernika te kulturna i turistiĉka destinacija, manastir

sv.Nikole.

Jedan je od najstarijih pravoslavnih manastira u Hrvatskoj, osnovan

krajem 16.stoljeća.

Manastir je bio teško oštećen u vrijeme borbi za osloboĊenje od

osmanske vlasti. Obnovljen je tijekom 18. stoljeća. Već 1804. godine

oštećen je u potresu da bi 1835. godine bio ponovno obnovljen.

Zgrada juţnog konaka teško je stradala u vrijeme II. svjetskog rata.

Manastir je kulturni spomenik 0-te kategorije. Da bi ga danas

posjetili, valja se prethodno najaviti.

LOKOMOTIVA “ĆIRO”

• 80 – 81, broj je i serija Kraussove lokomotive uskotraĉnog vlaka

izraĊene u Munchenu 1939. godine. Ovaj jedinstveni primjerak

lokomotive u svijetu je orahovaĉki ,,Ćiro“ koji danas krasi mali park

nekadašnjeg ţeljezniĉkog kolodvora u središtu Orahovice.

• Prvi vlak u Orahovicu stigao je 2. sijeĉnja 1907. godine. Već sljedeće

godine sagraĊena je i ţeljezniĉka stanica. To je izvuklo Orahovicu iz

prometne zabiti. Punih šezdeset godina vlakovi su prolazili razgranatom ţeljezniĉkom mreţom sve do kamenoloma i šuma.

• Zadnji put svoju paru iz kipućeg kotla ,,Ćiro“ je na orahovaĉkom

kolodvoru ispustio 1967. godine, i odvozio svoju posljednju voţnju

iz Orahovice.

VODENICA

• Orahovaĉka vodenica sagraĊena je poĉetkom dvadesetog

stoljeća, a najstarija fotografija datira iz 1912. godine.

• Postojao je red po kojem se vršila meljava ţitarica u vodenici.

Unaprijed se znalo tko i kada moţe doći samljeti ţitarice.

• Pravo korištenja vodenice odreĊivalo se prema tome koliko je

koja porodica uloţila sredstava i rada u izgradnji i odrţavanju

vodenice. Mlinar je o svemu vodio brigu, a poglavito o oštrini

mljevenog vodeniĉkog kamenja.

• U muzeju u Munchenu ĉuva se maketa nekadašnjeg izgleda

orahovaĉke vodenice.

Još 1702.,komisija carske komore iz Beĉa, našla je i zapisala da

u Orahovici ima vinograda za 35 dana kopanja. Danas ih ima

daleko više.

Svako je vrijeme obiljeţilo svoje naĉine rada, svoja pomagala,

svoje obiĉaje. Tako su se i proizvedena vina ĉuvala na razliĉite

naĉine i u razliĉitim uvjetima.

U datom vremenskom prostoru, nadomak samog centra

Orahovice, izgraĊen je orahovaĉki vinski podrum.

O samom podrumu nema puno zabiljeţenih podataka.

IzgraĊen je 1894. godine. Poslije II. svjetskog rata pripao je

Poljoprivrednoj zadruzi Orahovica, ĉiji su djelatnici sredinom

prošlog stoljeća osnovali i podigli suvremenije nasade

vinograda na površini od ĉetiri hektara.

Kasnije u njega vino spremaju radnici Poljoprivrednog

poduzeća-Kooperacija Orahovica.

Danas on pripada Poljoprivrednom poduzeću – RJ Voćarstvo -

vinogradarstvo Orahovica.

Vino se u današnje vrijeme proizvodi na suvremeniji naĉin i

sprema u novom vinskom podrumu.

• ORAHOVAĈKO PROLJEĆE

• Orahovaĉko proljeće (Cvjetni korzo) je kulturno-zabavna, turistiĉka,

glazbena, sportska manifestacija.

• Prvi puta, Orahovaĉko proljeće odrţano je davne 1959.godine.

• S godinama, sadrţaj Orahovaĉkog proljeća se proširivao, pa se ono

danas odvija u razdoblju tjedan dana, gdje svatko moţe pronaći

poneku zanimljivost za sebe; sportska natjecanja, izloţbe slika,

rukotvorina, domaćih recepata, koncerti.....

CRKVARAĈKO PRELO

• Crkvaraĉko prelo odrţava se redovito zadnje nedjelje prije Boţića.

Osmišljeno je tako da podsjeti na uspomene, obiĉaje i nasljeĊa

orahovaĉkog kraja. Tijekom manifestacije mogu se ĉuti razni solisti,

tamburaški sastavi, a isto tako upoznati se sa seoskim obiĉajima,

poslovima, igrama, puĉkim pjevanjima i sl.

• GROFOVSKI LOV

• Obzirom na stoljetnu tradiciju turizma u Orahovici, ovom manifestacijom se želi promovirati i lovni turizam. Grofovski lov prikazuje lov kakav je bio uobičajen u vrijeme grofova na našem području.

Posljednjih nekoliko godina Turistiĉka zajednica grada Orahovice u

suradnji sa Redom vitezova grada Orahovice, organizira viteški

turnir za ruku kneginje Ruţice, te pritom pokušava oţivjeti legende

o Ruţici gradu

Organizira se izbor kneginje Ruţice, borbe vitezova, razna noćna i

dnevna dogaĊanja ĉiji su sudionici brojni gosti iz razliĉitih dijelova

Hrvatske, ali i iz drugih zemalja

Viteški turnir za ruku kneginje Ruţice svakako je dogaĊaj koji

vrijedi posjetiti

GRADSKI MUZEJ

U gradskom muzeju u Orahovici izložena je izložba „Srednjovjekovni grad Ružica“. Ova iznimno značajna izložba prezentira bogat i zanimljiv arheološki materijal prikupljen tijekom dugogodišnjih istraživanja i iskopavanja Ružice-grada.

GRADSKA KNJIŢNICA

Položaj srednjovjekovne tvrđave Ružice grad

• Ruţica grad se nalazi na sjeveroistoĉnim padinama Papuka, na 418

m nadmorske visine, iznad sela Duzluka, tek nekoliko kilometara od

gradića Orahovice.

• Na strateškom je poloţaju s kojeg se moţe nadzirati velik dio

slavonske Podravine jer neposredno uz nju prolazi komunikacija iz

Podravine u Poţešku kotlinu (cesta Kutjevo-Orahovica).

• Zbog toga je imala veliku vaţnost u svim zbivanjima kasnog

srednjeg vijeka (12.-15.st.). Sveukupno podruĉje iznosi 8000

kvadratnih metara, a kameni hrbat na kojem je smještena,odredio je

osnovnu prostornu koncepciju grada. Grad se ĉesto dograĊivao i

utvrĊivao.

Izgled Ružice grada

• Ruţica-grad sastoji se iz više dijelova: glavni dio kompleksa

predstavlja raskošna, ali dobro utvrĊena i zaštićena palaĉa, uz

koju je prislonjena dvorska kapela.

• Sa zapadne i istoĉne strane palaĉu uokviruju razliĉite radne i

stambene prostorije, a grad izvana opasaju obrambeni bedemi i

kule.

• Palaĉa Ruţica-grada graĊena je na visini dvaju katova.

• Središnji njezin dio zauzima dvorište s trijemom, preko kojeg

se pristupalo ostalim dijelovima palaĉe.

• Sjeverno su bile smještene prostrane sobe namijenjene

udobnom stanovanju, a uţe prostorije juţnog dijela palaĉe

imale su gospodarsku namjenu.

.

Dvorska kapela Ruţice-grada izgraĊena je u gotiĉkom stilu. Jedna je

od najvećih kapela u utvrĊenim gradovima srednjovjekovne

Slavonije, a specifiĉna je kao tip crkve-tvrĊave. Naime, imala je

gornju etaţu koja je bila zaštićena kruništem s puškarnicama, i

sluţila je u obrambene svrhe.

Uz palaĉu i kapelu grad je imao svoju kovaĉnicu, keramiĉke

radionice i radionicu za lijevanje metala, kao i druge obrtne

radionice, koje pruţaju ţivopisnu sliku malenog srednjovjekovnog

grada.

IME RUŢICA GRAD

Samo ime Ruţica nije do kraja istraţeno. Neki autori ga

dovode u vezu s divljom ruţom i imenom obliţnjeg sela

Duzluk (tur. Duzem- cvjetni,ruţin djevojaĉki ukras), dok drugi

smatraju, što je vjerojatnije, da je ime preuzeto od Raholcza, a

to je bio srednjovjekovni naziv za Orahovicu, jer je u vrijeme

srednjeg vijeka grad Ruţica pripadao vlastelinstvu Orahovica.

Osim pod nazivom “Ruţica grad”,poznata je i kao

„srednjovjekovna tvrĊava i utvrĊeni dvor Orahovica“.

Naziv Ruţica je saĉuvan kao povijesna i pripovjedna maštarija

i o njemu postoje mnoge legende.

RUŢICA POD TURSKOM VLAŠĆU

Ţivot na Ruţici gradu utihnuo je 1542. godine kad ga je,prema

pismu Katarine Bettyany, osvojila turska vojska.

Ruţica grad, kao i cijela okolica, pod tursku vlast dolaze 1543.

godine. Kroz cijelo vrijeme turske vlasti ovdje je smještena

vojna posada.

• Vjerojatno su neko vrijeme (osobito u 17.st.) ovdje boravili

poţeški sandţak-begovi pa se u nekim dokumentima spominje

orahovaĉki sandţak,no radi se samo o drugom sjedištu

poţeškog sandţaka. Godine 1687. Turci zauvijek napuštaju

Orahovicu.

Poĉetkom 18.st. Ruţica grad gubi na vaţnosti. Od 18. do 20.st.

ĉesto je mijenjala vlasnike: barun Cordua, grof Pejaĉević,

Dimitrije Mihalović i drugi.

ARHEOLOŠKI NALAZI

Ružica grad je stoljećima prepuštena propadanju. Od 1966. do 1978. godine provedena su istraživanja i nađeni su brojni ostaci materijalne kulture. Oni upućuju na to da je grad nastao tek u drugoj polovici 14.st ili početkom 15.st.

Pretpostavke koje daju mogućnost da se na tom mjestu nalazio neki objekt:

-brojni metalni predmeti

-pećnjaci, oružje, vojna oprema, kameni arhitektonski elementi

-luksuzne turske posude i predmeti

-dio konjske opreme

-ukrasni predmeti

Ti predmeti saĉuvani su i pohranjeni u Muzeju Slavonije u Osijeku

ili Gradskoj knjiţnici u Orahovici.

Cijeli grad je izgraĊen od kamena, lomljenog s upotrebom pritesanog

i tesanog kamena na licu zida i uglovima te dekorativne kamene

plastike na vratima i prozorima.

1984.godine otkopane su tri prostorije za koje se do tada nije ni znalo

da postoje.

1966. godine su naĊena dva kamena ulomka u kapeli koji pripadaju

dijelovima kruţišta prozora kapele.

Zaštitni radovi na Ruţici gradu zapoĉeli su u prosincu 1966. godine.

Provedena su brojne radne akcije kako bi se saĉuvao prijašnji izgled i

ostalim generacijama bar na neki naĉin predoĉio prošli ţivot.

Ruţica-grad jedan je od najvećih i najbolje oĉuvanih

srednjovjekovnih plemiĉkih gradova u Hrvatskoj

Veliĉina grada i njegovi sadrţaji - kapela, arhitektonska

kamena plastika, stakleni prozori, zanatske radionice, kamena

poploĉenja,vodovod, bronĉani svijećnjaci,oruţje i vojna oprema,

oruĊe i alat, te brojni svakodnevni uporabni predmeti,

govore u prilog visokog standarda ţivljenja, veliĉine i znaĉaja ovog

grada.

Gotika i renesansa povijesni su stilovi u kojima su oblikovani svi

detalji kamene plastike Ruţice-grada,lijepo oblikovani i

vrlokvalitetno klesani elementi od kamena koji su ukrašavali dijelove

palaĉe: kruţna stubišta, dovratnici, nadvratnici, vijenci...

Ive Maţuran: Orahovica-srednjovjekovna tvrĊava,utvrĊeni

dvor,trgovište i grad

w ww.orahovica.hr

tzgorahovica.hr