ZUKO D@UMHUR

PUTOPISI

BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA

Urednik

MIRZA FILIPOVI]

Priredio

FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]

Recenzenti:

JASMINA MUSABEGOVI]

Likovno oblikovanje

MEHMED ZAIMOVI]

Redakcioni odbor:

\ENANA BUTUROVI], ENES DURAKOVI], HAD@EM

HAJDAREVI], MUNIB MAGLAJLI], EMINA MEMIJA,

JASMINA MUSABEGOVI], FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]

ISBN 9958-820-02-1

PJESNIK ZELENE BRADE

Radoznalost je klju~ni pojam za ulazak u stvara-

la{tvo Zulfikara Zuke D`umhura. Kad se pro~itaju mno-

gobrojni intervjui ovoga slikara, karikaturiste, filmskog

i televizijskog scenariste, pozori{nog scenografa i kosti-

mografa, umjetni~kog direktora filma, likovnog kriti-

~ara, a prije svega, autora putopisnih proza, sasvim je

vidljivo nagla{ena njegova duhovna ljubopitljivost. On

je njeguje i preporu~uje drugima, stalno nagla{avaju}i da

je radoznalost skoro jedini otpor prolaznosti i starenju.

Zaista, vitalizam Zuke D`umhura, ako se prati njegovo

mnogostruko stvaranje od prvih crte`a, u sarajevskoj

gimnaziji, do posljednje besjede, o akvarelima Ismeta

Rizvi}a u Stocu, pred samu smrt, proizlazi iz vje~ite

budnosti duha. Me|utim, nije to jednostavna radoznalost

mnogoznalca. ^ega se god dotakao, D`umhur je ostavio

siguran, prepoznatljiv i nesumnjiv otisak svojih prstiju.

Zuko D`umhur se javio kao student likovne aka-

demije svojim slikama i crte`ima, a crta}eg se pera nije

ostavio do zadnjeg dana svoga `ivota. Vi{ekratno je u

intervjuima govorio o zna~aju i ulozi slike i crte`a, a u

Nekrologu jednoj ~ar{iji, ve} na po~etku spisateljske

karijere, sasvim suvereno }e se iskazati: "Samo se slike

dugo pamte, a rije~i ve} sutradan promijene svoj red."

Ovo zrelo razmi{ljanje zapravo je `ivotno opredjeljenje

Zuke D`umhura. Zavodljivosti rije~i nije se mogao oteti,

ali mudrost crte`a i slike ostala je osnova njegova umi-

je}a plastike, ali i umjetnosti rije~i. Odonda, otkad se

upustio u avanturu rije~i, a i to je, i opet, bilo skoro na

samom po~etku stvarala~kog puta, borio se s tim slatkim

izazovom i porokom. Dovoljno je pogledati varijacije

5

iste teme, bilo u reporta`i i putopisu, bilo u ekspresio-

nisti~kim i fantazmagori~nim pri~ama naslonjenim na

putopis, pa da se vidi taj beskrajni niz i spoj, ali i mejdan

rije~i i slika u kome se stvaralac djetinje mu~i i u`iva.

Rije~ je varljiva, pa izazovna, slika stamena, pa nedo-

voljna da obuhvati svekoliku arabesknu razigranost doj-

mova, misli i ~uvstava. Zato }e se kao stilska karakteris-

tika i putopisa i njegove drugostranosti – slike javljati

nizovi asocijacija i udvostru~enih i utrostru~enih kom-

paracija i metafora u poku{aju umjetni~kog pripitom-

ljavanja nepoznatog.

Prva knjiga D`umhurovih putopisa Nekrolog jednoj

~ar{iji zapo~inje zapisom o Po~itelju, a ova pri~a nosi

karakteristi~an naslov Grad zelene brade. Taj simboli~ki

i bajkovito slikoviti naslov, zapravo otkriva izvori{ta

Zulfikarovih, D`umhurovih traganja. Bajkovitost pri~e,

slikovitost i simbolika kazivanja o Gradu, `ivotna je i

duhovna magistrala njegova stvarala{tva. Obredna smi-

renost, a stvarala~ki drhtaj i u`itak karakteristika je nje-

gova umjetni~kog postupka. On se otkriva i stilom is-

to~nja~kog arabesknog veza u prepletu slika i rije~i baj-

kovite omame. Lociranost pri~a u Grad kao opsesivno

mjesto doga|anja i bilje`enja zapravo je svojevrsni locus

amoenus kome se stalno hrli tra`e}i zelenu bradu kojom

}e se bazati i o njoj pisati i `ivopisati. To tra`enje bajke

u zelenoj bradi Po~itelja, a istovremeno i naporedo, i u

zagrade zaklju~ano, takozvano realisti~ko poimanje his-

torije Grada, ekspresionisti~ko je `ivo pjevanje i za-

gradno pri~anje povijesti, ali pri~anje je to koje krasi

svojevrsni nemar, jer i ono, to pri~anje, mora biti ek-

strakt; tra`enje bajke }e nas pratiti kroz sve putopise

Zuke D`umhura, ba{ kao {to }e nas cijeloga na{ega

vijeka ~itanja njegovih knji`evnih ostvarenja pratiti ta

zelena brada koja se spu{ta u rodnu mu Neretvu kao

Rijeku bez koje nema ni Grada ni Pri~e. Smjenjivanje

slika iz ma{te sa slikama iz `ive stvarnosti i historije

6

prapo~etak je svakog razumijevanja D`umhurova stva-

rala{tva. "Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske

~ak{ire sa lampasima. Jutros mu pred otvorenim grad-

skim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika

`utih kao taki{e". To je ekspresija historije (iz ekspozi-

cije Grada zelene brade) {to relativizira sve odnose

vremenosti i obezvremenjivanja osnovne poruke, ~ine}i

ih tako zapravo slikama za sva vremena to jest tvore}i

umjetninu. Tako je moderno poimanje relativnosti vre-

menskog proticanja potka pi{~eva do`ivljaja svijeta. Za-

to on skoro da i ne poznaje geografska, nego historijska

prostranstva. Me|utim, osnova toga do`ivljaja je osje}aj

svevremenosti, bezvremenosti, dakle, a to zna~i trajnog

humanizma i kosmi~ke povezanosti ljudskih postupaka,

nespokojstva, traganja, u`ivanja, udivljavanja, mahana i

poroka, svega onoga {to }e D`umhur prona}i na svome

putovanju od zavi~ajnoga Po~itelja do mitskog Babilona.

Isto tako kao {to svoja zapa`anja i dojmove o sada{njem

Gradu bilje`i u umjetni~ki nadahnutim slikama, Zuko

D`umhur i povijest, historijski dokument, bilje`i kao

sliku: "… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset ~etvrte prvi put

ga pomenu{e na dnu stare povelje" (Grad zelene brade).

Iz "zelenog Grada", iz Po~itelja, ovaj }e putopisac i

hodoljub u Nekrologu jednoj ~ar{iji odjezditi u Istanbul,

to duhovno sredi{te njegova svijeta i na Juksek-Kaldrmi

otkrivati cijele scenografije {to nam ih predo~ava ri-

je~ima. Poriv je opet slikarski, ali pozori{na crta putopisa

Zuke D`umhura {to se i u slapovima prelijeva pri~om

Juksek-Kaldrma, ne napu{ta ga ni u Pismima iz Azije, ni

u Hodoljublju, ni u Pismima iz Afrike. Taj mediteransko-

-orijentalni krug kojim se suvereno kretao, uspore|en sa,

recimo, skandinavskim ili, bli`e, evropskim krugom,

gdje se ovaj putopisac mu~io da prona|e odgovaraju}i

iskaz svoga, ipak povr{nijeg, do`ivljaja svijeta, pokazuje

da je prirodni ambijent, pa skoro se usu|ujem re}i, medij

je to u kome se ovaj meraklija rije~i, rije~i – slika i crte`a,

7

kretao. To je duhovni prostor ugra|en u njegov do`ivljaj

`ivota, pa kad krene tom svojom juksek kaldrmom stam-

bolskom, on istovremeno bilje`i i stvara scenografiju

kojom se kre}u u fresko slikama, cijeli slojevi stanov-

ni{tva, a da ~italac nikada ne ostane bez sigurna detalja

{to individualizira i li~nosti i pojave: "Juksek-Kaldrma

je posljednja pritoka ovog ~udovi{nog ljudskog logora

{to je do danas ostao samo skica velike metropole – vi{e

veliki prizor nego veliki grad. Ona je beskrajna sceno-

grafija po kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih

'apartmana' u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni

gosti, dok iznad {ifonjera u stjeni~avim okvirima pod

lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limuzine do-

kone bajadere gojazne od rahatluka i sutlija{a.

U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje mladi}

u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Menahem Safada

{est dana veze maslinove gran~ice po generalskim ka-

pama a sedmog dana, uramljen u malom formatu siro-

tinjskog pend`era, tu`no gleda kako ukru}eni remci rasi-

paju ajluk na ku}ne pomo}nice".

Tu se, me|utim, ne zavr{ava scenografija i `ivopi-

sanje s puta po juksek kaldrmi. Nepogrje{ivom rukom

umjetnika D`umhur je naslikao zemlju, slika nebo i to

tek kada "Menahem Safada zatvori prozor svog malog

svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme…

Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nasrudin-

-hod`ino magare.

Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja povrh

bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka

kojima su davno pomrli an|eli ispisivali po nebu grije-

hove tre}erazrednih smrtnika."

Ba{ to pore|enje u slikama od kojih je jedan od

~lanova komparacije iz duhovne sfere – Nasrudin-ho-

d`ino magare, karakteristika je izra`aja ovoga putopisca.

Slika ostaje upe~atljiva, a drugi ~lan komparacije, s

kojim je uspore|en konkretni mjesec, zapravo je meta-

8

fora, da bi i mjesec odmah, u slijede}oj komparaciji,

postao nestvarno personificiran, a sada drugi ~lan pore-

|enja – "bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih

olovaka" – sasvim konkretan i plasti~an. Ta vi{estepena

komparacija s metaforama i personifikacijama, jedan je

od temeljnih stvarala~kih postupaka u cjelokupnom dje-

lu Zuke D`umhura.

U slijede}em putopisu zbirke Nekrolog jednoj ~ar{iji

D`umhur se vratio, morao se zapravo vratiti, u Edirne,

Jedrene, da bi prona{ao, a ba{ to je stalno tra`io, u jednoj

od sultanskih prijestonica, svoj historijski ironi~ni po-

gled. Ovdje opet susre}emo slike Juksek-Kaldrme, his-

torijska sa`imanja iz Grada zelene brade, pa tako ovaj

putopisac zapravo nastavlja svoje hodoljublje kome ne}e

biti kraja ni konca, a slike su i rije~i stalno iz jednog te

istog, d`umhurovskog, prepoznatljivog duhovnog pros-

tora. Po~iteljska je slika kad pisac ka`e: "Jedrene me

do~ekalo u velikim zlatnim {alvarama sjede}i u ravnici

kojom te~e i {umi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska

himna". Zar nisu to iste one varljive rije~i kojima je

opisao "grad zelene brade", ali zar to nije ne{to sasvim

drugo samo zato {to su rije~i promijenile svoj red. Slike,

a one se pamte, sada su druge iako ih kazuju prepoznate

rije~i.

Od scenografije Juksek-Kaldrme prema filmu, koji

}e biti velika opsesija Zuke D`umhura do kraja njegova

`ivota, a slutio je ogromne mogu}nosti filmskog izraza,

bio je potreban jedan korak nazad, kao da je ne{to zabo-

ravio, ba{ u Edirne, Hadrinopolis. Re~enica koja slijedi

maloprije citiranu: "U prvim kadrovima stajala je dugo

Neimar-Sinanova Selimija, sama i nesretna me|u }epen-

cima i vrbama", donosi klju~nu rije~: kadar i tako otvara

jedan novi pogled i pristup ovoga putopisca. Ba{ to

"kadriranje" sa op}im planom: "Iz kukuruza se tek kas-

nije pojavilo sme|e naselje izgubljeno u tarabama. Kasa-

ba iz koje je iscurio `ivot kao voda iz raspukle stare ~inije

9

po ~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate",

pa srednjim planom u kome se slika i `eljezni~ka stanica

i d`amija i kasarna, da bi se ta svojevrsna kamera zaus-

tavila na "ugojenom kurbanu", kao krupnom planu pro-

matranja, to, dakle, kadriranje je otkri}e kojega }e se

D`umhur dr`ati grade}i svoje putopise. On je bio pot-

puno svjestan da u "crta~ku bilje`nicu ne mo`e stati

bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od

Slavonskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira" i da "so-

kacima se sada odvija dosadni nijemi film u sto hiljada

~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih statista koji

~ekaju hepiend".

Otkrio je dakle, kadar, ali usprkos tom otkri}u film-

skog pogleda, on je sasvim dobro osje}ao, nepogrje{i-

vo{}u umjetnika rije~i, da je kamera, ma koliko va`na,

nedovoljna da izrazi puninu. Zar kamera mo`e zabi-

lje`iti, nakon {to je otkrila Selimiju, u maloprija{njem

citatu, misao: "Lijepa i rijetka stvar po koju se niko nije

vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski selilo,

nepokretna i bespomo}na!?"

Otkri}e promatra~kog oka kamere ho}e ostati od

sada karakteristika proza Zulfikara D`umhura, a rije~ima

}e se, ba{ kao kamerom udaljiti u povijesnu sliku-meta-

foru, ustrijemiti se na krupni plan-detalj, pa }e to biti

zna~ajka ne samo na~ina gledanja na putovanju nego }e

to biti mogu}nost stvarala~kog postupka, koju ovaj vrsni

hodoljub u svojim prozama ne}e vi{e napu{tati. Nikada

ne}e zaboraviti, isto tako, da njegovo oko i njegova ruka

nenadoknadivom linijom, za koju nikad ne zna gdje }e

se, kao ni misao, zaustaviti, treba da je prisutna bilo kao

crte` – nadopuna rije~i, bilo samo kao rije~ {to }e se

pretvoriti u arabesknu liniju beskona~nu i beskrajnu. Sve

ovo pisanje {to kao da snima kamera i crta ruka i govore

usta, sve je to pretvoreno u rije~ Zukina pripovijedanja

pa ta plastika rije~i daje njegovu putopisu {arm i dubinu

neponovljivosti umjetnine. Ipak otkri}e rakursa i kadra

10

kao eminentno filmskog fenomena, ostat }e jedno od

osnovnih sredstava njegova pogleda i iskaza. ^ak }e i

megalopolis kakav je Istanbul ba{ u Nekrologu jednoj

~ar{iji gledati kroz filmski kvadrat:

"Uramljena u malo okno brodarskog prozora odmi~e

sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka siva panorama

starog Stambola. Ivicom vidika prolaze d`amije sultana

i velikih vezira.

Cijeli prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja

jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama odabirao

mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih ku}a isje~eni

uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u

crijevima ogromnog d`ina, jure ljudi i {evroleti." Putopis

tako postaje svojevrsni scenario, jedna posebna, samo-

svojna i neponovljiva knjiga snimanja Zuke D`umhura.

^ak i kad se ~itaocu u~ini da je to samo ram za sliku ili

crte` u koji `eli smjestiti "slike, ljude i predjele", ~ak i

tada, ako se malo bolje zagleda, vidjet }e da je to zapravo

filmski kvadrat. Pa i onda kad je slika stati~na kao na

fotografijama u izlozima pred kojima je pisac u djetinj-

stvu stajao, a one su vrlo ~esto, kao sje}anje, bile po-

lazi{ta da bi se krenulo na put, i tada je tu fotografiju

zapravo zabilje`ila pi{~eva kamera koja }e od op}eg

plana i panoramskog pogleda na sliku u izlogu filmski

krenuti konkretnim gradom, dijelom grada i predjelom

prema izdiferenciranim likovima. Tako ova panoramska

naracija te~e i te~e, epska je i pomalo troma, ali odjednom

se i iznenada, pa ma kako ~italac bio pripravan u njenom

i{~ekivanju, ustremljuje na detalj, dobija lirsku zgus-

nutost bilo metafore, bilo neo~ekivane komparacije, bilo

paradoksa. Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se

javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj pri~a stalno

te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom

budemo ulovljeni u najdubljem osje}aju vrhunske li-

rike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz

pustinjske jednoli~nosti, da bi se u oazi, u zadnjem svome

11

dijelu, mogla lirski iskazati!? Sve ovo sukladno je vi{e

puta ponovljenoj Andri}evoj misli o D`umhurovu crte-

`u, to jest "liniji {to gola i tvrda polazi od neo~ekivane

ta~ke, ide pravo i kruto, ~ini vam se da }e tako i u tom

pravcu i}i do u nedogled, ali se odjednom negdje lomi i

neo~ekivano zakre}e kud nikad pomisao ne bi."

Rije~ i crte` su u duhovnoj korespondenciji bilo da

su opis, kroki, `ivotnih pojava i likova, bilo da su kari-

katuralan iskaz. Me|utim, u Nekrologu jednoj ~ar{iji jo{

nemamo na crte`u rije~ kao jedinstven izra`aj. To }e se

dogoditi tek u Pismima iz Azije kada putopisna proza

Zuke D`umhura dobija i ne{to od dra`i srednjovjekovnih

manuskripata, a ~iji je izra`aj sasvim moderan. Svoju

stalnu opsjednutost rije~ima i slikom koje je osje}ao i kao

jedinstvo i razli~itost, poku{ao je ovaj izuzetni putopisac

spojiti u sklad o kome je ma{tao cijeloga svoga stvara-

la~kog vijeka. Skupljaju}i na putovanjima dojmove, his-

torijske reminiscencije i sve to sedimentiraju}i u slike,

likove, ljude i obi~aje, D`umhur je razmje{tao ovaj knji-

`evni materijal u svoje proze, a da pri tome ne samo da

nije uni{tio onu nevinost arome vremenskog i prostornog

do`ivljaja, nego ga je zapravo oplemenio, pa smo tako

dobili jedinstvenu plemenitost duhovnosti kao umjet-

ni~ki izri~aj i u rije~i i u crte`u {to su utkane u `ivo tkivo

putopisa. Sve te slike otkrivaju neku djetinju bezazle-

nost, ali to je bezazlenost "sijedog dje~aka" koji je nata-

lo`io u svoje sjedine dubinsko iskustvo neke istinske

zagledanosti u `ivot. Zato, valjda, njegova razigranost,

paradoksalno, djeluje kao neka elegi~na smirenost {to

ima ne{to od su{tinskog predavanja sudbini, ne{to od

obreda koji niko ne mo`e poremetiti. Zbog toga njegov

u biti humoran pogled u putopisu nije prosta ironija, a jo{

manje podsmijeh. To je onaj oblik humora koji je Zulfi-

kar D`umhur ba{tinio od orijentalskih pri~a i Nasrudin-

-hod`inih anegdota {to ih mi stalno osje}amo kao svoje.

Taj humor jest pomalo iskrenuta perspektiva, to jest

12

paradoks kao stil i pogled, ali nikad nije ~u|enje, nego

je, zapravo, paradoks bez za~udnosti i s duboko hu-

manim, otmjenim osmijehom mudraca. Onda kad je to

karikatura, ona, opet, u Zukinom djelu nije da ismije

nego da potcrta i upozori, da demistificira i aforisti~no

istakne. D`umhurova je karikatura, zapravo, puna razu-

mijevanja za ljude, njihove mahane i zablude, zastranje-

nja i deformacije. (Dovoljno je sjetiti se da su recimo: "U

Jerihonu odjekivale trube automobila" i da "U svetoj

rijeci Jordan nekakav vojnik prao je ~arape", pa da se vidi

kamo stremi i dokle se`e paradoks karikature Zuke

D`umhura.) ^italac, me|utim, i ba{ stoga, ima priliku da

stalno upitno gleda lice i nali~je, pjesni~ki san i javu, ne

te`e}i, pretjerano, da razabere {ta je jedno, a {ta drugo

bez obzira da li pisac govori o ljudima ili gradovima, o

pro{losti ili sada{njosti. Me|utim, crte` kao izra`aj, kao

pogled na svijet, kao likovno saop}enje stava, zapravo

kao tiho razmi{ljanje i smislena pri~a, ako je u Nekrologu

jednoj ~ar{iji i mogao stajati autonomno, od Pisama iz

Azije on sigurno ostvaruje stvarala~ki sklad s tekstom, pa

se pitamo bi li mogao i pre`ivjet bez rije~i s kojima je

usagla{en. Vizuelizacija jezika, slikovitost i ekspresiv-

nost njegova, od samog po~etka D`umhurov je stil, ali

otkada jezik prodire u crte`, otada se ostvaruje ono

prepoznatljivo jedinstvo koje daje siguran pe~at i pri-

jelom u povijesti na{eg putopisa. Tom karakteristikom

Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zabo-

ravljeni priklon tradiciji bo{nja~kog putopisa-manuskrip-

ta i formalno segnuo sve do Had`i-Jusufa Livnjaka.

Kao i svi umjetnici ovaj }e putopisac svoja bilje`enja

s puta ekstrahirati i kao poetski ekstrakt ponuditi u stal-

nim korelacijama sa zavi~ajem, a zavi~aj sa vi|enim

svijetom. Zavi~aj je duboka duhovna mjera, onaj ar{in

koji ne mo`e iznevjeriti emociju, a objektivnost kore-

lacije osigurava usporedba. Zapravo poeti~nost putopisa

Zuke D`umhura uvelike se ostvaruje i kao ona zelena

13

brada sje}anja na fizi~ki i duhovni smaragdni prostor iz

koga je ponikao ovaj pisac, a to {to ne mo`emo nikada

predvidjeti kad }e se takvo "horizontiranje svijesti" pre-

tvoriti u vertikalu, pa smo uvijek iznena|eni {ikljanjem

iz sr~ike duhovitosti, kvalitet je koji rijetko susre}emo, i

to ne samo u putopisu, a putopis jeste knji`evno-teorijski

neuhvatljiva kategorija {to omogu}uje sve oblike i na~i-

ne iskaza. Zavi~ajnost kao dominantni emotivni naboj u

D`umhurovu putopisu nosi sve elemente one melan-

holi~ne, sjetne do`ivljenosti svijeta poznate iz izri~aja

svih dobrih pjesnika. Zapravo je to Zukin prepoznatljivi,

jedinstveni emotivni sediment koji se naj~e{}e pojavi

kao magleno podsje}anje na djetinjstvo sijedog dje~aka

zelene brade. Mo`da se ba{ zato ovaj putopisac nigdje ne

osje}a strancem. Rije~ strano i inostrano u njega ne

postoji kao osje}aj i misao, pa se zato nikada i nigdje ne

~udi. Sve je kod D`umhura ovdje i ovako. Sve on mjeri,

re}i }e u jednom intervjuu, "ar{inom srca svoga za-

vi~aja".

"Presta}u da putujem onda kad zavi~aj prestane da

mi osvjetljava put" – ka`e sugestivno Zuko D`umhur i

time zapravo daje najprirodniji odgovor autenti~nog

pjesnika-putopisca.

A kolika je ta samosvojnost mo`emo se uvjeriti ne

samo u putopisu kao dominantnoj vrsti iskaza, nego i u

onim pri~ama sa formalno putopisnom osnovom, a ~u-

desnim, fantazmagori~nim sadr`ajem kakva je, recimo,

Pustolovina vremena ili cijela serija Ada-Kale. Zuko je

D`umhur u Pustolovini vremena, u historijski milje ula-

zio vrlo suvereno. Njegove probrane, potpuno svjesne

sonde u povijesne tokove, iako se radi o prostudiranim

prozorima jednog fascinantnog znalca, prodori su, za-

pravo, fasciniranog pjesnika. On ne sudi vjekovima,

nego iz njih izvla~i, na prvi pogled, neva`an doga|aj i

ispri~a ga pjesni~ki bezobzirno i plasti~no da mu se, kao

piscu mora vjerovati. Zaokupljen, a kako putovati nego

14

tako, historijskom i poetskom podlogom prostora kojim

se kretao, D`umhur se upustio u jo{ jednu stvarala~ku

avanturu, pa je o Travniku i Bosni napravio cijelu jednu

seriju pri~a u povodu stogodi{njice ulaska Austrije u

Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. On je intezivno

osje}ao da je to epohalan doga|aj, ba{ kao {to je fasci-

nantno pri~ao o prijelomnoj 1903. godini u Srbiji i po-

sljedicama tog prevrata na ju`noslovenske prostore. Iza-

zovu kome nije mogao odoljeti skoro nijedan bosansko-

hercegova~ki, a napose bo{nja~ki, pisac do dana da-

na{njeg, nije odolio ni Zuko D`umhur. Me|utim, ovaj

autenti~ni putopisac i pripovijeda~ u Stogodi{njim pri-

~ama, ba{ kao i u monografijama o Mostaru i Sarajevu,

ipak ograni~en namjenom i prigodama nastanka tek-

stova, nije uvijek uspijevao ostvariti umjetni~ki nivo {to

ga je dosegao putopisima i pripovijetkama. Zahtjevi koji

su bili pred njim nisu odgovarali Zukinu temperamentu

i umjetni~kom izri~aju. Op{irni tekst monografije tra`io

je ~injenice, a D`umhur je trebao sa`etak, historijski

pregled je tra`io autenti~nost, a pisac je trebao istinu,

op{irni tekst je `elio saznanje, a pjesnik nudio, cijeloga

`ivota, najfiniju derivaciju simbola i poetskih slika. Stra-

nice na kojima je pisac i `ivopisac u ovim tekstovima

progovorio autenti~no, najbolji su dijelovi ovih, za Zukin

poeti~ni duh, predugih, ostvarenja. Me|utim, kad je na

svome nepo~in polju, kad je povijesna zbilja samo povod

i polazi{te, a kad ma{ta stvaraoca nadvlada puke ~inje-

nice, D`umhur nam ostavlja ono {to je najbolje. Zato su

fantasti~ne pri~e iz ciklusa Ada-Kale samo svojim histo-

rijskim povodom oslonjene na doga|aj, a sve ostalo je

pjesni~ka istina, ekspresionisti~ka i skoro nadrealna.

Taj izuzetni ciklus mo`da ponajbolje upozorava na

literarne pripovjeda~ke mogu}nosti putopisca Zuke

D`umhura. Je li se mogao vi{e i ~e{}e ostvariti pripovi-

jetkom, pitanje je bez odgovora, jer je pitanje sudbine, a

ne htijenja. Bez obzira na to potpuno nepotrebno pitanje,

15

mjesto Zulfikara Zuke D`umhura u knji`evnosti je izu-

zetno. On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pi-

sanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu pronalaziti

korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Pe-

trovi}em i Krle`om, na koje se on kao uzore ponekad i

pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni

njegova stvaranja, uz svo uva`avanje tih korelacija, su u

bo{nja~koj knji`evnosti. Zuko D`umhur se duboko te-

melji u orijentalnim praizvorima, u narodnoj predaji,

pri~i i pjesmi, u hiperboli, paradoksu i ~udesnoj kom-

paraciji, u anegdotskom kazivanju, obratu i karikatural-

nosti iz Nasrudin-hod`ina nasljedstva, u arabesknoj for-

mi iz Hiljadu i jedne no}i…, ali sva ta nesumljiva ukori-

jenjenost u bo{nja~ku literaturu i dubinski sokovi kojima

se D`umhurovo djelo hrani, univerzalno je dobro, jer je

vrijedno.

Fahrudin RIZVANBEGOVI]

16

NEKROLOG JEDNOJ

^AR[IJI

GRAD ZELENE BRADE

Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske ~ak-

{ire s lampasima.

Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama

presvisnu nekoliko posljednjih vojnika `utih kao

taki{e.

(… rodio se bezimen, nekr{ten, netur~en… kao

pastirska varda na obali zelene rijeke ~udnog ro-

manskog imena… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset

~etvrte prvi put ga pomenu{e na dnu stare povelje;

Po~itelj – tvrdi grad na Narenti… ~uvala ga je

ma|arska posada, jedna kula i jedan ugarsko-hrvat-

ski kralj…)

Jeza je pro{la rebrima dotrajalih kostura starih

~ardaka i bastiona i procvala u izlokanoj kaldrmi

njegovih mrtvih sokaka.

(… dvadeset sedam godina utvr|ivanja, dub-

rova~kih zlatnika, Matije Korvina i ma|arskih ok-

lopnika… nad`ivi sijedog Hercega Stjepana… za-

vr{i svoju hri{}ansku biografiju i predade se hum-

skom vojvodi i arnautskim ~au{ima poslije kratke

opsade… zadr`a staro ime i dobi novi ~in…)

U tamnom viru Neretve pod vrbama udavio je

odavno obe kazaljke sa crnog broj~anika svoje stare

19

sahat-kule. Potonule su brzo i lahko, kao dvije od-

sje~ene ruke vremena.

(… mijenjao je zastave, posade i molitve na

svojim kulama… zavijao ~alme i turbane, vodio

vojske, dizao bedeme, hareme i {edrvane… opasi-

vao se tabijama, topovima, kumbarama, kapetan-

skim dimiskijama i tepsijama baklava i pilava…

zidao dizdarske konake… i stajao prema Gabeli i

Veneciji na mrtvoj stra`i jedne mrtve carevine…

general Filipovi} pro|e Bosnom… Jovanovi} – Her-

cegovinom…)

Za {aku gro{a prestajao je posljednje dane pred

"Cajsovim so~ivima" i "Kodacima", `alostan i smi-

je{an kao albanski knez Viljem od Vida u nekom

~e{kom cirkusu.

(… slu`io je Be-Ha regimente… dvorio feld-

vebelske {valerke {to su po Hercegovini sadile grin-

cajg, kuhale ajnpren-supe i pr`ile u{tipke po `an-

darmskim kasarnama i od Metaljke do Domano-

vi}a… pisale anzihtkarte sa "doma}im krajobrazi-

ma u boji i nakladi St. Kugli" – "Grüs aus ^aplji-

na…" i ~itale nabo`ne obiteljske tjednike… ~etrde-

set beri}etnih svih svetih godina valcera, lapaloma,

malih i velikih misa, naizmjeni~no – od korotnog

povratka Maksimilijanovog admiralskog broda

"Navare" iz Meksika i od melodrame u Majerlingu,

do pucnjave na Latinskoj }upriji i "gnusnog umor-

stva nadvojvodskog para u Sarajevu…")

Sada mu u ba{tama sru{enih starih hamama veh-

nu posljednje djevojke "s ibrikom u ruci"… pune

mlade`a, viklera i sevdaha.

21

… Utopio se za mnom u crnom viru nabujale

bogumilske rijeke – suvi{an i smije{an!

… U pocijepanoj anteriji zaboravljenih starih

kapetana – sakat i gladan!

… Pod jorganom tre{njevog behara – mrk i

dotrajao!…

… I ovog prolje}a na mrtvoj stra`i mrtvih care-

vina…

Gologlav.

Goloruk.

Golokrak.

Gologuz.

22

JUKSEK–KALDRMA

Prvo je ulica, pa more, pa Mala, pa Velika Azi-

ja…

Juksek-Kaldrma je strmi instanbulski sokak i

posljednja mahala Evrope.

Izvire iz memljivih odaja napu{tene medrese,

gdje su u opremi anadolskih dervi{a vijekovima

bubali, gladovali i onanisali `uti bogoslovi nak{i-

bendinske tekije; proti~e grbavim koritom preko

dvije stotine trideset stepenica mutna bujica ku}nih

brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva

se u sme|e prozorske re{etke kreditnih zavoda po

Galati i Karakeju…

Nedjelju je, prije tridesetak godina, u ovu ma-

halu dovela policija, zajedno sa latinicom, {e{irima,

civilnim zakonodavstvom i laicizmom.

Muslimani su nekad {enlu~ili petkom, hri{}ani

prkosili nedjeljom, a Jevreji se kajali subotom…

Sada svi sedmog dana jedu mel{pajz, igraju

domine, navijaju za "Fener-bak~e" ili "Be{ikta{";

sedmog dana kasnije ustaju, du`e se zadr`avaju u

toaletu i sporije se obla~e…

Sirotinjska nedjelja najamnika po~inje tek pos-

lije podne. Ona stigne u Juksek-Kaldrmu tek poslije

ru~ka kad jutrom isprati ku}evlasnike i bankare,

Pontijake i skupocjene pti~are u lovi{te oko Bosfora

i opere sudove s gradskih trpeza… Do|e bu~no,

23

kao jedra slu`avka nafrakana jeftinim pomadama,

naki}ena {arenim pantljikama po ubogom prazni~-

nom ruhu hizme}ara, pra}ena buljucima zadriglih

~au{a, dje~urlije, kalfica i op}inskih regruta.

Tada sa ledine pred malom sinagogom zacvile

natklasni tro~etvrtinski valceri i d`ambolaje…

Nedjelja pokrene {arene kosture ringi{pila is-

likane uzbudljivim scenama iz lova na lavove u

d`ungli. Vergl zasvira davno zaboravljene fokstrote

iz "starih dobrih vremena D`imi Duranta" i kukovi

u crvenim {alvarama polete u nebo, pokriju sunce

i slije}u u gladne mornarske {ake da opet zavihore

po svodu… Za trideset kuru{a `eljezna pti~urina

petnaest puta uznese na svojim krilima ovaj zaki-

kotani mali svijet koji umije da se raduje prazniku.

Pripucaju strjeli{ta i mali kova~i udaraju u na-

kovanj a plehane rode donose bebe… Ljudi plate

pa vide djevojku bez trupa, tele s dvije glave i

Egip}anina s ~etiri sise. Pred zakrpljenom ceradom

grlati d`inovi reklamiraju vje{tine nedoraslih dje-

voj~ica na `ici… Zagrljeni parovi zure u otvorene

starinske panorame u ~ijim kadrovima prskaju {en-

brunske fontane; Napoleon III komanduje bitkom

kod Solferina; bradati ruski kne`evi predaju zlatnu

sablju nekome pa{i i Talijan Lukeni u {irokom

anarhisti~kom {e{iru okovan ~ami na robiji i ispa{ta

ubistvo nesre}ne carice Jelisavete austrijske.

Juksek-Kaldrma je posljednja pritoka ovog ~u-

dovi{nog ljudskog logora {to je do danas ostao

samo skica velike metropole – vi{e veliki prizor

24

nego veliki grad. Ona je beskrajna scenografija po

kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih "apart-

mana" u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni

gosti, dok iznad {ifonjera u stjenji~avim okvirima

pod lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limu-

zine dokone bajadere gojazne od rahatluka i sut-

lija{a.

U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje

mladi} u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Mena-

hem Safada {est dana veze maslinove gran~ice po

generalskim kapama, a sedmog dana, uramljen u

malom formatu sirotinjskog pend`era, tu`no gleda

kako ukru}eni remci rasipaju ajluk na ku}ne po-

mo}nice. ("O, trijanda trija krajcarija u ova oskudna

vremena…")

Ispod Safadinih prozora promi~u e{aloni veli-

kovaro{kih palan~ana u gluhim nedjeljnim prome-

nadama kada ~inovni~ka djeca u odijelima od pre-

pravljenih o~evih pantalona stupaju na ~elu poro-

di~ne kolone…

Promi~u aveti i onih vje~nih usamljenika {to

ni praznikom nemaju dru{tva i koje uvijek sre}emo

nedjeljom kako zastaju pred svakim izlogom, zavire

u svaku kapiju i satima ostanu na ulici zagledani

u vrhove zvonika ili svojih cipela.

Dokoni antikvari ~ak s Bajazida dovuku ovamo

gomile "popularnih" knjiga za narod, turske Kasije

carice i Dositeji, stari "Lajfovi", "Sinemondi", i

"Epoke", i "Kako se pi{u ljubavna pisma", i "Kako

se osvajaju `ene"…

Za pet kuru{a kirije mogu |aci i vojnici do

mile volje gledati cvjetnu pla`u Vajkiki, tornado

26

na Pacifiku, blehnuti u grudi Rosane Podeste i u`i-

vati u "ameri~kom na~inu `ivota" na flah-papiru.

Kada u sumrak nestane vojnika i narednici za

djevojkama ulete u mra~ne kapije, i{~eznu ispijene

fla{e krahera i sinalka i presamite se umorne ruke

ringi{pila.

Nedjelja iznenada odleti niz mahalu u susret

bankarskim kabrioletima punim mrtvih o~iju po-

bijenih jarebica, a Menahem Safada zatvori prozor

svog malehnog svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme…

Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nas-

rudin-hod`ino magare.

Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja

povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih za{i-

ljenih olovaka kojima su davno pomrli an|eli ispisi-

vali po nebu grijehove tre}erazrednih smrtnika.

27

KASABA NA GRANICI

Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina,

u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu.

Samo tri crvena kruga na zelenom.

Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi:

{esnaest ~lanova rusko-turskog ugovora o miru pot-

pisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu.

Sje}am se jo{ da su Rusi vra}ali Turcima Mol-

daviju, Bugarsku, Vla{ku i Rumuniju, a Turci Ru-

sima Georgiju Mersiju, Mingreliju i Gurijel, i da

je jedan car morao dati drugome milion i po ho-

landskih zlatnika (ne znam vi{e ko kome); i da se

Porta tu obavezala (sve~ano) da vrati Srbiji {est

nahija, i da je sultan obe}ao ferman snabdjeven

hati{erifom, i da je odre|ena ratna {teta za neki

rat od 1806…

To je sve {to je ostalo od petice zara|ene na

Jedrenu prije petnaest godina.

Kasnije se opet spomenulo Jedrene, u kafani.

Iz Jedrena je porijeklom i njegovo preosve{ten-

stvo i ekselencija Fan Noli, mitropolit pravoslavni

i dr`avnik albanski koji se dugo nosio s na{im

radikalima i svojim deficitom i slao telegrame Le-

njinu i Vilsonu, a poslije u Dra~u obrijao bradu i

na talijanskoj la|i – bez mantije i otad`bine – bje`ao

28

ispred kralja Zogua, ka~aka i Pa{i}a, ~ak u Ameriku

da tamo pi{e sonete, i predaje muziku na nekom

~uvenom univerzitetu.

Onda sam vidio Jedrene na starinskoj fotografiji

u kompletima "Malog `urnala". Jedrene 1913. puno

vojnika i {ajka~a. Vojska koju je Srbija ispratila

s pjesmom, i poga~ama, i cvije}em na vrhovima

pu{aka.

I tre}epozivci su i{li kao na svadbu i pjevali:

"Jesam li ti Je-lane…"

Bugarska komanda slala je svakog dana depe{e:

"Utre {te padna Odrine", a [ukri-pa{in asker se na

kraju ipak predao Vojvodi Stepi.

To sam znao o Jedrenu prije vi|enja pravog,

i zemaljskog, balkanskog Edrina, druge prijestonice

Osmanlijskog carstva s d`amijama bez vjernika i

najsjevernije kasabe Turske Republike sa stanicom

bez putnika.

Jedrene me do~ekalo u velikim zlatnim {alva-

rama sjede}i u ravnici kojom te~e i {umi Marica,

mlitavo i tromo kao bugarska himna.

U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar-Si-

nanova Selimija, sama i nesre}na me|u }epencima

i vrbama. Lijepa i rijetka stvar po koju se niko

nije vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski

selilo, nepokretna i bespomo}na.

Poslije su u kadar u{li bedemi poru{enog saraja

i dva-tri vla`na prizemna sobi~ka oskudnog Grad-

skog muzeja.

Dugometra`ni historijski film o sultanskom Je-

drenu brzo se svr{io.

29

Bursa je sa~uvala ljupkost i kad je prestala biti

prijestonica.

Istanbul je sa~uvao bogatstvo i ljepotu i kada

ga je zamijenila Ankara.

Jedrene nije sa~uvalo ni uspomene…

Iz kukuruza se tek kasnije pojavilo sme|e na-

selje izgubljeno u tarabama. Kasaba iz koje je is-

curio `ivot kao voda iz napukle stare ~inije po

~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate.

Sokacima se sada odvija dosadni nijemi film

u sto hiljada ~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih

statista koji ~ekaju hepiend.

U crta~ku bilje`nicu ne mo`e ni stati bezbroj

varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Bo-

sanskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira.

Za mnom je ostala besmisleno masivna zgrada

jedrenske `eljezni~ke stanice s kolosijecima izgub-

ljenim u djetelini. Polubarokna d`amija, polupruska

kasarna rodila se u pro{lom vijeku kao arhitektonski

melez u braku izme|u kajzerovoga "Drang nach

Osten" i sultan-Hamidovog: "java{-java{".

Lijevo su bugarske pograni~ne karaule, "med

i mlijeko", i kraj svijeta…

Pred bilje`nicom je samo prorije|ena ~ar{ija iz

koje su tri puta pani~no bje`ali i kupci i trgovci.

Sokacima bez buke prolaze dokoni ljudi, po-

lovni "studebekeri" i ugojeni kurbani.

Istok i Zapad se dodiruju, ali se ne sudaraju.

Sviraju sambe, ro{tilj radi, Grend`ar glumi i

pucaju bajramske prangije.

Istok i Zapad `ive u srda~noj koprodukciji jedne

"import-eksport" stvarnosti pune derta, "Simensa",

31

ov~etine, "Filip Morisa" i Had`i-Bekirovog rahat-

lokuma.

U svakom stotom }epenku pod uvjerenjima i

esnafskim pismima, uz tuce propisno poni{tenih

taksenih maraka, pe~albari po jedan na{ Tetovac,

Gostivarac ili Bo{njak, ubijaju}i godinama bijele

dane za `ute pare.

Pe~albarski se {tedi previ{e, `ivi premalo i raz-

mno`ava pretjerano.

Na sve strane su opet sokaci i bud`aci, avlije,

i }enife, i jablanovi. Jablanovi su ovdje jedina lijepa

zaostala rekvizita s pozornice na koju je zauvijek

pala zavjesa.

Na kraju jedne ulice, koja ide pravo, pojavljuje

se kao obala "Dobre Nade" nekoliko stotina kvad-

ratnih metara kemalizma te{ko otetih od k’smeta,

kapitulacija u ~almi. Komad tvrde zemlje na kojoj

stoji tridesetogodi{nja republika s laicizmom i pros-

vjetom.

Okolo – po mahalama vu~e se iskidan lanac

Otomanskog carstva od Fatihovog majskog ulaska

na konju i s ma~em u Aja Sofiju – do bjekstva

posljednjih sultana s cvikerima, po ki{i i u bol-

ni~kom fijakeru posljednje kategorije.

Jedrene me ispratilo po mraku koji se, kao i

svuda po kasabama, uhvati odjednom u stu{ti be-

somu~no i sa svih strana – i sa evropske i sa azijske.

Tama polegne kao dervi{ka d`uba po ku}ama,

po ljudima, po poslovima, po pokretima…

Istok i Zapad zaspi svakog ak{ama zagrljeni

na u{}u Marice.

Samo tri crvena kruga na zelenom…

32

APRIL NA SIRKED@IJU

April bahne u tijesne sokake Sirked`ija kao pi-

jani kico{ s koferima punim sunca.

April uvijek dugo putuje do Sirked`ija na karo-

serijama automobila.

April uska~e u od`ake }evabd`inice, viri iz na-

bora izno{enih porhetskih haljina, igra na sakatim

repovima pijetlova, ozeleni `alosne vrbe za tara-

bama, uspava sve `ute ma~ore i osvijetli ljubi~asti

"beze" na usnama prodava~ica.

April ostade na pra{njavim tavanicama po Sir-

ked`iju.

Naseli se ovdje tek poslije {etnje glavnim uli-

cama grada, po{to ogrije fasade i izljubi gospodsku

djecu po parkovima.

April otvara vrata du}ana i muhalebid`inica i

puzi memljivim zidovima preko {arenih panorama

obale po kojoj se ko~opere `irardo {e{iri starinskih

kico{a u redengotima.

Dopodne, april daje besplatne predstave sun-

~anih igara za mahalsku dje~urliju.

Igra dugo u zelenim dimijama po krovovima,

dimnjacima, antenama i d`amijskim avlijama.

Igra dugo i tu`no kao ~ar{ijska luda.

Popodne, umoran, su{i}av i `ut, boluje na po-

cijepanim jastucima stjenji~avih kona~i{ta oko `e-

ljezni~ke stanice na Sirked`iju.

33

Posljednjim vidom modrih zjenica aprilski dan

te~e dugo i radoznalo pred nirnber{kim va{arskim

fotografijama po zidovima hotelskih soba na Sir-

ked`iju.

Dugo sanja na zidu pred prizorima davno umrlih

prolje}a.

PRVA [ARENA SLIKA NA VLA@NOM ZIDU SOBE

ILI SIRKED@I APRILA 1285. GODINE GOSPODNJE

Iz svijetle carske pala~e u cvije}u i mirtama

izlazi ohola carska svita – blistava kao orijentalske

{e}erlame.

Sokacima starog Sirked`ija preko svilenih sa-

gova, izme|u dva reda "plavih" i "zelenih", uz glas-

nu viku heralda i pjesmu posta – kora~a car pra-

voslavnih sa tijarom i krstom na zlatnim trijum-

falnim kolima.

Sve}enstvo u zlatu o~ekuje cara u atrijumu Ba-

zilike koju sagradi{e Artemije iz Talesa i neimar

Isidor iz Mileta.

Iza imperatora gami`e ~opor dvorjana, {titono-

{a, patricija, sladokusaca, senatora, degenerika i

zapovjednika. Sva falanga pozla}enih i prepredenih

ljenjivaca sru~i se u dvadeset i sedmoro vrata Aja

Sofije, osvijetljene sa {est hiljada kandelabra.

Sokaci se prolamaju od usklika fukare ~iji su

pradjedovi sedam godina dovla~ili gra|u i hiljadu

osam stotina trideset i sedam dana i no}i zidali na

brijegu Bogomolju pod koju je unijeta vitlejemska

plo~a na koju je odmah po ro|enju bio spu{ten

Sidi Isa, "sin Marijin, apostol Bo`iji, duh koji je

Bogom nadahnut i koji zaslu`i po{tovanje i na ovom

i na onom svijetu".

34

DRUGA [ARENA FOTOGRAFIJA ILI SIRKED@I

APRILA 1885. GODINE GOSPODNJE

Sokacima jure anadolski strijelci sa zelenim tur-

banima i bijelim gama{nama. Oni ~iste put njego-

vom carskom veli~anstvu sultanu i kalifu pravo-

vjernih.

Za carskim fijakerom na Selamliku u Aja Sofiji

tiska se tijesnim ulicama Sirked`ija gomila dvorskih

sobara, generala, pezevenka, kuhara, velikih vezira,

u{kopljenika, pa{a, bozad`ija, {pijuna, ~ankoliza,

dervi{a, begova i ~etiri stotina a|utanata, ministara

i vatrogasaca.

Zlatna ekipa`a i frizirane dvorske brade zaus-

tavi{e se pred fontanom Ahmeda III koja nije ni

~esma ni spomenik, nego igra~ka, }ejf i ljupka {ala

umornog Osmanlije u ljubavnom zanosu.

Sa slike u ~etiri boje muzika tre{ti "Hamidiju",

a poderana gomila sultanovih podanika, besposli~a-

ra i opsjenara arlau~e: "^ok ja{a, ~ok ja{a, padi{ah!"

Umoran od vijekova predve~e, april tiho umire

u berberskim ogledalima i vla`nim olucima sme|ih

stra}ara, uga{en prosja~kim dlanovima u dnu a{~ij-

skog lonca.

Potro{en je u kupljenom zagrljaju i opojan ve-

~ernjim ezanom krezubih mujezina u {alvarama.

36

OSVETA MRTVIH SULTANA

U djetinjstvu, bila je jedna ulica, u ulici knji`ara,

u knji`ari slika, na slici panorama – Sarajevo pred

austrijsku okupaciju – zeleno u magli zelenog }u-

tanja.

Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u

izlogu Studni~ke, knji`ara i antikvara, ^eha ili Po-

ljaka, do [tadlerove katedrale – zelenije zelena od

svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, ze-

ljenica, zelengora i zeleni{a.

Najzelenije zeleno zelenilo.

Samo se slike dugo pamte, a rije~i ve} sutradan

promijene svoj red.

Bozad`inica na proplanku kod izobilnog {edr-

vana zelene bursanske d`amije puna ogledala, tat-

lija, muha i tepsija… Opet uramljena priznanja od-

li~no polo`enih majstorskih ispita i pretjerano tak-

siranih dozvola i uvjerenja sa potpisima mjesnih

vilajetskih veli~ina…

U {lifovanom staklu sme|ih vitrina {e}erna voj-

ska {arenih {e}erlama kao egzoti~ni statisti u holi-

vudskoj {arenoj koloparadi pred rokoko kapijama

nekog maharad`e od Hajdarabada.

Bijeli turbani mrkih indijanera na ~elu dugih

e{alona kraljevskih indijskih kopljanika predvode

37

tvrde oklopnike sme|ih dobo{torti i kolone obi~nog

crnog askera od u`eglog masla i ~okolade.

Eskadron jeftinih poslastica preliven roza kre-

mom sa crnim perjanicama najamnika od pr`enog

badema putuje staklenim mejedanima vitrina…

Iz impozantnog "vestinghuzovog" zdanja `mir-

kaju po sve~anosti pihtijaste o~i muhalebija i bjelo-

puti sutlija{i kao haremi pregojenih bula mo}nog

isto~nja~kog princa u nekoj verziji Diznijeve bajke

za anadolsku djecu i odrasle.

Noga srpskog kraljevskog poslanika Novakovi}

Stojana i supruge mu pohodila je ovu zelenu dolinu

anti~ke Vitinije putevima svetosavskim, preko In|ir

Limana, kuda je najmla|i Nemanji} nekada plovio

u Nikeju.

Godine 1891. maja i juna Novakovi} je bio u

Bursi…

"Hodio sam – pi{e – i prenosio sam se u mislima

svojim u stare vekove, zami{ljao onovremene bro-

dove i tra`io da uhvatim sliku svetitelja Save i

srpske svite njegove kako preko onog mora brode

tamo k onome zalivu me|u gorama na putu Ni-

keje…"

Mu~en radoznalo{}u i kostoboljom borio se dr-

`avnik, pisac i nau~nik srpski u ovoj dolini sum-

pornih vrela s nesigurno{}u svih dokumenata na

Istoku, gdje se i ina~e te{ko sagledaju blijede gra-

nice legende i historije.

^itao je "pismo o hristijanima" i opisao nasta-

janje Burse od Plinija Mla|eg i njenu historiju do

ulaska Orhana, jednog od sinova Osmanovih.

39

Drugovao je sa Ahmed Vefik-pa{om koji je

nekada prevodio Molijera i pregovarao sa knjazom

i Gar{aninom.

I{ao nesigurnim tragovima slovenskih apostola

{to se ovdje pod Ulu-dagom "pokori{e strogim pra-

vilima mona{kog ~ina".

Na prostranim terasama Muradije tra`io je zabo-

ravljene grobove kneginjica srpskih i carica turskih,

Mare i Olivere, a nai{ao je na uspomenu sultanije

Nulufer, Grkinje iz Biled`ika, "~uvene i po ljepo-

tama i po raznim vrlinama svojim"…

Prou~avao je ustanovu ksendohija gr~kih i po-

tonjih imareta turskih, za koje na|e u putnim bi-

lje{kama patrijarha Arsenija ^arnojevi}a: "I vsaki

dan na ve~eru povaseh hod`aceh podavajut hleb i

~orbu musafirom".

Do carskih turbeta ide se kroz vo}njake i vi-

nograde.

Oko d`amije su visoki stari platani i jake ~esme

planinskih voda.

Ulazi se duga~kom stazom, pervazom divljih

ru`a i poljskog cvije}a u visoke zelene trave stepe…

Bilo ih je {est…

Mrtvi sultani {enlu~e ovdje samo u dosadnim

ljetnjim ve~erima.

Mrtvi sultani po~ivaju me|u crnim kiparisima

i koprivom u truhlim zelenim anterijama punim

gu{tera i glista.

Jutrom carski pokojnici tumaraju u~ionicama

lai~kih gimnazija.

Ja{u ugojene bedevije poljanama i mejdanima

bijelih listova kemalisti~kih bukvara i mu~e repub-

40

likanske generacije datumima svojih bitaka, ro|enja

i poraza.

Od septembra do ferija razapinju svoje svilene

{atore na svakoj stranici historije, juri{aju na Tamer-

lane i Lazare, osvajaju bijele carigradske kule, po-

ziraju Beliniju, udvaraju se perverznim kneginjama

vizantijskim, ~itaju Tacita i pi{u sonete izme|u dva

juri{a. Dijele dvojke, ke~eve i mr{ave trojke malim

djevoj~icama i dje~acima {to bubaju njihove titule,

vrline i zlo~ine.

Pi{u doktorske teze, slikaju se za festivale na

serijama obi~nih i taksenih maraka i po trafikama

prodaju likove svoje na kutijama jubilarnih orijen-

talskih cigareta.

U ak{am pokriveni zelenom ~ohom svojih za-

pu{tenih grobova prkose suludo i uporno tridese-

togodi{njoj republikanskoj iluziji svoje negacije i

gvozdenom ~ovjeku svijetloplavih o~iju sivoga vu-

ka na prostranom skveru "Zelene Burse".

Osveta mrtvih sultana je uvijek dosti`na, pri-

sutna i dosljedna…

42

NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI

Ovdje, sa brijega, vidi se cijeli Zlatni Rog.

Desno je Fanar.

Voda pod Fanarom bila je bajata i stara – vi-

zantijska.

U ovoj vodi vi{e se ne ogledaju stvari sa zemlje.

Po Fanarskom brijegu nad Zlatnim Rogom ~u~e

crvoto~ne ku}e popularnih mu{ebaka, rasute po pa-

dini iznad Vaseljenske patrijar{ije. Izdaleka, ovako

razbacane, li~e na potu~enu vojsku posljednjih oto-

manskih sultana.

Ova propala zdanja gr~kih trgovaca vjekovima

su odolijevala islamu i zemljopisima.

Bogata i mo}na do prije stotinjak godina, desna

obala zaliva bila je gnijezdo fanariota. Ovdje je

bio centar gr~ke akcije na Balkanu i trgova~ke {pe-

kulacije na Levantu. Odavde su se generacije boga-

tih hri{}ana lukavstvom, novcem i intrigama nosile

s turskom vjerom i policijom. Zlatom se kupovao

Sultan i iskupljivao Hrist.

Trgovci su dr`ali novac, patrijarh carigradski

dr`ao je crkvu, car ruski dr`ao je patrijarha. Kada

nije bivalo tako – panduri su globili trgovce, a

dervi{i su vje{ali patrijarha. Srednja vrata Vaseljen-

ske patrijar{ije i danas su zazidana. Na njima je

visio patrijarh Grigorije. Ali, i prije i poslije toga,

begovi fanarski bili su i kne`evi i guverneri oto-

43

manski po Vla{koj i Rumeliji i savjetnici carski

na Saraju i na Porti.

Nema vi{e fanariota… Ni sultana otomanskog…

Ni cara pravoslavnog…

Sa ovog bre`uljka zlato je pobjeglo u banke

po Galati ili ~ak u Urugvaj.

Bogati trgovci `ive na D`ihangiru ili Floridi.

Na Fanaru je ostala sirotinja jevrejska i Patrijar{ija

vaseljenska uboga i preuboga. Prije nekoliko godina

htjela je Patrijar{iji pomo}i i Moskva, ali su je

pretekli protestanti i dolari.

Na padini {to prolazi pored malehnog prozora

le`ao je nekad stari Vizant, i mo`da su janji~ari u

jednom od ovih tijesnih prolaza dotukli osamna-

estog i posljednjeg vizantijskog cara, ra~unaju}i

od Konstantina Velikog ili sto dvadesetog, ra~u-

naju}i od imperatora Avgusta Oktavijana.

Tako pi{e u svim historijama…

Brod okre}e desno, panorama se prekida. Pored

prozora te~e zelena voda. Sve do Ejuba…

Truhle tarabe, drvene ku}e, desetak kubeta, sto-

tine automobila i jablanovi. Sakrivena u {iblje, tur-

beta na gomili dotrajavaju kao neko ogromno, ne-

upotrebljivo i polupano posu|e, ba~eno u korov.

Na Istoku se spomenik ne mo`e uvijek vidjeti

cio. Sve je napuklo i za sve se zalijepio "noviji"

svijet du}ana i da{~ara. Vidi se obi~no kube ili

samo vrh minareta.

Na dnu dvori{ta Ejubove d`amije, u zelenilu

{adrvana i ~esama ima stotinjak kvadratnih metara

stare turske keramike, ljep{e od one u jedrenskoj

Selimiji, i svje`ije od one u Plavoj d`amiji. Na

44

ovim plo~ama sve se ve`e i prepli}e u zelenim

~vorovima i opet nadovezuje u vje~nom ponavlja-

nju teme koja je bez po~etka i kraja kao u staroj

isto~nja~koj bajci.

Ovo je ispjevao pjesnik koji nije znao za granice

dozvoljenog i nedozvoljenog, i bje`e}i jedino od

~ovjekova lika, iskreno i tiho pjevao je po ovom

zidu svoju malu zelenu strofu. Nju mo`e zapamtiti

svako ko voli da ~ita ~udna slova kojima je napisana,

ali niko je ne mo`e ponavljati i recitovati. Ple-

menitom povr{inom sa svih strana tankim plavim

venama isto~nja~kog ornamenta te~e nje`ni krvotok

arabeske.

Iz dvori{ta Ejubovog turbeta svi putevi vode u

stara turska groblja.

Da nema duga~kog naselja na drugoj strani,

ovo bi bio grad mrtvih.

Bez kapija, strogih aleja, bez prodavaca cvije}a,

bez ~uvara, crnine i svije}a, ovo ~uveno tursko

groblje li~i na livadu po kojoj su nakrivo izrasle

velike bijele pe~urke od kamena.

Kao da je ovdje smrt bila obi~na i svakodnevna

stvar, a na drugim mjestima u svijetu izuzetna ne-

sre}a koja se mora uljep{ati.

Penju}i se prema kafanici na brijegu, u~ini vam

se da se grobovi nadovezuju i re|aju kao brojanice

i, odjednom, po`urih, ne zagledaju}i se i ne oba-

ziru}i se.

Pjer Loti volio je Istanbul, Zlatni Rog, Ejub i

ovu kafanicu na brijegu.

Nekada je iz duga vremena prou~avao budizam

i kao Lamartin putovao u Svetu zemlju na had`iluk.

45

Ovdje je povjerovao u lijepu Hatid`u i postao tur-

kofil. Jednom je i sam htio da izmisli neku novu

vjeru – ovdje je zaboravio i staru. Na dugim plovid-

bama, od Polinezije do Boke Kotorske, nije shvatio

narode ni upoznao civilizaciju. Nije razumio ni In-

diju, ni Egipat, a jo{ manje Gr~ku i Italiju. Sve

filozofije i religije zamijenili su na kraju stambolska

bula i orijentalni `ivot.

Ka`u da je Loti u ovoj kafanici na Ejubu sjedio

mjesecima i pisao "Azijadu". Dokazi su u svim

bedekerima, na svim jezicima, i jedna fotografija

na modrom kafanskom zidu.

Iznad {arene litografije po kojoj juri{a i juna~ki

gine konjica neke nepoznate narodnosti i sve se

dimi i pu{i, ba{ kao na slikama iz srpsko-bugarskog

rata u izdanju knji`are Tome Jovanovi}a i Vuji}a

sa Zelenog Venca, upara|en u malom formatu raz-

glednice stoji Loti pun ordenja i brkova. U lijevom

uglu preko lampasa ne~itka posveta i potpis. Na

suprotnom zidu Rita Hejvort reklamira "~uveni mi-

ri{ljavi PURO toalet sapun".

Pjesnik, moreplovac i turkofil bjesomu~no gleda

u nju mjesecima…

Plovim ispred stare otomanske krstarice "Me-

d`idije". Starudija hr|a u pli}aku ispred nezgrapne

`ute pala~e sultanovog admiraliteta.

Bespomo}na carska olupina po kojoj se su{e

ribarske mre`e i danas ponosno plovi svojih dvade-

setak milja, sijeku}i modre talase nekog zami{lje-

nog mora na {arenim lajpci{kim litografijama za-

djenutim u uglove berberskih ogledala u Anadoliji.

47

Plovimo opet sredinom masne vode i sije~emo

glavice truhlog kupusa koje bacaju la|ari sa pre-

punih dereglija.

Uramljena u malehno okno brodarskog prozora

odmi~e sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka

siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika pro-

laze d`amije sultana i velikih vezira.

Cio prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomo-

lja jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama

odabirao mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih

ku}a, isje~eni uskim sokacima po kojima od jutra

do mraka, kao u crijevima ogromnog d`ina, jure

ljudi i [evroleti.

Na ovim ulicama nema nezaposlenog svijeta.

Tri pertle i dva ~e{lja, jagnje}a glava i malo luka,

vunene ga}e, mahramica ili jedna riba, ve} je trgo-

vina na trotoaru. Trguje se u ku}i, u radnji, pred

radnjom, na ulici, u prolazu, u krevetu.

Jak glas ili diskretan {apat su jedina reklama.

Galama zamjenjuje velike firme, male oglase, pla-

kate i skupa neonska svjetla.

Ovaj svijet po ulicama, kapijama i parkovima

koji nikad nije {trajkovao ipak je uvijek u nekakvom

{trajku bje`e}i po cio dan od velikog posla i dan-

gube}i na sitno.

Da li je du{a ovoga grada kr{tena ili nekr{tena?

Prepirka traje pet stolje}a… U~estvovali su i o~e-

na{i i artiljerija i Kur’an, i motke.

Sva|ali su se carevi, vladike, prosjaci, ba{ibozuk

i krsta{i.

Kemal je, na kraju, spasao {arenu du{u ovoga

grada.

48

Poslije njega ostale su freske bez tamjana i mi-

nareta bez mujezina. Ostavio je za sobom ~ovjeka

u plavoj ~uvarskoj uniformi da prodaje ulaznice i

oduzima fotografske aparate na vratima bogomolja.

Brod plovi pored Mahmud-pa{e, ispod Kapali-

-~ar{ije koja je izgorjela. Kapali-~ar{iju je progutao

plamen.

Ovo je posmrtno slovo hiljadama galanterija,

parfimerija, konfekcija, manufaktura, kolonija, ba-

kala, a{~inica, kafanica, zlatara, krpara, antikvara,

staklara, staretinara, sva{tara i ostalim stotinama

malih du}ana u tamnim svodovima nekada ~uvene

Kapali-~ar{ije u Istanbulu.

Ovo je nekrolog mravinjaku punom jorgana,

fild`ana, ~ipaka, ibrika, fotelja, solitera, fri`idera,

kombinezona i svih najlona, u kome se vi{e od

sto hiljada dana kupovalo i prodavalo, nudilo i

tra`ilo, `ivjelo i bankrotiralo.

Li~ila je na mahove na luksuznu pe}inu u kojoj

se skrivalo od nevremena, reformi, roka i kriza, i

trgovalo uporno i stra{no u rije{enosti da se istraje

do na{ih dana i da se postane jedinstven i nenad-

ma{an.

Ogroman prostor izme|u spoljnih zidova u ki-

selom drvetu i mahovini i beskona~ni broj stubova

pregra|ivao se danima i godinama i kamenom i

krpom i daskom, i tako je sazdano ~udovi{no va{a-

ri{te ~uveno u svakom vijeku od svoga postanka

do ju~e. Svaki esnaf i svaka vrsta trgovine stiskale

se pod jedno kube, pod nekoliko svodova, me|u

desetak stubova, u donji rakurs, u prolaz, u gornji

rakurs, izme|u dva prilaza, u dno }or-sokaka.

49

Oni {to nisu imali stalnih du}ana vri{tali su

pored svoje robe na ulici, u prilazima, u prolazu…

Veliki gradovi se ponose i historijom i no}nim

lokalima i katedralama i lijepim `enama. Istanbul

se ponosio i svojom Kapali-~ar{ijom.

U vla`nom lavirintu piske, ljudi i mirisa {i{-

-keveba, Rev d’or-a, u`eglog masla – sijale su griv-

ne, Solomonove zvijezde, men|u{e, po kojima se

iza ~ekmed`eta kr~milo zlato kao burek. Do njih

su bile katakombe antikvara u ~ijim su vitrinama

bu|ali `u}kasti trbusi indijskih Buda i hr|ale sablje

dimiskije.

Kr~mili su se i falsifikati i originali.

Ta{kent, Buhara, perzeri, Smirna, Samarkand.

Samovar ruskog cara, sijamsko ordenje, mamuze

kralje Amanulaha, ~e{ke ujdurme "a la turka", ~i-

nije, nargile, Bijeli orlovi, kineske vaze, slike Ane

Mej Vong sa autogramom, du{ek Pjera Lotija!…

U malim izlozima dostojanstveni stari ~asovnici

kao nadgrobni spomenici {to stenju i sviraju Lehara

i "Nizamski rastanak".

Kilogrami "[afhauzena", "Omega", "Marvina",

"Helvecija", "Lon`ina".

Opet prolazi, mrak, ~esme, fluorescentnecijevi…

Trgovine u starim sanducima, mangale, ~ajnici,

miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu najve}i

isto~ni miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu

najve}i isto~ni arsenal polovnih frakova, redengota,

smokinga i {traftastih pantalona… Tri puta po hilja-

du mlado`enja, makroa, konzula i novinara mo`e

se vjen~avati, slikati i paradirati pod kiriju od dvade-

setak lira!

50

Kuhinjski kredenci, trokrilni ormani, fotelje,

bra~ne sobe, armije stolica. ^a{e, bokali, servisi

za ~aj, karafindli, slanici, servis za dvanaest osoba,

{erpe, nok{iri, stakleno posu|e. "Vestinghauz", "Si-

mens", "Sidol", "Kerting", "Orion".

Svilena mahrama "Suvenir d’Istanbul". Slika

posljednjeg sultana sa leptir ma{nom. Zelena rek-

lama "Devlet hava jolari" i stjuardesa nudi sendvi~e

sa sirom.

Uzvici, krikovi, ~opori…

@u}kasti potoci sladunjave kolonjske vode…

Nekome je nestao nov~anik!

Mideri… Kilote… Tobralko… Korzeti…

Mlinovi za kahvu kao bataljon patuljaka u ok-

lopu.

"Soar d’Pari", "Vakans", "Amur", "[anel", "\u-

lijag",

Pod svodom `ute, plave, roza, bijele, zelene

spava}ice kao zastave na Farukovoj jahti.

Miris pr`enih leblebija i crnih ma~ora… Pro-

davac {tofa ima tri metalna zuba.

Nova ulica…

Kravata sa Aja Sofijom i tri minareta… Oprema

za motocikliste, mu{tikle, "Kontinental" gume.

[oljice za bijelu kahvu sa Ivicom i Maricom.

Komplet za dvadeset ~etiri osobe.

Godinu, mjesec i dan vi{e i ne pamtim.

Bila je zima…

Bilo je to davno…

Bila je ona prava, stara sarajevska zima sa mno-

go snijega i neke ~udne bijele ti{ine.

I bila je no}.

52

Poodmaklo gluho doba nad smirenom kotlinom

oko Miljacke.

Ne znam koliko je bilo sati. Ni kad me je majka

probudila, ni kad sam bunovan pogledao u prozore

nisam pomislio na vrijeme.

U zavijanim oknima na{eg prozora gorio je grad.

Gorjelo je ~itavo Sarajevo.

Na{i prozori bili su okrenuti prema Imaretu.

Sa na{ih prozora vidio se veliki dio Sara~a, {iljati

od`aci na medresi Kur{umliji, mali sarajevski du-

}ani sefarda, Ta{lihan, tri minareta, stara sinagoga

i dio zida i ~esme pred Begovom d`amijom.

Te no}i sve je blistalo u toploj pozlati ognja.

Sokaci su bili puni bunovnog svijeta.

Svi smo tr~ali prema buktinji koja nas je mamila

i omamljivala.

Plamen je nadvisio stare jablanove, minareta i

sme|u sahat-kulu.

Te tihe zimske no}i gorio je Kolobara han.

Dim je bio pun mirisa {tavljenih bravljih ko`a.

Mo`da se ni{ta ne usije~e tako jasno u pam}enje

kao neki veliki po`ar u no}i.

Dok sam crtao starca u lijevom uglu crte`a,

sjetio sam se starog ad`e koga sam posljednji put

vidio te no}i.

Ad`o je imao smije{an mali du}an u jednom

}o{ku starog hana. Njegov du}an vi{e je li~io na

pove}i sanduk za {e}er ili neko limeno posu|e nego

na radnju u kojoj je romanijskim seljacima hamaj-

lijama i ~udotvornim zapisima istjerivao zle du-

hove, ograme, demone i {ejtane. Osim divita i ne-

koliko po`utjelih starih }itaba, koji su izgledali kao

53

ispucani crijepovi sa kakvog zaboravljenog turbeta,

vi{e ni~ega nije ni bilo.

Mo`da je takav nekada davno bio i du}an onoga

Mula Mustafe Ba{eskije, mudrog i veselog hro-

ni~ara starih sarajevskih prilika i ulica.

Ba{eskije, koji se podjednako molio za spas

du{a i onih koji gone i onih koji su gonjeni.

Ad`o je stajao te no}i poguren i nijem.

^itave te no}i ad`o je {aputao neku dugu spa-

sonosnu molitvu.

Dobrih duhova no}as nije bilo.

Vatra je gorjela ~itave duge zimske ve~eri.

Vatra je progutala ~a|ave tavane i divanhane,

jadna imanja siromaha, ~itav jedan inventar fukar-

luka i tuge. Lu~evi direci pucali su kao ramazanske

be{~etalame.

Ujutro je osvanulo zgari{te.

Crno i uko~eno kao duga~ak le{ nekakvog d`ina

koji se ~itave no}i nosio sa crvenim bi~evima og-

njene agonije.

Stara avlija je bila puna mrtvih ptica.

Mo`da je u jednom njenom }o{ku nekada bio

du}an onoga dobrog starca koji je toliko volio Veli-

udin-pa{u ^erkeza, seraskera vilajetskog i nepri-

jatelja Fra Grge.

Gore na spratu bila je divanhana na kojoj su,

mo`da, nekada davno ak{amlu~ili i {enlu~ili rova{ni

Mori}i i po ~itave no}i ken~ijali sa smije{nim i

nesretnim \erzelezom.

Izgorjela je za jednu zimsku no} crvoto~na ve-

lika kutija usred ~ar{ije.

Izgorjela je kutija koja je vijekovima pod svojim

crnim poklopcem okupljala putnike i namjernike.

54

Turke, Grke i Latine.

Kirid`ije i kavgad`ije.

Kekeze i nakaze.

^au{e i fratre.

Hod`e i had`ije.

Ljude koji su putovali svijetom za bogatstvom

i trgovinom, i nesretnike koje su po svijetu vukli

mra~ni i stra{ni nagoni.

Te tihe zimske no}i izgorio je Kolobara han.

Ni{ta se ne usije~e tako jasno u pam}enje kao

sje}anje na veliki po`ar u no}i.

U nekim novinama od{tampana je ~itulja jednoj

rijetkosti. Izgorjela je jedne no}i iza dobro osigu-

ranih zamandaljenih kapija…

Iz bedekera je istrgnuta stranica o mravinjaku,

gdje se godinama i danima zacjenjivalo, ucjenjivalo,

procjenjivalo i cjenkalo, dok gust kiseo dim nije

odnio sve u bescijenje…

Ovo je pomen ogromnoj kamenoj {atri izobilja,

{arenila i asortimana, razapetoj od Bajazidovog mej-

dana do Mahmud-pa{inih mahala i Nuri Osmanlije.

Ovo je pomen tvr|avi jednog mentaliteta, gdje se

trgovalo dugo i iz ubje|enja, novcem, robom, gri-

masama i zakletvama.

Kolika je cijena stvarima koje se vi{e ne mogu

napraviti!

Dobri, stari teatar, ~iji su klovnovi sa historij-

skim zaka{njenjem na svojim ubogim trapezima

pehlivanili pre`ivjelu levantinsku varijantu prvo-

bitne akumulacije, odolijevaju}i falangama ljupkih

prodava~ica i utvr|enih cijena mo}nih savremenih

robnih ku}a, izbjegavao je jednostavnu i tihu smrt

u banalnosti regulacionih planova i urbanisti~kih

56

zahtjeva savremene metropole i nestao u posljed-

njem uzbudljivom spektaklu zapaljenih kulisa.

Po`ar je uzbudio milion ljudi kao u zlim no}ima

stra{nih zemljotresa, velikih strava, ratova, Kon-

stantinove smrti i Fatihovog trijumfa na bijeloj ko-

bili.

Siroti Sulejmani, Avrami i Antigoni koji su jo{

sino} u pet do sedam tr~ali do }o{ka da vam se

jo{ jednom zakunu, do`ivjeli su reprizu Hjustono-

vog "Blaga Sijera Madre" i ostali izbezumljeni i

blijedi u traganju za po`utjelim policama "Uniona",

"Rosije Fonsijer", "Anadolu Sigorta", "La Nasiona-

la" i "Asikuracioni |enerali"…

Siroti poreski obveznici, {to su na domak "atom-

skog blagostanja" godinama drhtali od "Meser{mi-

ta", "Lankestera", konkurencije, policija, MIG-ova,

nuklearnih bombi, Marsovaca i lete}ih tanjira, pre-

`ivjeli su konvencionalno uni{tenje svojih obi~nih

malih sre}a u plamenu jednog klasi~nog istanbul-

skog po`ara bez nade i hepienda.

[etnja po Zlatnom Rogu je zavr{ena. Na izlazu

treba predati kartu.

Neko }e re}i da je Zlatni Rog lijep samo u

prolje}e.

Drugi, opet, ujesen.

Tre}i zimi.

Ustvari, on je ru`an i ljeti, i zimi, i u jesen, i

u prolje}e. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali

samo predve~e.

Danju je ovaj zaljev ogroman rov, pun ustajale

vode po ~ijoj se ivici nahvatao `ivot `ut kao ma-

hovina.

57

No}u, na mjese~ini, ovo je ki~, turisti~ka rek-

lama i ono "rado te se sje}a…" na razglednicama.

U pono}, bez mjese~ine ovo je stra{ilo i crni

bode` u le|ima Evrope.

Popodne ovo je duga~ka ^ukarica, puna do-

kova, la|a i otpadaka.

Lijevo – obala prodavaca i preprodavaca.

Desno – mahala puna ~u~avaca i leblebija po

kojoj se su{i ov~etina, dime nargile, tre{te gramo-

foni i plju{te {amari.

Samo pred sun~ev zalazak ovo je zlatan ma~

na crvenoj vatri.

Samo nekoliko trenutaka svakog dana ovo je

Zlatni Rog.

58

D@AMBAZ–TEPE

Lamartin je krenuo na Orijent da zaboravi Elviru

– Loti da na|e Hatid`u.

Loti da izmi{lja novu vjeru – Lamartin da zabo-

ravi staru.

Lamartin da rje{ava isto~no pitanje – Loti da

postane isto~nja~ki princ.

Lutaju}i svijetom "… sa {tapom u ruci i torbom

na le|ima na raskrsnici divnih vjerovanja pro{losti

i stra{nih neizvijesnosti u budu}nosti", prije nego

{to je pro{ao zemlju u koju je "isto~nja~ki Va-

{ington", Milo{ uvodio slobodu i pandure, Lamartin

je vidio Plovdiv, ove uske, kaldrmisane sokake,

d`ambaz-tepeta i sahat-tepeta i zavolio ovaj "…

skromni, blagi, trudoljubivi i prema svojim sve{-

tenicima pun po{tovanja…" – bugarski narod.

Otmjeni i umni poklonik Hristovog groba, kome

had`iluk nije umanjio rezignaciju, sjedio je na di-

vanhanama gospodske ku}e na sedmom brijegu raz-

mi{ljaju}i o Orijentu, "… tako besplodnom za na-

rode koji na njemu `ive, za carstva koja na njemu

tavore, a tako bogatom za blijede i umorne putnike

iz Evrope".

Ostavljaju}i Balkan, zadivljen je zastao jo{ jed-

nom pred ]ele-kulom pozdravljaju}i pogledom i

srcem "te junake ~ije odrubljene glave stoje kao

59

biljeg nezavisnosti njihove otad`bine", i za`alio po-

sljednji put {to se vra}a me|u prosvije}ene…

"Toliko su varvari azijski i evropski bili izvan-

redno dobri prema nama…"

Uzalud je htio da sti{a sumnje, zaboravi voljenu

`enu i napi{e ep "ogroman kao priroda, zanimljiv

kao srce ljudsko i visok kao nebo…"

Neko se nekog upla{i i dan pobjegne na dno

rijeke.

No} obavija crnim platnom sedam bregova u

Plovdivu, kao u Rimu, kao u Istanbulu.

No} oslijepi sva stakla.

Popadaju svi kapci i sve roletne na du}anima,

kontoarima i robnim ku}ama pred kesicama ar-

pad`ika i "Vima", pred cicom i krepde{inom, pred

kioscima, {ankovima i tezgama…

Mrak ugasi svjetlo nad vodama.

Zasijaju samo ulazi plovdivskih bioskopa na

~ijim plakatima u tri boje u dvojnim redovima mar-

{iraju mornari balti~ke, crnomorske ili dunavske

flote sa uvoznim harmonikama doma}e proizvod-

nje, i pjevaju pjesme o rodini, ljubavi i bratstvu.

Na ekranu bucmasta ljepotica s kiki}ima i vi-

sokom {tiklom puna dva sata spretno odolijeva ud-

varanjima i laskanju lokalnih aparat~ika i lijen{tina,

~uvaju}i do kraja predstave svoje malo ~edno srce

za smjelog traktoristu s najvi{e trudodana.

Svi bilansi su zavr{eni i sve norme preba~ene…

60

Posljednji ~orbad`iluk dotrajava na posljednjem

brijegu Plovdiva.

Svjetlost se skriva od mraka u ispucane cilindere

malehnih petrolejki, u crne mutvake i hajate do-

kusurenih ~orbad`ijskih konaka i magaza.

Potamne d`ombaste avlije i kapid`ici, po~inju

samotna no}na bdijenja jermenskih, gr~kih i bje-

losvjetskih starica koje su, ko zna ~ijom voljom,

odakle, i kuda, i kako, i za{to, zalutale u ove fukar-

ske odaje pod doksatima, zajedno sa svojim `utim

ma~orima, ikonama i vjen~anim slikama…

Nekad se u ovim konacima i magazama nami-

calo, i sticalo, zrno po zrno zrnilo, kamen po kamen

kamenilo, kap po kap kapalo, titizilo i d`imrisalo,

rova{ilo i cicija{ilo, kat po kat, para na paru, dan

za dan, dok i smrt za vrat.

U `utim carigradskim sanducima truhnu im stare

fotografije i davna sje}anja na Isto~nu Rumeliju,

Bagoridis Aleko-pa{u – fanariota istanbulskog, gu-

vernera hri{}anskog i vazala turskog.

Umiru sje}anja na paradne ulaske kroz gradske

kapije fi}firi}a i potporu~nika austrijskih i pruskih

sa akselbenderima i peru{kama, Batenberga i Ko-

burga, potonjih kne`eva i potonjih careva bugar-

skih.

Na ovom brijegu ima no}i za cio jedan grad,

za ~itav jedan svijet…

U deset sati nigdje `ive du{e. Jedan pjesnik je

rekao:

"… U deset sati sva djeca su napravljena, u

deset sati sve `rtve su poklane…"

62

Marica proti~e i {umi Marica, sredinom grada,

paradna rijeka kao stara patriotska kora~nica, po-

nosno, zadovoljno i nacionalno, zelena i mehka.

Dugovoda lijepa balkanska rijeka kao da se ne

ulijeva u obi~no more, nego pravo u historiju.

63

GALIJA POD ]ERAMIDOM

Solun.

"Egejski biser", danju je istovar-utovar.

Tesaloniki, Solun, Selanik.

Mahmurluk starih kapetana.

Katarke zabodene kao ~iode u nebo.

Nostalgije tajanstvenih dalekih putovanja.

Matrikule, mastika, leblebije.

Kr~me i {e{-be{.

Tetovirane ru`e, srca, Havajke i nimfe na mi{i-

cama mornara.

Osmijesi i suze za palubama koje odlaze.

I s kraja na kraj kule vavilonske i palanke bal-

kanske (i gr~ke, i turske i cincarske i makedonske,

i arnautske) prodaja i preprodaja, a{~inice i robne

ku}e, pente, dekapente, "blaupunkt" i ro{tilj, i gr~ko

}ufte, i doner kevap, i janjetina pe~ena i halva

}etena.

I banke, velike malehne.

… "I malehne dragane u kvadratnoj sjenci fasa-

de jedne banke, dunje ranke, kru{ke karamanke…"

I s kraja na kraj duga {arena crijeva sokaka

neke ~udne balkanske urbanizacije koja kao i da

nije druk~ije preno{ena od kasabe do kasabe, nego

se {irila stjenicama i epidemijom.

64

Luka je no}u osvijetljena {koljka na crnom `alu.

No}u je Solun d`inovski splav koji se, gonjen

sretnim vjetrom niz Vardar, kri{om spustio na obale

ovoga mora.

Solun je no}u stara galija pokrivena }eramidom.

Na njenim jedrima spava umorna matrona bogova,

mladoturaka, francuskih generala i srpskih pukova.

Sita od poljubaca – malaksala od usluga – osi-

roma{ila od po`ara.

Sje}a se samo da nije bila "ni nevina, ni tanka"

kada je do{la la|a francuska.

I no}as jo{ pamti Mikru, Zejtinlik, srpske borce,

poali d’Orian i ~edne junake u {ajka~ama koji su

u no}ima solunskim, na istrzanim krilima fronta{-

kog sna prelijetali sve tri vojske mo}nih careva i

mjesecima i godinama dolazili u [umadiju i na

Moravu, svojoj ku}i bijeloj; proklinjali rov i `alili

za ratovanjem u Ma~vi, "kad poginulima nije od-

meravano mesto gde }e po~ivati njihovo telo i kada

je njihov pogled na umoru gledao nebo celo".

Sje}a se:

sanjali su svoja sela ravna i u zati{jima sadili

lijehe luka i paprike;

na domak bugarskih topova, s ve~eri sjedili u

svojoj "ba{ti";

ginuli, pravili ~esme u hladu velikih bukava

Sultanije Kulbeleri;

voljeli Francuze i zajedno s njima umirali od

njema~kih haubica.

U uglovima hrastovih lajsni solunskih du}ana

fotografije vojnika sa nakarminisanim usnama i cvi-

je}em u ruci. Uokvireno zeleno lice oko la`nih

65

crvenih cvjetova. Plavo akvarelisane o~i ~etvrtastog

podoficira i `ute ~au{ke zvjezdice na ramenima.

Ivicama izblijedjele nezgrapne posvete i datumi.

Nad konjanikom ukra{ene ratne zastave u boji i

kliktavi orao u letu nad {apkom.

U gladnim mediteranskim }orsokacima iza be-

az-kula, u uskim izlozima sirotinjskih fotografa pe-

riferije, na formatu {est-devet, kunjao je jesenas

bubulji~av evzon sa brkovima a la general Pangalos

pritije{njen kraljevskim parom u lijevom i desnom

ovalu.

Njeno kraljevsko veli~anstvo iz dubina rasko{-

nog hermelinskog dekoltea smje{ka se na gardistu

srda~nim smijehom njema~ke djevojke sa sela.

Kralj je lijevo, umoran i odsutan s monoklom

na desnom oku i dr`avnim brigama na umornom

~elu monarha. Tri reda doma}ih i stranih ordena

i lenta nekog uglednog pravoslavnog svetitelja.

Dva pje{adinca u avijati~arskim kapama ~u~e

na koljenima u aparatu od debelog papira sa am-

blemima kraljevskog ratnog vazduhoplovstva i pu-

tuju na vijeki-vijekova modrim visinama Levanta

iznad kreveta memljivih gostinskih mutvaka po Epi-

ru, Tesaliji i Trakiji.

Vol{ebni ~arobnjaci periferijskih ulica, skve-

rova i izgubljenih balkanskih mahala u crnom pla{tu

iskrpljenih truhlih ~ar{afa.

Opsjenari {to nedjeljom popodne i subotom do-

podne pla{ljivoj seoskoj djeci pu{taju ptice iz sme-

|ih muzejskih kamera i pola stolje}a uporno ru{e

stroge dvorske ceremonijale na radost i diku malih

poreskih obaveznika i vojnika spretno ukompono-

vanih (bar jednom u svom hudom podani~kom `i-

67

votu!) u dr`avne ambleme, grbove, zastave, ratne

(slavne) i obi~ne (svakodnevne), i pantljike ({arene)

na glatkoj staklenoj povr{ini starinskih fotografskih

plo~a me|u dekorisanim bra~nim profilima i an-

fasima krunskih glava.

Plava svjetla se pale i gase…

"Kit-…"

"Kit-Kat"

"K…-Kat"

[ta je to. "Kit-Kat"?

"Kit-Kat" je bar, kabare, dansing, varijete, "Kit-

-Kat" je "zvijezda sa Majorke" senjorita Kon~ita

del Monte Grande sa kastanjetama, pantljikama,

vje{ta~kim grudima i men|u{ama. "Kit-Kat" su ma-

lehne i velike Lisi, Lulu, Lole, Lele, Mar`enke.

"Kit-Kat" je }umez, pajzl, {pilja, rupa pored pri-

stani{ta. "Kit-Kat" su "…~uveni specijaliteti… naj-

bolja strana jela i pi}a… Za {to bolju posjetu moli

direkcija…"

Ipak, oti{ao sam u "Karavan"…

Neki Nubijac je na podijumu gutao vatru i na

kraju je pojeo sablju dimiskiju.

Aplauz.

Poslije su igrale dvije Arapke, pa {est Njemica,

pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja,

pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i

dva Arapina ili obrnuto…

Neki ^eh obu~en kao Meksikanac ga|ao je svo-

ju `enu no`evima i uvijek je proma{io. Na kraju

je uzeo baklju i zapalio `enu.

Uzalud!

@ena nije uspjela da izgori.

68

Aplauz.

U lo`i pored muzike sjedi bogati trgovac sa

veoma mladom djevojkom i zabavlja se… Njene

o~i su zelene kao jezera velikih hidroelektrana. Bo-

gati trgovac mogao bi biti otac mlade djevojke.

On bi mogao biti i vi{e nego njen otac. Bogati

trgovac bi mogao biti njena majka.

Program je zavr{en.

Truba cvili kao isprebijano ku~e.

Ministru su pomogli da ode u toalet.

Neki biv{i ministar koji je sjedio sam u lo`i

pojeo je velike koli~ine kikirikija. Sada se ~isti od

trunja.

U pono} po~inje svetkovina rok en’rola.

Ludilo objave dobo{i.

Truba~ le`i na podu.

@iponi zastiru zadivljene vidike…

Jedan mladi} je skinuo ko{ulju. Vrhovi djevo-

ja~kih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa

vrti se kao u ogromnom mikseru ogra|enom {per-

-plo~ama po kojima su islikane neodjevene `ene.

Neko je na zidu naslikao Neptuna bez kupa}eg

kostima. Truba~ se valja po podu… Klavirista kri-

{om jede sendvi~…

Nikad mi ne}e biti jasno za{to se ova igra ple{e

stoje}i.

No}as su ulice puste…

Nema ni lampaza, ni popota, ni papaza.

Mrtvi su "Odeon", "Beaz-kula", "Olimpos Pa-

las", "Kristal", "Floka" i staromodne zavodnice

madmoazel dokter i Mata Hari.

70

U varijeteima nema Francuza, Srba, Senegalaca,

Engleza ni Rusa koji su sedamnaeste ovuda prosi-

pali krv i {ampanj i nazdravljali svojoj smrti.

No}as u baru sjede tri Nijemca.

Neko uvijek putuje na Istok.

Kao vojnik.

Kao turist.

Mornari pjevaju neku pjesmu kao da zapoma`u.

Sve pjesme od Bagdada do Gradi{ke li~e na

kuknjavu.

Bogato uramljenu gojnu ljepoticu u crvenim

papu~icama mazi lepeza presami}ene haremske

crnkinje {iljatih, zava|enih dojki.

U daljini jezero, na jezeru ostrvo, na ostrvu

fontana, u fontani bazen, u bazenu zlatne ribice.

U desnom uglu ime i prezime majstora, datum…

Sme|a stjuardesa sa Kasandrovog plakata neo-

doljivo preporu~uje da holandskim superkostelej{-

nima otputujemo odmah u San Francisko, Buenos

Ajres, Hongkong, Kairo, Pariz, London, Be~…

No}as su sa prastarih ljubi~astih tapeta padale

otrovane muhe.

Mornari pla}aju.

Na rasprodaji ljubavi kupuju djevojke i odlaze…

Talasi na modrim krpama odnije}e pustolove,

galije i luku u daleke tamne dubine Egeja, u naj-

plavlje plavo srce najstarijih voda i pjevati im do

kraja ove no}i serenade.

Samba do~arava krajeve i mora koja, mo`da,

nikada ne}emo vidjeti.

U pono} se oglasi mjesec, izbrijan, bahat i zadri-

gao kao bogati trgovac iz Smirne, pro{eta nebom

Trakije kao svojom ~ar{ijom, pogasi sva svjetla u

71

svodu, obljubi jednu po jednu sve malehne zvijezde

i zaspi sam na bijelim du{ecima Kajmak~alana.

Ostane samo trag njegovog `utog mirisa.

I prati nas odavde do fajronta.

72

PUTOVANJE PO BESMISLU

Vozimo se auto-stopom…

Putevi gospodnji su asfaltirani.

Iz pje{~anog mora rastu granitne stijene arab-

ljanskih bregova. Vrhovi crvenog kamenjara ni`u

se monotono i dugo kao pobo`ni psalmi ispisani

nevje{tom rukom nekih davno preminulih arhan-

|ela. U u`arenim pe}inama ovih bregova gnijezde

se demoni. Neko je rekao da vrhovi ovih brda li~e

na kreste pijetlova. Nebo je mjesecima plavo kao

~elik arabljanskih ma~eva. [teta {to Raki} nije vidio

zalazak sunca na D`ebeli Silbalu.

Dvije beduinske `ene sjede u {oferskoj kabini.

Jedna od njih je mlada… Njihove ode`de su crne

kao grijeh.

Na sjeveru je velika pustinja el Bahar Bil Maji.

Na jugu je okean crvenog pijeska i kovnica ljutih

vjetrova. Na sjeveru su karavanska bespu}a i sa-

tanski vilajeti za pripovjeda~e bajki. Na jugu je

stra{na zemlja Hadramaut.

Oaze su le`ale kao ~iode zabodene u `uto platno

pijeska. Mali, sme|i {atori, mlijeko i meso od ka-

mila, beduini, buljuci goli{ave djece i vizija bes-

kona~nosti koja po~inje na pragu {atora… Jedna

oaza u Arabiji li~i jedino na jednu drugu oazu u

Arabiji i to naro~ito u podne. U podne nastaju

73

orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele

i `ute linije.

Nekada su ovuda vodili stari trgova~ki putevi

Istoka…

Mudri car Solomon slao je svoje bogate kara-

vane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu

vladala je lijepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od

Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi

protiv Rima. Vojske nomada vodila je ~udesna lje-

potica Zejnab…

Granice izme|u civilizacije i varvarstva le`e

duboko zakopane u pijesku pustinje…

D`ezirat el Arab – zna~i ostrvo Arabljana.

Kamion obilazi litice D`ebeli Rahmeta. U kame-

njaru ovoga svetog brda sreli su se praotac Adam

i pramajka Eva.

Protjerani iz raja zbog nemorala i u~estalih kra|a

sa privatnog posjeda gospodnjeg, na{i nesretni pra-

roditelji lutahu svijetom jalovo i dugo. Odvojeni

i napu{teni, bez blagoslova Gospodnjeg i bez so-

cijalnog osiguranja, potucahu se obalama nepozna-

tih mora i okeana. Poslije dvjesta godina odvojenog

`ivota, jo{ relativno mladi, sreto{e se na padinama

D`ebeli Rahmeta i po~e{e da `ive nevjen~ano. Pra-

majka Eva izrodila je mnogo djece. Me|u njenom

mnogobrojnom djecom bilo je i kriminalaca. @ivot

je tada u Arabiji bio prili~no te`ak, po{to jo{ ne

bje{e prona|en petrolej.

Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crk-

vu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci koc-

karnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki nau~ni in-

stitut za borbu protiv zagrani~nog sujevjerja. Turci

74

bi po obi~aju podigli karaulu, a Beogra|ani bi otvo-

rili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu po-

digli ni{ta.

Neki dan sam se poklonio sjenima na{e pra-

majke Eve. Njen grob je u D`edi i duga~ak je

osamdeset ar{ina.

Tako je zapisano u knjigama starostavnim.

Njen grob je jedini spomenik kulture u drevnom

primorskom gradu D`edi. Na sva tri njena turbeta

polo`io sam smjerno stru~ak pustinjske mahovine.

Niko ni{ta nije umio da mi ka`e o grobu Ada-

movu. Njegovog groba nema. Kada bi postojao,

diplomati bi tu polagali vijence i o praznicima bi

vojna muzika svirala monarhisti~ke mar{eve pro-

`ete religioznim osje}anjima. Svi teolozi svijeta

dolazili bi ovamo da se poklone. Muslimanska bra}a

i Hri{}anska zajednica mladih ljudi naizmjeni~no

bi ~uvala po~asnu stra`u. Tu bi se odr`avali festivali

bogoslovskih horova i popovi bi se pelcovali protiv

darvinizma. Mo`da bi nekom arheologu po{lo za

rukom da i ovdje ne{to ukrade.

Adamovog groba nema…

Lijevo, na jednom bre`uljku, bio je mauzolej.

Na tom slavnom i pobo`nom mjestu Kain je ubio

Avelja. To je deseto, mo`da dvanaesto, mjesto na

kome se odigrala ova nezaboravna biblijska melo-

drama. Zahvalno potomstvo podiglo je na svakom

mjestu po jedan dostojan spomenik nesretnoj bra}i.

Kamion se zaustavio… Mla|a beduinka tra`i

toalet.

Sunce napada ljude.

Sunce i pusto{ su sudbina beduina.

76

Putevi gospodnji su puni benzinskih pumpi i

servisnih stanica.

Aramko, Mobiloil, [el…

Stare turske hanove po drumovima zamijenile

su automobilske stanice na autostradama. Roman-

ti~nih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali

usamljene putnike i karavane, vi{e nema. Zami-

jenile su ih velike me|unarodne kompanije koje

napadaju ~itave narode. Hajdu~ija se polahko sa

carskih d`ada preselila u me|unarodnu politiku.

Kamion uzima benzin…

U oazi se prodaju pepsi-kola i koka-kola, kili-

-kola i veri-kola.

Kiti-kole je nestalo.

Nebesa dave zemlju i prosipaju `ar po mutnom

vidiku. Kamen se raspada i pr{ti i sve se pretvara

u pepeo.

Na po~etku i na kraju svake pri~e o Arabiji

stoji pusto{ i ni{tavilo.

Putujem po svijetu nose}i zablude i naivne slike

iz djetinjstva.

Jo{ kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sara-

jevske berbernice sliku oaze. O~i su mi dugo bile

pune boja sa litografisane {arene la`e. U sredini

je bio bunar. Na slici su bile tri ili ~etiri palme.

[ejh je sjedio na mehkim du{ecima. [ejh je bio

lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno

cvije}e. Pored bunara poigravao je bijeli arapski

konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena

`ena udarala je u daire. Ostale neodjevene `ene

jele su hurme. Jedna neodjevena `ena bila je plava

77

i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no}. Mjesec

je bio `ut kao kifla.

Poslije mnogo godina nestalo je jedne {arene

iluzije sa litografije u ogledalu sarajevske berber-

nice.

Oaza je groblje benzinske buradi.

Sivo, pra{njavao li{}e neke pustinjske travuljine

pokriva kameni otvor bunara. [ejha nije bilo. Nije

bilo ni neodjevenih `ena. ^ovjek nigdje tako in-

tenzivno ne misli na neodjevenu `enu kao u pustinji.

Bile su samo tri ili ~etiri palme. O~erupane i ru`ne,

{tr~ale su u svodu kao ogromne nagorjele metle

kojima se ~isti pakao. Jedan arabljanski vojnik vr{io

je nu`du iza olupine nekog napu{tenog automobila.

Mjeseca nije bilo.

Pred benzinskom pumpom pored oaze sjedila

su tri beduina. Pili su zeleni marokanski ~aj. Jedan

je bio razgovoran, zvao se Abdalah, i radio je neko

vrijeme u Dahranu kod Amerikanaca. Sada se pono-

vo vratio nomadskom `ivotu. Kod Amerikanaca

je nau~io engleski i mrzio je gospodina Dalsa.

Rekao mi je da u njegovoj zemlji ne postoji

politika. Mjesto ustava postoji Kur’an, mjesto par-

lamenta {erijat, mjesto politike monarhija. Prije ~e-

tiri godine uveden je bud`et. Dotle je zemljom

upravljao stari kralj sa svojom djecom.

Abdalah je u svojoj politi~koj ba{~i njegovao

dva kulta. Kult ljubavi prema Gamalu Abdel Naseru

i kult mr`nje prema Davidu Ben Gurionu.

Vjerovao je da je Allah poslao Nasera i da je

Dals izmislio Jevreje. Njegova ljubav je prelazila

u obo`avanje, a njegova mr`nja u histeriju. Izme|u

ljubavi i mr`nje nije bilo mostova. Kad i Arapi

79

ne bi bili semiti, njihova mr`nja prema Izraelu bila

bi antisemitizam.

Vojnik je obavio nu`du i pojavio se iza olupine

napu{tenog automobila.

Abdalah je prestao da govori o politici.

Sumrak me zatekao stotinu kilometara ju`nije.

Sunce se razbilo kao `umance na beskrajnoj platni

usijanog pijeska. Ispratio sam ga psovkama nedo-

stojnim ~ovjeka.

Putevi gospodnji ostali su pusti i ru`ni kao zem-

ljopis.

No} se spustila naglo i sa svih strana. Bilo je

oko mene sve ljubi~asto.

Na nebu su se pojavile zvijezde, krupne i tople

kao pili}i.

80

ZAPISI POD GOROM

^itavo vrijeme provedoh u hladu Getsemanskog

vrta.

Jedino se u sjenci ovih starih maslina nije os-

je}ao miris benzina.

Visoko na brijegu propinjao se grad.

Sve je bilo srebreno i hladno.

Prije mnogo vijekova tri velika cara podigo{e

zidove oko grada. Njihovih imena vi{e se ne mogu

sjetiti. Mo`da }u jednoga dana ponovo u~iti his-

toriju, iako mi to savr{eno nije potrebno.

Grci su u ovom gradu podigli mnogo crkava.

Rim je zidao katedrale i kapele. Jermeni imaju svoje

manastire. Ruski carevi darivali su ikone od suhoga

zlata. Jedan Francuz mi je odr`ao ~itavo predavanje

o ikonama. Njegovo znanje bilo je ogromno i dosad-

no. Imao je prosijedu kosu i kravatu sa ljubi~astim

prugama.

Muslimani su na brijegu podigli jednu ~uvenu

d`amiju. Omerova d`amija je poznata u ~itavom

muslimanskom svijetu. Omerova d`amija li~i na

skupocjenu kutiju za bombone.

Nigdje gotika nije besmislenija nego ovdje. Ni-

jemci su ba{ zato ovdje podigli nekoliko gotskih

tornjeva i zvonika. Njema~ki pop, koga sam jutros

sreo na Kalvariji, nosio je srebreni krst na lancu.

81

Na njegovim prsima je ovo hri{}ansko znamenje

izgledalo kao {majser.

Englezi su u ovom gradu prvo podigli kasarnu.

Poslije su Englezi podigli jo{ jednu kasarnu.

Ne znam za{to sam uvijek mislio da je Jerusalem

na kraju neke pje{~ane kotline i opkoljen nijemim

}utanjem surovih stijena.

Ne znam za{to sam mislio da su sve boje na

paleti jerihonskog neba svijetlosme|e i tople i da

su svi zvonici i tornjevi bijeli i vrlo malehni…

Dugo sam, tako, vjerovao i da su vode Zlatnog

Roga prozra~ne i plave i da je crkva svetoga Petra

mnogo ve}a nego {to mi je izgledala kada sam je

vidio.

Mislio sam da su piramide veli~anstvene i same

kao uklete i skamenjene galije smrti u pje{~anim

talasima, `utim i suhim. Nisam o~ekivao da }u u

podno`ju piramida tako neposredno i blizu vidjeti

toliko fela{ke bijede. Gledaju}i ih sa dosadom, ni-

sam se sjetio nijedne knjige, nijednog faraona, ni-

jedne dosjetke Napoleonove.

Mo`da lutaju}i svijetom i ostanemo vjerni mno-

gim zabludama koje je rodilo na{e srce, ali se sva-

koga dana i s tugom rastajemo od jedne po jedne

slike koju je stvarala na{a ma{ta.

Pored puta bile su policijske karaule.

Ju~e su svi bejrutski listovi pisali o razvodu

kraljice Dine.

Mo`da je ovim putem prolazio i otmjeni i umor-

ni putnik Lamartin u svojim pohodima Getseman-

skom vrtu Via dolorosi i Maslinovoj gori. U svojim

82

lutanjima izme|u Plovdiva i Vitlejema poku{avao

je uzalud da zaboravi Elviru.

Mo`da je Lamartin putovao dolinom Marice,

strmim mahalama Istanbula i preko Sinajske pus-

tinje.

Nekome sva hodo~a{}a ovoga svijeta nisu uma-

njila rezignaciju.

Opet karaula…

Pregled paso{a…

Pregled prtljaga…

U svakoj karauli po jedna slika suverenova.

Kralj na konju, kralj na prijestolju, kralj – civil,

kralj – vojnik.

Kralj – admiral, kralj – general.

Kralj na kamili. Kralj na prijestolju.

Kralj – beduin. Kralj – pilot.

Kralj kraljeva – kralj Ha{emit.

Mali pustinjski kralj, sa brkovima holivudskog

mlado`enje, pobijedio je neki dan sve protivnike

na velikim me|unarodnim automobilskim trkama

~ak u [paniji.

Mali pustinjski kralj je potomak Huseina, veli-

kog {erifa Meke i predvodnika Sunita, prvog gospo-

dara Hed`asa i Ned`da i potonjeg izgnanika sa

Kipra.

Nekad je veliki {erif ratovao protiv umornih

kalifa sa Bosfora i prijateljevao nje`no sa jednim

plavokosim pukovnikom sa Temze.

Kalifat je davno potonuo u hladnim vodama

Bosfora.

Pukovnik se vratio na melanholi~ne obale en-

gleske rijeke.

84

Lukavi {erif, veliki protivnik Vahabita, skon~ao

je u odajama prostranog gluhog konaka u nekoj

bezimenoj mahali Nikozije ili Famaguste.

Jednom mjese~no, u bijelim odajama nervne

klinike na Hejbeli ili na Bujuk Adi, mali pustinjski

kralj obilazi svoga skrhanog oca emira Talata.

Jednom nedjeljno pomoli se za pokoj du{e i

rajsko naslije|e svoga dede velikog emira Abdu-

laha.

Mali pustinjski kralj uvijek nosi bijelu svilenu

kravatu i svaki dan se fotografi{e pored ogromnih

ubojitih trupova "Tandrd`eta".

Podanici njegovog ha{emitskog veli~anstva su

~opori izgladnjelih beduina.

Za mnom je u daljini ostala stara maslinova

{uma.

Kada sam odlazio, crna stabla su {umila kao

horovi nekih starih, davno pomrlih sve}enika.

^itav ovaj predio sivog pje{~ara i rijetkih zelenih

mrlja li~io je na neko duga~ko i dosadno poglavlje

apokrifa.

U daljini kameni zidovi i kapije jerusalemske.

Nad gradom pramenovi bijele izmaglice. Jedan stra-

`ar govorio je francuski.

Nekad su ovim padinama juri{ale i ginule vojske

vitezova, kondotijera, fanatika, probisvijeta i plja~-

ka{a. Zastave sa krstom i zastave sa polumjesecom

mijenjale su se na zidinama iznad Dama{kih vrata.

Pored Dama{ke kapije sahranjeni su pustolovi

i hodo~asnici.

Jedan koptski kalu|er svirao je na nekom in-

strumentu pobo`nu melodiju. Golgota je puna a{~i-

85

nica i ugojenih crnih ma~ora. Dva prosjaka su plaka-

la. Neki nevidljivi sat u daljini otkucavao je podne.

Vrtom je pro{ao jedan stari kalu|er… Mo`da

je stari kalu|er bio Rus.

Na vrhu Getsemanskog vrta ima jedna ruska

crkva. Stari kalu|er dugo je stajao pored ograde i

pa`ljivo posmatrao neku pticu na grani velikog stab-

la. Poslije se okrenuo i po{ao prema izlazu. Ponovo

se zaustavio i gledao negdje na drugu stranu. Ovako

okrenut le|ima i podbo~en, li~io je na neko ogrom-

no crno slovo koje je ispalo iz Biblije.

Na deset koraka od Hristova groba svi zidovi

su izlijepljeni plakatima. ^itava Golgota je postala

jedan veliki reklamni stub.

Danas je nedjelja…

Neko je rekao da je nedjelja ~amotinja bogata{a.

Ako je nedjelja ~amotinja bogata{a, onda su

svih {est dana prije nedjelje i svih {est dana poslije

nedjelje ~amotinja siromaha.

Od duga vremena ~itam novine…

Saudijski kralj stigao je u zvani~nu posjetu Li-

banu.

Ju~e je Njegovo Veli~anstvo otvorilo panarap-

ske olimpijske igre. Sino} je bio basnoslovni pri-

jem… Danas su vo|eni politi~ki razgovori. Danas

je Njegovo Veli~anstvo bilo u d`amiji.

"Maks Faktor", samo "Maks Faktor" – ne zabo-

ravite, gospo|o!

Ku}na pomo}nica, govori ~etiri jezika, lijepe

spolja{nosti, radila bi kod bolje porodice bez dje-

86

ce… Starac u 85. godini postao otac i fotografisao

se sa bebom. Neki Jermenin odsjekao nogu ta{ti

satarom… Dopremljen veliki kontingent jugoslo-

venskih ovaca… Neki ugledni politi~ar otputovao

u Italiju… Rukopisi se ne vra}aju. Po{tarina pla}ena

u gotovom.

^itaoce "Orijana" pozdravlja marokanska prin-

ceza Lale Aj{a. Lale Aj{a je lijepa i provela je

nedjelju dana u luksuznim brdima Libana. Ro|ena

je u Francuskoj i studirala je na Sorboni. Obla~i

se kod Diora i predsjedava kongresima arapskih

`ena. Ona je borac za emancipaciju i ima puna

usta blistavih bijelih zuba. Mala princeza je borac

protiv kontracepcije. Na Kongresu u Damasku pred-

lo`ila je da sve `ene do ~etrdeset godina idu otkri-

vena lica, jer… "o~i arapskih `ena ne mogu nikada

ostarjeti". Aplauz i burno odobravanje.

Predsjednik Republike odlikovao je malu prin-

cezu Ordenom Velikog kedra.

Neki zajedljivi ~i~ica napada Fransoaz Sagan

u feljtonu… Udovica Age Kana davala je parastos

svome pokojnom suprugu… Sveti otac Papa go-

vorio je protiv abortusa… Sveti otac Papa nosi

bijele najlon ~arape i kuca sa svih deset prstiju na

pisa}oj ma{ini marke "Oliveti"… Li~ne i porodi~ne

vijesti: gospo|a Lisijen abu Idriz i gospodin D`ani

abu Nahar, dentista, vjen~ani… ^estitamo!

Jedan maronitski pop, koji se dosa|ivao u hotel-

skom salonu, ubacio je kri{om u raspjevanu kutiju

25 pjastri. Automat mu je odsvirao: "O, mister Tali-

man, Tali mi banana…" Taj pop je mo`da odavno

prestao biti hri{}anin, ali zato je, ipak, ostao katolik.

Hotel je pun ameri~kih nevjesta i |uvegija.

87

Nedjelju provedu u ma`enju ili ~itanju besmis-

lenih romana. Njihove nevjeste su lijepe na neki

naro~iti na~in. U ljepoti ameri~kih `ena ima ne~eg

konfekcijskog.

Svi ovi bogata{i svijeta sve vi{e li~e jedni na

druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od

nedostataka istih vrlina. Izgleda da se me|u siro-

tinjom mnogo vi{e odr`alo {arenilo svijeta.

Uzeo sam i druge novine…

"Maks Faktor", ne zaboravite, gospo|o, "Maks

Faktor", i samo i uvijek i svuda "Maks Faktor".

Jo{ uvijek traje nedjelja…

^uvari javnog reda i poretka u Jerusalemu nose

{ljemove sa starinskim {iljkom na vrhu. Takve {lje-

move sam zapamtio sa fotografija stare njema~ke

carske vojske. Uvijek sam bio iznena|en kad ovi

jerusalemski stra`ari progovore arapski. Iz daleka

oni su mi uvijek izgledali kao ukru}eni Kajzerovi

generali koji su se ovdje obreli poslije propasti

njema~kog carstva.

Zid prolazi posred grada i odvaja Jevreje od

Arapa. S jedne strane Jerusalem Ha{emitske kra-

ljevine Jordana, s druge Jerusalem Republike Iz-

raela.

Stari jevrejski zid je podjelom pripao Arapima,

ali je zato ovaj novi zid mr`nje pripao podjednako

i jednima i drugima.

Ironija historije je htjela da se taj bedem nemira

i zle volje podigne pored jednog groba za koji su

vezivane tolike poruke o dobroj volji i miru me|u

ljudima.

89

Na taj zid se za sada reklame mogu pri~vr{}ivati

jedino kur{umima.

Arapima je pripao Hristov grob, Omerova d`a-

mija, Golgota, Maslinova gora, Getsemanski vrt i

mnogo crkava i kalu|erica.

Predve~e je u arapskom dijelu grada ti{e i mir-

nije. Dokoni putnik, koji zamakne iza starih grad-

skih bedema, osje}a}e se no}as kao na ~asu vjero-

nauke.

Me|u maslinama se hvatala mre`a mraka. Posta-

lo je svje`ije i bilo mi je hladno. Kao da se jesen

uvukla neopa`eno me|u ova stabla. Jesen se spustila

blago me|u bokore ru`a i u stabla mirta kao kakav

veliki i nje`an poljubac od kojeg ne}e zadrhtati ni

uvehnuti nijedan list. U~inila mi se tako blagorodna

kao da jo{ nikada nije trajala nijedan dan na svijetu.

Pored Getsemanskog vrta pro{la je jedna mlada

`ena, ali ona nije imala nikakve veze sa Marijom

Magdalenom.

90

TRUBE U JERIHONU

Izdaleka je mogao biti i Rovinj i Piran i Toledo.

Izdaleka je mogao biti i di`inovska kulisa za

nekakav skup i dosadan film o basnoslovnim stra-

danjima koja me vi{e ne privla~e.

U~inio mi se poslije kao gluha galija nasukana

u maslinjaku.

Jarboli nad gradom ~amili su kao okamenjeni

svatovi iz starih pri~a moga zavi~aja.

Vjetar nije imao ukus tamjana.

Palube kamene la|e bile su pobo`ne i puste…

Lijevo od porte bila su dva du}ana i jedna a{~i-

nica.

U prvom du}anu prodavali su se krstovi od

kosti. Krstovi su bili mali, srednji, veliki i jo{ ve}i.

Drugi du}an bio je zatvoren.

U a{~inici je bilo mnogo pirin~a, mnogo ov~e-

tine i jedna slika Artura Milera sa suprugom. Vlas-

nik a{~inice nikada nije ~uo za Artura Milera. Ne-

pristojnim znacima prstiju a{~ija mi je objasnio da

su pisac i ljepotica u njegovom zagrljaju otprilike

mu` i `ena.

Jedan kalu|er kusao je sutlija{. Poslije mi je

kalu|er pokazao grob nekog ~uvenog krsta{kog ge-

nerala koji je bio vojvoda Lorenski, osvaja~ An-

tiohije i kralj jerusalemski.

91

(Mo`da se zvao Gotfrid Bujonski. Rodio se 1058

i `ivio do 1100 godine. Ratovao sa Saladinom.

Dva puta ranjavan. Poslije njega vo|eni su jo{ mno-

gi krsta{ki ratovi…)

I prije i poslije njega vo|eni su mnogi besmisleni

ratovi.

Grob staroga viteza bio je mali. Nevjerovatno

mali.

Mo`da su stari vitezovi bili patuljci.

Krsta{ki general i kralj jerusalemski imao je

halucinacije i na kraju poludio. Niko se nije rodio

pametan, ali zato svi umiru ludi.

Ulicom su pro{le dvije djevojke. Pjevale su ka-

lipso. Poslije su zadigle suknje i sjele na crkvenu

ogradu.

Oti{ao sam na kraj grada.

Iza maslinjaka i vinograda bila je pustinja.

Na sjeveru ili na zapadu bio je Nazaret. Jo{

dalje na zapad bio je Damask.

Na njegovim padinama Rimljani su dr`ali garni-

zone. Car Konstantin je podigao manastir Svete

Djeve Gazele. Krsta{i su ovamo donijeli sifilis. Tur-

ci su podizali vje{ala. Francuzi su otvarali klostere

~asnih sestara za posrnule djevojke, a Levant je

uvijek i samo trgovao. Poslije rukovanja sa Le-

vantincima treba se izuti i prebrojati i prste na

nogama.

Daleko na jugu bila je Akaba. Tu negdje i po

drugi put kamila je pomokrila Laurensa.

Poslije toga pukovnik se odlu~io da napi{e knji-

gu "Sedam stubova mudrosti".

Mrak se uvla~io me|u masline polahko i na

prstima kao lopov.

92

Bilo mi je `ao maslina. Li~ile su mi na stare

prosjake, nemo}ne i blijede, koji polahko umiru

od neke ru`ne bolesti. ^itav maslinjak bio je ku`na

i prljava bolnica drve}a.

Sjetio sam se kedrova na vrhovima Libana. ^eti-

ri stotine gordih crnih razbojnika. Kada sam ih

ostavio u no}i, bili su lijepi kao posljednja dru`ina

hajduka.

Iz daljine se ~ula pjesma.

Arapska pjesma rodila se u pustinji.

Francuz je propjevao zbog `ene, Italijan radi

publike. Grk pjeva za bak{i{. Nijemac pjeva na

komandu, a Srbin propjeva uz pi}e. Arapin je zapje-

vao od straha.

Pustinja upla{i i junake i divove.

Pustinje se jedino ne boje pjesnici.

Nomad danima gami`e kroz pijesak. Ja{u}i pje{-

~anim paklovima dani i vijekovi prolaze jednoli~no

i sivo. Neko je rekao da je tromost Istoka nastala

u beskrajnim jahanjima u karavanima kroz pusto{

i samo}u.

"Da ne bi bio sam, da ne bi poludio od straha,

da izbjegne stravu pustinje, da se osmjeli i ispravi

u pejza`u nastanjenom demonima"…, beduin je

po~eo da slika i opisuje pustinju koja je pred njim,

kamilu koja ga nosi, nebo koje je jedino u pustinji

cijelo.

Mo`da sve pjesme nomada i nisu ni{ta drugo

nego beskrajne i vje~ite varijacije usamljenog kami-

linog hoda u vrelim okeanima pra{ine.

U pustinjama ~ovjek je propjevao da ne poludi.

Mo`da se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u

pustinjama.

94

Vratio sam se u kamene sokake Vitlejema. Za{to

mi ~itavog dana ove ulice li~e na splitski geto?

Sada je i drugi du}an pred crkvom Hristovog

ro|enja otvoren. Ne znam {ta se unutra prodaje.

Djevojaka koje su pjevale kalipso i sjedile na

crkvenoj ogradi vi{e nema… Mo`da su oti{le za

svojim momcima ili su u{le u crkvu. Momci i u

Vitlejemu nose kaubojske ko{ulje i pantalone. Kalu-

|er je opet jeo sutlija{. @ene u Vitlejemu su lijepe,

ili se to meni samo ~inilo. A{~inica je bila puna

gostiju.

Tijesnim sokacima prolazili su magarci i ljudi.

Jutros sam pro{ao pored logora palestinskih iz-

bjeglica. Prilazi bijedi su asfaltirani. Sjetio sam se

odjednom svih siromaha svijeta.

Sjetio sam se vesele sirotinje napuljske. U Napu-

lju i bijeda ima svoju poeziju. Kad god bih zalutao

u predgra|a puna njihove djece, slu{ao bih pjesme

i sva|e, ljubavi i mr`nje, psovke i pozdrave i mnogo

sli~nih stvari koje imaju i bogata{i.

Poslije desetak minuta provedenih na napuljskoj

ulici pokrivenoj ispranim i olinjalim ve{om, kao

zastavama svih svojih dana, uvijek sam pomi{ljao

da }e mi neko pri}i i natjerati me da kupim ulaznicu

kao na kakvoj predstavi.

Vidio sam jermensku sirotinju po Levantu. Ona

u svojim ritama ima dovoljno epidemija za ~itav

jedan kontinent.

Koliko je siromaha kairskih i dama{kih koji

svojim stra`njicama utiru tepihe po d`amijama i

gradske travnjake!

U logoru Palestinaca od bijede ne vidi se ~ovjek.

95

Mo`da su ovi jadnici u komplikovanom i neljud-

skom rje~niku politike prestali odavno i biti siro-

masi. Mo`da su postali politi~ki argument, diplo-

matska busija, trik u poslovniku i ta~ka dnevnog

reda na sjednicama me|unarodnih foruma i }as-

kanja i ~apraz divana.

Prije no}i moram se vratiti u Jerihon.

Put me vodio obroncima sivih kamenjara. Na

vrhovima stijena rasli su ~etinari. Iza prve okuke

vi{e se nije vidio Vitlejem. Na posljednjoj okuci

ukazao se Jerusalem.

Poslije: Maslinova gora, Getsemanski vrt, poli-

cijska karaula, `ena sa kr~agom na glavi, rijetke

skupine mirta i ruzmarina, opet policijska karaula,

pusta i gola brda i Mrtvo more…

U Jerihonu su odjekivale trube automobila.

Zelenilo Jerihona po~elo je da tamni.

U svetoj rijeci Jordanu nekakav vojnik prao je

~arape.

96

PIJESAK I ZVIJEZDE

Nekada Antiohija bje{e lovi{te na glasu i nada-

leko ~uveno i izvan drevne carevine Konstantinove.

Po{ao sam za legendom…

Davno, vrlo davno, lovio je ovom ~amom, na

putu za Jerusalem, Konstantin, car i svedr`ac vi-

zantijski i potonji svetitelj hri{}anski.

Mlada gazela odvela ga je jedanput preko sedam

dolina i preko sedam bregova i na posljednjem,

sedmom, najvi{em brijegu gazela se pred carevom

strijelom pretvori u lijepu, mladu djevojku.

Car Konstantin pade na koljena i iz nepoznatih

razloga ne o`eni se njome.

Pomislio je Konstantin da je to sveta Djeva

Marija i odlu~i da na tom mjestu podigne manastir.

Sjetio sam se Nastasijevi}a:

Korak ih

povazda u lov.

Zamku to zapinje ruka,

noga u zamci.

Love,

a ulovljeni.

Sve~eri, tugo,

ko kome plen?

Na sedmom brijegu Konstantinovom i danas

stoji manastir.

97

Mali, ~etvrtasti i nepravilno raspore|eni njegovi

konaci li~ili su mi izdaleka na gomilu razbacanih

kutija za cipele.

Penju}i se strmim beskona~nim stubi{tem osje-

}ao sam se kao mornar iz Biblije koji se vere na

kamene palube Nojeve barke negdje na Araratu.

Iznad na{ih glava bilo je mno{tvo ikona i sveti-

telja, veliki portreti trojice preminulih patrijarha

Antiohije i zidni kalendar neke gr~ke fabrike mi-

ri{ljavog toaletnog pribora.

Igumanija je govorila francuski i patila je od

{e}erne bolesti.

Od starog manastira Konstantinovog ostalo je

malo ili skoro ni{ta.

U malu kapelu pod zemljom, gdje vje~ito tinjaju

kandila i gore tanke `ute svije}e, ulazilo se bez

obu}e.

To je, valjda, jedini hri{}anski hram na svijetu

u koji se ulazi kao u d`amiju.

De`urna monahinja bila je mlada lijepa i uvijek

je obarala o~i pred pogledima ne~astivog.

Napolju su odjekivali ~eki}i nekih nevidljivih

majstora i neimara.

S terase najvi{eg konaka pru`ao se pogled na

pustinju i rijetka naselja.

Ako bi predjeli mogli li~iti na ljude, onda bi

ovaj kraj bio pust kao ~emerna du{a starog maloum-

nika.

Daleko, preko pustih ravnica, le`e pe~eni pejza`i

isu{ene lave gdje su se propali i izgubljeni ljudi

Sirije skupljali vijekovima.

Na drugom kraju su Druzi, muslimanski hereti-

ci, sljedbenici jednog poludjelog, mrtvog misirskog

98

sultana. Za njih danas pokazuje isti interes sveta

rimska kongregacija za propagandu vjere, kakav

je nekada imao halifat posljednjih sultana na Bos-

foru.

U zapetljani ceremonijal njihovog suludog obre-

da nije upu}en niko.

U kamenjaru D`ebeli Druza proveli su stolje}a

svoga bitisanja.

Nekoliko puta bili su najamnici Francuske. Ne-

koliko puta su izdali Francuze.

Druzi su uvijek mrzili muslimanske Arape, a

Arapi su prezirali Druze.

U hladu jedne ~esme, na kraju prljavog naselja

u dolini, provedoh ~itavo popodne u potpunoj tu-

posti misli i osje}anja.

Duboka jaruga dijelila je malo naselje na skoro

dva jednaka dijela. Ku}e su bile tro{ne i male.

Onako skupljene na brijegu izgledale su kao gomile

starih, iznemoglih prosjaka pred dverima nekakvog

basnoslovnog carskog hrama.

Iznad sela lebdio je miris kozijeg loja i jasmina.

Uzalud sam satima poku{avao da no`nim pal-

cem otkinem jednu gran~icu masline ili nekog dru-

gog drveta.

Predve~e je pro{ao pogreb.

^etiri hitra seoska kostura nosila su le{ neke

nesretne djevojke. Za nosilima je i{ao malehni, pog-

nuti sve}enik. Sve}enikove ruke bile su pobo`ne

i gladne. Njegova brada li~ila je na staru islu`enu

d`amijsku metlu.

U pustinji je smrt obi~na i svakodnevna stvar.

100

Fatalizam je nau~io ove ljude da }e svi koji

`ive umrijeti i da }e umrijeti i oni koji se jo{ nisu

ni rodili.

Niko nije bio uzbu|en.

Niko nije plakao.

Nikoga nije ni bilo.

Na pogrebima bogata{a i uglednih ljudi uvijek

ima ne~eg trivijalnog.

Za`elio sam da {to prije odem u Bejrut i da se

ponovo vratim na obale Mediterana.

…Rano mru na Jugu,

Saloma!

Saloma!

Zvijezde nad pustinjom bile su no}as tako stare

i ote`ale.

Bilo ih je odjednom mnogo, beskrajno mnogo,

kao bezvrijednog sitnog novca nekog starog carstva

koje je odavno propalo.

101

PUSTOLOVINA VREMENA

Nevidljivi ~asnik skrivan iza sedam zelenih hu-

ma ispisivao je ~itavo jutro neke nerazumljive znake

i nemu{te poruke odbjeglog vremena.

Bilo je to jutro. Neko je izdaleka dozivao. Saput-

nik je rekao da su kazaljke daleke Sahat-kule pre-

svisle u pono}. Bile su hiljadama dana i hiljadama

no}i uklete i mra~ne. U duge zimske ve~eri bile

su hladne i tvrde, kao helebarde starinskih oklop-

nika i davnih junaka. Raspete u svodu ostale su

zauvijek ~emerne i puste kao oglodane kosti vre-

mena.

Put se primicao stijeni. Davno, vrlo davno pro{la

su neka kola. Iza njih su ostale dvije duge mrtve

zmije u pijesku. Po avlijama, iza plotova igraju na

vjetru ~arape, ponjava, ga}e i dimije. Igraju na vjetru

u deset bistrih voda oprane, habane, i pohabane,

ispirane i isprane, propirane i proprane, poderane,

derane i doderane. Igraju na vjetru kao izblijedjele

zastave siromaha.

U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije

i kule pune zloslutnih ptica, otrovnog bilja i modrih

gu{tera.

Pored puta je~i neko staro bolesno drvo. Nje-

gove grane su prljave i duge kao ruke nekog suludog

prosjaka, njegovo li{}e je okruglo i staro kao bez-

vrijedni novci nekog davno propalog carstva.

Put se uspinjao, gr~io i krivudao.

102

Pored puta tekla je Buna.

Buna je imala duboke zelene o~i.

Sabijena i pritje{njena u tvrdi i neprobojni kalup

jaza strmoglavljuje se u ludom ritmu na te{ke to~ko-

ve vodenice i razbija svoje zelne zjenice u maglu

bijelog slijepila. Ispod Kolakovi}a ~ardaka ona opet

progleda, ali su sada njene o~i prolivene i mutne.

Buna je ogledalo koje odra`ava most. Ona je

mekahno staklo u kome se kupa oblak i jato ptica

u letu. Pod mostom voda je umorna i troma i u

njoj umire bilje.

Na Skakalima potpuno je obnevidjela i slijepa.

Na kraju puta bila je Tekija.

Moj saputnik je iz sveg glasa zapjevao:

Igra baba i dervi{

Me|u njima pendervi{

Bolje igra pendervi{

Nego baba i dervi{.

U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije

i kule tvrdoga grada hercega od svetog Save i ne-

sretnog gospodara zemalja humskih.

Sivo i sme|e.

Tvr|ava viteza, ratnika i kavaljera, vjernoga pri-

jatelja `ena i vina, Hercega Stjepana, nje`noga brata

~udesne vezilje An|elije i strasnog ljubavnika bas-

noslovne i po ljepoti i "nad neravnim dra`ima svo-

jim" neponovljive i nadaleko ~uvene premilostive

matrone florentinske, done Elizabete.

U tvr|avi je bunar.

104

U bunaru je |ugum prljave vode kojoj su o~i

popili da`devnjaci i akrepi.

U podno`ju negdje me|u narovima, smokvama

i djetelinom, bio je dvor – odaje pune mirisa, sjaja

i bogatstva i dvorane dubrova~kih poklisara, her-

co{kih komornika, hri{}anskih emisara, vitezova,

sladostrasnika, junaka, bludnika, vojvoda, pa`eva

i kne`eva, kalu|era i dun|era, princeza i kekeza,

dou{nika, peharnika, sve}enika, trova~a i svira~a,

kuhara, sobara, berbera, strijelaca, pajaca, mudraca,

uhoda, rospija, {pijuna, harlekina i kurtizana.

Puta vi{e nije ni bilo.

Saputnik je iz sveg glasa zapjevao i urlao:

I da je htjela

I da je smjela

I da je `eljela

Pored puta

Ne bi mogla

Ne bi smjela

Ne bi htjela

Sjedjeti

Neka baba ljuta.

Uvu~ena duboko u srce stijene, Tekija je li~ila

na ogromno i napu{teno gnijezdo nekih davno po-

mrlih vol{ebnika koji su lutaju}i svijetom gonjeni

sihirima, i sami sihirbazi, ogramama, i sami ograi-

sali, kletvama i sami prokleti, bez hrane i d`ebane,

bez sna i mira, bez roda i poroda, bez hira i obraza

bje`ali i gazili preko usijanih polja, brodili preko

devet vrelih mora i sedam otrovnih jezera do toplog

gnijezda uvu~enog duboko u srce ovih sme|ih sti-

jena.

105

Davno, nekad, sanjao sam jednoga od njih na

kraju krhkog sna, jedne nemirne zimske no}i. U

mome snu izgledalo je ovako:

Siguran sam da je izgledalo ba{ tako.

Imena drugog dervi{a ne mogu se sjetiti. Mo`da

}u se sjetiti docnije. Mo`da se ne}u sjetiti nikada

vi{e.

Tekiju obnovi i podi`e nad vrelom modrooke

Bune biv{i carski i kraljevski podoficir austrijski

i potonji serasker i mu{ir otomanski Mihajlo-Mi}a,

Omer-Omerica, Pa{a-Pa{ica i njegova hanuma-ha-

numica, pjevaljka-pjeva~ica, gojazna moldavska

Vlahinjica.

106

Svijetu su rekli i svijet im povjerava da do|o{e

ova dva smjerna i pobo`na po djelima bogougodnim

na daleko poznata putnika iz daleke i nepoznate

zemlje Hindustana, postojbine bajki, ma|ija, mi-

ro|ija i {arenih la`a.

Nizvodno su nekada bile ku}e, ~ardaci i mu-

safirhane pune pri~e, kafenisanja i eglenisanja. Niz-

vodno su bile cvijetne avlije, ba{~e i perivoji, ne-

kada puni bejturana, sevdisanja i begenisanja.

Pred konacima bila je nekada }uprija.

Pod }uprijom potok.

Preko }uprije ada.

Na adi sofa.

Pred sofom limun.

Do limuna orah.

Pod orahom trava.

Pod travom voda.

U potoku riba.

Ni jedan ni drugi nisu do{li iz daleke i nepoznate

zemlje Hindustana i basnoslovnog grada Ahmad-

abada, postojbine ambre i kobre, ramajana i tam-

jana, balduza i anduza.

Obnovili su Tekiju na vrelu Bune, dun|erisali,

majstorisali i drugovali, {enlu~ili, ak{amlu~ili i te-

feri~ili sa Aleksandrom grofom Iljinskim, nekada

plemi}em poljskim i potonjim Skender-begom, mi-

ralajem seraskerovim i oficirom konjice otomanske.

Svijetu nisu rekli i svijet nije znao da su pratili,

{pijunirali, uhodili, bilje`ili i dostavljali namjere,

planove i pokrete Ali-pa{e Rizvanbegovi}a-Sto~e-

vi}a, kastelana i feudala stola~kog i prvaka herce-

gova~kog.

107

Do Tekije vodi staza osuta krupnim {ljunkom

pod kojim je umrla trava, masla~ak i jagor~evina.

Ostali su samo dlakavi insekti i matore, crne i `ute

bube.

Na nebu orao. Prvo jedan, pa tri, pa sedam, pa pet.

U dnu avlije veliki leander koji je dvanaest puta

umirao.

Bijelo i modro.

Drvene stepenice koje vode na sprat cvilile su

tu`no kao gomila malih pasa koje je neko potrovao.

U jednoj sobi ekser, stjenica i sat. Sat veliki i

lijep, starinski. Sat koji je nekada otkucavao har-

moniju ~udesnih i neodre|enih ~asova dana i no}i

utkanih u monotoniju beskrajnog, a ipak sku~enog

putovanja njegovoga klatna. Klatno se odavno zau-

stavilo. Pustolovina vremena je prestala.

Sada me mu~i stotinu puta svojim potpunim

mrtvilom, svojom nepokretno{}u i paralizom zem-

beraka i uko~enog mehanizma, napu{tenog, nenavi-

jenog, nepodmazivanog, zaboravljenog me|u do-

trajalim i suvi{nim stvarima nekih bezimenih i dav-

no zaboravljenih gospodara.

Tre}e sobe, mo`da, nije ni bilo.

Na drugoj strani mala vrata pred turbetom. U

sredini dva zelena groba. Na spoljnjem zidu bila

su nekada sablja i buzdohan. Sablju je davno ukrao

neki austrijski vojnik ili ma|arski kustos. Buzdohan

jo{ niko nije ukrao.

U grobu le`e dva {eha, dva murtata, dva dervi{a,

dvije uhode, dva baba, dvije protuhe, dva pendervi{a.

108

OD JEGULJE DO @ABLJIH BATAKA

Od Blagaja do manastira @itomisli}a trebalo

mi je tri ili ~etiri sata hoda. Zaboravio sam da

pogledam koliko je bilo sati kada sam po{ao, a

koliko kad stigoh pod manastirski konak.

Prije nego {to sam i vidio @itomisli}e, selo u

dolini Neretve ni`e u{}a Bune, na{ao sam davno

u nekom Krle`inom tekstu kako pominje nekog

debelog fratra iz @itomisli}a, {to se nekud zaputio

po nekakvom kijametu.

Pro{ao sam pored obala hladne vode Bune i

veselo mahao ribarima {to su ~u~ali u vrbacima

nagnuti nad pli}ake u kojima se ogledalo nebo i

kraji~ak ljubi~astog oblaka.

Kraj velikog Muslibegovi}evog to~ka neki de-

beljko se izuo, povadio sve stvari iz auta pa na

tenane pere jednu po jednu.

Neka je blagoslovena ova voda u kojoj se ~ovjek

mo`e okupati, koje se `edan mo`e napiti, u kojoj

mo`e rakiju rashladiti i auto oprati.

Od Muslibegovi}evog to~ka do Neretve prati

me neka kartonska kutiju u raspadanju. Ponekad

od gustog zelenila ne vidim s puta ni Bunu ni

kutiju. Onda se na nekoj ~istini iznenada opet sret-

nemo i obradujemo: kutija, Buna i ja.

Podno negda{njih "Bijelih dvora, ~ardaka, ahara

i avlija" nesretnog hercegova~kog vezira Alipa{e

109

Rizvanbegovi}a, Buna se kao stisnuta {aka odjed-

nom rastvori u sijaset prstiju i tako silovito zarije

u vode Neretve da nestane njenog plavetnila, sva

pobijeli i pretvori se u pravi praznik srebra, koji

kratko vrijeme plovi Neretvom, a onda ponovo te~e

smaragd.

Na samom u{}u ima nekoliko napu{tenih vode-

nica. Vodenice su tako puste i orohnule kao da su

njihovi junaci, mlinari, i sve pri~e koje sam u dje-

tinjstvu slu{ao o vilama, nagluhim vodeni~arima,

hajducima, vampirima i vukodlacima, nestali sa

ovoga svijeta prije hiljadu godina.

Po{to je primila Bunu, Neretva se smiruje i

kao da se sprema na po~inak odmaraju}i se od

tjeskobnih klanaca, debrenta i snje`nih vrhova pla-

nina, ~ijim podno`jima se probijala do ovih zelenih

livada i rodnog vinogorja na svome dugom putu

do sinjega mora. Ko se pa`ljivo zagleda u njenu

maticu, primijeti}e da je hvata dreme` spokojne

ravni~arske rijeke koja je sve muke prebrodila i

najte`e iza sebe ostavila.

U ravnici pred manastirskim konakom i ubogim

hramom hercegova~kih ratara i pastira, mlada mo-

nahinja u izblijedjeloj rizi ~uva dvije {arene krave

i ne{to plete nalik na duge crne ~arape. S druge

strane puta seljanka u farmerkama plijevi lijehe

luka. Pod velikim dudom tre{ti tranzistor.

Mnogi stranci koji su prolazili ovim krajem opi-

sa{e u svojim tefterima crkvu i manastir, koji podi`e

ugledna porodica Miloradovi}a. Bra}a Milorado-

vi}i bijahu stara hercegova~ka vlastela, koja i po

dolasku Turaka osta u hri{}anstvu. Iako hri{}ani,

Miloradovi}i dobi{e od Stambola sve spahijske be-

110

rate i ostado{e na svojoj zemlji u svakoj vlasti.

Tek poslije stotinu godina okrenu{e le|a Stambolu

i odo{e prema Sankt Petersburgu, da od hercego-

va~ke vlastele i osmanlijskih spahija kod cara pra-

voslavnih postanu ruski grofovi. Iz male crkvene

vitrine sa po`utjelog papira ravnodu{no me gleda

jedan grof Miloradovi}, sa bijelom perikom na gla-

vi, sjajnim oklopom na grudima punim kolajni i

svakojakih medalja.

Jedan putnik koji je pod kraj turske vladavine

ovim krajevima prolazio pored manastira @itomis-

li}a, kad sti`e u Sarajevo u svoj dnevnik zapisa:

"U Sarajevu tada bija{e Valija Mu{ir Mustafa

Hazimpa{a civilni vojni guverner. Na|oh tada u

Sarajevu utamni~ene Serafima Perovi}a, arhiman-

drita i igumana manastira @itomisli}a u Hercego-

vini, njegovog brata Jovu, u~itelja i kalu|era Leon-

tija Radulovi}a i kod`oba{u Gavru Vu~kovi}a iz

Sarajeva. Bili su osumnji~eni da {uruju sa Rusijom,

Srbijom i Crnom Gorom. Istragu je provodio Josip

Ke~et, valijin tajnik za spoljne poslove. Napokon,

iz Stambola sti`e naredba da se arhimandrit Serafim

Perovi}, brat mu Jovo, kalu|er Leontije i kod`oba{a

Gavro, otpreme preko Selanika u Aziju. Uskoro

ih jedan oficir i dvadeset zaptija odvedo{e u surgun

u Dijarbekir, na persijskoj granici. Tu su `ivjeli

slobodni po gradu, no nisu smjeli izvan varo{i ho-

dati, a hranili su se i odijevali od svoje zarade i

od milostinje dobrih ljudi".

Turska kasnije pomisli da }e joj ovi su`njevi

biti od koristi, pa ih uskoro pusti na slobodu i jo{

ih obdari, pa onda otpremi u Hercegovinu da mire

narod. Ovi, odlaze}i iz Dijarbekira, obe}a{e Turskoj

111

sve, ali kad do|o{e morem u Dubrovnik ne htjedo{e

dalje, ve} ostado{e u Austriji. Voljeli su mirno

~ekati na svr{etak u ovome gradu, ve} u Hercegovini

bojati se svojoj glavi.

Pomno razgledah crkvenu riznicu i iza|oh u

prostranu portu punu velikih kamenih krsta~a nad

davno opojanim humkama minulih manastirskih

starje{ina.

Na istoku je visoko brdo, u brdu mali gaj, u

gaju veliki hrast, oko hrasta jasen, iz jasena zelena

grana, na grani }uk.

S druge strane le`ale su livade, po livadama

ovce, za ovcama ~obani, iza bijelih stada vinogradi,

za vinogorjem Neretva, na Neretvi ~un.

Zvono na tornju.

Podne u vrijeme ru~ka.

Zamire i posljednji odjek zvona prema Istoku

i prema Zapadu.

Mislim se da li da ru~am jegulje na Karaotoku,

ili da produ`im u Metkovi} na `ablje batake?

112

ALBUM FRATARA, P^ELA I KONDUKTERA

Ki{a i neodre|eni sati dana.

Benzinska pumpa, biciklist, {kola i seljanke u

crnim {alvarama.

Pred Kiseljakom put je skrenuo ulijevo.

Prvo se izgubi bijeli zvonik na brijegu.

Iza drvene vodenice stare "[tefanije" i Kili}eva

hana.

Iza kupine izgubi{e se tri crvena krova.

Put krivuda, izlokan i mokar.

Dalekovod.

Potok.

Drvena }uprija.

Na kraju puta je Kre{evo.

Na kraju puta je samostan.

^itavo vrijeme mislim na fra Petra, na Kirkora,

fra Miju, Haima, ]amila i na Prokletu avliju.

Nekad je na brijegu izme|u Hali~a i Bosfora

bio ~uveni i stra{ni Depozito.

Poku{avam da se prisjetim sun~anih obala da-

lekog Mramornog mora.

Depozito je mogao biti na prostranoj padini vi{e

Tophane.

Mogao je biti i u krugu napu{tenih jednospratnih

kasarni starog Rumelijskog nizama, u malim i vla`-

nim avlijama po kojima se petkom i nedjeljom do

podne skupljaju buljuci izgubljenih i poro~nih cari-

113

gradskih ljudi i nude i tra`e, krijum~are, drijemaju,

kupuju, prodaju i preprodaju ha{i{, opijum i heroin.

Mogao je biti negdje u okolini visoke i tvrde

kule Galate, u onom isprepletenom i dozla Boga

zamr{enom ~voru izlokanih strmih sokaka, dugih

mahala i mra~nih ~ikmi, me|u stjeni~avim drvenim

ku}ama ~udnog izgleda i jo{ ~udnije arhitekture,

me|u du}anima krcatim polovnom i kvarnom ro-

bom, me|u fijakerskim kosturima i olupinama i

vje~no dokonim i pospanim ljudima.

Slike se mije{aju, rastu, prepli}u i gube o{trinu,

istinitost i boju.

Poku{avam da ~itam novine.

Oglasi, konkursi, ~itulje…

Od duga vremena zadriglom halfu sa sedme

strane skidam dres, crtam brkove, obla~im habit,

pravim tonzuru, poja~avam obrve, dodajem kru-

nicu…

Takav je mogao biti fra Rafo, fra Mijo ili neki

drugi kre{evski ili fojni~ki fratar.

Istaknutom diplomati sa tre}e strane uglednog

dnevnika prvo skidam ko{ulju i {e{ir. Poslije za-

crnim kragnu, ostavljam kravatu, crtam fes, crtam

mantiju, popravljam fes, dodajem lanac, pa krst,

pa jo{ jedan lanac, pa jo{ jedan krst… Na kraju

– orden cara austrijskog i visoki ni{an sultana os-

manlijskog.

Takav je izgledao fra Grga.

Sjetih se najdra`e pri~e, Velipa{e ^erkeza, Mare

Milosnice, sarajevske kr{le i razgovora fra Grginog

sa posljednjim carskim seraskerom u Bosni.

Na petoj strani nalazim novu `rtvu. @eljezni~ara

pretvaram u mu{ira, vezira i seraskera.

114

Crtaju}i mislim na djetinjstvo, na porodi~ni al-

bum i ozbiljne ~ike zaustavljena pokreta i uko~ena

pogleda pred krupnim okom so~iva i crnim pok-

rovom provincijskih vol{ebnika. U dugim popod-

nevima mala olovka preobra`avala je oficijale,

praktikante i suplente upara|ene pred "rikvandima"

punim balustrada, stepenica i saksija sa cvije}em

u p~ele, konduktere, generale na konju i tetrijebe

na grani.

Ki{a je prestala.

Kraji~ak plavog neba u daljini.

Desno su velike crne {ume.

Lijevo su prve ku}e kre{evske.

Na rubu puta, opranih malih prozora, okre~ene,

bijele i ~iste pod sme|im drvenim krovovima, ku}e

su neke ~udovi{ne pti~urine staklenih o~iju, bijeloga

trupa i dugih crnih krila.

^ar{ijom idem prema samostanu.

Redovi }epenaka, divanhana, taraba i zastrtih

prozora. Male avlije pune cvije}a i bijele kaldrme.

Nekad je ovo bila ~ar{ija ~uvenih kova~a.

Dugo stojim pred jednom avlijom i brojim kru-

pan kamen kaldrme.

D`amija, berberin, obu}ar, zadruga.

]epenci zatvoreni mandalom i te{kim kre{ev-

skim katancima.

Kod "Lovca" svira muzika…

Na zidu jelen sa velikim rogovima.

U {anku punjena ptica.

"Svaka namjerno razbijena ~a{a…"

"Bogat izbor doma}ih specijaliteta na `aru".

Meso na ra`nju pe~eno, na panju sje~eno.

"Lica u pripitom stanju ne mogu dobiti pi}a".

115

Dva mladi}a igraju tabli}a.

Tiketi, novine, domine…

Prolazim pored po{te, pored posljednjih redova

zatvorenih du}ana, iza nekog razgra|enog i zapu{-

tenog dvori{ta punog `ica i perunike i uskom kri-

vudavom stazom izbijam na malu tvrdim kamenom

podzidom u~vr{}enu zaravan. Na zaravni je crkva.

Iza crkve je samostan.

Mala Albina pokazala mi je put.

Mala Albina ne voli bombone.

Kabasto i ru`no zdanje oja|enih sivih zidova

i bijelo operva`enih prozora, li~ilo je prije na neku

malu fabriku miri{ljavog sapuna, radionicu svilenog

ve{a, ili katastarsku upravu, nego na starinski samo-

stan bosanskih franjevaca sa aharima, musafirha-

nom i }elijama.

Vijekovima gra|en, dogra|ivan, paljen, ru{en

i prepravljan, iznevjerio je zauvijek sliku dugo i

pa`ljivo gra|enu u mojoj ma{ti i zamijenio je krup-

no i vidljivo ispisanom godinom posljednje dun|er-

ske rekonstrukcije pod Austrijom.

Ovako dotjeran, samostan je mogao biti upravna

zgrada nekog poljoprivrednog dobra, arsenal lu~ke

kapetanije ili veterinarska stanica.

Fratar me do~ekao pred vratima.

Fratar nije li~io ni na jednog kanonika sa mojih

crte`a.

Omalen, mr{av ~ovjek pedesetih godina i sijedih

vlasi, pu{io je sarajevsku "Moravu" i nosio nove

`ute cipele na nogama.

Gvardijan je na Kiseljaku.

Fra Grgina soba je na prvom spratu.

Pozdravite gvardijana.

116

Hodnici i{arani ru`i~astim cvjetovima. Uram-

ljena litografija na zidu hodnika. Mladi franjevac

napu}enih rumenih usana svira violinu pod svo-

dovima nekog balkona.

Fratar se pred vratima prebire i dugo tra`i klju~.

Uboga kre{evska }elija fra Grge Marti}a puna

gu{~ijih pera, moleraj na plafonu, drveni krevet u

uglu, tri rasklimatane "alt doj~" fotelje, latinske

knji`ice i narodne pjesmarice. [trosmajer sa pos-

vetom i car austrijski sa bakenbardima. Pu{ka, fer-

mani, hand`ari, turpije, testere i teskere – ~itavo

zlehudo bogatstvo malog brata kre{evskog i po-

tonjeg `upnika sarajevskog.

Prije mnogo godina umro je u nekoj jo{ manjoj,

skromnijoj }eliji samostanskoj i onaj razgovorni

fra Petar koji je bio ~uveni "saha~ija, pu{kar i me-

kanik".

U crkvi, fratar mi pokazuje tri velike slike ob-

je{ene visoko pod svodom.

Tri crne, sme|e i sive povr{ine.

Vrijeme i vlaga oduzeli su slikama svaki smisao,

sadr`aj i boju.

Svaka od njih mogla bi u isto vrijeme biti i

skidanje s krsta, i blagovijesti i sveta porodica u

popodnevnoj {etnji, i ulazak u Jerusalem, i grupa

apostola na vikendu.

Fratar je tvrdio da su sve tri slike skupocjene,

da su pod za{titom dr`ave, i da ih je radio neki

~uveni italijanski majstor ~ijeg se imena niko ne

mo`e sjetiti.

Odlazim razo~aran, ljut i umoran.

Dok smo se opra{tali tri starice su se penjale

uskom stazom prema crkvi.

117

Crkveni muzej u koji su fratri vjekovima i de-

cenijama prikupljali i donosili }upove, testije, bar-

dake, stare katance, sind`ire, kre{evska klije{ta, be-

lenzuke, prstenje, brave i kantare – nisam ~estito

ni pogledao.

Odlaze}i okrenuo sam se jo{ jednom prema

groblju.

Za{to sam dolazio ovamo?

Gdje li je sahranjen fra Petar?

Mo`da njegovog groba i nema.

Ki{a je opet po~ela da pada.

Ve~era}u na Kiseljaku, ili u Fojnici.

Uostalom, kako se dogovorimo.

118

PISMA IZ AZIJE

AFGANISTAN

PUT U BAMIJAN

^itao~e, ako te jednoga dana neki vjetar, kara-

van ili "boing" nanese u centralnu Aziju, neizostav-

no oti|i u Bamijan, dolinu velikih Buda, u sjever-

nom Afganistanu. Bamijan stari Afgani zovu: Doli-

na suza. Budisti ka`u: Klanac jecaja. Jermenci: Mo-

abdik – Prokleti kraj.

Zaputi se od Kabula na sjever sve do ^arikara,

pra{njave i malehne, ali nadaleko ~uvene kasabe

sa svojih nenadma{nih majstora za izradu i obradu

no`eva, makaza i svakojakih sje~iva, pa onda od

benzinske pumpe, na desnoj strani duga~ke ~ar{ije,

prvim putem sa lijeve strane, skreni na zapad.

Zapamti da od ^arikara valja pre}i osamdeset

sedam sela, prebaciti se preko dvadeset ~etiri }up-

rije, obi}i ~etrnaest tvr|ava i sti}i u Top~ider, pos-

ljednje naselje pred ulazak u dolinu velikih Buda.

Top~ider se ni po veli~ini, ni po izgledu, ni po

~emu ne razlikuje od ostalih ubogih naseobina kraj

puta, osim po imenu {to mu je ostalo od davno

pomrlih tobd`ija slavnog osvaja~a hindustanskih

strana, sultana Nadira [aha, "sina svoga ma~a, unu-

ka svoga ma~a, praunuka svoga ma~a, ~ukunuka

svoga ma~a i sve tako redom". On nastani tu hrabre

artiljerce na obroncima snije`nog Hinduku{a pored

jednog brzog planinskog potoka.

123

Ako si dokon, zastani i uslikaj se u jo{ jednom

Top~ideru, ali bez platana, bez stare terazijske ~es-

me i Milo{evog konaka.

Od ^arikara drum je karavanski, lo{, krivudav

i neobezbije|en, neznatno mijenjan i dotjerivan od

vremena Ptolomejevih zemljopisa u kojima je opisi-

van "Svileni put". Ovuda su prolazile povorke bu-

disti~kih i nestorijanskih propovijednika i hodo~as-

nika zajedno sa kirid`ijama i trgovcima {to su iz

Kine podno Pamira prenosili dragocjene tovare svi-

le i adi|ara dolinom Bamijana, ~ak na Levant, u

Mezopotamiju i u Antiohiju. Nepotvr|ene su ostale

vijesti da je ovim stranama pro{ao i sveti Toma

na svom mukotrpnom putovanju u Indiju.

Prolazi}e{ nevi|enim predjelima veli~anstvene

pusto{i i divljine, podno i po vrhu ru`i~astih, sme-

|ih, `utih i crvenih brda, kao kroz zbirke dje~ijih

crte`a obojenih {arenim drvenim pisaljkama, ili mi-

mo slika najnaivnijih naivaca iz rumunskih sela

po Banatu.

Ne}e{ vidjeti ni travke, ni cvijeta – ni{ta {to

ima svoj vijek, trajanje i svoj kraj. Ekran je ispunjen

samo onim {to je ve} umrlo zauvijek, {to je bal-

samovano i skamenjeno, {to se vi{e ne}e mijenjati

dok je ovoga svijeta i vijeka. ^itava ta panorama

zastrta je plavim {atorskim krilom neba boje naj-

krupnijeg i naj~istijeg tirkiza. Vrijedilo je pre}i hi-

ljade i hiljade milja i da nema ni~eg drugog osim

ovog opojnog plavetnila. Samo ovdje shvati}e{ `e-

lju pobo`nih da se na kraju puta sa zemlje zauvijek

vinu u nebo.

Pred samim Bamijanom su ostaci logora neke

filmske ekipe koja je tu nedjeljama boravila i sni-

124

mala film "Jaha~i stepe". U filmu glavnu ulogu

igrao je Omar [arif. On je kao i obi~no glumio

neodoljivog ^apandaza, neku vrstu afganistanskog

kauboja. Slavni glumac je negdje, na nekoj od terasa

Hiltonovih hotela, na konferenciji za {tampu izja-

vio: "Najdublji utisak na mene je ostavio put od

glavnog grada Afganistana, Kabula do Bamijana,

gdje je prije osam vijekova ratovao D`ingis-kan."

Tako su pisale novine.

Kad ve} Omar [arif, neodoljivi ^apandaz, ili

neka vrsta afganistanskog kauboja u koloru i si-

nemaskopu pomenu D`ingis-kana, podsje}a te na

velikog mongolskog osvaja~a D`ingisa, ~ije ime

ni na jednom `ivom ni mrtvom jeziku svijeta ne

zna~i ni{ta, ali na svim jezicima podjednako dobro

zvu~i i ima ne{to {to u sebi sadr`i rat i ima sli~nost

sa rije~ima koje zna~e: veliki, neustra{ivi ili ne-

pobjedivi.

Pri~ali su mi da je ba{ na mjestu gdje je lo-

gorovala ova filmska ekipa poginuo najmiliji unuk

D`ingis-kana Moatugan, sin D`agatajev.

Prvi i jedini put veliki osvaja~, ubica i paliku}a

svetio se u Bamijanu li~no pogo|en i ucviljen. Posli-

je smrti svoga voljenog unuka naredio je da se

pobije i sravni sa zemljom sve `ivo: ljudi, `ene,

djeca, stoka, psi, ma~ke i ptice. Cijela oblast je u

spomen njegovog unuka postala pustinja puna ru{e-

vina i nagomilanog kamenja i stotinama godina

kasnije nekada{nja cvijetna i plodna dolina bila je

pusto i nenaseljeno mjesto, Prokleti kraj: Moabdik.

Jedini pre`ivjeli svjedoci ovog klanja su velike

Bude u stijenama Hinduku{a. Oni su uspravni, vitki

i okrenuti prema rijeci i obroncima Kohibabe. Jedan

126

je visok 56 metara, drugi je ne{to manji i dosti`e

visinu od 35 metara. Obojica su u odijelima gr~kih

plemi}a, nemaju trbuha i nisu zagledani u svoj pu-

pak. Nastali su u vrijeme sna`nih uticaja helenizma

u Afganistanu, kada su granice izme|u Olimpa i

Pamira bile jedva uo~ljive. Obojica stoje u velikim

ni{ama u stijeni, uni{tenih lica do ispod nosa i

veoma o{te}enih nogu do koljena. Ka`u da ih nisu

dirali ni Arapi, ni divlje horde D`ingis-kanove, nego

da su ih oplja~kali i unakazili sitni koko{ari i protuhe

malehnih i bezna~ajnih prin~eva ~ija imena jedva

da je historija i zabilje`ila. Oni su sa njih i oko

njih razvukli zlato, bisere i ostale dragocjenosti,

koje su vijekovima darivali pobo`ni hodo~asnici.

Od podno`ja do Budinog tjemena imaju stepe-

nice. Turisti se penju na glavu bo`anstva i slikaju.

Ja sam odbio da se bogu popnem na glavu.

Pred Prvi svjetski rat suluda baba potonjeg afga-

nistanskog kralja Amanulaha, naredila je da se Bu-

dama potpuno raznesu lica. Hiljade i hiljade budis-

ti~kih kalu|era i sve}enika `ivjelo je u }elijama

iskopanim u velikoj stijeni. Oni su tu bitisali osam

stolje}a u molitvama i razmi{ljanju. U~inilo mi se

da se i sada osje}a miris njihovih uljarica u cijeloj

ovoj prostranoj dolini.

Poku{ao sam dva puta da izbrojim sve }elije i

sva udubljenja u visokoj stijeni. Prvi put sam brojao

do tri hiljade pa sa pobrkao i brojao ponovo. Drugi

put sam imao jo{ manje sre}e, pa sam mirno zak-

lju~io da ih ima nekoliko hiljada.

Danas od ranog prolje}a do kasne jeseni ove

}elije nastanjuju hipici. Oni ovamo dolaze sa svih

127

strana svijeta. Ima ih iz Amerike, Australije, Evrope

i Jugoslavije. Ovdje u }elijama provode duge mje-

sece sami ili sa svojom porodicom.

^itao~e, nemoj se zbuniti kada ovdje sretne{

plavu `enu u {alvarama uvijenu u crnu bo{~u sa

djetetom na le|ima koja govori engleski, francuski

ili {vedski, sa ri|obradim divom kanadskog pori-

jekla u turbanu i u tiftiku. Na njegovim iski}enim

grudima vise brojanice od sedefa sa klju~evima

od kola. Uvjeri}e{ se da danas sveta dolina nije

vi{e pusta i da se u sumrak opet pale uljarice u

}elijama gdje su nekada `ivjeli budisti~ki kalu|eri

od kojih ovdje vi{e nema ni traga, ni glasa.

Do{ao je novi svijet i nastanio Bamijan koji

nije vi{e ni dolina pla~a, ni klanac jecaja, ni Moab-

dik – Prokleti kraj.

128

MRTVA VODA AMURDARIJA

Autobusi i kamioni u Afganistanu pravo su {a-

reno ~udo na to~kovima.

I oni se poput ostalih automobila prave po fabri-

kama, ali za Afganistance fabrika obavi samo jedan

dio posla. Tek kad njima padnu u {ake, ti autobusi

i kamioni dobijaju svoj kona~ni oblik. Nikad nisu

zadovoljni fabri~kom linijom, modelom i izgledom.

Ma{toviti Afganistanci autobusima dodaju jo{ mno-

go svog li~nog "dizajna". Da ih udese po svom

ukusu i svojim potrebama, oni skidaju, zamjenjuju

i dodaju nove dijelove i povr{ine koje u fabrici

niko nije ni slutio, a kamoli predvidio. Pored zavje-

sica, praporaca, lan~i}a i gajtana, oni, metalni auto-

bus ili kamion, pretvore u veliki drveni sanduk

nalik na nekakav ogroman trpezarijski kredenac

pogodan za prijevoz putnika i slikanje svakojakih

prizora iz `ivota i oko `ivota.

Tu su uslikani i njujor{ki oblakoderi, i japanski

{inobusi, i {adrvani u Granadi, i rajske ptice, i {en-

brunski perivoji, i Meka i Medina, i }uprija na

Temzi, i lavovi i tigrovi, i avion sa deset motora,

i maharad`a na slonu, i bojni brod "Misuri" i jo{

sijaset svakojakih kontrafa.

Voza~ka kabina obi~no je ure|ena ne{to druk-

~ije i li~i na bogomolju ispunjenu pobo`nim zapi-

sima i savjetima za `ivot i na ovom i na onom

129

svijetu. Kad sve ispadne kako valja, onda autobus

izgleda kao Tad`mahal, ili neki jo{ kitnjastiji mau-

zolej na to~kovima.

U takvim kulisama prepunim ljudi kre}u vozila

svakoga dana besprijekornim asfaltnim drumom iz

Kabula, preko Salanga, kroz Hinduku{, do Kunduza

i dalje do Amurdarije i sovjetske granice.

Privlegovani se voze na krovu uvijeni u }ebad

i svakojake ko`uhe i prnje, a ostali su nabijeni u

utrobu ove {arene putuju}e kutije. Ja nisam bio

me|u privilegovanim.

Sjedim me|u mrkim gor{tacima ~ija lica nabo-

rana od sunca, vjetra i hladno}e li~e na stare drvene

{krinje ili dijelove pohabanih ko`nih kofera. Na

glavama imaju turbane i svi su u ameri~kim vojnim

uniformama sa ostacima podoficirskih i oficirskih

oznaka i nazivima jedinica jo{ iz vremena ratovanja

ameri~kog Sjevera i Juga. Niko ne nosi ~arape, ali

poneko ima papu~e. @ene su u ~adorima ili {atorima

(kako se ovdje zovu fered`e) uvijene od glave do

pete. Njihovi mu`evi li~e mi na krijum~are mumija.

Jedva sam primijetio i nekoliko hipika na pred-

njim sjedi{tima. Stigli su ~ak ovamo da se izbave

od dosade i ~amotinje raznih Kopenhagena, Mel-

burna ili Amsterdama. Nekim ~udom u ovoj kutiji

nije bilo djece.

Pred Salangom bilo je vrijeme podnevne mo-

litve. Autobus se zaustavio. Neki putnici su se pred

molitvu prali otopljenim snijegom. Sunce je ne-

milosrdno pr`ilo. U hladu je bilo sve zale|eno.

Hipici su me podozrivo gledali. Mo`da su mislili

da sam i ja jedan od njihovih, ali odnekud ovamo

zalutao ~ak iz devetnaestog vijeka.

130

Asfaltni drum ulazi u galerije i primi~e se srcu

Hinduku{a. Ovaj put u Afganistanu gradili su Sov-

jeti i probili tunel kroz planinu na visini od 3364

metra. To je tunel na najve}oj visini u bijelom

svijetu i pravo je ~udo dobrog neimarstva. Poslije

ovog sovjetskog podviga i Amerikanci su gradili

dobre puteve po Afganistanu.

Na drugoj strani planine bilo je i ve}ih sela

kraj puta i mnogo vi{e karavana kamila na asfaltu

i pored asfalta. Pred kamilama su i{li magarci i

predvodili karavane. Nisam se tome za~udio.

Na sjeveru ima sve vi{e Uzbeka i Turkmena.

Njihove ku}e su i ovdje od blata, ali ima i poneko

kube, pa me odnekud podsje}aju na naselja u dolini

svete rijeke Jordana. U ovim tro{nim hud`ericama

jedva da se lak{e i udobnije `ivi nego u crnim

nomadskim {atorima od kamilje ili kozije dlake.

I sve tako, i dalje tako, i sve nalik – do Amur-

darije.

Ima nekih rije~i koje su mi ostale duboko u

sje}anju, a koje nisam ni tri puta u `ivotu izgovorio.

Jedna od tih neobi~nih rije~i je i – Amurdarija.

Pre|oh hiljade i hiljade kilometara da se podsjetim

na jednu takvu rije~ i da svojim o~ima vidim rijeku

iz gimnazije.

U predjelu sumornom i mrtvom, punom `utog

pijeska, le`i jedna ustajala voda uramljena glibom.

U toj rijeci se odavna vi{e ni{ta ne ogleda – ni

nebo, ni ptica, ni ~ovjek. Stolje}ima su preko ove

vode prolazili ratovi, pusto{enja, pokolji i plivali

le{evi. Mo`da na Zemlji ima mjesta gdje se jo{

vi{e ljudske krvi prolilo, ali ne vjerujem da ima

bjednije pozornice na kojoj se sve to odigralo. Pored

132

Medejaca, Skita, Epitalita i Huna ovdje je krvarilo

bar dva puta toliko plemena i naroda koji poput

Medejaca, Skita i Huna vi{e i ne postoje.

Neki dan sam stajao na obalama rijeke Inda i

u`ivao u smaragdnoj boji njegove vode, bjelini nje-

govog pijeska i zelenilu njegovih obala. Ovdje kao

da nema ni boje, ni dna, ni obala. Amurdarija kao

da postoji samo za povijest da opominje na Alek-

sandre, D`ingise, Timure, Envere i hiljade malih

ukoljica i krvopilaca ~ija imena jedva da iko pamti.

U~inilo mi se da ova voda postoji samo za zem-

ljopis, i da se ne bi mijenjali nastavni programi,

{kolski ud`benici i geografske karte.

Na ruskoj obali stoji avetinjski usamljena zgrada

posljednje `eljezni~ke stanice. Daleko iza nje kao

da se naziru oronule kupole Buhare i Samarkanda.

Oko afganistanske carinarnice promi~u opet ne-

ki ljudi u {arenim turbanima i ameri~kim {injelima.

I u centralnoj Aziji gubi se narodna no{nja, pa

dr`ava uvozi godi{nje za milion dolara otpisanih

ameri~kih vojni~kih ~ak{ira, koporana i kaputa.

Jedina utjeha, bajagi, u ovoj beskrajnoj pustinji

bile su mi snije`ne padine Pamira ~iji vrhovi ulaze

pravo u nebo. On je lebdio negdje na istoku kao

krupan tovar izme|u neba i zemlje.

Zagledan u njega obnovio sam jo{ jedan stari

mit. Na ovoj nerazgovijetnoj granici zemlje i neba,

na krovu svijeta, na Pamiru boravili su i razmno-

`avali se praotac Adam i pramajka Eva po{to su

zauvijek najureni iz raja. Na krovu svijeta bila je

prva obljuba; tu negdje je i Kain ubio Avelja; ovdje

su po~eli i prvi bratoubila~ki ratovi.

Daleko odavde na zapad je Ararat gdje se izba-

vio Noje, sedamnaesto koljeno Adamovo.

133

Daleko na jugu je velika pustinja kojom je lutao

Avram, sedamnaesto koljeno Nojevo.

Negdje na sredini puta je Palestina u kojoj su

`ivjeli Josif i Ana, sedamnaesto koljeno Avramovo.

Drugi mitovi govore da je sve to bilo na drugom

mjestu, pa ima i po jedna pri~a o gori Safonu, o

dolini Hebranu i pustinji Arefatu.

134

NI RAJ, NI KRAJ PUTOVANJA

Po~etkom pro{log vijeka `ivio je jedan "Mlad

i sjajan" {kotski oficir, radoznali putnik i neumorni

diplomatski agent. Neobuzdana radoznalost i sklo-

nost tajanstvenim i mra~nim poslovima dovela ga

je u daleki, nepoznati i nepristupa~ni Afganistan.

Putnik je dolazio iz Hindustana u namjeri da

preko Pe{evara, Kabula i Balka ode u drijevnu Bu-

haru. Bio je drugi po redu Evropljanin, koji je ikada

nogom kro~io u ovu zemlju. U zapisima koji su

ostali iza ovoga darovitog pustolova i obavje{tajca

ima i ova re~enica: "Kabul je bio pravi raj svih

mojih dosada{njih putovanja."

Siromah ser Aleksander Berns, "mladi i sjajni"

{kotski oficir tada nije ni slutio da }e ba{ iz Kabula

oti}i pravo u pravi raj i to drugog novembra 1841.

ili 1219. godine po muslimanskom kalendaru, napu-

njen olovom preko svake mjere i potrebe.

Iza prvog Evropljanina koji je boravio u Afga-

nistanu, izvjesnog doktora Vilijama Murkrofa, nije

ostao nikakav zapis, ali ostalo mu je zato tijelo da

u miru po~iva tu negdje oko Balka.

Ja nisam tre}i koji je ovamo stigao iz Evrope,

ali ni Kabul nije za mene raj svih mojih putovanja.

Vidio sam i mnogo ve}ih, i mnogo ljep{ih gradova

po bijelom svijetu, ali nikada nisam bio u nekoj

prijestonici propetoj na visinu vi{u od Lov}ena,

135

ni u gradu ~iji su svi dani u godini vedri i sun~ani,

ni u naselju koje se na moje o~i istovremeno raspada

i gradi.

Kabul je jedan od najstarijih gradova na svijetu,

pominje se i u starostavnim spisima Veda, ali na

moju sre}u za svoj dugi vijek i slavnu pro{lost

nije sa~uvao mnogo vidljivih i opipljivih dokaza,

nego je sve u pri~i i predanju, u legendi i mitu,

po du}anima i po sokacima, ili skriveno duboko

pod zemljom, pa putnik i namjernik bar ovdje ne

mora padati s nogu obigravaju}i sijaset memorijala

i eskorijala, topkapisaraja i versaja, kastela i klos-

tera, koloseuma i muzeuma.

Kabul je velika pijaca centralne Azije po kojoj

vrijedi natenane i serbes bazati i tumarati u gomili

Tad`ika, Pa{tuna, Uzbeka i Hazara kao po nekoj

d`inovskoj vitrini ~ije su stranice sklepane od tro{-

nih zidova ku}a i avlija kao u`ivo i do tan~ina

prenijetih predjela sa crte`a Ljube Ivanovi}a, na-

stalih negdje u Ki~evu ili okolini.

Ovdje se mo`e `ivjeti i bez novina, i bez bio-

skopa, i bez "Gradi}a Pejtona", oma|ijan `ivim

slikama i prizorima sa sokaka, o{amu}en bogat-

stvom bezistana, opijen mirisima bazara.

Tu se na svakom koraku mo`e{ sudariti sa `ivim

~ovjekom koji je upravo pobjegao iz Starog zavjeta

da u ~ar{iji za trenutak ne{to vidi, ili kupi. Ti bib-

lijski mrki starci dugih bijelih brada uvijeni u kaf-

tane i umotani u turbane, `iva su slika i prilika

nekog Mojsija, Avrama ili Josifa koji se izme|u

automobila i zaprega po ovim ulicama i trgovima,

kre}u suvereno i sigurno kao po vjeronauci.

136

Ovdje se za jedan dan odigra vi{e predstava

nego u novinama i na malim ekranima za ~itavu

godinu.

Vijekovima je ovdje tako, jer Kabul je odavno

bio velika raskrsnica karavanskih puteva. Kirid`ije

i trgovci prolazili su sa svakojakim espapom sa

juga na sjever i sa istoka na zapad. Trgovina je

povremeno cvjetala ili opadala ve} prema vremeni-

ma i prilikama, ali uvijek bila cijenjena, njegovana

i razvijena do ne~uvene vje{tine kupovine i prodaje.

Pravo je ~udo {to se po ovim du}anima i oko

njih mo`e vidjeti, na}i i kupiti. Na ogradama i

trotoarima prodaju se ~uveni tepisi nenadma{ne iz-

rade, boje i {ara, pored gomila arpad`ika; astra-

hanske bunde od krzna karakul-ovaca sa Pamira

uz brda bostana; engleski {tofovi od sorte koju je

te{ko prona}i i u Parizu i taze simiti i somuni;

staro oru`je kojim bi se mogle snabdjeti ~itave

vojske za bitku na Marici. Neki dan je na pijaci

bilo i svje`e iskopanih malih i velikih kipova Bude.

Na njihovim tajanstveno nasmije{enim licima os-

talo je jo{ tragova zemlje. Bo`anstva su bila nami-

jenjena {irokoj potro{nji.

Kabul je u svojoj dugoj pro{losti bio i nadaleko

~uvena pijaca robova.

U starom bezistanu, nekada najljep{em i naj-

bogatijem u cijeloj Aziji, prodavalo se roblje do-

vo|eno sa svih strana svijeta. Bezistan je postojao

sve do prije stotinjak i ne{to godina kada su ga

razorili i zapalili Englezi, ne da bi sprije~ili po-

stojanje ropstva i prodaju robova, ve} u pohodu i

namjeri da ove nepokorne i ratoborne Afgane pre-

tvore u svoje roblje.

137

Na toj pijaci nekada su boja, rasa i pol bili

presudni za odre|ivanje cijene, koja je opet zavisila

i od jo{ pone~ega najvi{e od vje{tine prodavca i

lakovjernosti mu{terije. Prije nego {to bi ih doveli

i izlo`ili na pazaru, prodavci su ih ude{avali, uljep-

{avali, {minkali, podmla|ivali na razne na~ine kao

svaku robu. Sve su to ~inili da bi mu{teriju obmanuli

i u godinama, i u ljepoti, i u zdravlju svoga espapa.

Znala su se odre|ena svojstva i osobine svakog

naroda i svake rase. Abisinci su odnekud smatrani

kao kradljivci. Mongoli su se pro~uli po lukavstvu

i istrajnosti. Najbolji kuhari dovo|eni su ovamo

iz Sanda. Turci su bili, kako se vjerovalo, rasipnici.

Persijanci su cijenjeni kao najljep{i i najokretniji

robovi. Za Kineze se govorilo da su }utljivi i mudri.

Mislilo se da crnci jedino znaju da pjevaju i igraju.

U desetom vijeku cjenovnik je izgledao ovako:

za jednog mladog Abisinca pla}alo se bez cjenkanja

dvadeset zlatnih dinara, crnac trideset dinara, a od-

mah zatim crnkinja trista dinara. Bijela `ena hiljadu

i vi{e dinara, i kad ni{ta nije znala da radi.

Izuzetno visoko mjesto u cjenovniku imali su

evnusi, neophodna i sigurna ~eljad za ~uvanje hare-

ma. Dovo|eni su iz Indije, Afrike i sa Sjevera. Na

njihovu cijenu povremeno je uticao jedino ve}i pri-

liv zarobljenih gr~kih kalu|era koje su Vizantinci

po pravilu {trojili da bi njihove `enskinje bezbjedno

posje}ivale crkve ne dovode}i u pitanje doma}inovu

~ast i obraz.

Lutaju}i Kabulom drugoga dana do|oh slu~ajno

do razvalina toga staroga bezistana tra`e}i kujun-

d`ije i prodavce srebra i zlata. Opet nai|oh na staro

oru`je: ko{ulje od pancira kroz koje nijedna strijela

139

ne mo`e da prodre, kacige i {titove od gvo`|a i

debele ko`e, krive sablje majstorski iskovane, hele-

barde, topuze, buzdohane i prangije – najmodernije

ubojito oru`je i posljednju rije~ ratne tehnike!

Po ru{evinama i ugarcima ostalim iza po`ara,

te{ko je zaklju~iti kakav je i koliki je bio taj ~uveni

bezistan. U rupama i bud`acima ima jo{ radionica

i svakojakih zanatlija, ali od njegovog sjaja, rasko{i

i ljepote nije ostalo ni traga. Jedini opis njegovog

izgleda, njegovog sjaja i ljepote ostao je sa~uvan

u zapisima ser Aleksandra Bernsa, "mladog i sjaj-

nog" {kotskog oficira.

Zavidim darovitom [kotlan|aninu {to je vidio

i opisao jednu ljepotu vi{e od mene.

Pomoli}u se ve~eras da ovdje ne bude ni raj,

ni kraj mojih putovanja.

140

^AROBNA VISORAVAN

Dangubim ve} mjesec dana po Kabulu i okolini.

Ne poku{avam ni{ta da u~im, zapanjen ~injeni-

com da u ovoj brdskoj kraljevini narodi govore

trideset dva jezika.

Svijet je mahom nepismen, ali u Kabulu ipak

izlazi ~etrnaest {to dnevnih {to nedjeljnih listova.

Ne idem u bioskope po kojima igraju indijski

kalamburi, ali ni u pozori{te u kome se prikazuju

Molijer i Gogolj.

Po sokacima u pri~i i dokolici za~as se sazna

sve {to se zbiva s kraja na kraj njihovog kraljevstva

dva puta ve}eg od Francuske.

Afganistan je kraljevina. Kraljevstvom kraljuje

kralj. Kralj je umjeren, mudar i pravi~an. Kralj se

zove Muhammed Zahir {ah. Kralj je vojnik i agro-

nom. Kralj je izvrstan teniser, najbolji skija{, naj-

bolji lovac i ribolovac i najugledniji farmer. Narod

voli svoga kralja.

Mnogi velika{i, ipak, sanjaju o republici.

Kraljev je dvor usred Kabula. Oko ba{~e je

ograda, na ogradi je kapija, pred kapijom je stra`a,

iza stra`e je dvor, u dvoru je kralj. On odavde

upravlja sa oko sedamnaest miliona du{a. Od tih

141

oko sedamnaest miliona, tri ili ~etiri su nomadi i

s njima ne upravlja niko…

Svi popisi, inventure i statistike na Istoku su

nesigurni i varljivi, i niko, pa ni sam kralj ne zna

koliko ima svoga naroda.

Njegova prijestonica je razasuta po velikoj po-

ljani i okru`ena vje~no bijelim obroncima Hindu-

ku{a. Kroz Kabul proti~e rijeka koja se zove isto

kao i grad, i dijeli ga na dva dijela. Jedan je drevan

i veli~anstven u svom raspadanju, drugi je nov,

bezli~an i bezdu{an kao i svi novi gradovi na svijetu.

U tom novom dijelu `ive mahom stranci i uljezi,

isto tako bezli~ni i bezbojni. Oni su pravi jad i

~emer u pore|enju sa biblijskim starcima na drugoj

obali rijeke. Svuda po svijetu starost donosi nemo}

i bolest, osim u ovim brdima. Ovdje su ljudi naj-

ljep{i tek poslije {ezdesete godine. Visoki i vitki,

obrasli u duge kovrd`ave brade i uvijeni u platno

li~e na mesije i proroke, zvjezdo~ace i ~udotvorce

koji jo{ lutaju po zemlji i najljep{i su spomenici

u Afganistanu.

S njima se ne mogu porediti ni mostovi, ni

hamami, ni bogomolje. U Kabulu i nema velikih

i bogatih d`amija. Kao da je ovaj narod vjerovao

da je i Bog ubogi siromah poput njih, pa mu nije

ni podizao hramove koji bi ga zasjenili svojom

veli~inom i bogatstvom. Kabulske d`amije jedva

su ve}e i upadljivije od ostalih ku}a. Jedna jedina

d`amija vrijedna je pomena i dostojna pa`nje. Ona

je u jednom novom naselju, ima vitko munare, sva

je u arabeskama i podigli su je prije nekoliko godina

Sovjeti. Sovjeti su podigli tu neku veliku politeh-

ni~ku {kolu, ili neki nau~ni centar dostojan svake

142

prijestonice u svijetu i u sredini tog malog grada

d`amiju nevi|ene ljepote i oblika.

Kabul nije samo prijestonica silnih naroda, rasa

i plemena koji `ive u Afganistanu. Kabul je i glavni

grad velikog me|unarodnog hipi-plemena. Ovdje

borave hiljade mladih Evropljana, Amerikanaca,

Australijanaca, Filipinaca, da bi uskoro postali sna`-

na i jedinstvena bratija.

Nekad je kraljevski grad Katmandu bio premac

Kabulu, ali mnogi hipici napustili su Katmandu

ljuti {to se ovo gnijezdo u Himalajima naglo ameri-

kanizira i kvari, pa se polahko opredijeli{e za stari

dobri Kabul i zemlju, u kojoj je svaki ~ovjek slo-

bodan da se sam opredijeli izme|u dobra i zla.

"Nuristan", "Arijana", "Balk", "Grin", "Gazna-

vi" i jo{ desetine hotela podignuti su ili sklepani

preko no}i da prime jedan mladi narod koji bje`i

od zala civilizacije i mu{terijskog i potro{a~kog

dru{tva. U ovim hotelima rijetke su jednokrevetne

i dvokrevetne sobe. To su mahom odaje sa dvadeset

i vi{e le`aja u koje se mo`e smjestiti ~itavo jedno

bratstvo i do mile volje u`ivati u svakom zabra-

njenom vo}u. Do droge se mo`e slobodno i lahko

do}i kao do svake {e}erlame, ili do hamajlije protiv

uroka. Ha{i{ se prodaje u obliku manjih karamela,

ili nekih sitnijih bombona.

Afganistanci su hrabri i otmjeni ratnici koje je

pro{lost nau~ila da budu nepovjerljivi prema stran-

cima. Oni i danas rijetko i samo od nu`de zalaze

u nove dijelove grada u kojima `ive stranci. Me|u-

tim, hipike su primili u svoju zemlju kao jo{ jedno

prijateljsko, mirno i blagonaklono pleme. Tome je

mnogo doprinijela zajedni~ka sumnja, zazor i prezir

144

prema jednoj umornoj civilizaciji. Spremnost hipika

da `ive na isti na~in kao i doma}a ~eljad otvorila

je srca ovih gor{taka prema do{ljacima.

U velikoj odaji "Grin" hotela, zastrtoj skupo-

cjenim tepisima iz Buhare, upoznao sam jednog

malog Francuza. On i njegova djevojka bili su obu-

~eni kao Afganistanci. Sjedili smo na tlu, pu{ili

145

ha{i{ i pili ~aj. Ovdje je vi{e od godinu dana i

uporno traga za Orlovim gnijezdom, davnom po-

stojbinom ~uvenog Hasana Sabaha koga su krsta{i

prozvali – starac sa planine.

Na svom putu prema dvoru Kubulaj-kana Marko

Polo je u ovim gudurama i klancima nabasao na

Orlovo gnijezdo. Od njega je ostala skoro jedina

bilje{ka "o starcu sa planine".

U mladosti veliki jaran pjesnika Omera Hajama,

Hasan Sabah se docnije odmetnuo u svoju polu-

tvr|avu, polutekiju Kasr Alamut, na jednom pro-

planku vi{em od 3.000 metara. Marko Polo je taj

proplanak opisao kao rajski predio pun mladih `ena

koje su slobodno `ivjele u dru{tvu Hasanovih der-

vi{a potpuno pot~injenih njegovoj volji i vlasti do

smrti. "Starac sa planine" neprekidno je drogirao

svoje pleme i dr`ao ga u potpunoj ekstazi. U dubo-

koj obamrlosti misli i osje}anja, Hasan ih je ubijao

obe}avaju}i im trajno rajsko naselje na nebu, ili

ih je pomo}u ha{i{a nagonio da ubijaju njegove

mnogobrojne protivnike. "Orlovo gnijezdo" bilo je,

istovremeno, tajna i progonjena vjerska sekta veo-

ma naklonjena Ismailitima i zloglasno dru{tvo ubica

i razvratnika. Krsta{i su im dali ime po biljici ha{i{u

– hasasen, asasen – ubica.

U trinaestom vijeku "Orlovo gnijezdo" razbili

su Mongoli, ali bratija se razbjegla na sve strane

i jo{ dugo odr`ala u Indiji, Persiji, Siriji i Africi

kao obnovljena vjerska sekta Nizarija.

Mladi Francuz ljetos je obi{ao pola sjevernog

Afganistana, uzalud tra`e}i rajsku visoravan i ostat-

ke tvr|ave zloglasnog Kasr Alamuta.

146

U Afganistanu je vidio toliko divnih visoravni

da bi svaka od njih mirne du{e mogla biti rajska.

Prezimi}e u Kabulu. @ivje}e skromno i hrani}e

se oskudno poput ostalih Afganistanaca, pa }e na

ljeto opet krenuti na duga i zamorna putovanja.

Ko zna dokle }e ostati ovdje tragaju}i za rajskim

proplankom.

On je u Parizu studirao arheologiju, pa su mu

dodijale sve te starudije i odlu~io je da se posveti

tra`enju istine, meditaciji i zoroastrizmu.

Bila je pono} kada smo se rastali. Ukrutio sam

se od ha{i{a.

Sa sahat-kule u dvorskoj ba{~i izbijali su ~asovi.

Svi mudri ljudi u Kabulu navijaju svoje ~asov-

nike po ovoj sahat-kuli iz dvorske ba{~e.

147

HILJADU I JEDNA TUGA

Valja pre}i Hinduku{, pa dugo putovati ravni-

com dok se u daljini ne uka`u kao ~ivit modra

kubeta Mezari{erifa.

Jutros sam pokupio svoje prnje i sabahile krenuo

na sjever. Grad Kabul je jo{ spavao, pa se od njega

nisam ni oprostio.

Danas treba prevaliti silne klance i klisure, pa

onda dugo putovati stepom dok se negdje sa za-

padne strane ne uka`e ~udesni Mezari{erif, malo

poznat i jedva uo~ljiv u zemljopisu, ali zato velik

i slavan u vjeronauci.

Opet ~itavim putem molitve, nomadi, kirid`ije

i ~obani.

Opet put besprijekorno asfaltiran i opet pokraj

puta grobovi veselo oki}eni {arenim zastavama pri-

vezanim na duga~ke pritke. U tim grobovima kraj-

puta{ima po~ivaju u miru ubogi putnici karavana

~ija se zvijezda naglo ugasila u ovim neizmjernim

daljinama i prostorima da nijemo, ali `ivopisno

opominju prolaznike na neodoljivi, ali i neumitni

kraj svih na{ih tumaranja i putovanja.

Sa obje strane puta su rijetka naselja Tad`ika

iste boje i kakvo}e kao i stepa iz koje su ponikla.

Na~injena su od umije{ane i nepe~ene zemlje, pa

izdaleka ve}ma li~e na goleme izrasline i pri{teve

u predjelu oboljelom i pustom, nego na ~iste si-

148

rotinjske domove `ivahnih i nadaleko ~uvenih ko-

njanika i ljutih mejdand`ija.

Oko naselja spokojno lje{kare kamile i odmaraju

se od napornih dalekih putovanja. Za mnoge Evrop-

ljane kamila je egzoti~na i pomalo smije{na i trapava

spodoba iz Bremovog @ivotinjskog carstva, ili ~ud-

ni stanovnik zoolo{kog vrta, ili grbavo stvorenje

iz romana Karla Maja.

Za `itelje ovih gudura i stepa, ona ako i nije

skoro sve, onda je najvrijednije i najdragocjenije

{to oni imaju. Kamila je prijevozno sredstvo za

putnike i kabaste terete, i po putu, i po bespu}u.

Njena izdr`ljivost prevazilazi svaku na{u zamisao.

Njeno mlijeko se pije. Njenu mokra}u daju djeci

umjesto ribljeg zejtina ili tonikuma. Njena balega

je sagorljiva poput drveta ili lo`ulja. Najzad kad

sve iz nje izvuku, zakolju je i pojedu njeno meso.

Od njene dlake naprave odje}u, pokriva~e i {atore,

a od njene ko`e obu}u, torbe i zastira~e. Kamila

je istovremeno i kamion, i dragstor, i supermarket,

i selfservis. Kad je na kraju izgube, svi je dugo

oplakuju kao trajan gubitak bogatog posjeda. Nisu

joj dali slu~ajno ime: kamila – potpuna, ili savr{ena.

Kako sam prilazio Mezari{erifu bilo je sve vi{e

putnika. Mnogi su glasno molili i plakali. Pribli-

`avao sam se gradu na ~ijem velikom i jedinom

trgu po~iva najve}i junak i najtragi~nija li~nost Is-

lama – Hazreti Alija, Muhammedov ne}ak, prvi i

najvatreniji musliman, mu` Muhammedove milje-

nice Fatime, ~etvrti kalifa muslimana, prvi imam

[iita i otac bla`enih mu~enika Hasana i Huseina.

149

Vidio sam mnogo mauzoleja i Bo`ijih ku}a raz-

nih vjerozakona i na Istoku i na Zapadu, ali grob

i bogomolja sagra|ena ovom velikom Muhamme-

dovom ratniku i apostolu prevazilazi sva moja o~e-

kivanja. Nisam ni slutio da }e ovdje usred stepa

Turana neki neznani neimar smo}i toliko blaga,

mjere i ma{te da stvori ovakvu ~aroliju. Imao je

pravo jedan francuski arheolog kada je rekao da

u Afganistan vrijedi do}i ako ni radi ~ega drugog,

ono da se vidi ljepota stare fajanse kojom je ob-

lo`eno ovo turbe i ova d`amija. @ao mi je {to se

na mome crte`u ne mogu vidjeti i boje Mezari{erifa

– svetoga groba.

Bio sam na mnogim slavnim grobovima gdje

se prodaju ulaznice, i na svetim mjestima gdje se

hodo~asnicima izdaju uvjerenja i potvrde, i na gro-

bovima pred kojima se satima organizovano ~eka

u duga~kim redovima, ali jo{ nisam vidio grob na

kome se i poslije vi{e od hiljadu godina usrdno i

skru{eno moli, pla~e, jeca, uzdi{e i nari~e, kao da

je pokojnik maloprije preminuo, kao da je prije

nekoliko trenutaka ovdje sahranjen i kao da je sva-

kome od ovih ljudi, `ena i djece bio vi{e nego rod

ro|eni. Kao da je djeci bio majka, majkama jedinac,

o~evima mjezimac.

Muhammed je iznenada preminuo i nije stigao

da iza sebe ostavi oporuku, niti je odredio svoga

nasljednika.

Mnogi muslimani `eljeli su da ga naslijedi Haz-

reti Alija, ali umjesto Alije do{li su redom i Abu

Bekir, i Omer, i Osman. Borbe oko Muhammedo-

vog nasljednika bile su dugotrajne i krvave. U tim

borbama u~estvovali su i ro|aci, i `ene, i pristalice,

151

i protivnici. Kalife su jedan za drugim na tajanstven

na~in nestajali ili ginuli. Alijin Kalifat do{ao je

poslije duge i te{ke borbe sa ro|acima iz ku}e

Omajada. Najzad, po{to je postao kalifa kao di-

rektan Muhammedov nasljednik i potomak, Alija

je ubijen u Mezopotamiji, na molitvi, u oazi Kufi.

Zlo~in je djelo jednoga pristalice i pla}enika Oma-

jada.

U strahu da du{mani ne oskrnave Alijin grob,

njegove prista{e potajno na kamili prenije{e nje-

govo tijelo i sahrani{e ga ~ak ovdje. Tako je nastao

raskol me|u muslimanima koji se podijeli{e na Su-

nite i [iite.

Pod najvi{om kupolom postavljen je veliki sar-

kofag prekriven purpurnom ~ohom. Oko ove sveti-

nje stotine i stotine ulema, hafiza i mula glasno

izgovaraju sure iz Kur’ana. Njihova uplakana lica

jedva nazirem u odsjaju mno{tva svije}a. Stigao

sam i prisustvujem najve}em skupu tuge i `alosti

na svijetu.

Jedva se probijem kroz silan svijet i izlazim iz

turbeta kroz zlatna vrata. Na izlazu jedan mi Uzbek

pokazuje jo{ neke zna~ajne grobove. Rukama mi

obja{njava njihov zna~aj i ulogu u povijesti islama.

Po njegovim pokretima ne mogu ta~no da razaznam

jesu li te junake i velikomu~enike posjekli Englezi,

ili su ti junaci i velikomu~enici pobili mnogo Engleza.

Spu{ta se mrak i silan narod se opra{ta od groba

i polahko razilazi.

Odlazim i ja preko trga prema bazarima i uli~i-

cama punim zaprega, ~eza, {arenih fijakera i oki-

}enih konjanika.

152

Ulazim u grad nevi|en i neopisan. @ao mi je

{to nemam vi{e prostora da o njemu pri~am i da

ga natenane proslavljam.

Idem nasumce prema nekom i neodre|enom

mjestu odakle se {iri neodoljivi miris pe~enog mesa.

Putem mi u povjerenju re~e jedan apotekar da

ovo i nije pravi grob islamskog junaka i veliko-

mu~enika Hazreti Alije i da je legenda o potajnom

prijenosu njegovog tijela na le|ima kamile nepro-

vjerena i nesigurna kao i tolika druga predanja.

Ostao sam zaprepa{}en.

Valja mi i}i tri hiljade milja na jugozapad prema

Eufratu do grada Ned`efa, na ivici pustinje Kerbele,

negdje u blizini Bagdada, pa preko Kufe do}i do

pravog turbeta u kome po~iva Hazreti Alija.

153

TAKO JE GOVORILA @UTA KAMILA

^itavo jutro ~u~im na nekom pra{njavom trgu

i gledam borbe pijetlova.

U Balku, glavnom gradu Baktrije, drevnoj pri-

jestonici Arijevaca i "majci svih gradova", valjda

i nema druge pijace. Grad je utvr|en i dobro ~uvan.

Valja pre}i jedan, pa drugi, pa tre}i, ~etvrti, pa

sedmi bedem i u}i u Balk.

U Balku nema ni{ta.

Prvu borbu pijetlova vidio sam jo{ kao dijete

u ~itanci. Poslije sam otkrio sliku Paje Jovanovi}a

na zidu neke rodoljubive prije~anske trepezarije

iznad kredenca. Stoji kr{na djevojka rasko{nih grudi

sa tepsijom prislonjenom na oblo bedro me|u lju-

dinama u arnautskoj no{nji oki}enim kuburama,

jataganima i d`eferdarima, a na tlu oko njihovih

nogu dva zakrvavljena kokota. Mo`da je ta djevojka

bila na nekoj drugoj slici.

Prije desetak godina uporno i uzaludno lutao

sam carigradskim sokacima i i{ao s kraja na kraj

Bosfora, sve u nadi da }u u nekoj skrovitoj i zabitoj

avliji nai}i na skriveni skup ljubitelja ovih neobi~nih

igara. Uzalud sam obijao mahale i tra}io vrijeme

kad je istanbulski valija najstro`ije zabranio borbe

pijetlova prijete}i strogim kaznama i velikim glo-

bama.

154

Umije{an u gomilu vatrenih navija~a, danas ov-

dje u drevnoj prijestonici Arijevaca mogu do mile

volje gledati ove ~udne mejdane.

Mejdand`ije su i mnogo ve}e i mnogo ja~e od

obi~nih pijetlova, ro|enih samo za dobru ~orbu ili

za paprika{. Ovi horozi su od nekog posebnog soja

koji se za tu~njavu naro~ito odgaja. Oni skoro i

nemaju krijestu. Vratovi su im duga~ki i veoma

jaki, a kand`e su im mo}ne i ubojite da ih u supi

me|u doma}im rezancima ili me|u knedlama od

griza nikako ne mogu zamisliti. Kada se odbiju

od zemlje i sko~e ra{irenih krila, podsje}aju me

na mo}ne pti~urine koje su na vrijeme utekle sa

grbova propalih careva.

Pod mi{kom, ili u bo{~ama vlasnici ih donose

na trgove. Dokoni svijet i okorjeli igra~i na sre}u

okupljaju se oko njih. Kad padnu opklade, pijetlovi

se ustrijeme jedan na drugog. Borba se vodi na

runde. Zadnje kand`e na obje pjetlove noge ~vrsto

su uvijene u krpe. Izgleda da bi njihov udarac mogao

biti smrtonosan, pa duge i uzbudljive borbe ne bi

ni bilo. Izme|u rundi su pauze. U predahu svak

uzme svoga pijetla, hladi ga, razgleda povrede, poji

vodom ili pred njim ma{e pe{kirom da mu povrati

snagu i pove}a borbenost. Na ugovoreni znak po~i-

nje nova runda. Na sve strane leti pusto perje, a

okupljeni navija~i padaju u zanos. Kako vrijeme

odmi~e borci su sve umorniji. Udaraju nasumce

jedan u drugog, padaju u klin~ i obavijaju se {ijama.

Na kraju, kad se potpuno isrcpe, sudija progla{ava

pobjednika. Publika odobrava ili protestuje, ve}

prema opredjeljenju ili pravi~nosti presude. I vlas-

nici se polahko smiruju i vi{e ne skaku}u i ne

155

bodre svoje miljenike. Uzimaju, daju, ili dijele no-

vac, pa idu dalje.

Odlazim desetak koraka dalje da ~u~nem pored

novog borili{ta i da opet navijam. Dok gledam

`va}em neki doma}i zeleni duhan pomije{an sa

kre~om i korijenjem od jasena i blago se drogiram.

Taj duhan nosim stalno u d`epu u maloj okrugloj

kutiji. Ponekad mi se od dva pijetla u~ini da vidim

~etiri, ali na taj na~in borba postaje jo{ zanimljivija.

Uskoro }u prisustvovati tu~i ~itavih koko{injaca,

ili }u se podi}i sa zemlje, povjerovati da sam i

sâm pijetao i glasno zakukurikati.

Tome se ovdje niko pametan ne bi ~udio.

Poslije podne provodim u parku. Prote`em se,

podrigujem i kunjam na suncu.

U Afganistanu no}u su zvjezdane i veoma hlad-

ne. Ogrjev je ovdje pravi luksuz. Drvo se prodaje

na kantar. Drvo je ovdje velika rijetkost. ^itave

porodice griju se samo na suncu, pred ku}om, na

ulici ili u parku. No}u ovaj narod silno isprozeba,

pa preko ~itavog dana bez ustru~avanja i ikakvog

zazora mokri na sve strane.

Kao {to na neke druge strane turisti vuku {u{-

kavce, rakiju i slaninu ovamo bi trebali tegliti cje-

panice.

Park pun Afgana koji u {etnju polaze zajedno

sa svojom pticom. Kao {to po Bulonjskoj {umi,

Hajdparku, [enbrunu ili Kalemegdanu otmjeni svi-

jet odlazi u {etnju sa ku~i}ima, ovdje ljudi vole

da se {etaju sa pticama. To nisu ni kanarinci, ni

papagaji, ni slavuji, nego neka sorta kokica crvenog

kljuna koja mi je odnekud nalik na jarebicu. Mnogi

sa njima odlaze na posao i u posjete. Kafezi su

156

drveni, kabasti i pote{ki. Neki svoju pticu i kafez

nose na le|ima kao kov~eg. Kad posjedaju po zem-

lji, kafeze poredaju ispred sebe i tako provode sate

i sate u razgovoru, razmi{ljanju ili u`ivaju}i u cvrku-

tanju svojih ljubimaca. Mo`da se i ove ptice na

neki svoj na~in me|u sobom dru`e.

U ~itavom parku nije bilo nijednog tranzistora.

Pu{e neki zapadni vjetar. Bedemi se krune i

`uta zemlja pada po meni. Nemam ni volje ni snage

da se branim.

U obamrlosti i drijeme`u opominjem se da ve}

cio ovaj bogovjetni dan `ivim u opustjelom i pra{-

njavom gradu opasanom sa sedam obru~a zemljanih

bedema u rasulu i raspadanju.

Tek ve~eras oti}i }u iz grada Balka i zemlje

Baktrije u kojoj se davno nekada za vrijeme jednog

zimskog predaha, umoran od vojevanja i osvajanja

uz velike sve~anosti i obilne gozbe o`enio Alek-

sandar Makedonski.

Dugo sumnji~en i ogovaran zbog svojih na-

stranih sklonosti prema mu{karcima, ovdje je odlu-

~io da vjen~a lijepu Roksanu, k}erku bogatog vel-

mo`e Oksiartesa. Negdje sam ~uo ili pro~itao da

je odavde kasnije jedva `iv utekao da ne padne

kao `rtva neke dvorske zavjere, ujdurme ili ne~eg

sli~nog. Njegove pristalice uvijek su uporno i tvrdo-

glavo isticale kako je ovaj golemi Makedonac samo

u Afganistanu, izme|u ostalog, podigao i tri nove

Aleksandrije, ali ne spominju {ta je sve u svome

pohodu spalio, opusto{io i zauvijek uni{tio. Za sve-

ga nekoliko ~asova osvaja~ je svete knjige Zoroastra

i cijele vladarske biblioteke i arhive pretvorio u

buktinje. Valjda su te buktinje trebale da mu os-

vjetljavaju put do Indije i dalje do kraja svijeta.

158

U Balku je umoran od propovijedi, postova,

dizenterije i potucanja po stepi preminuo i Zara-

tustra.

Kada bih znao gdje je grob velikog prvosve-

}enika vatre, oti{ao bih da se poklonim njegovim

sjenima. Kada bi ovdje bilo cvije}a, odnio bih mu

i buket crvenih ru`a. Ali, sre}om, nema mu ni groba,

a nema ni cvije}a pa vi{e ne}u biti smije{an samom

sebi pu`u}i po grobovima velikih i slavnih ljudi

po svijetu.

U doba kada je Evropa `ivjela u neznanju i

sujevjerju, u vrijeme kada su Grci bili tek u povoju

i kada se Rim nije jo{ ni rodio, sa ovih bre`ulja-

ka Afganistana ukazao se duhovnik koga nazva{e

@uta Kamila, ili Zaratustra, da svijetu oglasi pot-

punu ~ovjekovu slobodu u izboru izme|u dobra i

zla.

Na ovom tlu @uta Kamila propovijedala je da

se ~ovjek samo pomo}u ~iste misli, ~iste rije~i i

~istog djela mo`e uspje{no boriti protiv zla.

U Balku je posljednji put propovijedao, kao

`arki pristalica dobra i protivnik zla – mi{lju, rije~ju,

djelom.

Tako je govorio Zaratustra.

159

PALME I PRANGIJE

Veliko je zadovoljstvo oti}i u neki grad o kome

ste mnogo slu{ali, ~itali ili sanjali, ali je tek prava

radost obreti se u varo{i za koju nikada niste ni

~uli.

Do{ao sam u D`elalabad.

D`elalabad je samo jedan od silnih "abada" u

Aziji. Ovdje ima i Hajdarabad, i Alahabad, i Isla-

mabad. Doskora je bio i Staljinabad, pa su ga uki-

nuli.

Do~ekale su me palme, prangije i pra{ina. Palme

ovdje rastu zbog toplote, pra{inu di`e jak ju`ni

vjetar, a prangije pucaju povodom nekog velikog

praznika.

Dosta je vidjeti jednu ~ar{iju u Aziji, pa znati

kakve su sve ostale.

Raspored du}ana je skoro svuda isti. Imaju soka-

ci u kojima rade kujund`ije, pa sara~i, jorgand`ije,

pa bazerd`ani, sarafi, boltad`ije, pa nalbante, bakali,

pa salebd`ije, halvad`ije i bozad`ije. Rijetko ko

zaluta u tu|i esnaf. Me|utim, u novije doba de{ava

se da izme|u ekme{~ije i {e}erd`ije upadne du}an

u kome se kr~me gramofonske plo~e sa pjesmama

doma}ih Tozovaca, Leposava Luki} i Kesovija, ili

prodavnica Helene Rubin{tajn. Jedino nigdje nisam

nabasao na radnju slavnog doktora [ola, me|una-

160

rodnog neprijatelja `uljeva, kurijih o~iju i svako-

jakih baga i ~ukljeva po tabanima.

U D`elalabadu jedino berberi rade na sve strane

i na ulici. Oni mahom nemaju svojih du}ana. Ber-

beri sjede na zemlji pokraj svoje bo{~e u kojoj su

britve, ~e{ljevi i makaze. Oni glasno dozivaju svoje

mu{terije. Mu{terija nai|e i ~u~ne naspram frizera.

Brija~ skine cijenjenoj mu{teriji turban, opipa mu

glavu i u~vrsti je izme|u svojih koljena. Onda dugo

sapunja mu{teriji glavu, pa o{tri britvu na belegiji

i na kai{u i po{to izgovori kratku prigodnu molitvu

u kojoj preklinje Svevi{njeg da sa ove nasapunjene

glave odagna sve uroke i zle duhove po~inje da

ga brije od tjemena prema ~elu.

Bolji berberi u bo{~i nose i tegle sa pijavicama,

razna klije{ta za va|enje zuba, mehleme za opake

rane i kraste, nekakve ~udne sprave za mjerenje

krvnog ptiriska i ~itave kolekcije polovnih vilica

raznih veli~ina, cijena i starosti. Kada mu{teriji po-

~upa krnjake i o~isti desni, berberin mu odoka bira

protezu. Po{to isproba nekoliko vilica, berberin

obi~no natrapa na zubalo koje dobro pristaje mu{-

teriji. Mu{terija je zadovoljna, smije se u ogledalce,

pla}a i odlazi.

Jedino obrezivanje mu{ke ~eljadi ne radi se na

ulici. Narod je stidljiv, pa tu rabotu berberi obavljaju

pred ku}om ili u ku}i. Osim toga, obrezivanje dje-

~aka je velika sve~anost i pravi praznik, pa se za

tu priliku pripremi i gozba uz pjesmu i svirku.

Dok se dje~ak oporavlja le`e}i u {irokim ga}ama,

obilazi ga rodbina i kom{iluk i dariva svakojakim

poklonima. Otkako su nastala moderna vremena

161

djevojke se sve manje obrezuju, pa se tako jedan

stari obi~aj polako gubi.

Osim frizera i veliki broj ugostitelja radi na

ulici. Na svakom koraku u D`elalabadu su velike

bakrene tepsije pune kuhane mrkve, bundeve, {e-

}erne trske i repe. Za svijet koji ne u`iva u ovoj

vitaminskoj hrani postoje i ro{tilji. Pored tepsija

sa kuhanim karfiolom i kelerabom, peku se ra`nji}i,

}evap~i}i i svakojaka }ufteta. Ne znam za{to, ali

od djetinjstva sam mislio da kelerabu jedu samo

Njemci. Mo`da je to ostalo od neke pjesmice koju

sam ~uo u osnovnoj {koli kod Saborne crkve, u

kojoj se stalno ponavlja ne{to kao [vaba i keleraba.

Zahvaljuju}i ovom blagoslovenom podneblju

jelovnik ovih gostioni~ara se i ne mijenja u toku

godi{njeg doba. Preko cijele godine ima svakojakih

zerzevata. Po{to se najedem pilava sa masnom ov-

~etinom, mogu usred zime pre}i na dinju, ili lube-

nicu.

Higijenske prilike su prili~no sumnjive, tako

da se pla{ljivim Evropljanima ~ini da }e svakog

~asa izbiti neka stra{na epidemija, prenijeti se na

sve kontinente, zavladati u ~itavom svijetu i pro{iriti

se i na okolna nebeska tijela. Evropljani se ovdje

zato ve}ma kljukaju nekakvim pilulama, bodu injek-

cijama i ma`u svakojakim mastima, nego {to u`i-

vaju u dobrom ro{tilju i bostanu. Umjesto svih tih

zavrzlama doma}i svijet se ovdje protiv svih neda}a

i bole{tina brani samo zapisima i hamajlijama.

Neka se nipo{to ne pomisli da je u Afganistanu

samo tako. Za Amerikance i njima sli~ne ima u

Kabulu hotel "Interkontinental". Njemu po veli~ini,

luksuzu i ljepoti nema ravnog u ~itavoj Jugoslaviji.

163

I u D`elalabadu ima restorana i hotela koji bi mirne

du{e mogli stajati u Parizu, Torinu ili Stokholmu.

Afganistan nema mora, ali se u tim restoranima

mo`e dobiti vi{e svje`e morske ribe, nego na ~ita-

vom Jadranu. Ovdje u srcu centralne Azije ima i

minestrona, i buljona, ima i bef ala Stroganov, i

ne{to drugo ala Ro{fuko. Ima i kitnkeza i {artreza,

i svakojakih meza i majoneza. Spao sam s nogu

tumaraju}i po bazarima i zagledaju}i u svaki bu-

d`ak. Ali bud`aci se ne mogu ni izbrojati, a kamoli

opisati. A i kada bih ih opisao ne bih umio nabrojati

sve mirise koji iz bud`aka izbijaju.

Pred zalazak sunca sjedam u {arene ~eze i od-

lazim u veliki park na kraju grada. Ulice vrve od

ruskih "volgi". Prolazim pored dugih perivoja ru`a.

Nikada i nigdje nisam vidio tako krupne cvjetove

ru`a kao u D`elalabadu. One ovdje izgledaju kao

{arene i miri{ljave velike glavice kupusa.

Nije nikakvo ~udo {to je D`elalabad druga, od-

nosno zimska prestonica afganistanskih kraljeva.

Jo{ od vremena slavnog padi{aha Zahirudina Mu-

hameda Babura, gospodara Fergane, Afganistana

i Hindustana i istovremeno potomka slavnog D`in-

gis-kana i Tamerlana, ovamo je prenijeta zimska

prijestonica njegove velike imperije. Vidio sam Ba-

burov lik na nekoliko persijskih minijatura. Slikali

su ga u iranskom odijelu i u cvijetnim vrtovima

pored {adrvana. Nevjerovatno mi je li~io na Nikolu

Pa{i}a sa crnom bradom.

U ovim |ulistanima, Babur je umoran od tri-

jebljenja tigrova u Pend`abu (po ~emu je i dobio

nadimak Babur, {to }e re}i Tigar) prou~avao as-

tronomiju, u`ivao u vinu, pisao pjesme, milovao

164

`ene, bavio se filozofijom, izu~avao teologiju i osta-

vio stihove:

Ovdje je ~arobno prolje}e {to svaki dan ra|a

nove cvjetove.

I mlade djevojke ovdje su uvijek spremne da

uspu u pehar vina.

O, Babure, u`ivaj zadovoljstva koja ti se nude.

Kupa puna rumenog vina ne}e se vi{e vratiti

u tvoje ruke.

165

Baburovog dvora vi{e nema. Iza sebe je ostavio

potomaka dovoljno za sedam dinastija Velikih Mo-

gula. Iza njega su ostale mnoge pjesme i bogati

memoari. U dubokoj starosti odrekao se vina i pre-

{ao na ha{i{.

Dok sam stigao do parka, sunce je ve} za{lo.

U velikoj {umi bio je potpuni mrak. U dnu aleje

nazirale su se avetinjske ru{evine neke stare ku}e-

rine. Odnekud je dopiralo {u{tanje vodoskoka. Pro-

{ao je jedan vojnik. Onda je pro{ao jo{ jedan vojnik.

Vi{e se nisu vidjele palme.

Ju`ni vjetar prestao je da pu{e.

Tek sada su prangijale prangije.

166

KOLIJEVKA ARIJEVACA

Bagi Bala je na jednom brijegu iznad Kabula.

Kad god se za`elim dobrog kineskog zelenog

~aja, odlazim u Bagi Balu.

To mi se doga|a redovno tri puta na dan. Kad

u gostionici Bagi Bala u`ivam u dobrom zelenom

~aju, osje}am se uvijek bla`eno kao stari kitajski

mandarin.

Kad god krenem na ~aj prolazim uvijek ~itavom

kabulskom ~ar{ijom i kroz jedan mali bazar po

kome trguju afganistanski Jevreji. Ovdje su Jevreji

mahom mjenja~i novca, sarafi, mali vrijedni i ok-

retni ljudi. Do{li su ~ak ovamo u podno`je Hin-

duku{a jo{ za drevnog vakta i zemana kada ih je

mo}ni i pravedni vladar Kir na ~elu svojih neus-

tra{ivih Persijanaca izbavio i oslobodio od Nabu-

kodonosorovog vavilonskog ropstva u Mezopota-

miji. Do{li su ovamo jo{ za starozavjetnih vremena

kada se ova brdovita zemlja zva{e Arijana. Arijana

– zemlja Arijevaca.

U ovom bazaru Jevreji sjede pred svojim malim

du}anima, pored sanduka i ~ekmed`a punih sva-

kojakih para, srebrenjaka i dukata. Oni mirno pu{e

svoje nargile, igraju {e{-be{, razgovaraju ili glasno

dozivaju mu{terije i nude im svoj espap.

Prolaze}i ovim bazarom uvijek se sjetim starog

{eher Sarajeva. U malom sokaku izme|u Ta{lihana,

167

Imareta i stare kafane "Aeroplan", u Predimaretu

bilo je nekada mnogo jevrejskih sarafa. U svojim

magazama mijenjali su novac svakojake sorte, veli-

~ine i vrijednosti. I na{i bosanski Jevreji sjedjeli

su pred svojim radnjama, srkali kahvu, pu{ili ~ibu-

ke, divanili, igrali {e{-be{ i dozivali mu{terije.

@ivjeli su mahom po mahalama izmije{ani sa

hri{}anima i muslimanima. Hranili su se kao i musli-

mani i nosili bosansku odje}u sa crvenim fesom

na glavi. Iz daleke Andaluzije prenijeli su u Bosnu

mnoge lijepe vje{tine, nepoznate zanate i mnoge

dobre adete. Bili su sigurno vrijedniji, okretniji i

{tedljiviji od ostalog svijeta, pa su ih ljenjivci, ugur-

suzi i rasipnici napadali i ru`ili za sve {to su vrijedno

sticali i po{teno stekli.

Ovdje u Afganistanu, drevnoj zemlji Arijani

Jevreji `ive slobodno i mirno. Jedinu neprijatnost

do`ivje{e prije stotinjak godina kad im strogi i po-

bo`ni emir Dost Muhamed {ah zaprijeti da }e ih

izgnati iz zemlje, ako ne prestanu da se bave po-

drumarstvom i prodajom vina. Emir bje{e beskrajno

odan slovu Kur’ana i zadojen neopisivom i nera-

zumljivom mr`njom prema svakom alkoholu. Jev-

reji ga poslu{a{e i okani{e se }orava posla.

Prije nekoliko godina nekakav Italijan do|e u

Kabul i po~e da se bavi vinarijom, ali }e po svoj

prilici brzo i zavr{iti, po{to u ovoj zemlji niko `iv

i ne pije osim veoma malog broja najobrazovanijih

ljudi u dr`avi.

Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mis-

lim kako je sumahnuti njema~ki general Erih fon

Ludendorf ma{tao da proglasi novu arijevsku vjeru

168

i pro{iri je po ~itavoj Germaniji, a nikada nije ni

privirio u zemlju Arijanu. Razmi{ljam kako se mo-

glo dogoditi da nacisti~ki rasista Rozenberg i ~uveni

doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili

u ovome kraju gdje je i nastao kukasti krst, da

vide kako vi{e od dvije hiljade godina `ive u slozi

Semiti me|u pravim i ~istim Arijevcima. ^iste i

prave Arijevce oni nikada u svome `ivotu nisu ni

vidjeli.

Da je bilo zgode i prilike ne bih `alio ni truda

ni vremena da tim nacinakazama poka`em vrletna

gnijezda sjeveroisto~no od Kabula po kojima `ivi

narod u Nuristanu. Do kraja pro{log vijeka ta zemlja

se zvala Kafiristan – zemlja nevjernika. Po~etkom

ovog vijeka emir Abdelrahman silom ih prevede

u islam i zemlja se prozva Nuristan – zemlja svjet-

losti. Naravno, oni do dana dana{njeg nastavi{e

da se klanjaju kipovima i sjenama svojih predaka.

Kako po~e turizam u Afganistanu, po~e i prodaja

kipova radoznalim strancima obo`avateljima um-

jetnosti naivaca, ina~e pukim naiv~inama. Kipovi

njihovih predaka li~e na bardake i testije sa ne~im

nalik na o~i i u{i, i dvije vrste sramote: mu{ke i

`enske.

Svi Nuristanci su plavokosi, plavooki i doli-

hokefalni po Rozenbergovim propisima. Oni su i

stasiti, i vitki, ali i beskrajno prljavi, pla{ljivi i

vjerolomni. Tome narodu ni broj se ne zna. Onomad

su vlasti poku{ale da iz aviona prebroje njihova

naselja i odrede pribli`an broj `itelja. Do danas je

sve ostalo nepouzdano. Malo vjerovatno i otprilike.

Odveo bih doktora Gebelsa i u Baktriju, naj-

stariju postojbinu Arijevaca da se uvjeri kako nje-

170

govi Tevtonci nisu ni prinijeti ovoj ~eljadi. I{li

bismo i u Taksilu da vidimo najve}u zbirku kukastih

krstova na svijetu i da mu doka`em kako su te

matrakuke nastale iz sasvim drugih razloga i po-

buda, nego {to im je njegovo dru{tvo namjenjivalo

i pridavalo. Oni su od nedu`ne {ale "svastike" na~i-

nili znamenje smrti, razaranja i uni{tenja kakva

svijet nije od D`ingis-kanovih i Atilinih vremena

upamtio.

Upoznao bih ga sa nekim Osmanom ili Hasanom

koji se preziva Vajvanvald, ili Majvander, a rodom

je iz Fergane sa sjevera, ili sa obala Hariruda ili

Helmana na jugu Afganistana. Vajvanvald, Maj-

vander ili Dortveder nikada nisu ni ~uli za nekakve

Nibelunge, Grimhilde, Brunhilde, Au{vice, Buhen-

valde ili Dahau.

Poslije cigar-duhana hoda sti`em do Bagi Bale.

Bagi Bala je nekada bio velelijepni dvor emira

Abdelrahmana {aha. U svojoj ~udnoj i zavodljivoj

ljepoti vi{e li~i na ogromni isto~nja~ki kola~ ili

neki drugi slatki{ od povlake, pr`enih badema, suhih

{ljiva i ananasa, nego na gra|evinu namijenjenu

`ivljenju i stanovanju, makar i jednog orijentalnog

vladara i samodr{ca.

^im popijem prvu {olju dobrog kineskog ~aja

u gostionici Bagi Bala, osje}am se bla`eno kao

stari kitajski mandarin.

Ve} nedjelju dana dolazim u Bagi Balu, izle`a-

vam se po minderlucima i nikako da urazumim

kelnera da mi uz {olju zelenog kineskog ~aja donese

dvije umjesto jedne kocke {e}era.

171

KAJZER I TRI BEZBO@NE PA[E

Kada je buknuo Prvi svjetski rat Nijemci i Turci

bijahu na istoj strani. Nijemci su `eljeli na Istok,

~ak u Hindustan, a i Turci isto na Istok, ~ak u

Turan. Mladoturci koji su tada vladali na Bosforu

odnosno "tri bezbo`ne pa{e" kako su ih nazivali

staroturci: Enver, D`emal i Talat, oglasi{e darul

d`ihad, sveti rat i pozva{e sve muslimane {irom

svijeta da krenu na vojnu. Prvi ih ne poslu{a{e

Persijanci, pa Arapi i tako redom. Kajzer i tri bez-

bo`ne pa{e bjehu stra{no ljuti, ali od ljutnje ne bi

nikakve fajde.

Onda se dosjeti{e jednog lukavstva. Oni }e iz

Bagdada uputiti jednu kao san}im nau~nu ekspe-

diciju, sastavljenu od njema~kih i turskih u~enjaka,

da krene prvo u Persiju, pa onda ~ak u Kabul da

ubijedi persijskog {aha i afganistanskog emira da

im bar ne ~ine smetnje i da propuste njihove vojske

do Hindustana i do Turana.

I Bonaparta je ve} bio slao svoje poklisare sa

sli~nim porukama. Helem, {to bi zami{ljeno, bi i

u~injeno.

U Berlinu se na~ini jedan tajni sastanak. Na

tom skupu bjehu sve sami generali i turske pa{e.

Pade odluka da nau~nici krenu iz Bagdada na svoj

veliki put 21. januara 1915. godine. Na ~elu ek-

spedicije bio je Oskar fon Nidermajer, njema~ki

172

geolog svjetskog glasa, zatim gospodin Cukmajer,

biv{i carski generalni konzul iz Bu{ira u Persijskom

zalivu, pa onda konji~ki major Hojtig i sijaset drugih

oficira. Me|u njima bila su i tri vi{a turska oficira:

Ahmed-Pa{a, ]amil-bej i Mehmed-bej. Povrh njih

jo{ nekakva dva Hindusa i ~etiri Afganistanca. Ek-

spediciju je pratilo 60 naoru`anih ljudi, jer valjalo

je i}i bespu}em preko brda i dolina, preko sedam

velikih i sedam malih pustinja, preko sedam rijeka

i sedamdeset sedam gora. Valjalo se braniti od ha-

ramija i hajduka, od tigrova i {korpiona, od orlu{ina

i svakojakih a`daha. I Turci i [vabe bjehu se pre-

ru{ili u kulturne, nau~ne i dru{tveno-politi~ke rad-

nike. Sam Nidermajer nosio je dva pi{tolja i ~etiri

mre`e za hvatanje {arenih leptirova.

Nau~nike je desetog dana po dolasku u Teheran

primio persijski {ah i zadr`ao ih na ru~ku u srda~-

nom i prijateljskom razgovoru. Ni{ta nije pomoglo.

[ah je podjednako prezirao i Turke, i Nijemce, i

Ruse. [ah je mrzio i `ene, ali je zato obo`avao

dje~ake. U ekspediciji nije bilo dje~aka.

Ekspedicija se zvala geolo{ka i entomolo{ka i

osam mjeseci je putovala do afganistanske granice.

Na samoj granici svi naoru`ani pratioci se razbje`a-

{e i nau~nici ostado{e sami sa svojom naukom. I

her Vasmus je pobjegao, neka ga bude stid i sramota.

Tako pro|e nekoliko `arkih sedmica dok nau~-

nici radosno ne uskliknu{e kada ugleda{e visoka

minareta divnoga Herata.

U Heratu se konji~ki major Hojtig okupao, o~e{-

ljao i obukao svoju bijelu paradnu carsku uniformu

sa germanskom kacigom na glavi. Tako upara|en

oti{ao je prema odajama heratskog kajmakama. Kaj-

173

makam je primio delegaciju petnaestog dana po

dolasku u Herat i zadr`ao je na ru~ku koji je pro-

tekao u srda~nom i prijateljskom razgovoru od obo-

stranog interesa kako i dolikuje dobrosusjedskim

odnosima izme|u Njema~ke i Afganistana. Izmi-

jenjane su i zdravice od {erbeta, ali, avaj, kajmakam

bi volio da skida kajmak sa mladih plavu{a o kojima

je toliko slu{ao, a u ekspediciji nije bilo nijedne

plavu{e.

Poslije godinu dana ekspedicija nekako do|e

u Kabul. Tu su ih veoma lijepo do~ekali. Smjestili

su ih u ljetnji dvorac emira Habibulaha u Bagi

Balu.

Dvadesetog dana po prispje}u u Kabul, ekspedi-

ciju je primio li~no emir i zadr`ao je na ru~ku koji

je protekao u srda~noj i prijateljskoj atmosferi i

razgovoru uz svestranu razmjenu mi{ljenja o do-

brosusjedskim odnosima, bilateralnoj saradnji i {i-

rokoj razmjeni ideja o aktuelnim svjetskim doga-

|ajima, sa posebnim osvrtom na prilike na Medi-

teranu.

Na ru~ku je serviran pilav sa leblebijama i le-

blebije sa pilavom. Pilav u {lafroku i {lafrok u

pilavu. Pilav u pilavu i pilav sa bravetinom. Pilav

ala pilav, te pilav ala Habibulah. Sve~ani ru~ak

trajao je dvadeset sati. Emir Habibulah nije volio

ni Ruskinje, ni Njemice, ni dje~ake, ni djevoj~ice.

Emir je volio pilav. A Nijemci ne kuhaju pilav.

Moja draga Bagi Bala u koju dolazim svaki

dan po tri puta onda je druga~ije izgledala. Nekad

je bila dvor jednog vladara, a ne gostionica u kojoj

svakog dana mogu u`ivati svoju omiljenu drogu

uz {olju dobrog zelenog kineskog ~aja.

174

Umjesto ovih bijednih tvrdih minderluka bile

su mekahne se}ije bogato oki}ene jo{ mek{im svi-

lenim jastucima razli~itih oblika, veli~ina i boja.

Sve je bilo zastrto skupocjenim }ilimima, a zidovi

bjehu oblo`eni bru{enim biljurnim ogledalima. Oko

dvora bilo je desetak {adrvana, a u perivojima su

{etali paunovi i paunice. Na vrhovima {im{ira i

sevlija ko~opere se rajske ptice, a sa grana jorgovana

bulbul poje.

Sada svega toga vi{e nema.

Sada umjesto paunova {etaju kelneri, umjesto

{adrvana po vrtu uokolo mokre kafanski gosti, um-

jesto rajskih ptica nakotili se poljski mi{evi.

Oko mene su rasklimatane stolice i kafanski

stolovi, po zidovima vise upljuvani cjenovnici, a

na tvrdoj se}iji ~u~im ja kao kakav tetrijeb.

Sa ovoga mjesta ekspedicija se razbila u ~etiri

dijela. Jedni se nekako preko Pamira i Tibeta probi{e

do [angaja. Major Hojtig ode sa dvojicom nau~nika

u sveti grad Me{ad, i dublje u Persiju. Tu ih zarobi{e

Rusi. Sve~ano im obe}a{e da }e ih strijeljati, pa

ih objesi{e. Jedna grupica oti{la je do Turkestana

i poku{ala da tamo osnuje baletsku {kolu, ali ih

nekom zabunom pope{e na dobro u{iljen, kozijim

lojem namazan kolac. Dvojica do|o{e do Istanbula

i tu im se izgubi trag. Oskar fon Nidermajer ofarbao

je bradu, izbio sve zube iz glave i kao prosjak

idu}i sa karavanima do{ao do Teherana. U Teheranu

je neko vrijeme prosja~io i nastavio put do Cari-

grada. U Carigradu ga je prihvatio njema~ki am-

basador i posljednjih dana rata nekako poslao u

Berlin. U Berlinu ga je jo{ istoga dana primilo

njegovo carsko veli~anstvo kajzer Viljem II i za-

176

dr`ao ga na ru~ku koji je protekao opet u srda~nom

i prijateljskom razgovoru i u atmosferi srda~nog

razumijevanja. Tom prilikom je her Nidermajer

podnio njegovom veli~anstvu iscrpan izvje{taj o

uspjehu svoje nau~ne ekspedicije po nekim zem-

ljama Azije.

Ovu pri~u od rje~i do rje~i ispri~ao sam dvojici

njema~kih turista, sa kamerama i sa `enama, koji

odnekud svrati{e u gostionicu Bagi Bala na ~a{u

piva.

Bili su veoma ljuti {to je pivo u Afganistanu

tako skupo.

177

PRAH, PEPEO I ZVIJEZDE

Prije nego se pokupim i zauvijek napustim drev-

nu zemlju Afganistan i krenem u Persiju, ho}u da

odem u Gazni. Mo`da, uva`eni ~itao~e, nikada nisi

ni ~uo da u svijetu postoji grad koji se zove Gazni.

Ipak, grad postoji i nekada je bio najmo}niji,

najprosvje}eniji i najsjajniji grad ~itave Azije.

Ne znam vi{e pouzdano na koju stranu se ide,

ali sigurno put ne vodi ni na sjever, ni na istok.

Gazni le`i negdje na preostale dvije strane svijeta.

Kada sam krenuo grijala je sjajna mjese~ina,

a drum je bio ravan, carski.

Gradove kojima je preostala jedino pro{lost,

treba pohoditi samo po mjese~ini. Ako mjeseca

nema, valja ga sa~ekati. Sunce samo remeti, smeta

i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno

nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mje-

se~ina je kao kakvo veliko, hladno po{tansko zna-

menje nad stvarima koje su ve} davno zape~a}ene.

Putevi u ovoj zemlji nastali su jedanput kao

sovjetski podvig i inat Amerikancima, a drugi put

kao ameri~ki podvig i inat Sovjetima. U oba slu~aja

ostali su na radost i polzu Afganistancima.

Onomad Rusi su ovdje podizali minareta, a

Amerikanci pla}ali mujezine. Sutra }e Amerikanci

178

podizati minareta, a Sovjeti }e pla}ati hod`e. Sovjeti

{koluju oficire, a Nijemci podu~avaju policiju. ^esi

ovdje podi`u bolnice, a indijski ljekari lije~e boles-

nike. Ovdje Kinezi navodnjavaju polja, a Jugosla-

veni podi`u vinovu lozu. Sovjeti daju avione, a

Italijani podu~avaju pilote. Ruka ruku mije, a Afga-

nistanci vladaju svojom zemljom.

Ako nikada niste ~uli za Gazni, grad }e vam

biti havetinjska gomila zemljanih potleu{ica zbi-

jenih u poljani iza sru{enih gradskih bedema. Bi}e

samo gomila uga{enih ugaraka.

Nekada je Gazni bio prijestonica mo}nih musli-

manskih vladara srednjega vijeka i veliki rasadnik

kulture. Gazni je zavi~aj mnogih slavnih ljudi: knji-

`evnika, astronoma, teologa, neimara i filozofa. Gaz-

ni je bio slavom ovjen~ana prijestonica jednog od

najve}ih vladara Istoka Mahmuda Gaznija, osvaja~a

Hindustana i zavojeva~a Persije. Njegov dvor, koji

uzalud tra`im u ovoj srebrenoj no}i, nekad je bio

sredi{te nauke, poezije i muzike. Na tom dvoru

`ivio je i pjevao jedan od najve}ih pjesnika starog

svijeta sijedi Firdusi i Mahmudu ~itao stihove svoje

[ahname, zbirke od pedeset hiljada distiha – knjige

kraljeva. Veliki vladar obe}avao je u odu{evljenju

tovare blaga pjesniku i na kraju mu je dao bijedni

bak{i{.

Negdje u okolini, mo`da ba{ u onom velikom

bunji{tu, bila je slavna Geografska akademija na

kojoj je dr`ao predavanja veliki arapski zemljopisac

Al Buruni, nau~nik koga je u sve svoje pohode

vodio neustra{ivi Mahmud Gazni.

Ni od velike bogomolje, "vjerenice neba" gra-

|ene od crvenog mermera i sivog granita nije ostalo

179

ni traga. Nestalo je svega {to je bilo gra|eno u

mermeru i u granitu od pijeska. Ostali su samo

nejasni i popularni oblici ne~ega {to je ovdje po-

stojalo, i predanje, stihovi i puste rije~i. I toga }e

polahko jednog dana nestati.

Uni{tenje je do{lo tako brzo i iznenadno. Osam

vijekova pro{lo je od dolaska Mongola u ovaj grad.

"Do{li su, prokopali, izdubili, sravnili sa zemljom,

poubijali, oplja~kali i oti{li."

Na ~itav jedan svijet udaren je pe~at D`ingis-

-kanove smrtne presude. Najve}i neprijatelj islama

ovdje je ostvario jedan dio svoga sna. Zatim, sve

po redu, uni{tio zemlje i vilajete, "dokle je doprlo

kopito Muhammedovih ratnika".

Jedan trgovac iz Gaznija koji je pukim slu~ajem

uspio da nekako umakne u Horosan ovako je opisao

D`ingis-kanovu vojsku: "Njegove horde su mno-

gobrojne kao oblaci skakavaca, ili mravi nekog

mravinjaka. Njegovi vojnici su hrabri kao lavovi;

ne vode ra~una {ta je dozvoljeno i {ta nije, jedu

meso svih `ivotinja ~ak i pse}e; ako su pobjednici,

ne {tede `ivot ni velikim ni malim i ~ak paraju

trbuhe trudnim `enama. Ni planina, ni rijeka ne

mogu da ih zaustave. Oni prelaze sva brda, sva

jezera, plivaju}i pored svojih konja i pridr`avaju}i

se za njihove grive i repove."

D`ingis i njegova vojska naro~ito su prezirali

stanovni{tvo gradova. Za gra|ane D`ingis je go-

vorio da su prevrtljivci u koje ~ovjek ne mo`e

imati vjere. Oni se boje za svoja sopstvena dobra

i za svoj bijedni `ivot. Po njemu, Mongoli bi u

gradovima izgubili svoje vrline i osobine stepe:

bezgrani~nu hrabrost, prezir prema smrti, vjernost

181

svome plemenu, svome vo|i i svome gospodaru.

Gradove je zato trebalo pretvarati u ru{evine. Mon-

golima je to sjajno polazilo za rukom.

Do dolaska Mongola, islam je bio najve}a snaga

i jedinstvena mo} u ovoj zemlji. Gazni, prijestonica

islama u Afganistanu, uspje{no se nadmetala sa

sjajnim Bagdadom. Zahvaljuju}i dare`ljivosti vla-

dara iz doma Gaznevida, veliki broj matemati~ara,

neimara i umjetnika dolazio je u Gazni iz ~itavog

svijeta. Njihov prilog nauci i umjetnosti silno je

obogatio stari svijet.

Otkako su prije osam vijekova Mongoli upali

u ovu zemlju i donijeli smrt i pusto{, Afganistan

kao da se nikada nije osvijestio od tog silnog udarca.

Mnogi afganistanski gradovi nekada veliki cen-

tri, svjetionici i rasadnici znanja, trgovine, lijepih

vje{tina i umjetnosti: Balk, Bamijan, Herat i Gazni

– ostali su i danas uglavnom sravnjeni.

Bitka na obalama Inda zape~atila je sudbinu

muslimanskog svijeta. Carstvo Gaznevida prestalo

je da postoji. Glas o porazu muslimanske vojske

dopro je ~ak do Damjeta i izazvao veliku radost

i odu{evljenje me|u krsta{ima. Biskup @ak de Vitri

pisao je tada papi i mnogim evropskim dvorovima:

"Neprijatelji islama, postali su hri{}anski ratnici.

D`ingis-kan postao je kralj David, unuk velikog

sve}enika Ivana. Pokret Mongola prema sjeveru

sve do Kaspijskog mora pretvorio se u `arku `elju

da ubijedi pozadinu u kona~nu pobjedu prije nego

{to hri{}ani preduzmu osvajanje Jerusalema."

D`amijska dvori{ta, avlije oko tekija, trgovi i

sokaci puni su prosjaka. U prvi mah u~ini se putniku

182

da ovdje ima vi{e prosjaka nego vode, povr}a, ptica

i zraka. Bogorade starci, `ene, djeca, mladi}i i dje-

vojke. Ve}ina je veoma pobo`na i svojim molitva-

ma i zapijevanjem glasno i na svakom mjestu podsje-

}a prolaznike na prolaznost svijeta, bogatstva i zdrav-

lja. Kao da izme|u blagostanja i bijede, smrti i

`ivota, zdravlja i bolesti nema ni jedan korak. Sve

je odjednom tu, na sokaku: i sakat i ~itav, i ubog

i bogat, i bolestan i zdrav. Sve je prisutno i sve

je izmije{ano. Bogati ovdje kao da nisu uspjeli da

svoje blagostanje i udobnost za{tite i ograde debelim

i neprobojnim zidovima od o~iju siromaha, ni zdravi

i veseli da otjeraju kljaste i bolesne iza bedema

dobro ~uvanih lazareta, rezervata i karantina.

Neupu}en ~istunac koji ovamo zaluta sa za-

padnih strana svijeta, uvjeren da je u njegovom

vilajetu sve sre|eno, izra~unato, prebrojano i pred-

vi|eno, on }e ostati do kraja svoga puta i isprepadan

i upani~en. Nikada ne}e razumjeti da je prosja~enje

filozofija i nastrana mudrost Istoka. Ne}e shvatititi

da su ovi ubogi i siroti svuda prisutni, da na svakom

koraku opominju sretne na puku slu~ajnost njiho-

vog blagostanja i zdravlja, da ih urazume i pru`e

im priliku da darivaju i pomognu, da ubla`e i pri-

teknu. Imu}ni i zdravi svakog ~asa mogu biti i

dobri i dare`ljivi, i svakoga dana ponovo iskuplji-

vati svoju slu~ajnu sretnu sudbinu. To je prilika

da poka`u svoj merhamet, jednu od najljep{ih ljud-

skih vrlina, da obuzdaju samo`ivot i oholost, da

suzbiju ta{tinu i shvate prolaznost svih ljudskih

poduhvata, namjera i stremljenja.

Imati, ili nemati, primati ili davati, sve se okre}e

u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljud-

183

skog bitisanja i bezna|u svih `ivih stvorova na

ovome svijetu. Samo dobro~instvo, i to neposredno,

mo`e ozariti ~ovjeka i donijeti mu mir, spokojstvo

i bla`enstvo. Nikakavi veliki programi, ustanove,

ministarstva, ni zavodi ne mogu ovome ~ovjeku

sa Istoka zamijeniti radost darivanja i potrebu sa-

dake. Kao da ovdje i nema vidljive i odre|ene

granice izme|u lica i nali~ja `ivota i kao da svaki

`ivi ~ovjek ima pravo i du`nost da prelazi tu ne-

vidljivu me|u svakog dana i na svakom koraku.

Sjetih se odjednom Van Goga i kao sumahnut

~itavog dana ponavljam njegove rje~i: "Ljudskoj

bijedi nikada ne}e biti kraja…"

Talas pesimizma i dubokog fatalizma obuzeo

je ~itavu ovu zemlju. Misao da je `ivot zlo i da

je bjekstvo jedini mogu}i cilj, postao je filozofija

ovoga svijeta. Svaka nesre}a u `ivotu tuma~ena je

kao neminovna predodre|enost neba. Bolest se use-

lila u njihov na~in mi{ljenja i u mo} njihovog roda.

184

ARIJANA

LANJSKI SNIJEG U TEHERANU

Danas je u Teheranu padao snijeg. Obi~an bijeli

snijeg kao u Beogradu ili u Babinoj Gredi. Krovovi

i vrhovi Teherana su pobijeljeli. Stanovnici Tehe-

rana su se izbezumili.

Snijeg je padao po ru`ama, po jasminu, po ka-

ranfilima. Snijeg je prekrio ~uvene teheranske ba{~e.

O tim naj~udnovatijim ba{~ama na Istoku pisao

je jo{ Andre Godar: "Ba{~a je pravo ~udo u ovom

podneblju surove i suhe klime. Ona je zaklon od

zasvjetljuju}e blje{tave svjetlosti i nesnosne dnevne

vru}ine. Ba{~e pru`aju dva ~arobna osvje`enja. Jed-

nu svje`inu daju kro{nje rasko{nog drve}a, drugu

slatki plodovi sazreli pod tim kro{njama. Ako ovo-

me dodamo jo{ `ubor vode onda }emo razumjeti

Persijance i njihovu veliku potrebu za poezijom i

mudro{}u. Pojava jedne ovakve ba{~e u jednoj ovak-

voj pustinji zalu|uje i ~ovjekovo srce i ~ovjekov

duh. Ovdje se prvo uredi ba{~a, pa se tek onda

misli na gradnju ku}e. Poznavao sam jednog starca

koji se jednom zaustavio na nekom proplanku i

o~aran predjelom odlu~io da tu ostane do kraja

`ivota. Sjede}i pored bistrog potoka odlu~io je da

napravi ustave i bazene. Procvale su ru`e i odlu~io

je da tu podigne kolibu. Iz svoga doma gledao je

Teheran, Rej i zlatne kupole Abdul-Azizove d`a-

mije u podno`ju Kavkaza. Donio je ovamo svoje

187

papire, divit i tepihe. U svojoj ba{~i dru`io se sa

zvijezdama, svojim prvim kom{ijama. Nikad mu

nebo nije bilo bli`e i prisnije i ve}e, a njegov ~aj

nikad mirisaviji, a voljeni pjesnik Hafiz nikad tako

savr{en. Pola vijeka poslije smrti toga mudraca, ja

sam se naselio u njegovu kolibu usred ~arobnog

vrta."

I{ao sam da tra`im tu ~uvenu kolibu u vrtu

jasmina. Od vrta i od kolibe nije ostalo ni traga.

Sada je tamo nekakva ciglana. Ostao je samo pogled

na zlatna kubeta d`amije Abdul-Aziza u podno`ju

Kavkaza, Rej i panoramu Teherana u magli.

Prije mene u ovaj grad vrtova dolazili su ^er~il,

Staljin i Ruzvelt. Oni su ovamo upali, podijelili

zemlju i onda ovdje vije}ali iza visokog zida. "Ve-

liku trojicu" do~ekali su ovdje sa mr`njom i po-

dozrenjem.

Mene je ovaj grad primio ravnodu{no i nepri-

mjetno.

Usred Teherana bilo je mjesto njihovog sas-

tanka. Avlija u kojoj su vije}ali opasana je visokim

ru`nim zidom od proste cigle. Takav zid mogao

sam vidjeti i u Sremskoj Mitrovici ili nekom drugom

gradu. Nisam morao ni dolaziti ~ak ovamo. Iza

tog zida je sovjetska ambasada.

Tu su divanila tri ~ovjeka koji su po nu`di bili

saveznici, ali je svaki ispovijedao svoju posebnu

vjeronauku. U zagrljaj ih je bacio jedan ludak, ubica

i najve}i paliku}a na svijetu. Dvojica su bili obrijani,

a tre}i je bio brkat. Jedan je pu{io lulu, drugi je

pu{io cigare, a tre}i cigarete. Dvojica su bili u

cipelama, tre}i je nosio ~izme. Jedan je imao lep-

188

tir-ma{nu, drugi je nosio kravatu, a tre}i je bio

zakop~an do grla. Jedan od njih nosio je u ruci

{take, drugi je imao {tap, a tre}i je bio golih {aka.

Brka je lju{tio votku, onaj sa leptir-ma{nom tamanio

viski, a tre}i je uzimao lijekove. U mladosti jedan

od njih bio je dobar |ak i redovno polagao ispite.

Drugi je pobjegao iz vojne akademije, oti{ao u

novinare pa se potucao po Transvalu i bje`ao iz

ropstva. Tre}i je izba~en iz bogoslovije, zaglavio

je u Sibiru i bje`ao s robije.

U ovoj avliji, ogra|enoj zidom, njih trojica su

vije}ali kako da slome vrat germanskom razbojniku

kome se pridru`io romanski klovn i samuraj iz

Zemlje izlaze}eg sunca.

Njihov saveznik bio je jedan hajduk i razbojnik

koji se rodio u Bradini kod Konjica.

Izabrali su ba{ ovu avliju da u njoj ponovo

dijele svijet kao staru istruhlu d`amijsku hasuru.

Romanskog komendija{a objesili su za noge

italijanski partizani u Milanu. Pored vo|e klatila

se i njegova vjerna Klara Peta~i. Njoj su iz pris-

tojnosti pritegli u`etom suknju oko butina.

Germanski satana zapaljen je posljednjom kan-

tom benzina koja se zatekla u njegovom paklu.

Skon~ao je u mra~noj avlijetini na velikim grudima

svoje vjerne Eve Braun.

Vrhovni samuraj iz Zemlje izlaze}eg sunca pre-

stao je biti bo`anstvo. Po nare|enju generala Mak

Artura natakario je civilno odijelo kakvo nose obi~-

ni ~inovnici i po{tanski slu`benici.

Katil koji se okotio u Bradini pod Ivan-planinom

pobacao je svoje usta{ko perje i preru{en u fratarsku

189

mantiju motao se i skrivao po mra~nim ganjkovima

franjeva~kih klostera, da na kraju krepa kod svoga

pravog amid`e generalisimusa Franka.

Franklin Delano Ruzvelt nije do~ekao kraj rata

ni slavio pobjedu savezni~kog oru`ja. Na velikoj

paradi zamijenio ga je Hari Truman, mali prodavac

mu{kih ko{ulja.

Staljin je umro kao slavni pobjednik i otac otad`-

bine. Prvo je bio zakopan, pa onda otkopan. Zatim,

ne~ujno i tiho kao o~uha zatrpali su ga u zemlju

kao svakog obi~nog smrtnika.

Njegova k}erka i mjezimica pobjegla je iz Rusije

preko Okeana i zauvijek oti{la u Ameriku da se

tamo udaje i {kraba protiv biv{eg carstva svoga

ro|enog oca.

^er~il je, poslije slavne pobjede u Velikom ratu,

neslavno propao na obi~nim izborima. Za utjehu

ostale su mu duga~ke cigare, {kotski viski i slikarska

platna. Na "Kristini" u dru{tvu gr~kog bogata{a

Onazisa i {vedske bake Grete Garbo plovio je tala-

sima toplih mora.

Sada je u ovom vrtu napadao snijeg i pokrio

perivoje pune katmera i ljubi~ice. Povremeno oslu{-

kujem cvrkut prozeblih ptica pod strehama, pod

strehama velike zgrade u ba{~i. Taj cvrkut umukne

pred urlikom automobilskih sirena i neopisive dreke

uli~nih prodavaca.

Oko ove avlije, koju su nekada ~uvale najbolje

policije svijeta, u strahu od lukavog Skorocenija i

njegovih momaka spremnih na sve, danas tumaraju

u bujici prodavaca i kupaca, fabrikanata, svakojakih

kerefeka i besposlica, {kolska dje~urlija, majke sa

djecom, lopovi, vojnici i slu{kinje.

191

Po pustom vrtu iza stare ograde {eta ~uvar i

svaki ~as se saginje i kupi neke otpatke i papiri}e

po stazama. Onako usamljen i odvojen od ove uli~ne

vreve i ko{mara izgleda kao neki veoma pobo`ni

vjernik koji u ujedna~enom ritmu obavlja ~udan

ritual neke davno i{~ezle magije i religije.

Zagledan u ~uvara umalo se ne na|oh pod to~ko-

vima velikog kamiona, punog `ena, ljudi i djece.

Kamion je bio oki}en i pun atleta, kepeca, balerina

i pajaca. Kamion je pripadao nekom ~uvenom cir-

kusu koji jo{ samo danas gostuje u Teheranu i

najozbiljnije me upozorava da neizostavno jo{ ve~e-

ras do|em na posljednju predstavu koja }e se odr`ati

u osam ~asova pod velikom {atrom u neposrednoj

blizini `eljezni~ke stanice. Balerine su bile modre

od zime. Pomavile su kao {ljive. Pomavile su kao

{ljive ranke, kao {ljive ranke, kru{ke karamanke.

Jedino ~uvar u ba{~i nije se osvrtao na ovu

gu`vu koja se za~as stvorila ispred ove ~uvene

historijske avlije. Kao da je jedini on preostao od

velikog doga|aja koji se u ovoj avliji odigravao i

kao da je jo{ jedini posve}en u sve {to se ovdje

zbilo. Kao da je stajao tu da svojim nemu{tim je-

zikom i misti~nim pokretima skrene pa`nju na smrz-

nuti vrt usred carskog grada Teherana, a u slavnoj

zemlji Pahlavija.

Pred nekoliko godina bio sam na ^er~ilovom

grobu. Sahranjen je na seoskom groblju u parohiji

Blendhajm. Na skromnoj plo~i pi{e da mu je tu

posljednja adresa: ulica i ku}ni broj. Seljaci iz oko-

line po~upali su vo}njake i asfaltirali njive da na-

prave veliki parking za posjetioce ~uvenog groba

u parohiji Blendhajm. Nikada nisu ni slutili kakvu

192

}e golemu fajdu imati od debeljka koji je vodio

ratove, nosio leptir-ma{nu i ispijao viski preko sva-

ke mjere.

Bio sam i na Staljinovom grobu. Da bi se uredio

takav parking oko njegove vje~ne ku}e, morala bi

se sru{iti bar polovina Kremlja.

Na Ruzveltovom grobu nikad nisam bio.

193

NA PERSIJSKOM BITPAZARU

Jutros su u novinama bile slike trojice mladi}a.

Bili su veoma lijepi i mladi. Novine pi{u da su

sva trojica jutros u ranu zoru, poslije ~itanja presude,

dobo{a i vezivanja o~iju – strijeljani. Mladi}i su

oti{li na onaj svijet zato {to su krijum~arili i pro-

davali drogu. Persijske vlasti su neumoljive kad

je u pitanju droga. Svaki ~as se ovdje neki mladi}i

slikaju za novine.

Meni su ulice Teherana poslije Kabula sive i

jednoli~ne. Hipici samo prolete kroz Persiju i gle-

daju da se {to prije do~epaju Afganistana ili zagrabe

~ak u Katmandu. Mnogi se ulaze}i u Iran od straha

obriju i o{i{aju.

Teheran ima velike bulevare kao u Moskvi, ili

u Parizu. Teheran ima prostrane trgove, ve}e nego

u Rimu. Saobra}aj je mo`da gu{}i u Teheranu nego

u Londonu. U ovom gradu televizija ima ~etiri

kanala. Teheranu je malo jedan, pa ima dva Hil-

tonova hotela. Carski grad Teheran je od dvije stoti-

ne hiljada du{a poslije rata, danas dogurao na preko

~etiri miliona `itelja. U carskoj prijestonici ima

du}ana poput onih u Parizu, lokala kao u Madridu,

bioskopa i pozori{ta kao u Rimu, ali ja svakog

dana odlazim samo na bitpazar – buhlju pijacu.

Sve buhe na svijetu su iste, ali su zato buhlje

pijace druga~ije.

194

Gdje god sam putovao tra`io sam buhlju pijacu,

bitpazar. Na buhljim pijacama se putnik najbolje

upozna sa jednim gradom i njegovim `iteljima.

Buhlja pijaca, bitpazar, u Teheranu me je odu-

{evila. Na Istoku putnika zamore silni dvorovi, sa-

raji i velelijepne d`amije, kao {to na Zapadu uma-

raju pala~e i katedrale, a na Sjeveru biblioteke i

spomenici velikim sinovima otad`bine. Buhlja pi-

jaca je `ivi i vje~ni spomenik malom ~ovjeku u

svakoj zemlji.

U Kopenhagenu sam bio na pijaci gdje se pro-

daju samo buhe. Mladi}i i djevojke, ~ija se ko`a

ve} izlizala i ispostila od silnih deterd`enata i de-

zodoransa, kupuju od hipika koji dolaze sa Balkana

buhe u kutijama od {ibica. Uvozne buhe pla}aju

kraljevskim danskim krunama koje imaju zlatnu

podlogu i onda u`ivaju i trnu od zadovoljstva kada

se na sjevernom suncu u luci mogu ~e{ati do mile

volje sretni {to nedu`nim malim bi}ima na neki

na~in mogu bar biti od koristi. Ti mladi}i i djevojke

kao da su nau~ili na{u narodnu mudrost da ko`uh

ne vrijedi ako u njemu nema buha.

U Teheranu, na bitpazaru ima buha koliko god

`elite, ali ovdje ih niko ne prodaje. Nema jo{ potrebe

da se za buhe daju carski iranski rijali koji isto

kao i danske kraljevske krune imaju zlatnu podlogu.

Doskoro sam vjerovao da je najve}a i najzanim-

ljivija buhlja pijaca na Bosforu, na mjestu gdje se

susre}u i u usta ljube Azija i Evropa.

Trebalo je dobiti bar {estomjese~nu stipendiju

svoje vlade, ili bar Fulbrajtovu, da temeljito obi|em

~itavu pijacu, pa da poslije mjesecima sre|ujem

utiske i podatke da bih nadle`nom ministarstvu,

195

ili nekoj nau~noj ustanovi pri Ujedinjenim nacijama

podnio iscrpan referat u buhljoj pijaci. Za tu vrstu

nau~nih studijskih putovanja, na `alost, ni moja

vlada, ni gospodin Fulbrajt nemaju razumijevanja.

Ako ste slavoljubivi i volite priznanja, a niste

u~estvovali ni u jednom od pravednih ili nepraved-

nih ratova, mo`ete kod jednog mudrog Jermenina

na samom po~etku pijace kupiti sve mogu}e me-

dalje i ordenja za hrabrost svih mogu}ih slavnih i

ubojitih armija na svijetu. Stari mudri Jermenin

ima ~itave kolekcije Hitlerovih gvozdenih krstova

s hrastovim li{}em, s dijamantima i s briljantima.

Jermen ima ordenja turskih sultana, {kotskih pu-

kova, velike otad`binske vojne, ^ang Kaj [eka i

kanadske konji~ke policije. On ima i Ogrlicu ve-

likog krsta Malte{kog vite{kog reda. Nai{ao sam

i na Orden kralja Zvonimira i na dva na{a ordena

rada III reda. Prodao mu ih je jedan na{ stru~njak

koji sada radi u Persiji.

Na bitpazaru ima }ebadi kojima su se pokrivali

vojnici Aleksandra Makedonskog {to su do{li ova-

mo da popale i oplja~kaju, a u zamjenu za sve to

da ostave svoj helenizam i recept za kuhanje gr~kog

}ufteta.

Ako ste hitno pozvani u audijenciju kod nekog

guvernera, ovdje mo`ete kupiti: frak, smoking, pa-

radnu admiralsku uniformu sa peru{kom na kapi,

polovnu papinu mantiju, ~almu posljednjeg kalifa,

karabinjersku kapu i bradu zajedno ili odvojeno i

cvije}e za suprugu njegove ekselencije, naravno,

sve polovno. Ako niste pozvani sami, ovdje mo`ete

dobiti polovnu suprugu na sat, dva, ili ~itavu no}.

197

Nju ne}ete na ve~eri predstavljati kao svoju bolju

polovinu, nego kao polovnja~u.

Ako ste siro~e i ne pamtite svoje roditelje, na

bitpazaru mo`ete dobiti dva ili tri polovna roditelja.

Oni }e se na svakom mjestu uz vas privijati i na

sudu sve~ano zaklinjati da ste vi njihov jedinac ili

jedinica. Ako ste u `ivotu usamljeni, mo`ete ro-

ditelje natjerati da vam rode bracu ili seku, ako

su jo{ u stanju.

Ovdje ima i sokak u kome se prodaju polovni

nadgrobni spomenici. "Za uvijek ucvijeljeni i do

groba neutje{ni" poslije izvjesnog razumnog vre-

mena uvide da se "njihovi jedinci", "njihova jedina

nada i ponos", "njihov dobrotvor i hranitelj", "nji-

hova jedina ljubav", mogu jo{ jednom unov~iti i

odnijeti sa groblja u jedan teheranski sokak. Ako

niste mnogo voljeli pokojnicu za `ivota, onda joj

se jo{ jeftinije odu`ite poslije smrti. Treba samo

izabrati jedan kamen sa polumjesecom, krstom ili

Solomonovom zvijezdom i sa njega skinuti ime

prethodnika i urezati ime koje `eli{. Mo`ete ispisati:

ime, prezime, o~evo ime, maj~ino djevoja~ko pre-

zime, ulicu, broj, mjesto stalnog boravka, koga ima

od rodbine u inostranstvu, da li je osu|ivan, broj

`irora~una, broj li~ne karte, broj zdravstvene knji-

`ice, broj voza~ke dozvole i broj cipela.

Tra}im vrijeme me|u polovnim stvarima, me|u

polovnim ljudima i sam sam ve} polovan.

^itavog dana sebi ponavljam stihove starog do-

brog pjesnika Sadija:

O ti, koji si ravnodu{an prema bijedi drugoga,

nisi dostojan imena ~ovjeka.

198

VISOKA [KOLA MARIFETLUKA

Izle`avam se u svome sobi~ku u potkrovlju ho-

tela "Parisa" zagledan u umivaonik i veliko razbi-

jeno ogledalo na zidu.

Dodijao mi je i ovaj sobi~ak i veliko razbijeno

ogledalo na zidu i bu~ni Amerikanci po hodnicima

i neki persijski ~orbuljaci po sirotinjskim a{~ini-

cama.

Dodijao mi je i Teheran u kome se ni{ta ne

de{ava – nema ni ha{i{a, ni borbe pijetlova po

avlijama, ni biblijskih staraca po sokacima koji su

samo za trenutak umakli iz Starog zavjeta, i do

mraka }e se vratiti u korice svetih knjiga da u

njima preno}e po podovima bogomolja.

Toliki gradovi po bijelom svijetu rastu i raz-

vijaju se, pa nikom ni{ta. Svako ho}e da vam poka`e

i ponudi svoje Petlovo brdo ili svoj Konjarnik i

onda o~ekuje da mu se divite, da ga potap{ete po

ramenu ili da ga ~astite jednom gurabijom ili bar

mafi{em.

Ho}u da odem iz ovog sobi~ka i iz Teherana

i da potra`im drevnu Persiju, da osjetim njeno srce

i vidim cvijetne perivoje dobrih starih pjesnika.

Treba da pokupim prljave ko{ulje i ~arape i da

sa svojim smotuljkom krenem na jug.

Po deseti put brojim svoj novac – sabirem, di-

jelim, oduzimam – i vidim da nikako i nigdje ne

mogu po}i. Nikakve ra~unske radnje na svijetu ne

199

mogu mi pomo}i. Banke i du}ani su dobro ~uvani,

a zakoni strogi i u`asni, pa nema nikakva izlaza i

fajde ni na toj strani.

Jedino mi mogu pomo}i marifetluci. Jo{ u svojoj

ranoj mladosti studirao sam na visokoj {koli ma-

rifetluka i apsolvirao sa dobrim uspjehom.

Po cio dan obigravam po carskim ministarstvi-

ma i la`no se predstavljam kao veoma ugledan

putnik iz Jugoslavije koji bi `elio obi}i njihovu

divnu zemlju i do}i u dodir sa njihovim divnim

narodima. Jednoga dana to mi polazi za rukom.

U bilateralnim razgovorima izme|u mene i vla-

de njegovog carskog veli~anstva sklopljen je i pot-

pisan sporazum od obostranog interesa i zna~aja

u dva primjerka: po jedan za svaku visoku stranu

potpisnicu.

Vlada njegovog carskog veli~anstva obavezuje

se sa svoje strane da uglednom i visoko uva`enom

gostu iz Jugoslavije (to jest meni) plati putne tro{-

kove avionom prve klase za putovanje po zemlji

Persiji. Drugo: vlada njegovog carskog veli~anstva

pristaje da mi pla}a hranu (tri obroka dnevno) i

smje{taj u apartmanima najboljih hotela u gradovi-

ma koje budem posje}ivao. Tre}e: vlada njegovog

carskog veli~anstva stavlja uglednom gostu iz Ju-

goslavije na raspolaganje i upotrebu automobil sa

{oferom i po jednog svog ~inovnika u svakom mjes-

tu koje budem posjetio.

Druga visoka strana potpisnica (to jest ja) obave-

zuje se sa svoje strane da }e u svim ovim mjestima

pomno obilaziti i pa`ljivo razgledati industrijska

postrojenja, fabrike, `eljezare, kombinate, svako-

jake gigante, petrohemiju, hidrocentrale, rudnike i

o svemu tome pisati duga~ke ~lanke po novinama

200

u svojoj zemlji. Prilikom svakog obilaska bi}e mi

dodijeljeno jedno visokostru~no lice koje }e me

detaljno upu}ivati u proces proizvodnje i davati

mi stru~na obja{njenja o dnevnom kopu, proizvod-

nim kapacitetima fabrika tekstila, utro{enim kilo-

vat-~asovima, radnom u~inku u `eljezarama, broju

radnika, prosje~noj starosti zaposlenih, zdravstve-

noj slu`bi u industriji, saradnji nauke i prizvodnje,

broju obroka u fabri~kim restoranima, stanju higi-

jene na radnom mjestu, prilikama u porodili{tima,

broju djece u obdani{tima i stanju u domovima za

stare i iznemogle. Gdje god to bude mogu}e upri-

li~i}e se prijemi i razgovori sa generalnim direk-

torima, direktorima sektora, {efovima pogona, glav-

nim in`enjerima, na~elnicima odjeljenja, dispe~e-

rima, sekretarima preduze}a i fabrika, poslovo|ama

i uglednim trgova~kim putnicima. Za sve moje ~lan-

ke koje }u objaviti bi}u snabdjeven almanasima,

godi{njacima, statisti~kim zbornicima, spomenici-

ma i bogatim zbirkama fotografija i grafikona koji

bi bili objavljeni uz moje napise u {tampi.

Prilikom potpisivanja ovog ugovora do{lo je

do malog nesporazuma i prolaznog incidenta izme-

|u dvije visoke strane potpisnice. Naime, vlada

njegovog carskog veli~anstva nastojala je po svaku

cijenu da me blagoizvoli natjerati da ~lanke pi{em

odmah i da ih jo{ s puta odmah {aljem i objavljujem

u novinama kako bi neposredno provjerila izvr{enje

visoko preuzetih obaveza druge visoke strane pot-

pisnice.

Me|utim, ja sam se lukavo i o~ajni~ki opirao

njihovom nepovjerenju prema mojoj kao sana}im

veoma uglednoj li~nosti u zemlji i inostranstvu.

Kada sam na kraju razgovora ubijedio drugu

visoku stranu potpisnicu da mi je za studioznu i

201

ozbiljnu razradu godi{njaka, kompleta fabri~ke

{tampe, zidnih novina, statisti~kih godi{njaka i al-

manaha potrebno najmanje nedjelju dana u koje

vrijeme i ne ra~unam ~asove i lekcije u~enja per-

sijskog jezika na kome su svi materijali {tampani,

vlada njegovog carskog veli~anstva pokazala je svo-

ju visoku milost i razumijevanje polo`aja u kojem

se nalazi druga visoka strana potpisnica, popustila

je i potpisala konvenciju izme|u dvije strane pot-

pisnice. Poslije potpisivanja sporazuma obi~nim he-

mijskim olovkama, izmijenjali smo cigarete i popili

punu d`ezvu kahve iz {arenih persijskih fild`ana.

Tako sam prodao svoju polovnu du{u i izhan-

|alo tijelo |avolu (ili na persijskom jeziku – {ejtanu)

da bih nekako dospio u drevni Isfahan, [iraz, pri-

jestonicu starih pjesnika, Kirov grad u Persepolisu

i njegov mauzolej u Persegadenu.

Vidje}u grad ~ije ime zna~i – Isfahan – polovina

svijeta.

Vidje}u cvijetni [iraz. Vidje}u {atore pod ko-

jima je boravilo preko {ezdeset careva, kraljeva,

prin~eva, carica, kraljica, princeza, predsjednika dr-

`ava i vlada neposredno pred moj dolazak.

Vidje}u sav jad i ~emer {to je ostao poslije

prolaska hordi Aleksandra Makedonskog od bib-

lioteka, galerija i arhiva u Persepolisu.

Vidje}u mauzolej koji neodoljivo podsje}a na

Me{trovi}ev grob Neznanom junaku na Avali, a

pukim slu~ajem nastao je nekoliko hiljada godina

ranije.

Vidje}e se {ta }u sve vidjeti.

Prije polaska dokusuri}u veliko razbijeno ogle-

dalo u mome sobi~ku u potkrovlju.

Mo`da }u udesiti i napukli umivaonik.

203

PUSTO CARSKO

Carska iranska vlada odr`ala je rije~ i poslala

me na put po Persiji.

Carska se ne pori~e.

Carska se ne odri~e.

Pusto carsko!

Jutros, sabahile, probudio me portir i javio da

me kola i {ofer o~ekuju pred hotelom.

Pokupio sam svoje jugovinilske zave`ljaje, do-

kusurio veliko razbijeno ogledalo na zidu moje sobe

i sjurio se na ulicu. [ofer je bio u plavoj uniformi

i imao je `utu dugmad i `ute zube.

Umalo ne u~inih grub prekr{aj reda i adeta poku-

{avaju}i da se utrpam na mjesto do voza~a. [ofer

me osmotri i svojim bijelim rukavicama otvori zad-

nja vrata crne izglancane limuzine. O~igledno nije

bio mnogo iznena|en mojim pona{anjem jer su

mu ve} prije moje narodnja~ke `elje da sjedim

pored voza~a, odijelo, ~upava bradata glava i moj

smotuljak jasno govorili s kim ima posla. Vjero-

vatno je mislio da sam neki bliski ro|ak Babaroge,

da sam iz Babine Grede, da stanujem u Baba-Vi{nji-

noj ulici i najzad direktan potomak samog Ali-babe

i svih njegovih ~etrdeset hajduka.

Do aerodroma ne progovorismo ni rije~i.

Teheranski aerodrom je velik i ja u|oh na kapiju

za putnike s besplatnom kartom prve klase. Na taj

204

ulaz upadaju velikodostojanstvenici i uop}e ljudi

od ugleda u ~ar{iji.

U neopisivoj gu`vi i galami na aerodromu sjetih

se jednog teksta njegovog carskog veli~anstva {ah-

-in-{aha Reze Pahlavija objavljenog u carskoj knjizi

o Persiji:

"Odista se mo`e re}i da na Srednjem istoku

nikada nije dosadno. Kad god pomislite da se stvari

smiruju mo`ete biti sigurni da je to sti{avanje pred

buru. Mo`da je jo{ dramati~nija rijeka avionskih

putnika koji prelaze preko moje zemlje. Ako ma

kojeg dana u godini provedete kratko vrijeme na

teheranskom aerodromu neprestani dolazak i od-

lazak pripadnika tolikih nacija ostavlja dojam da

se nalazite u nekakvom centru za me|unarodnu

razmjenu. Kao na svakom aerodromu, vidje}ete

kako svakom avionu poslije slijetanja hita u susret

mno{tvo motorizovanih vozila za opslu`ivanje. Je-

dan {aljivac je rekao da su u stara vremena jurili

da opslu`e kamile kad bi stigao karavan iz udaljenih

krajeva."

U prvoj klasi iranske vazduhoplovne kompanije

najljep{e djevojke Persije neprestano nude putnike

tatlijama, bijelom baklavom, crvenim kavijarom,

viskijem i konjakom, {urupom i {erbetom. Muzika

tre{ti. Neko tu`no izvija: "Ej mejhana, mejhana…"

{to na na{em jeziku zna~i: "E, mehana, mehana".

Pominje i neke ba{~e, behare, jorgovane i jasmine

i sijaset na{ih rije~i. Od Teherana do Bosanskog

Broda svuda je ista pjesma i svuda su iste rije~i.

^esto umjesto ta~ke na kraju pjesme je no`.

Sa mnom putuju dvojica bogatih Jermena i dva

para otmjenih hodo~asnika. Prije poslu`enja bio je

206

samo jedan Jermenin i jedan hodo~asnik sa supru-

gom. Nikako ne mogu da objasnim kako su u toku

leta u kabinu upali jo{ jedan Jermenin i jo{ jedan

hodo~asnik sa `enom. Gledam kroz prozor i poku-

{avam da otkrijem putnika koji umjesto avionom

leti na tepihu. Tog jutra nijednog takvog putnika

nije bilo na liniji Teheran-Bagdad-Isfahan, ili ob-

ratno.

Letimo nisko nad nekom pustinjom. U~ini mi

se za trenutak da sam odnekud po{ao na teferi~ u

pakao. Rijetka mala naselja i po koja palma. Ravnim

drumom prema zapadu neki mu~enik juri na kamili.

Mo`da je to ~uveni bagdadski lopov, koga juri

policija slavnog kalifa Haruna al Ra{ida koji jo{

uvijek goni bagdadskog lopova.

Poslije aviona obreo sam se u jednom pravom

dvoru. Kao da me je duh iz ~arobne Aladinove

lampe avionom prebacio iz bijednog hotelskog so-

bi~ka u potkrovlju u basnoslovne salone, holove i

odaje pozla}enog hotela "[ah Abaz".

Vidio sam mnoge hotele u svijetu, ali po sjaju

i rasko{i prednja~e hoteli na Istoku. Vidio sam hotel

"Tur Hasan" u Rabatu i tada vjerovao da je to

najrasko{nije kona~i{te na svijetu. Poslije sam oti-

{ao u Marake{ i vidio hotel "Mamun", pa sam se

predomislio.

Samo odijelo koje nosi obi~an vratar na ulaznoj

kapiji vrijedi ~itava bogatstva. Sav u svili, kadifi

i zlatu, li~io mi je ve}ma na prvog kraljevog savjet-

nika ili doajena diplomatskog kora pri svijetloj kra-

ljevskoj kruni, nego na hizme}ara. Sav njegov posao

bio je da otvara vrata, da se duboko klanja i da

207

prima bak{i{. Sablja kojom je bio opasan mogla

bi mirne du{e stajati u vitrini kakvog prijestoni~kog

muzeja. Uvijek sam dolazio u isku{enje da se ja

poklonim pred njim, da mu otvorim vrata i da mu

ponizno pru`im ruku za napojnicu. Mislim da ga

to ne bi za~udilo.

Sada sam u Isfahanu, staroj slavnoj prijestonici

Persije, za vladavine jo{ slavnijih ku}a Seld`uka

i Safavida. Stanujem u hotelu "[ah Abaz" nazvanom

po najve}em vladaru ku}e Safavida i jo{ jednom

sam zabezeknut pred sjajem i rasko{i kojom sam

sa svake strane okru`en. Ameri~ki "Hiltoni" i "In-

terkontinentali" djeluju skromno, prakti~no i skoro-

jevi}ki kada se uporede sa ovim ~udima Istoka. I

sami hodnici ovoga hotela su prave dragocjene et-

nografske zbirke sa rijetkim i skupocijenim ekspo-

natima po ni{ama i bud`acima.

^itava tri vijeka ovaj hotel bio je ~uveni kara-

van-saraj. Karavan-saraj je zidala sultanija majka

{aha Huseina kao svoju zadu`binu na korist i polzu

veli~aj{em ota~estvu svome. Bio je naj~uveniji ka-

ravan-saraj svoga vremena na Srednjem istoku.

Da se obnovi i pretvori u bajku u kojoj se mo`e

i stanovati i hraniti utro{eno je {est stotina sedam-

deset dvije hiljade ~asova ljudskog rada, a samo

za ure|enje jednoga od nekoliko velikih i malih

restorana dvadeset hiljada zlatnih indijskih plo~ica.

Po bazenima plivaju nje`ne latice ru`a, a odaje

miri{u na dunje i jeribasme.

Hotel "[ah Abaz" je stjeci{te umjetnosti svih

epoha najmo}nijih carskih dinastija u povijesti Per-

sije: Seld`uka, Safavida i Kad`ara. Do maloprije

208

vjerovao sam da su najljep{i mozaici u bru{enim

ogledalima oni u \ulistanu teheranskom dok nisam

vidio duvare "[ah Abaza" u Isfahanu.

Tri puta sam poku{ao da izbrojim {adrvane u

velikom vrtu zatvorenom me|u ~etiri krila slavnoga

karavan-saraja i nije mi po{lo za rukom. Jedanput

sam brojao do stotine i prestao. Drugi put nisam

ni do{ao do stotine. Tre}i put sam pre{ao stotinu.

Ko u ovim odajama sa pozla}enim kvakama i

tavanicama provede bar jednu no}, sanja}e ~itave

ve~eri jednu po jednu pri~u iz "Hiljadu i jedne

no}i".

209

JERMENSKA \ULFA

Carski ~inovnik koji je do{ao da me vodi i da

mi pokazuje nekakav metalur{ki kombinat ostao

je da obilno doru~kuje u basnoslovnom hotelu "[ah

Abaz". Ja sam mu utekao preko vrtova.

Danas }u obilaziti jermenske crkve u Isfahanu.

Valja samo pre}i drevni kraljevski most od tride-

set i tri luka i na}i se na drugoj obali u jermenskom

dijelu grada – \ulfi. Ta }uprija je ~udo od ljepote

i neimarske vje{tine, valjda jedinstvena u svijetu.

Most je duga~ak i {irok i izdaleka li~i na nekakvu

d`inovsku harmoniku koju su razvukli od jedne

do druge obale rijeke. Gra|ena od kamena boje

meda ili `utog {e}era pa izdaleka izgleda kao ogro-

man slatki{ koji voda ispla~e i uzalud poku{ava

da istopi. Ko ovaj most prvi put ugleda, pomisli}e

da je to prostrana i velika ku}a koju je neki ~udak

i manijak podizao na vodi umjesto na zemlji.

No}u, kada se na mostu upale svjetiljke, i za-

blista sa svih strana, pretvara se u veliku galiju

koja je maloprije doplovila iz tajanstvenih ju`nih

mora punih algi, bisera i {koljki, i dobrih vila, i

ukotvila se nasred Isfahana.

Danju, na suncu izgleda kao rasko{na pozori{na

sala krcata lo`ama i galerijama kojoj nedostaju dva

krila i pozornica, kao da je graditelju ponestalo

210

kamena, ma{te i novca, pa je nazidao samo tre}inu

zami{ljenog zdanja.

Idem preko ove }uprije u \ulfu zagledan u

virove Zajenderuda i mislim na Drinu i njenu }up-

riju. Nikada ne}u pre}i ni preko jednog mosta da

se ne sjetim Andri}a: "Navaljivale su na njega i

na kasabu… Poplave i bolesti, ratovi i terori, bune

i nasilja, a njegova postojanost je u~ila: da je `ivot

neshvatljivo ~udo jer se neprestano tro{i i osipa,

a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini }uprija."

Vidio sam mostove na Tibru, mostove na Nevi,

mostove na Temzi, na Dunavu, na Seni, ali Za-

jenderud je zasvo|en najljep{im prijelazom. Da is-

lam nema jo{ hiljadu drugih ~uda, vrijedilo bi u

ovaj grad do}i samo zbog ovog mosta. Jedino je

neimar Hajrudin napravio na Neretvi jo{ ve}e ~udo.

Hajrudinu je po{lo za rukom da jedne no}i skine

sa neba mlad mjesec i pokloni ga Neretvi. To ~udo

se nikada, nikome, nigdje na svijetu nije desilo.

Sjetih se ovdje jednog velikog Mostarca koji

je pjevao na divnom jeziku slavnih Persijanaca.

Sjetih se njegove gazele o {eher Mostaru.

Bio je to Dervi{-pa{a Bajezidagi}. U~io je nauk

u Stambolu pred Suudijem "kome nije bilo premca

u poznavanju persijskih klasika". Bio je sultanov

savjetnik i "i{ao je za sudbinom ili ga je sudbina

gurala pred sobom". Poginuo je u juri{u na nepri-

jatelja na Kovin Adi kod Budima hiljadu {est stotina

tre}e.

Podigao je u mahali Pothum d`amiju i uz svoju

zadu`binu sazidao je biblioteku. To je bila druga

javna knji`nica onoga vremena u Mostaru. Ina~e,

211

bio je ~uven i sa svojih mnogih dobrih i bogou-

godnih djela.

Mimar Hajrudin bi bio veoma sretan da je ikada

~uo njegovu gazelu o Mostaru:

Ko bi mogao opjevati redom

Sve ljepote divnoga Mostara?

Zar se ~udi{, srce, {to ga ljubim

Sa ljubavlju sinovskoga `ara?

[ . . . ]

S dvije kule velika }uprija

Pru`ila se preko rijeke ~arne,

Te sa svojim velebnijem lukom

Pri~inja se poput duge {arne.

Neka je vje~na slava i hvala neimaru Hajrudinu

{to Mostaru napravi }upriju nevi|ene ljepote kao

srebreni polumjesec iz kojega je na dugom putu

od neba do Zemlje ispala mala sjajna zvijezda.

Jermeni su po~eli da se naseljavaju u Isfahan

kada je na prijesto Persije do{la ~uvena ku}a Sa-

favida koja se pro~ula u svijetu mnogim slavnim

podvizima, naro~ito za vlade mudroga {aha Abaza

Velikog. Velikom graditelju Isfahana trebali su dob-

ri majstori i vrsne zanatlije, a Jermeni tada nisu

imali premca u svijetu. Neka ulema i sku~eni duhovi

pru`ahu otpor dolasku ovih hri{}ana u carski Is-

fahan, ali brzo se i oni uvjeri{e da je to vrijedan,

~estit, vje{t i radin svijet. Kako su ovi hri{}ani iz

dana u dan potvr|ivali i uve}avali svoj ugled i

213

dobar glas, tako je i {ah Abaz Veliki pove}avao

svoje povlastice novim gra|anima prijestonice. Po-

~etkom sedamnaestog vijeka carska hazna dala je

silne pare da se u \ulfi podigne velika crkva Svetog

Betlehema. Docnije je {ah Abaz sagradio jo{ 12

hri{}anskih bogomolja nadomak muslimanskih

d`amija Isfahana. Jermeni su sticali sve vi{e prava

u Persijskom Carstvu, tako da su sami birali svoje

guvernere, sudije i policijske oficire. Bliski sarad-

nici i saveznici samoga {aha bili su ugledni jer-

menski bogata{i Kod`a Petros Validanijan i Kod`a

Avertiki.

\ulfa i danas li~i na veliku cvijetnu ba{~u po

kojoj su skrivene male bijele ku}ice. U njima i

danas na miru i u po{tovanju `ive Jermeni i njihove

porodice. Persijanci su sigurno najtolerantniji narod

Azije. Oni su jo{ prije hiljadu godina osjetili svu

netrpeljivost Arapa na svojoj ko`i, na svome tlu i

u svojoj vjeri i kulturi. Prije dvije i po hiljade

godina ovaj veliki narod imao je vladara koji je

propovijedao trpeljivost i suzdr`ljivost, zabranjivao

nasilje, zlo~ine i prevo|enje zarobljenika u vjeru

pobjednika. I danas u ovoj zemlji `ive jedni pored

drugih muslimani, [iiti, i Suniti, hri{}ani, Jevreji,

Asirci, Arapi, Zoroastristi, Kurdi, Nestorijanci ko-

jima su nekada pravoslavni gospodari Carigrada

~upali noseve, sjekli u{i i ubijali ih kao pse.

Ulice \ulfe su ~iste i sjenovite. U hladu palmi

naziru se du}ani i radionice trgovaca i zanatlija.

Ulicom pro|e pokoji automobil, ali tiho i pa`ljivo

da ne naru{i mir ovog jermenskog grada hodo~a{}a.

214

U porti crkve Svetoga \or|a, koja je ve}a od

porte Saborne crkve u Beogradu, lete jata golubova.

U avliji su kamene klupe po kojima se odmaraju

stari bradati vjernici. Oni kao da su na trenutak

sa{li sa fresaka obli`nje crkve i do{li u portu da

se malo odmore od napornog stajanja na zidovima,

pa }e se za Ve~ernje opet vratiti u Bo`iju ku}u,

popeti na duvar i nastaviti da slu`e svojoj vjeri i

zakonu.

Pod crkvenom kupolom je mala otvorena kapela

koja vi{e li~i na ljupki paviljon u vrtu, nego na

strogi spomenik Bogu. U kapeli su dva sveta ka-

mena koja su Jermeni ovamo prenijeli dolaze}i ~ak

iz Erivana. U bogatom ikonostasu koji uop}e ne

podsje}a na Vizantiju, nego je izvoran i nalik samo

sebi je i mala slika Kod`a Petrosa Validanijana u

bogatoj no{nji sa duga~kim brkovima. Podsje}a me

odnekud na Vasu ^arapi}a ili na nekog drugog

vojvodu iz Prvog srpskog ustanka. O~i Kod`e Pet-

rosa su krupnije, crnje i pametnije nego i u jednog

`ivog stvora koga sam do sada sreo u `ivotu.

U crkvenom muzeju na kraju porte su slike

crkvenih dostojanstvenika, majstorski ura|ene i bo-

gato uramljene. Dr`anje ovih svetih ljudi je puno

skru{enosti i boja`ljivosti. Nema ni traga od poze

i nametljivosti vaseljenskih patrijarha u zlatu i svili

po zidovima patrijar{ije u Fanaru na Zlatnom rogu.

Tu su i dragocjenosti crkvene riznice, ali se ja

kao nehri{}anin slabo snalazim u njihovoj namjeni,

obliku i vrijednosti.

Odjeljenja namje{taja pokazuju bogatstvo i do-

bar ukus ovog starog naroda. Tu nema nijedne ru`-

215

ne, glomazne i bezvrijedne stvari koja bi smetala

osje}anjima mjere i namjere.

Na po~asnom zidu je veliki triptih iz `ivota

{aha Abaza Velikog. [ah Abaz u lovu. [ah Abaz

prima ambasadore na carskom dvoru. [ah Abaz

na ~elu svoje neustra{ive konjice.

Kao varalica i krivac pro{ao sam pognute glave

ispred portreta {ah-in-{aha Reze Pahlavija, misle}i

{ta li sada radi onaj carski ~inovnik koji je ostao

za doru~kom u mome hotelu dok sam mu ja umakao

preko vrtova.

Ni carici nisam imao obraza da pogledam u o~i.

Jedino sam se zagledao u divnog mali{ana, pri-

jestolonasljednika Persije tra`e}i u njegovim dje-

~ijim o~ima opro{taj za moje podvale i nedjela.

Vjerujem da bi i on makar iz nesta{luka u~inio

isto {to i ja.

216

VRIJEME PJESNIKA I DAVNIH JUNAKA

Carski ~inovnik koji me prati na putu po Persiji

najzad se urazumio i prestao silom da me vu~e po

fabrikama i raznim gradili{tima. On mi jo{ jedino

pravi dru{tvo za obilnom trpezom ujutro, u podne

i uve~e.

Tri puta dnevno zajedno ~itamo hotelski jelov-

nik i kao po dogovoru opredjeljujemo se za naj-

skuplja jela i pi}a.

Danas smo sastavili ru~ak i ve~eru ne ustaju}i

od stola. Izme|u dva ~itanja jelovnika, carski ~i-

novnik ugrabio je priliku da mi ispri~a ne{to o

~uvenom {ahu Ismailu i bici kod ^alderana.

Upamtio sam da je bitka kod ^alderana u per-

sijskoj Jermeniji bila ta~no ~etiri vijeka prije jo{

~uvenije bitke na Kolubari i da su je vodili sultan

Selim i {ah Ismail.

Ju~e sam dugo stajao pred slikom bitke u dolini

^alderana. Slika je na zidu jedne carske pala~e u

Isfahanu. Slika je velika i zauzima ~itav jedan zid

rasko{ne dvorane za prijem ambasadora i poklisara.

Odavno ne pamtim da me je ne{to tako uzbudilo

i o~aralo. Sliku je svakakao pravio neki od naj-

darovitijih u~enika Kemaludina Behzada, najve}eg

persijskog slikara, prvog iranskog portretiste i os-

niva~a ~uvene umjetni~ke {kole u Heratu.

217

Prvih nekoliko trenutaka nikada ne bih zaklju~io

da ta slika treba da do~ara nekakvu bitku i nemi-

losrdan obra~un dva protivnika – otomanskog sul-

tana i persijskog {aha. Prije bi ~ovjek pomislio da

su se izvrnule i pomije{ale dvije velike kutije pune

{arenih bombona i svakojakih {e}erlema u neki

predio po kome `ive paunovi, papagaji i rajske

ptice, nego da je to borba dva ljuta du{manina.

Slika ve}ma izgleda kao odlazak dvije klape ve-

seljaka i ki}enih svatova na teferi~ na kome }e

biti |akonija, svirke i pjesme sve do "zore rane,

du{manina moga", nego na ljuti mejdan gdje }e

vrela krvca liti "cio ljetnji dan do podne".

Obje vojske odjevene su rasko{no i {aroliko.

Slikar se potrudio da otomanski sultan ispadne ne-

kako krupnije i stasitije od persijskog {aha. Sul-

tanovi brkovi i brada su du`i, a od svilenog turbana

na njegovoj glavi mogle bi se sa{iti haljine za {aha

i ~itavu njegovu pratnju. Slikar kao da je svjesno

precjenio neprijatelja, da na kraju niko ne bi mogao

potcjeniti pobjedu persijske vojske. I jedni i drugi

ratnici su u nekom krajoliku posutom zvjezdanom

pra{inom.

U toj zvjezdanoj svjetlosti punoj cvije}a i sva-

kojake rajske flore koja naoko podsje}a na peru-

niku, lijepu katu, {eboj i vitku sevliju, nebo je pro-

zra~no plavo i bez trunke izmaglice, a kamoli "tam-

nih oblaka i vranih gavrana". Zaista, nema nikakve

sli~nosti sa litografijama starih knji`ara sa Zelenog

venca Tome Jovanovi}a i Vuji}a, koje prikazuju

prizore iz srpsko-bugarskog rata na kojima se sve

dimi i pu{i.

218

Vojnici ja{u na ru`i~astim, modrim i ljubi~astim

konjima kojima se pridru`io i poneki Damjanov

zelenko. Oko konjanika su crveni, bijeli i `uti hrtovi

i sijaset nekakvih nebeskih koko{aka i ostale pernate

`ivine iz rajskih perivoja. Kao da je ~itavu pri~u

o krvavoj bici u dolini ^alderana izmislio nekakav

d`enabet, po{to je umjetnik sliku zavr{io i oti{ao

za svojim poslom. Carski ~inovnik mi je suznih

o~iju pri~ao o {ahu Ismailu, gospodaru vjernika

sve od Amurdarije do Eufrata, vladaru u ~ijim se

`ilama mije{ala krv Muhammeda sa krvlju vizan-

tijske princeze, velike gospo|e Despine, vojskovo|i

i pjesniku, imamu bratstva [iita i jednom od naj-

ve}ih mistika islama.

Carski ~inovnik nijednom rije~ju nije pomenuo

sultana Selima Javuza, potomka Osmanova.

Drugi dio pri~e o dolini ^alderana saznao sam

nekoliko nedjelja kasnije ~ak u Istanbulu. Taj dio

mi je pri~ao jedan turski republikanski ~inovnik

na bogatom ru~ku u restoranu na padinama Zlatnoga

roga. Terasa toga skupog restorana bila je okrenuta

prema veli~anstvenoj D`amiji Selimiji, zadu`bini

sultana Selima Javuza, oca sultana Sulejmana Ve-

li~anstvenog.

I turski republikanski ~inovnik suznih o~iju pri-

povijedao je o caru Selimu, jednom od najve}ih

turskih pjesnika i slikara. U njegovoj pri~i car je

bio visok, energi~an i preduzimljiv. Volio je lov

i oru`je. Za republikanskog ~inovnika ovaj sultan

bio je pametniji od svakog drugog vladara. Za njega

je on bio i hrabriji i razboritiji i od svakog predsjed-

nika republike. Zanemarivao je zadovoljstva trpeze

i ~ari haremskog `ivovanja. No}i je provodio ~i-

219

taju}i debele historije i stare kalendare. Volio je

da se preru{ava u prosjaka i zalazi u bezistane i

svakojake bud`ake i da provjerava kako se sprovodi

strogo slovo {erijatskog zakonika. Njegove izvan-

redne slike dospjele su u ~uvene umjetni~ke riznice

Venecije. Najzad, do nogu je potukao hvalisavog

persijskog {aha Ismaila, ne da bi osvojio Persiju,

nego da bi kaznio mrsko nevjerni~ko bratstvo [iita.

Prije bitke u dolini ^alderana sultan turski upu-

tio je kratko pismo {ahu persijskom:

"Ismaile, puhad`ijo! Ti si me svojim bezobrazlu-

cima natjerao da se pojavim pred tvojim granicama.

Ve} nedjeljama jezdim da prona|em tebe ili

tvoju vojsku. Ako drhti{ od straha, pozovi ljekare

da ti pomognu i da te njeguju. Poslu{aj me: Zamijeni

kacigu fered`om, umjesto pancira razapni sunco-

bran, i, aman, prestani ve} jednom da vlada{."

Uz pismo sultan je {ahu poslao skupocjene `en-

ske haljine od svile i kadife, vezene srmom i zlatom.

Turski republikanski ~inovnik odveo me je do

sultanovog turbeta pored d`amije i uz put mi re-

citovao stihove duga~ke elegije pa{e Zade ibn Ke-

mala:

U~inio je velike stvari za kratko vrijeme i

njegovi

lovorovi vijenci prekrili su zemlju svojom

sjenkom.

Bio je sunce svoga vijeka i jarko sunce poslije

podneva.

Oplakujemo velikog vladara Selima.

O pero i ma~ `ale ga podjednako.

Turski republikanski ~inovnik pro~itao mi je i

epitaf na grobu koji je za `ivota napisao sam Selim:

221

Ja sam bio nekada veliki Selim koji je

potresao zemlju.

Ja sam onaj koji tra`i kavgu ~ak i poslije

smrti.

Moje tijelo le`i u ovom malom grobu.

A moj duh jo{ neprekidno luta i misli na rat.

Turski republikanski ~inovnik nijednom dostoj-

nom rije~ju nije spomenuo persijskog {aha Ismaila.

Ja sam i u Isfahanu i u Istanbulu neprekidno

mislio na veliku sliku u carskoj pala~i na kojoj je

neki daroviti u~enik velikog umjetnika Kemaludina

Behzada naslikao vojske u bici na ^alderanu. Rat-

nici na slici veseli su i lijepi.

Kao da nikada niko nikome na ovom bijelom

svijetu ni ru`nu rije~ ne}e kazati, a kamoli od ne~ije

ruke poginuti.

222

DOLINA PLODNOG POLUMJESECA

Jutros smo "prije zore i bijela dana" oti{li u

fabriku taksijem. Taksi je bio nebesko plavetne

boje kao i hiljade ostalih taksija u Isfahanu. Taksista

je bio puna~ak i brkat veseljak i ne bi me iznenadilo

da je rekao da je porijeklom Ni{lija ili Leskov~anin.

Imao je sat i lanac i vozio nas je u bescjenje. Na

glavi je nosio {ubaru od astrahana i u{i su mu bile

pune pamuka. Od tog silnog pamuka mogle bi se

isplesti dobre ~arape i napraviti bar jedan dje~iji

jorgan.

Jurili smo nekim ru`nim i neuglednim dijelo-

vima grada skora{njeg porijekla kojih kao i obi~no

nema ni u jednom turisti~kom prospektu. Ovi sokaci

bili su puni najamnih ku}erina na orijentalni na~in.

Onako neispavan i mahmuran, zapamtio sam da

smo se probijali izme|u nekih silnih pletara punih

vo}a, povr}a i svakojakih zerzevata i izbjegli ne-

koliko opasnih sudara sa kamilama, konjima i auto-

busima. Iz kapija su kuljala djeca. Svaka ova ku}eri-

na li~ila mi je na {kolu punu |aka. Te ku}e bile

su kao ogromne lubenice, pune ko{pica koje je

neko iz nehata tresnuo o zemlju i onda oti{ao za

svojim poslom.

Pred kafanama su sjedjeli ljudi, pu{ili prve ju-

tarnje nargile, pili mirisavi zeleni kineski ~aj i bili

neobi~no zami{ljeni za ovo doba dana. Neki su

223

igrali {e{-be{. [e{-be{ je prastara persijska igra i

igra se i dan-danas u mome Konjicu, daleko odavde

na zapad, pa onda na sjever, ~ak do hladnih zelenih

voda Neretve. Putnici, vojnici, trgovci ili carski

~inovnici prenijeli su ovu zanovijetnu igru iz doline

plodnog polumjeseca ~ak do bosanskih i herce-

gova~kih kasaba u dalekom balkanskom vilajetu

na sjeveru do zemlje Rumelije i zapadno do Srbis-

tana.

Carski ~inovnik me uz put uvjerava kako je

sva mudrost svijeta do{la sa Orijenta i nikako da

mi objasni kako se i on obreo na Istoku. Ipak, u

jedno sam siguran, ograda je izmi{ljena na Istoku.

Visoki zidovi kojima su ogra|ene ove ku}e na Ori-

jentu imaju vi{estruki smisao. Prije svega, dvori{te

je postalo jo{ jedna odaja dobro skrivena od urok-

ljivih i radoznalih o~iju stranaca. Ona postoji da

sakrije siroma{tvo ubogih od o~iju silnika, ali isto

tako i da zakloni bogatstvo i rasko{ mo}nih od

o~iju zavidljivaca i pakosnika. Visoki sivi zidovi

oko ovih ku}a u Isfahanu su jednoli~ni i ne govore

ni{ta putniku kao da su se zarekli svojim gospo-

darima da nikome i nikada ne}e odati tajnu koju

svojim nabojem ~uvaju.

Na moje vapiju}e molbe ~inovnik se smilovao

i svratismo u jednu kafanu na ~aj i prve jutarnje

nargile. Ja sam uzeo nargile sa duplim slojem tum-

be}ije. Tumbe}ija je naro~iti persijski duhan u listu

koji se pu{i na nargilu. Njegov miris i hladan dim

koji prolazi kroz vodu ujutro izaziva blagu prijatnu

vrtoglavicu koja ~ovjeka natjera da mudro odustane

od svake dnevne aktivnosti i naporna posla i da

se bla`eno preda carstvu snova, blage obamrlosti

224

i stanju utrnulosti. Jak zeleni kineski ~aj takvo mud-

ro stanje i raspolo`enje svojim mirisom i ukusom

samo jo{ vi{e podsti~e. ^inovnik je samo strepio

da ja ne poru~im jo{ jedne nargile i jo{ jedan crveni

~ajnik ukra{en gu{terima, a`dahama i svakojakim

zelemba}ima i stalno je gledao u svoj ru~ni sat

ruske proizvodnje.

Sa kafanske terase pru`ao se pogled na okolna

pusta i siva brda koja okru`uju Isfahan i na dvori{te

neke radionice u kojoj se prave kore za pitu. Po

dvori{tu se muhalo desetak ljudi u bijelim mantilima

kao kakvi bolni~ari. Po njihovu broju i u`urbanosti

mogao sam mirne du{e zaklju~iti da Persijanci vole

pitu i da je tro{e u ogromnim koli~inama. Po okol-

nim brdima mogao sam zaklju~iti da sve {to se

zeleni, miri{e i {areni u Isfahanu, donijela je, posa-

dila i odgajila ljudska ruka. Svi ti silni miri{ljavi

vrtovi i perivoji nikli su u pustinji i samo je silna

ljubav prema ljepoti, zelenilu i cvije}u ovaj grad

pretvorila od gole ledine u bujnu gradinu punu

svakojakih {arenih ptica pjeva~ica i marljivih p~e-

lica. Zujanje p~ela ~uje se i na ovoj kafanskoj terasi

u ubogom predgra|u Isfahana oko silnih saksija

cvije}a koje skoro sprje~avaju pristup kafanskim

stolovima. Nigdje na Zapadu nisam vidio grad koji

ima toliko raznovrsnog cvije}a, osim mo`da Sevilja

u [paniji. U Sevilji im nije dosta {to su sve avlije

zasadili cvije}em, nego su ~ak i sve zidove ku}a

ukrasili saksijama.

U blagoj jutarnjoj izmaglici pojavilo se sada i

plavo kube Lutfulahove d`amije i vitka minareta

Kraljevske d`amije koja se na povjetarcu klate.

Izgubljena u izmaglici i odvojena od velikog trupa

226

d`amije, izgledala su kao dva velika jarbola neke

bogate galije koja je zalutala i nasukala se u velikoj

ba{~i kada se more naglo povuklo i sakrilo se od

nje ~ak u Persijski zaljev. Ili su minareta bila bar

kao dvije luksuzne dr`alje oko skupocjene mastioni-

ce koja se nije mogla ni nazrijeti a kamoli razgovi-

jetno vidjeti.

Lutfulahova d`amija koja se svakog ~asa sve

jasnije vidjela majstorsko je djelo skoro nestvarne

ljepote. Gradio je neimar Mohamed Reza Isfahani

koji se i kaligrafski potpisao u jednoj ni{i kao

"skromni, ponizni i siroma{ni zidar {to moli za

milosr|e Bo`ije, kao sin bogoboja`ljivog majstora

Huseina", mjeseca ramazana, desetog dana godine

1028. po Hid`ri, ili 1618. po na{em ra~unanju vre-

mena.

Ta jedinstvena bogomolja podignuta je u vre-

menu Safavida, za vlade {aha Abaza Velikog, kao

carska d`amija koja nema minareta ni predvorja i

slu`i za molitvu samo caru i njegovoj porodici.

Ime je dobila po velikom {iitskom {eiku Lutfulahu

nadarenom propovijedniku Alijinog bratstva koji

je ovamo do{ao, skromno `ive}i od milodara, ~ak

iz dalekog sela D`ebelijamila negdje u planinama

Libana i zauvijek se nastanio u ovoj Dolini plodnog

polumjeseca. Voljen i po{tovan u narodu, pod vi-

sokom za{titom velikog {aha, zaslu`io je da carska

d`amija ponese njegovo ~asno ime, ime prvoga

me|u slugama Bo`ijim u prostranoj {ahovoj care-

vini.

Zaista Isfahanu nedostaju samo Trebevi}, Vrelo

Bosne, Hrid i Bakije da bude najljep{i grad na

svijetu.

227

^astio sam carskog ~inovnika i taksistu po jed-

nom gurabijom i bio odveden u fabriku tekstila.

U fabrici nas je do~ekao direktor, veoma ugla|en

~ovjek i raspitivao se za Para}in u kome je bio

prije dvije godine.

U fabrici sam vidio mnogo ma{ina, a jo{ vi{e

ljudi, `ena i konca.

Na koncu konca sve je bilo na elektriku.

228

SLUGINOG SLUGE SLUGA

U mome luksuznom hotelu nema ni dvadesetak

gostiju. Bar polovina su, poput mene, osvjedo~eni

prijatelji persijskog naroda. Mi tu d`abe stanujemo,

jedemo, pijemo i zanovijetamo. Osim toga, svaki

od nas ima po jednog svog carskog ~inovnika pri

ruci i na usluzi.

Ostali hotelski gosti su: jedan bogati Ameri-

kanac koji ~ega god se prihvati to odmah pretvara

u sendvi~. Supe i ~orbe redovno odbija, po{to su

nepodobne za pravljenje sendvi~a. ^ak mu je i

glava s vremenom postala kao crveni sendvi~ izme-

|u dva velika uha. Zatim: tu je i jedan stari njema~ki

bra~ni par koji se od duga `ivota i duga braka

pretvorio jedan u drugoga. U stvari oni i ne izgledaju

kao mu` i `ena, nego kao dvije stare sestre bli-

zankinje. On je nekakav slavni arheolog koji je

po{ao ~ak na kraj svijeta da otkrije kakvu nepoznatu

ledinu, da je raskopa i na njoj prona|e neke po-

razbijane starudije koje }e senzacionalno promi-

jeniti tokove svjetske pro{losti. Tu je i nekoliko

^eha koji uvijek u grupi dolaze na doru~ak, ru~ak

i ve~eru i uvijek zajedno ustaju i odlaze. Ima i

jedan probisvijet koji se uvijek na|e u svakom luk-

suznom hotelu na svijetu kao obavezan inventar

neodre|ene nacionalnosti. Prvo sam pomislio da

je [panac, pa Italijan, pa Argentinac. Na kraju se

229

ispostavilo da je Bugarin. On je uvijek sam za

stolom, svima se ljubazno javlja i strpljivo ~eka

prolje}e kada po~inje turisti~ka sezona bogata{a iz

~itavog svijeta.

Pored nas, strahovito prorije|enih hotelskih go-

stiju u ovom velikom i skupocijenom kona~i{tu

`ivi i radi na buljuke raznih vratara, ~uvara, slu-

`itelja, slugu i hizme}ara.

Odvajkada na Istoku i sluge imaju svoje sluge,

a postoje i sluginih slugu sluge. Sve je to u nekom

vol{ebnom spoju vezano bez po~etka i kraja kao

nekakav azijski lanac svetoga Antuna da na kraju

ipak ispadne da smo svi mi sluge Bo`ije.

Kao {to sluga ima svog gospodara, tako i gospo-

dar ima svoga slugu, ali i sluga postaje gospodar

kada i on uzme slugu. Na kraju puta svi su isti,

svi su u isto vrijeme i gospodari i sluge.

Kada neko ima slugu, on istovremeno posjeduje

mnogo stvari za koje bi u Evropi ili u Americi

morao davati silne pare. Imati slugu – zna~i imati

na jednom mjestu i u jednom komadu kuhara i

sudoperu, ma{inu za pranje, usisiva~ za pra{inu,

sobaricu, ventilator, nosa~a kabastog tereta, ma{inu

za mljevenje mesa, lift za sme}e, ma{inu za {ivanje,

i ako je gospodar `enomrzac, bra~nog partnera, a

ako je `enstven, neumornog mu`a. Zato se na ovim

stranama niko ne ljuti {to je sluga, nego {to se

trudi da kao sluga zaradi svog slugu i tako i on

postane ne~iji gospodar.

Sva ta silna ku}na ma{inerija koju sam ovdje

nabrojao, u Evropi je mnogo skuplja osjetljivija i

kvarnija od jednog obi~nog hizme}ara.

230

Sino} je u mom hotelu bila neka sve~ana ve~era,

neko veliko slavlje.

Posluge je bilo pet puta vi{e nego gostiju. Sve

je radilo kao sat. Bio je pravi teferi~: stati pa seiriti.

Po~elo je ispred velike hotelske porte. Pomo}-

nici pomo}nika glavnih kapid`ija otvarali su po

dvoja vrata sa svake strane automobila. Na svaka

vrata po jedan momak. Do njih su stajali drugi

koji su se samo neumu{to duboko klanjali. Onda

su dva bogato livrejisana momka blago podignutom

desnom rukom pokazivala velika osvijetljena ulaz-

na vrata hotela da, valjda, nekom zabunom i nespo-

razumom otmjeni gosti ne bi u{li u hotel preko

tavana, ili na podrumske prozore. Po trojica vratara

u srmom vezenim dolamama i sa pozla}enim sablja-

ma stajali su ispred kapijskih kanata duboko po-

dignute glave i nepovijeni u struku dr`e}i svoje

sablje na pozdrav. Iza vrata zvanice je sa~ekalo

nekoliko hotelskih slu`benika u bijelim frakovima

i vi{estrukim niskama akselbendera.

U portirnici je stajalo pet ljudi. Oni su za ovu

priliku svoja odijela pozajmili od nekih velikih pa-

pagaja.

Ispred liftova bili su kepeci crne puti koji su

ovamo dovedeni ~ak iz `arke Afrike. Kepeci su

bili obu~eni u galabije, a na glavi su nosili kao

snijeg bijele turbane.

Zvanice su poslije pro{le kroz {palir u zeleno

obu~enih sobara u bijelim keceljama i crvenim kapi-

cama na glavi. Dok je trajao mimohod, {ef sobara

dr`ao je u ruci veliku metlu na~injenu od paunovog

perja na srebrnoj dr{ci.

232

Svirale su nekakve persijske kora~nice i budnice

{to su ih jo{ u pro{lom vijeku prenijeli na Balkan

~e{ki kapelnici i uveli u garnizone po Srbiji ili u

regimente po Hrvatskoj i u Kordunu, dodu{e malo

izmijenjene.

Tek pred ulazom u sve~anu blagovaonicu stajao

je direktor okru`en najbli`im saradnicima. Svi su

bili u crnim frakovima. Direktor se sa svakim gos-

tom ljubazno pozdravio, pripitao za zdravlje i dubo-

ko se poklonio. Da bi sve to ispalo {to otmjenije,

direktor je zapitkivao na francuskom, a zvanice su

odgovarale, tako|e, na francuskom. Ili su mo`da

sve ~inili radi mene da bih se i ja nekako sna{ao

ili bar ne{to razumio u ovom ~udu.

Dva kico{a su naglo otvorila velika dvokrilna

vrata pri dnu trpezarije. Na vratima se pomolio

ogroman kuhar od glave do pete u bijeloj haljinki.

Na kantaru bi bio te`i i od samog Ali-babe li~no

i bar polovine njegovih hajduka. Preko grudi visila

mu je lenta nekog odlikovanja koje je zaradio u

{erpama, tiganjima, tepsijama i tend`erama {irom

Persijskog Carstva i njegovih neizbrojnih ognji{ta,

ra`njeva, {tednjaka i ro{tilja.

Glavni kuhar bio je u pratnji svojih najbli`ih

saradnika.

Direktor je svakoj zvanici predstavio glavnog

kuhara. Glavni kuhar i zvanice poklonili su se jedni

drugima. Poslije rukovanja i klanjanja kuhar se kao

kakav kralj uzdignute glave i okru`en pratiocima

vratio u svoje mirisavo kraljevstvo puno raznih

miro|ija, sosova, preliva, sutlija{a, tufahija, ~ervi{a,

}evapa i pilava.

233

Ovu salu sam za~udo sino} prvi put vidio. Na

sredini bio je veliki sto prepun cvije}a kao da }e

gosti te ve~eri jesti samo biljke. Pored cvije}a svjet-

lucale su svije}e. Svije}a je bilo toliko mnogo kao

da je umro neki vaseljenski ili jerusalemski patrijarh

pa mu opijelo umjesto u hri{}anskoj crkvi dr`e na

muslimanskoj sofri me|u nevidljivim sahanima i

ka{ikama.

Iza svake stolice stajala su po tri kelnera u crnim

smokinzima i ve}ma su izgledali kao mladi |akoni

koji }e odgovarati na jektenija u svetoj liturgiji za

rajsko naselje starog prvosve{tenika, nego na ~eljad

koja treba da uslu`i samo po jednu zvanicu. Bilo

mi je ~udno da se tu nisu zatekli i kelneri iz Harun

al Ra{idovog vakta i zemana, koji bi nekakvom

svojom ma{inerijom pripomagali gostu da `va}e i

lak{e guta zalogaje.

Du` zidova sve~ane trpezarije stajala je opet

neka slu`in~ad u besprijekornom poretku. Za njih

nisam uspio da odgonetnem za{to su tu i ~emu

oni slu`e, osim da nas bude vi{e, i jo{ vi{e, i previ{e.

Velika odaja ove sve~ane sale bila je od poda

do tavanice, pa onda i tavanica u ogledalima. Da

to nisu posebna ogledala izgledala bi kao dvorana

za grupni seks u nekoj skupoj i ekskluzivnoj javnoj

ku}i.

Ovaj zanat i rad u ogledalima je jedna posebna

i naro~ita umjetnost za koju se u Evropi i nije

znalo, osim, ne{to malo u Veneciji. Ipak, to {to

se radilo u Muranu u doba Mletaka samo je jedan

mali, nevje{t poku{aj da se opona{a ova umjetnost

daleke Persije. Na zidovima i tavanici su ~itavi

biljni i `ivotinjski svjetovi, flora i fauna, slavne

234

bitke i carski prizori iz lova i ribolova, zatim sve~ani

prijemi kod {aha, velike parade pred carem, slike

iz haremskog `ivota, kraljevski vrtovi i carska kru-

nisanja. Ove slike izvedene su u bijelom jedno-

bojnom mozaiku od bru{enog debelog stakla sa

ogledalima. Po stoti put zanijela me je ljepota i

sigurnost crte`a drevnih persijskih majstora. Kada

se govori o persijskoj umjetnosti obi~no se samo

235

spominju stari pjesnici. Mislim, me|utim, da se

tako ~ini velika nepravda persijskoj likovnoj umjet-

nosti.

Mislim da ih je trebalo podjednako pominjati.

Valjalo bi, u stvari, govoriti o poeziji Persije u

svim vidovima. Ta poezija je podjednako i u sti-

hovima, i u slikama, i u prostirci. To je jedna velika

poezija koja govori na stotine jezika i na hiljadu

na~ina.

Prizori na pojedinim slikama i rasko{nim kra-

jolicima ravnomjerno su odjeljeni frizovima zago-

netne arabeske sa geometrijskim i cvijetnim deko-

racijama ili nevjerovatno komplikovanom kaligra-

fijom nastalom i usavr{enom u gradu Kufi za vre-

mena prvih islamskih kalifa.

Za~udo u ovim silnim ogledalima ni{ta se i

niko ne mo`e ogledati, ali ona ~itavoj prostoriji

daju nekakav nestvaran nebeski sjaj i carsku sve-

~anost. Palo mi je oko na jedan natpis u ogledalima

kome je dato izuzetno mjesto.

Zamolio sam svoga carskog ~inovnika da mi

taj natpis prevede. Bile su to rije~i Hazreti Alije,

prvog Muhammedovog sljedbenika, njegovog mi-

ljenika, Muhammedovog zeta, najve}eg junaka is-

lama i ~etvrtog muslimanskog kalife:

"O, vi vjerni! Znajte da oni koji rade snagom

svojih mi{ica i obezbje|uju svoj opstanak u znoju

lica svog, zaslu`uju op}e po{tovanje! Oni treba da

na svaki na~in dobiju pravednu nov~anu nagradu

da se njihov trud i znoj ne rasipa uzalud."

Rekao sam svom carskom ~inovniku da je Haz-

reti Alija jo{ prije hiljadu godina bio u pravu.

236

BRONZANI KONJANIK U ISFAHANU

Jutros sam dugo sjedio pred statuom konjanika

izlivenog u bronzi. Bio sam na jednom skveru u

Isfahanu.

Stasit ~ovjek na krupnom konju pokazuje rukom

negdje na zapad. Da ima bradu i da je gologlav

izdaleka bi podsje}ao na kneza Mihaila pred Po-

zori{tem u Beogradu.

Konjanik vlada velikom raskrsnicom i svojim

strogim pogledom kao da nare|uje da svi odmah

i neizostavno krenemo negdje na zapad, kuda nam

on pokazuje, a on sam stoji tu decenijama nepomi-

~an i nema namjeru da se sa toga mjesta ikuda

krene i pomjeri.

Na glavi bronzanog konjanika je vojni~ka {apka

engleskog kroja. Obu~en je u vojni~ku bluzu veoma

nalik na ruba{ke obi~nih ruskih mu`ika. Njegova

{iroka prsa ne krase nikakve medalje, ordenja, ni

|in|uve. O bedrima visi mu sablja kubanskih koza-

ka. Obuven je u te{ke ~izme njema~kih kirasira

sa mamuzama.

Konjska oprema veoma je siroma{na i jedno-

stavna. Nijedne jedine ki}anke, nikakva ukrasa –

obi~no vojni~ko sedlo i jednostavne koza~ke uzen-

gije.

Glava konjanika blago je podignuta i okrenuta

prema ispru`enoj ruci. Iznad krupnog i povijenog

237

nosa su guste i nekostrije{ene vje|e. Ispod vje|a

su svijetle i veoma prodorne o~i.

To je glavom i bradom Reza {ah Pahlavi. Otac

dana{njeg suverena Persije i otac savremene Persije.

On je prije pola vijeka svrgnuo sa prijestolja

posljednji izdanak dinastije Kad`ara i od priprostog

persijskog kozaka pod komandom ruskih carskih

atamana postao prvo oficir, pa general, onda pred-

sjednik vlade i najzad car careva koga je prvi put

u povijesti Persije aklamacijom izabrala skup{tina

i ustoli~ila na drevni zlatni prijesto starih Mogula.

Za 150 godina, koliko je vladala dinastija Ka-

d`ara, Persija je do{la na ivicu propasti i u svoje

potpuno rasulo. Umalo je izme|u sebe nisu podi-

jelile Rusija i Engleska i tako izbrisale iz politi~ke

karte svijeta i istrgle iz ud`benika zemljopisa. Ne

znam da li je u pro{losti Azije, pa i ~itavog svijeta

postojala sli~na vladarska ku}a.

Osniva~ porodice Kad`ara bio je aga Muhamed

[ah, ~ovjek nadaleko ~uven sa svoje svireposti i

svakojakih drugih mahana i poroka. U gradu Koro-

sanu iskopao je kosti iz groba Nadir{aha, jednog

od najve}ih vladara Persije i sahranio ih pod prag

svoga dvora da bi ih mogao svakog dana gaziti.

Zarobljene `ene i djecu protivnika izda{no je dijelio

svojim vojnicima, a mu{karce je oslijepljivao u

naro~ito za tu svrhu podignutim zavodima u Kir-

manu. Kada je njegov vazal, posljednji gruzijski

car Georgije VIII zatra`io za{titu ruske carice Kata-

rine, aga Muhamed upao je u Tiflis i poklao sve

hri{}ansko stanovni{tvo.

Deset godina po njegovoj smrti nasljednik je

prenio prijestonicu iz Isfahana u Teheran i obe}ao

238

Bonaparti slobodan prolaz u Indiju preko Persije,

naravno za dobre pare. Kada je od Engleza izmamio

jo{ vi{e novca, prekinuo je ugovor sa Francuzima.

Kada se Napoleon naljutio i ponudio mu basnos-

lovnu sumu, on je prevario Engleze. Tada London

{alje u Siriju starog malte{kog viteza imenom i

prezimenom Luisa de Laskarisa da zamuti vodu

izme|u Turaka, Arapa i Kurda i digne ustanak u

Persiji. Stari malte{ki vitez vodio je sa sobom i

~uvenu ljepoticu toga vremena englesku Ledi Spa-

nok, ro|aku engleskog premijera Pita, koju je narod

u Damasku i Pamiru odu{evljeno do~ekao.

Kada je Napoleon propao, Rusi su u \ulistanu

Kad`arima diktirali poni`avaju}e mirovne odredbe

i uslove. Morali su se zauvijek odre}i Gruzije i

Migrelije, Dagestana i [irvana, Bakua i petroleja.

Rusima tada nije bilo jasno sve oko petroleja, pa

je car poslao u Baku delegaciju ruske carske Aka-

demije nauka. Najve}i ruski umovi iz akademije

u Sankt Petersburgu poslali su iz Persije ovakav

izvje{taj svome caru:

"Petrolej je, Va{e carsko Veli~anstvo, mineralna

te~nost li{ena svake vrijednosti. Po svojoj prirodi

to je ljepljiva te~nost u`asnog mirisa. Petrolej se

ne mo`e upotrebljavati ni u kakve svrhe."

Slijede potpisi uglednih ~lanova imperatorske

Akademije nauka u Sankt Petersburgu.

Tih godina Persiju su zahvatili gra|anski ratovi

koje su vodile zava|ene vjerske sekte. Ratovalo

se po bazarima, po mahalama, po sokacima i po

ku}ama. Vjerski ratovi opusto{ili su i zemlju i ljude.

Ruski dvor dobro je iskoristio op}u pometnju i

poslao je svoje vjerne generale Kaufmana i Sko-

239

beljeva da otmu i pokore emirate Buharu, Ta{kent,

Samarkand, Kivu i Merv i da ih, naravno, nikada

ne vrate.

Potonji Kad`ari tu~eni, osramo}eni i osiroma-

{eni po~eli su da rasprodaju Persiju i lijevo i desno.

Veliki engleski bogata{ viktorijanskog doba ba-

ron Rajter nagovarao je {aha Nasradina da mu proda

~itavu Persiju na 70 godina. Zatim je bogati baron

nagovarao {aha da mu sve {ume, sve rude, sve

carinske postaje u zemlji, sve javne radove i sve

`eljeznice proda na 25 godina. Na oja|enog Nas-

radina nije trebalo dugo navaljivati. Uzeo je od

barona predujam za prodaju Persije i onako oja|en

krenuo na putovanje po Evropi da otkriva nove

kockarnice, banke i kabarete. Obilazio je i prve

svjetske izlo`be po Be~u i Parizu sve u najboljem

raspolo`enju evropskog "fendsjekla" i te{kog azij-

skog mahmurluka.

Kada je Nasradinu ponestalo para, dozvolio je

milostivom baronu da u Persiji osnuje orijentalnu

banku, zatim persijsku i imperijalnu, najzad i emi-

sionu banku. Nesretni Nasradin koji je po Evropi

tra`io uzalud jednog hod`u koji se isto tako zvao

da ga pita za savjet, ali ga nigdje nije na{ao, nije

smio ostati neobazriv ni prema Rusima. Dao je

zato ruskom knezu Poljakovu da u Teheranu osnuje

zalo`nu banku. Kada su se na to naljutili Englezi,

dao im je monopol duhana. Da ne gleda kavgu

izme|u jednog engleskog barona i jednog ruskog

kneza ponovo je uzeo predujam i oti{ao u Evropu.

Kada se jednog dana slu~ajno vratio u Persiju, bio

je namjerno ubijen i vi{e nije mogao da putuje u

Evropu.

241

Za vrijeme tugovanja njegovog sina u zemlji

je ponovo izbio gra|anski rat. Pobunili su se Kurdi

i sa planina su si{li Baktijari. Sada su u plja~kanju

zemlje, osim Rusa i Engleza, u~estvovali i Nijemci,

i Amerikanci, i Belgijanci. U bazarima i po soka-

cima pojavile su se crvene zastave. U kom{iluku

je svrgnut turski sultan Abdul Hamid. U Teheran

upadaju ruski kozaci, u Persijskom zaljevu ljuljaju

se engleske topovnja~e.

Bolesniku sa Bosfora pridru`uje se jo{ jedan

bolni~ki krevet, sa bolesnikom iz Teherana.

Najposlije do{ao je na prijesto Persije posljednji

Kad`ar, sultan Ahmed {ah. Taj je bio najmudriji.

On i nije `ivio u svojoj `alosnoj carevini. Posljednji

put bio je na putu sedam godina. On je dokusurio

rasprodaju svoje otad`bine. On nije bio u zemlji

ni da mu saop}e da je prestao biti car.

Iz Teherana su mu poslali obi~an telegram kojim

ga obavje{tavaju da je svrgnut sa prijestolja. Bilo

je to 1925. godine po hri{}anskom kalendaru.

Sultan Ahmed primio je telegram pored brda

kofera i putni~kih bo{~a i zave`ljaja. Bilo je to u

marseljskoj luci.

Popio je uzbu|en pola ~a{e vode i grohotom

se nasmijao.

Najzad, vi{e nikada ne}e morati da se vra}a

ku}i.

Veliki Allah smilovao se ovom neumornom put-

niku.

Bilo je podne na sahat-kuli i vrijeme molitve

kada sam se odvojio od bronzane statue Reze {aha

Pahlavija, dr`avnika koji je otjerao Kad`are sa pri-

jestolja drevne Persije i poja{io svoga konja drugim

stazama i bogazama.

242

NA GROBU HAFIZOVOM

Carskog ~inovnika koji me je do~ekao na aero-

dromu u [irazu boljelo je srednje uho.

Nosio je crni {e{ir, crno odijelo, crnu ko{ulju

i crne cipele. Jedina bijela ta~ka u njegovom odi-

jevanju bio je veliki komad vate u desnom uhu.

Izvinio se zbog ove napasti, dao mi plan [iraza

i pregr{t knjiga o [irazu i prepustio me upara|enom

{oferu. Bio sam pakosno sretan {to ga boli uho,

jer, mo`da je i ovaj carski ~inovnik neki pritajeni

prijatelj industrije i raznih ma{inerija, pa bi me

vukao po raznim gigantima i kombinatima prema

kojima sam ~itavog `ivota bio otvoreno i potpuno

ravnodu{an. Od aerodroma do [iraza vodio je dug

i ravan drum. Sa strane i po sredini ceste bili su

kilometri ru`a, limunova i bandera. Cijelim putem

mirisale su neke nevidljive i skrivene dafine. Ovaj

duga~ki i ravan put li~io mi je na veliku glatku

dr{ku na ~ijem je kraju velika lopta u koju je smje{-

ten grad.

Na ulazu u [iraz je velika crvena gradska kapija.

Na kapiji su troja vrata. Na svakim vratima je po

jedan stra`ar. Na svakom stra`aru je po jedna uni-

forma. Na svakoj uniformi po {est dugmadi. Na

svakom dugmetu je po jedna carska kruna.

243

Automobil se zaustavio pred hotelom "Inter-

kontinental". Zgrada je moderna, ru`na i li~i na

kutiju za cipele po kojoj je neko izbu{io rupe.

U holu me je do~ekala gomila Amerikanaca. I

ovdje oni galame, glasno se smiju i cerekaju, mla-

taraju rukama i postavljaju besmislena pitanja. I

ovdje su nadmeni i djetinjasti kao da dolaze iz

zemlje koja je stara bar kao Persijsko Carstvo. Ve-

}ina ih je tu zato {to je sad otmjeno putovati u

Persiju i obilaziti neko kamenje o kome oni pojma

nemaju i za koje u svome neznanju misle da je

staro sigurno vi{e od stotinu godina. Frizure nji-

hovih oki}enih `ena li~e na uredno slo`en kadaif

u izlogu poslasti~arskih du}ana po Orijentu.

Sre}om, mog skromnog imena nije bilo u spisku

gostiju ovog bogatog ameri~kog kona~i{ta. Za ne-

koliko dana koje }u provesti u [irazu ubili bi me

sterilnost i nema{tovitost ove ku}erine zidane za

amerikanske potrebe i adete.

Portir je crvenio i zvao {efa recepcije. [ef re-

cepcije je, crvenio i zvao direktora. Direktor je

crvenio i izvinjavao se, nekoliko puta telefonirao

i najzad mi ljubazno rekao da je apartman za gosta

iz Jugoslavije zauzet u hotelu "Park-Sadi".

Tako sam oti{ao u hotel koji je gra|en po mojoj

mjeri i ukusu, u odaje zastrte divnim persijskim

}ilimima i u holove po kojima {apu}u sitni {adrvani

i u vrtove po kojima {etaju paunovi pored jezera

gdje kreke}u `abe i plivaju labudovi.

I [iraz je poput tolikih gradova na Istoku grad

hodo~a{}a. Ovamo dolaze svi koji vole poeziju i

po{tuju pjesnike. [iraz je sveti grad persijske kulture

244

i persijske rije~i. Ovdje su `ivjeli i ovdje su sa-

hranjeni najve}i iranski pjesnici. Kao {to se u dru-

gim gradovima odlazi na grob Neznanog junaka,

raznih vladara, generala i junaka da se polo`e vijenci

i cvije}e, tako se u [irazu pohode grobovi pjesnika.

Ima i gradova koji su ponosni {to vijekovima ~uvaju

mo{ti nekog svetitelja ili proroka. Neka naselja do-

bila su oreol {to u nekom }ivotu dr`e samo ruku,

nogu ili rebra nekog ~udotvorca. ^itave povorke

vjernih i odanih pu`u danima i no}ima da vide

}ivot u kome su pohranjeni ostaci velikog ~ovjeka

ili velike `ene.

Po{to je [iraz sveti grad persijske rije~i, prvi

moj posao u ovom gradu bio je da odem i poklonim

se turbetu najve}eg liri~ara Irana [emsudinu Muha-

medu Hafizu.

Do Hafizovog groba i{ao sam pje{ke. Prolazio

sam kilometre ru`a, zumbula, katmera, perunika,

jasmina i jorgovana. Pre{ao sam najmirisniju stazu

svijeta. Nikada i nigdje nisam vidio toliko ptica.

Duboko u cvije}u bili su neki lijepi paviljoni u

kojima su bile trgovine i kafanice. [iraz i ne li~i

na obi~an grad. Kao da u ovom gradu ku}e, ulice

i trgovine nisu najbitnije i najva`nije odlike grada.

Ovdje je varo{ potpuno potisnuta, skoro nevidljiva

sa svojim poslovima, trgovinom i brigama, a u

prvom planu ostali su samo vrtovi, aleje, ba{~e,

gradine i perivoji. Kao da ova ~eljad i nema drugog

posla i briga nego da gaji cvije}e i slu{a cvrkut

ptica.

Rijetki su pjesnici koji su toliko voljeli svoj

rodni grad kao Hafiz. Idu}i na Hafizov grob nepre-

kidno mislim na Aleksu [anti}a i na njegovu ljubav

246

prema Mostaru. Jovan Du~i} je ozbiljno zamjerao

Aleksi {to ne ostavi Mostar i ne vine se u bijeli

svijet. Bjelosvjetski Trebinjac mislio je da }e Alek-

sin dar uvehnuti u kasabi i nagovarao ga je da

zauvijek ode iz svog rodnog Mostara.

Aleksa je, me|utim, nevoljno napu{tao Mostar

svega nekoliko puta kada je morao i}i do Trsta.

Aleksa nije bio privr`en ~ak ni svim dijelovima

svog rodnog grada. Njegova ljubav prema Mostaru

bila je, u stvari, odanost dvjema ulicama kojima

se uvijek kretao. Ta Aleksina }udljivost, probir-

ljivost i osobena gospodstvenost bila je razumljiva

samo posve}enima.

[anti} je po svemu bio sli~an Hafizu. I Hafiz

je od nevolje samo za kratko odlazio iz svoga rod-

nog [iraza. [iraz je za Hafiza bio cio svijet. Van

njegovog [iraza i nije bilo drugoga svijeta vrijednog

pa`nje i osje}anja. U stvari, ni Hafiz nije volio cio

[iraz, nego samo nekoliko njegovih vrtova u kojima

je proveo najljep{e i najplodnije godine svoga `ivo-

ta. I na kraju `ivota Hafiz je `elio da mu i grob

bude tu negdje u tim mirisnim vrtovima. Pjesnikovi

savremenici po{tovali su njegov amanet i sahranili

su ga usred vrta u kome je proveo najve}i dio

svojih dana i no}i.

Kasnije, neko vrijeme, njegov grob pao je u

zaborav. Dodu{e, sa svih strana Persije ljubitelji

poezije skupljali su priloge i slali u [iraz da se

podigne turbe dostojno velikog pjesnika. Tek kada

je na prijesto zemlje do{ao prosvije}eni vladar i

daroviti pjesnik Karin Kan iz ku}e Zanda, podignut

je Hafizu ovaj veli~anstveni mauzolej. Mislim da

247

nikad i nigdje na svijetu nijednom pjesniku nisu

ukazane takve posmrtne po~asti.

Na osam mermernih stubova koji su, ~ini mi

se, vi{i od deset metara postavljena je velika sma-

ragdna kupola od majolike. Pod kupolom je veliki

sarkofag ispisan Hafizovim stihovima. Stihove je

uklesao najve}i krasnopisac Persije Abdulhamid

Malek, zvani "princ kaligrafa". Sarkofag se te{ko

mo`e vidjeti od silnih vijenaca i svje`eg cvije}a

kojim je prekriven.

Ima mladi}a i djevojaka koji ne propuste nijedan

dan da ne obi|u pjesnikov grob i ne polo`e cvije}e.

Hafizov grob postao je prava Meka ove plemenite

omladine. Njegov grob je cilj jutarnjih i ve~ernjih

{etnji gra|ana [iraza. Prvo mjesto na koje }e odvesti

svoje goste je Hafizov grob okru`en bistrim zelenim

bazenima od mermera i pergolama vinove loze koju

je pjesnik toliko volio.

Na jednom mjestu, pri dnu sarkofaga, koje slu-

~ajno nije bilo zatrpano ru`ama bili su ispisani

Hafizovi stihovi:

O, ti, koji navra}a{ na moj grob

Po`eli ne{to

Ovdje }e biti mjesto hodo~a{}a

Za sve gre{nike svijeta dobrog srca.

Zaista, Hafiz nije bio samo pjesnik. On je bio

i prorok. Sto godina poslije pjesnikove smrti veliki

pisac D`ami rekao je: "Uzor pjesnika je Hafiz. Nje-

govi stihovi su ve}inom ~arobni i stvarno poeti~ni:

neki, zaista, kao da su ~udesni… U njegovim pjes-

mama, trag napora je nevidljiv. Nazivam ga tu-

ma~em tajne…"

248

Stoje}i skru{eno pred ovim ~asnim grobom koji

je vi{e li~io na cvije}em ukra{enu, bogatu svadbenu

trpezu, nego na vje~no prebivali{te jednog velikog

pjesnika, sjetih se Sremske Kamenice, Dunava, la|a

koje vuku {lepove i ~ika-Jove Zmaja. Sjetih se ~ika-

-Jovinih stihova posve}enih Hafizu. Tu Zmajevu

pjesmu nau~io sam napamet jo{ u gimnaziji. Bilo

mi je pravo zadovoljstvo da ih ovdje na Hafizovom

grobu napi{em na jednom komadi}u hartije:

Nakuc’o se ~a{a, napev’o pesama,

Napio se raja sa mednih usana,

Gde je na{’o slasti, tu joj nije pra{t’o

Sad gori l’ mu du{a – barem znade za{to.

Stihovima sam dodao Zmajev naslov pjesme:

"Na grobu Hafizovom".

Ubrao sam jednu veliku `utu ru`u u vrtu, uvio

je u papir na kome sam napisao stihove i polo`io

veliki `uti cvijet na grob pjesnika kome se Zmaj

toliko divio. U~inio sam to u Zmajevo ime.

249

ANANAS SA SLATKOM OD RU@A

Do na kraj svijeta mnogo sam hodio,

sa svakim idu}’ `ivot provodio,

svagdje u svijetu koju slast na{ao

sa svakog gumna koji klas nabrao.

Sadi

Moj hotel u [irazu je u jednom sokaku koji

me nevjerovatno podsje}a na jednu od mnogobroj-

nih ulica u sarajevskoj mahali Bjelave.

Kao da svakog jutra sa balkona moje odaje

ugledam Bistrik, Alifakovac, Hrid i [iroka~u. Sva-

koga dana u~ini mi se da bi se [iraz po ljepoti

mogao mjeriti sa {eher Sarajevom. Svake ve~eri

sjetim se moga {panskog prijatelja Luisa Kesade

iz madridskog "Ateneuma". Jedne ve~eri prije dvije

godine pozvao me je u svoj dom na tartilju, pailju

i {panski konjak "fondator".

Poslije ve~ere rekao mi je da je za mene spremio

prijatno iznena|enje. Odveo me je u drugu odaju

da slu{amo plo~e. Prva plo~a koju mi je pustio

ovaj ljubazni i prosvije}eni [panac bila je neka

divna oda saraj Bosni koju je pjevao Himzo Polo-

vina. Nisam mogao vjerovati svojim prevelikim

u{ima da ovdje u srcu Iberije u Avenidi Hoze An-

tonija usred Madrida slu{am glas Himze Polovine

koji opjeva ljepote sarajevske mjese~ine.

250

Kasnije, doma}in mi je objasnio da je nekom

zgodom bio u Sarajevu samo pola dana i da je i

njemu i njegovoj `eni ostala u srcu pusta `elja da

jo{ jednom do|u u Sarajevo i da u njemu ostanu

bar nedjelju dana, ako ve} ne mogu cio `ivot. Kada

sam mome prijatelju Luisu Kesadi i njegovoj do-

ma}ici pomenuo Kordovu, Sevilju i Granadu, on

je samo odmahnuo glavom kao da je htio re}i:

Kakva Kordova, Sevilja i Granada prema {eher

Sarajevu.

Mislim da bi se mome prijatelju Kesadi isto

toliko dopao i [iraz.

"To je grad. Taj utisak i ta pomisao name}u

se uvek kad se ispnemo na jedan od visova koji,

okru`eni starinskim utvr|enjima, ste{njavaju i nad-

visuju Sarajevo… u koje god doba dana i sa koga

god uzvi{enja bacite pogled na Sarajevo i nehotice

pomislite isto. To je grad. Grad koji i dotrajava i

umire, i u isto vreme se ra|a i preobra`ava."

Ovi redovi Ive Andri}a posve}eni Sarajevu mog-

li bi se odnositi i na [iraz.

^esto mislim na svoga prijatelja Luisa Kesadu.

Da li }e ikada pro~itati stihove Muhameda Nerkesi

Es Saraije, mudraca i pjesnika ro|enog u ~uvenom

gradu Sarajevu prije pet stolje}a? Ovaj di~ni Sa-

rajlija pisao je na turskom i persijskom jeziku kao

i svi prosvije}eni i u~eni ljudi svog vremena. Prve

{kole u~io je u {eher Sarajevu, a onda ga je sretna

sudbina odvela u daleke vilajete velikog Osman-

lijskog carstva da sitnu knjigu usavr{i i svakojaka

druga znanja izu~i. Nerkesija je njegova sretna zvi-

jezda odvela do medrese poznatog pjesnika, astro-

251

noma i zvjezdo~aca svoga zlatnog doba Kafzade

Fejzulah-efendije, ~uvenog sa svojih propovijedi,

duge crne brade i plemenita srca.

Sinjor Luis Kesada, kustos i ljubitelj lijepe rije~i,

opio bi se `uborom kasida i gazela "{to miri{u kao

{iraske ru`e i sarajevske ljubi~ice". Nerkesi nabraja

i slavi u svojoj poemi "U pohvalu lijepom gradu

Sarajevu":

Na moju du{u je djelovala tuga {to se rastajem

sa Sarajevom – ljutu mi ranu na~inio rastanak

sa sarajevskim prijateljima.

U njemu ~ovjeku izgleda da po`ivjeti mo`e

dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku ~esme,

vode `ivota.

U zimskim danima studen ste`e grad, ali se

ipak ozbiljni starci i mladi}i sastaju u halvatima

na razgovor.

Ali kad stigne doba prolje}a i behara, u raj

se pretvore ba{~e ru`i~njaka sarajevskih.

Do neba se uzdi`e `amor obo`avalaca vina,

a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija.

U sjenice vrtova povla~e se s napitkom u dru{-

tvu miljenika svojih.

U prikrajku iz o~iju lije suze pla~u}i i uzdi{u}i

svaki sarajevski sevdalija.

Ja ne znam kako izgledaju hurije rajske lje-

potice – trebalo bi ih vidjeti – ali na ovome svijetu

su primljene Sarajke kao ljepotice.

Pobo`njacima }emo pokloniti raj i hurije –

zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke?

252

Kako da im srce odoli, ako Boga zna{, kad

me na prolazu iz busije strijeljaju sarajevske crne

o~i!

Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele du{u

tu`nome, a ljubavnice sarajevske nekad u pla~

tjeraju ~ovjeka.

Ja sam i narcis svjetske livade i tu`ni slavuj

lijepih melodija sarajevskih.

Mo`e{ nekad jecati, mo`e{ se ponekad kao

ru`ica smije{iti tu`ni Nerkesija, ovako ti stoje stva-

ri u Sarajevu.

Ili kad bih svome dragom Kesadi ispisao stihove

staroga Muhammeda Kuranije Mejlija, za koga Mu-

la Mustafa Ba{eskija bilje`i:"Kosati dervi{ u }ulahu,

od ugledne porodice, u~en i obrazovan, odli~an

pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u ~itavoj Bosni.

I on je bio Sarajlija. Bija{e ne`enja, bijele brade,

pametan, bistra pam}enja, odgojen i u~en."

I Mejli je pjevao svom rodnom gradu:

[ . . . ]

Baci jedanput pogled po {eheru kad iscvate

behar; izgleda}e ti da je svaki zakutak ~istim svjet-

lom ispunjen.

Vrtovi lijepi i voda lijepa i ljepotice mile, sve

na jednom mjestu.

Ne daj, Bo`e, nema nikakve mahane Sarajevu.

Neka ga uzvi{eni Bog ~uva od svih nesre}a;

neka bude uni{ten neprijatelj Sarajeva, ako ga

bude bilo!

254

Zavaljen na terasi hotela pio sam ~etvrtu {olju

zelenog mirisavog ~aja kada se na vratima pojavio

carski ~inovnik.

Carski ~inovnik je ozdravio. Carskog ~inovnika

vi{e ne boli srednje uho.

Jutros se pojavio obu~en u svijetlo odijelo. Je-

dina tamna ta~ka u njegovom odijevanju bila je

pocrnjela vata koja mu je visila iz u{iju.

Bez razloga sam strepio da }e me mu~iti in-

dustrijskim napretkom svoje zemlje i povla~iti me

po svakojakim gradili{tima, novim naseljima i kom-

binatima. Za razliku od carskog ~inovnika iz Is-

fahana, carski ~inovnik iz [iraza bio je strastveni

poklonik persijske poezije i evropske kuhinje. Svoju

ljubav prema evropskoj kuhinji pokazivao je ub-

jedljivo za vrijeme svakog objeda, a svoju ljubav

za persijsku poeziju ispoljavao je izme|udvaobroka.

Od svih persijskih pjesnika koji su uspjevali

na arapskom i na maternjem jeziku, najvi{e je volio

Sadija.

Poslije doru~ka koji se zavr{io ananasom pre-

livenim slatkom od ru`a, odveo me je do velikog

i sjajnog turbeta u kome je kao pravi vladar per-

sijskih i arapskih rije~i sahranjen Abu Abdulah Mu-

{arifudin ben Muslih Sadi.

Za razliku od svoga velikog sugra|anina Hafiza

koji je ~itav svoj `ivot proveo u jednoj cvijetnoj

gradini na kraju [iraza, Sadi je trideset godina lutao

po bijelom svijetu. Odnekud Sadi me je podsjetio

na na{eg po~iv{eg gospodina Joakima Vuji}a.

Iz pri~e carskog ~inovnika saznadoh da je Sadi

preko Kavkaza, preko Gruzije i Migrelije oti{ao u

Vizantiju i zadr`ao se u Konstantinopolju. Stupio

255

je u slu`bu kod nekog bogata{a kao goni~ mazgi.

Kao da ga vidim jo{ sna`nog i mladog kako se sa

svojim mazgama probija kroz tijesne sokake na

padini oko kule Galate, ili ~uva mazge po poljanama

oko Bosfora ili Zlatnog roga. Dane je provodio u

ljutoj oskudici i u pobo`nim mislima. Kada nije

mogao vi{e gledati vizantijska nasilja i nepravde

prema Nestorijancima, objesio je ga}e o {tap i ot-

pje{a~io od Palestine.

U Jerusalemu je od goni~a mazgi i smjernog

prosjaka dogurao do sakad`ije.

U mete`u krsta{kih vojni dopao je ropstva hri{-

}anskih kraljeva Jerusalema. ^ini mi se da je ba{

bio su`anj Gotfrida Gujonskog, hri{}anskog gospo-

dara Palestine. Iz ~amotinje ga je izbavio nekakav

bogati arapski trgovac iz Bagdada.

U Bagdadu je postao dervi{. Iz Bagdada se vratio

u svoj [iraz, ta~nije u jednu ba{~u pored [iraza i

nastanio se pored jednog bistrog i hladnog izvora.

Kod tog kladenca docnije je podigao i skromnu

tekiju. ^itave dane provodio je pored vode grade}i

bazene i lule za ~esmu. Na tome vrelu prao je i

svoje skromno mona{ko rublje.

Sa padine na kojoj je podignuto turbe do samog

izvora vidi se u dolini cio cvijetni [iraz sa svojim

smaragdnoplavim kupolama i bijelim, za{iljenim

minaretima kao skupocjenim velikim olovkama za

pisanje.

Zagledan u [iraz carski ~inovnik mi pro{aputa:

"Zaista, biti grad velikih pjesnika Hafiza i Sadija,

dovoljno je [irazu za slavu njegova imena."

Carski ~inovnik znao je napamet kilometre arap-

skih i persijskih stihova i govorio ih je sa nekom

256

uzvi{enom pobo`no{}u kao da ~ita molitve neke

~udne i davno nestale religije.

Svakog jutra kao da ni{ta drugo i nije govorio,

nego stihove iz Sadijevog "\ulistana" i "Bostana".

Siroti pjesnik, mo`da, za ~itava `ivota nikada

nije povjerovao da }e {est dugih stolje}a poslije

njegove smrti neko naizust nau~iti sve njegove pjes-

me i sa `arom ih govoriti jednom hodo~asniku koji

je do{ao ~ak iz Beograda da se pokloni njegovoj

veli~ini.

Carski ~inovnik je kao u snu govorio:

Dugo }e, avaj, bez nas cvasti cvije}e

Dugo }e bez nas cvjetati premalje}e

Opet }e maj, jul i januar biti

A nas }e samo prah i zemlja kriti…

A bezbroj ljudi tek }e da se rodi,

Pa da po na{em prahu mirno hodi!

Dok je carski ~inovnik u zanosu govorio, ja

sam se izuo i u izvoru oprao svoju potko{ulju.

Uradio sam isto {to je ~inio Sadi prije {est stotina

godina.

257

OPRO[TAJ OD CVIJETNOG [IRAZA

Ne odlazim u sveti grad basnoslovnog kalifa

Haruna al Ra{ida. U zemljama doline plodnog polu-

mjeseca bio sam hiljadu godina poslije poklisara

Karla Velikog, pobo`nog kalu|era iz Sen Gala…

^lan izaslanstva Karla Velikog i smjerni sluga

Bo`iji Bad Rijar zapisa tada u svojoj knjizi "His-

torija javnog i privatnog blaga":

"Prilikom posjete dvoru sjajnog Kalifa vidio

sam veli~anstveno obu~enu stra`u. Garda je stajala

oko kalifskih palata. Sedam stotina stra`ara ~uvalo

je palate namijenjene ambasadorima. Sedam hiljada

evnuha, od kojih tri hiljade crnaca slu`ilo je dvor.

U dvorovima je bilo 38 hiljada tepiha od kojih 12

hiljada ukra{enih zlatom. U perivojima voda je pr-

skala u velike bazene od ru`i~astog mermera. Bio

je u vrtu i bazen napunjen `ivom ~ija je talasasta

povr{ina izazivala igre sun~evih zraka. U sve~anoj

sali za prijem zvanica bilo je jedno veliko drvo

od suhoga zlata sa plodovima od bisera i dragulja.

Jela su poslu`ena iz zlatnih ~inija ukra{enih ru-

binima. Bilo je mnogo cvije}a, mirisa i muzike.

Harun al Ra{id poslao je Karlu Velikom poruke i

poklone. Pokloni su bili: slon, divan ~asovnik i

iznad svega obe}anje da }e u svetoj zemlji {tititi

hri{}ane."

To je bilo za slavnih dana Hiljadu i jedne no}i.

258

Carski ~inovnik ~ija je glava puna zlatnih zuba

i arapskih i persijskih kasida, poveo me je na drugu

stranu.

Hotelska posluga i ostala tevabija opkolila me

je sa svih strana ne dozvoljavaju}i da svojim rukama

iznesem iz sjajnog kona~i{ta svoje sopstvene prnje

i krpice. Carski ~inovnik i{ao je ispred mene, kr~io

mi put i mjesto mene lijevo i desno davao bak{i{.

Ljubazni moj doma}in nije htio ni da ~uje da gost

koji je njemu povjeren daje ikakvu napojnicu iz

svoga d`epa.

Ispred velelijepnog ulaza stajao je crni auto-

mobil i ~ovjek u {arenoj livreji sa dva reda zlatne

dugmadi. On }e meni i carskom ~inovniku po`eljeti

sretan put i pomoliti se Allahu za na{e dobro zdrav-

lje i prijatno raspolo`enje. Carski ~inovnik opet

me je sprije~io da budem dare`ljiv.

Na{a kola klize preko stare ~ar{ije po kojoj se

nekada prodavao espap svakojake sorte i sa svih

strana staroga svijeta: biseri iz Persijskog zaliva,

kitajska svila, kadifa iz Ni{apura, vina iz okoline

[ira, za~ini iz Hindustana, tepisi iz Afganistana,

{e}er iz Mekrana, velur iz Tusa, tirkizi i zumurluti

iz Korosana, tamjan i anduz iz Arabije, }upovi iz

Sirije i miro|ija iz Mezopotamije.

Jutros se po svim magazama mogu nabaviti:

{erpe iz Celja, toki-voki i tranzistori iz Japana, {e}er

sa Kube, krzna iz Rusije, njema~ke ma{ine za do-

ma}instvo, italijanske cipele, francuski `ersej, sa-

tovi iz @eneve, pra{ak doktora Etkera i muhe iz

[panije.

259

Vi{e od hiljadu godina po ovoj ~ar{iji vrti se

bezbrojna gomila poslenika, mu{terija ili danguba.

Bagdad je ostao daleko negdje na zapadu od

[iraza.

Zaputili smo se prema Persepolisu i Pasargadu.

Krenuli smo u Tahted`am{id kako Iranci na-

zivaju Persepolis, najzad oslobo|eni helenizma i

gre~eskog tutorstva i cjelomudrenosti.

Iza velike `ute gradske kapije pune bogoiska-

telja i pobo`nih skitnica po~inje aleja primorskih

borova i {uma crnih ~empresa. Duboko u hladu

tamnog rastinja naziru se komadi}i bijelih zidova

dervi{kih tekija. S puta se ove pobo`ne gra|evine

skoro i ne vide. Valja za njih znati, zaustaviti se

i si}i sa druma pa se prema njima zaputiti kroz

visoku travu.

Po{li smo prema jednoj bekta{koj tekiji.

Sjetih se odjednom ravne Metohije, \akovice

i dervi{ke tekije, usred ~ar{ije. U |akovi~koj tekiji

iza visokog duvara koji je tekiju branio od urokljivih

o~iju i nezvanih gostiju do~ekao me je ]azim Baba,

dostojanstven {eik i krupan starac bijele brade. ]a-

zim Baba je prije pola vijeka i vi{e zavr{io pre-

parandiju u Elbasanu pred prosvjetiteljem i nas-

tavnikom Lui|ijem Guraku~ijem, ~uvenim posle-

nikom prizrenskog zbora i dogovora o slovu i jeziku

albanskome.

Iznad zelene bekta{ke ~alme, oko bijeloga fesa

]azim Babe visile su na zidu slike hazreti Alije,

had`i-Bekta{a, osniva~a ovoga reda ~ak iz Ni{a-

pura, slike Alijinih sinova Hasana i Huseina, kra-

261

jolik svetog predvorja ]abe i sijaset krasnopisnih

sura iz Kur’ana.

Na {iljtetu ispred krupnog tijela ]azim Babe

bio je duga~ak ~ibuk, {irom ra{irena "Lirindija",

arapsko-turski rje~nik i mali tranzistor ni{ke proiz-

vodnje.

Dvojica dervi{a pognutih glava poslu`i{e me

{erbetom i crnom kahvom.

Stari {eik je preko ~ibuka govorio o had`iji

Bekta{u, osniva~u reda iz dalekog Ni{pura ~ije te-

kije dospje{e do daleke Tirane, Kruje, Skadra, Pri-

zrena i \akovice.

Dok je stari ]azim Baba zborio, sa zidova su

me gledali neki davno pomrli otomanski oficiri,

porijeklom sa Kosova, ~lanovi bekta{kog bratstva.

Izme|u tekije i ~ardaka u kome je stanovao

{eik ]azim Baba bilo je turbe u kome su po~ivale

ranije starje{ine ovog bekta{kog samostana. Nji-

hova imena i molbe za pokoj du{e bili su ispisani

na albanskom jeziku i latinskim slovima. Na moje

~u|enje {eik mi je rekao da veliki had`i-Bekta{

ne bi bio protivan i da su ispisana na ma kojem

jeziku i makar kojim pismom na svijetu.

Tekija u koju me sada uvodi carski ~inovnik

po svemu je i mnogo ve}a i mnogo bogatija od

uboge dervi{ke bogomolje u \akovici. Ulaz je velik

i na~injen od bijelog mermera. [eik bekta{ke tekije

u [irazu jedva nas je primio, ali kada je ukazao

gostoprimstvo po~astio nas je {erbetom i crnom

kahvom kao i ]azim Baba na dalekom Kosovu.

Pomislio sam da je to ustaljeni adet koji se odr`ava

po svim tekijama bekta{kog reda u svim krajevima

svijeta gdje njihove tekije postoje.

262

I ovaj {eik u [irazu imao je vi{e glave istu

sliku hazreti Alije, mo`da kupljenu ~ak u istoj radnji

kao i ona iz \akovice, `ivot i priklju~enija Alijinih

sinova Hasana i Huseina i kabaste izreke iz Kur’ana

zlatnim koncem ispisane po ljubi~asto crnoj kadifi.

Naredio je jednom dervi{u da u gradini iza tekije

ubere dinju `utu kao novo vojni~ko sedlo. Dinja

je sladila kao da je iz Metohije.

[eik, odaja, slike, dinja i vjerovanje uvjerili su

me da ima mnogo sasvim istih mjesta na sasvim

razli~itim krajevima svijeta. Jedva sam do~ekao

kad nam je {eik ponudio jo{ jedan bostan da nam

se na|e u putu.

263

PIRINA^ I ZVIJEZDE

Zano}io sam u jednom karavan-saraju.

Odavna je to samo po imenu karavan-saraj.

Danas je to na Istoku istovremeno i han, i drum-

ska mehana, i savremeni motel.

U sredini ovog velikog kona~i{ta je prostrana

~etvrtasta avlija. U prostranoj ~etvrtastoj avliji ima

i konja i kamila, i kamiona i automobila. U du}a-

nima po pervazu velikog dvori{ta rade i potkiva~i

i sara~i, i auto-lakireri i auto-limari, i vulkanizeri,

i jaha~i i voza~i, i ulari i samari.

U malim odajama oko velike avlije kao u golu-

barnicima, ili jo{ bolje kao u koko{injcima, kona~e

kirid`ije, kamilari, automobild`ije i kamiond`ije.

U karavan-saraju ima svakojakog svijeta i naroda

sa svake strane.

U ovom velikom kona~i{tu jedino nema Ameri-

kanaca, Rusa, Francuza i njima sli~nih. U njihovim

bogatim programima obilaska Istoka nisu ubilje-

`ena spavanja po karavan-sarajima. Ta sorta putnika

morala bi umjesto jedne sobe u hanu, zakupiti bar

~itav jedan sprat da sa sobom ukrca sve svoje tovare

vakcina, antibiotika, deterd`enata, hipermangana,

di-di-tija, ampula, tableta i klistira. Ta vrsta putnika

se, ina~e, kre}e po svijetu u panici i strahu kao

da su svi ljudi na Zemlji ku`ni i kao da je sve

~ega se dotaknu pogano, otrovano i prokleto.

264

U karavan-saraj sam svratio da natenane i u

miru vidim jedan zalazak sunca u pustinji.

Godinama ne mogu da zaboravim neke zalaske

sunca u Kastilji. Nekoliko dana posmatrao sam smi-

raj dana u Toledu. Tek tada shvatio sam i razumio

jednu polovinu El Grekovog slikarstva. Veliki ~a-

robnjak iz Toleda ~itavog `ivota se u stvari trudio

da vjerno i istinito prenese i naslika ono {to se

pred njegovim o~ima zbivalo danima, nedjeljama

i godinama. To su ta El Grekova nebesa za koja

mnogi neupu}eni misle da su izmi{ljena. Veliki

slikar nije ni{ta izmi{ljao ni dodavao svojim pod-

nebljima. Sve je bilo kao pred njegovim o~ima.

U Kastilji se u smiraj dana doga|aju takvi prizori

i predstave na svodu nebeskom da je pravo ~udo

kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne

bivaju pra}ene silnim grmljavinama i strahovitim

zemljotresima. Pravo je ~udo kako te orgije boja

i svjetlosti na nebu prati savr{en i spokojan mir

na zemlji. Po mojoj zamisli i ~uvstvu tada bi na

zemlji moralo sve da zvu~i i da se ori od silnih

krikova i zapomaganja. Trebale bi se tada pod ka-

pom nebeskom izliti rijeke i jezera i usahnuti izvori.

Morale bi popucati stijene, popadati kule i tornjevi

i poskapati blago po stajama.

Da do`ivim jedan zalazak sunca u azijskoj pu-

stinji osta}u no}as u ovom karavan-saraju na carskoj

d`adi.

U prvi mrak u ovom velikom dvori{tu sve cvr~i,

pu{i se i miri{e na pe~eno meso, balegu i benzin.

Na sve ~etiri strane u jedva uo~ljivim bud`acima

raspaljuju se i gore stotine ro{tilja. Po usijanim

`icama valjaju se i preme}u krupne crne d`igerice,

265

vitki blijedoliki ra`nji}i, kabasti june}i bubrezi i

nje`ne brizle. Pored svakog ognji{ta je i velika

~inija pirin~a koji je ovome narodu dra`i i miliji

od svakoga kruha i poga~e.

A{~ije i }evabd`ije po karavan-sarajima su ma-

hom omalehni i `uti ljudi porijeklom iz Buhare,

Samarkanda, Bakua ili Ta{kenta.

Kada su mali azijski emirati izgubili nezavisnost

i potpali pod hri{}ansku vlast ruskih careva, silan

narod iz tih krajeva razmilio se po Aziji i Arabiji.

Koliko ih je tek ostalo kod ku}e kada ih je ovoliko

doteklo po bijelom svijetu.

Kada je prvih godina poslije Prvog svjetskog

rata u krvi propao poku{aj ambicioznog vo|e mla-

doturaka Enver-pa{e da osnuje turansko carstvo,

opet se iz ovih emirata razbje`ao silan svijet. Kre-

nuli su jo{ jednom po hanovima Azije i Arabije

da kuhaju ~ajeve, sutlija{e i pilave, i da peku }evape,

bubrege i |ulbastije.

I danas, poslije vi{e od pola vijeka u ovim ma-

lehnim }umezima na ~a|avim zidovima paradira

mladolik i lijep ~ovjek gustih sme|ih brkova u

paradnoj odori carskog otomanskog feldmar{ala.

Enver-pa{a ja{e bijelu kobilu i u bijelim rukavicama

na rukama ma{e isukanom sabljom kao san}im uvi-

jek spreman na juri{ i na ljuti boj. Pozla}eni ramovi

oko Enver-pa{e odavno su ispucali i propali, a i

muhe su u~inile svoje, pa je i mladoturski san o

turanskom carstvu odavno oti{ao u neku azijsku

tandariju ili se pretvorio u kiseo dim iznad ras-

paljenih ro{tilja.

Ko zna koliko }e jo{ decenija mladi Enver-pa{a

jahati svoju bijelu bedeviju po ovim du}anima i

267

biti jedina slika na zidovima sirotinjskih prodav-

nica.

Vje{ti trgovci i danas {tampaju na stotine slika

lijepog otomanskog feldmar{ala u bijelim rukavi-

cama i nude ga na prodaju malim `utim okretnim

ljudima koji po Aziji i Arabiji kuhaju ~ajeve i sut-

lija{e.

Ve} nedjeljama na putu jedem pe~eno meso i

odjednom se neodoljivo za`elio neke ~orbe. Danima

ve} sanjam ruski bor{~.

Posljednji ruski bor{~ prona{ao sam na jedvite

jade pro{le jeseni u Istanbulu na putu za Aziju.

Jo{ prije desetak godina u Carigradu je bilo na

desetine restorana koje su dr`ali carski Rusi. I na

velikim carigradskim raskr{}ima na Peri, novine

su prodavali bradati starci u ruskim carskim uni-

formama i sa grudima punim ordenja. Mnogo ranije

takvih bradatih Rusa u carskim vojnim uniformama

bilo je u Knez Mihailovoj ulici i preko puta starog

dvora u Beogradu.

Ove godine jedva sam prona{ao posljednji i

sigurno jedini restoran carskih Rusa u Istanbulu.

Prodavaca novina u odorama carskih kapetana i

polkovnika odavno je nestalo sa carigradskih ulica.

Cijelo jedno prijepodne tra`io sam restoran Bi-

jelih Rusa u Istanbulu. Najzad, prona{ao sam ga

u spletu malih sokaka u blizini ruske pravoslavne

crkve. Na vratima je bila napisana firma pola na

turskom, pola na francuskom jeziku: "Jeni re`ans".

U gostionici koja je istovremeno bila i perionica

i peglernica rublja, neko vrijeme bila je, izgleda,

dugo sala za koncerte i horske pjesme. U praznom

restoranu slu`ile su ~etiri veoma stare dame obu~ene

268

u crninu. Vjerujem da su bile posljednje pre`ivjele

udovice davno pomrlih carskih gubernatora, admi-

rala i polkovnika imperatorskih gvardijskih pukova.

^etiri stare dame u crnini jo{ su kuhale posljednje

lonce bor{~a i porcije befstroganova, piro{ki, ki-

jevskih kotleta i carskih mrvica.

Na golom neokre~enom zidu u gostionici je

visio posljednji ruski imperator Nikolaj II Romanov

sa caricom i carevi}em Aleksejem. Carevi} je bio

u matroskom odijelu sa zvi`daljkom u d`epu na

srebrenoj vrpci.

U ruskom restoranu vi{e nije bilo nijedne mu{ke

glave.

269

U Persiji sam po stoti put jeo pilav i bravlje

meso sa ro{tilja.

Ovi mali ljudi `ute puti i hitrih udova stigli su

ovamo sa sasvim drugog kraja prostrane Rusije i

sa sobom dovukli strast za ov~etinom i pirin~em.

Bor{~a nije bilo.

U karavan-saraju sam i ve~eras po stoti put

ve~erao pilav i bravetinu sa `ara.

Bilo je toliko pilava u mome loncu da nisam

primjetio ni kada je sunce za{lo.

Od silnog zrnevlja pirin~a nisam vidio ni prve

sitne zvijezde koje su se oglasile na nebu povrh

pustinje.

270

PISMA IZ AFRIKE

MAROKO

KAJZER VILJEM I KAJZERICA

Od znamenitih li~nosti prije mene, ba{ na ovome

mjestu, na obalama Magreba, boravio je i stari gr~ki

div Antej. Antej je bio sin Posejdona, boga mora

i boginje Geje. Geja je bila boginja zemlje pa su,

valjda po njoj i ti silni gejaci po svijetu dobili

svoje slavno ime.

Sjedim u hladu jedne male d`amije, sr~em ma-

rokanski zeleni ~aj kao kakav zelemba} i dozivam

u svoje krhko pam}enje predanja o starim bogovima

{to su nekada vladali ovim svijetom i njegovom

okolinom.

Bog bogova bio je bradati i mudri Zevs. On

je istovremeno bio i bog gromova i gospodar svijeta.

@ivio je u divljem braku s velikom namigu{om

Herom {to je bajagi bila za{titnica braka i porodice.

Oni su stanovali na brdu Olimpu i u njihovu ~ast

su svake ~etvrte godine bile prire|ivane olimpijade,

pa stajalo {ta stajalo, pa puklo kud puklo.

Onda, bio je ljepotan i veliki kico{ Apolon,

bog sunca, pjesni{tva i muzike. Ares je bio bog

rata i svakog krvoproli}a. Hefest je bio bog paliku}a

i svakakvih po`ara. Hermes glasnik bogova, pone-

kad i za{titnik putnika, probisvijeta, trgovaca i naku-

paca. Dionis je bio bog vina, ba~vi i svakojakih

kurvaluka. Jo{ jedna `enska – Artemida, boginja

mjeseca, {uma, ruda, lova i lovokradica. Pa, jo{

275

jedna – Atina, boginja mudrosti, ratnog lukavsta

i svakojakih podvala. Pa onda jo{ jedna – Afrodita,

boginja ljubavi i svih polnih bolesti po sramotnom

mesu i kostima.

Toliko sam se sada i ovdje, u hladu stare d`a-

mije, u Tangeru sjetio starih gr~kih boginja, bogova

i njihove pratnje i tevabije, fauna, satira, nimfi,

divova, nereida, sirena i muza.

Helem neise, Geja, boginja zemlje i individu-

alnih, inokosnih poljoprivrednih proizvo|a~a, oko-

tila je jednoga lijepoga dana diva Anteja. Antej je

bio ljuta mejdand`ija, ukoljica, siled`ija, kabada-

hija, kurvar i drevna pijanica.

Taj i takav Antej do{ao je prije mene ovamo

iz Libije i na ovome mjestu gdje ja sada sjedim

osnovao je, ili kako bi se sada divanilo – udario

je sve~ano kamen temeljac gradu Tingisu.

Ina~e, on se stalno tukao i mlatio. Kada bi Antej

izgubio snagu doticao bi se svoje majke Zemlje,

i ponovo dobijao silnu mo} i niko mu ni{ta nije

mogao u~initi. Bio je ne{to nalik slavnom njema~-

kom glumcu, glumcu moje mladosti Hariju Pilu.

Ali, jednoga dana naleti nepobjedivi div Antej

na lukavog siled`iju i kurvara Herakla koji je znao

za njegove ujdurme, marifetluke i njegovu majku

Geju, boginju tvrde zemlje, {to mu je davala novu

snagu.

Lukavi Herakle pri|e tog kobnog dana i mejdana

divu Anteju, odmah ga podi`e visoko u zrak i u

zraku ga zadavi. Jadni Antej, `alosna mu majka,

pade mrtav na zemlju, to jest na svoju matere{inu

Geju.

276

Vremena su prolazila, stari bogovi i boginje sa

svojom nebeskom tevabijom su umirali, a Antejev

Tingis na obali sinjega mora zabacivao je sa sebe

mrtva~ke pokrove, naduravao se, naduravao i na-

duravao.

Sada je to ovaj Tanger.

Ovuda su gamizali i Feni~ani, i Grci, i Latini,

i Berberi, i Arapi, i Jevreji. U ovom grani~nom

gradu izme|u dva svijeta i dvije svjetlosti, izme|u

dvije rase ljudi i dvije boje zemlje putnik, ili skitnica

je i na Istoku i na Zapadu, i u legendi i u praiskonu.

Ovo basnoslovno `alo, ovaj pijesak tople boje kuku-

ruznog bra{na gnijezdo je udobno krijum~ara i svra-

ti{te neodoljivo pustolova i probisvijeta. Ote`ao

od opojnih i zanosnih mirisa i zvukova, Tanger

treba i odsanjati. Sve luke li~e jedna na drugu, ali

nijedna se tako ne bijeli bijelom bojom, skladnom

i okamenjenom od mudrosti.

Odavde je prije hiljadu dvjesta i sedamdeset

godina dvanaest tisu}a Berbera, na ~elu sa hrabrim

vojvodom Tarikom, osvojilo visoku stijenu na dru-

goj obali i dalo joj ime svoga vo|e – D`ebel al

Tarik, Gibraltar.

Ovamo je prije sedamdeset i sedam godina, na

velikom admiralskom brodu, pra}en ubojitim krsta-

ricama i fregatama uplovio i njegovo carsko veli-

~anstvo kajzer Viljem Drugi, pun lenti, ordenja,

nakostrije{enih br~ina, mamuza i nojevog perja po

zla}anoj ~elenci sa silnom i {arenom svitom svojih

generala, admirala, kapetana, komord`ija, truba~a,

kuhara, dobo{ara i vje~ito trudnom, njezinim veli-

~anstvom njema~kom kajzericom.

278

Na obali su ga do~ekali nejaki sultan sa svojom

`ivopisnom svitom pa{a, kapudanba{a, ~au{a, ku-

hara, komord`ija, tupand`ija, zurla{a i ~uvara ha-

rema njegovog sultanskog veli~anstva.

Kajzer Viljem Drugi Hoencolern je za bogatom

sultanovom sofrom izme|u dva zalogaja kuskusa,

pogledao prema Trafalgaru i ma{tao o vojni~koj

slavi i hvali sakatog i }oravog engleskog junaka i

admirala Aloracija vikonta Nelsona, vojvode od

Bronte i neumornog {valer~ine neutoljive pohotnice

i mazne koke ledi Hamilton.

Kajzer Viljem Drugi mislio je do Tangera da

je Trafalgar engleska rije~ i naziv, a sultanov u~itelj

zemljopisa izme|u dva gutljaja boze objasnio mu

je da je to arapska rije~ i da glasi: Taraf el Garb,

Zapadni rt, i da su ga od Arapa Englezi poenglezili

u Trafalgar.

Kajzer se silno iznenadio i zagrcnuo od velikog

zalogaja kuskusa.

Za uspomenu na taj slavni dan i doga|aj ja

sam u jednoj francuskoj pekari kupio dvije taze

kajzerice i izme|u dva zalogaja mislio na tu`nu

sudbinu njema~kog kajzera i njegove kajzerice koja

nije ni u kom slu~aju tako taze kao ove moje dvije

vru}e kajzerice.

279

ODOH JA U MARAKE[

Nevoljno ostavljam grad Tanger, najtajnovitiju

luku moje davne dje~a~ke uobrazilje i prvih mojih

snova o dalekim putovanjima, skitnjama, pustolovi-

nama i silnim podvizima nekih izuzetnih delija i

njihovih sijaset neobi~nih zbilja i dogodov{tina.

Danas napu{tam sjenovite tijesne sokake drevne

kazbe, male trgove pune tajanstvenih {apata i glas-

nih dozivanja, mujezinskih baritona i zapomaganja

slijepih prosjaka i bogoiskatelja, kabaste i tople

kamilje balege i goli{avih, vi`ljavih prodavaca i

preprodavaca, ov~ijih brabonjaka i taze, vru}ih mi-

risavih hljebova.

Rastajem se od velike luke pune arapskih ka-

fanica sa raspaljenim nargilama i ha{i{em skrivenim

u persijskom duhanu, i od skladne katoli~ke kapele

na zapu{tenom starom francuskom groblju odavna

bez cvije}a, pomena i svije}a.

Prolazim {irokim ulicama modernog grada na

brijegu {to se nadvisio nad starom kazbom zagledan

u bogata{ke dvorce iz isto~nja~kih bajki, ki}ane

mramorne pala~e u mavenoj sjeni jasmina, bogu-

mila, jorgovana, eukaliptusa i magnolija. Slu{am

{aputanje skrivenih {adrvana u mirisnim |ulistani-

ma po ~ijim cvjetovima poju bulbul ptice, ko~opere

se paunovi i u svijetlom zelenom zrcalu malehnih

jezera plivaju i ljube se labudovi.

280

Ipak, u nosu i u ustima jo{ dugo mi je miris

vru}ih hljebova iz stare kazbe u dolini. Miri{u,

miri{u somuni, peksimeti, }ahije, poga~e, lepinje

i francuski bageti. Bageti da podsjete na dugu fran-

cusku vladavinu u Maroku, na francuski ukus i

na~ine, na francuski jezik {to na Magrebu `ivi rav-

nopravno i uporedo sa arapskim.

Miri{em i hodam i spominjem se pjesnika moje

mladosti, pjesnika velikih ~e`nji za pustolovinama

i dalekim putovanjima ~ak do ju`nih mora, Poline-

zije, otoka Fid`i i Bornea. Nasumce govorim Drain-

~eve rije~i: "… jedino po{teno na ovome svijetu

miri{u hljebovi, i ne kriju svoje lice iza paravana…

sve ostalo su ptice u letu… sve ostalo je li{}e na

grani!…"

U jednom istom gradu, pod istom kapom ne-

beskom, i blizu i daleko jedni od drugih, dolje

pod brijegom, jedni tegle na guravim ple}ima po

pra{njavim i d`ombastim sokacima i za kamile i

za volove prete{ke i kabaste terete, a drugi gore,

na brijegu tro{e svoju mu{ku snagu po ovim rajskim

perivojima igraju}i od jutra do mraka, od sabaha

do ak{ama, golf, tenis i kriket.

Kao da ih sve dijeli, kao da ih sve razdvaja,

kao da ih sve suprotstavlja, a, eto, i jedni, i drugi

vonjaju na znoj, i jedni i drugi vuku za sobom

svoja smrdljiva prkna, a, eto, i jedni i drugi vole

miris taze pe~enog vru}eg kruha… sve ostalo su

pti}i u letu… sve ostalo je li{}e sa grana…

Opra{tam se i od grada koji je svjetlo{}u svoga

jedinstvenog podneblja jo{ prije sedamdeset godina

temeljito i sretno promijenio paletu velikog fran-

cuskog slikara Anri Matisa, diplomiranog pravnika

281

i skromnog advokatskog pripravnika u Parizu i po-

tonjeg zato~enika svjetlosti Tangera i arabeski Ma-

greba. Matisa je sa ovih strana svijeta umjetni~ka

avantura odvela do rodona~elnika fovizma kome

su se toliko rugali i smijali glupavi ograni~eni savre-

menici i slijepci kod o~iju.

Nisam se vi{e obazirao na Tanger, nego sko~ih

na noge bagave, i ra{irih polomljena krila labudova,

i protrljah svoje o~i ~arne – pa zapucah prema

Marake{u, ru`i~astom gradu prelijepom u ravnici

raspjevanih zdenaca i voda, podno bijele kape At-

lasove.

Gami`emo, gami`emo kamile, {evroleti, palme,

benzinske pumpe, uboga mala berberska sela, poli-

cijske postaje, nomadski {atori, stada ovaca, Raka

Drainac, moja sjenka i ja…

Maslinjaci, maslinjaci…

Ovdje me sve sje}a na davna putovanja u Je-

rusalem, na neke prigu{ene glasove i zvuke u Geste-

manskom vrtu i na beskrajne ti{ine daleke Masli-

nove gore.

Polja `ita, kukuruza, kane, lucerna, kupusa,

mente, mahuna, svakojakih zerzevata i beskrajne

{ume palmi.

Maslinjaci, vo}njaci i palmerije prati}e me do

velike prijestonice juga, do ru`i~astih zidina Ma-

rake{a i pragova na kapijama basnoslovnih kra-

ljevskih pala~a.

Na beskrajnoj ravnoj crti `utoga pijeska zidine

prijestonice juga li~e mi na dobro utvr|ena gradska

platna dalekih usamljenih i ukletih medina i kazbi

~ak u dalekom pustinjskom Hadramantu, na jugu

Arabije, kraju na kraju krajeva svijeta, zemlji u`a-

282

renog pakla pod sedam vrelih sa~eva i devet va-

trenih nebesa, domovinu svakojakih patnji i kija-

meta i drevnu postojbinu demona.

Kao da su arapsko neimarstvo {irili s kraja na

kraj njihovog prostranog svijeta ljuti pustinjski vjet-

rovi, nosile goleme kao visoka brda dine `utoga

pijeska i sve i uvijek izlazilo jedno iz drugog, nado-

vezivalo se jedno na drugo, putovalo sa pjesmama

i zapomaganjima, molitvama i obi~ajima, bajanjem

i vra~anjem i prenosilo se sa Ma{rika na Magreb,

i sa Magreba na Ma{rik, opona{alo, {irilo kao svirka,

kao po{asti i morije, kao osvaja~ke ratne zurne,

trube i borije.

Daleki ru`i~asti zidovi i kapije Marake{a, na

mahove, ~ini mi se kao da su ~ak ovamo pod bijele

vrhove Atlasa pobjegli sa slika vol{ebnika iz Figu-

erasa, sa platna Salvadora Dalija, i samo ~ekaju

da dobri div Atlas za trenutak sa svojih umornih

ple}a odlo`i silna nebesa koja tegli na svojoj grba~i

od postanka svijeta, oka~i o njih sa svih strana

pokva{ene i presavijene jufke za pitu, d`epne ~a-

sovnike koji mlohavo vise nenavijeni i ne pokazuju

nikakvo vrijeme, a upravo su izronili iz najdubljih

njedara vremena.

Do{ao sam pred Marake{ i stao.

284

^ISTA^I OBU]E

Moje kona~i{te u ~udesnom gradu Marake{u

veoma je skromno, ~isto i skupo.

Moj hotel zove se "Al Muatamid" i vi{e se ne

sje}am da li je imao ikakvih zvjezdica pored svojih

malih ulaznih vrata. Ipak, sretan sam {to ne boravim

u nekakvim Palasima, Ambasadorima i Bristolima

~ija me ofucana imena vje~ito prate na mojim dan-

gubama i vucaranjima po ovome svijetu bijelome.

Moj hotel u Marake{u nosi ~asno ime jednoga

velikog i nesretnog pjesnika i princa. Niko kao Al

Muatamid me|u Arapima nije iskrenije i bolje opje-

vao svoju veliku tugu i nostalgiju za sun~anom,

izgubljenom Andaluzijom. Nesretni princ i pjesnik

~amio je u ovim podno`jima pod gorostasnim At-

lasom oplakuju}i nezaboravne krajolike dalekih vr-

tova ispod snje`nih vrhova Sijera Nevade.

Volim i parkove ~ije perivoje krase kamena

poprsja velikih i dragih pjesnika. Divno je kada

ljude i njihove obitelji u dugim nedjeljnim {etnjama

predvode pjesnici utonuli u zelenilo mirisnih bilina.

Svoja jutra provodim pred hotelom koji nosi

ime jednog nesretnog pjesnika okru`en prosjacima,

poezijom i ~oporima ~ista~a obu}e.

Svakoga dana od ranog jutra o~ekujem jednog

dostojanstvenog mr{avog starca sa uvehlim ju`nim

plodovima u ruci. Starac ustvari kostur, obavijen

285

~ar{afima, hoda izme|u kafanskih stolova i jednom

rukom nudi svoje ~udne vo}ke, a drugu pru`a za

milodare. Taj pokretni kostur mi u ovom dalekom

i nepoznatom svijetu prvi i jedini po`eli dobro jutro.

Kao {to neki sretnici imaju pticu koja ih sabahile

budi svojim cvrkutanjem punim dobrih `elja, tako

i ja ovdje na Magrebu imam svoga jutarnjeg starog

prosjaka koji mi slaba{nim glasom na uho {apu}e

ime svojih plodova: pampelmus, pampelu, pam-

pelu…

Stari dobri kostur ne prosja~i, ne i{te, ne bo-

goradi, on, san}im, nudi i prodaje svoj isti espap

svakog jutra. Ko udijeli hvala mu i neka ga prati

blagoslov Svevi{njega. Kada sam otputovao iz Ma-

rake{a, dugo sam na njega mislio i tra`io nekoga

ko }e mi nazvati dobro jutro i pro{aputati: pam-

pelmus, pampelu …

Sredozemlje je puno sunca, vesele sirotinje,

opranog rublja na konopcima i ~ista~a obu}e.

Beskrajne pogurene povorke ~ista~a sa mili-

onima ~etaka, ~etkurina, ~etkica, masti i vodica

kru`e, ma`u i ~etkaju, gla~aju i glancaju cipele,

papu~e i sandale od Soluna i Kavale preko Istanbula

i Izmira i od Bejruta, Aleksandrije, Napulja, Pa-

lerma i Marbelje sve do Magreba. Kao da `ivo

~eljade na ovim sun~anim stranama ne mora imati

ni ~arape na nogama, ni jaku za vratom ni ga}e

na prknu, ali mora imati ~istu i kao suna{ce sjajno

uglancanu obu}u.

^ista~a obu}e ima svih uzrasta. Ima djece koja

su jedva prohodala i s mukom dr`e ~etketinu u

ru~icama, ima odraslih brkatih ljudi {to bi volu

i{~upali rep, ima i staraca {to samo ne izdahnu

286

~etkaju}i i lijevom i desnom rukom va{u obu}u

dok je ne izgla~aju da se pred cipelom kao pred

venecijanskim bru{enim ogledalom mo`ete i brijati

i {minkati. Zavisi od cipele, `enske ili mu{ke.

Nije istina da se ~ovjek u ovom podneblju ne

mo`e odbraniti od prosjaka. Iako su prosjaci i uporni

i ~esto sakupljeni na trgovima i sokacima u velike

~opore, i kao da imaju na stotine i stotine uplakanih

bu{nih o~iju i na hiljade i tisu}e ispru`enih ruku,

od njih se je lak{e odbraniti, nego od ~ista~a obu}e.

Oni vas ~ekaju ispred kreveta, pod jorganom, na

ulici, iza ugla, pred du}anom, u du}anu, pred ka-

fanom, u kafani, pod tanjirom, na ka{iki.

Neki imaju stolice za mu{teriju nalik na pri-

jestolje kakvih siroma{nijih vladara i klupice za

noge mu{terija sa orlovima od sjajnog mesinga po

uglovima na sve ~etiri strane. Drugi imaju muziku

ugra|enu u svoje sandu~e da zabavlja u{i onih ko-

jima rade oko nogu. Tre}i nemaju ni{ta.

Za desetak dana provedenih u Marake{u pedeset

puta su mi bez ikakvog razloga o~i{}ene cipele.

Samo pet ~i{}enja mojih starih i skoro poderanih

cipeletina stajalo je vi{e ~etiri puta nego {to su

one iz temelja vrijedile.

Najte`e mi je bilo pred ~ajd`inicama pred ko-

jima sam odbijao dimove iz nargila i pio zeleni

marokanski ~aj. Nisam ni sjeo na stolicu, a ve} se

sjatilo pet ~ista~a obu}e. Da su kojom sre}om bar

dvojica bilo bi lahko. Jednome bih prepustio lijevu

a drugome desnu nogu i oni bi pristali. ^esto sam

na Sredozemlju iskreno po`alio {to nisam ~etve-

rono`ac da imam posla za ~etvoricu. Ali, i to bi

288

njima bilo malo. Oni bi najvoljeli da sam ja kakva

obuvena stonoga {to nosi cipele, sandale ili papu~e.

Pred podne sam se u svojim sjajnim cipeleti-

nama uputio dugom alejom visokih palmi i rumenih

narand`a, okru`en automobilima, ko~ijama, kami-

lama, konjanicima, psima i ljudima prema visokim

zidinama i kapijama stare medine.

Danas sedmi put idem u medinu samo da obi|em

sjajne prostrane dvorane, restorane, odaje, terase,

saletle, vrtove i {aputave {adrvane staroga i slav-

noga hotela "Mamunije", hotela po ~ijim su odajama

stanovale najljep{e `ene svijeta, kraljevi, pametne

i budalaste glave i lokalni milijarderi.

Kad do|em u hotel i kada se zavalim u veliku

bijelu stolicu od pru}a natenane i bez ikakve hitnje

u beharu, uz cigaru divani}u vam nadugo i na{iroko

o basnoslovnom hotelu "Mamunija", najromanti~-

nijem bogata{kom kona~i{tu ovoga svijeta. Tu je

slikao ser Vinston ^er~il.

Samo {to nisam stigao.

289

MAESTRO VINSTON

Jednog kasnog popodneva prije petnaestak go-

dina vidio sam u Londonu, vidio sam poveliku

uljanu sliku koju je naslikao i potpisao Vinston

^er~il.

U svojim dugim londonskim {etnjama svratio

sam u jednu malu, ali glasovitu galeriju i na zidu

te galerije dugo gledao platno koje je naslikao put-

nik, pisac, vojnik i dr`avnik ser Vinston, sin lorda

Randolfa i potomak vojvode od Marlboroa: darovi-

tog i nikada nepobije|enog vojskovo|e slavne kra-

ljice Ane.

Ne znam ni danas kada je i od koga je u~io

da slika, ali je ~ak i to uspje{no i dobro radio.

Sutradan sam ponovo navratio do malehne i

glasovite galerije, ali slike vi{e nije bilo. Pakosnici

bi rekli da je sliku prodao sâm potpis slavnog dr`av-

nika i vojskovo|e ser Vinstona, a nipo{to ljepota,

sklad i boje nabije|enog mazala u ~asovima do-

kolice ^er~ila. Kao i uvijek zavidljivci nisu u pravu.

I da nije vodio dr`avu i ratove i napisao sje}anja

koja su mu donijela Nobelovu nagradu za knji-

`evnost, Vinston ^er~il bi mogao `ivjeti od prodaje

svojih slika.

Jutros opet stojim u svojoj dugoj berberskoj

galabiji od kozije dlake pred basnoslovnim hotelom

"Mamunija" u Ulici Bab el D`edid u dalekom gradu

290

Marake{u, pred velelijepnim konacima u ~ijim je

sjajnim odajama kao u pri~i iz Hiljadu i jedne no}i

po razapetim platnima slikao padine sadijevskih

mirisnih |ulistana podno snije`nih vrhova mo}noga

Atlasa – maestro Vinston ^er~il.

Glasoviti grand hotel "Mamunija" sa bezbroj

nebeskih zvjezdica iznad mo}nih ulaznih kapija

od skupocjene izrezbarene tamne kedrovine.

Brbljivi vodi~i nazivaju ga najromanti~nijim ho-

telom svijeta.

Odaje careva, kraljeva, {eika, princeza, pusto-

lova, generala, kockara, dr`avnika, probisvijeta i

magnata.

Sjajno kona~i{te i boravi{te svjetskoga glasa,

staro vi{e od pola stolje}a, ali sve bolje odr`avano,

~uvano i uljep{ano.

Pred kapijama stoje i klanjaju se do besvijesti

upara|eni vratari, doma}a ~eljad u zlatom izveze-

nim odorama i opasani sabljama dimiskijama za

kojima bi se otimali i na kraju potukli svi kustosi

muzeja po bijelome svijetu. Njih ima dva puta vi{e

nego vojnika u Kne`evini Monako kada se pred

dvorom uz zvuke fanfara podi`e zastava. Oko kapija

lje{kare i predu kao ~udovi{ni crni, `uti sme|i, i

maveni ma~ori, "rols rojsevi", "lan~ije", "merce-

desi" i "kadilaci" pomije{ani sa ubogim ukrotite-

ljima zmija i njihovim ~arobnim sviralama i otrovni-

cama {to im vise o tankim {ijama, proviruju iz

galabija ili slatko kunjaju u prljavim ko{uljama i

usranim ga}ama.

Na pet koraka od zelenkastih zmijurina, truhlih

svirala i poderanih ga}etina po~inju velika hotelska

291

predvorja puna ogromnih pozla}enih kristalnih

svjetiljki i {arenih persijskih }ilima kojima bi se

mogle skoro prekriti i ~itave pove}e njive i livade.

Zastakljene vitrine du` duga~kih i {irokih hotel-

skih hodnika su divne, rijetke i skupocjene zbirke

najljep{ih marokanskih vezova, {krinja, pu{aka, na-

kita, posuda i ma~eva.

Kada bih ukrao samo jedan pozla}eni d`eferdar

iz vitrine i nekome ga prodao, mogao bih mjescima

`ivjeti u Monte Karlu i stanovati u mome omiljenom

hotelu "Balmoral", ili napraviti ku}etinu na Bo-

ra~kom jezeru okru`enu prostranim vrtovima.

Dra` hotela "Mamunija" je u tome {to nije velika

odvratna hotel~ina visoka nebu pod oblake po kojoj

od jutra do mraka {partaju liftovi i mota se ~itav

jedan hotelski narod. U "Mamuniji" ima mjesta za

tri stotine gostiju.

Na drugom katu su odaje u kojima je bar po

{ezdesetak dana i no}i godi{nje boravio maestro

Vinston ^er~il okru`en svojim platnima, bojama,

~etkama, pisaljkama, cigarama, i dugim kolonama

boca {kotskog viskija i francuskog {ampanjca.

U svojim sobama na drugom spratu ovaj ~asni

vitez Ordena podvezice ser Vinston Leonard Spen-

ser {to je posljednjih godina pro{log stolje}a lunjao

u Vajlerovoj vojnoj misiji po Kubi i tri godine

kasnije (opet, u pro{lom vijeku) tukao se u ljutom

transvalskom boju kod Kartuma pod komandom

lorda Ki~enera i istakao se kao novinarski dopisnik

{to mu je stvorilo ugled i ime koje ga je na {iroko

otvorena vrata uvelo u Donji dom, prvo kao konzer-

vativca, pa liberala, onda opet konzervativca, prvo

kao poslanika, onda kao ministra i prvog lorda

293

admiraliteta do predsjednika vlade i vojskovo|e u

Drugom svjetskom ratu {to je iz svoga }eifa na

ponekoj ubojitoj bombi ispisivao kredom: Adolfu

Hitleru, li~no od ^er~ila! – ovdje na drugom spratu

~esto je }askao i kafenisao sa ~uvenim francuskim

hizme}arom i lizisahanom El Glaunijem, podlim

i lukavim pa{om od Marake{a, jednim od probranih

tirana i satrapa zaostalih jo{ iz starog vakta i zemana,

pa se obreo i u na{em vijeku zahvaljuju}i ponajvi{e

francuskom gospodaru Magreba i generalu Liotiju

koga je njegov zemljak i pisac Klod Farer predlagao

za Nobelovu nagradu za mir, po{to je, tvrdi general,

uz pomo} pukovnika Man`ina o~igledno i nedvos-

misleno "umirio" Maroko.

U okolnim odajama `ivovali su i ladali su i

^arli ^aplin, i Moris [evalije, i Grejs Keli, i princ

Renije…

U ovom hotelu kona~io je i Pjer Karden, si-

roma{ak {to je na igli i koncu stekao silno blago.

^itavo popodne izle`ava}u se u {arenim i miris-

nim |ardinima "Mamunije" i kiseliti ispucana taba-

na u modrom jezercu ispod pjenu{avog slapa zagle-

dan u mali otok oko koga plove i miluju se bijeli

i crni labudovi.

Umio je, znao je, znao da slika maestro Vinston!

294

I NIKAD, NIKAD VI[E

Slutim da noga moja nikada vi{e kro~iti ne}e

u ove uzavrele sokake, u ovu ~udesnu, bogatu i

jedinstvenu ~ar{iju na Magrebu; da o~i moje nikada

vi{e ne}e gledati krajolike pod snije`nim vrhovima

Atlasa: da usta moja nikada vi{e ne}e ku{ati zeleni

marokanski ~aj ni mirisati duhan tumbe}iju sa nar-

gila pred kafanama u bu~nome suku: da na malim

trgovima po gradu vi{e biti ne}e ovih ostarjelih i

bolesnih prosjaka koji se jedva kre}u i slabim {apa-

tom blagosiljaju moje puteve, staze i bogaze.

Ako ikada i do|em ponovo u ovaj ~arobni i

uzavreli grad, u ovaj Bagdad Magreba, noge }e

mi jo{ vi{e klecati, pogled }e mi biti mutan, duh

}e oslabiti, o~i ne}e upijati kretnje `ena i djevojaka

u dugim {arenim haljinama.

Zelenog marokanskog ~aja }e dovijeka biti, po

a{~inicama kr~mi}e se i dalje kus-kus sa mladom

jagnjetinom, prosi}e neki drugi prosjaci, ali per-

sijskog duhana tumbe}ije, mo`da, i ne}e bit, ako

Homeini ili neki drugi imam zabrani izvoz duhana

na Magreb.

Avaj, izgleda da se ipak dva puta ne mo`e za-

gaziti u isti potok.

Jutros sam se opra{tao i od veli~anstvenog mi-

nareta d`amije Kutubije, zadu`bine vladarske ku}e

Al Mohada, minareta vitkog i visokog koliko i zvo-

295

nici Notr Dama i toliko po ljepotama svojim nalik

na Girlandu u Sevilji. Namjernik u ovom gradu

nikada ne}e zalutati ako se upravlja prema ovome

lijepome ru`i~astom biljegu, vi{e od {est stolje}a

upravljenom prema modrinama neba povrh Ma-

greba. Prefinjenost njezine cjeline je ~udesna, slo-

boda izraza potpuna i sklad savr{en. Predanje govori

da je `ena sultana Jakuba el Mansura svojim silnim

nakitom platila alem na vrhu minareta da onako

gizdav i pozla}en na sve strane i daleko svjedo~i

o njezinoj silnoj pobo`nosti i smjernosti pred Al-

lahom i njegovim poslanikom Muhammedom.

Danas sam i posljednji put pro{etao i mirisnim

perivojima po kojima su mramorna turbeta glasovite

obitelji Saadi, duhovnih i svjetovnih vladara ber-

berskih damara i krvi, junaka i pobjednika por-

tugalskih armada. Pod tavanicama od libanskog ked-

ra i me|u zidovima od plavetne fajanse u zelenkas-

tom talijanskom mramoru po~ivaju i roditelji i nji-

hova rano pomrla djeca. I danas kao i prije toliko

godina ovi neobi~no mali dje~iji sarkofazi kao kak-

ve kamene {katule za `enske cipelice neodoljivo

podsje}aju na grobove nekakvih skupih lutaka i

lutana.

Ova ~udesna turbeta izumrle berberske ku}e

Saadija dostojna su u svojoj ljepoti i svome sjaju

~uvenih vje~itih prebivali{ta porodica Medi~ija,

Strocija i Farneza.

I sada poslije toliko dugih vijekova pod svo-

dovima od izrezbarene crne kedrovine i me|u vit-

kim mramornim stubovima pomije{ani su na gomili

i mrtvi i slavni vladari i davni junaci sa svojim

ubogim i kukavnim podanicima iz obli`njih sokaka

297

i udaljenih mahala {to uvijeni u jadne krpe provode

svoje duge i dokone dane u drijeme`u, protezanju,

zijevanju, ~e{anju i molitvama za spas du{a `ivih

i pomrlih robova Bo`jih.

Odlazim stazama velikih vrtova prema kapiji

koja me posljednji put vodi na Trg D`ema el Fna,

na Trg smrti, me|u papagaje, opsjenare, vra~are i

harlekine.

Dok slu{am pri~u jednoga oronulog slijepca,

sjetih se neveseo jedne nezaboravne beogradske

no}i prije gotovo ~etvrt vijeka. U Narodnom po-

zori{tu davala se Stankovi}eva "Ko{tana". Te davne

i nezaboravne no}i posljednji put se na daskama

pojavio slavni Dobrica Milutinovi}. Pojavio se sa-

mo na nekoliko minuta. Pojavio se samo da zadnji

put ka`e ~uveni Mitketov monolog o carskom dru-

mu, mjese~ini, [ar-planini i lijepoj, vreloj `eni.

Kada je do{lo vrijeme dvojica mladih i jakih

binskih radnika u plavim radnim odijelima izvela

su na pozornicu slavnoga starca i posadila ga na

trono`ac preko koga je bila preba~ena ov~ija ko`ica.

Dobrica je progovorio, Dobrica je progovorio svo-

jim dubokim glasom i ~itava sala ustala je na noge

da stoje}i saslu{a Borine rije~i iz usta slavnoga

starca. Kada je Dobrica zavr{io razlegao se silan

aplauz koji se mogao ~uti i na Trgu, sve do spo-

menika Mihaila Obrenovi}a. Dva sna`na momka

izvodila su velikog glumca sa scene, a pljesak ni-

kako da utihne. Predstava se nastavlja bez Dobrice.

Te no}i svi su do{li samo da ~uju tih nekoliko

re~enica {to tugu i mu{ki `ivot zna~e. Poslije toga

mnogi su ne ~ekaju}i kraj predstave uzeli svoje,

ili tu|e kapute i napustili i predstavu i pozori{te.

298

Stoje}i na Trgu D`ema el Fna, u ovome naj-

ve}em kazali{tu pod vedrim nebom na svijetu i

slu{aju}i slijepoga starca kako govori svoj monolog,

sjetio sam se Beograda i te davne no}i u beograd-

skom pozori{tu.

Sa Trga smrti me|u koko{kama, varalicama,

dobo{ima, pajacima i pripovjeda~ima divnih pri~a

opra{tam se od slavnog grada Marake{a i sa za-

ve`ljajem svojih prnja odlazim u grad Fes.

Odoh ja!

299

POHOD U KARAUIN

Sme|i i sveti grad Fes, glasovita medina Ma-

greba, uz sva{ta i koje{ta drugog i ostalog, velika

je i neprekidna igrarija voda, {umova i pjene silnih

zdenaca, slapova, {adrvana i hinana.

Vode, vidljive i nevidljive, podzemne i nad-

zemne, bu~ne i ne~ujne, vode hladne i bistre {to

teku i oti~u zakikotane od modrih kladenaca do

kamenih ~esama i od gorskih slapova od malehnih

jezera ~ije povr{ine miruju poput sjajnih zrcala i

odslikavaju biljke, ptice i oblake na svojoj zelenoj

sr~i i bijelim mramornim okvirima ve}ma nalik na

nekakve kabaste d`ennetske ~orbaluke za rajske

sutlija{e po kojima skaku}u i br~kaju se sitna ~eljad

kao gologuzi an|eli ili velike rajske muhe {to ~ita-

vog dana bje`e od sotone i njegovih malehnih {ej-

tana i jo{ manjih {ejtan~i}a.

Vode {to skaku}u i galame uskim i strmim soka-

cima stare medine Fesa jutrom pune zemljane vr-

~eve i }upove crnookih djevoj~ica, danju poje umor-

ne i `edne, a i danju i no}u okre}u velike to~kove

~ija stara japija je~i, zapoma`e i civili.

Vode {to podrhtavaju pod strehama du}ana dok

ih piju golubovi, vode {to ispiraju vunu i ko`e,

vode {to sapiru }enife, vode {to drijemaju u mraku

~atrnji po maslinjacima i palmerijama, vode koje

300

hlade, umivaju i umiruju, vode uz molitve vjernika,

vode {to peru, propiru, sapiru, ~iste i pro~i{}avaju.

Jutros sam na svome putu prema ~uvenoj d`a-

miji Karauin prolazio pored tri brbljive ~esme.

Na prvoj ~esmi napio sam se vode.

Na drugoj sam se umio.

Pored tre}e ~esme izuo sam sandale, zagrnuo

svoju duga~ku berbersku galabiju i oprao noge.

Na prvoj kamenoj ~esmi u koju je uklesana

sura iz Kur’ana: "I sve {to je `ivo – iz vode smo

izveli", sjetio sam se moga dobrog prijatelja i sjaj-

noga slikara Antuna Hutera.

Huter je umio da slika vodu.

Vodu u malehnim tihim zatonima i uvalama.

Vodu u pli}acima prozra~nu, ~istu i providnu. Vodu

u kojoj se vidi i sitni, {areni {ljunak i mahovina.

Na mnogim svojim krajolicima nekih dalekih pi-

tomih obala pored svijetlih pli}aka ovaj ~arobnjak

slikao je i tamnije zelene povr{ine dubina po kojima

su kao mohere zvijezde popadali `uti lokvanji.

Na drugoj ru`i~astoj mermernoj ~esmi dok sam

se umivao sjetio sam se i drugog prijatelja i sjajnog

slikara Envera Krupi}a i njegove rodne rijeke Une.

I Krupi} kao valjda niko vi{e u nas umije da

slika vodu. Po njegovim platnima te~e i proti~e

rijeka Una, miluje svoje ade, pjeva na silnim sla-

povima, pokre}e stare vodenice i druguje sa dobrim

svojim jaranima crvoto~nim drvenim }uprijama {to

{kripe i stenju pod konjskim kopitama i ljudskim

tabanima.

Malo budalastijem i osjetljivom ~eljadetu pada

na um da pod slike po kojima te~e rijeka podmetne

301

kakve lonce i ~inije da se silna `iva voda sa slike

ne izlije po podu i prostirci.

Na tre}oj ~esmi u ~ijem sam bijelom koritu

prao svoje bagave pra{njave no`urde i opet, i jopet

mislio sam na jednog starog davno, davno umrlog

slikara ~iji prijatelj nisam bio. Nisam ga ~ak ni

poznavao, ali sam pred njegovim platnima stajao

kao munjom o{inut. I ovaj stari vol{ebnik slikao

je vodu, ali kakvu vodu!

Taj stari majstor ~ijeg se imena jutros ne mogu

sjetiti na svojim uljima slikao je snijeg kako se

topi na ju`inama poznih velja~a.

Na slikama predjela iz svoje daleke ruske zemlje

pod snijegom i ledom ovaj ~udesni vje{tak otkrivao

je prve, veoma tanke mlazeve otopljenog snijega

si}u{ne kao najmanji mokri damari {to sa svih strana

potkopavaju bijeli ledeni pokrov i polahko ga pre-

tvaraju u bezbojnu bistru te~nost {to lagahno oti~e

prema dolinama pod zracima blijedoga sjevernog

sunca.

Gledaju}i slike staroga Rusa shvatio sam jed-

nom zauvijek i navijek da nikada, ba{ nikada i

kada bih `ivio hiljadu godina, u~io i izu~io tisu}e

i tisu}e zanata, {kola, akademija, tehnikuma, mari-

fetluka i karefeka, ne bih mogao to nau~iti i up-

rili~iti.

Odavno nisam vi{e ni ta{t, ni zavidljiv, ni ljubo-

moran, ali ovoj trojici slikara voda istinski se divim

i u ~udu ~udim i moram im i pod stare dane blago

pozavidjeti.

Naveo sam samo trojicu umjetnika koji su sjajno

slikali vodu. Ima ih jo{, ali ja sam se sjetio samo

302

trojice po{to sam na putu do ~uvene d`amije Ka-

rauin svratio samo na tri ~esme.

Slutim kako }e poneko re}i: sva{ta i koje{ta!

Meni je svejedno i nije sasvim svejedno.

Odoh ja u slavni Karauin, bogomolju {to je

ovdje u sme|em gradu Fesu, svetoj medini Fesu,

utemeljena prije ravno hiljadu sto dvadeset i dvije

godine, d`amiju i prvo sveu~ili{te u islamskom svi-

jetu, hram koji je u isto vrijeme i visoka {kola,

velika knji`nica i ~itaonica, mjesto za opu{tanje,

molitvu, razmi{ljanje, usredsre|ivanje i odmor, d`a-

miju, slavni Karauin, u koju se mo`e istovremeno

okupiti i dvadest hiljada vjernika.

Temelje ovoj bogomolji, sveu~ili{tu, velikoj

knji`nici i ~itaonici udarila je bla`ena Fatima el

Fieri, jedinica k}erka u~enog i bogatog izbjeglice

iz Keruana.

Kapije ~udesne d`amije Karauin otvorene su

pravovjernima: sretnim i nesretnim, zdravim i bo-

lesnim, radosnim, tu`nim i nevoljnim.

Ali, kako se zva{e onaj vol{ebni slikar i Rus?!

Ne znam!

304

KOD DVA KRALJA

Prebrodio sam rijeku Sebu, tutnjao po glasovitoj

visoravni Rif, domovini davnih junaka i ljutih rat-

nika legendarnog Abdel Kerima i kona~io u gradi}u

Nador na obali sinjeg mora Sredozemnog.

Opra{taju}i se od Maroka na putu prema Al`iru

po`elio sam silno da na jedan dan, makar svrnem

u [paniju.

Na putu iz Maroka prema Al`iru nema nikakve

[panije, ali je i ima. Nema one velike [panije na

Iberijskom poluotoku ali ima jedne malehne na

ju`nim obalama Sredozemlja. To su dva grada pod

{panskom zastavom – Senta i Melilja. Idem u Me-

lilju!

Na petnaestak kilometara od Nadora, pod istom

kapom nebeskom, u prvom kom{iluku, na istom

pijesku, na istim ju`nim obalama le`i grad Melilja

na ~ijim kapijama lepr{aju zastave {panskog kra-

ljevstva.

Dr`avna granica, karaule, rampe, policija, pa-

piri, pe~ati, bicikli, kamile i automobili.

Ispratili su me Arapi i na desetak koraka od

njih do~ekali me [panci. Dvojica upara|enih i za-

driglih kico{a u pomno ugla~anim zelenkastim odo-

rama {panske Gvardije civila. Pod la~anim zelen-

kastim odorama, ~udnim starinskim kapama od crne

mu{eme {to su caklile na `arkom afri~kom suncu,

305

li~ili su mi jutros na neka naopaka bi}a {to povrh

svojih glava nose jo{ po jednu dodatnu glavu{u

nekakvih kabastih i otrovnih insekata iz tamnog

vakta i zemana mr`nje i nasilja u danima i no}ima

krvavog {panskog gra|anskog rata. I jutros sam

se prolaze}i pored njih sjetio voljenog pjesnika Gar-

sije Lorke {to su ga nekakvi njihovi preci, djedovi,

te~e ili ujaci u istim takvim starinskim crnim ka-

pama odvukli na strati{te i izre{etali ga svojim crnim

kur{umima. U~inilo mi se na trenutak da sam se

stanio negdje daleko u pro{lost [panije, u nekoj

Kastilji, nekoj Galiciji, Aragonu ili Andaluziji prije

skoro pola vijeka. Izgledalo mi je da sam odjednom

daleko od Magreba, od snje`nog Atlasa i od uspa-

vane arapske kasabe Nadora.

Zakora~io sam u Melilju, u{ao sam u grad jed-

noga drugoga kralja, u zemlju druga~ijih zakona,

vjera i obi~aja.

Po tragovima {to su davno i{~eprkani, koliko

se zna i pamti, na ovo mjesto su znatno prije mojih

stopala stali tabani Feni~ana. Feni~ani su zamera~ili

da ba{ ovdje podignu nekakvu svoju naseobinu.

Svoj grad Feni~ani su nazvali Rusadir. Onda su u

ta ista davna i pradavna vremena na ove obale,

bahnuli Karta`ani pa su potjerali Feni~ane, Kar-

ta`ane su opet ispra{ili Rimljani, a onda su nai{li

Arapi pa su najurili Rimljane. Prije pet stotina i

~etrnast dugih ljeta nai{li su [panci pa su najurili

Arape. I svako je ovdje ne{to podizao, gradio i

donosio.

I [panci su u Melilji gradili i grade}i opona{ali

opet jednu svoju [paniju u malom. Podizali su kako

im se ~inilo da je najtrajnije, najbolje i najunosnije.

307

Na ovim ulicama i trgovima ima zdanja, kutaka i

vidika {to su ~ak ovamo na obale Afrike, dospjeli

pravo iz Saragose, Segovije ili Barselone, samo u

ne{to manjem i siroma{nijem obimu i zna~enju.

Uko~ena, nafrakana i paradna lica sivih i }o{kastih

ku}erina sazdanih po ukusu, potrebama i mjeri ne-

kih druga~ijih podneblja i zemana sa sve~anim ula-

zima i silnim balkonima {to ih podupiru bradati

kentauri i svakojake namalterisane gologuze barabe

predstavljaju mi se jutros po strogim pravilima i

odredbama krutog {panskog dvorskog ceremonijala

u svoj svojoj mrzovoljnosti i te{kom baroknom

mahmurluku. Rasko{na stubi{ta, kerefeke i kolo-

nade poput d`inovskih sivih plotona ko~opere se

pred radoznalim putnikom u svoj svojoj katoli~koj

strogosti, tvrdo}i i ~udore|u. Ni sjajno sunce sre-

dozemno ne mo`e taj hladni gr~ i grimasu starinskih

vi{ekatnica i gospodskih pala~a da razmek{a, upla{i

i razveseli.

Blagorodna suprotnost tome, pobu~ne uzavrele

ulice i vrtovi radnom uko~enom neimarstvu su puni

ljepu{kastih namigu{a, garave dje~urlije, bla`enih

badavad`ija i tambura{a, krijuma~ara i kai{ara, grla-

tih prodavaca, preprodavaca, uzdr`ljivih meraklija

i vru}ih mu{terija.

Po ovim ulicama i trgovima miri{u jutros i ben-

zin i vino. Miri{u i lonci u {panskim kuhinjama i

taze pecivo pred pekarama. Miri{e i pailja i tortilja.

Miri{e i more i katran i riba.

Na svakom koraku mjenja~nice. Mijenjaju se

i ru`i~aste i plave i zelene nov~anice. Para se kr~mi

i u du}anu i pred du}anom, i iza du}ana. Novac

se broji, broji i trpa u kasu, u torbu, u {aku, u

308

njedra, u d`ep. Mijenja se i u kafani, i na ulici, i

u hodu, i u prolazu, i u zahodu.

Nekada je Melilja bila ~vrst bedem i siguran

oslonac generala Franka. Svoj pohod na [paniju

general Franko po~injao je iz Melilje. Generala

Franka odavna vi{e nema, a nekada{nji njegov ~vrst

bedem grad i luka Melilja su sada ne{to mnogo

bolje i unosnije. I bez Franka Melilja je – porto

franko!

Na svakom drugom koraku su buljuci ~ista~a

obu}e. Njih je u ovome gradu skoro vi{e nego

prodavaca sre}aka kod jednog drugog kralja u sus-

jednom Marake{u i Meknesu. I dje~aci i starci sa

malehnim kutijama u kojima su ~etke i boje, kao

kakve velike buhe za~as se sjate oko cipela pred

klupom u parku, ili pod stolom u kafani. ^isti se

i pred {ankom uz pivo, i u gostioni za ru~kom, i

u portalu pred ku}om Bo`ijom. Vi|eniji majstori

imaju na ulici ~itave sanduke od plemenitog drveta,

mesinga i bakra ukra{ene {arenim stakli}ima i sva-

kojakim d`id`ama kao kakve katedrale ili sinagoge,

sa malehnim prijestoljem za svoje mu{terije. Na

obalama Sredozemlja, i u Solunu, i u Aleksandriji,

i u Napulju za neke ljude je sjajna obu}a stvar

statusa i presti`a vi{e nego kapa ili ~ist okovratnik.

I ja sam sjeo na jedan ovakav uli~ni prijesto i

sa uglancanim cipelama u sumrak oti{ao opet preko

rampe u pospanu arapsku kasabu Nador, u jedno

drugo kraljevstvo i kod jednog drugog kralja na

konak.

309

AL@IR

EL NED

U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara

u usijane bijele i `ute linije.

Na sjeveru su prostrana `ala i zeleni vrtovi Sre-

dozemlja.

Na jugu je okean `utog pijeska i kovnica ljutih

vjetrova.

I na Magrebu i na Ma{riku su karavanska bes-

pu}a, i satanski vilajeti za pripovjeda~e drevnih

bajki.

Oaze u Sahari le`e kao ~iode zabodene u {a-

franasto platno pijeska.

Iz okeana pijeska isplivala je ~arobna oaza sa

hiljadu kubeta, oaza El Ned.

Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kami-

la, beduini, buljuci crnpuraste, goli{ave djece i vizija

beskona~nosti {to po~inje na pragu nomadskog {a-

tora.

Oaza u pustinji obraduje ~ovjeka kao ta~ka po-

slije duga~ke i nerazumljive re~enice nekog gnjava-

tora i mehkosera.

Pustinja je i zaborav i bestragija.

Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljurna ~a{a

{erbeta.

313

GROBLJA

U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena

pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima ni-

jedan pokojnik ne prima posjete.

I ovo dana{nje groblje Ibadita, ljudi predanih

molitvi, skoro je neprimjetno.

Uklopilo se u krajolik i ni po ~emu se ne razli-

kuje od surove pustinjske okoline.

Nadgrobnih natpisa nema…

Ljudi su oti{li sa ove zemlje, nemaju vi{e ni-

kakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem,

ni za zvanjem, ni za titulama u vje~noj ni{tavilosti.

Grobovi uglednih {eika nisu ni ~udotvorni, niti

su njihovi }ivoti i mo{ti svetinje, oni su samo izraz

pobo`nog po{tovanja prema ljudima koji su bili

plemeniti, mudri i uva`avani za `ivota daju}i Ibadi-

tima primjer, savjet i uputstvo.

Bri`ljivo okre~eni u ovom ogoljelom i zlatastom

prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i

prave nadrealisti~ke skulpture smje{tene tu zauvijek

u svjetlosti i ti{ini.

314

SAHARA

Nomad je siroma{an, ali prebogat zbog ljubavi

prema du{i svoje pustinje.

Nebo je mjesecima plavo kao ~elik beduinskih

ma~eva.

Ali, eto, danas u Sahari pada ki{a, a u Saharu

nisam ponio ki{obran, kabanicu.

Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i ka-

mena.

Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre-

`uljke i svoja tajnovita putovanja.

Sahara i te~e i bje`i, ponovo se javlja i opet

se krije.

Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i

puna svakojakih basnoslovnih blaga.

Pijesak je siv, ru`i~ast ili ima boju {afrana. Ima

ga i u mojim u{ima, i u o~ima, i pod jezikom, i

u kosi, i u ga}ama.

Sahara je zaborav.

Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i ma{tanja.

315

KAZBA

Uprkos svih novotarija i modernizacija Al`ir

nije pristao da se odvoji od svoje kazbe.

Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i sve-

tili{te.

Stara kazba je du{a El D`ezaira.

Najprije ona je `ivi svjedok povijesti i vje~na

veza izme|u islamske kulture i mediteranske osje-

}ajnosti.

Kazba je grad u gradu.

Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja

nenametljivo pripovijeda al`irske podvige, juna{-

tva, stradanja i `rtve u dugoj i te{koj borbi za slo-

bodu.

^itava Kazba je spomenik!

Kazbi niko ne mo`e nikada oduzeti hrabrost,

mudrost i radost.

316

HODOLJUBLJA

FIGUERAS JEDNE NO]I

Podi`em ovu ~a{u vina i opra{tam se od plavetne

Provanse, ~udesnih Sezanovih predjela, vinogorja

i srebrnastih maslinjaka francuskoga Juga.

Tutnjim, tutnjim u [paniju, u malehni i ubavi

Figueras, rodni grad slikara, ~arobnjaka, vol{ebnika

i nenadma{noga opsjenara senjora Salvadora Dalija.

Figueras, Figueras…

Pokraj puta, po livadama, po bre`uljcima, na

padinama, na brdima velike, ve}e i jo{ ve}e bijele

table sa kojih me naslikani crni bik sa koride nago-

vara i nagovara da samo, uvijek i jedino pijem

neko ~uveno pi}e poznatog imena, cijene i ukusa.

Na benzinskoj pumpi, nadomak Figuerasu, velik

sjajni plakat sa slikom mrtve prirode u sredini na

sav glas poziva i mene i vas da stanemo i da osta-

nemo u Figuerasu, da stanemo i da pogledamo ve-

liku i stalnu izlo`bu djela i ~udesa Salvadora Dalija.

Stojim kao ukopan pored velikog plakata na

benzinskoj pumpi.

Na slici usred plakata kraji~ak zastrtog stola i

komad crnoga hljeba. Hljeb na slici senjora Sal-

vadora kao da je jo{ vru} i da miri{e, miri{e, silno

miri{e, kao da je ovoga ~asa, pred moj dolazak

izva|en iz pekare i ~eka mene i sve vas kao slatki

zalogaj nasu{ni na ovoj obi~noj benzinskoj pumpi

daleke Iberije.

319

Tako umije samo slavni senjor Salvador Dali.

Tako je znao i umio jedino veliki Vermer!

U Dalijevom rodnom gradu Figuerasu kona~im

u starom, dobrom hotelu "Duran" dobroga ukusa,

umjerenog sjaja i besprijekorne ~isto}e. Sale, pro-

lazi, stepeni{ta, kafana, restoran, sobe, saloni i vi-

trine pune su Dalijevih slika, crte`a i grafika. I u

prostoriji ispred zahoda, izme|u silnih ogledala u

bogatim baroknim zlatnim ramovima, njegovi su

crte`i i plakati sa njegovih izlo`bi. I u mu{kom

zahodu ima jedan mali senjor Dali. U zahodu za

senjore i senjorite nisam bio. I tamo ima jedan

senjor Salvador. Mo`da su tamo i dvojica.

^itave no}i u hotelskoj sobi sanjam slavnog

maestra, razgovaram sa njim, ulazim u ramove nje-

govih slika, bodem se o njegove bikove, pijem

njegovu kahvu i ma`em se njegovim bojama i mas-

tima.

Na san mi izlazi davna velika Svjetska izlo`ba

u Briselu i paviljon Vatikana sa restoranom u kome

su slu`ile najljep{e redovnice birane i pomno pro-

brane kao mehke kru{ke po silnim katoli~kim klos-

terima {irom bijelog svijeta. Neke su za tu priliku

stigle pravo sa neba, ili se meni tako samo u~inilo.

Jasno vidim veliku Dalijevu sliku Hristovog ras-

pe}a u svodu paviljona.

Nestaju zidovi, padaju svodovi, ru{e se stubovi,

pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela

po kome se, obje{eni o golo granje, su{e veliki

d`epni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput

ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, to~ki}i i zem-

bereci odavna ne rade, ali oni tek sada u nekom

ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, rav-

320

nodu{no, slijepo i neumu{to vrijeme skuckano od

varnica, trenutaka, mrvica i krpica.

I ova slika nestaje i sada po Salvadorovom plat-

nu tr~e i tr~e `irafe zapaljenih dugih vratova {to

osvjetljavaju visoka nebesa. Nebesa gore… `irafe

tr~e..

Iznad bogate vatikanske trpeze, pune ~uvenih

samostanskih sireva, sada je slika `ene ~ija je duga

i obla butina puna malih ladica u kojima ona ~uva

neke, mo`da ~arobne napitke, neki novac, mrave,

zlatnike, izmet, {korpije, suze ili uspomene. Dugo

sam otvarao i zatvarao ladice naslikanog ~eljadeta,

one su bile prazne i ja sam ih punio fratarskim

sirevima sa bogate sofre koja sve vi{e raste i raste

i gu{i me.

Budim se, ustajem i idem u kupatilo da se umi-

jem. Sa zida u kupatilu gleda me Dalijeva grafika

na kojoj vje~ito druguju stari, dobri jarani: Don

Kihot i San~o Pansa.

Opet Dali!

^itav ovaj grad, ~itav ovaj hotel ispunjen je

Salvadorom Dalijem. Ne bih se ni iznenadio, ni

za~udio kada bi me sada dolje u kafani sa~ekao

iza nekog stuba, glavom i bradom, slavni maestro

i pozvao me na kahvu i cigar duhana.

U kafani ga nije bilo, ali bila je njegova velika

fotografija u pozla}enom ramu sa koje me je gledao

svojim krupnim, urokljivim o~ima. Kao da mi je

vrhovima svojih ufitiljenih dugih brkova ozbiljno

prijetio i pitao me dokle }u tako lo{e da slikam,

tako trapavo da crtam, tako lo{e da {krabam, tako

neumorno da trabunjam.

322

Naljutio me na sabahile i ja sam mu odbrusio:"A

znate li vi, gospodine Dali Salvadore, {ta je za vas

rekao Andre Breton? Ne zanima vas i pravite se

nevje{ti. Po Andre Bretonu, vi ste se uvukli u nadre-

alisti~ki paket devetso dvadeset devete. Za njega

ste obi~an uljez, pri{ipetlja i pri{i|eldija!"

Dali me je izbacio iz kafane.

Ipak, odlaze}i iz Figuerasa, opet sam pred nje-

govim plakatom stao kao ukopan. Onda sam se

primakao plakatu i pomirisao komad crnog hljeba

sa njegove slike. Hljeb je mirisao, mirisao. Bio je

jo{ vru}.

323

HRAM ANTONIJA GAUDIJA

Ki{a, ki{a …

Idem u Barselonu!

Gami`em {irokim cestama Katalonije i u o~ima

nosim rasko{na nebesa Kastilje, po kojima se u

svaki smiraj dana za vedrih dana doga|aju i doga-

|aju naj~udesnija ~udesna ~udesa i neslu}ene velike

predstave u beskrajnom plavom svodu, na radost

i polzu o~iju ptica i ljudi.

Da`di, da`di u Kataloniji …

Valja vidjeti silne vode Nijagare, valja vidjeti

i mo}ne snje`ne vrhove Hinduku{a, valja zagaziti

i u mutnu Amurdariju, valja u Arabiji gledati u

treptave zvijezde krupne poput zlatnih pili}a, valja

{etati obalama Neve, ploviti Senom, gaziti padi-

nama Durmitora, hodati cvjetnim vrtovima ~udesne

Alhambre, ali valja makar jednom u `ivotu za vedra

dana i u smiraj sunca vidjeti i do`ivjeti suluda

nebesa povrh Sijera Gvadarame.

Davno, davno prvi put sam ih vidio u jednoj

velikoj knjizi sa slikama u boji. U toj knjizi bila

je slika El Grekovog grada Toleda. Nad gradom

su bila nevi|ena i nevjerovatna nebesa. Mislio sam

da takvih nebesa nigdje na svijetu nema, da ih je

El Greko izmislio i naslikao, da su to njegova vlas-

tita, privatna nebesa, nebesa sa njegove slike.

324

Kada sam prije dvadeset godina prvi put bio

u Kastilji, vidio sam svojim o~ima nebo iz velike

knjige u kojoj je bila slika El Grekovog Toleda.

El Greko ni{ta nije izmislio. El Greko je samo

vjerno i majstorski to nebo uslikao.

U Kataloniji danas pada ki{a i nebo je pepeljasto,

i neba nema.

Jedini trenuci radosti na dugim putevima Kata-

lonije su velike izlo`ene skulpture na povremenim

stajali{tima, malehnim vrtovima i sa jedne i sa druge

strane {iroke ceste. Skulpture su velike, ~esto og-

romne, od bronze, `eljeza, kamena i drveta. Skulp-

ture se izdaleka vide i dugo, dugo stoje pred o~ima

putnika. Danas kao da putujem, putujem kroz jednu

veliku basnoslovnu izlo`bu pod obla~nim nebom

zemlje Katalonije.

Mislim na stare, davno pomrle putnike i kirid`ije

sa d`ombastih d`ada i puteva moga rodnoga Bal-

kana. Me|u potocima, {umama i hajducima, na

livadama pored Carigradskog druma, jedina velika

radost u tmurnim danima dugih i napornih putova-

nja izme|u konaka po karavan-sarajima, menzul-

hanama i hanovima, jedina vedrina i radost pored

druma bila su stra{ila sklepana i pobodena da po-

pla{e i rastjeraju ptice grabljivice. I nekad davno,

a i danas na mome rodnom Balkanu, ta stra{ila

pored puta, u njivama i po ba{tama, ~esto su veoma

ma{tovito i duhovito sklepana od svakojakih ot-

padaka, krpica i krpetina, da iznenade i obraduju

radoznalog putnika. Dugo }u pamtiti jedno stra{ilo

koje sam vidio negdje u Hercegovini. Stra{ilo je

izdaleka pomalo li~ilo i na fratra, i na konzula, i

325

na od`a~ara, i na propalog generala neke hametice

i do nogu potu~ene vojske.

Danas putujem izme|u velikih skulptura bes-

krajnim sivim prostorom ispod Pirineja i pada, pada

sitna ki{a.

Idem u Barselonu.

Ne idem u Barselonu da vidim najmnogoljud-

skiji grad [panije. Ne idem da vidim ~etiri miliona

ljudi, `ena i djece. Ima ih mo`da i manje, ili mo`da

i vi{e. Ne idem ni zbog tvr|ave, ni zbog avenida,

ni zbog pristani{ta, ni zbog kafana, ni zbog Svetog

Teodosija, ni zbog Svete Ane, ni zbog pala~a vice-

kraljeva Katalonije.

Ne idem da danas vidim kapelu Santa Agneda,

ni Tinel, rasko{ni salon katalonskih plemi}a i vite-

zova pod ~ijim je pozla}enim stropovima veliki

moreplovac Kristofor Kolumbo ponosno razastirao

i pokazivao katoli~kim kraljevima nevi|eni espap

koji je donio iz Novog svijeta, i neku crvenkastu

upla{enu ~eljad koju su odmah krstili, pri~estili i

do dana dana{njeg nazivaju Indijancima.

U Barselonu idem da vidim jednu nedovr{enu

katedralu, ~udo nad ~udima slavnog {panskog ~a-

robnjaka i neimara Antonija Gaudija i Korneta,

{to se smjerno u Gospodu predstavi u godini hiljadu

devet stotina dvadeset {estoj u vijeku na{em dvade-

setom.

Idem da vidim i da za nas nacrtam taj nevi|eni

i ~udesni hram {to ve}ma li~i na rasko{nu galiju

saracenskih gusara, nego na uzvi{eno duhovno pre-

bivali{te hri{}anske svete Porodice.

U Barselonu idem da vidim taj veliki nasukani

nebeski brod, njegova kamena jedra, njegove visoke

327

palube i jarbole pune nevi|enih ptica i svakojakog

cvije}a, korijenja i bilina {to su na ovu kamenitu

la|u do{li pravo iz Staroga zavjeta.

Idem da gledam ~udo nevi|eno.

U Barselonu me je dovela silna i nevi|ena ma{ta

slavnog neimara, kipara i vol{ebnika Antonija Gau-

dija i Korneta.

328

MILOSTIVA GOSPA SARAGOSA

Ibar, Ebar, Tibar,

Tibar, Ibar, Ebar,

Ebar, Tibar, Ibar…

Nekad sam se u modrim planinskim hladnim

vodama Ibra kupao. Nekada sam zelenom dolinom

Ibra ~esto putovao, putem kona~io i {ume plavoga

jorgovana mirisao. Mirisao, sevdisao i uzdisao.

Obalama mutnoga Tibra jedne sam davne jeseni

rane dokono i bezbri`no svakoga dana tumarao.

Na bijelim klupama u zelenim cvijetnim perivojima

mlade sam mome, plave i vrane, mirisave i jedre

kao {arenike jabuke, d`anum, esmer |uzel djevojke,

za~ikavao, grlio i milovao. Bile su tada blage no}i

i dani mjeseca rujna i {ume u daljini bile su rumene.

Jutros sam po tre}i put u `ivotu ugledao Ebar.

Jutros sam oblaporno i halapljivo jedu}i vru}u

lepinju, kao pravi `deronja i poguzija, duga~kim

betonskim mostom preko razlivenog Ebra u grad

molitava, slavnu i neveselu Saragosu, a u zemlji

aragonskoj, svojom nogom kro~io.

Kada sam u grad molitava, slavnu Saragosu, a

u zemlji aragonskoj, svojim poganim nevjerni~kim

bagavim stopalom hrupio, padale su plahe proljetne

ki{e, pjevale su stare strehe, lokvale su lokve, bujale

su bujice, sijevale su munje, pucali gromovi, bub-

njali obluci, pa rominjalo, pa plju{talo, pa da`djelo,

329

pa kapalo, kapalo kao iz ka{ike, curilo kao iz slavi-

ne, teklo, teklo kao iz ibrika, lilo, lilo kao iz rukava.

Po ovom prokletom kijametu nevi|enom i ne-

~uvenom do{ao sam u pohode i na svoje podvorenje

smjerno staroj milostivoj i prelijepoj gospi me|u

gradovima Saragosi, velikoj dami {to je u svojoj

desetvjekovnoj prebogatoj povijesti bila i uzvi{ena

senjora i strastvena maha i manola, i milosnica i

rimska matrona, i hri{}anska svetica, redovnica i

isposnica, i islamska kaduna i hanuma.

Sada stara i prelijepa gospa u svojim hladnim

kamenim uvehlim njedrima i vje~no mladom srcu

~uva uspomene i bogate tragove ~etiri velike kul-

ture, ulju|enosti i prosvije}enosti, koje su u duhu

i tijelu nje`nom `ivjele, cvjetale i prolazile.

Prva velika ljubav u ludosti i povijesti srca ove

milostive stare dame Saragose bila je drevna kultura

i ulju|enost iberijska po njenoj volji i milosti nare-

~ena Salduba.

U njezinom velikom srcu i radoznalom duhu

Saldubu je naslijedila i zamijenila kultura rimska

i sjajna galantna vremena basnoslovnog Cezara Au-

gusta.

Kada iz velikih prostranstava Magreba kao izne-

nadna i neo~ekivana pje{~ana oluja pod ova nebesa

Iberije dojezdi{e na svojim brzim hatovima Arapi,

na mo}nim rasko{nim bijelim grudima milostive

pobo`ne katoli~ke dame islamski pustinjski polu-

mjesec zauze po~asno mjesto hri{}anskog znamenja

raspe}a i Hristovih muka na krstu.

Novi pustinjski zavodnik i osvaja~ njezinog srca

i opojnog tijela, dotle nepoznatog, ali naslu}ivanog

i strasno pri`eljkivanog, dade milostivoj gospi li-

330

jepo i dostojno ime Sara Kosta i bogato je i obilno

dariva{e zlatnim brdima i dolinama, adi|ara, |er-

dana, halhala, pala~a, cvijetnih vrtova, tanahnih {a-

drvana, novih i nepoznatih zanata i sijasetom novih

umije}a, vje{tina, saznanja, umjetnina i svakojakih

inih majstorluka.

Kada u bijesu, u grizi savjesti, povrati na svoja

bijela prsa hri{}ansko znamenje i u vatru, u oganj

velikih loma~a baci islamski polumjesec i jevrejsku

Solomonovu zvijezdu da se zauvijek zatru na sve-

tom plamenu {panske Inkvizicije, dugo, dugo je

stara dama Saragosa tavorila svakojako i svekoliko

oskudijevala bez spaljenih i prognanih vje{tih se-

mitskih trgovaca po svojim ~ar{ijama, bez mudraca

i u~enjaka po svojim sveu~ili{tima, bez vidara i

travara po svojim bolnicama, bez vrijednih i spret-

nih zanatlija po svojim radionicama, bez vje{tih i

vrijednih ba{tovana po svojim vrtovima i ma{tovitih

i nadasve darovitih neimara po svojim gra|evinama,

kanalima za navodnjavanje svojih polja, mostovi-

ma, tvr|avama i gradskim zidinama.

Poslije halifa, emira i rabina, bila je vjerna ljuba

i milosnica kraljeva i plemi}a aragonskih. Ispra}ala

je u ljute bojeve i blagosiljala njihove zastave i

pukove u krvavim bitkama i mejdanima, sve do

Valensije i Baleara, sve do Navare i Kastilje, sve

do dalekih isto~nih obala Sredozemlja.

I ku}a Burbona i ku}a Habzburga darivale su

je veleljepnim bogomoljama, pala~ama, pregr{tima

blaga, dragoga kamenja, srebra, zlata i biserja. Dari-

vale su joj i naj{panskiju baziliku Notr Dam –

Gospu od Pilara, naj~uvenije svetili{te u katoli~kom

svijetu.

332

U sretnoj i velikoj ljubavi sa svojim aragonskim

kraljevima prije pet stotina ljeta, rodila je i prvu

{tampariju u Iberiji u kojoj je po~ela pe~atnja svetih

katoli~kih knjiga.

Rodila je i harnog gra|anina svoga senjora Luja

Santagela {to svojim blagom pridonese opremanju

flote velikog moreplovca i neustra{ivog dobrog pus-

tolova Kristifora Kolumba, u {panskom narodu jedi-

no nazivanog Kristobala Kolona.

Za vlade svoga najve}eg miljenika kralja Filipa

Drugog, sretnim brakom iz velikodr`avnog ra~una

Aragon se ujedini sa kraljevinom Kastiljom i milo-

stiva gospa Saragosa, a u zemlji aragonskoj, pre-

stade biti ljubavnica mo}nih, darovitih i lijepih i

ode – u manastir.

333

FRANCISKO GOJA LUCIENTES

Kada je za nekih lijepih i sretnih dana prije

mnogo, mnogo ljeta veliki francuski slikar Delakroa

ugodno boravio pod blagim nebom [panije, lutao

sokacima, seirio po cvjetnim vrtovima, ku{ao vina

i zavolio ljude Iberije, nije slu~ajno uzviknuo: "Sav

Goja treperi oko mene!"

Sr~em tre}u jutarnju gor~u kahvu i odbijam gu-

ste dimove duhana u ubavom bijelom gradi}u ara-

gonskome, glasovitom Fuente de Todos, zavi~aju

plemenitog senjora i ~udesnog maestra Franciska

Goje Lucientesa.

Evo, jutros i ja, strasni kahved`ija i duhand`ija,

dva stolje}a i trideset i pet godina poslije ro|enja

velikog {panskog slikara Franciska Goje Lucien-

tesa, glasno ponavljam rije~i koje je davno izgo-

vorio Delakroa: "Sav Goja treperi oko mene!"

Za velikog {panskog umjetnika ~uo sam davno,

jo{ u gimnazijskim danima u Sarajevu. U Istoriji

novoga vijeka, velikoj i dragoj knjizi doktora Va-

silja Popovi}a, bilo je zapisano nekoliko upe~at-

ljivih re~enica o {panskom slikaru iz Aragona. Uz

rije~i o Goji bila je objavljena i jedna od njegovih

mnogobrojnih ubojitih i ljutih karikatura iz dana

{panskog narodnog otpora.

334

Jutros se za kafanskim stolom u Fuente de To-

dosu, prisje}am {etnji i razgovora sa Ivom An-

dri}em po stazama beogradskog Kalemegdana.

Jedina svjetlija ta~ka izme|u ponora moje neu-

kosti i pakla predrasuda bili su dugi prijateljski

razgovori sa Ivom Andri}em, njegovo duboko po-

znavanje {panske pro{losti i {panske kulture, nje-

govo divljenje i po{tovanje prema {panskom ~o-

vjeku, njegovom uro|enom gospodstvu koje nije

imalo nikakvih stale{kih prepreka, ograda, plotova

ni taraba, nego je bilo podjednako prisutno i kod

obrazovanih ljudi najvi{eg roda, kao i kod obi~nog,

neukog i siroma{nog {panskog seljaka.

U tim dugim {etnjama po Kalemegdanu volio

je da govori o Goji i govorio je sa velikim po{tova-

njem, ali i sa istinskim poznavanjem slikarstva.

Malo je koji na{ pisac tako dobro, temeljito i sigurno

poznavao slikarstvo kao Andri}.

I jutros ponavljam njegove rije~i o Goji: "Sve

na{e ideje nose ~udan i tragi~an karakter predmeta

koji su spaseni od brodoloma… Otud je svaka velika

i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbje`na

tuga u umjetnosti i pesimizam u nama."

Kada sam prvi put bio u [paniji, ki{ovite jesenje

madridske dane provodio sam najve}ma u dvora-

nama veli~anstvenog Prada, me|u silnim Ticija-

nima i Rubensima, ali najvi{e pred Velaskezom,

Zurbaranom, Muriljom i dragim Gojom.

Jednog jutra, pod ki{obranom, i{ao sam ~ak na

drugu obalu nabujalog Manzanaresa, u dolini svetog

Isidora, da tra`im ku}u u kojoj je za svojih mad-

ridskih dana `ivio i slikao ve} potpuno gluhi maes-

tro Francisko Goja.

335

Spao sam s nogu tog jutra da prona|em vilu

koju je narod prozvao: Ku}a gluhoga. "Quinta del

Sordo".

Osumnji~en od nazadnjaka i mra~njaka zbog

svoga slobodarstva, te{ko bolestan, slikar se povu-

kao u ovu ku}u na obali Manzanaresa. Silni Gojini

prijatelji u vrijeme njegova `ivota u Madridu bili

su daleko od [panije, u izgnanstvu.

@ena Jozefa bila je ve} umrla. S prozora ku}e

okru`ena ru`nim jesenjim vrtom, pru`ao se pogled

na blago zatalasane padine ispod snje`ne Sijera

Gvadarame. Tada je njegovo doma}instvo vodila

dalja ro|aka Leokadija Zorilja. Bio je ve} potpuno

gluh, nije mogao ~uti ni topovsku paljbu, sve kad

bi topovi pucali pod njegovim prozorima.

Podizao bi tada pogled sa svojih crte`a i slika

i {aputao:

"Samo}a me je nau~ila mnogim stvarima".

U toj kupljenoj ku}i, Goja je zidove ukrasio

freskama, koje je slikao za svoju du{u i potrebu,

a ne po ne~ijoj narud`bi.

Svoje zidove pokrio je stra{nim privi|enjima,

nakazama i ~udovi{tima iz "Kapri~osa" i "Dezas-

treza". Tu je i `ena sa velikim no`em u ruci, koja

se mu~ki prikrada, |avoli i krezube vje{tice koje

igraju sa velikim jarcem, glavnom zvanicom nji-

hove sablasne ve~erinke. Ogromni, dlakavi, ~udo-

vi{ni div pro`dire ubogog ~ovjeka. Freske izazivaju

osje}anje bolesnog ko{mara i dojam ludila, `alosno

stanje u koje je zapao oboljeli majstor iz Fuente

de Todosa. Gojine freske slikane su samo sa dvije

boje, crnom i bijelom, sa neznatnim dodatkom sje-

ne. Krajolik je za Goju tada samo bezna~ajna poza-

337

dina, crna zavjesa sa pustom zemljom i mrtvim

nebom. U `i`i njegovog zanimanja je samo ~ovjek

zanesenog pogleda, iske`enog lica i otvorenih usta

koja vape za pomo}, ili bar za razumijevanje, ako

ve} nema za ljudske patnje na ovome svijetu po-

dr{ke, razumijevanja ni sau~e{}a.

Za sretne mladosti i snage svoje, Goja je odu-

{evljeno slikao sve {to je vidio u Saragosi i u Mad-

ridu. Privla~ile su ga igre na pitomim obalama Man-

zanaresa, madridske pijace i igre vesele mlade`i,

vinogradi, maslinjaci, panduri i seoske svadbe. To

je bio jedan drugi, sretni Goja…

Tada je Goja majstorski spajao nje`ne svijet-

loplave i zelene tonove sa ru`i~astim, crvenim, `u-

tim, i davao divne prelive tonova u tkaninama, u

sjaju svile, u mehkoti bar{una, u svakojakim pre-

livima njegovih maha i manola. Slikao je nje`ne,

sjajne i plavetne tonove neba, iznutra taknute ru`i-

~astim, ili narand`astim, odbljeskom sunca.

Gojina umjetnost je duboko {panska. Na nje-

govim platnima `ive, di{u i hodaju ljudi njegove

zemlje.

Delakroa je uzviknuo davno i ja ponavljam ju-

tros:

"Sav Goja trepti oko mene!"

338

SILNI AGA ZULOAGA

Danas je opet nedjelja!…

Na kratkom |erdanu vremena po kome su nani-

zani moji kratki dani pod ~udesnim nebom Kastilje,

svaki ~as je nedjelja.

Opet ~itavo jedno nedjeljno jutro u Kastilji slu-

{am raspjevana crkvena zvona, vrapce, {umove da-

lekih poto~ina i zanesen govorim stihove Du{ana

Vasiljeva: "O, svete moje nedelje, ~asovi mojih

nadahnu}a…"

U podne, opet, kao i ju~e, mumlam i govorim,

{apu}em i stenjem bijesno i suludo: Gvadalahara,

Gvadalahara, Gvadalahara!

Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!

U podne znam: nije me ponijela i oraspolo`ila

ni davna keltska pro{lost, ni drevne rimske iskopine,

ni pra{njave arapske ru{evine, ni nezgrapne {panske

gra|evine.

U doba Kelta ovo se mjesto zvalo Ariaka. Taj

naziv primili su i sa~uvali i Rimljani. To ime Rim-

ljani su u amanet ostavili i [pancima, da mu hitri

Musini i Tarikovi berberski konjanici naziv pre-

ina~e u – Lued al Hajara – {to prosta~ki i jed-

nostavno zna~i – poto~ina koja valja kamen~ure.

Za dugih vijekova malo-pomalo, polahko, po-

lahko, arapsko Lued al Hajara, Lued al Hajara,

Lued al Hajara u {panskim u{ima i na {panskim

339

usnama topilo se i topilo, mijenjalo i mijenjalo i

poto~ina {to valja kamen~ure postala – Gvadala-

hara!

Samo mi je jo{ jednom bilo tako te{ko, kada

sam otkrio da lijepa rije~ Rosinante zna~i – raga,

kljusina, nakaza.

Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!

Danas me nije iznenadilo ni za~udilo {to su na

me|i i srednjega i novoga vijeka vladali veliki vite-

zovi i mecene iz ku}e Inigo Lopez de Mandoza,

markizi od Desantilena i vojvode del Infantidado,

i {to sada ovdje upravlja neki smije{ni i nepros-

vije}eni predsjednik op}ine sa svojim nepismenim

pisarima i grubim pandurima.

Nije me za~udilo {to se u Gvadalahari `enio i

veselio Filip Drugi sa Izabelom od Valoa, i {to je

na kraljevskoj gozbi bilo zvanica iz Aragona, Es-

tramadure, Katalonije i Portugala, kada se i danas

ovdje svadbuje, svetkuje i vrzmaju se zvani i ne-

zvani iz Pensilvanije, Ohaja, Bavarske i Jugoslavije.

Skoro svakog ~asa ugledam kroz moj hotelski

mali prozor neku litiju sa ripidama, mladim mini-

strantima i utvarama. Taj svijet kao da je si{ao sa

slika Ignacia Zuloaga i Zabaleta, brzo se presvukao,

prevario ~uvare, otvorio vrata muzeja i pobjegao,

makar do prvog mraka, na ova duga polja i u ovaj

ukleti krajolik posut nekim prahom i pepelom neo-

dre|ene boje i neizvjesnog porijekla.

Ju~e sam bio u staroj Segoviji da potra`im ra-

dionicu slikara Ignacia Zuloage i Zabaleta u velikoj

crkvi svetoga Huana de los Kabalerosa, u kojoj su

se vijekovima sahranjivali najmo}niji plemi}i i u

kojoj je Zuloaga slikao zanosne plesa~ice i mlade

340

plesa~e, gitane, velike glumce i pjeva~e, borce sa

bikovima, prosjake, patuljke, bogomoljke, i radio

~uvene portrete Miguela de Unamuna, Manuela de

Falje, kao i puste i `alosne {panske predjele Ta-

ragona, Nahera i Pankorba.

Prije ravno trideset i pet ljeta slavni samouk

Ignacio Zuloaga i Zabaleta zalupio je vrata svoje

slikarske radionice i na prozoru ostavio svoju kratku

poruku: "Oti{ao sam zauvijek u vaseljenu! Moje

slike mo`ete pogledati, ako vas zanimaju, u Se-

goviji, u Madridu, u [tutgartu, u Detroitu, u Frank-

furtu, u Njujorku, u Parizu i na mome imanju u

Zuimaiji."

Ju~e sam u crkvi svetoga Huana de los Kaba-

lerosa, u kojoj su se stolje}ima pokopavali plemi}i

i u kojoj je Zuloaga slikao nje`ne mamine maze,

bolesne prosjake, sulude isposnike, raznu dvorsku

prdimahovinu i slavne mudrace i pjesnike, davao

pomen i sam odgovarao na jektenija velikom vile-

njaku, ~arobnjaku, vol{ebniku i samouku iz Ejbra,

potomku stare porodice oru`ara, koji je te{ki sli-

karski nauk i zanat u~io, u~io i nau~io preslikavaju}i

djela starih, dobrih velemajstora u madridskom Pra-

du, u~io tajnu `ivopisa sa zidova i platana talijanskih

kvatro~entista u Firenci, lutao izme|u Toleda, Pa-

riza i Segovije i upijao svojim o~ima, svojom du{om

i svojim ~ulima El Greka, Velaskeza, Goju i Manea.

Sada znam: njegov na~in slikanja ostaje stran

svim na~inima koje je savremena umjetnost tako

grozni~avo prihvatila, a i odbila: nema ome|ivanja

tonova, nema poentilizma, ni zloupotrebe modre

ni narand`aste boje: ni kubizam, ni vizija plohe

ne postoje za slikara Zuloagu.

342

Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros

odavna nije vi{e ni hram ni slikarska radionica

samouka i pobornika iz porodice slavnih oru`ara.

Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros

sada je veliki muzej keramike.

Pod svodovima velikog muzeja keramike za-

vr{avam pomen Ignaciu Zuloagi i Zabaletu i pojem:

Jok, jok, juk, juk, samouk,

– silni aga Zuloaga.

I{!

Ja sam aga Zukoaga,

– ni prinijeti Zuloagi

I{, i{!

Ja sam aga Zukoaga.

Do ~lanaka Zuloagi,

I{.

Ja sam aga Zukoaga,

– ni prismrdit Zuloagi

I{, i{.

Ku{, ku{!

Danas je opet nedjelja. Danas su bili ~asovi

mojih nadahnu}a.

343

U ODAJAMA EL ESKORIJALA

Jutros sam krenuo na proplanke Sijera Gva-

darame. Idem u pohode kraljevskom manastiru sve-

toga Lorenca od Eskorijala, velikomu~enika i stra-

dalnika uzvi{ene matere Crkve. Ovaj kloster zidao

je i u njemu preminuo {panski kralj Filip Drugi,

najve}i tvorni~ar pomr~ine u povijesti ove zemlje.

Osje}am da }u pomahnitati od silnog obijanja

crkvenih i samostanskih pragova.

Ju~e sam prvi put sreo svetoga Lorenca. Vidio

sam ga na velikom platnu nekog slavnoga majstora

u jo{ ~uvenijem muzeju Prado. Svetac je mlad,

ima lijepo dr`anje i velike sme|e o~i. Njega je

ispekla na usijanom ro{tilju jedna pove}a grupa

bezbo`nika, istovjetno kako se to u nas pr`e doma}i

specijaliteti na `aru. Ti ugursuzi su ga prvo skinuli

do gole ko`e, da pred posjetiocima muzeja istaknu

dra`i svetiteljevih `enskih oblika i pohotnu bjelinu

njegove puti, potom su ga ovi isto~nja~ki bezbo`nici

i d`enabeti protuprirodno obljubili, onda su ga po-

topili u zejtin i sada se spremaju da ga ispeku na

`aru dobro raspaljenog drvenog }umura. Dok ga

guraju prema velikom, za ovu priliku naro~ito prav-

ljenom ro{tilju, jedan ~apkun ga bestidno {tipa po

prknu nanose}i tako velikomu~eniku jo{ vi{e bola,

dok miloliki bogougodnik upire svoje lijepe keste-

njaste o~i pune suza prema nebu, odnosno, i ta~nije,

344

prema gornjoj strani pozla}enog okvira velike slike

u muzeju.

Kralja Filipa Drugog, graditelja El Eskorijala,

vidio sam ve} desetog dana moga boravka u [paniji

u blizini Plase Orijental u Madridu.

Vladar je od bronze i le|ima je okrenut prema

gorju Kastilje, tako da su bregovi ostali za njim,

a ne za nama.

Kralj je tako|e mlad i on ima lijepo dr`anje,

ali nema lijepe o~i kao sveti velikomu~enik kome

je posve}en ovaj ogromni kloster.

Filip Drugi blehne u spomenik Filipa ^etvrtog

kao da se ~udi otkud pa ovaj na konju, i odakle

mu i za ovu priliku dvije `enske sa vijencima cvije}a

i ~etiri strasna afri~ka lava da ga ~uvaju. Monarh

je obu~en u oklop, u ruci dr`i pove}u oklagiju,

kao san}im kraljevsko `ezlo, nosi dokoljenice i

neku vrstu priglavaka i patika na nogama. Ima kralj

i veliku {pansku kragnu, naravno ne tamo gdje se

ona obi~no nalazi, nego oko vrata, da je svi lijepo

vide.

Filip Drugi odlu~io se da ovaj samostan podigne

kao spomenik na jednu veliku i veoma zna~ajnu

bitku, koje se ja vi{e ne sje}am i koja, zaista, nema

nikakvog zna~aja za sada{njost i za budu}nost ove,

ili neke druge, zemlje.

Suveren je manastir posvetio pepelu, odnosno

~varcima, lijepog bogougodnika, svetoga Lorenca

iliti Lovre.

Put do samostana je brdovit, krivudav, dug i

poplo~an je dobrim namjerama.

Ostavio sam za le|ima i posljednji fakultet ve-

likog sveu~ili{nog naselja grada Madrida i sada

345

po~inju ba{~e, njive, poljske ku}e i bogata{ke re-

zidencije.

Iza jedne benzinske pumpe iznenada sam ugle-

dao Eskorijal. Manastir je na visini najvi{eg vrha

sarajevskog Trebevi}a i opkoljen je havetinjskim

granitnim predjelom, u ~ijoj pusto{i kao da jedino

prebivaju mitolo{ke nakaze, prosti seoski vampiri

i poneki izuzetno otmjeni fantom.

Samo je zatucani bogomoljac, paziku}a i sek-

sualni manijak mogao izabrati ovu odvratnu vi-

soravan u kom{iluku pakla da na njoj sazida Bo`iju

ku}u. Njegov Bog mogao je prebivati u pustinji

kojom cvile i urli~u vjetrovi kao hiljade kerova,

hijena i {akala. Kao da je njegov Bog bio razbojnik

{to se pred silnim potjerama, hajkama i goni~ima

morao ~ak ovdje skloniti pod svoj krov.

Po{ao sam za ~ovjekom sa zlatnim dugmadima,

zlatnom vilicom i svilenim gajtanima da razgledam

~udovi{nu gra|evinu naprvljenu u svojoj osnovi u

obliku ro{tilja, u spomen i dugo sje}anje na te{ku

smrt rano preminulog i nikada nam nepre`aljenog

pokojnika.

Odmah sam odustao od namjere da samostan

uzdu` i poprijeko premjerim svojim koracima, ali

pod zakletvom tvrdim da u njega odjednom mo`e

stati deset hiljada debelih i dva puta toliko mr{avih

redovnika.

Ovo kameno ~udovi{te, ~ije bi prozore valjalo

brojati nekoliko dana i no}i, ima sve }o{kove o{tre

i britke da bi se o njih mogli posje}i i prokrvariti,

i sve kupole {iljate kao igle da bi se na njih naboli.

Razgledao sam kralji~ine odaje i salone, salu

u kojoj su bili primani poklisari, slike i goblene

347

[panaca, Flamanaca, Francuza i Italijana. Blagovi-

jesti, polaganje u grob, iscjeljenje slijepih i gubavih,

pieta, dolazak u Jerusalem, kr{tenje u rijeci Jordanu,

tajna ve~era za trinaest osoba. Apostoli su odreda

razroki i prije li~e na siled`ije koje je Hrist istjerao

iz svoje {kole, nego na njegove u~enike primjernog

vladanja i odli~nog u~enja.

Dok prolazim ovim ledenim prostorijama, stre-

pim da }e me iza nekog ugla sa~ekati mra~ni otac

Torkvamada i na mrtvo ime i prezime isprebijati,

ili }e mi sa tavanice sko~iti za vrat vrhovni inkvizitor

i stra{ni kardinal Himenez i prvo me zadaviti, pa

onda natenane spaliti.

Gu{im se od ustajalog zraka u odajama Filipa

Drugog, koje ni ovi krilati vjetrovi oko klostera

nisu mogli provjetriti.

Rubensa sam zauvijek i do kraja `ivota zamrzio

ovdje u [paniji. Sre}om, ovdje ne sre}em njegove

dosadne sli~urine sa glupavim alegorijama, `enskim

trbu{inama, papcima i kopitama {umskih ljudi i

neke silne dje~urlije razbacane po krilima, ili po

travi.

Ho}u da sjednem u nosiljku u koju je ugra|en

i pokretni nu`nik za potrebe kralja Filipa Drugog,

u kojoj su ga pred smrt do Eskorijala sedmicu dana

teglili iz Madrida, ali me ~uvar sa zlatnom dugmadi

i zlatnim zubalom u mojoj bezbo`noj namjeri omeo.

Pored samog oltara, iza jedne crvene zavjese

je i njegov krevet sa baldahinom, na kome je za

svoje vlade promijenio ~etiri `ene da bi se na kraju

do`ivotno vjen~ao sa spirohetom palidom i pao s

nogu pravo u ovu stolicu, poslije u ovu postelju i

na kraju u podrum. Prethodno su ga petnaest godina

348

su{ili na vjetru da ga poput pr{uta balsamuju i

u{tave, kao, uostalom, i sve le{eve u kripti Esko-

rijala.

Odlaze}i iz Eskorijala, zakleo bih se da ova

grdosija i nije sazdana od kamena nego od dogme,

ni pokrivena plo~om nego anatemama, ni ogra|ena

zidom nego kletvama.

349

ALKAZAR

Ru~ao sam u jednoj kr~mi s nekoliko hipika.

Hipika je bilo pet.

Da sa tavanice ne visi dvanaest {unki, kr~ma

bi po silnim raspe}ima na zidovima prije li~ila na

malehnu kapelu koju su u nekoj tu~i preoteli od

popova da umjesto oskudne popovske nafore slu`e

svoje obilate gurmanluke.

Hipici proklinju i Toledo i cijelu [paniju i ne

mogu da pre`ale {to su oti{li iz sjeverne Afrike i

do{li u ju`nu Evropu.

Po bezistanima i sokacima arapskih kazbi droge

se prodaju javno kao burek, tatlije ili bostan, a

ovdje im se ~ini mnogo vjerovatnije da }e sutra

biti pozvani na ru~ak kod mavarskog halifa u Kor-

dobi i poslije ru~ka se o`eniti halifovim princezama,

a prekosutra po}i kamilama na svadbeno putovanje

oko svijeta, nego otkriti mjesto, ulicu, broj, ~ovjeka,

koji posjeduje i kr~mi taj ~udesni espap nad espa-

pima za kojim oni uzalud tragaju i uzaman `ude.

Po svojoj odje}i, kosi, bradama neki od njih

me podsje}aju na afri~ke plemenske poglavice fran-

cuskog porijekla ako su crni, ili na ruske bogo-

iskatelje i kalu|ere eneleskog porijekla ako su plavi.

Tedi je na prsima nosio par~e uha svoga najboljeg

{kolskog druga kome u{i ionako ne trebaju po{to

se i ne vide.

350

Sa svojim odijelom, kosom i bradom, ja bih

prema njima jedva mogao biti neki smjerni paroh

u Elemiru, ili pobo`ni protoprezviter iz Daruvara

koji je nekim ~udom zalutao u kraljevski grad To-

ledo.

Najsretnije hipike vidio sam u Marake{u. Oni

bla`eno kunjaju u carstvu, ili republici snova, ve}

prema svom politi~kom ukusu i opredjeljenju, ili

igraju po sukovima pored du}ana, ~ajd`inica i ukro-

titelja kobri, i niko ih ne pita za ime oca i maj~ino

djevoja~ko prezime. Trebalo je samo u}i u brod i

pre}i pravi okean, ili neko more i do}i u taj za~arani

hipilend pod snije`nim padinama Atlasa.

U kr~mi koja je li~ila na kapelu, ili bar na bisku-

povu ostavu, ru~ao sam perdiz estofade: pe~ene

jarebice prelivene crnim vinom iz Mentrida i bijelim

vinom iz Talavere. Jarebice su ovdje jeftinije od

kobasica u Italiji, ili od sendvi~a na Jelisejskim

poljima.

Tedijevi roditelji su Irci, industrijalci i katolici,

ali se Tedi gnu{a i od prvog, i od drugog, i od

tre}eg. Tedi propovijeda u~enje Al Mutanabija, ne-

kog arapskog starog dvorskog pjesnika: "Svi su

mrtvi: i oni koji su zabranjivali droge, i oni koji

su ih uzimali, i oni koji su ih prenosili, i oni koji

su ih kupovali, i oni koji su ih u`ivali…"

Nisam uspio da uvjerim hipike da je {pansko

vino bolje od svih narkotika, i da toga vina ima i

u Maroku, i u Londonu, i u Di`onu, kao {to se

zbog {panske mu{ice ne mora putovati ~ak u [pa-

niju, nego se mo`e nabaviti i u Be~u, i kao {to se

{panskim zidom zove paravan koji se mo`e vidjeti

u mome ateljeu u Beogradu, ili pro~itati novela

351

Rake Drainca, koja se tako naziva, i madridska

pailja poru~iti u restoranu hotela "Jugoslavije", i

flamengo do`ivjeti u Meksiku, i sramotna bolest

{panska kragna zaraditi i u ulici u Hamburgu.

Zaputio sam se prema Alkazaru i ostavio hipike

da `va~u marcipan.

Ima nekih gra|evina na svijetu kojima je su|eno

da nikada ne nestanu sa lica zemlje. Njih ru{e, pa

ih ponovo podi`u, ili zapale, pa ih iz temelja ob-

navljaju, ili ih obore da ih na~ine jo{ ve}im i jo{

ljep{im. Takva ~udovi{na gra|evina je i ~uveni Al-

kazar u Toledu. Svaki zna~ajniji grad u [paniji

ima svoj Alkazar, kao {to ima po{tu ili poresku

upravu, ali prije bi se reklo da Alkazar ima svoj

Toledo, nego Toledo svoj Alkazar.

Njega su za dana{nje turiste iz ~itavog svijeta,

uklju~uju}i tu i Bugare, zidali vizigotski vladari,

da ga od njih preotmu arapske vojvode i berberski

ratnici posredstvom {panskih Jevreja kojima su do-

dijala vizigotska zlostavljanja i ucjene, da ga maur-

ski vladari predaju {panskim kraljevima, i da ga

{panski kraljevi pretvore u azil i vojnu {kolu, a

da ga dana{anja vlada [panije proglasi muzejom

i nacionalnim svetili{tem svoje pobjede u gra|an-

skom ratu.

U svom dugom `ivotopisu ova gra|evina, koja

vlada nad gradom kao kakva ~udovi{na d`inovska

kamena kutija puna duhova i fantoma pro{losti,

zapamtila je Tarika koji je sa dvanaest hiljada Ber-

bera pre{ao u Evropu na mjestu D`ebel Tarik (Gib-

raltar), zapamtila je da ju je sru{io, pa obnovio na

istom mjestu Alfons [esti, a uve}ao Karlo Peti i

ru{ili je Englezi, i palili Portugalci, i ponovo po-

352 353

dizali Habzburzi, da je sagore Francuzi i obnove

Burbonci, koje su ovamo poslali ti isti Francuzi,

da usre}e [paniju sa Burboncima prije nego je une-

sre}e sa Bonapartama i za kratko vrijeme burbonske

bijele krinove zamijene Napoleonovim i @osefovim

rimskim orlovima.

Ko bi sve to mogao pomisliti i povjerovati {eta-

ju}i ovim sjenovitim sokacima punim malih du}ana

po kojima se danas kao uspomene prodaju hale-

barde, toledanski ma~evi, topovi koji se mogu dr`ati

na no}nom stolu i na kuhinjskom kredencu i oklopi

pravljeni po mjeri i ukusu kao ko{ulje i mantili u

konfekciji. Ovdje mo`ete kupiti oklop za sebe i

oklop za svoga konja, ako ste na konju do{li ~ak

u Toledo.

[panski nacionalisti ponosni su na Alkazar koji

je sedamdeset dva dana odolijevao republikanskoj

opsadi i radni~koj miliciji, i nije se predao ni kada

je skoro do temelja bio poru{en i spr`en.

Mnogo sam ~itao i jo{ vi{e slu{ao o juna{tvu

republikanske {panske vojske. Ne znam da li se

vi{e divim hrabrosti socijalista ili podvizima anar-

hista, komunista, ili trockista, [panaca ili boraca

internacionalnih brigada. Me|utim, i druga strana

u ovome ratu imala je svoje junake i svoje pobjede

ali o njihovoj hrabrosti i podvizima mnogo sam

manje slu{ao i znao.

Prije nekoliko godina Alkazar je potpuno ob-

novljen i sada se po vitrinama mogu vidjeti lica

branilaca tvr|ave, njihovi papiri, pisma, pi{tolji,

~inije, ka{ike i {kolske tablice njihove djece. Zatim:

odaje sa slamaricama i gvozdenim krevetima po

kojima je `ivio narod i gdje su bile bolnice u kojima

354

se i umiralo i pora|alo, i stari motorcikl preude{en

za mlin, i testere i no`evi kojima su rezane noge

i ruke ranjenika, i ogromna maketa sru{enog Al-

kazara, i biste proslavljenih generala: San Hurha,

Kvejpa de Ljana, Arande, Varela, Emilija Mole

Vidala iz Navare.

Ima jedna jedina odaja u cijelom Alkazaru koja

nije ni dotaknuta, ni obnavljana. Ta odaja je na

prvom spratu i tu je bio {tab pukovnika Moskarda.

Izre{etani zidovi, sru{ena tavanica, oprljene zavje-

se, nagorjele stolice, sr~a po provaljenom patosu.

Na zidu dvije velike slike: ~ovjek u pukovni~koj

uniformi sa nao~arima iza kojih se jedva naziru

o~i, i mladi} Luis u bijeloj ko{ulji, plav i gologlav.

Ispod slika jedan starinski telefon u staklenoj

kutiji.

Preko ovoga telefona komandir radni~ke mili-

cije uporno je pozivao pukovnika Moskarda da pre-

da Alkazar.

Pukovnik Moskardo uporno je odgovarao ko-

mandiru radni~ke milicije da o predaji Alkazara

nema ni govora.

Za sedamdeset dva krvava dana izginulo je na

desetine hiljada sinova [panije i na jednoj i na

drugoj strani. Me|u njima i Luis, jedinac pukovnika

Moskarda.

Kao da je sve to naslutio Federiko Garsija Lorka

pjevaju}i s druge strane barikada i drugom prilikom

na samom po~etku krvoproli}a, u svojoj Baladi iz

Velikog rata:

Imao sam sina.

Izgubio se u arkadama jednog petka sviju

mrtvih.

355

Vidio sam ga kako se igra na posljednjim

ljestvicama svete mise.

I baca{e vedrice od svijetla lima u srce

sve}enika.

Imao sam sina…

356

UGA[ENE VATRE

Idem starim uskim sokacima Madrida, pentram

se padinama po kojima su nekada davno stanovali

Arapi i Jevreji. Vu~em se starim uskim ulicama

izme|u tu`nih, odvratnih ku}erina sa slijepim pro-

zorima na kojima se ne su{i ni poderano rublje na

vjetru, a kamoli da se prote`u i kiko}u mazne se-

njorite sa crvenim cvijetom u gustim kosama i crnim

tamburama u bijelim rukama. Haj, haj, udarale cure

u tambure, udarale pa se rasplakale…

Skru{eno prolazim pored neke `andarmerijske

kasarne pred kojom stoji stra`a. Stra`ari imaju zele-

ne kabanice i nose {e{ire od lakovane ko`e, pa

li~e na ogromne zelene bube sa crnom glavom koju

kao da je napravio Bernar Bife za neku svoju izlo`bu

strave i u`asa.

[panska `andarmerija ~uva zemlju na konjima,

na motorima, u automobilima, na biciklima i pje-

{ice. Ne mogu da zamislim krajolik u kome ne bi

bilo njihovih zelenih pelerina poput kro{nji olistalog

drve}a, od kojih bi se mogla stvoriti prava {umetina

i neprohodna tajga, kad bi se svi na neku o{tru

komandu skupili na gomilu.

Ne umijem da se divim policiji, ali Gvardia

civil to, sre}om, od mene i ne tra`i. Mo`da sam

jo{ uvijek opsjednut nezaboravnim stihovima stare

romanse:

357

358

Na kabanicama im se sjaje

mrlje tinte i voska.

S du{om od crna laka

cestom dolaze.

Prolaze kad ho}e pro}i

i skrivaju glavama

maglenu astronomiju neku

nestvarnih samokresa.

Ima mnogo ve}ih gradova od Madrida, ali nigdje

se ne mo`e vidjeti toliko ~eljadi po ulicama kao

u Madridu. Kao da su od jutra do mraka nekoliko

miliona stanovnika ovoga grada na ulici, u prola-

zima i na trgovima. Sve {to se mo`e micati i mrdati

gami`e po gradu da ne{to vidi, da ne{to tra`i, da

od nekoga pobjegne ili da nekoga sretne.

Plasa Major je besprijekorna, {tura i ledena cje-

lina.

Na svijetu ima mnogo i ve}ih i ljep{ih trgova,

ali nema nijednoga koji je toliko katoli~ki kao Plasa

Major.

Trg pored crkve svetoga Petra u Rimu djeluje

skoro paganski prema ovome u Madridu.

Plasa Major duga~ka je pet stotina i {iroka dvije

stotine dvadeset i osam mojih koraka. Na nju gleda

~etiri stotine sedamdeset i sedam istovjetnih bal-

kona.

Sude}i po otira~ima ispred vrata, ovdje danas

stanuju takozvani mali ljudi, mahom srednjega rasta

i svakojakih sitnih zanimanja i krupnih briga. Ovi

prozori i balkoni bili su nekada lo`e koje su gradili

{panski vladari iz ku}e Habzburga, da iz njih sa

svojim kraljevskim domom, svitom, sve}enstvom,

dvorskim ludama, kepecima, dvorskim damama,

slikarima i plemstvom posmatraju autodafe, a po-

359

vremeno na Plasi Major prire|uju i ostale razonode

i svakojake razbibrige. Osim toga, na trgu je moglo

stati jo{ desetine hiljada obi~nog pu~anstva, zanat-

lija, doma}ica, kalu|era, rabad`ija i isposnika, da

zajedno sa kraljem, popovima i markizima u`ivaju

u prizorima spaljivanja stotina nevjernika, jeretika,

vje{tica, vampira, biskupa i svakojakih babaroga.

Na Plasi Major gorjeli su i hugenoti i protestanti,

i katolici i Jevreji, i stare vra~are i mlade svetice.

Od tada u ovoj zemlji i nema vi{e velikih {uma,

ali se na ulicama mo`e sresti jo{ pokoja vje{tica.

[panci kao da su posjekli vi{e drveta za svoje

loma~e nego za svoje ku}e i brodove. Iako je sumnja

nagrizla vjeru prvo u Italiji i tamo ustanovila svetu

Inkviziciju, [panija je zapalila najve}i oganj u povi-

jesti svete matere crkve i zato mi ovo mjesto zaista

li~i na najve}i tiganj za pr`enje ljudskog mesa pod

kapom nebeskom, kao {to se Trg svetoga Marka

u Veneciji mogao u~initi Bonaparti kao najljep{i

salon pod vedrim nebom na svijetu.

Pod arkadama na sve ~etiri strane sada su du}ani,

kafane, bifei i svakojake zanatske radionice.

U ovim radnjama prodaju se kape: od paradnih

{apki za admirale sa zlatom i perjem, krznenih kapa

za planinare, bijelih platnenih kapa za kuhare i

beretki na baskijski na~in, do ka~keta kakav je nosio

nekada{nji slavni detektiv [erlok Holms.

Ima du}ana koji nude samo no`eve svih vrsta

i veli~ina, naro~ito britve koje su istovjetne sa bo-

sanskim ~akijama. Jevrejske zanatlije, najvjerovat-

nije, donijele su ovaj oblik no`eva iz [panije u

daleku novu postojbinu Bosnu.

360

U ovim malim gostionicama mo`e se u svako

doba dana i no}i uz ljubazan osmijeh i nisku cijenu

dobiti desetak vrsta morske ribe i svakojakih {koljki,

pu`eva, glista, morskih buba i ostale gamadi, iako

je ovaj grad skoro hiljadu kilometara daleko od

morske obale.

U kr~mama se to~e i prelijevaju {panska vina

koja su sva odreda ponajbolja.

Bez puno razmi{ljanja u{ao sam u jedan mali

kapad`ijski du}an i kupio jedan ponajskuplji ka~ket.

U tome ka~ketu ve}ma sam li~io na kakvog

izhan|alog i davno umirovljenog balkanskog pala-

na~kog `bira i uhodu, nego na slavnog londonskog

detektiva [erloka Holmsa, diku i ponos Skotland

Jarda.

361

BILA JE SVADBA

Zaputio sam se prema staroj velelijepnoj kra-

ljevskoj pala~i u Madridu.

Dan je vedar i topao, sve je prozra~no i miri{e

na neke daleke i nevidljive omorike sa Sijera Gva-

darame.

Vu~em se pored basnoslovne ograde dvorske

ba{~e kao bezimeni hodoljub sa dalekog Balkana,

koji je do~ekao jedan ~udan zeman da mo`e ne-

ka`njivo zavirivati i zuriti po kraljevskim perivo-

jima, vodoskocima i ru`i~njacima.

Zaista, do{lo je posljednje vrijeme kada na {pan-

ski dvor za dvadesetak bijednih pezetosa mo`e do}i

svaka protuha i svaki {alabajzer, i tumarati i za-

zve~iti do mile volje po trpezariji, biblioteci ili

prijestonoj dvorani.

Dvorski park pun je Neptuna, Afrodita, Dijana

i slu{kinja sa gospodskom razma`enom dje~urlijom

ili skupocjenom {tenadi visokog roda i porijekla.

S druge strane dvorske ~ipkane ograde, {to me

neodoljivo podsje}a na neke rasko{ne ograde oko

starih dvoraca u Lenjingradu, ulica je preplavljena

lijepim `enama i omanjim mu{karcima. Ipak, naj-

ljep{i automobili su engleski, a najljep{e `ene na

madridskim ulicama su [ve|anke. [ve|anke dolaze

u [paniju u jatima da u`ivaju u suncu, u ju`nja~koj

krvi i u povoljnim cijenama po madridskoj ~ar{iji.

362

Na `alost, jo{ je na snazi staro pravilo: [panjolke

su lijepe dok su sasvim mlade i dok se ne udaju,

ili ne odu u samostan.

Kada se udaju, [panjolke postaju oblaporne i

vje~ito trudne. One kao da i ne ra|aju djecu za

sebe i za svoju porodicu, nego za konvikte, {kole,

kasarne i klostere, Latinsku Ameriku ili Australiju.

Ako odu u samostan, onda se sasu{e i u{tave od

silnih ~asnih postova, tvrdih postelja, dugih moli-

tava i no}nih bdijenja.

[panski kraljevski dvor podignut je poslije ne-

kog strahovitog po`ara u kome je do temelja izgorio

stari Alkazar i pola Madrida, a gradio ga je jedan

od mnogih Filipa na prijestolju [panije. Dvor je

zidan da svojom veli~inom, ljepotom, bogatstvom

i sjajem zasjeni Versaj i Ermita`, ali prije svega

da nadvisi mavarske dvore i pala~e omejadskih

halifa u Granadi i Kordobi iz slavnih arapskih vre-

mena Al Mansura i Abdel Rahmana.

Na ovoj kraljevskoj ku}erini sve je tvrdo i }o{-

kasto, i sve pretjerano i preuveli~ano. Italijanski

neimar koji je ovo gradio uvalio je [pancima de-

setak rimskih imperatora na najljep{a i najvidljivija

mjesta na licu gra|evine, ili su to mo`da i njihova

kraljevska veli~anstva tra`ila da sebi daju ve}i zna-

~aj i dublji korijen.

Na ovoj velikoj ku}i sreli su se, kao nikad i

nigdje na svijetu, mitologija, povijest, zoologija,

jestastvenica i botanika. Pored Zevsova, Minervi,

Apolona, Merkura i Posejdona, tu su krvo`edni

tigrovi i lavovi, troglave a`dahe, propeti paripi,

volovi i koko{ke. Uz Justinijana, Marka Aurelija,

Klaudija i Oktavijana, ima i levantskih kedrova,

363

364

afri~kih palmi, maslina, hrastova, lijepih katarina

i maj~ine du{ice, da im se sa dvorske kapele pridru`e

dvanaest apostola u dru{tvu svetog Dominika, svete

Tereze iz Avile i poznatih inkvizitora i nenadma{nih

paliku}a Tarkvamade iz Valadolida i Franciska Hi-

meneza, ispovjednika tvrdokorne i uporne Izabele,

kraljice katoli~ke.

Motam se po kraljevskim odajama izme|u livre-

jisane slu`in~adi i razgledam salone i plafone, otu-

pio od rasko{i i sjaja koji ubijaju isto tako sigurno

i neopozivo kao i ~amotinja i pusto{, kada se, kao

ovdje, bogatstva pojave toliko nagomilana i u to-

likim neizmjernim koli~inama i zalihama.

Vi{e ne razlikujem oklop Karla Petog od kaba-

nice Filipa Tre}eg, ni sablju Alfonza Dvanaestog

od podsuknje kraljice Kristine.

I ovdje, kao nekada davno u Palestini nad gro-

bom jerusalemskog kralja Gotfrida Bujonskog, ne

mogu da se na~udim kako su oklopi drevnih, mo}-

nih, slavnih i nadasve svirepih kraljeva bili mali

i djetinji, i kako su ti vladari i velmo`e bili sitni,

kr`ljavi i patuljasti. U oklop koji je nosio Ferdinand

Katoli~ki danas ne bi mogla da stane ni noga jednog

fudbalera.

Sa {panskim dvorom prvi put sam se sreo prije

dvadesetak godina na sarajevskoj Ba{~ar{iji, u sa-

ha~ijskoj radnji Faik efendije Musa Kadije. Vidio

sam primjerak zagreba~kog obiteljskog tjednika za

zabavu i pouku "Dom i svijet", u tisku i nakladi

Kraljevske sveu~ili{tarne knji`are Lava Hartmana

(St. Kugli), Ilica broj 30 od godine tisu}u devet

stotina {este.

365

"Program vjen~anja {panjolskog kralja dovr{en

je. Kraljevo vjen~anje probudit }e mrtvi monotoni

`ivot koji ve} 18 godina vlada na dvoru. Tako se

bar vladaju dvorski krugovi. Etiketa {panjolskog

dvora ne dopu{ta odve} buke. Vjen~anje obavit }e

se prvog lipnja, a ve} osam dana prije bit }e raznih

sve~anosti. Zapo~et }e se sve~anom misom kojoj

}e prisustvovati vladar s cijelom obitelji i po obi~aju

slu`it }e biskupi i predat }e tri zlatne ~a{e pune

zlatom.

Iste ve~eri potpisat }e se `enidbeni ugovor, a

iza njega slijedit }e redom: velika sve~ana predstava

u operi, dr`avni banket kojem }e prisustvovati svi

prvi dr`avni ~inovnici i visoke li~nosti zajedno sa

obitelji, a onda }e slijediti veliki ples na koji }e

se pozvati pet tisu}a ljudi. Vjen~anje obavit }e se

u kapeli madridskog dvora. Svadbena povorka bit

}e predvo|na po papskom nunciju i kardinalima,

onda dolaze kralj, kraljica i Marija de la Paz, in-

fantkinja…

Po njima slijede vladari, izaslanici vladarski,

te poklisari, generali i dvorske li~nosti.

Gospo|e tamo dolaze u propisanoj ceremoni-

jalnoj pelerini sa ~ipkama.

Vjen~anje }e obaviti kardinal preuzvi{eni Lan{a.

Natrag }e pro}i povorka istim redom, samo {to

}e kralj ispod ruke voditi kraljicu. U to }e vrijeme

pucati topovi {panjolskog topni{tva.

Mladi par }e pro}i na balkon i ondje se poka-

zivati narodu, a nave~er }e se provesti ko~ijama

gradom."

366

To je, ustvari, bilo vjen~anje kralja Alfonza tri-

naestog sa princezom Emom od Batemberga, dje-

dom, babom dana{njeg kralja don Huana Karlosa.

I sve se to odigralo na mjestu koje se od pamtivi-

jeka naziva Mavarska poljana, i gdje je prije hiljadu

godina mavarski halif i veliki za{titnik Jevreja Ali

ben Jusuf razapeo svoj {ator i okru`io se svojim

`enama, kamilama i troglavim crnim Arapima.

U ovaj dvor kralj Huan Karlos nikad i ne dolazi.

Ima i pravo.

367

ODOH JA U SEVILJU

Dugo sam se uvla~io u Sevilju. Poslije silnih

maslinjaka i vinogorja, kru{ika i breskvika, {irokim

pravim putem sam ulazio u predgra|a na ju`noj

strani grada.

Sumorna lica novih ~etvrtastih nezgrapnih ku-

}erina, ulice, semafori, samoposluge, velike pru-

gaste ga}e nekoga hidalga preko balkona, ~arape,

sapuni, no`i}i za brijanje i sladunjav vonj po ra-

fovima periferijskih prodavnica, sve kao u nekom

Tatar Pazard`iku pod Rodopima, ili negdje u Me-

|imurju, Tesaliji ili u Posavini.

Kao da je i ovdje u Andaluziji odjednom nestalo

ma{te i ukusa, sve je pred na{im o~ima otu`no,

jednoli~no, tugaljivo i nezanimljivo. I ove ulice, i

ove ku}e, i du}ani, i semafori, novi su i prije desetak

i petnaest godina na ovom mjestu bila je ledina,

makadam i pra{ina, a sve je kao preko no}i postalo

staro i oronulo, sivo i `alosno. Kao da to prokleto

moderno i savremeno neimarstvo i ne mo`e ljudski

ostarjeti i dobiti patinu, nego se na na{e o~i raspada,

ru{i i kruni.

U velikom izlogu du}ana u predgra|u lutke obu-

~ene po posljednjoj modi. Slatke male gospo|ice

sa ~iodama u ruci izme|u upara|enih lutaka raz-

vla~e i zate`u moare i krepsatene i svaki ~as okre}u

prolaznicima svoje slatke guze. Gizdave lutke vo-

368

{tanih lica kao da su po{le u {etnju. @ena, mu`,

djever, jetrve, {urjaci, pa{enozi, bad`anci, velika i

mala djeca, kao da su obu~eni u ovom du}anu

krenuli jutros na svetu misu, ili u tazbinu na ru~ak,

pa kao ukopani odjednom stali i danima tako blehnu

na ulicu po onima {to su isto obu~eni i upravo idu

na posao, na ljubavni sastanak, na svetu misu u

katedrali, na svadbu, ili na parastos u kapeli.

Ulicom dostojanstveno ja{e kabaleros na giz-

davu doratu. Ja{e izme|u kamiona, autobusa i auto-

mobila. Zaustavlja se pred velikim izlogom pro-

davnice i poku{ava da se u staklu ogleda. Pred

crvenim svjetlom na semaforu zaustavlja konja.

Gami`em prema basnoslovnoj katedrali u Se-

vilji. Pohodio sam davno hram svetoga Petra u

Rimu i crkvu svetoga Pavla u Londonu. Katedrala

u Sevilji je tre}a bogomolja po veli~ini, bogatstvu

i svakojakim uresima i ljepotama svojim u vasko-

likom hri{}anstvu. Kada su neimari udarili u os-

ve}enu zemlju temelje hrama Bo`ijeg, jedan ugled-

ni i sipljivi odbornik gospodstvene Sevilje zapi{tao

je koliko ga grlo nosi: "Napravimo u Andaluziji

toliko veliku ku}u Bo`iju da svi ka`u kako smo

poludjeli!"

Danas }u se pod svodovima te, takve i tolike,

katedrale pokloniti pred grobom velikog moreplov-

ca, pustolovca i pronalaza~a novih svjetova, batlije

{to je kanio na}i novi put do dalekog Hindustana,

a nabasao je na Ameriku. Iz utrobe toga novoga

svijeta punio je velike zemljane }upove i okovane

{krinje stare kraljevske Sevilje srmom, srebrom i

suhim zlatom `e`enijem.

369

Grabim bezli~nim predgra|em prema srcu stare

Sevilje da u uskim i cvjetnim uli~icama u kom{iluku

staroga jevrejskog dijela grada potra`im avliju ili

radionicu staroga dobrog vol{ebnika, ~udaka i ve-

likog maga, slikara i u~itelja Velaskezovog don

Herere, {to je majstorski slikao i rukama i nogama,

i ~etkama i krpama, i {ipkama i metlama, i kapom

i {akom. Gorio je `ivot kao lu~ {to svijetli po putu

darovitih i odabranih. Jednog sivog jesenjeg dana

prije ~etvrt vijeka, pred Hererinim velikim platnom

u Luvru kao da me je obasjalo mlado proljetno

sunce.

I}i }u od sokaka do sokaka, i od ku}e do ku}e,

i hodo~astiti po gradu u kome se rodio majstor

don Diego Velaskez de Silva. Neki mudraci i tvr-

doseri misle da bi ga mo`da bolje bilo zvati don

Diego Rodrigez de Silva, jer se ~asni otac velikog

majstora zvao don Huan Rodrigez, a plemenita maj-

ka {to je rodila junaka dona Jeronima Velaskez.

Nju, mo`no i tak! Vsjo ravno! Hara{o! Smjeram

i prema slavnoj ru`i~astoj kuli mavarske @iralde

na obali razlivenog Gvadalkivira, da u smiraj dana

odmorim noge probisvijeta u vodama najopjevanije

rijeke svijeta, Vadi al Kebira, kako su Gvadalkivir

zvali Arapi.

Kre}u}i u Sevilju, te{ko sam se rastajao od Mala-

ge. Za Malagu sam ~uo prije pola vijeka. Malaga

je bila stara beogradska kafana u nekada{njoj De-

~anskoj ulici. Tri krupna carska Rusa obrijane glave

sjedila su u vrhu kafane. Me|u njima bila je i

jedna krhka `enica. Ta Ruskinjica pjevala je iz

no}i u no}: kako je ona moja mala garava, crna

moja Ciganka, kako igra i pjeva cijelu no} do zore,

370

i kako njene o~i gore, kako zlatan prsten nosi na

ruci, i kako trojka juri kroz no}, i kako se ne mo`e

`ivjeti bez pjesme ciganske i bez {ampanjskoja, i

to sve po adetu peterbur{komu i obi~aju starorus-

komu … Tri kabasta Rusa, kao tri koza~ka atamana,

u sav glas kao na jektenijima odgovorili bi kako

se oni, tobo`, Sibira ne boje, kako je Sibir tobo`e

ruskaja zemlja, kako je Volga, Volga, ruskaja rijeka,

i kako su nekada `ivjeli trinaest razbojnikov, i kako

su oni bili ruski razbojnici i pili ruski ~aj, kusali

ruski bor{~, sladili kijevske kotlete, tamanili ruske

piro{ke, zalivali rusku votku i tako se veselili cijelu

no}, sve do zore rane, moja brigo, moje rane, moj

jarane, aj laga, aj laghano, al pola, aj polahko, moj

blesavko!

U|oh u Sevilju!

372

NA SLICI DON DIEGA

Od ju~e Sevilja je rasprodana, raspjevana, ra-

zigrana, sve~ana – ludnica.

I mlado i staro, i bogato i ubogo, i lijepo ru`no,

i bagavo i sakato, na jednoj nozi cupka, namiguje,

ci~i, skaku}e, za~ikava, podvriskuje, bahulja i ju-

ri{a, poji se, talasa i ku{a nabas tortilju, rumen

pr{ut i masline, taze pailju i ~ejreke pe~enja ja-

nje}eg, svinjskog i ovnujskog samo za zdrave, jake

i o{tre zube, moj golube! ]opni malo, {tipni samo,

zini, probaj mrve, mezni ove masne krmetine, ispod

sa~a domuzine, moj juna~ki sine, draga svojto, vrli

kuma{ine!

Praznik traje i budalasto mahnitaju ludosti veli-

ke Ferije svetoga seviljskog kralja Fernanda, zak-

letog du{manina nevjernika i bogougodnika hri{-

}anskog, blijedog hidalga {panjolskog, kico{a u zla-

tu, srebru, svili i kadifi, gospodara zemlje Andalu-

zije, i pokornog bogoiskatelja miroto~ivog. In nomen

pater et filius et spiritus sanctus! Uno, dos, tres!

Rasko{ne ko~ije, ~etvoroprezi i {estoroprezi, po-

mamne bedevije, sjajne konjske sapi i gizdave us-

piju{e, senjorite i senjori, Karmensite i dona Klare,

{lingeraji, volani, {arene suknje nebu pod oblake,

~ipke i mirisi, vrpce i peru{ke, bubnjevi i dobo{torte,

kastanjete, sedefli tambure, bijele mi{ice i sme|e

busenje vla`nih dlaka pod pazuhom, |erdani, pra-

373

porci, merd`ani, radost malih pi{a i miris mafi{a,

vru}a panja i pati{panja uz rascvale behare, vino

rujno i {panske gitare.

Propinju se i ska~u hatovi, alati, {arci, zekani

i konji vrani i gavrani. Svi su momci vrsne binje-

d`ije, seizi, kabalerosi, delije, katane i po izboru

silni vrazi i d`ambasi.

Danas nema pa nema ni briga, ni nevolja, ni

glavobolja, ni zubobolja, ni i{ijasa, ni hemoroida,

ni besparice, ni malog ajluka, ni prispjelih dugova,

ni lo{ih drugova, ni poderane odje}e, ni tijesne

obu}e, ni nu`nog smje{taja, ni ne~astivog {utog ni

rogatog, ni starog kruha, tvrdog i bajatog, ni konjske

sakagije, ni pandurske bukagije.

U snohvatici svojoj i ja se, ubogi hodoljub, sit

i na}efleisan, nezvan propinjem, pentram i trpam

na veliko platno slavnoga ~arobnjaka don Diega

Velaskeza de Silve, zapisanog u `upsku knjigu ro-

|enih prije trista osamdeset i dvije godine u boga-

tom kraljevskom gradu Sevilji.

Na velikoj slici don Diega "Pijanice" sjedam

na mjesto tre}eg barabe, sa lijeve strane boga Baha

{to se na platnu basnoslovnoga majstora i ~arob-

njaka boja nimalo ne razlikuje od nas ostalih pro-

palica i probisvijeta, iako je on, san}im, nekakav

stari i me|u nama ispi~uturama bog, na{ za{titnik

i u vinu ~etoba{a, ~iji su hramovi, `rtvenici, oltari

i mihrabi i po carskim dvorovima i po ~a|avim

mehanama, po kojima pije kosa ne~e{ljana, i po

pala~ama za poklisare i po kuplerajima za fukaru.

Utrnuo i cvrcnut u snohvatici svojoj kao da

nazirem don Diega pred razapetim platnom i slu{am

dubok glas {to besjedi:

374

"Dotaknite, o vi, pijanci, bekrije i bludnici, svoje

dronjke u zakrpama i ritama pa }ete se uvjeriti da

sam podjednako savr{eno i istinito slikao i svilu,

dibu, kadifu, brokate i mleta~ku ~ohu na mlitavim

tjelesima kraljeva, kardinala, svetih otaca, infanta,

konkvistadora i dvorskih maznih i miri{ljavih blud-

nica. Namazi moje vol{ebne ~etke podjednako su

vje{to i ravnodu{no klizili platnom i stvarali va{e

prljave nju{ke kao i podbuhle tintare njihovih veli-

~anstava, njihovih svetosti, njihovih dvorskih buda-

la, nakaza, kepeca ili njihovih vele~asnih prvosve-

}enstava. Ni visokorodne, ni plemenite, ni vas va{-

ljivce nikada nisam {ljivio. Ja sam sve vas, i lijepe

i nakazne stvorio po drugi put i sada }ete trajati

vje~no i {epuriti se na mojim platnima po kra-

ljevskim dvorovima, po kristalnim i mermernim

balustradama, po papskim i kardinalskim kapelama,

po salonima prelata i magnata, po galerijama i mu-

zejima do kraja krajeva svih zemaljskih dana.

^aroliju ovu u~io sam kod bo`anstvenog ludaka

i najnadarenijeg vjetrogonje, senjora Herera starijeg

u Sevilji.

Krunisane tikve i luftiguzi, kraljice, princeze i

starmali kepeci i dvorske lude i nakaze preklinjali

su me i cviljeli da ih na slici uljep{am i podmladim,

i da za kese dukata kojima su me darivali la`em

i njih i ~itav svijet.

Slavni i tanko}utni kralj Filip ^etvrti, neka je

pokoj plemenitoj du{i njegovoj, postavio me za

kraljevskog `ivopisca na madridskom dvoru, na

kome su se gu{ila bole{ljiva kraljeva djeca me|u

oficirima, redovnicima, stra`arima i rasnim psima.

375

376

Bio je to dvor sasvim razli~it od dvora ^arlsa Prvog

ili Drugog.

Tutnjao sam i po Italiji i u~io se poslu svome

i na Karava|u, ali sam se otimao i ostao svoj.

Znao sam i slavnoga Ticijana.

Na velikoj sli~urini "Predaja Brede" slikao sam

i Nizozemce i vitezove iz ponosne i gorde Kastilje.

Posve}eni suvremenici osjetili su moju sposobnost

da uredim prenatrpanu scenu i da na mojoj slici

ima ~ak zbunjuju}eg osje}anja, iskrenosti i ma{te

{to je ~ini veoma razli~itom od uobi~ajenih slika

velikih bitaka. Moja slika slavi veliku {pansku po-

bjedu, ali se, ipak, pobije|eni Justin iz Nasana, {to

predaje klju~ od grada i pobjednik Spinola sre}u

kao doma}in i gost.

Silno sam se obradovao svojoj drugoj posjeti

Italiji. Bili su to dani praznika poslije ubistvene

monotonije, etikecije i protokola krutoga {panskoga

dvora. U Rimu sam slikao papu Ino}entija Dese-

toga. Hitao sam da poka`em vje~itom gradu, i poka-

zao sam, kako sam i koliko sam briljantan. Taj

moj papa je isto tako dobar kao i Fran~esko Leskana,

luckasti dvorski patuljak dodijeljen prestolonasljed-

niku Baltazaru Karlosu, kojeg sam kao petogodi{nje

dijete uslikao na konju. Sa prirodom, zapamtite,

nema zabluda, i kada ona ne posjeduje savr{enu

ljepotu, ona sadr`i istinitost, a to je sasvim dovoljno.

Najponosniji sam {to sam odolio tiraniji {pan-

skog misticizma. Zanimao me je ~itavog `ivota

olo{ madridskog podzemlja, kao i majstora Murilja

kada se umorio slikaju}i Bogorodice, isposnike i

svece. Bio sam i slikar jednog uko~enog i malo-

377

krvnog dvora i veselo bje`ao iz njega u narod, u

}umeze po kojima tavori svoje dane vedra sirotinja.

Moj `ivot, kao i maestra Rafaela, bio je dugi

niz trijumfa, nisam upoznao po~etni~ke te{ko}e,

slikao sam ~itavo jedno dru{tvo, ~itavu jednu epohu.

Ne pamtim nijedan trenutak oskudice ni `alosti

svojih starih dana. ^itav `ivot i sve u `ivotu bilo

je samo obilje, obilje, obilje."

Don Diego Velaskez de Silva prestao je da zbori,

i ja sam kao baraba zaspao na njegovoj slici.

Sanjao sam pogreb don Diega…

Za kov~egom skru{eno je kora~ao uplakani

kralj, ~itav {panski dvor, plemstvo, slikari, pjesnici,

vitezovi i madridska gologuza fukara.

378

ADAKALE

* * *

Adakale sam prvi put vidio na poklopcu jedne

kutije finog rahatlokuma. To je bilo davno i zabo-

ravio sam kolika je bilo kutija i koliko je rahat-

lokuma bilo u kutiji. Sje}am se samo blijedo obo-

jene slike ostrva otisnute u nekoj maloj {tampariji

negdje u Moldaviji. @ivopisac ne~itkog potpisa sli-

kao je dio vode sa ~amcima i dio ostrva sa pu{karnicom.

U naki}enim medaljonima sa lijeve i desne stra-

ne poklopca bile su slike rumunskog kralja i ru-

munske kraljice. Na sredini kutije u ne{to manjem

medaljonu `ivopisac je ovjekovje~io i guvernera

ostrva Haki Beja, hazreti. Kralj i kraljica bili su

u gala odorama sa hermelinom, sa mnogo lenti,

ordenja, perja, adi|ara, krstova, brkova i |erdana.

Bili su tor`estveni kao palana~ki glumci pred za-

vjesom nekog dje~ijeg pozori{ta.

Blagorodni guverner malog dunavskog ostrva

Haki Bej, hazreti, mnogo je sli~io na slavnog pje-

va~a [aljapina, samo je na glavi umjesto cilindra

imao svijetlocrveni fes misirskog oblika i na fesu

polumjesec i zvijezdu. Bio je "a’ franga" obu~en

u modri redengot sa jednim jedinim odlikovanjem

neodre|enog stepena, ranga i porijekla. Mo`da uva-

`eni guverner Haki Bej, hazreti, nikada u `ivotu

ni u svojoj upravnoj karijeri nije bio ni odlikovan,

ali mu je nepoznati slikar prika~io na kaput neki

381

ukras, veoma nalik na odlikovanje, kako bi izgledao

iole prikladan u dru{tvu krunisanih glava jednog

ogranka slavne ku}e Hoencolerna na rumunskom

prijestolju. Mo`da ga je, ipak, dekorisao rumunski

dvor za predano i silno zauzimanje da se Turci sa

Adakalea na plebiscitu izjasne za kraljevinu Ru-

muniju. Tajnu toga odlikovanja, na`alost, `ivoto-

pisac je zauvijek odnio sa sobom u hladni grob.

Mnogo kasnije pred nekim beogradskim bios-

kopom gledao sam slike jednog ma|arskog filma

o do`ivljajima i pustolovinama dunavskih la|ara.

Na slikama se lijepo vidjelo kako ~uveni glumac

Javor Pal juri neku zgodnu bulu po tijesnim soka-

cima Adakalea, a njega opet gone neki Turci sa

turbanima i sa ~ibucima.

Jo{ jednom sam u nekom starom ud`beniku

historije vidio sliku Adakalea, ali bila je nejasna

i ne~itljiva. Jedva su se nazirale konture tvr|ave,

drve}a i male d`amije u sredini ostrva.

Vrijeme je potislo iz sje}anja sva tri lika iz

kitnjastih medaljona, ~uvenog glumca Javora Pala,

njegovu bulu u {alvarama i Turke urokljivih po-

gleda. Ostala je samo nejasna i maglovita slika

dalekog ostrva na Dunavu.

Danas se odjednom vratilo sve iz dubokog zabo-

rava…

Bio je maglovit septembarski dan.

Dunav je jo{ od Golupca po~eo da mijenja }ud

i boju. Bivao je sve tamniji i miran kao dobro}udno

jezero u ramu neke stakloreza~ke radnje.

Bli`e rumunskoj nego na{oj obali kao usidren

nevidljivim lengerima i sind`irima odjednom se

ukazao basnoslovni ratni brod nevi|en na svijetu.

382

Njegove palube bile su od tvrdog kamena sa

le`i{tima za te{ke topove. Kapetanski toranj i kabine

bile su prostrane i okrugle sa pu{karnicama na sve

~etiri strane svijeta. Njegov dimnjak bio je vitak

i bijel i na vrhu za{iljen kao neka d`inovska pisaljka

koja po oglasima vijekovima ispisuje ne~itljivi

brodski dnevnik. Tvrde palube obrasle u zelenilo

od dugog sidrenja ljubomorno su ~uvale unutra{-

njost broda od radoznalih pogleda dunavskih put-

nika i namjernika. Pramac d`inovske la|e sada je

skoro sasvim utonuo u vodu i vremenom se pre-

tvorio u sitan iskri~av pijesak. Iz jedine vidljive

kabine na krmi broda pu{io se dim. Ni jarbola, ni

zastave na brodu nije bilo.

Stolje}ima je ova dunavska ratna galija primala

i pozvane i nepozvane mornare i pru`ala im na-

izmjeni~no ili uto~i{te ili smrt. Jednom su matrozi

germanskog plemena u sme|im habitima i tonzu-

rama na zatioku sedam godina gradili na ru{evinama

bezbo`ni~koga rimskog hrama franciskansku bo-

gomolju skromnih razmjera i male ljepote. Potonji

mornari u turbanima sa polumjesecom preoteli su

im brod, promijenili na la|i zastavu i u hramu

znamenja. Promijenili su i stranu svijeta prema kojoj

se u pobo`nosti valja okrenuti. Kada su oni na

ostacima rimskog kastruma podigli mo}ne palube

i turski neimari dovr{ili okruglu zapovjednikovu

kulu, dovukli kabaste topove i namjestili kumbare

– dali su brodu ime: Adakale.

Jo{ od Golupca poku{avam da mislim na po-

sljednje putovanje Dunavom Aganlije i njegovih

jarana Ku~uk Alije, starog Fo~e i Mula Jusufa. I

na njihove raspre i sva|e sa goluba~kim dizdarom.

383

Aganlija, jedini veseljak me|u dahijama, rastao

se od svog Pale`a, u kome je nekada kao mladi}

vukao uz Savu la|e bogatih bosanskih trgovaca,

ili radio kod imu}nijih ljudi za oku lo{e hrane, ali

i bio dobar pjeva~ i rado vi|an na svadbama i

svetkovinama, nikad se nije sasvim snalazio u raz-

govorima sa trojicom svojih u~enijih karda{a. Od

argata pretvorio se u prostog grani~ara, ali je skoro

napre~ac postao dahija i visoki janji~arski zapovjed-

nik bez ikakvog znanja i obrazovanja, pa nije razu-

mijevao mnoge zamr{ene odnose, strane nazive i

nepoznate ustanove.

Mu~ila ga je ta ~udna rije~: Heterija koja se u

razgovoru ~esto pominjala i {ta se sve iza te rije~i

krije. Pa onda taj otmjeni Grk Riga od Fere za

koga govore da je mason i da pjeva ode i himne

u slavu i ~ast Osmana Pazvan–Oglua u kojima mo}-

nog Fo~aka sa stolicom u Vidinu {to mu Bonapartini

oficiri utvr|uju grad, a on lije~i su{icu dugim i

napornim jahanjem – naziva sivim sokolom sna`nih

krila pod kojima tutnje zemlje i drhte carevi.

^uo je, opet, da je i Pazvan-Oglu i sam mason,

i to mnogo krupniji i ugla|eniji od Grka Rige i

da ima mnogo ve}u i uticajniju Veliku lo`u u Vi-

dinu. Agnalija je znao za beogradsku lo`u "Al Ko~"

u Gornjem gradu, ali nije razumijevao njenu svrhu

ni odnose izme|u Turaka, Srba, Grka i Sefarda na

tim ~udnim i nerazumljivim skupovima. Nije shva-

tao ni taj misteriozni ritual o kome je negdje ne{to

na~uo, ni to me|usobno po{tivanje toliko razli~itih

vjera i zakona kada je na drugoj strani od tolikih

janji~ara slu{ao da se sada vodi odlu~na bitka iz-

me|u polumjeseca i krsta i da ~ak, ako zatreba,

384

moraju zbaciti sa prijestolja i samog Padi{aha u

Stambolu {to se sve vi{e priklanja obi~ajima krsta

i polahko, ali uporno uvodi kojekakve novotarije

u osmanlijsku carevinu.

Zar je onda trebalo po{tedjeti i Kara Mustafin

`ivot kada je i on bio mason, kada je i on bio

bli`i i prisniji sa mnogim nevjernicima u beograd-

skom pa{aluku – govorio je ~esto Aganliji fanati~ni

Mula Jusuf. Aganlija nije nikada dobro razumijevao

ni Mula Jusufa, a pogotovu te u~ene i ~udne ljude

iz bijelog svijeta. Znao je samo da je Mula Mustafa

naj~uveniji me|u dahijama, iako se okolo pri~alo

da je bespravno prisvojio titulu Mule koju mu niko

od pobo`nih i pravovjernih muslimana nikada nije

ni priznao. Mula Jusuf jedini je me|u dahijama

znao te~no turski, ili se bar njemu tako ~inilo, pa

mu je valjalo i vjerovati.

Kada je Aganlija, jo{ kao dje~ak, prvi put do{ao

sa nekim br~anskim begovima i njihovim la|ama

punih suhih {ljiva i ov~ijih ko`a u beogradski liman,

silno se za~udio i upla{io ljudi potpuno crne ko`e

i kao d`am-papir bijelih zuba zavaljenih na min-

derluke Atlaginog hana na Limanu.

Tu na beogradskom Limanu, osim velikog hana

u koji su svra}ali trgovci iz Bosne i Posavine, bilo

je i nekoliko kafanica, a{~inica i bozad`inica koje

su vi{e sli~ile na polegle potleu{ice po kojima se

skupljaju karakond`ule, akrepi i pacovi, nego na

prostorije u kojima se sastaju ljudi da uz ~ibuke

ili nargile i kahvu divane raspredaju}i svoje ili tu|e

brige i poslove.

385

Sve je to nekada bilo i novo, mo`da i lijepo,

ali otkako su po~eli neredi u pa{aluku i zavladala

op{ta nesigurnost za ljudski `ivot i za imovinu,

svi su digli ruke i od gradnje novog i odr`avanja

postoje}eg. Mislilo se: da izvu~em jo{ koju paru,

ako mo`e iz ovog i ovakvog kakvo je, ina~e ovoj

vladavini nije duga vijeka, pa da vidimo {ta }e

poslije biti i {ta nam dalje valja ~initi.

Cio kraj oko limana bio je pun svakojake truhle-

`i, zga`enih |eriza, otpadaka, smrada i {ugavih pa-

sa. Razvaljenim sokacima punim blata ili pra{ine

vukle su se svakojake protuhe pokupljene sa svih

krajeva velike carevine koja je po~ela da se kruni

i sluti svoje skoro raspadanje.

Bilo je po tim sokacima, prolazima i bud`acima

svakojakog Bo`ijeg naroda. Pored Srba i Turaka

bilo je Rumuna, Cigana, Arnauta, Ma|ara, ^erkeza

i nekog nakota koji je kazivao da se ovdje obreo

~ak iz daleke neke zemlje Buhare. Me|u tim svi-

jetom bilo je trgovaca, kirid`ija, preprodavaca, {e-

}erd`ija, hamala, lopova, janji~ara, dervi{a, pros-

jaka i svakojakih besposli~ara. Mogli su se ~uti

razni jezici, vidjeti svakakve no{nje, slu{ati sva-

kojake molitve i psovke. Nekoliko ispijenih i kao

vosak `utih do{ljaka iz nepoznate zemlje Buhare

vodili su po hanovima i ~ajd`inicama desetak od-

raslih dje~aka i nudili ih umjesto `ena za u`ivanje

i razne nje`nosti me|u mu{karcima, nastranim po-

sjetiocima limana. Bio je to unosan posao, do `ena

se te{ko dolazilo, radilo se kri{om, da`bine se nisu

pla}ale, a kome bi ih i platili kada je me|u hara~li-

jama bilo stalnih mu{terija za njihove dje~ake. Ni

janji~ari nisu bili ravnodu{ni prema ~arima tih mla-

387

di}a, pa su se s njima ~esto pri`enjivali, ~as pri-

udavali, ili istovremeno i jedno i drugo, ve} prema

`eljama i ukusima.

Ugledan i otmjeniji svijet nije ni navra}ao u

ovaj kraj bez nu`ne potrebe i ljute nevolje, kada

bi trgovac morao nadgledati utovar ili istovar pris-

pjele robe iz Posavine, Bosne ili Vla{ke i Moldavije.

Na sokacima nije bilo `enske ~eljadi, osim pone-

ka stara Ciganka, prosjakinja ili gatara, naj~e{}e i

jedno i drugo.

Iz a{~inica se {irio za nenavikle neopisivo te`ak

miris u`eglog loja, a rojevi muha oko ~ejreka pe~ene

bravetine bili bi dovoljni da prenesu epidemiju na

nekoliko kontinenata i jo{ dva-tri arhipelaga.

Pri~a se da je u tom stra{nom paklu ipak bila

i jedna oaza raja. Bila je to visoka ku}a sa velikom

ba{~om nekog age Misirlije, ali je i ku}a i ba{~a

puna ru`a, katmera i zambaka bila za{ti}ena visokim

zidom i te{kim kapijama od urokljivih o~iju fukare

{to se oko nje vrzmala i badavad`isala. Misirlija

je ovamo doselio iz Ru{~uka da po{teno `ivi i da

se po{teno vlada, po{to je u mladosti mnoge kiri-

d`ije orobio i mnoge majke u crno zavio. Ovdje

je bio bogat i vi|en starac koji gaji cvije}e i obija

d`amijske pragove. Tako je i tu jedinu oazu raja

stvorio ~ovjek koji je ovamo do{ao pravo iz pakla.

Ni u ostalim dijelovima grada nije bilo mnogo

bolje ni ~istije, ali je liman ipak bio kao kakav

ogroman slivnik u koji kao da se slijeva sva prljav-

{tina odozgo s grada na uzvi{ici.

Ne{to urednije i malo ~istije bilo je u Ataginom

hanu, ali ni Ataga ne bi ba{ imao razloga da turban

nakrivi. Tu je Aganlija prvi put u `ivotu vidio mnoge

388

stvari za koje dotle nije znao i o kojima dotle nije

slu{ao. Vidio je karavane kamila ~iji su goni~i bili

crni Arapi i te{ko se sporazumijevali sa doma}im

svijetom nekim ~udnim rije~ima punim grlenih gla-

sova. Vidio je i [vabe koje su bile sasvim druga~ije

obu~ene od doma}ih hri{}ana i muslimana. Vidio

je i mnogo ve}e la|e od onih koje je on teglio uz

Savu. ^ak je u tome jadu i prljav{tini vidio nekog

posu|a, halata i dijelova namje{taja kakvih u nje-

govom Pale`u nije bilo.

I, eto, poslije toliko godina, bje`e}i zajedno sa

svojim karda{ima prema Adakaleu i Vidinu, sjetio

se Aganlija tih Arapa sa beogradskog limana, nji-

hove neobi~ne no{nje i grlenih glasova i ne slute}i

tada da }e koju godinu kasnije vidjeti u pa{inu

konaku na gradu Kara Mustafu iste tamne puti u

sli~noj, samo neuporedivo rasko{nijoj odje}i.

Niko kao ta tamnoputa ljudina nije janji~are i

dahije dovodio do luda~kog bijesa. Mr`nja prema

njemu prevazilazila je ~ak i njihovu mr`nju prema

hri{}anima. Mula Mustafa je govorio da u mason-

skoj lo`i "Al Ko~" na Kalemegdanu Kara Mustafa

zajedno sa hri{}anima i sa sefardima kuje potajne

planove protiv janji~ara, mahom Bo{njaka, u beo-

gradskom pa{aluku.

Kara Mustafa je bio ~udan i janji~arima potpuno

nerazuman ~ovjek. On je propovijedao slogu i sa-

radnju izme|u pravovjernih i nevjernika ne prave}i

neke velike razlike me|u njima. Govorilo se da je

ro|en u nekoj zemlji Mesopotamiji za koju niko

`ivi nije ni ~uo; i da u toj udaljenoj pokrajini oto-

manskog carstva rastu hurme i svakojake druge

vo}ke i poslastice; i da su stanovnici te Mesopo-

389

tamije krupni i jaki ljudi crne puti kao i ostali

Arapi; i da nisu svi poklonici Muhammedove vjere,

nego da me|u njima ima i hri{}ana; i da neki vi|eniji

i u~eniji hri{}ani iz Mesopotamije zauzimaju ~ak

i krupne polo`aje na samoj Visokoj porti.

Mula Jusuf je ~esto pomi{ljao da je i sam taj

Kara Mustafa mo`da prikriveni hri{}anin, jer kako

bi se i za{to bi se tako zalagao za njihova prava

u pa{aluku i {to bi ga oni nazivali ni manje, ni

vi{e, nego svojom majkom. Sumnjive su im bile

i te ~este posjete austrijskog generala iz Zemuna

i uop{te to prijateljstvo sa Austrijancima koje se

nije moglo sakriti, a Kara Mustafi, izgledalo je

janji~arima, nije bilo ni stalo da ga prikriva.

Janji~arima su bole o~i i mnoge novotarije koje

je po~eo da uvodi u konak. Sve im je to vi{e mirisalo

na obi~aje nevjernika, nego na adete pravovjernika.

Pa kad je sve to tako zar nije bolje {to prije ga

poslati dragom Bogu na istinu, nego ga ostaviti

da i dalje ide grije{nim putevima koje je sam oda-

brao. Dragi Allah je i onako najpravedniji i naj-

milostiviji, pa neka mu njegov nepogrje{ivi sud

odredi bilo vje~itu vatru i oganj u d`ehennemu,

bilo bla`enstva d`enneta sa prelijepim djevicama,

baklavama, pilavima, kadaifima, gurabijama, cvjet-

nim perivojima, rajskim pticama i poto~i}ima u

kojima mjesto vode proti~u boza, limunada, slatko

i kiselo mlijeko i sve to oba{ka.

Stari Fo~o, oronuo od pi}a i svakojakih poroka

{to je zaradio u mladosti potucaju}i se i ratuju}i,

tvrdio je neprestano da su svi redom izdali din i

vjeru Muhammedovu, da su poprimili adete i na~ine

nevjernika, i da su jo{ samo ostali Bo{njaci kao

390

jedini uspravan direk turske vjere u ~itavoj carevini

Osmanliji. I, eto, tim Bo{njacima se najmanje vje-

ruje, pa ~ak i u Bosni veziri se vi{e uzdaju u Arnaute

koje sa kraja svijeta dovla~e da ih ~uvaju i brane

od samih Bo{njaka, ve}ih i pravovjernijih musli-

mana od onih usred Stambola. U Stambolu je oja-

~ala nevjerni~ka stranka, naro~ito nekakvi fanarioti,

i uvukla se do samog padi{ahovog divana da svojim

novcem, savjetima i vje{tinom okrene carska kola

niza stranu. Donose se i spremaju se sve novi i

novi zloslutni fermani koji }e, `ivi bili pa vidjeli,

do}i glave i samom sultanu – poku{avao bi da

grmi i kune stari Fo~o, krezub i dotu~en sipnjom,

ali mu nije polazilo za rukom.

Ku~uk Alija, koga su sveti ratovi protiv ne-

vjernika i svetinje uop{te mnogo manje zaokupljali,

odobravao je skoro nevoljno pobo`nu zabirnutost

Fo~inu i Mula Jusufovu, ali su sve njegove misli

i namjere bile upravljene prema plja~ki, nasilju i

ratnom plijenu. Dok bi Mula Jusuf grdio i psovao

nevaljalce u Stambolu, Ku~uk Alija je sanjario kako

bi to bilo lijepo da ba{ on na ~elu nekakve velike

vojske upadne u taj Stambol i da ga kazni i oglobi

kako jedino to on zna i umije. Pritajeno, dodu{e,

u toj zami{ljenoj ordiji nije vidio pored sebe ni

starog Fo~u, ni Mula Jusufa, pogotovu Aganliju.

Sve to blago i ta ~udesa bilo bi samo njegovo i

ni~ije vi{e. Sve te lijepe \ur|ijanke, o kojima se

pri~e pri~aju i pjesme pjevaju u carskim i veziriskim

haremima, pripale bi njemu. Bile bi njegove i Grki-

nje dovedene sa Kibrisa, ili iz Moreje. I Jevrejke

o ~ijoj se ljepoti i vatrenosti ~udesa pri~aju. I Jer-

menke… Dalje nije umio da nabraja, i bilo mu je `ao.

391

A tek carske i vezirske hazne i saraji puni zlata

i dragoga kamenja!

Kada se on, niko i ni{ta, mali rastom, nikakvog

porijekla, ne zna mu se ni otac ni majka, bez {kole

i zanata za ovako kratko vrijeme toliko naplja~kao,

koliko li su tek prigrabili oni {to su {kole u~ili i

{to poti~u od slavnih i bogatih porodica pri ~ijem

se pomenu iz po{tovanja na noge ustaje.

Kada bi sve to bilo njegovo: te silne la|e, ti

basnoslovni saraji, arapski atovi, }upovi dukata i

zumurluka – i sam halifa pravovjernih i sve njegove

hod`e i had`ije mogle bi slobodno i da se pokrste

i da u kalu|ere i popove odu, ako ih srce kojim

slu~ajem tamo potegne. Ne daje Ku~uk Alija pet

para za ta Mula Jusufova prenemaganja i strahova-

nja za vjeru i njezine svetinje, pogotovu kada zna

da je i Mula Jusuf niko i ni{ta, da je i njegov nauk

tanak i neprovjeren i da se i on za kratko vrijeme

svoga janji~arstva i dahiluka lijepog blaga dograbio,

nikada valjano ne rade}i, a jo{ manje ~estito ratuju}i

i ga}e krvave}i. I njega su mnogo vi{e privla~ili

teferi~i i ak{amluci na Bulbulderu, ili derneci na

Dor}olu, rospije, rakija, mezetluci i daire, nego

}itabi, molitva, ramazan i ostala bogougodna djela.

Kao {to se stari Fo~o samo svojim poodmaklim

godinama nametnuo za vo|u, tako se i Mula Jusuf

svojim pri~ama o ~istoti vjere i znanjem turskog

jezika predstavljao kao smjerni bogougodnik, ~uvar

i tuma~ Poslanikovih oporuka. Za neuke balije Mula

Jusuf mogao je ne{to i predstavljati, ali za svakog

pravog i ~estitog vjernika bio je napast i zbog svojih

poroka i zbog svoje osude tih istih poroka kada

su ih ~inili drugi.

392

Mula Jusuf je odavno bolovao od jedne sra-

motne bolesti koju su odnekud nazvali frenta po

Francuzima. Nai{ao je na jednu sredovje~nu Ci-

ganku jo{ dok je bio sasvim mlad i tek stupio u

janji~arski od`ak kao jamak i od nje dobio tu opaku

boljku. Bilo je to u Taslid`i, gdje je nekada bilo

mnogo Cigana i gdje se do njihovih `ena prili~no

lahko i za malu naknadu dolazilo. Mlad a i ne-

upu}en, bolest je dugo krio i ne znaju}i da je sada

i on sam dalje {iri. Kada je po~eo da se lije~i i

onako je bilo kasno, tako da mu svi ti otrovni

hapovi koje je gutao, pakleni mehlemi kojima se

mazao i trave koje je pio nisu trajnije pomagali.

Vidari koji su Mula Jusufa lije~ili, uzalud su

ga uvjeravali da }e bolest po}i nabolje, ili da }e

se bar smiriti.

U privi|enjima koja su ga sve ~e{}e spopadala

pojavljivale su se u`asne strahote pakla i svega

{to u tom strahovitom ognju ~eka grije{nike.

Privi|ale su mu se ogromne a`dahe sa desetine

noga u kand`ama i plamenom u ~eljustima punim

{upljih otrovnih zuba naseljenih otrovnim zmijama

i svakojakom poganom gamadi. Privi|ali su mu

se i neki troglavi pijetlovi veliki kao bravi, duge

bijele dlake oprljene plamenom, i pti~urine sa dje-

~ijom glavom koje su umjesto krila imale buktinje;

i veliki smrdljivi mravi dugi po nekoliko ar{ina

svijetlozeleni i glatki kao led; i kand`e stra{nih

spodoba nalik na ba~ve sa izdu`enim licima kao

zurle i dugim bradama o{trijim od sablje; i neke

jako dlakave `ene bez usta, u{iju, i ostalih otvora

na tijelu koje su se bestidno pona{ale, i{le ~etvo-

393

rono{ke, a iz prsiju im tekli potoci usijanog otrova

nalik na prljavo i gusto mlijeko.

Prilikom tih privi|anja Mula Jusufa bi oblivao

hladan znoj otu`nog vonja i on bi gr~io i opu{tao

udove kao da se brani, kao da poku{ava da pobjegne,

ali ne mo`e, kao da ho}e da se sakrije, ali nema

gdje, zemlja tvrda, a nebo visoko, ali nema vi{e

ni neba, ni zemlje – sve je vatra i nebo i zemlja

i voda, gori i sve se pribli`ava njemu i ve} zahvata

pe{eve njegove anterije i nogavice {alvara, pucketa

i ho}e da ga pretvori u `ivu buktinju.

Kada bi muke malo popustile i kada bi se po-

lahko vra}ao svijesti nemu{to bi ivicom suhih i

iskrivljenih usta nastavljao ko zna koliko puta zapo-

~ete molitve, sure i dove koje bi mogle da ga od

napasti i vatre odbrane, ali bez smisla jasnog zna-

~enja i redoslijeda.

Strah od neumitne smrti i neizbje`nih samrt-

ni~kih patnji na onome svijetu sve ~e{}e i ja~e je

opsjedao i mu~io njegov nejaki i blago pomu}eni um.

I na ovome putovanju prema Adakaleu i dalje

Vidinu dva puta se Mula Jusufu privi|alo, pa su

mu karda{i, prije svih Aganlija, palili anduz pod

nosom i polijevali ga hladnom dunavskom vodom

ne bi li mu olak{ali muke i {to prije ga vratili

svijesti.

Kada ne bi pomagao vesla~ima da jo{ prije ak{a-

ma stignu na Adakale, ili Mula Jusufu da se br`e

osvijesti, Aganlija se povla~io na usamljeno mjesto

na krmi la|e i predavao se uspomenama kao da

je odnekud slutio da mu je ovo posljednje putovanje.

Sje}ao se Pale`a, {ljivika i ono nekoliko ma-

lehnih ra{trkanih ku}a koje je poznavao i u koje

394

bi zalazio da ne{to pomogne ili uradi za mali ajluk

i za tanku fajdu, ili da na svadbama i drugim slav-

ljima pored bogate trpeze i dobrog vina zapjeva

koliko ga grlo nosi.

Bio se ve} uveliko pro~uo kao dobar pjeva~ i

svira~ pa su ga sve ~e{}e pozivali i u okolna sela

da ih razveseli, kada u Pale` bahnu{e neki ajani i

biv{i kapetani iz Zvornika {to su morali bje`ati iz

bosanskog vilajeta zbog strogosti tamo{njeg vezira

i nagovori{e Aganliju da se upi{e u janji~arski od`ak.

Prije prelaska bosanskih ajana u beogradski pa-

{aluk, u Pale`u se uglavnom `ivjelo i mirno i spo-

kojno. Ali, ubrzo po njihovom dolasku prilike se

naglo po~e{e mijenjati i odnosi me|u ljudima mu-

titi.

Navikli na surovost, kavgu i nasilje svake vrste,

bosanski ajani oslobo|eni straha i obraza udari{e

po vilajetu poreze, globe i svakojake namete iza-

zivaju}i kod svijeta istovremeno i veliki strah, ali

i prikriveni gnjev.

Kao da su bili odavno zaboravili kako su `estoko

i krvavo platili svoje postupke skupljaju}i po Sara-

jevu i Tuzli janji~arske buljuke, ajani i propali kape-

tani nastavi{e svoj opaki zanat i u Srbiji.

Aganlija je, dodu{e, nekoliko puta poku{avao

da im se isprije~i i suprotstavi uzimaju}i u za{titu

ponekog doma}ina i poznanika, ali ubrzo shvati

da tako sam sebi radi o glavi i silno se upla{i, pa

di`e ruke od svega i predade se pi}u, pjesmi i

orgijama.

Ni znanje, ni juna{tvo, ni surovost nisu imali

nikakvog zna~ajnog udjela u njegovom docnijem

396

brzom usponu i naglom napredovanju do starje{ine,

~ak i do dahije.

Rova{ni i skloni pi}u i besposli~arenju ajani

su ga sa sobom vukli da ih zabavlja, da im pjeva,

i u saz udara.

Tako je, eto, Aganlija skoro neprimjetno i ne-

obja{njivo u onom mete`u i dugim pijankama po-

stao neodvojivi dio najodabranijeg i naju`eg ja-

nji~arskog kruga, koji se uskoro bez njega nije mo-

gao ni zamisliti.

Aganlija je znao i skupljao mnogo bezobraznih

{ala i pitalica, a junaci tih {ala bili su mahom poslovi

izme|u Ciganina i Ciganke, izme|u hod`e i ho-

d`inice, popa i popadije, kalu|era i koze.

Vjerovatno da je u povijesti i prije njega bilo

veseljaka, pjeva~a i zabavlja~a koji su i jo{ dalje

i vi{e dogurali uz ljude na vlasti, pa su tako i oni

na neki na~in postali vlast.

Ne{to kasnije su Aganliju od ajana preuzeli stari

Fo~o i Ku~uk Alija, po{to im je ve} dodijao i do-

zlogrdio Alija Gu{anac, dobar pjeva~, ali i velika

prznica, inad`ija i tvrdica.

Pred starim Fo~om su novi janji~ari i zakletvu

polo`ili. Do{ao je u Pale` da susretne neke svoje

stare poznanike Bo{njake.

Aganlija se i sada sje}a odlomaka te zakletve

koju su novi janji~ari rije~ po rije~ ponavljali za

starcem Fo~om. Bilo mu je sve to pomalo sada

smije{no na ovoj ukletoj la|i sa tri bespomo}na

bjegunca i nekoliko vjernih momaka za koje se

ipak ne bi zakleo da ih u te{kom trenutku na Bo`iju

milost ne}e ostaviti. Skoro nesvjesno po~eo je po-

luglasno da ponavlja rije~i zakletve: "O janji~ari,

397

vi dobro znate da je ~ovjek do{ao na ovaj svijet

da svojim djelima zaslu`i onaj drugi `ivot. Dobro

znate jer vas od malih noga pou~avaju da niko

lak{e ni jeftinije ne zaslu`i d`ennet od onih koji

u ratu padnu od nevjerni~ke ruke. U ratu poginuli

{ehidi za nagradu u raj odlaze odmah, ne ~ekaju}i

sudnji dan, jer su njihovi grijesi njihovom smr}u

opro{teni i milostivi Allah ne tra`i da za njih pola`u

ra~une! U bitkama su cijelog dana otvorena rajska

vrata i svakome od vas slobodno je da u|e kroz

njih, ako mu Allah bude milostiv i dade mu zvanje

{ehida!… Prvo sebi, pa onda i vama, od Boga molim

da se vi{e ne vratimo iz boja, ve} da se na{e du{e,

ako je to mogu}e i imadnemo sre}e, jo{ danas na|u

u d`ennetu za junake vjere… Kome Allah ne udijeli

svoju milost i ostavi ga u `ivotu, zna~i da taj nije

ni zaslu`io njegovu milost, a takav nije vi{e potre-

ban ni janji~arskom od`aku!… Stoga, svaki koji

se iz boja vrati bi}e isklju~en iz od`aka i protjeran

iz janji~arskih redova da uzme preslicu i da sa

babama vunu prede… Kao i uvijek, naravno, da

}e biti izuzeti osvjedo~ene gazije, koji bar jednu

neprijateljsku glavu donesu ili te{kih rana dopadnu!

Dovi|enja u d`ennetu! Allah, je Allah, jek dur Al-

lah!…" Ratni pokli~ na kraju zakletve ponavljali

su nekoliko puta sve br`e i silovitije dok Fo~o ne

dade znak da prestanu i da u d`ematu klanjaju

namaz.

U kratkoj obuci koju je Aganlija poslije pro{ao,

nau~io je da na ~elu svih janji~ara stoji krkbin

kolaga i da je njegovo sjedi{te u glavnom janji~ar-

skom od`aku u Stambolu. Brzo je napredovao od

jamaka do odoba{e, sahand`iba{e i ~orbad`ije, da

398

na kraju dogura do jednog od ~etvorice dahija u

beogradskom pa{aluku.

Istini za volju i on je nekoliko puta okrvavio

ruke nad nevinom ~eljadi, ali se tje{io da je na

neki na~in morao opravdati povjerenje koje su mu

ukazivali stariji i tako samome sebi pomo}i da iz

Pale`a pre|e u od`ak na beogradskoj tabiji.

U beogradskom od`aku pre`ivio je svoje naj-

ljep{e dane sa janji~arima Bo{njacima i krd`alijama

iz isto~ne Rumelije. U Beogradu je upoznao mnoge

nove ljude s kojima je iz no}i u no} drugovao:

Dervi{ agu Muzaferiju, deli Kadriju Arnautina, Mu-

stafu ba{u Vidinliju, Kondu Krd`aliju, Tokad`iju

Valjevca, odoba{u Dumana Budimliju, Adem ~au{a

Potura, Petra Tataroglua i mnoge druge. I{li bi sa

teferi~a na teferi~, iz lova u lov i sa pijanke na

pijanku. Aganlija nije znao ko sve to pla}a, iako

je slutio da iza svih tih obijesti ima ne~ijeg znoja,

te{ke te`a~ke muke i rumene krvi. Mislio je da su

pjeva~i i zabavlja~i Bogom dani ljudi i da oni nikada

i ni pred kim ne~e odgovarati. Njihovo je da uvesele

i raspolo`e one koji vladaju i da se, ako ti propadnu,

ponude novim vlastima i gospodarima.

Ali, Aganlija nije bio samo pjeva~ i zabavlja~,

on je bio u isto vrijeme i vlast, najvi{a vlast, vlast

koja je propadala i nije bilo druge da joj se ne-

ka`njeno ponudi, nego je morao sa svojim jaranima

bje`ati negdje dalje u bijeli svijet, gdje ga niko ne

poznaje i gdje nikome ne}e ra~une polagati.

Uto se pred dahijama pojavi Adakale.

Ve} se hvatao mrak, tako da je ostrvo izgledalo

skoro nestvarno lebde}i izme|u dvije tame, tame

vode i tame nebe.

399

Iza pocrnjelih kro{anja drve}a nazirao se bedem

i po koji dimnjak i krov. Jedina svijetla vertikala

u predjelu bila je oniska bijelo okre~ena munara

iza zidina.

Nebom su se tiho ogla{avale prve zvijezde kao

prijatni dje~iji glasovi.

Red`epaga, komandant tvr|ave i malog garni-

zona na Adakaleu, bio je ve} ju~e obavije{ten o

dolasku dahija. Izvjestio ga je Dizdar iz Golupca

po jednom povjerljivom ~ovjeku. Red`epaga je tako

imao dovoljno vremena da ~itavu no} i jedan dan

razmi{lja {to mu valja u ovom trenutku preduzimati

i ~initi.

Vezivalo ga je prijateljstvo sa dahijama, dijelio

je njihovo mi{ljenje, pred njima istupao kao od-

metnik od cara i Stambola kolebaju}i se jo{ izme|u

Beograda i Vidina, izme|u dahija i Pazvan-Oglua,

ali nikako izme|u njih s jedne, i Stambola s druge

strane. Pomi{ljao je i o nekoj svojoj samostalnosti

pod labavim pokroviteljstvom Vidina, ali kada je

saznao {ta se dogodilo sa dahijama u Beogradu,

osjetio je veliki strah od kazne koja bi i njega

mogla sna}i od Sultana i njegove sile, pa je odmah

po~eo kovati plan kako da se najbolje izvu~e iz

~uda koje ga je iznenada sna{lo.

Pomi{ljao je da nagovara dahije da se pokaju

i carskoj vlasti predaju, a carska vlast je i milostiva

i razlo`na pa }e njihovo pokajanje prihvatiti i kaznu

im ubla`iti, ili ih sasvim osloboditi. Oni su se na

kraju krajeva borili za din i tursku vjeru kako su

najbolje znali i umjeli i, ako su ponekad i grije{ili

i pretjerivali, neka se na|e malo nade, milosti i

razumijevanja kod Svijetlog Padi{aha, i oni }e se

400

vratiti sa krivog na pravi put i opet slu`iti svog

cara kako on bude `elio i nare|ivao.

Jutros se Red`epaga naglo predomislio. Zar ih

nije bolje jednostavno izru~iti, nego ih nagovarati

da se predaju?! Njegovi poku{aji da ih nagovori

da se predaju mogu ili propasti ili ne doprijeti ni

do ~ijih u{iju. To ne bi koristilo njegovoj namjeri

da se pred carem {to prije opere i opravda. Ako

ih izru~i, ~u}e se i razumje}e se kao izraz vjernosti

halifu i domu Osmanlija njihovog odanog koman-

danta.

Odlu~io je zato da dahije lijepo primi i ugosti

kako ne bi izazvao ni tra~ak sumnje u svoje namjere

i staro prijateljstvo prema njima. O svemu je ve}

bio obavijestio i ustanike s onu stranu Dunava.

^im je ugledao svjetiljke na dahijskim la|ama,

Red`epaga si|e s kule i sa trojicom svojih momaka

ode prema malom pristani{tu okrenutom moldav-

skoj obali. U ti{ini nad rijekom ve} su se razaznavali

glasovi dahija i njihove pratnje.

La|e su pristajale.

Red`epaga podi`e obje ruke i viknu dobrodo{li-

cu putnicima: "Ho{ geldn! Ho{ geldn, arkada{lar!"

– "Sefa geldn, sefa geldn, arkada{lar!" – odgo-

vori{e prispjeli putnici. Na kopno prvi kro~i stari

Mehmed aga Fo~o. Za njim sa la|e si|o{e Mula

Jusuf, Ku~uk Alija i Aganlija, posljednji.

Po{to stari Fo~o nazva selam Red`epagi i nje-

govoj pratnji, srda~no se izgrli{e i izljubi{e. Fo~o

je bio visok i ko{~at starac, ali se izgubi u zagrljaju

Red`epaginom, vi{em od njega za glavu i mnogo

krupnijem.

401

Red`epagin maternji jezik bio je rumunski, ali

je pored rumunskog dobro govorio i turski i gr~ki.

Srpski je ne{to natucao, tako da je slo`enije misli

kazivao na turskom, a Mula Jusuf bi ostalim da-

hijama prevodio.

Red`epagin otac bio je Rumun iz veoma ugledne

hri{}anske ku}e koja je odr`avala bliske veze sa

rumunskim plemstvom fanariotskog porijekla kne-

`evima Kuzama i Kantakuzenima. Otac mu je umro

mlad, a majka mu se ubrzo preudala u Rumeliju

za jednog bogatog Tur~ina koji je dolazio u Vla{ku

i u Moldaviju ~esto trgova~kim poslovima. Kao

mladi}, po{to je prethodno pre{ao na islam, stupio

je u Tatar Pazard`iku u janji~arski od`ak kao mlad

jamak.

Proveo je kratko vrijeme u Stambolu, zatim u

Anadoliji i u~estvovao je u nekoliko krvavih gu-

{enja pobuna arapskih beduinskih plemena u Siriji

i isto~noj Palestini. Neredovno je napredovao i za-

ostajao je u usponu za svojim vr{njacima. Jedan

od razloga za to svakako je bila lahko uo~ljiva

razlika i nesrazmjera izme|u njegovog krupnog sta-

sa i naizgled velike snage s jedne, i istovremeno

grdnog kukavi~luka, s druge strane. Vojne i osva-

janja manje su ga privla~ile od gu{enja buna i obra-

~una sa slabo naoru`anim, ili ~ak golorukim bun-

tovnicima. Tako je postupao kad god je mogao i

po cijenu manjeg ratnog plijena, br`eg napredo-

vanja i svakojake druge plja~ke i nasilja. Klima,

naro~ito suh pustinjski vazduh u Siriji, nije mu

prijala, pa odlu~i da napusti janji~arski od`ak i

pre|e u Perziju, da stupi u {ahovu vojsku u Isfahanu.

Jermenina koji je potajno skupljao pla}enike za

402

{ahovu vojsku preko no}i nestade zajedno sa nov-

cem, kao da je u zemlju propao. Red`epagi ne bi

druge, nego da nakon izvjesnog vremena ode u

Aksarajski janji~arski od`ak i tamo stupi u bek-

ta{ijski dervi{ki red.

U dervi{ku tekiju uveo ga je ugledni bekta{ijski

{eih Tahir Dede Afgan. On mu je docnije svojim

vezama me|u dervi{ima u Stambolu dosta pomogao

u njegovom blagom usponu i napredovanju.

Tahir Dede Afgan bio je veliki vjerski fanatik

i mnogo vi{e pa`nje posve}ivao je biv{im hri{}ani-

ma preobra}enim u islam u prvom koljenu ili ne-

posredno, nego muslimanima ~ija je loza bila du-

ga~ka i koji ne pamte kada su njihovi preci postali

muslimani. ^inilo mu se da mora mnogo vi{e vre-

mena pro}i i mnogo vi{e pa`nje posvetiti da se

hri{}anski duh i obi~aji potpuno izbri{u iz svijesti

novih potur~enjaka. Smatrao je da ~ini najbogou-

godnije djelo ako ne `ali vremena ni truda da uporno

i kad god mu se uka`e za to prilika potire u njihovim

du{ama makar nevidljive i drugom svijetu neuo~-

ljive slojeve hri{}anskog nauka. Pomagao im je

na sve na~ine, nadziravao njihov vjerski `ivot i

obavljanje vjerskih du`nosti, hvalio njihove pos-

tupke kod mo}nih ljudi i strepio da se ne pokaju,

ili da ne uvide kako prelaskom u islam nisu dobili

ono i onoliko koliko su o~ekivali.

Tahir Dede Afgan osjetio je to jo{ dok je bio

u prizrenskom vilajetu kada je obilazio Gorane na

[ar-planini i neka arnautska plemena u okolini \a-

kovice. Mnogi potur~enjaci ne samo da se nisu

strogo dr`ali muslimanskih vjerskih zakona, nego

su kri{om u ku}ama zadr`ali mnoga hri{}anska

403

znamenja i mnoge hri{}anske obi~aje i praznike.

Nikada nisu prekidali veze, ~ak ni rodbinske odnose

sa plemenicima koji su ostali u staroj vjeri. Pre-

laskom u novu vjeru nisu prestali biti solidarni sa

nevjernicima kao zemljacima, prijateljima, kom{i-

jama i bliskim ro|acima. U tome je Tahir Dede

Afgan vidio veliku opasnost, jer je njegov svijet

bio podijeljen kao sabljom presje~en: na musli-

mane, i na one koji to nisu. Veliki i neprobojni

zid dijeli ta dva svijeta i izme|u njih nema i ne

smije biti nikakvog razumijevanja, trpeljivosti i pri-

bli`avanja. Nije priznavao ni rase, ni narode, ni

plemena. Nije bio zadovoljan {to halif pravovjernih

ima samo vrhovnu vlast nad muslimanima ma gdje

oni `ivjeli na svijetu nego je sanjario o zajedni~koj

dr`avi svih pravovjernih, ujedinjenih i pod svje-

tovnom vla{}u. Male islamske zemlje i emirati izlo-

`eni su, po njegovom mi{ljenju, neprekidnoj opas-

nosti od prepredenih nevjernika od kojih se sami

ne mogu i ne umiju odbraniti. Treba ih zato stalno

dr`ati na oku da im se u slu~aju opasnosti pritekne

u pomo}, ali bolje bi ih bilo odmah natjerati da

svoje granice utope u jedinstvenu i veliku carevinu

pravovjernih nad kojom nikada ne bi sunce zalazilo.

U~io je da musliman ima samo tri du`nosti:

potpunu pokornost Bo`ijoj volji, molitvu, rad i rat.

Vrijeme koje ne provede na molitvi treba provesti

na radu, a vrijeme koje ne provede na radu treba

posvetiti svome oru`ju. Govorio je da se u vjeru

uvuklo mnogo nevjerni~kog uticaja i da se vjera

mora o~istiti i vratiti na u~enje kakvo je imala u

doba ~etvorice prvih halifa.

404

Red`epaga se trudio da se i on istakne kao fa-

natik, pa je prema hri{}anima postupao surovo i

bezobzirno {to mu je podizalo ugled kod Tahir

Dede. To je Red`epagi pomoglo da pre|e u Stam-

bol. Tamo je uskoro postao redovan posjetilac sum-

njivih ~ajd`inica u prljavom i ru`nom dijelu Stam-

bola, u Tophani, gdje je malo pomalo sa alkohola

prelazio na droge. Uzimao je nargile sa poja~anim

dodatkom droga i padao u prijatno stanje obamrlosti

i uko~enosti predaju}i se nerazgovijetnim, ali li-

jepim snovima. Po tim ~ajd`inicama skupljalo se

dosta krupnih janji~ara, i ljudi koji su vi{e bili

naklonjeni milovanju sa mu{karcima, nego odno-

sima sa `enama. I Red`epaga je odavno imao tu

sklonost ste~enu prvo me|u Arapima, poslije me|u

Grcima, pa su mu dani provedeni u Tophani ostali

u najprijatnijoj uspomeni. Tu je upoznao i mnoge

fine i ugla|ene Stambolije ~uvene po svome obra-

zovanju, manirima i porocima. Me|u njima bilo

je bogatih posjednika, visokih ~inovnika, vje{tih

trgovaca i pjesnika. Ti pjesnici bi u odre|enim ve~e-

rima uz nargile i zeleni ~aj sa Magreba recitovali

stihove posve}ene svojim dilberima, ili mladi}ima

koji su bili uzor i oli~enje njihove ljubavi, ~e`nje

i pohote.

Gonjenja koja je s vremena na vrijeme predu-

zimao stambolski valija da bi rastjerao ova gnijezda

grijeha bila su uzaludna po{to su svi karakoli odavna

bili podmi}eni i tako od goni~a pretvoreni u sau~es-

nike.

U ~ajd`inicama na Tophani po~eo je, ustvari,

uspon Red`epagin. Preko intimnih odnosa sa ne-

kolicinom uticajnih ljudi otvorio se put njegovom

405

napredovanju. Postao je u glavnom janji~arskom

od`aku pomo}nik komandanta intendenture, odno-

sno odjeljenja ratnog plijena, a poslije je bilo sve

lak{e, uspje{nije i beri}etnije.

Sve mu je nestvarnije i smje{nije bilo propo-

vjedanje Tahir Dede o svijetu koji je kao sabljom

podijeljen kad je i u vrlini i u poroku kome se

ve} uveliko predaje i u`iva najlak{e na}i ujedinjene

ljude razli~itih rasa, vjera, porijekla i godina. Turci,

Grci, \ur|ijanci, Arapi i Jermeni sa kojima je pro-

vodio no}i u milovanjima bili su mu mnogo bli`i,

razumljiviji i dra`i od zatucanih dervi{a {to su ogo-

lili `ivot i sveli ga na puko odre|ivanje nekakvog

pravog i `igosanja nekakvog krivog puta. ^inilo

mu se da samo vrhovi i dno dru{tva znaju {ta rade

i da svi ostali izme|u te dvije sorte podlije`u fa-

natizovanju, lahkovjernosti i strpljivom ropskom

~ekanju da se stanje pobolj{a i da se stvari srede

bilo na ovom gorem, bilo na onom drugom, boljem

svijetu.

Poslije jedne ve}e pronevjere u glavnom janji-

~arskom od`aku u koju je bio umije{an i on, i

koja umalo nije bila otkrivena, Red`epaga je morao

oti}i iz Stambola i pre}i u Kazanlik da tamo sa~eka

svoju dalju sudbinu.

Me|utim, nije bilo tako vru}e i opasno kao {to

je njemu izgledalo, ili bar koliko se on bio upla{io,

pa mu uskoro prijatelji izradi{e mjesto komandanta

tvr|ave i garnizona na Adakaleu.

Na putu za Adakale zadr`ao se nekoliko dana

u Vidinu i tu bio primljen kod ~uvenog Osman

pa{e Pazvan-Oglua. Silno ga je zbunilo bogato ure-

|enje pa{inog konaka koji je po prostranstvu, na-

406

mje{taju, vrtovima i {adrvanima vi{e sli~io na sul-

tanske saraje, nego na konak jednog udaljenog pa{a-

luka. I sam Pazvan-Oglu okru`en svitom svojih

zemljaka Bo{njaka i grupom savjetnika Bonapar-

tinih oficira ostavio je dubok utisak na Red`epagu.

Osman pa{a ga je primio u prostranoj i svijetloj

od`akliji ukra{enoj skupocjenim oru`jem po zido-

vima i persijskim }ilimima po podu. Od mermernog

od`aka i na jednu i na drugu stranu ivicom velike

od`aklije pru`ali su se minderluci zastrti tamno

zelenom ~ohom bogato izvezenom zlatom po ska-

darskom uzoru. Jedna strana odaje bila je sva u

staklu sa vratima na sredini kroz koja se izlazilo

u vrt.

Pazvan-Oglu bio je ~ovjek omanjeg rasta, ali

skladno gra|en tako da se ~inio mnogo vi{i i krup-

niji, nego {to je stvarno bio, blijedog lica uokvirenog

ri|om njegovanom bradom i o~iju svjetlucavih i

vla`nih od vatre kojom ga je mu~ila i iscrpljivala

njegova opaka su{ica.

Za ru~kom na kome ga je zadr`ao, Red`epaga

se silno iznenadio kad je vidio da se u konaku

objeduje "a la franga" za stolom pokrivenim velikim

bijelim ~ar{afom i sa stolicama sa strane, a ne "a

la turka" sa sofrom i na {iltama. U razgovorima

za vrijeme ru~ka pri~alo se o Bonoparti, o prilikama

u turskom carstvu, o tajnom buntovnom udru`enju

"Heteriji" i o pjesniku Rigi od Fere, odnosno Rigas

Fereos Konstandinos Andonios Kirizija, koga je

Pazvan-Oglu upoznao dok je jo{ bio u slu`bi kod

rumunskog vojvode i za koga je imao samo naj-

ljep{e rije~i, {to je govorilo o njihovom me|usob-

407

nom dubokom po{tovanju i dugogodi{njem prija-

teljstvu.

Godinama je Red`epaga odr`avao svoje tajne

veze sa Vidinom vje{to kriju}i pred Pazvan-Ogluom

svoje veze sa Stambolom. I ko zna koliko bi to

trajalo i kako bi se sve svr{ilo da nije do{lo do

iznenadne propasti beogradskih dahija i sloma od-

metni~kih namjera i planova.

Sada je valjalo raditi brzo i djelom pokazati

svoju privr`enost i odanost Visokoj porti, a istovre-

meno i bezdu{nost i bezobzirnost prema njenim

protivnicima, buntovnicima i neprijateljima. Ako

bi ubijanje prepustio srpskim ustanicima ispao bi,

~inilo mu se, nekako ~istiji i mirniji pred samim

sobom. To su, na kraju krajeva njihovi stari ra~uni,

a njegovo je da iz tih ra~una izvu~e {to vi{e koristi

i nagrade za sebe.

Idu}i sa dahijama prema gostinskoj ku}i, musa-

firhani na drugoj obali ostrva, Red`epaga je tope}i

se od doma}inske ljubaznosti istovremeno pomi-

{ljao da mu je samo provi|enje poslalo ove nezvane

goste, ina~e njegove stare prijatelje, da njihovim

`ivotima u ovom mutnom vremenu i zemanu opere

svaku sumnju koja bi mogla pasti na njega.

Momcima koji su pratili dahije, Red`epaga je

odredio konak na donjem kraju ostrva u jednoj

prostranoj ku}i daleko od musafirhane.

Po{to su uzeli abdest i zajedni~ki klanjali ak{am

predvo|eni Mula Jusufom u molitvi, dahije i njihov

doma}in pre|o{e u drugu odaju u kojoj je bila

prostrta bogata sofra.

408

Aganlija je prvi put bio ovdje, pa zamoli do-

ma}ina, da ne prijanjaju odmah za jelo i pi}e, nego

da malo prohodaju i protegnu noge utrnule od duga

sjedenja na la|i. Zamoli ga da razgledaju Adu,

njenu tvr|avu, i malu ali bogatu ~ar{iju. Aganlijin

prijedlog Ku~uk Alija jedva do~eka, a ni ostali se

ne usprotivi{e.

Napolju je bila svijetla i topla rana no}.

Dok su i{li prema d`amiji stari Fo~o im je pri~ao

o svom prvom kratkom boravku na Adakaleu.

Bilo je to ravno prije osamnaest godina: 1196.

godine, po Hid`ri, ili 1782. po hri{}anskom ra~unu.

Odmah po hvatanju i smrti ~uvene sarajevske bra}e

i odmetnika Mori}a u @utoj tabiji iz Sarajeva ute~e

i njihov jaran odoba{a Halil Potur sa nekoliko nji-

hovih prista{a u beogradski pa{aluk.

Bo{njaci razvi{e svoje bajrake u selu Mad`aru

kod Beograda i skupi{e u okolini nekoliko stotina

janji~ara. Ubrzo se `estoko osili{e i krenu{e u sva-

kojake zulume ne samo prema hri{}anima, nego

po~e{e i muslimane kinjiti i od njih uzimati sva-

kojake namete i globe. Malo prijetnjom, malo mi-

tom pridobi{e i beogradskog muftiju i janji~arskog

zapovjednika Osmanagu, tako da nikakve `albe ni

muslimanske, a kamoli hri{}anske nisu pomagale.

Pa{a je o tome ne{to i znao, a za ne{to se pravio

i da ne zna.

Kada odoba{a Halil di`e ustanak i htjede da

svrgne beogradskog pa{u i sebe proglasi za muha-

fiza spremi se had`i-Mosto da mu odgovori i sa

deli Ahmedom i Ze}om po~e skupljati vojsku na

Potura. Oni krenu prema Beogradu i strahovito po-

tuku odoba{u Halila i njegove prista{e. Halil po-

409

bje`e, ali ga brzo uhvati{e blizu Majdanpeka, po-

sjeko{e i njegovu glavu pokloni{e beogradskom

pa{i. Tada bi udavljeno desetorica njihovih jamaka,

a muftija i Osmanaga odo{e u progonstvo. Svaki

vojnik na had`i-Mostinoj strani dobi petnaest gro{a,

a pa{a je o~ekivao veliko priznanje i nagradu od

Stambola.

Mene odredi{e, nastavi Fo~o da sa ~etvoricom

momaka sprovedem muftiju i Osmanagu na Ada-

kale. Bilo je hladno, Ramazan i na Adakale sti-

gosmo prvi dan Bajrama. Du}ani su bili zatvoreni,

svijet se zavukao u ku}e i ja ni{ta ~estito ne vidjeh,

a valjalo je {to prije grabiti natrag ku}i uz Dunav.

Slu{ao sam kasnije da je taj muftija ubrzo umro

i da je Osmanaga pobjegao u Besarabiju, tamo na{ao

neku bogatu trgovkinju, zbog njenog imanja i nov-

ca, a koliko sam ga ja poznavao vi{e u inat Turcima,

pokrstio se i pred popovima u crkvi vjen~ao s trgov-

kinjom.

Slu{aju}i Fo~inu pri~u do{li su pred veliku, ali

nelijepu i neskladnu d`amiju. Ona je prvobitno bila

crkva i gradila se za vladavine cara Leopolda. Kada

su Turci uzeli ostrvo samo su poskidali krstove,

iznutra okre~ili crkvu, sklonili oltar i prema jugu

iskopali malo udubljenje za mihrab. Tako je zgrada

zadr`ala duguljasti oblik crkve uz koju je podignuta

kamena, ali po visini neodgovaraju}a munara. Vre-

menom su je kitili i zastirali skupocjenim pokrovi-

ma, pa im se u~inilo da su je sami iz temelja podigli.

Za svakog stranca bogomolja je zadr`ala svoja dva

lica koja se nisu mogla sakriti. Na prvi pogled bila

je to d`amija, ali bi se polahko pred o~ima na

jednu stranu odvajala crkva bez krsta i zvonika, a

410

na drugu munara bez d`amije. Mislili su, valjda,

ako su na zidine koje su im ostale od hri{}ana

dodali svoje pa im to dobro slu`i, za{to na bogo-

molju koju su gradili neprijatelji njihove vjere ne

bi dodali dio svoje bogomolje, pa }e bogomolja

opet slu`iti njihovoj vjeri. Nikad se ne zna koliko

}e se ko odr`ati i ostati, pa nije uputno ni bacati

se u velike tro{kove i gradnje koje lahko mogu

sutra drugome biti od koristi, a njima samo pusta

{teta i zijan.

D`amija je izme|u dvije molitve bila pusta.

Red`epaga je na to pomi{ljao jo{ prije polaska u

{etnju i jedino je `elio da se do slijede}e molitve

vrate u musafirhanu i da ih ko ne primijeti.

Od d`amije dahije sa Red`epagom krenu{e pre-

ma ~ar{iji. Po{to si|o{e niz nekoliko stepenika pred

njima se u svijetloj no}i otvori srce naselja i ~ar{ije

koje se ina~e sa vode nije moglo vidjeti od visokih

zidina i gustih kro{nji drve}a. Aganlija je imao

utisak, nalik na ushi}enje koje bi osjetio kada bi

dobro pokrivena i zakukuljena `ena kojoj se ispod

fered`e ne vide ni godine, ni tijelo, ni lice, ni o~i,

naglo zbacila fered`u i pokazala se mlada, gola,

bujna, lijepa "sa bedrima kao labudovi."

Kao i svuda na Istoku lijepe i dragocjene stvari

morale su se ~uvati na skrovitom mjestu valjano

obezbije|enom mnogim preprekama od zavidljivih

i urokljivih o~iju prostaka i stranaca kako ne bi

izazivale njihovu zavist, mr`nju i pohlepu. Bile su

pristupa~ne samo njihovom gospodaru {to ih je

stekao ili od drugog oteo i njegovom najpovjer-

ljivijem krugu prijatelja koji su kao i on takvu, ili

sli~nu, dragocjenost posjedovali, pa nisu imali mno-

411

go neispunjenih `elja i bili gladnih o~iju u `ivotu.

Adakale je bilo na krajnjem sjeveru toga Istoka

koji se ve} uveliko krunio i raspadao u smradu i

svakovrsnoj podmitljivosti, neredu, nevjerstvu, iz-

daji i zlo~inu koji ni mudraci, ni dobronamjerni

upravlja~i, ni ~estiti i hrabri ljudi, ni veliki do-

brotvori, ni pjesnici nisu mogli spasti od kukavnog

propadanja i ostalo kao krupan i mirisan cvijet u

prljavoj kosi stare gubave prosjakinje pred vratima

nekog hrama u kojem satane slave i veli~aju Boga.

Sve je to, mo`da, izgledalo i zanosnije i ljep{e

u ovoj svehloj no}i punoj prigu{enih {umova i mi-

risa. Nazirali su se bokori ru`a isprepletenih nad

osmanlucima i povi{e kapija i pend`era. Naslu}ivao

se i `ubor ~esme koja je mogla biti i naprijed i

pozadi, i lijevo i desno od njih, ili je nije ni bilo,

ali se ona ovdje sama po sebi podrazumijevala kao

{to se podrazumijeva dobar junak na dobrom konju.

Ku}e su bile ~iste i bijele, bogato izvezene oko

prozora i ispod streha, tako da se ~inilo da tu i ne

`ive ljudi koji se bave nekim te{kim i ozbiljnim

poslovima, nego svijet koji se zabavlja i `ivi od

radosti i zadovoljstva. Skupljena pod kro{njama

ogromnih stabala kestenova i visokih jablanova,

izgledala su kao gomila {arenih uskr{njih jaja na

zelenom poslu`avniku ostrva. Poneko svjetlo u pro-

zoru i desetak ~ar{ijskih fenjera opominjali su na

neku tihu sve~anost koja kao da ovdje nikad i ne

prestaje.

Kada pro|o{e kroz veliku kapiju zakora~i{e na

krupne kamene kvadrate kojima je ~ar{ija bila po-

plo~ana. I s jedne i s druge strane re|ali su se

du}ani zatvoreni drvenim }efencima i poneka ma-

412

gaza zamandaljena te{kim gvozdenim kapcima. Od

glavnog sokaka granali su se prolazi i uli~ice i

stvarali lavirint u kome se ~ovjek prijatno osje}ao

i u kome se ni dijete ne mo`e izgubiti.

Red`epaga je svojim gostima pokazivao du}ane

tufegd`ija, u kojima se prodavalo oru`je, radionice

bi~agd`ija, gdje su se kovali jatagani i male du}ane

u kojima se prodavalo ru`ino ulje i razni slatki{i

od ru`inih latica, zatim rahatlokumi, bademi u {e-

}eru i prodavalo suho gro`|e, nekoliko sorti ba-

klava, gurabije i tatlije. U susjednoj veoma uzanoj

ulici bile su svakojake prodavnice natrpane espa-

pom koji je dolazio Dunavom i sa Istoka i sa Zapada.

Sve je bilo uredno i ~isto i po plo~niku jo{ je bilo

vode kojom je ulica polivena u smiraj dana.

Da bi izbjegao kafanu nad Dunavom u kojoj

je u ovo doba moglo jo{ biti gostiju, Red`epaga

skrenu prema drugoj strani ostrva i provede svoje

goste pored skromnog turbeta dervi{kog {eiha Mis-

kin-babe u kome su i danju i no}u gorjele svije}e.

Pored \ul-babe u Budimu i Salki-babe u Vidinu,

Miskin-baba bio je naj~uveniji i najugledniji dervi{

na Dunavu. Rodio se u Samarkandu u vladarskoj

ku}i emira Buhare kao posljednji izdanak ku}e Sa-

manaida i od malih nogu bio je okru`en pa`njom

i nje`no{}u svoje okoline. Na dvoru je dobio prvo

obrazovanje od u~itelja Persijanca, Afgana i Arapa.

Rastao je u igri, lovu, jahanju, u~enju i zabavi.

Bio je me|u prvim ma~evaocima svoje postojbine

ali i rado vi|en i me|u u~enijim svijetom. Nekako

poslije navr{enog punoljetstva oti{ao je u Hindustan

da tamo dalje nastavi svoje upoznavanje filozofije.

Bio je odmah primljen u dru{tvo mudrih ljudi, koji

414

su ga uputili u tajne u~enja Joga i upoznali ga sa

rasu|ivanjem filozofa Santija. Poku{avao je da po-

miri i dovede u sklad islamski misticizam, u koji

je ve} uveliko bio u{ao, sa novom naukom u koju

se radoznalo upu{tao. Pronalazio je neke dodirne

ta~ke koje je namjerno preuveli~avao da se nekako

odr`i na sredini izme|u dva velika misticizma. Ne-

kada nadaleko ~uven sa svoje dare`ljivosti, svjesno

se po~eo odricati svakog sjaja i jedne po jedne

nepotrebne i nekorisne stvari, dok se nije odrekao

i emirskog dostojanstva u Buhari.

Putovao je svijetom kao smjerni i pobo`ni put-

nik primaju}i milostinju i spavaju}i pred d`amijama

i tekijama. Kao vodi~ kamila ili momak kod kirid`i-

ja pre{ao je Belud`istan, do{ao do Buhare, a odatle

preko Mesopotamije, Sirije i Kurdistana stigao u

Anadoliju, gdje je namjeravao da se posveti pou-

~avanju mlade`i po medresama. O{tre anadolske

zime, na koje nije mogao da se navikne, natjera{e

ga da krene dalje i tako je na kraju svojih dugih

lutanja jednoga dana do{ao u Beograd. Ni u Beo-

gradu ne na|e mir koji je tra`io, po{to ga uskoro

po dolasku kod beogradskog pa{e opanjka ugledni

dervi{ki {eih Mustafa kako san}im {iri jeres i islamu

tu|u nauku. Morao se {to prije ukloniti, pa po|e

niz Dunav i zaustavi se na Adakaleu, procjenjuju}i

da je u jednom uskom pojasu oko Adakalea naj-

prijatnija klima na koju je u svojim dugim lutanjima

nai{ao. Na desnoj obali Dunava podi`e dervi{ku

tekiju u kojoj je obavljao zikr, ali je stanovao na

Adi, skupljaju}i i njeguju}i ljekovito bilje i lije~e}i

bolesnike. Svijet je izdaleka dolazio da kod njega

potra`i utjehe, lijeka i savjeta. Stekao je veliki ugled

415

i kod Srba i kod Turaka, i kod Vlaha, i kod Ma|ara.

Bavio se i njegovanjem i kalemljenjem vo}a, pro-

nala`enjem novih sorti i ukr{tanjem. Drugovao je

sa hafus-alijem i pod kraj `ivota otkrio je plemenitu

sortu gro`|a koju je nazvao adakalka.

Prije njega je Adakale bilo surovo i golo vojno

upori{te na isturenom mjestu sudara polumjeseca

i krsta – iza njega je ostala miri{ljava ba{ta puna

cvije}a, plodova i ptica pjeva~ica.

Prolaze}i pored Miskin-babinog turbeta, Red`e-

paga nije imao {ta da ka`e svojim gostima, osim

da je to grob nekog travara i ~udaka kome svijet

po navici i u svome neznanju i praznovjernosti i

danju i no}u pali svije}e. Ku~uk Alija se grohotom

nasmija i nazva ga ugursuzom i pezevenkom u

svojoj nesposobnosti da razumije i shvati i{ta na

svijetu {to nije njegova neposredna korist i fajda.

Ko je tada mogao slutiti prolaze}i pored velike

ba{~e i pored konaka da }e skoro pola vijeka kasnije

u toj kamenoj ku}i punoj velikih prozora, poslije

kratkotrajne pobjede u Pe{ti i poraza kod Vilago{a,

provoditi sumorne dane veliki mad`arski buntovnik

Ko{ut Lajo{!? Utekao je od austrijskog cara i ruskih

kozaka da ga od Habzburga za{tite Osmanlije i

dozvole mu da sa Ade ode u Stambol.

Poslije {etnje Red`epagu i njegove goste ~ekala

je sofra. Bilo je pe~ene bravetine, bureka, pilava,

~imbura, bamje, svakojakih salata i velika, jo{ vru}a

i pod sa~em pe~ena, poga~a. Red`epagini momci

uneso{e bardake sa rakijom i ~ibuke. Starom Fo~i,

koji nije mario {ljivovicu, Red`epaga ponudi bardak

stare kavadarske mastike i starac se kao dijete obra-

dova. Dahije ni u putu nisu oskudijevale u hrani

416

i pi}u, ali ih ovako bogata sofra i Red`epagina

pa`nja, ipak, prijatno iznenadi. Takve gozbe i |a-

konije nisu se spremale za svakoga i svakog dana.

Osim toga, doma}in je za svoje goste imao mnogo

lijepih rije~i, naro~ito uva`avaju}i njihovu nepo-

slu{nost i nepopustljivost prema Porti.

Dahije su bile te{ke pijanice, ali se odavno nisu

ovako dobro osje}ale pored rakije, koja ih je onako

umorne i naglo opusto{ene brzo uspavljivala i hva-

tala. Stari Fo~o bio je ve} klonuo. Oborio je glavu

na prsa i na mahove ne{to nerazumljivo mumlao.

Mula Jusuf natjera Aganliju da pjeva. Aganlijin

glas prolamao se musafirhanom. Ku~uk Alija se

izvrnuo na minderluk i le`e}i se nalijevao. Mula

Jusuf kolutao je o~ima kao da }e pasti u svoja

bolesna prvi|enja. Red`epaga je bio uznemiren,

ali je to vje{to prikrivao, iako vi{e nije bilo potrebe

da to ~ini. I Aganlija je sve vi{e kunjao, pa je sa

pjesme polahko prelazio na zijevanje.

Red`epaga iza|e, pre|e avliju, pope se na kulu

i zapali veliki fenjer, {to je bio ugovoreni znak sa

ustanicima na drugoj obali Dunava.

Ne pro|e dugo vremena i za~u se lagahan {um

vesala. Stojkovi} je sa ustanicima polahko prilazio

obali. Dogovori{e se da bez velike nu`de ne upo-

trebljavaju vatreno oru`je, kako ne bi dizali ne-

potrebnu galamu i uzbunili svijet.

Red`epaga osta pred vratima, a ustanici sa isuka-

nim hand`arima upado{e u musafirhanu.

No`evi su se zabadali u prsa i utrobe dahija

takvom brzinom da nisu imali vremena ni da se

pomaknu, a kamoli da se brane.

417

Jedino je Aganlija ve} ranjen bacao prema na-

pada~ima dijelove namje{taja i posu|e i {titio se

izvrnutom sinijom. Kada se povukao do praga i

le|ima otvorio vrata, prestravljeni Red`epaga za-

bode mu no` u le|a i Aganlija pade na koljena.

Sna`nim udarcem u ki~mu i jednim zamahom han-

d`ara Red`epaga mu odrubi glavu. Glava odletje

i pade me|u isprolijevanu rakiju i ostatke razbacane

hrane.

Bilo je to u no}i izme|u 24. i 25. juna.

Bilo je to godine 1804.

418

BIOGRAFIJA

BIBLIOGRAFIJA

LITERATURA

BIOGRAFIJA

Zulfikar Zuko D`umhur, putopisac, slikar i kari-

katurista ro|en je u Konjicu 24.9.1920. godine. Poti~e

iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Ab-

duselam i majka Vasvija ro|ena Rufo. Osnovnu {kolu

i ni`u gimnaziju je zavr{io u Beogradu, gdje mu je

otac radio kao imam, a vi{u gimnaziju u Sarajevu 1939.

Po~eo je studirati pravo, ali je pre{ao na likovnu aka-

demiju i zavr{io je u klasi Petra Dobrovi}a. Prve crte`e

je objavio u Narodnoj armiji 1947, a od tada sara|uje

kao karikaturista i ilustrator u Je`u, Borbi, Vetrenja~i,

Politici, Oslobo|enju, reviji Danas, NIN-u kao stalni

saradnik i urednik. Objavio je vi{e od 10.000 karikatura.

Napisao je scenarije za vi{e kratkih i tri za igrane fil-

move. Uradio je 35 scenografija za pozori{te, a pos-

ljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji

kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu,

29.11.1989. godine.

421

BIBLIOGRAFIJA

1. NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI, Svjetlost, Sara-

jevo, 1958.

2. PISMA IZ AZIJE, Prva knji`evna komuna, Mostar,

1973.

3. HODOLJUBLJA, Znanje, Zagreb, 1982.

4. PUTOVANJE BIJELOM LA\OM, Sarajevo, 1982.

5. IZABRANA DJELA ZUKE D@UMHURA, 1-7

(Nekrolog jednoj ~ar{iji, Pisma iz Azije, Putovanje

bijelom la|om, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evro-

pe, Stogodi{nje pri~e, Adakale).

422

LITERATURA

1. A.: Z(uko) D`(umhur) – Nekrolog jednoj ~ar{iji,

Politika, Beograd, 7.12.1958.

2. Anonim: Preseli Zuko, Preporod, Sarajevo, XX/1989,

24/3164, 20.

3. Andri}, Ivo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Nekrolog

jednoj ~ar{iji, Svjetlost, Sarajevo, 1958, 7-9.

4. Bad`ak, Edhem: Na vijest o smrti Zuke D`umhura,

Oslobo|enje, Sarajevo, XLVI/1989, 14888, 15.

5. Bulatovi}, B.: Zuko D`umhur, Vjesnik, Zagreb,

15.2.1959.

6. Cvijeti}, Ljubomir: Tragom slutnje u: Rasprave i

kritike, ^akavski sabor, Split, 1978.

7. Cvijeti}, Ljubomir: Zuko D`umhur – Pisma iz Azi-

je, Mostar, 1973. Odjek, Sarajevo, XXVII/1974, 14,

16.

8. D`afi}, Rizo: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb,

1982. Provincija, 1983, 41, 114-122.

9. Finci, Eli: @estoko i pomamno – Sudanija Petra

Ko~i}a u dramatizaciji Zuke D`umhura, Politika,

Beograd, 6.5.1964, 16.

10. Hand`i}, Izet: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mo-

star, 1973. Razvitak, Beograd, IV/1976, 4-5, 58-59.

11. Husi}, D`avid: Savremenici – Z(ulfikar) D`(umhur),

Oslobo|enje, Sarajevo, 23.3.1958.

12. Juri{i}, Jakov: Slike sa Istoka, nad putopisima Zuke

D`umhura, Odjek, Sarajevo, XXXVIII/1985, 6, 13-

-14.

423

13. Kapor, Momo: Ko se boji Zuke D`umhura, Izraz,

Sarajevo, IX/1965, 10, 984-97.

14. Kapor, Momo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Ho-

doljublja, Zagreb, 1982.

15. Karamehmedovi}, Muhamed: Pjesnik crte`a i rije~i

(Zuko D`umhur 1921-1989), Odjek, Sarajevo,

XLII/1989, 24,7.

16. Majstorovi}, S.: (Zuko) D`umhur, NIN, Beograd,

7.8.1955, 240.

17. Maksimovi}, M.: D`umhurevi putopisi, Ilustrovana

politika, Beograd, 17.2.1959.

18. Mili}, @.: (Zuko) D`umhur, Knji`evne novine, Be-

ograd, 15.2.1955.

19. Mirkovi}, M.: (Zuko) D`umhur, Mladost, Beograd,

22.2.1959.

20. Musabegovi}, Jasmina: Putopisna proza (Zuke D`um-

hura), Izraz, Sarajevo, XXIX/1984, 6, 454-459.

21. Perovi}, Sreten: Putopisna poezija Zulfikara D`um-

hura, Slovo Gor~ina, Stolac, 1983, 11, 34-35.

22. Perovi}, Sreten: San i java jednog svijeta (o pu-

topisnoj prozi Zuke D`umhura), Pobjeda, Titograd,

XXXIX, 6333, 23.7.1983.

23. Perva, Bajro: Sa d`enaze Zulfikar Zuke D`umhura,

Preporod, Sarajevo, XX/1989, 977.

24. Prohi}, Eleonora: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,

Mostar, 1973, Izraz, Sarajevo, XIX/1975, 6, 814-

-816.

25. Proti}, M.: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji,

Sarajevo, 1958. NIN, Beograd, 16.8.1959.

26. Re|ep, Dra{ko: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj

~ar{iji, Sarajevo, 1958. Letopis Matice srpske, N.

Sad, CXXXV/1959, CCCLXXXIII/3, 289-291.

27. Savkovi}, Nada: Zukina umetni~ka lukavstva, Dnev-

nik, Novi Sad, XLV, 14640, 2.7.1987.

424

28. Stojanovi}, Radoslav: Zuko D`umhur – Hodoljublja,

Zagreb, 1982. Jedinstvo, Pri{tina, XXXVIII, 155,

(29.6.1982).

29. [op, Ivan: Vedri Orijent (Uz putopisnu prozu Zuke

D`umhura), Knji`evne novine, Beograd, XXVI, 464,

(1.6.1974).

30. Tahmi{~i}, Husein: Zuko D`umhur – Nekrolog jed-

noj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. Oslobo|enje, Sarajevo,

3.3.1959.

31. Tanaskovi}, Darko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,

Savremenik, XX/1974, 8-9, 817-818.

32. To{ovi}, Risto: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Politika,

Beograd, 22.2.1959.

33. Trifkovi}, Risto: Putovima gospodnjim… autosto-

pom, Izraz, Sarajevo, III/1959, 4, 422-429.

34. Trifkovi}, Risto: Pisma iz Azije, Mostar, 1974. Os-

lobo|enje, Sarajevo, XXXI, 9274, (30.3.1974).

35. Ten`era, Veselko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,

Mostar, 1974. Vjesnik, Zagreb, XXXV, 9719, (9.

i 10.6.1974).

36. Vlaj~i}, Milan: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Za-

greb, 1982. NIN, Beograd, 1982, 1649, 37.

37. Vojvodi}, R.: Putovanje u svet, Z. D`umhur – Ne-

krolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958, Knji`evne no-

vine, Beograd, 13.2.1959.

38. @. I. (@eljko Ivankovi}): Zuko D`umhur – Hodo-

ljublja, Zagreb, 1982. Lica, Sarajevo, X/1982, 4-6,

117-118.

Priredio

Mustafa ]EMAN

425

NAPOMENA

U izboru tekstova Zulfikara Zuke D`umhura Puto-

pisi sve tekstove koji su u ranijim izdanjima pisani

ekavski, prire|iva~ je dosljedno ijekavizirao, a prema

zahtjevu samoga autora. Ovaj zahtjev D`umhur je iska-

zao prire|iva~u, ba{ kao i Aliji Isakovi}u i Ivanu Lovre-

novi}u, redaktorima i prire|iva~ima knjige putopisa u

ediciji "Savremena knji`evnost naroda i narodnosti Bos-

ne i Hercegovine u 50 knjiga", Svjetlost, Sarajevo,

1984/1985, knjiga 50, Putopisi (izbor), str.537.

Smatrao sam potrebnim da u izbor putopisa Nekrolog

jednoj ~ar{iji uvrstim i putopise Pustolovina vremena,

Od jegulje do `abljih bataka i Album fratara, p~ela i

konduktera, s obzirom na ~injenicu da je D`umhur ve}

u prvom i kasnijim izdanjima uvrstio u njega putopis

iz Po~itelja Grad zelene brade.

Uvrstio sam u Putopise tako|er i prozu Adakale,

iako sam svjestan da, strogo uzev{i, ona samo grani~i

s putopisom.

F. R.

426

SADR@AJ

Fahrudin Rizvanbegovi}: PJESNIK ZELENE BRADE. . . . 5

Zuko D`umhur: PUTOPISI

NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI

Grad zelene brade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Juksek–Kaldrma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Kasaba na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

April na Sirked`iju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Osveta mrtvih sultana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Nekrolog jednoj ~ar{iji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

D`ambaz–tepe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Galija pod }eramidom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

Putovanje po besmislu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

Zapisi pod gorom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

Trube u Jerihonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Pijesak i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Pustolovina vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

Od jegulje do `abljih bataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Album fratara, p~ela i konduktera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

PISMA IZ AZIJE

AFGANISTAN

Put u Bamijan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Mrtva voda Amurdarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

Ni raj, ni kraj putovanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

^arobna visoravan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

Hiljadu i jedna tuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Tako je govorila @uta Kamila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Palme i prangije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160

Kolijevka Arijevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Kajzer i tri bezbo`ne pa{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

Prah, pepeo i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178

ARIJANA

Lanjski snijeg u Teheranu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Na persijskom bitpazaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194

Visoka {kola marifetluka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

Pusto carsko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204

Jermenska \ulfa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210

Vrijeme pjesnika i davnih junaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

Dolina plodnog polumjeseca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

Sluginog sluge sluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229

Bronzani konjanik u Isfahanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

Na grobu Hafizovom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243

Ananas sa slatkom od ru`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250

Opro{taj od cvijetnog [iraza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

Pirina~ i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

PISMA IZ AFRIKE

MAROKO

Kajzer Viljem i kajzerica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275

Odoh ja u Marake{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280

^ista~i obu}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285

Maestro Vinston. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290

I nikad, nikad vi{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295

Pohod u Karauin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300

Kod dva kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305

AL@IR

El Ned . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

Groblja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314

Sahara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315

Kazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316

HODOLJUBLJA

Figueras jedne no}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319

Hram Antonija Gaudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

Milostiva gospa Saragosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329

Francisko Goja Lucientes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334

Silni aga Zuloaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339

U odajama El Eskorijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344

Alkazar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350

Uga{ene vatre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

Bila je svadba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362

Odoh ja u Sevilju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368

Na slici don Diega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373

ADAKALE

Adakale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . . . . . . . 419

Napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426

Zuko D`umhur

PUTOPISI

Izdava~

Bo{nja~ka zajednica kulture

Izdava~ko preduze}e "Preporod"

Sarajevo

Branilaca Sarajeva 30

Za izdava~a

MUNIB MAGLAJLI]

Tehni~ki urednik

MURIZ RED@OVI]

Lektor

BEHIJA VRANI]

Korektor

MERSIJA ]EHI]

Ra~unarska priprema

AMIR [PICA

[tampa

???

Za {tampariju

???

[tampano u 3 000 primjeraka

1997.

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,

Sarajevo

886.4-992

UDK 886.4.09 D`umhur, Z.

012 D`umhur, Z.

D@UMHUR, Zuko

Putopisi / Zuko D`umhur ; [priredio Fahrudin Rizvanbe-

govi}]. – Sarajevo : Bo{nja~ka zajednica kulture, IP "Preporod",

1997. – 426 str. : ilustr. ; 21 cm. – (Bo{nja~ka knji`evnost

u 100 knjiga ; 57)

Pjesnik zelene brade: str. 5-16. – Biografija: str. 421. – Bibliografija

/ priredio Mustafa ]eman: str. 422-425. – Napomena / F. R.:

str. 426.

ISBN 9958-820-02-1

Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i

Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od

21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu

na promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela

edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet

ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.