narodni mentalno zdravlje - zzjzpgz.hr · mentalno oboljeli ~lan obitelji zajednica izvor stresa...

30
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST 2 sije~anj-velja~a 2004 NARODNI ZDRAVSTVENI L I S T mjese~nik za unapre|enje zdravstvene kulture Izdaje ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE @UPANIJE Za izdava~a Doc. dr. sc. Vladimir Mi}ovi}, dr. med. Ure|uje Odjel socijalne medicine Odsjek za zdravstveni odgoj Redakcijski savjet Doc. dr. sc. Vjekoslav Baka{un, dr. med.; Suzana Jankovi}, dr. med.; mr. sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; doc. dr. sc. Vladimir Mi}ovi}, dr. med.; Vladimir Sme{ny, dr. med.; prof. dr. sc. Ante [krobonja, dr. med.; dr. sc. Marija Varo{~i}; doc. dr. sc. Milan Zgrabli}, dr. med.; tel. 21-43-59, 35-87-26, fax 21-39-48 Odgovorni urednik Vladimir Sme{ny, dr. med. Glavni urednik Suzana Jankovi}, dr. med. Lektor Vjekoslava Lenac, prof. Grafi~ko-tehni~ko ure|enje i priprema za tisak "Digital point" d.o.o. – Rijeka Rje{enje naslovne stranice Dr. sc. Sa{a Ostoji}, dr. med. Na naslovnici: Pablo Picasso: “Glava `ene” Uredni{tvo 51000 Rijeka, Kre{imirova 52/a po{t. pret. 382 tel. 21-43-59, 35-87-92 fax 21-39-48 http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.) Godi{nja pretplata 30.00 kn @iro ra~un 2402006-1100028208 • Godi{nja pretplata za inozemstvo: SFRS 10.- • Devizni ra~un kod Rije~ke banke d.d. Rijeka, SWIFT: RBRIHR 2X 7001-3393585-ZZJZPG@ RIJEKA Tisak "Studiograf" – Rijeka "NZL" je tiskan uz potporu Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke. MENTALNO ZDRAVLJE – DRU[TVENI PRIORITET M entalno zdravlje ili, popularnije re~eno, du{evno zdravlje od pamtivijeka je zasebno i pomalo izdvojeno podru~je za{tite zdravlja. To je jedno od rijetk- ih, ako ne i jedino podru~je ljudskog zdravlja kojim se bave dvije djelat- nosti. Osim medicine, naj~e{}e preko specijalnosti koju zovemo psihijatrija ("lije~enje du{e"), tu je i psihologija ("znanje o du{i"), odvojena i "otrgnuta" od medicine, smje{tena u porodicu "dru{tvenih znanosti". No, o logi~nosti i dosljed- nosti raznih podjela drugom zgodom. Poreme}aji du{evnoga zdravlja, du{evne bolesti, na`alost su u porastu. Na to ukazuju sva ozbiljna svjetska istra`ivanja. Nedavno provedena anketa na podru~ju Primorsko-goranske `upanije (kvalitativno istra`ivanje – odgovor na pitanje: "Koji je zdravstveni problem po va{em mi{ljenju najvi{e zapostavljen?") dala je za mnoge iznena|uju}i rezultat: du{evno zdravlje je na prvom mjestu. Treba istaknuti da prob- lemi du{evnoga zdravlja uklju~uju i bolesti ovisnosti (alkoholizam i ovisnosti o drogama), s nespornim psihi~kim posljedicama. [to o svemu tomu ka`e Svjetska zdravstvena organizacija? Od ukupno 21 cilja projekta "Zdravlje za sve u XXI. stolje}u", mentalno zdravlje je na visokom {estom mjestu! 6. CILJ – UNAPRE\ENJE MENTALNOGA ZDRAVLJA Do 2020. godine, treba unaprijediti psihosocijalno stanje i u~initi dostup- nom za{titu ljudi s problemima s mentalnim zdravljem. Posebno treba: 6.1. znatno smanjiti prevalenciju i {tetne utjecaje na mentalno zdravlje, a pove}ati sposobnost ljudi da se i sami nose sa stresnim `ivotnim doga|ajima; 6.2. smanjiti stopu samoubojstava za najmanje jednu tre}inu, naro~ito u zemlj- ama i skupinama stanovni{tva gdje su te stope najvi{e. Cilj se mo`e posti}i ako: – se vi{e pa`nje pokloni unapre|enju i za{titi mentalnoga zdravlja tijekom `ivota, posebno skupinama koje su socijalno i ekonomski u nepovoljnijem polo`aju; – `ivotno i radno okru`enje bude ure|eno tako da pomogne ljudima svih `ivot- nih dobi: ste}i osje}aj sklada, izgraditi i odr`ati dru{tvene odnose i uhvatiti se u ko{tac sa stresnim doga|ajima i situacijama; – zdravstvene i druge slu`be za skrb budu osposobljene za radno otkrivanje problema mentalnoga zdravlja i pru`anje primjerene pomo}i; – slu`be za osobe s problemima mentalnoga zdravlja pru`aju kvalitetnu skrb, uz primjerenu povezanost slu`bi socijalne skrbi i zdravstvene za{tite, obra}aju poseb- nu pozornost pru`anju pomo}i u kriznim situacijama te manjinama i skupinama u nepovoljnijem polo`aju; – budu uva`avana ljudska prava i pobolj{ana kvaliteta `ivota osoba s problemi- ma mentalnoga zdravlja, posebno onih s kroni~nim poreme}ajima. Od svih problema du{evnoga zdravlja koji su u dokazanom porastu, mogu se istaknuti tri: 1. posljedice, naj~e{}e neizlje~ive, uzimanja opojnih droga (od toga one tzv. amfe- taminske skupine, npr. "ekstazy", kod nekih osoba ostavljaju trajne posljedice ve} nakon prve doze); 2. svi oblici tjeskobnih stanja (anksioznost) koja se javljaju kod svih uzrasta, a izravno su u vezi s osje}ajem socijalne nesigurnosti (kod djece problemi u obitelji, ali i oni u {koli; kod odraslih radna nesigurnost; kod starijih strah od neima{tine); 3. depresija, po nekima bolest XXI. stolje}a, djelomi~no u porastu zbog op}eg (ali ~esto ne i kvalitetno) produljenja ljudskog vijeka. Problemi du{evnoga zdravlja, mo`da najmanje od svih problema zdravlja, ovise o uspje{nosti medicine, ~ega su ve} svjesni i ljudi sasvim prosje~ne op}e naobrazbe. ODGOVORNI UREDNIK

Upload: others

Post on 02-Sep-2019

9 views

Category:

Documents


2 download

TRANSCRIPT

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

2sije~anj-velja~a 2004

N A R O D N IZ D R AV S T V E N I L I S Tmjese~nik za unapre|enje

zdravstvene kulture

Izdaje

ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO

PRIMORSKO-GORANSKE @UPANIJE

Za izdava~a

Doc. dr. sc. Vladimir Mi}ovi}, dr. med.

Ure|uje

Odjel socijalne medicine

Odsjek za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjet

Doc. dr. sc. Vjekoslav Baka{un, dr.

med.; Suzana Jankovi}, dr. med.; mr.

sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; doc. dr.

sc. Vladimir Mi}ovi}, dr. med.; Vladimir

Sme{ny, dr. med.; prof. dr. sc. Ante

[krobonja, dr. med.; dr. sc. Marija

Varo{~i}; doc. dr. sc. Milan Zgrabli}, dr.

med.; tel. 21-43-59, 35-87-26,

fax 21-39-48

Odgovorni urednik

Vladimir Sme{ny, dr. med.

Glavni urednik

Suzana Jankovi}, dr. med.

Lektor

Vjekoslava Lenac, prof.

Grafi~ko-tehni~ko ure|enje i

priprema za tisak

"Digital point" d.o.o. – Rijeka

Rje{enje naslovne stranice

Dr. sc. Sa{a Ostoji}, dr. med.

Na naslovnici:

Pablo Picasso: “Glava `ene”

Uredni{tvo

51000 Rijeka, Kre{imirova 52/a

po{t. pret. 382

tel. 21-43-59, 35-87-92

fax 21-39-48

http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.)

Godi{nja pretplata 30.00 kn

@iro ra~un 2402006-1100028208 •

Godi{nja pretplata za inozemstvo:

SFRS 10.- • Devizni ra~un kod Rije~ke

banke d.d. Rijeka, SWIFT: RBRIHR 2X

7001-3393585-ZZJZPG@ RIJEKA

Tisak

"Studiograf" – Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjela

gradske uprave za zdravstvo i socijalnu

skrb Grada Rijeke.

MENTALNO ZDRAVLJE –DRU[TVENI PRIORITET

Mentalno zdravlje ili, popularnije re~eno, du{evno zdravlje od pamtivijeka jezasebno i pomalo izdvojeno podru~je za{tite zdravlja. To je jedno od rijetk-ih, ako ne i jedino podru~je ljudskog zdravlja kojim se bave dvije djelat-

nosti. Osim medicine, naj~e{}e preko specijalnosti koju zovemo psihijatrija("lije~enje du{e"), tu je i psihologija ("znanje o du{i"), odvojena i "otrgnuta" odmedicine, smje{tena u porodicu "dru{tvenih znanosti". No, o logi~nosti i dosljed-nosti raznih podjela drugom zgodom.

Poreme}aji du{evnoga zdravlja, du{evne bolesti, na`alost su u porastu. Na toukazuju sva ozbiljna svjetska istra`ivanja. Nedavno provedena anketa na podru~juPrimorsko-goranske `upanije (kvalitativno istra`ivanje – odgovor na pitanje: "Kojije zdravstveni problem po va{em mi{ljenju najvi{e zapostavljen?") dala je za mnogeiznena|uju}i rezultat: du{evno zdravlje je na prvom mjestu. Treba istaknuti da prob-lemi du{evnoga zdravlja uklju~uju i bolesti ovisnosti (alkoholizam i ovisnosti odrogama), s nespornim psihi~kim posljedicama.

[to o svemu tomu ka`e Svjetska zdravstvena organizacija? Od ukupno 21 ciljaprojekta "Zdravlje za sve u XXI. stolje}u", mentalno zdravlje je na visokom {estommjestu!

6. CILJ – UNAPRE\ENJE MENTALNOGA ZDRAVLJADo 2020. godine, treba unaprijediti psihosocijalno stanje i u~initi dostup-

nom za{titu ljudi s problemima s mentalnim zdravljem.Posebno treba:6.1. znatno smanjiti prevalenciju i {tetne utjecaje na mentalno zdravlje, a

pove}ati sposobnost ljudi da se i sami nose sa stresnim `ivotnimdoga|ajima;

6.2. smanjiti stopu samoubojstava za najmanje jednu tre}inu, naro~ito u zemlj-ama i skupinama stanovni{tva gdje su te stope najvi{e.

Cilj se mo`e posti}i ako:– se vi{e pa`nje pokloni unapre|enju i za{titi mentalnoga zdravlja tijekom

`ivota, posebno skupinama koje su socijalno i ekonomski u nepovoljnijem polo`aju;– `ivotno i radno okru`enje bude ure|eno tako da pomogne ljudima svih `ivot-

nih dobi: ste}i osje}aj sklada, izgraditi i odr`ati dru{tvene odnose i uhvatiti se uko{tac sa stresnim doga|ajima i situacijama;

– zdravstvene i druge slu`be za skrb budu osposobljene za radno otkrivanjeproblema mentalnoga zdravlja i pru`anje primjerene pomo}i;

– slu`be za osobe s problemima mentalnoga zdravlja pru`aju kvalitetnu skrb, uzprimjerenu povezanost slu`bi socijalne skrbi i zdravstvene za{tite, obra}aju poseb-nu pozornost pru`anju pomo}i u kriznim situacijama te manjinama i skupinama unepovoljnijem polo`aju;

– budu uva`avana ljudska prava i pobolj{ana kvaliteta `ivota osoba s problemi-ma mentalnoga zdravlja, posebno onih s kroni~nim poreme}ajima.

Od svih problema du{evnoga zdravlja koji su u dokazanom porastu, mogu seistaknuti tri:1. posljedice, naj~e{}e neizlje~ive, uzimanja opojnih droga (od toga one tzv. amfe-

taminske skupine, npr. "ekstazy", kod nekih osoba ostavljaju trajne posljediceve} nakon prve doze);

2. svi oblici tjeskobnih stanja (anksioznost) koja se javljaju kod svih uzrasta, aizravno su u vezi s osje}ajem socijalne nesigurnosti (kod djece problemi uobitelji, ali i oni u {koli; kod odraslih radna nesigurnost; kod starijih strah odneima{tine);

3. depresija, po nekima bolest XXI. stolje}a, djelomi~no u porastu zbog op}eg (ali~esto ne i kvalitetno) produljenja ljudskog vijeka.

Problemi du{evnoga zdravlja, mo`da najmanje od svih problema zdravlja, oviseo uspje{nosti medicine, ~ega su ve} svjesni i ljudi sasvim prosje~ne op}e naobrazbe.

ODGOVORNI UREDNIK

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

3sije~anj-velja~a 2004

Hospitalizacija oboljelih iz tihskupina bolesti vi{estruko je ve}a,7,6%, i dugo traje, naj~e{}e zbog

shizofrenije u dobnoj skupini od 20 do 59godina i demencije poslije 65. godine`ivota. Po pregledima u ambulantamaprimarne zdravstvene za{tite, postotniudio skupine du{evnih bolesti iporeme}aja kretao se od 4-5% i s timpostotkom ta je skupina na 9. mjestu narang listi. Od toga su u oko 60% utvr|eneneuroze i afektivni poreme}aji povezanisa stresom, u oko 8% du{evni poreme}ajii poreme}aji pona{anja uzrokovani uzi-manjem alkohola, u 8% shizofrenija, uoko 6% senilnost i demencija pa epilep-sija, PTSP itd. Zna~ajan je porast obo-ljelih od depresije, uklju~uju}i neurotskedepresivne sindrome. Zapa`en je i porastdementnih stara~kih pojava, a od njih60% zauzima Alzheimerova bolest.Prema tome, mentalni poreme}aji ibolesti onesposobljuju, ali od njih se umanjoj mjeri umire. Vrlo su zna~ajnipodaci, za 2002. godinu, da oko 10%stanovnika uzima sedative, pa su oni poutro{ku lijekova na prvom mjestu, a nadrugom su antibiotici. U svijetu oko 500milijuna ljudi boluje od nekog oblikamentalnog poreme}aja; jedna tre}inanesposobnosti uzrokovana je njima. Oko25% ljudi razvije jedan ili vi{e mentalnihporeme}aja u nekom od `ivotnih raz-doblja.

Bolje sprije~iti...Ti su podaci nesumnjivo upozorava-

ju}i. U svijetu i u nas bilje`i se porastbroja oboljelih od mentalnih poreme}ajai bolesti, jo{ je uvijek zna~ajan brojlije~enih u skupim i depresivnimbolni~kim uvjetima, a potro{ak psihofar-

maka vrtoglavo raste. Zdravstvo i medi-cina suo~avaju se s pojavom bolesti kojese pribli`avaju mjestu {to ga zauzimajuneke druge kroni~ne nezarazne bolesti.Neuroze i afektivni poreme}aji povezanisa stresom, posljedice alkoholizma, raznadementna stanja u starosti sve vi{eoptere}uju lije~nike op}e medicine.Dru{tvo je ugro`eno posljedi~nim stanji-ma: nasilni~kim pona{anjem osoba sdu{evnim smetnjama, samoubojstvima,alkoholnim psihozama, kriminalitetomovisnika itd. Psihijatrijska kurativa jo{ jeuvijek u prvom planu, a zapostavljena jesve potrebnija mentalna preventiva, kojabi mogla o~uvati mentalno zdravlje izaustaviti porast mentalnih poreme}aja ibolesti.

Nevidljiv po~etak bolestiPsihijatrija je medicinsko-psiholo{ka

znanstvena disciplina koja se baviprou~avanjem, spre~avanjem i lije~enjempsihi~kih abnormalnosti i du{evnihbolesti i za{titom du{evnog zdravlja, pro-matraju}i bolesnika i bolest u kontekstusredine i njegovih odnosa s okolinom.Du{evne bolesti ili psihoze poreme}aji supsihi~kog `ivota, ~esto nepoznatogapodrijetla i ~esto do`ivotne. To su npr.shizofrenija, mani~no-depresivna psi-hoza, paranoja, depresija, alkoholi~nepsihoze, neke epilepsije; neuroze nespadaju u psihoze. Granice izme|u nor-male i po~etka bolesti na psihi~kompodru~ju nisu lako uo~ljive. Zbognejasnog prijelaza od grani~nih do psi-hopatolo{kih dimenzija nastaju te{ko}edijagnosticiranja i terapije, kojima je uodre|enim periodima tretmana pouzdanodorastao specijalist psihijatar. Psihijatrij-ska dijagnostika i terapija izrazito je

interdisciplinarna struka koja zahtijevapovezivanje psihijatrije, neurologije, psi-hologije, neuroradiologije, molekularnemedicine i genetike, biokemije, psiho-farmakologije i drugih disciplina. Usuvremenoj psihijatriji naglasak je navanjskim, dru{tvenim i ekonomskimutjecajima na pojedinca, koji danas i sampostaje sudionik u razrje{avanju te{ko}asvojih bolesnih zbivanja. Obitelj imaposebnu va`nost za razvoj du{evnozdrave i zrele li~nosti. Podskupine su psi-hijatrije gerontopsihijatrija i dje~ja psihi-jatrija. Psihoanalizu kao metodu lije~enjauveo je Freud, provode je posebno izo-bra`eni stru~njaci i ponekad traje neko-liko godina. U takvim uvjetima i okol-nostima lije~enje du{evnih bolesnika ubolnici ("ludnici"), kao anakronizamnegda{nje psihijatrije, pomalo ustupamjesto ambulantnom lije~enju.Psihofarmaci, tj. psihotropni lijekovi,imaju nedvojben terapijski u~inak, nokako ih ima oko tisu}u, treba dobro poz-navati i njihov korisni u~inak, i {tetnodjelovanje, i nus-pojave.

Valja spomenuti da takozvane psiho-somatske bolesti ne spadaju u skupinudu{evnih poreme}aja – to su tjelesne,organske bolesti kojima uzrok le`i, osimunutarnje dispozicije i izlo`enosti vanj-skim ~imbenicima, u psihosocijalnim istresnim izazovnim ~initeljima, kao npr.kod pepti~kog ulkusa dvanaesterca ili`eluca.

Posao za stru~njakaZa tako kompleksne skupine bolesti,

kao {to su du{evni poreme}aji i bolesti,~iji uzroci ~esto nisu poznati ili suzamr{eni endogeni genetski ili biokemi-jski, ~ija je rana dijagnostika te{ka, ~ije je

MENTALNO ZDRAVLJE, POREME]AJI I BOLESTI

RAZMI[LJANJA O ORGANIZACIJIZDRAVSTVENE ZA[TITE

Prate}i podatke u Godi{njaku hrvatske zdravstvene slu`be za 2000. godinu vidi se da uRang-ljestvici deset vode}ih uzroka smrti nema du{evnih poreme}aja i poreme}aja pona{anja

niti kongenitalnih abnormalnosti; njihov je postotni udio u smrtnosti tek 1,54%.

Mentalno oboljeli ~lan obitelji

ZAJEDNICA IZVOR STRESA

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

4sije~anj-velja~a 2004

lije~enje vrlo specifi~no i odudara odklasi~nog lije~enja ostalih bolesti ~ovje-ka, za njih dijagnosti~ar-terapeut morabiti velik znalac tog uskog podru~jamedicine – specijalist psihijatar. On moraraspolagati suvremenim tehni~kimdijagnosti~kim i terapeutskim ure|ajima.On mora izbjegavati bolni~ko lije~enje,koje nerijetko mo`e imati ne`eljenu~inak na bolesnika; prete`no se hospi-taliziraju za okolinu i za sebe opasnibolesnici. Princip je terapije osobni pris-tup i vje{ta i strpljiva komunikacija teispravna farmakopsihoterapija. To psihi-jatar mo`e svladati uz pomo} lije~nikaop}e medicine koji }e, poslije uvodne,uskospecifi~ne obrade psihijatra, po nje-govim uputama nastaviti lije~enje, raz-govore i kontrolu bolesnika, uz komu-nikaciju s njegovom obitelji i uz pomo}patrona`ne sestre. Za takvo preuzimanjementalnih bolesnika lije~nik op}e medi-cine mora biti dobro izobra`en, u skloputrajne stru~ne izobrazne koja, kao i nasvim podru~jima medicine, mora bitido`ivotna, u svim zanimanjima, ali umedicini naro~ito. Psihijatar svakako,bez obzira na visoku kvalitetu lije~nikaop}e medicine, mora ostati u povre-menom kontaktu s bolesnikom. Psihijatarostaje dijagnosti~ko-terapeutska osovina.U njegovom je djelokrugu rada i funda-mentalna znanost: istra`ivanje stani~nih imolekularnih mehanizama, genetskeuzro~nosti, genska terapija, autoimuniuzro~ni procesi, kongenitalne bolesti,biokemijski mo`dani procesi, novi

lijekovi i, pri svemu tome, po{tivanjeeti~kih normativa i ~ovje~je li~nosti idostojanstva.

Ja~i od `ivotnih neprilikaNikada se ne smije zaboraviti, nitko

od onih koji skrbe za mentalnog bolesni-ka, ali i za zdravog i prividno zdravog~ovjeka, da je u medicini u sredi{tu svega~ovjek.

Svi koji se skrbe, premalo se skrbe zazdrave, me|u kojima ima i prividnozdravih. Prema pokazateljima rizi~nostitra`it }e se me|u njima mogu}i du{evnibolesnik. Ako je dijagnoza rana, bit }e iprognoza mnogo bolja, ~ak i u bolestikao {to je shizofrenija. I tu je najve}auloga lije~nika op}e medicine, jer onnajbolje mo`e poznavati povjerene mustanovnike i njihove obitelji, on je u sta-nju prvi i rano otkriti za~etak neke men-talne bolesti i tada tra`iti mi{ljenje psihi-jatra. Op}enito su du{evni poreme}aji~e{}i u podskupinama pu~anstvaizlo`enog strasnim okolnostima, onoga s

ni`im socio-ekonomskim statusom,odvojenih osoba, osoba u `alosti i neza-poslenih. Du{evnim poreme}ajima jo{ suposebno izlo`eni alkoholi~ari i narko-mani. Suzbijanje tih ovisnosti ujedno jeprevencija posljedi~nih du{evnihporeme}aja i bolesti. Rizi~ni su ~imbeni-ci u starijoj dobi: psihi~ka neaktivnost,osamljenost, poti{tenost, osje}aj besko-risnosti, depresija, nezainteresiranost zanove spoznaje, odvajanje od mladih ljudii obitelji, tjelesna neaktivnost. ^uvanjementalnog zdravlja jo{ je uvijek uzape}ku medicinske skrbi za dokazanedu{evne bolesnike. Bilo bi manjedu{evnih poreme}aja i bolesnika kad bipu~anstvo dobivalo, na popularan na~in,stru~ne savjete kako da se prilagodiote`avaju}im `ivotnim prilikama i datako prilago|eno ostane i du{evno zdra-vo. Ne stavlja se dovoljno naglasak napo{tivanje bli`njega, na pomaganjebli`njemu, na aktivno suosje}anje sbli`njim. Suvremeni ~ovjek pretvorio seu brigu za vlastiti materijalni boljitak, nerazmi{ljaju}i i o mentalnom napretku.Zakazuju, jo{ uvijek, i dru{tvene institu-cije: za sveukupnu preventivu ne daje sevi{e od 2-4% sredstava {to se tro{e zazdravstvo u cjelini. ^eka se bolesnoga,ne o~vr{}uje zdravoga!!! Tako je i s men-talnim zdravljem. Upravo bi o~uvanje iunapre|enje mentalnog zdravlja trebalobiti po~etak svrhovite i perspektivneborbe za smanjivanje sve ve}eg brojamentalnih poreme}aja i bolesti.

Prim. dr. Ivica Ru`i~ka

Nikada se ne smije

zaboraviti, nitko od onih

koji skrbe za mentalnog

bolesnika, ali i za zdravog

i prividno zdravog ~ovjeka,

da je u medicini u sredi{tu

svega ~ovjek.

Mentalna oboljenja koja o{te}uju svakodnevno funkcioniranje, kao {to su shizofrenija ibolesti raspolo`enja, imaju utjecaj na `ivote drugih osoba koje su emocionalno vezane

(obitelj) ili su s njima u svakodnevnom kontaktu (skrbnici i profesionalci). ^lanovi obiteljipoznaju bolesnika prije nastupa bolesti i imaju iskustvo prvih konfuznih stanja, naglih

promjena raspolo`enja bez razumljivih povoda, kao i emocionalnih osvetni~kih reakcija ioptu`ivanja za koja okolina ne nalazi razloga u stvarnosti.

Za obitelji, utjecaj mentalno bo-lesnog ~lana mnogostruko jeodre|en. Obitelj o~ekuje od

svakog ~lana osamostaljenje i prepoz-

navanje ciljeva u svakodnevnom `ivotu,no u tom slu~aju obitelj mora od`alovatineispunjena `ivotna o~ekivanja i pri-hvatiti dugoro~nost brige i eventualnih

razli~itih stresova povezanih sa speci-fi~nostima mentalnog oboljenja. Takvostanje utje~e na pona{anje obiteljiunutar zajednice. Obitelji trpe zbog

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

5sije~anj-velja~a 2004

nepo{tivanja tajnosti podataka u profe-sionalnim i neprofesionalnim krugovi-ma, a i sami stvaraju stresne situacijezbog potpune neinformiranosti i pre-drasuda u vezi s mentalnim bolestima.Mogli bismo re}i da je najve}i streszajednica sama po sebi, jer neadekvat-no rangira mentalne bolesti u odnosuprema drugim oboljenjima, kao i ge-neralna socijalna stigma koja gura skrbza tu grupu bolesnika u drugi plan.

Dimenzija obiteljskogbremena

Obitelj ima breme svakodnevnog`ivljenja s mentalno bolesnim ~lanom,kao i realnih problema koji proizlaze izporeme}enih odnosa. Obitelj jeizlo`ena stalnom psiholo{kom distresuuzrokovanom bole{}u. Obiteljsketegobe mo`emo promatrati kao subjek-tivne i objektivne. Objektivno su brememnogostruke zada}e koje proizlaze izsvakodnevne brige za bolesnika.Primjeri su objektivnog svakodnevnogbremena:– restriktivni efekti na karijeru u

svakodnevnom `ivotu bolesnika,pra}eni stalnom ovisno{}u o obitelji,kao i nesposobno{}u da ispuneobiteljska o~ekivanja,

– nesposobnost odr`avanja ku}anskihrutinskih obveza,

– stalno ulaganje vremena, energije utra`enju pomo}i u centrima za soci-jalnu skrb i pregovaranje s drugimlegalnim zakonskim institucijama,

– ~esti nesporazumi sa zdravstveniminstitucijama,

– zapostavljanje potreba drugih ~la-nova obitelji, ponekad s dugoro~nimpsiholo{kim posljedicama,

– socijalna izolacija obitelji i pore-me}ena relacija s vanjskim svijetom,

– pote{ko}e u povremenim potrebamaza kriznim intervencijama ili hospi-talizacijama,

– pote{ko}e u pronala`enju adek-vatnog smje{taja izvan obitelji,

– financijsko iscrpljivanje obiteljiuzrokovano mentalnom bole{}u~lana.

Subjektivno breme pro{ireno je namnoge emocionalno distresne situacijeu vezi s njihovom brigom i osje}ajem

du`nosti prema bolesnom ~lanu. Nesmijemo zaboraviti komponente proce-sa tugovanja za premorbidnom osobomkoju su oni voljeli. Ujedno, obiteljibolesnog ~lana osje}aju stigmatizaciju,frustraciju kada poku{avaju odr`atineke svakodnevne funkcije bolesnog~lana, a bolest o~igledno napreduje.

Utjecaj mentalne bolesti na~lanove obitelji

Mnoga istra`ivanja ukazuju napojavu te{kih emocionalnih reakcija u~lanova obitelji mentalno oboljelog~lana. [kotska istra`iva~ka grupa zashizofreniju na{la je u 75% ~lanovaobitelji te{ke emocionalne reakcijekada su se suo~ili s prvom epizodomshizofrene bolesti lije~ene u bolni~kimuvjetima. U Engleskoj su ispitivaliposljedice koje nastaju u ~lanovaobitelji nakon dugog trajanja bolesti.Utvrdili su korelaciju izme|u skaleobjektivnog i subjektivnog bremena sanksiozno{}u, nesanicom i depresijom,{to se moglo i klini~ki verificirati. U

takvim obiteljima dolazi do promjena`ivotnog ciklusa i relacijskih uloga.Roditelji o~ekuju da }e njihovo dijete uadolescenciji pokazivati potrebu zasamostalno{}u i postepeno preuzetibrigu o samome sebi. Shizofrenibolesnici ostaju `ivjeti unutar obitelji iroditelji starenjem osje}aju tjeskobukome }e predati brigu o svombolesnom ~lanu. Ako se bolest pojavilaunutar sekundarne obitelji, {to zna~i daje mentalno oboljela osoba osnovalasvoju obitelj, djeca u takvim obiteljimazakinuta su za normalnu emocionalnupotporu jer energiju oduzima bolesni~lan i ujedno ne funkcionira kaootac/majka. I roditelji, kao i bra~nipartneri, na|u se u jednom trenutku naprekretnici: `ivjeti svoj `ivot i poku{atiizna}i rje{enje da ih briga za bolesnog~lana u potpunosti ne preplavi. Posebanproblem nastaje kada bolesni ~lanpostane agresivan i nepredvidiv jer jetada komunikacija izme|u ~lanovaobitelji pod stalnim optere}enjem stra-ha od ponavljanja nasilnog pona{anja.^lanovi obitelji poku{avaju potra`itipomo} u raznim institucijama, ali,na`alost, nitko sustavno ne brine onjima.

Planiranje mentalne skrbi uzajednici

Danas imamo nekoliko institucijakoje se brinu za mentalno zdravlje po-pulacije, ali nema sustavnog, planiranogrje{avanja problema. U na{oj regiji pro-ces zbrinjavanja po~inje u ordinacijiobiteljskog lije~nika koji izdaje upute olije~enju. Obiteljski lije~nik u ve}inislu~ajeva nema dostatnu edukaciju iztog podru~ja i ima negativan stavprema mentalnim bolesnicima, boji senjihovog nepredvidivog i nasilnogpona{anja te su i njegovi savjeti obiteljiobi~no negativni, i na {tetu bolesnog~lana. Druga je stepenica prva hospita-lizacija. U na{im uvjetima ne pridaje sedovoljno pa`nje tom problemu. Niti su~lanovi obitelji educirani kako sepona{ati u krizama, niti obiteljskilije~nici, a niti lije~nici u institucijamaza hitne intervencije. Prva hospita-lizacija ostavlja trag na bolesnog ~lanai stvara stav prema hospitalizacijama i

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

6sije~anj-velja~a 2004

oboljelog i ~lanova njegove obitelji.^lanovi obitelji odga|aju prvu hospi-talizaciju jer osje}aju da su izdali ~lanaobitelji i mu~i ih osje}aj krivnje. Ako jeprva hospitalizacija traumati~na za~lanove obitelji, ra|a se osje}aj krivnjekoji je kasnije generator prekasnihrje{avanja kriznih situacija. Naime,obitelj ne testira adekvatno realitet,iscrpljuje se poku{ajima prevladavanjakrize i time poma`e bolesni proces uoboljelog ~lana obitelji.

Tre}a su stepenica institucije zaprodu`eno lije~enje i smje{taj. Kada se~lanovi obitelji umore od skrbi zabolesnog ~lana ili kada je bolesttakvog tijeka da nije mogu}e posti}iadekvatnu remisiju, potreban je smje{-taj u posebne institucije. Na`alost, una{em dru{tvu te su institucije znakstigme i ~lanovi obitelji dugo odga|ajusmje{taj u njih.

^etvrta skupina su bolesnici bez~lanova obitelji, koji `ive sami i kodkojih se ne uspije tijekom lije~enjastvoriti barem djelomi~ni uvid u bolesti razviti njihovu brigu o vlastitomdu{evnom zdravlju. Ta skupinabolesnika po otpustu iz bolnicenaj~e{}e prestane uzimati lijekove tese vrlo brzo stanje pogor{a, bolestnapreduje i ponovo ih dovode nalije~enje. Budu}i da u zajednici nemarazvijene skrbi za tu skupinu bolesni-ka, vrijeme boravka izvan institucijesve je kra}e, a bolest se iskazuje u svete`em obliku.

[to bi trebalo u~initiU na{oj se zemlji radi na reorgani-

zaciji skrbi za mentalno zdravlje iosnovan je Nacionalni institut za men-talno zdravlje, ali jo{ uvijek nemavidljivih rezultata. U na{oj regijiimamo sve elemente za dobar razvojskrbi za du{evno zdravlje, ali ti ele-menti ne djeluju zajedno. Svaka insti-tucija djeluje sama za sebe, nemakoordinacije niti suradnje. Svaka insti-tucija osje}a da }e umre`avanjemizgubiti vlastiti identitet. Tako se onebave same sobom, a ne sadr`ajem kojibi trebale rje{avati. Da bi se zapo~eoproces umre`avanja, treba postojatiplan regionalnog razvoja brige za

mentalno zdravlje u zajednici. Za to bitrebalo u~initi sljede}e:

1. Utvrditi principe razvojaVrlo je bitno za regionalni razvoj

utvrditi principe razvoja, koji morajubiti bazirani na eti~kim principima ipostoje}im ~injenicama. U okviru togatreba utvrditi ~injeni~no stanje imogu}nost istra`ivanja.

2. Snimiti postoje}e stanjeDruga je razina planiranja utvrditi

granice i komunikaciju izme|u pri-marne zdravstvene za{tite (obiteljskoglije~nika) i sekundarne zdravstveneza{tite. Zatim je neophodno utvrditigranice i odnose unutar sekundarneza{tite za mentalno zdravlje. U okvirusekundarne za{tite mentalnog zdravlja,obi~no je pitanje distinkcije u praksi otome tko je nadle`an za te`e ili lak{ementalno oboljele osobe. U svemutome treba na}i svoje mjesto i tercijar-na zdravstvena za{tita.

3. Procijeniti potrebe populacijeU ovom bi slu~aju trebalo imati

epidemiolo{ke podatke o broju obo-ljelih, kao i o broju onesposobljenih odmentalnih bolesti u odnosu na godine,spol i socijalni status. Ujedno bi treba-lo imati podatke o broju lije~enih i neli-je~enih osoba prema mjestu i vrstilije~enja, kao i broju osoba koje treba-ju lije~enje.

4. Procijeniti sada{nje stanjeTrebalo bi snimiti situaciju na

terenu: koje sve institucije postoje, nji-hovo realno funkcioniranje, a ne ono{to bi trebale obna{ati.

5. Formulirati strategijski plan zaregionalni razvoj skrbi za mentalnozdravlje u zajednici

U okviru tog zadatka bilo bi dobroepidemiolo{ki obraditi rizi~ne skupine,kao {to su rana odrasla dob i posebnorizi~na mu{ka populacija; organiziratiistra`ivanje za identifikaciju prodromal-nih (ranih) znakova i simptoma u ado-lescentnoj skupini i ranoj odrasloj dobi.Ujedno treba utvrditi njihovupovezanost s problemima ̀ ivotnog cik-lusa te poku{ati toj rizi~noj skupiniolak{ati pristup lije~enju (bez uput-nice!) Druga su rizi~na skupina biv{izarobljenici i bolesnici s dvije i vi{edijagnoza. Posebnu skupinu rizika ~inenezaposlene osobe, za koje bi trebalo

organizirati posebne terapijske pro-grame.

6. Na~in implementiranja kompo-nenata razvoja na lokalnom nivou

Zdravstvene institucije, kao i insti-tucije socijalne skrbi, trebale bi pro-movirati brigu za mentalno zdravljecijele populacije, rade}i individualno ina razini zajednice, boriti se protivdiskriminacije bolesnika s mentalnimbolestima i promovirati njihovo soci-jalno uklju~ivanje. Obiteljski lije~nicitrebali bi prepoznati njihovo mentalnostanje i ponuditi im mogu}nostilije~enja. Sami bolesnici i njihoveobitelji trebali bi biti upoznati sa sviminstitucijama koje se bave problemimamentalnog zdravlja i imati slobodanpristup, bez velikih administrativnihzahtjeva.

7. Kontinuirano monitoriranje isuperviziranje, kao i povremeno sumi-ranje u~injenog

Svaka aktivnost u poku{aju una-pre|enja mentalnog zdravlja treba bitipra}ena i evaluirana. Potrebno je stalnopratiti da li u~injene promjene donosekorist bolesnicima i, ako da, kolikoefikasno.

Zaklju~no!Da bismo unaprijedili brigu o men-

talnom zdravlju populacije kao cjeline,trebali bismo raditi na smanjenjustigme. Edukacija svih dobnih skupinao brizi za vlastito mentalno zdravljeomogu}ila bi ranije prepoznavanjeranih znakova bolesti i pravovremenolije~enje. To je dug proces i potrebno jeplanirati epidemiolo{ka istra`ivanjakako bismo imali {to relevantnijepodatke o stanju mentalnog zdravljapopulacije.

Drugo, treba unaprijediti komu-nikaciju unutar institucija koje se baveproblemima mentalnog zdravlja narazini ~itave regije.

Tre}e, treba uspostaviti dobruinformiranost o mogu}nostima prona-la`enja pomo}i za odre|eni problem izpodru~ja mentalnih bolesti.

Svaka individua mo`e najvi{eu~initi za bolje i kvalitetnije `ivljenje.

Prof. dr. sc. Ljiljana Moro,

dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

7sije~anj-velja~a 2004

DJE^JA I ADOLESCENTNA PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA

OD NESAMOSTALNOSTI DO ZRELOSTI

Mentalno zdravlje djece iadolescenata podru~je je

interesa dje~jeg iadolescentnog psihijatra.

Skrb za mentalno zdravljemladih treba zapo~eti jo{ udojena~ko doba, tako da je

ispravnije govoriti odojena~koj, dje~joj i

adolescentnoj psihijatriji.

Dijagnostika i terapija, pa ~ak isam pristup djeci i adolescen-tima s mentalnim pote{ko-

}ama i poreme}ajima, te{ko sumogu}i bez psihoterapijskog znanjate je bolje govoriti o "dojena~koj,dje~joj i adolescentnoj psihijatriji ipsihoterapiji".

Psihi~ke smetnje u djece i ado-lescenata ne mogu se i ne smiju kvali-ficirati samo prema manifestacijamaklini~kih slika i simptomatologijikoju pojedine dijagnosti~ke kategori-je sadr`e. I kod djece i kod adolesce-nata nu`no je sagledati simptoma-tologiju kroz dvije dimenzije: jedna jedimenzija razvoja, a druga je dimen-zija obitelji iz koje dijete ili adolescentdolazi.

Sagledati simptomatologiju krozrazvojnu dimenziju zna~i sljede}e:poznavati razvojne procese premateorijskim konceptima psihodinam-skog tuma~enja psihoseksualnograzvoja, te usporediti u kojoj je aktu-alnoj razvojnoj fazi dijete ili adoles-cent koji tra`e psihijatrijsku i psi-hoterapijsku pomo}. Kronolo{ka dobdjeteta ili adolescenata ne ozna~avato~nu poziciju dostignutih razvojnihprocesa.

Sudbina u genimaPojam razvoja djeteta podrazumi-

jeva procese putem kojih dijete, odpotpune ovisnosti o svojoj okolini,zavr{etkom adolescencije, postajeodrasla, zrela osoba.

Razvoj se odigrava prema biolo{-kim zakonitostima, a razvojne fazeslijede jedna za drugom i me|usobnose nadopunjuju.

Svako se dijete ra|a s odre|enimgenetskim potencijalom koji jednimdijelom odre|uje njegovu "sudbinu".Drugim dijelom "sudbina razvoja"ovisi o socio-kulturnoj i ekonomsko-intelektualnoj okolini djeteta.

Emocionalna klima, u kojoj seodvija cijelo razdoblje razvoja, bezsumnje je od najve}eg zna~aja za pro-cese rasta i razvoja u cjelini.

Obitelj je, dakle, ona "drugadimenzija" o kojoj treba voditi ra~unaprilikom procjene psihi~kih pote{-ko}a djece i adolescenata. Dje~ji iadolescentni psihijatar treba stogapoznavati psihopatologiju odraslih, aisto tako i dinamiku obiteljskihodnosa.

Prostor predvi|en za dje~ju iadolescentnu psihijatriju i psi-hoterapiju ograni~ava detalj-na tuma~enja razvojnih faza.U tekstu koji slijedi dat jekratak pregled razvojali~nosti od ro|enja do zavr-{etka adolescencije.

Sve teorije ra-nog razvoja uva-`avaju odnos bi-olo{ke datosti(genetike) iutjecaja oko-line (u prvomredu majke)na putu raz-

voja koji polazi od ovisnosti premaautonomiji.

Psihodinamska teorija tuma~irazvojne procese uz pomo} Freudoveklasi~ne, nagonske teorije i teorijeobjektnih odnosa.

Rani razvoj obuhva}a prve dvijegodine `ivota djeteta i one su od pre-sudnog zna~aja za strukturiranje ifunkcioniranje li~nosti.

Razvojne faze odvijaju se poodre|enom redoslijedu: oralna, analna,falusna i edipska faza te faza latencije, anazivaju se prema podru~ju ekscitacijelibida, odnosno prema erogenim zona-ma. Razvojne faze nisu strogo vremen-ski ograni~ene i na njihov me|uodnosutje~e razvoj motorike i govora.

Svi traumatizmi u tom periodu,bili oni tjelesni ili psihogeni, ostavlja-ju duboke tragove u razvoju djeteta.

Povjerenje izme|u majke i djeteta

Svako dijete jedinstveno je irazli~ito od drugoga. Njegove su

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

8sije~anj-velja~a 2004

potrebe naoko jednostavne. Tijekomranog razvoja najzna~ajnije je dadijete i njegova majka uspostavedobar i trajan odnos na na~in da suaktivno i emocionalno uskla|eni. Tozna~i da majka ("dovoljno dobramajka" po Winnicottu) prepoznajepotrebe svog djeteta, zna "de{ifrirati"njegove signale i adekvatno odgovarana te potrebe. Nadalje, uskla|enostdjeteta i majke gradi temelje zabazi~no povjerenje koje je neophodnoza dalji zdrav razvoj. Taj prvi odnos(dijete-majka) prototip je svih drugihodnosa koje }e dijete tijekom svog`ivota izgra|ivati. Uloge majke u pro-cesima uskla|ivanja s djetetompodrazumijeva sposobnost majke dase prilagodi potrebama djeteta,uklju~uje njezina iskustva iz vlastitogdjetinjstva i transgeneracijski prijenosemocija i iskustva.

Winnicott nagla{ava da "nemadjeteta bez materinske njege; majkastvara svoje dijete i dijete svojumajku".

Latencija je period izme|u edip-ske faze i adolescencije. Taj mirniperiod razvoja karakteriziraju skri-veni i pritajeni nagoni koji, dakako, idalje djeluju.

Adolescencija je razvojna fazakojom razvoj zavr{ava i ona obuhva}agotovo polovicu cjelokupnog razvoja(od 9/10g do 22/24g). ^ini se da sedobne granice perioda adolescencije{ire, kao da iz godine u godinu ado-lescencija sve ranije zapo~inje i svekasnije zavr{ava. Jedan je od razlogaprodu`enje {kolovanja, koje rijetkokada zavr{ava prije 24 godine, te se iuvjeti za samostalni `ivot stje~u kas-nije.

Termin adolescencije ~esto sezamjenjuje pubertetom, koji ozna~avafizi~ke promjene tijekom odrastanja.Adolescencija je, pak, ukupan zbrojprilagodbi na stanje puberteta, ili,kada govorimo o adolescenciji, govo-rimo i o pubertetu u njegovim psiho-lo{kim aspektima.

Prema novijoj literaturi, adoles-cencija se dijeli na: preadolescenciju(9/10 do11/12), adolescenciju u u`emsmislu (rana 12-14g, srednja 15-17g ikasna 18-20g) i postadolescenciju ilimladu odraslu dob (21-24g).

Svaka od tih faza ima svoje speci-fi~nosti i svoje razvojne zada}e.Ukratko, razvojne zada}e mogu sesa`eti u sljede}e: formiranje spolnogidentiteta, proces odvajanja od ro-ditelja, uklju~ivanje u skupinu vr{-njaka, u~vr{}ivanje strukture li~nostiprocesima identifikacije i konsolidaci-je sebstva, odnosno cjelovitog do`iv-ljaja vlastite osobe.

PsihopatologijaPojava psihi~kih smetnji u djece

potaknuta je dje~jom ovisno{}u ookolini i njezi s jedne strane, ali inapeto{}u i stresovima koje sobomdonosi sam razvoj s druge strane.

Dojen~ad i mala djeca reagiraju nauvjete neadekvatne njege naj~e{}epote{ko}ama vezanim uz spavanje ihranjenje.

U ranoj dobi ~esti su razni strahovi(od mraka, osamljenosti, stranihosoba, od odvajanja, groma, vjetraitd.), problemi vezani uz eliminacijuurina ili stolice te pote{ko}e na planupona{anja djeteta (destruktivnost,neurednost, motori~ki nemir, ispadibijesa itd.).

U adolescenciji, razvojne zada}e umladoj osobi pokre}u valove tjeskobe,straha, nesigurnosti, srama i neraspo-lo`enja i tra`e da se mlada osobaobrani od navale ~udnih i novihosje}aja koji se u njoj pojavljuju.

Naj~e{}a su anksiozna i depresiv-na stanja, poreme}aji hranjenja(anoreksija i bulimija), poreme}ajipona{anja, {kolski neuspjeh, konzu-macija sredstava ovisnosti, poreme}ajido`ivljaja vlastitog identiteta, poneka-

da autoagresivna i heteroagresivnapona{anja.

TerapijaTerapijski koncepti psihoterapi-

jskog lije~enja djece oslanjaju se nau~enja Anne Freud i Melani Klein.Psihoterapija djece temelji se na igri,crte`u i modeliranju, kroz koje dijeteizra`ava tjeskobu, patnju, strah i agre-sivnost. Igra je nu`dan elementzdravog razvoja. Igrom dijete na sim-boli~an na~in pokazuje svoje fantazme,svoje ̀ elje i do`ivljava iskustva. Igra je,kao i san, kraljevski put u nesvjesno.

Kada dijete napusti ekspresijupomo}u igre i zamijeni je verbalnom,kre}e ka putu svoje socijalizacije.

Psihoterapijski rad s adolescenti-ma temelji se na psihodinamskimna~elima koja proistje~u iz razvojnihteorija i respektiraju podfaze adoles-cencije. Grupni i individualni psi-hoterapijski programi te obiteljskapsihoterapija ~ine bazi~ne terapijskeokvire unutar kojih se za svakog poje-dinog adolescenta, sukladno odnosuaktualnih psihi~kih pote{ko}a i zdrav-ih snaga li~nosti, oblikuje terapijskicilj koji usmjerava razvojne procese usmjeru zdravog razvoja.

Dakako, medikamentozna terapijanije isklju~ena iz procesa lije~enjapsihi~kih poreme}aja djece i adolesce-nata. Treba naglasiti da svaka uporabalijekova u lije~enju djece i mladih zahti-jeva dobru procjenu, iskustvo i suptil-nost upravo zbog razvojnih procesa isazrijevanja svih organskih sustava.

Dr. sc. Mirjana Graovac,

dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

9sije~anj-velja~a 2004

Poreme}aji osnovnoga nivoa raspolo`enja nazivaju seporeme}aji raspolo`enja. ^esto su pra}eni i nekim drugim

promjenama u psihi~kim i tjelesnim funkcijama.Raspolo`enje se mo`e mijenjati u dva smjera: od sni`enog

raspolo`enja, koje nazivamo depresija, do povi{enograspolo`enja, koje nazivamo hipomanija ako se radi o te`em

poreme}aju.

Poreme}aji raspolo`enja rijetki suprije adolescencije. Temeljne osobinedepresivne bolesti u djetinjstvu nisuosobito razli~ite od onih u odraslojdobi, samo se manifestiraju upodru~jima va`nim za roditelje idjecu, kao {to su {kola i igra. Nadepresiju otpada 70% svih psihijatrij-skih dijagnoza u nepsihijatrijskimordinacijama. Kultura, dru{tvenaklasa i rasna pripadnost ne predstav-ljaju dodatne rizike za stopu incidenci-je poreme}aja raspolo`enja. Socio-kulturalne razlike mijenjaju klini~kusliku. Tako su somatske pritu`be,zabrinutost, napetost i iritabilnost~e{}e izra`ene kod pripadnika ni`ihsocioekonomskih slojeva.

tivnu depresiju. @alovanje ne uzrokujeklini~ku depresiju, osim u onih kojiimaju predispoziciju za poreme}ajraspolo`enja. Povi{enost (radost)povezuje se s uspjehom i postignu}em.Nakon takvih pozitivnih doga|ajamo`e uslijediti paradoksna depresija,vjerojatno zato {to je udru`ena spove}anom odgovorno{}u. Povi{enostse smatra obranom od depresije ilinegacijom boli i gubitka, kao npr. rijet-ki oblik `alovanja, kada povi{enahiperaktivnost u potpunosti nadomjestio~ekivanu bol.

Plus i minus fazaPoreme}aji raspolo`enja doga|aju

se kada tuga ili povi{enost imajuintenzitet ili vremensko trajanje iznado~ekivanoga, a osoba ne mo`e kon-trolirati takva stanja. Osim reaktivnihuzroka, poreme}aj raspolo`enja mo`ese pojaviti endogeno, tj. bez vidljivogstresa. U klini~koj praksi razlikujemobipolarne (depresivne i povi{ene epi-zode) i unipolarne (samo depresivne)poreme}aje raspolo`enja.

Iako jedna od ~etiri osobe obolije-va od nekog oblika poreme}aja raspo-lo`enja, `ivotni rizik za klini~kizna~ajan oblik obolijevanja odporeme}aja raspolo`enja manji je od15%. Stopa pobola ne{to je ve}a za`ene u odnosu na mu{karce. Bipolarniporeme}aji naj~e{}e po~inju u 20-im i30-im godinama `ivota. Depresija jeravnomjernije raspore|ena tijekom`ivota i prosje~no po~inje dekadukasnije od bipolarnih poreme}aja.

Treba odmah napomenuti da seradi o psihi~kim poreme}ajima,a ne o malo ve}em veselju ili o

malo manjem raspolo`enju, kojimijenjaju pona{anje, razmi{ljanje,tjelesno stanje i socijalno funkcioni-ranje osobe.

Uobi~ajen, normalan spektar emo-cija (tuga, bol i radost) dio je tkanjana{ih svakodnevnih `ivota, i kaotakvog treba ga razlikovati od pato-lo{kih stanja ili poreme}aja raspo-lo`enja. Tuga ili "normalna depresija"predstavlja univerzalni humani odgo-vor na poraz, razo~aranje ili drugeozbiljne situacije. Tihi, neprimjetnidepresivni periodi ~esto se javljaju kaoreakcija na odre|ene praznike ilizna~ajne obljetnice, kao i tijekom pre-menstrualne faze i prvog tjedna poporodu. Takve prazni~ne tuge, reakcijena obljetnice, premenstrualne depresijei maternalne tuge same po sebi ne pred-stavljaju bolest, no osobe s predispozi-cijom za poreme}aj raspolo`enja moguse u takvim uvjetima i dekompenzirati.@alovanje predstavlja prototip za reak-

POREME]AJI RASPOLO@ENJA

NAKON SUNCA DOLAZI KI[A

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

10sije~anj-velja~a 2004

Bipolarni poreme}aji raspolo`enjanaj~e{}e po~inju depresijom te sukarakterizirani bar jednim povi{enimperiodom tijekom trajanja bolesti.Unipolarni poreme}aj raspolo`enja(depresivni poreme}aj) rekurentnogje tijeka, no u tre}ine oboljelih javljase samo jednom u `ivotu. Terminmelankolija rezerviran je za tipi~neoblike depresivnog poreme}aja sasimptomima agitacije, gubitka tje-lesne te`ine, patolo{ke krivnje, sred-nje ili ranojutarnje nesanice, dnevnihvarijacija u raspolo`enju, uz padaktivnosti te gubitak sposobnosti zaosje}aj zadovoljstva. Melankolijazahtijeva somatsko lije~enje i dobroreagira na lije~enje antidepresivima.Unipolarni poreme}aj epizodnog jetipa, s asimptomatskim fazamaizme|u relapsa. Kronicitet iznosi 15-20% i nastupa iznad 50-e godine`ivota. Atipi~ni depresivni poreme}ajrazlikuje se u tome {to tijek bolestifluktuira sa zna~ajnim primjesamafobi~nih simptoma, uz nazna~enunapetost i ustra{enost, pove}an apetit,ve~ernje pogor{anje, po~etne nesa-nice te jutarnju pospanost.

Simptomi depresije i manije odrazsu, kao i kod ostalih medicinskihstanja, poreme}aja razli~itih procesau organizmu. To~an mehanizam nas-tanka poreme}aja raspolo`enja neja-san je, no interakcija niza ~imbenikasmatra se najvjerojatnijim mehaniz-mom. Nasljedni ~imbenik utvr|en jekao predisponiraju}i ~imbenik rizika,iako se pojavljuju forme beznasljednog ~imbenika. Stresni `ivotnidoga|aji (separacije) ~esto prethodeunipolarnim depresivnim epizodama.Uloga psiholo{kih precipitiraju}ih~imbenika manje je sigurna kod paci-jenata s bipolarnim poreme}ajem.Prijelaz s depresije na maniju doga|ase uz nesanicu kroz 1-3 dana.

Bilo koji tip osobnosti mo`e razvitiklini~ku depresiju, no povratne unipo-larne oblike razvijaju osobe koje suintrovertne i pasivno ovisne. Takveosobe nemaju adekvatne socijalnevje{tine da se prilagode promjenamakoje iska~u iz rutine svakodnevice.Gubitak roditelja u djetinjstvu ne

pove}ava nu`no rizik za nastajanjeporeme}aja raspolo`enja. Ipak, takveosobe ~e{}e obolijevaju od depresije umla|oj `ivotnoj dobi. Bolest jenaj~e{}e intermitentnog tijeka, apoku{aji suicida ~e{}i su. Ve}apodlo`nost `ena depresiji ranije jeobja{njena pasivno-zavisnom ulogom`ena u dru{tvu, kao i nemogu}no{}u dakontroiraju svoju sudbinu u mu{ki ori-jentiranim zajednicama. Ipak, biolo{kaosjetljivost `ena relevantnija je.

Meni je dobroDijagnosticiranje poreme}aja

raspolo`enja temelji se na simpto-matskoj slici, tijeku, obiteljskojanemnezi, kao i na neujedna~enomodgovoru na somatske intervencije.Unipolarni depresivni poreme}ajkarakterizira depresivno raspolo-`enje, iritabilno, anksiozno ili kom-binirano stanje. U maskiranih depre-sija, svjesno izra`avanje simptomadepresije mo`e biti odsutno. Umjestotoga, pacijent se `ali na tjelesnebolesti, ili pak mo`e imati obrambenumasku vidljive veselosti. Neki se pakpacijenti `ale na razne boli i bolnesindrome, strahove od bijesa ili stra-hove od du{evne bolesti. Depresivnoraspolo`enje udru`eno je s osje}ajemkrivnje, idejama samoobezvrje|enja,smanjenom koncentracijom, neod-lu~no{}u, smanjenim interesom zauobi~ajene aktivnosti, socijalnom izo-lacijom, bezna|em, osje}ajem bespo-mo}nosti, kao i sa `eljom za smr}u isuicidom. Depresija se prezentira psi-homotornom usporeno{}u, usporenimmi{ljenjem i govorom, sve do depre-sivnog stupora, kada prestaju svevoljne aktivnosti. Kod nekih se paci-jenata javljaju psihomotorna agitaci-ja, nemir i potreba za govorom. Koddrugih, naro~ito bipolarnih, vidi sepak pretjerano spavanje, anoreksija igubitak tjelesne te`ine, koji mogu bitipo `ivot opasni. Prejedanje i pretilostrje|e se vide, karakteristi~ni su zabla`u depresiju. ^esti su i gubitakspolne `elje, tegobe u postizanjuorgazma, kao i izostanak menstruaci-je. U 15% depresivnih pacijenatauo~avaju se i psihoti~ni simptomi,

naj~e{}e u melankoliji. Tada ih ~estohaluciniraju}i glasovi optu`uju zaodre|ena zlodjela i osu|uju ih nasmrt. Vizualne obmane rje|e su i tada~esto vide pokojne ro|ake i ~lanoveobitelji. Osje}aji nesigurnosti i bezvrje-dnosti ponekad vode do toga da sepacijenti osje}aju promatranima,imaju osje}aj da ih prate i proganjaju.Drugi misle da imaju stigmatiziraju}ebolesti te da mogu zaraziti ostale.Ponekad se dogodi da pacijentipoubijaju ~lanove svoje obitelji s raz-logom da ih spase od zle sudbine, teda potom izvr{e suicid. Bipolarniporeme}aj u razvijenoj mani~noj psi-hozi karakterizira povi{eno ras-polo`enje, ali ponekad iritabilnost iotvoreno neprijateljstvo. Bolesnik jeuvjeren da se nalazi u najboljemmogu}em stanju. Nemogu}nost uvidai nekriti~nost vode k opasnompona{anju. U pravilu odbijaju svakinagovor na lije~enje. Mani~na epizo-da nastupa naglo, u tijeku nekolikosati ili dana. Takvi bolesnici uglav-nom su eufori~ni, ali ~esto iritabilni, sniskim pragom toleracije, uz izra-`avanje ljutnje i neprijateljstva.Govore ubrzano i ne daju okolini dado|e do rije~i. Pa`nja im ska~e s temena temu i tako postaju nerazumljivijer niti jednu temu ne dovode dokraja. Prestaju spavati li spavajusvega 2-3 sata i govore kako im je todovoljno. Interpersonalni sukobi mo-gu dovesti do paranoidnih obradarealiteta u smislu ideja proganjanja.Mi{ljenje i aktivnost ekspanzivni sute progrediraju u obmane grandioz-nosti, ideje mo}i, snage, bogatstva,inventivnosti. Ponekad su prisutnevidne i slu{ne halucinacije. Mani~neosobe neumorno su, pretjeranouklju~ene u razne djelatnosti, bez per-cepcije razine opasnosti ili ugro-`enosti. Tako postaju rastro{ne, sek-sualno nedistancirane i donose nelo-gi~ne poslovne odluke. Ekstremno,aktivnost mo`e biti toliko ubrzana dane postoji povezanost izme|u raspo-lo`enja i pona{anja (besmislenaagitacija koja se naziva delirantnamanija). Predstavlja urgentno stanjebudu}i da pacijent mo`e egzitirati

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

11sije~anj-velja~a 2004

zbog op}e tjelesne iscrpljenosti.U lije~enju poreme}aja raspo-

lo`enja indicirana je kombinacija far-makolo{ke i psiholo{ke terapije.Psihofarmaci koji su djelotvorni ulije~enju poreme}aja raspolo`enjajesu: antidepresivi, stabilizatori ras-polo`enja, soli litija, EST (elektro-stimuliraju}a terapija).

Brojne su komplikacije poreme}ajaraspolo`enja. Najozbiljnija je suicid.Predstavlja 15% smrti kod nelije~enihporeme}aja raspolo`enja i pokazuje

tendenciju javljanja unutar 4-5 godinaod prve klini~ke epizode. Fazu oporav-ka, kada se psihomotorna aktivnostvra}a na normalu, a raspolo`enje je jo{tamno, smatramo glavnim periodomrizika od suicida. Dodatni su rizici upremenstrualnoj fazi i kod osobnozna~ajnih obljetnica. Kao komplikacijajavlja se i sekundarni alkoholizam, kao izloraba sedativa i hipnotika. Porastmortaliteta od kardiovaskularnih bolestidoga|a se u oboljelih od bipolarnogporeme}aja i ne vezuje se za lije~enje

litijem. Razlozi nisu jasni. ^este epi-zode bipolarnog poreme}aja dovode dosocijalnih komplikacija: bankroti,uni{tene karijere, kao i ponovljenibrakolomi. Nadalje, svi poreme}ajiraspolo`enja mogu otrovati sve sfereobiteljskoga `ivota, kao i otrgnutiroditeljstvo od djece. Rano prepozna-vanje, kao i sveukupni pristup (psiho,socio i farmakoterapijski), mogu mini-mizirati navedene komplikacije.

Doc. dr. sc. Gordana Rube{a,

dr. med.

Utu skupinu, prema novoj klasi-fikaciji, spada ve}ina pore-me}aja koji su desetlje}ima

bili poznati pod nazivom "neuroze".One obi~no ne podrazumijevajuizrazite poreme}aje psihi~kog funk-cioniranja kakvi se sre}u kod psi-hoza; sposobnost razlu~ivanja fanta-zije i realnosti, tzv. testiranje realitetao~uvano je, za razliku od psihoza.No, uz to se mogu javiti zna~ajne te{-ko}e u obrascima pona{anja i me-|uljudskih odnosa.

U~estalost anksioznih poreme}ajakre}e se od 0,05% (opsesivno-kom-pulzivni poreme}aj – OKP) do 5%(generalizirani anksiozni poreme}aj).Odre|ene zna~ajke pojedinih anksi-oznih poreme}aja zapravo su dosta~este, a o poreme}aju govorimo ondakada te smetnje predstavljaju zaosobu zna~ajno ograni~enje u njenomsvakodnevnom socijalnom i radnomfunkcioniranju. Op}enito se ~e{}ejavljaju kod `ena.

Dovoljan mali povodUzrok anksioznih poreme}aja

le`i prete`ito u psiholo{kim ~im-benicima, premda postoje dokazi ogenetskom utjecaju (osobito kodOKP) i neurofiziolo{koj podlozi.Emocionalni stres ~esto mo`e bitidodatni faktor koji uzokuje tjeskobu(ugro`enost, promjene u me|uljud-skim odnosima). S druge strane,simptomi su anksioznosti izravnemanifestacije pobu|enosti peri-fernog autonomnog `iv~anog sus-tava, nastale zbog zastra{uju}ih ne-svjesnih fantazija, impulsa i osje}aja.

Ako nesvjesni psiholo{ki meha-nizmi ne uspijevaju kanaliziratianksioznost, osoba }e iskazivati slikuop}e generalizirane tjeskobe na naj-manji povod ili }e stanja tjeskobedo`ivljavati u obliku napada panike.Ako psiholo{ki mehanizmi obraneusmjeravaju anksioznost na odre|enevanjske objekte ili situacije koje sim-boliziraju po~etni, pravi uzrok anksi-

oznosti, to omogu}ava premje{tanje ivezivanje anksioznosti na neki vanj-ski simbol poput lifta, tunela i sl., a tase situacija mo`e izbjegavati. U tomslu~aju govorimo o fobi~nom pore-me}aju. Ako osoba koristi obrambenimehanizam izolacije neprikladnih,obi~no agresivnih, nesvjesnih `elja itime odvaja poriv od ideje, pojedinac}e do`ivljavati samo nametnutumisao, bez svijesti o `elji za realizaci-jom ideje i izvoru skrivenog impulsa.Takav mehanizam u podlozi jeopsesivno kompulzivnog poreme-}aja.

Generalizirani anksiozniporeme}aj (GAP)

Glavna je zna~ajka GAP-a kro-ni~na tjeskoba koja traje danima, tjed-nima i mjesecima. Bolesnici su stalnozabrinuti, brinu ih i najmanje sitnice iizrazito su nesigurni u vezi s budu}-

ANKSIOZNI POREME]AJI (NEUROZE)Anksioznost, tj. tjeskobnost stanje je unutarnje nelagode,

pra}eno tjelesnom napeto{}u. Ona se javlja u svimpsihijatrijskim poreme}ajima, a kao primarni simptom javlja

se u anksioznim poreme}ajima. To su poreme}ajikarakterizirani jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesnorazrije{iti na razli~ite na~ine, kori{tenjem raznih mentalnihmehanizama. Izvor tjeskobe mo`e biti unutarnji nesvjesnikonflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva,

stresa ili gubitka.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

12sije~anj-velja~a 2004

nosti. Oni osje}aju op}u napetost,sklonost trzanju na minimalnipodra`aj poput iznenadnog zvuka,nelagodu i nervozu u radu s ljudima.Sve to mo`e biti pra}eno kroni~nimumorom, glavoboljama, nesanicom ibrojnim subakutnim autonomnimsimptomima. Iako sindrom nije upotpunosti onesposobljavaju}i, bo-lesnik osje}a kroni~nu nelagodu pri-likom obavljanja svakodnevnih ak-tivnosti i u me|uljudskim odnosima,a radna je sposobnost umanjenakroni~nim umorom i te{ko}ama kon-centracije.

Pani~ni poreme}aj spada me|unajbolnija `ivotna iskustva. Mo`e seponavljano javljati tijekom vremena imo`e biti izrazito ograni~avaju}i zaosobu. Obi~no traje od nekoliko minu-ta do 1-2 sata, a napadaj dose`enajja~i intezitet ve} nakon par minu-ta. Bolesnik osje}a u`as koji nastajebez vidljivog povoda, prijetnju skoresmrti, {to privremeno onemogu}ujeracionalno mi{ljenje. Za vrijemetakvih napada ~esto ima osje}aj da }eumrijeti, osobito stoga {to su prisutnibrojni tjelesni simptomi poput"lupanja srca", povremene pri-jevremene sr~ane kontrakcije ("srcepreska~e"), boli u prsi{tu koja seopisuje kao vrlo o{tra ili probada-ju}a. ^esto se javlja drhtanje, vidljivifini tremor, znojenje, nemir u `elucu,op}a motorna slabost, vrtoglavica,mu~nina i proljev. ^esto se javlja"glad" za zrakom koja vodi u hiper-ventilaciju, a ona mo`e rezultiratigr~enjem mi{i}a, osje}ajem bockanjaoko usta i u prstima. Nakon prvihnapada, bolesnik se po~inje bojatiponovnih takvih stanja i mo`emo re}ida razvije "strah od straha".

Zbog kardiolo{kih manifestacija,pani~ni napadaji mogu se zamijenitis infarktom miokarda. To je i razlog{to ti pacijenti ~esto budu upu}ivanina brojne pretrage nakon kojih seobi~no "ne na|e ni{ta".

Fobi~ni poreme}ajTo je neurotski poreme}aj karak-

teriziran prisustvom neracionalnogili pretjeranog straha od objekata ili

situacija koji nisu stvarno opasni inisu opravdani izvor anksioznosti,npr. strah od vo`nje liftom, strah odpasa, strah od izlaska na ulicu i sl.

Obi~no je sama pomisao naobjekt fobije dovoljna da izazoveanksioznost, a kako bolesnik u zbiljipostaje bli`i fobi~nom stimulusu,anksioznost dosi`e razinu pani~nognapadaja. Bolesnik osje}a strah bezobzira na to {to je svjestan njegoveiracionalnosti. On stoga izbjegavasituaciju koje se boji, {to ~esto vodi konesposobljenosti u svakodnevnimaktivnostima i smanjenoj mogu}nostinormalnog funkcioniranja (morapje{ke na visoke katove, ne mo`esam/a na posao ulicom i sl.).

Agorafobija (strah od otvorenih,javnih mjesta ili gu`ve) naj~e{}i jefobi~ni poreme}aj. Aktivnosti poje-dinca bitno su umanjene; u krajnjemslu~aju ne mo`e uop}e izlaziti izku}e i napustiti sigurnost svogadoma. ^esto, agorafob mo`e iza}i naulicu samo ako je u pratnji nekebliske osobe i ta osoba postaje"obvezni pratilac".

Mogu se razviti i specifi~ni stra-hovi (npr. od pasa, insekata, zatvo-renih prostora poput lifta – klaustro-fobija ili visine – akrofobija). Akosu objekti neobi~ni ili ako se lakoizbjegavaju, ne javlja se ozbiljna nes-posobnost. Me|utim, mogu se javitizna~ajna funkcionalna o{te}enja, npr.kada se fobija od aviona razvije kodposlovnog ~ovjeka, a posao zahtijeva~esto letenje.

Opsesivno-kompulzivniporeme}aj (obuzeto prisilni

poreme}aj)OKP je neurotski poreme}aj

karakteriziran prisustvom ponavlja-ju}ih ideja i fantazija (opsesija) iponavljaju}ih impulsa ili radnji(kompulzija) koje bolesnik smatrabolesnim i protiv kojih postojiunutarnji otpor. Anksioznost jesredi{nja odlika, ali u suprotnosti sfobijama (kada je bolesnik anksiozanprilikom suo~avanja s vanjskim opas-nostima i smatra da je njihova pasiv-na `rtva), anksioznost nastaje kao

odgovor na nesvjesne unutarnje mislii porive kojih se bolesnik boji i kojemora ostvariti suprotno svojoj volji.

Opsesije (obuzetosti) predstav-ljaju ideje, rije~i i slike, obi~nonepovezane s onim {to pojedinacradi; uporno, jako i neodoljivo mu sename}u i skre}u pa`nju. ^esto suobojene agresivno ili seksualno, {topojedinac do`ivljava potpuno stranim(npr. misao majke da }e kuhinjskimno`em ozlijediti svoju djecu).

Kompulzije (prisile) i kom-pulzivne radnje isto su autonomnekao i opsesije, ali se radi o pre-plavljuju}oj potrebi da se u~ini nekaradnja (npr. da mora brojiti prozoreidu}i ulicom, da se mora pet putaprekri`iti ulaze}i u stan). Prisilamo`e biti i vrlo agresivna, ru`na iliopscena. Kao i kod opsesija, bolesnikdo`ivljava anksioznost, uo~avaapsurd poriva i odupire mu se.Me|utim, ~esto ne mo`e a da nezapo~ne ponavljaju}i obrazac uobliku kompulzivnih radnji i rituala.

Psihoterapija je lijek izbora kodanksioznih stanja.

Medikamentozna terapija prim-jenjuje se uz psihoterapiju, anikako umjesto nje. U lije~enjuanksioznih poreme}aja primjenjujuse anksiolitici, naj~e{}e benzodi-azepini. Dobre rezultate kod svihoblika anksioznih poreme}aja daje iprimjena novijih tipova antidepresi-va.

Doc. dr. sc. Tanja Fran~i{kovi},

dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

13sije~anj-velja~a 2004

SHIZOFRENI POREME]AJI

CIJEPANJE RAZUMAShizofrenija je jedna od najstarijh bolesti u ljudi. Najraniji opisi te bolesti sadr`e obiteljsko

podrijetlo, endogeni uzrok, rani po~etak, remitiraju}i ili progresivni tijek, bizarne ideje,disocijaciju misli i emocija, kao i socijalno povla~enje.

Belgijski psihijatar BenedictMorel prvi je 1852. to~noopisao shizofreniju i nazvao je

dementia praecox. Taj naziv bazira sena ranom po~etku i tendencijirazaranja li~nosti. Godine 1896.njema~ki psihijatar Emil Kraepelinnaziv dementia praecox primjenjujeza skupinu bolesti koje po~inju u ado-lescenciji i dovode do demencije.Naziv shizofrenija iskovan je 1911.,od {vicarskog psihijatra EugenaBleulera, a uklju~uje pojam splitinga,razdvajanja psihi~kih funkcija.Naime, uvedeni termin shizofrenijadolazi od gr~kog jezika gdje schizozna~i cijepam, a fren zna~i razum.

Raspad li~nostiShizofrenija je kroni~na du{evna

bolest, koja obi~no po~inje u adoles-cenciji i brzo dovodi do raspadali~nosti. Karakterizirana je poreme-}ajem u mi{ljenju, osje}anju ipona{anju. Obi~no kod tih poreme-}aja razlikujemo prodromalnu fazu,aktivnu fazu i fazu remisije.

Prevalencija tijekom `ivota iznosioko 0,6-1,5%. U Hrvatskoj ima oko19000 shizofrenih bolesnika, a stopaprevalencije je oko 0,4%. Ne{to ve}uprevalenciju imaju Istra i Primorje,oko 0,7%. Prema brojnim studijama,najve}a je stopa prevalencije u Irskoj i[vedskoj. Odnos mu{karaca i `ena je1:1. Vi{a prevalencija na|ena je uni`im socioekonomskim klasama. Tose obja{njava socijalnom dezorgani-zacijom koja dovodi do toga dabolesnici zbog prirode bolesti skliznuna dru{tvenoj ljestvici. Bolest naj~e{}epo~inje izme|u 15. i 35. godine `ivota.Rijetko se javlja prije 10. godine i

poslije 50. godine `ivota. Kod mu{-karaca obi~no po~inje ne{to ranije,izme|u 15. i 25. godine `ivota, a kod`ena izme|u 25. i 35. godine `ivota.@idovi obolijevaju manje od pripadni-ka drugih vjera. Ve}e pojavljivanjeoboljenja zabilje`eno je zimi i u ranoprolje}e, {to se povezuje s mogu}omvirusnom uzrokovanosti bolesti.

Podtipovi shizofrenije su: para-noidni, dezorganizirani ili hebefreni,katatoni, nediferencirani i simpleks.

Paranoidni tip shizofrenije obilj-e`ava zaokupljenost sistematiziranimsumanutostima ili ~estim slu{nimhalucinacijama koje su u vezi samo sjednom temom. Dezorganizirani ilihebefreni tip karakteriziran je dezor-ganiziranim govorom, dezorganizi-ranim pona{anjem, zaravnjenim ilineodgovaraju}im afektom. Katatonitip karakteriziran je stuporom ilimotori~kom imobilno{}u, iznenad-nom nesvrsishodnom aktivno{}u bezvanjskih stimulusa, negativizmom ilimutizmom, stereotipnim radnjama,manirizmom, grimasiranjem, ponav-ljanjem netom ~uvenih rije~i ili pon-avljanjem netom vi|enih pokreta.Takvi bolesnici mogu odr`avatipolo`aj tijela, naj~e{}e bizaran, bezzamora mi{i}a. Nediferencirani tipkarakteriziran je upadljivim sumanu-tostima, halucinacijama, nesuvislim ite{ko dezorganiziranim pona{anjem,ali ga ne mo`emo opisati ni kao jedanod prethodnih tipova. Jednostavnashizofrenija obilje`ena je {uljaju}imtijekom, u kojem obi~no nisu vidljivipsihoti~ni simptomi u smislu trajnihhalucinacija i sumanutosti, ve} je pri-marno obilje`je povla~enje bolesnikaiz socijalnih situacija.

Danas se misli da je ve}inaslu~ajeva prouzro~ena kompleksniminterakcijama nasljednih i okolinskih~imbenika. Smatramo je komplek-snom bolesti i ne smatra se da jenaslje|ivanje jedino presudno u nas-tanku bolesti. Kako ni jedna teorija neobja{njava u potpunosti genezu tebolesti, uvedene su i teorije osjet-ljivosti, stres dijateze. Taj model obu-hva}a genetsku uvjetovanost (povezu-je se vi{e od pola sveukupnog brojakromosoma sa shizofrenijom); biolo{-ko-neurotransmitersku uvjetovanost(dopamin je glavni neurotransmiterkoji se ve`e uz shizofreno oboljenje);psihosocijalnu i okolinsku uvjeto-vanost (neadekvatno iskazivanje emo-cija u obitelji) i psihodinamsku.

SimptomiPrema suvremenoj koncepciji shi-

zofrenije, simptome mo`emo podi-jeliti u pozitivne i negativne.Pozitivne simptome nadalje mo`emopodijeliti u dvije dimenzije: psiho-ti~nu dimenziju i dimenziju sme-tenosti ili dezorganiziranosti. Pozitiv-ni su psihoti~ni simptomi shizofrenijehalucinacije i sumanute misli. Naj-

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

14sije~anj-velja~a 2004

~e{}e su prisutne slu{ne halucinacije,no mogu se javiti i vidne, mirisne iokusne, taktilne, ~ak i seksualne. Odslu{nih halucinacija, mogu bitiprisutne jednostavne slu{ne haluci-nacije u obliku zvi`duka, mumljanja,zvukova strojeva, ali i slo`ene slu{nehalucinacije, kao govor jedne ili vi{eosoba. Prisustvo glasova koji komen-tiraju ~vrsto govori u prilog shi-zofreniji. Sumanute ideje proganjanjanaro~ito su ~este, kao i one kojeuklju~uju hipohondrijske ili pak reli-giozne ideje, ljubomoru, kao i spolniidentitet. ^este su i sumanute idejeveli~ine, no nalaze se i kod drugihporeme}aja. Sumanute interpretacije~udnih iskustava, kao {to je osje}aj daim netko blokira misli, da se njihovemisli emitiraju, da su oni neke drugeosobe, navode pacijenta na zaklju~keda se doga|a telepatija, da mu se sni-maju misli ili da ga netko kontrolira.Tada razvija cijeli sustav sumanutihideja koje obja{njavaju ono {to se snjim doga|a. Pozitivni simptomi sme-tenosti ili dezorganiziranosti prezen-tiraju se kao smeteni govor i bizarno ismeteno pona{anje. Smeteno mi{ljen-je i smeteni govor odnose se na tijekmi{ljenja i na~in izra`avanja misli. Zashizofreniju je tipi~an gubitak asoci-jacija ili nepostojanje veze izme|upojedinih misli pa govor postaje ner-azumljiv. Ponekad je govor tako diso-ciran da bolesnici ni`u samo rije~i(salata od rije~i). Ponekad pucajugranice pojmova pa bolesnici sklapa-ju nove, nepostoje}e rije~i, ili mogubesmisleno ponavljati iste rije~i ilire~enice. Tijek misli mo`e biti

usporen, a mo`e nastati i blok misli,dok neki imaju osje}aj da im se misliemitiraju i dijele s drugim ljudima.Dezorganizirano pona{anje mo`e seprezentirati kao: motori~ka nepokret-ljivost ili vo{tana savitljivost. Boles-nik mo`e odr`avati bizarni polo`ajtijela bez zamora mi{i}a. Mo`epru`ati aktivan otpor poku{ajimapokretanja tijela ili se automatskipokoravati na{im naredbama. ^esto,nakon potpune motori~ke imobilnos-ti, ulazi u stanje katatone uzbu|enostikada se motorika osloba|a zako~e-nosti, ali su radnje potpuno nesvrho-vite i u takvom stanju bolesnik mo`ebiti opasan. Shizofreni bolesnici ~estobesmisleno ponavljaju neke radnje ilipokrete, ili imaju neprirodno po-na{anje u obliku pretjeranog gri-masiranja ili nagla{avanja pokreta.Negativni simptomi shizofrenijeprezentiraju se kao siroma{tvom,poreme}ajem afektiviteta, anhedo-nijom i avolicijom. Tako su odgovorishizofrenih bolesnika kratki, {turi,~esto samo da ili ne. Imaju smanjenuraznolikost ili jakost osje}ajnogizra`avanja. Pra}eni su smanjenommimikom lica, kratkim kontaktom o~iu o~i i smanjenim govorom tijela.Ponekad je osje}ajno izra`avanje pot-puno inverzno pa se shizofrenibolesnici na pogrebu smiju, ili govoreo vlastitom veselju, a pla~u dok gov-ore. Potpuno gube `ivotni interes izadovoljstvo. Potpuno gube volju, {tosve rezultira potpunim gubitkomsocijalnih aktivnosti. Osim pozi-tivnih i negativnih simptoma, mogubiti nasilni, obi~no pod utjecajemglasova koji im nare|uju. Nekad se ivide mutilacije vlastitog tijela ili paksmrtonosni napadi. Homicidi majkeili oca vide se tako|er, iako su to najr-je|e forme ubojstva. Nasilnost shi-zofrenih bolesnika nije ve}a nego uop}oj populaciji. Rizik od samoubo-jstva tako|er je prisutan. Neke studijebilje`e stopu od 50% poku{aja suici-da i 10% ih uspije izvr{iti suicid.Bolesnici se povla~e iz vanjske real-nosti. Postoje izvjesne abnormalnostiu psihomotornoj aktivnosti: ljuljanje,

~udni pokreti, njihanje. Pacijentimogu biti ~udno odjeveni ilio~e{ljani. Mo`e biti prisutno ritual-izirano pona{anje.

Tijek bolesti^ak i u slu~ajevima akutnog po-

~etka bolesti, nakon stresnog doga-|aja u `ivotu, ~esto se na|e postoja-nje prodromalnog perioda koji je tra-jao tjednima ili mjesecima. U tomperiodu obi~no se primje}uje po-vla~enje iz socijalne i radne sredine,napetost, smeteno i ~udno pona{anje,depresivnost, zanemarivanje osobnehigijene. U akutnoj fazi, koja jeobi~no potaknuta emocionalnomtraumom, ledirani su psihi~ki procesi(misli, jezik, percepcija, afekt). Tijekje obi~no pogor{avaju}i, s akutnimegzacerbacijama. Fazu remisijebolesti obilje`ava izostanak shi-zofrene simptomatologije, ili prisust-vo samo negativne simptomatologije,ili prisustvo jednog pozitivnog simp-toma shizofrenije u bla`oj formi.

Osjetljivost shizofrenih bolesnikana stres zabilje`ena je tijekom cijelog`ivota. Stopa relapsa bolesti obi~no je40% unutar 2 godine kod lije~enihshizofrenih bolesnika, a 80% u neli-je~enih. Shizofrenija nije nu`nokroni~ni poreme}aj. Oko 30% pacije-nata oporavi se potpuno. Dobru prog-nozu imaju bolesnici s kasnimpo~etkom bolesti, akutnim nastupombolesti, postoje}im precitipiraju}im~imbenicima, dobrim socijalnim iradnim funkcioniranjem prije bolesti,o`enjeni, s pozitivnom obiteljskomanamnezom za poreme}aje raspolo-`enja, dominacijom pozitivnih simp-toma shizofrenije, dobrim suportivn-im sustavom i vi{im kvocijentominteligencije. Lo{u prognozu imajubolesnici s ranim po~etkom bolesti,{uljaju}im nastupom bolesti, bez pre-cipitiraju}ih faktora, lo{im premor-bidnim socijalnim i radnim funk-cioniranjem, neo`enjeni, s pozi-tivnom obiteljskom anamnezom zashizofreno oboljenje, dominacijomnegativne shizofrene simptomatologi-je, bez remisije tri godine, s brojnim

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

15sije~anj-velja~a 2004

Pa`ljiviji tretman potreban je zbogkomorbidnih kroni~nih oboljenja,uzimanja druge medikamentozne

terapije i kognitivnih zatajivanja. Po-daci govore da gotovo jedna tre}inabolesnika starijih od 65 godina ima dvaili tri komorbidna oboljenja, a gotovopolovina, uz du{evno oboljenje, ima ilije preboljela te`u tjelesnu bolest.

Napredak u dijagnosticiranju ilije~enju oboljenja u gotovo svim zem-ljama produ`io je "o~ekivano trajanje`ivota". To je dovelo do porasta brojastarijih osoba u op}oj populaciji (oko14%), a prati se trend daljeg porasta.Tako je na po~etku 20. stolje}a bilodvostruko manje gerijatrijske dobi uodnosu na danas; `ivotni vijek seprodu`io za skoro 26 godina. Godine2030. o~ekuje se 20% populacije starijeod 65 godina. Stoga se mo`e o~ekivatida }e i pojavnost du{evnih oboljenjakoja su karakteristi~na za stariju `ivot-nu dob biti znatno ve}a nego ranije.

Starost nije bolestOsim niza medicinskih problema,

gerijatrijsku dob prati i niz negativnihsocijalno-ekonomskih ~imbenika kojinegativno utje~u na zdravstveno stanje.Najbitniji su takvi ~imbenici ni`isocioekonomski status, opadanje dru{-tvene aktivnosti, siroma{niji me|uljud-ski kontakti i sve ve}a socijalna izolaci-ja. Tu dob prati niz neizbje`nih stresnihsituacija (odlazak u mirovinu, gubicibliskih osoba), a i sama involucija ~iniih podlo`nijima za tjelesna i za psihi~kaoboljenja. Sve to otvara potrebu zabolju sociokupacijsku skrb starijihosoba.

Proces starenja sam po sebi obilj-e`en je brojnim promjenama u na{emorganizmu. Promjene su organske, ali i

psihi~ke. Sve te promjene ~esto pred-stavljaju optere}enje za obitelj i za cije-lo dru{tvo, pa se u okolini starijih osoba~uje o toj te`ini su`ivota sa starijimosobama. ^injenica je ipak da se `ivot-ni vijek produ`uje i da moramo svladatinegativno sagledavanje starosti te {tobolje organizirati skrb o starijim osoba-ma.

Psihi~ke poreme}aje starije `ivotnedobi mo`emo podijeliti u dvije pod-grupe: prvu bi ~inila oboljenja koja sutipi~na po javljanju u gerijatrijskojdobi, a drugu mentalna oboljenja kojase manifestiraju u svim `ivotnim dobi-ma, pa i u gerijatrijskoj. Najve}i prob-lem, koji se prepoznaje kao javnoz-dravstveni problem, jesu demencije. Tosu poreme}aji koji se manifestirajumultiplim kognitivnim defektima kojiuklju~uju o{te}enje memorije bezo{te}enja svijesti. O{te}enje zahva}ainteligenciju, u~enje i pam}enje, govor,rje{avanje problema, orijentaciju, per-cepciju, pa`nju, koncentraciju, pro-su|ivanje i socijalne sposobnosti.Dolazi i do zna~ajne promjene osob-nosti. Kona~no sve zajedno dovodi do

DEMENCIJE

KAKO SE ZOVEM?

relapsima bolesti, prisustvom agre-sivnosti, lo{im suportivnim sustavomi niskim kvocijentom inteligencije.

Lije~enje naj~e{}e zapo~inje hos-pitalizacijom, sa svrhom redovitoguzimanja lijekova, za{tite tjelesnogintegriteta pacijenta, za{tite okoline,obitelji, radnog okru`enja. U lije~enjuakutne faze bolesti na po~etku seobi~no koriste antipsihotici: haloperi-dol (Haldol), flufenazin (Moditen),klorpromazin (Largactil), promazin(Prazine) i Tioridazin (Mereril). Trebanapomenuti da se primjenom tihantipsihotika ~esto razvijaju ne`e-ljene nuspojave, pa se lije~enje mo`ezapo~eti ili nastaviti novijim-atipi~nim antipsihoticima kao {to su:klozapin (Leponex), prvi atipi~niantipsihotik, otkriven 1958. godine,risperidon (Rispolept, Riset), olan-zepin (Zyprexa), quetiapin (Sero-quel). Ve}ina shizofrenih bolesnika ne`eli piti lijekove pa se pribjegavaaplikaciji dugodjeluju}ih depopre-parata (haloperidola, flufenazina ilirisperidona). Kada se pacijent u pot-punosti oporavi nakon akutne epi-zode, terapija se nastavlja kroz 3-6mjeseci po oporavku. U te`imslu~ajevima, pacijenti moraju uzimatilijekove godinama, neodre|eno.

Okupacijska je terapija korisna, uzaktivnosti socijalnog radnika naterenu. Primarna u skrbi pacijentamora biti kontrola okolinskih~imbenika. Ne bi smjelo do}i niti dosocijalne izolacije, niti do institu-cionalizma bolesnika. Pravilan prist-up omogu}it }e da se defekti koji nas-tupe tijekom bolesti umanje ili pakeventualno poprave. Pozitivno djelujui grupe samopomo}i, jer one reducira-ju sram, krivnju i strah, uspostavljajupomo} me|u ~lanovima, promovira-ju}i nadu za svih. Od velike jeva`nosti boriti se protiv stigmatizaci-je tih bolesnika i preuranjene institu-alizacije.

Doc. dr. sc. Gordana Rube{a,

dr. med.

Prou~avanjem, preveniranjem i lije~enjem du{evnihporeme}aja starijih osoba, koji se klini~kom manifestacijomrazlikuju od sli~nih poreme}aja u mla|ih odraslih osoba,bavi se gerontopsihijatrija. Kao posebna supspecijalisti~kagrana u na{oj zemlji, unato~ potrebi, ona jo{ ne postoji.

Mnogi poreme}aji starijih osoba zahtijevaju pa`ljivijitretman nego kod mla|ih osoba.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

16sije~anj-velja~a 2004

zna~ajnog poreme}aja u socijalno-rad-nom funkcioniranju.

Alzheimerova bolestDemencije su uglavnom progre-

sivne bolesti i ireverzibilne, ali oko15% demencija reverzibilno je ako tret-man po~ne pravovremeno, prije ireverz-ibilnog o{te}enja. Uglavnom se javljajuu starijoj `ivotnoj dobi. Statistike gov-ore da oko 5% ljudi starijih od 65 godi-na ima te`i, a 15% bla`i oblik demenci-je. Od svih oboljelih od demencije, 50-60% imaju naj~e{}i tip-Alzheimerovudemenciju. Rizi~ni su faktori zaAlzheimerovu demenciju: `enski spol,srodstvo s osobama koje boluju odAlzheimerove demencije i trauma glaveu pro{losti. Down's sindrom tako|er jepovezan s razvojem Azheimerovedemencije. Bolest je progresivna iobi~no dovodi za 8-10 godina do smrti.Drugi je naj~e{}i oblik demencijevaskularni tip koji je uzro~no povezan scerebrovaskularnim bolestima. Rizi~nije faktor za taj tip demencije povi{enitlak i mu{ki spol. Na taj tip demencijeotpada 15-30% svih demencija. Javljase naj~e{}e izme|u 60-tih i 70-tih godi-na. Oko 10-15% svih oboljelih oddemencije istovremeno ima vaskularnui Alzheimerovu demenciju.

Postavljanje dijagnoze demencijetemelji se na klini~kom pregledubolesnika koji objedinjuje psihi~ki sta-tus, podatke koje nam daje sambolesnik, podatke osoba iz okolinebolesnika, laboratorijske pretrage,topografske i funkcionalne pretragemozga.

Demencije se manifestiraju promje-nama u kogniciji, umorom, pote{ko-}ama u planiranju i izvr{avanju zadata-ka, promjenama strategije u izvr{avanjuzadataka i promjenama osobnosti. Uranoj fazi bolesti bolesnik po~inje zab-oravljati svakodnevne, nebitne~injenice (imena ljudi i neke rije~i kojese rijetko koriste). Poslije po~inje zabo-ravljati bitne dogovore i obveze, papostaje opasan za sebe i okolinu jer zab-oravi isklju~iti plin, struju i sli~no. Takopostaje ovisan o trajnoj pomo}i drugih.Bolesnik najprije gubi sposobnost pris-je}anja na blisku pro{lost, dok se dobrosje}a starijih sadr`aja. Kasnije, kakobolest napreduje, u potpunosti gubisposobnost sje}anja imena bliskihro|aka, osobnih podataka o sebi, pa ivlastitog imena. Zbog nesje}anja, sklonje konfabulacijama kako bi ispunio rupeu pam}enju. Dementne osobe sklone su

detaljnom prepri~avanju, ljutnji, sar-kazmu, glupim {alama, pateti~nomizrazu lica, agresiji i emocionalnojlabilnosti. Kasnije gube sposobnostsnala`enja u prostoru pa ~esto ne zna-nju prona}i put do ku}e, a ne mogu sli-jediti upute kako do}i do nekog cilja.Bolest napreduje i bolesnik se vi{e nesnalazi ni u vlastitom stanu. Ne snalazise ni u kori{tenju uobi~ajenih predmetau ku}i. Premorbidne crte osobnostinagla{avaju se. Tako nerijetko postajuegocentri~ni, zajedljivi, sumnji~avi, uzsu`en spektar emocija za prethodno zanjega va`ne emotivne relacije. Neri-jetko se javljaju i stanja erotiziranosti iseksualne nedistanciranosti u smislupokazivanja spolovila uku}anima, ali istranim osobama. Ponekad postanunemirni, uzbu|eni, agresivni, uzporeme}en ritam sna i budnosti tepojavu sumanutih ideja i halucinacija.Zanemaruju osobnu higijenu, a potrebaza hranom mijenja se od potpunogzanemarivanja ishrane do pre`derava-nja. Kako bolest napreduje, o{te}enjamozga sve su ve}a, bolesnik gubi kon-trolu sfinktera te kona~no biva trajnoprikovan za krevet. U kona~nostibolesti izaziva potpuni invaliditet itakve osobe tra`e potpunu brigu i njegu.

Azheimerova demencija, naj~e{}ioblik, neurodegenerativna je bolestmozga. Uzrok te bolesti jo{ uvijek jenejasan. Spominje se vi{e uzro~nih~imbenika. Postoje dokazi koji govoreo genetskoj predispoziciji i uvjeto-vanosti. Ipak, pribli`no 50% Alzheime-rove demencije ne pokazuje obiteljskupovezanost, {to govori da i drugi faktorideterminiraju bolest. Najbolje jeprou~eno podru~je poreme}aj neuro-transmitera u toj bolesti. Tako se multi-pli kognitivni defekt povezuje s defek-tom aktivnosti acetilkolina i atrofijomkore, ali i dubljih struktura mozga, {torezultira stvaranjem neurofibrilarnih~vori}a i senilnih plakova koji se do-kazuju rendgenolo{kim pretragama(kompjutorizirana tomografija i mag-netska rezonancija mozga).

Vaskularne demencijeVaskularne demencije nastaju zbog

vaskularne bolesti mozga, uklju~uju}ihipertenzivnu cerebrovaskularnu bolest,koja uvjetuje infarkt mozga. Infarkti suobi~no mali, ali se njihov u~inak kumuli-ra (zbraja). Te demencije obi~nozapo~inju u starijoj dobi. Mogu nastupi-ti naglo, nakon mo`danog udara koji jeizazvala tromboza, embolija ili krvarenje

u mozgu. Obi~no se radi o brojnim`ari{nim promjenama, a rijetko o jed-nom velikom infarktu. Demencija serazvija unutar 1-3 mjeseca od mo`danogudara. Nakon brojnih prolaznih ishe-mi~nih epizoda, koje ~esto prebrode kodku}e, mo`e tako|er do}i do razvojavaskularne demencije. Obi~no se razvija3-6 mjeseci nakon ishemi~nih epizoda.Klini~ka slika vaskularnih demencija nerazlikuje se od klini~ke slike Alzheime-rove demencije.

Demencije se mogu razviti i zbogniza drugih neurodegenerativnih ifunkcionalnih bolesti mozga, zbogtraume glave, ali i niza infektivnih obo-ljenja koja zahva}aju mo`dane struk-ture.

Tretman i lije~enje Alzheimerovedemencije objedinjuju op}e principe:psihosocijalni tretman, terapiju kogni-tivnih zatajivanja, terapiju psihoze iagitacije, terapiju depresivnosti, terapi-ju nesanice i ostale tretmane. Op}i prin-cipi trebaju evaluirati mogu}nosti da sibolesnik naudi (suicidalnost) i educiratiobitelj o bolesti. Psihosocijalni tretmanobjedinjuje u sebi okupacijsku terapijubolesnika, terapiju prisje}anja i realitet-nu terapiju. Terapija kognitivnih zataji-vanja provodi se antidemencijskimlijekovima: Tacrine, Aricept, Remynil.Velika va`nost u lije~enju pridaje sevisokim dozama E-vitamina. Terapijupsihoze i agitacije provodi se antipsi-hoticima, anksioliticima i antikon-vulzivima. Za rje{avanje depresivnesimptomatologije koriste se antidepre-sivi (treba izbjegavati tricikli~ke antide-presive zbog nuspojava koje kod starijihljudi mogu biti ozbiljne). Nesaniculije~imo nebenzodijazepinskim hip-noticima (Zolpidem, Alpidem), jer ben-zodijazepinski hipnotici izazivajudnevnu sedaciju. Uz primjenu neben-zodijazepinskih hipnotika trebaprovoditi higijenu spavanja, kojauklju~uje odlazak na spavanje uvijek uisto vrijeme i isklju~ivo u krevet, laganobrok prije spavanja i ograni~avanjeuzimanja kofeina. Ostali tretmaniobjedinjuju razne lijekove koji se mogukoristiti kod demencije. Tako se ~estokoristi aspirin za bolju mo`danu cirku-laciju, ginko-proizvodi, melatonin iestrogeni (kod `ena u menopauzi).

Doc. dr. sc. Gordana Rube{a,dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

17sije~anj-velja~a 2004

Da li }e netko razviti PTSP nakonpro`ivjelog traumatskog iskustva ovisio vi{e faktora. Tako te`e posljediceostavljaju traumatska iskustva uzroko-vana ljudskim nasiljem nego npr.prirodne katastrofe. Izuzetno su va`niobrasci za suo~avanje sa stresom kojeje neka osoba stekla tijekom `ivota, dali je osoba sklonija aktivnom suo~ava-

nju s te{ko}ama ili izabire pasivizaciju.Udjela imaju i eventualne ranijepro`ivljene traume. Smatra se da seone, i kada su prevladane, poja~avajuosjetljivost na sljede}a takva doga|anja.Dob tako|er ima va`nu ulogu. Traumu}e druga~ije do`ivljavati dijete, adoles-cent, odrasla osoba ili star ~ovjek. Zbogspecifi~nih dru{tvenih uloga, `ene su~e{}e izlo`ene obiteljskom nasilju isilovanju, dok je borbena traumauglavnom rezervirana za mu{karce pa}e, shodno tome, i distribucija poslje-di~nog PTSP-a biti odre|ena spolom.Sljede}a zna~ajka koja igra va`nu uloguu javljaju PTSP-a jest kvaliteta soci-jalne podr{ke koju osoba ima naraspolaganju u periodu oporavka. Pritome je obiteljska potpora donekleva`nija za `ene, dok je za mu{karceneobi~no va`na potpora njihovogradnog okru`enja.

Smatra se da je u op}oj populacijiPTSP prisutan 1-2%. Dvadesetak god-ina nakon zavr{etka rata PTSP je na|enu oko 15% ratnih veterana u vi{eistra`ivanja u SAD i Izraelu. Sli~nonalazimo i kod `rtava prirodnih katas-trofa. Nakon prometnih nesre}a vjero-jatno }e oko 7% `rtava imati posttrau-matske smetnje.

Reakcija godi{njicePTSP se naj~e{}e javlja odmah po

traumatskom doga|aju ili unutar 6mjeseci. No, mo`e se prvi put javiti iposlije vi{e godina nakon trau-

Simptomi PTSP-a– stalno ponovno pro`ivljavanjetraumatskog doga|ajau mislima ili slikama, kroz pona-vljaju}e uznemiravaju}e snove otraumatskom doga|aju, kroz po-na{anje ili osje}aj da se doga|ajponavlja; uz to perzistira zna~ajnosmanjen interes u zna~ajnimaktivnostima, osje}aj odvojenosti iudaljenosti od drugih, su`en ras-pon osje}aja i osje}aj uskra}enebudu}nosti;– stalno izbjegavanje stimulansavezanih za traumu i umrtvljenjeop}eg odgovora, {to nije biloprisutno prije traume, a izra`avase kao napor da se izbjegnu misli,osje}aj ili razgovor vezani za trau-mu, aktivnosti, mjesta i ljudi kojipodsje}aju na traumu; pri tomepostoji ~esto nesposobnost pris-je}anja va`nih aspekata traume,zna~ajno smanjen interes ili sud-jelovanje u va`nim aktivnostima,osje}aj udaljenosti i otu|enosti oddrugih, su`en raspon osje}aja iosje}aj uskra}ene budu}nosti;– stalni simptomi poja~aneprobu|enosti koji nisu bili prisut-ni prije traume, poput te{ko}e uuspavljivanju ili spavanju, provalebijesa, te{ko}e koncentracije,poja~anog opreza.

matskog iskustva. Istra`ivanja supokazala da se PTSP spontanopovla~i u oko 60 % slu~ajeva. Kodostalih smetnje mogu trajati godina-ma. ^esto se mo`e reaktivirati naposebne poticaje, tj. podsje}aju}eokolnosti. Tada govorimo o "reakcija-ma godi{njice". Prosje~no je trajanjePTSP-a, prema nekim istra`ivanjima,5 do 7 godina. Ostaje, me|utim,odre|eni postotak onih kod kojih }ese smetnje kronificirati i, u bla`em ilija~em intenzitetu, perzistirati deset-lje}ima. PTSP se mo`e javiti u blagojformi, ali i u vrlo te{kim, onesposoblja-vaju}im klini~kim slikama.

Postoji niz teorijskih postavkizbog ~ega netko razvije PTSP.Psiholo{ke teorije nagla{avaju daiskustvo prijetnje `ivotu na drasti~anna~in razbija na{e tzv. bazi~ne pret-postavke o vlastitoj neranjivosti, osmislenom svijetu u kojem `ivimo iuvijek raspolo`ivoj pomo}i.

Posttraumatski stresni poreme}aj

IDEM NA PUSTI OTOKPTSP karakteriziraju tri skupine

simptoma.O posttraumatskom stresnom poreme}aju (PTSP) govorimo

posljednjih dvadesetak godina premda je taj sindromopisivan u literaturi ve} vrlo davno, a spominjan pod raznim

imenima i u zapisima lije~nika s rati{ta mnogih ratovaposljednjih stolje}a. PTSP predstavlja jedan od sindroma kojise javljaju kao posljedica pro`ivljenog traumatskog doga|aja

poput sudjelovanja u borbenim akcijama, ali i prirodnekatastrofe, saobra}ajne nesre}e, silovanja, napada i sli~nih

`ivotno ugro`avaju}ih situacija.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

18sije~anj-velja~a 2004

Prema nekim neurofiziolo{kimteorijama, radi se zapravo o pore-me}aju prorade traumatske memo-rije koja zbog jake emocionalne nabi-jenosti biva iskrivljena.

Na neurofiziolo{kom planu PTSPpredstavlja slo`en poreme}aj neko-liko sustava prijenosnika u `iv~anomsustavu koji su uklju~eni u procesmemorije i reakcije na stres.

U svakom slu~aju, PTSP rezultiraporeme}ajima na planu pona{anja imo`e o{tetiti osnovu ~ovjekovogbivstvovanja-relaciju s drugima i svi-jetom oko sebe.

Osobe koje imaju PTSP }e vjero-jatno razviti neki drugi mentalniporeme}aj. U ~ak 45–50% slu~ajevauz PTSP javlja se i depresivniporeme}aj. Vrlo ~esto osobe s PTSP-om pribjegavaju "samopomo}i" psi-hoaktivnim sredstvima, u na{im kraje-vima jo{ uvijek prete`no alkoholu, paje ovisnost ili zloporaba alkohola vrlo~esta.

PTSP ima veliku ulogu u slabijojfunkcionalnosti osobe, kako naobiteljskom, tako i na socijalnomplanu. Unutar obitelji osoba ~estopostaje ~lan s kojim je te{ko ra~unati,s nedovoljno strpljenja za uobi~ajeneobveze, s poreme}enim relacijamaprema djeci, ~estih agresivnih ispada,nepredvidivog raspolo`enja. Doga|ase da ona oko sebe i svojeg trau-matskog iskustva stavi zid koji ~lanoviobitelji ne mogu prije}i. Odrastanje utakvoj obitelji predstavlja za djecufrustraciju koja mo`e obilje`iti i nji-hov `ivot.

Sam u {umiZakazivanje na radnom mjestu,

zbog stalne pobu|enosti i redukcijekontakata, rezultira visokim odsustvo-vanjem s posla, {to predstavlja visokzdravstveni i socijalni izdatak. Va`noje naglasiti da ja~ina simptomaPTSP-a ne mora biti u odnosu sfunkcionalno{}u i kvalitetom `ivota.Naime, neke }e se osobe dobro nositisa svojim relativno izra`enim smet-njama, dok }e druge zakazivati naobiteljskom i radnom planu iako jeintenzitet njihovih simptoma tekosrednji.

Uza sve smetnje koje osobe sPTSP-om imaju, one se rijetko i nera-do javljaju lije~niku, a jo{ rje|e psihi-jatru. Naj~e{}i je razlog tome, premadosada{njim istra`ivanjima, stav da~ovjek mora sam iza}i na kraj sa svo-jim psihi~kim tegobama i da je "nor-malno" da nakon nekih zastra{uju}ihiskustava "imamo neke probleme".Izbjegavanje i nemogu}nost da govoreo traumatskom iskustvu unutar krugaobitelji i prijatelja vodi ih tako u sveve}u izolaciju. Oni se najboljeosje}aju "sami u {umi" ili bi najradijeoti{li "na pusti otok".

Zbog slo`enosti etiolo{kih faktorakoji dovode do PTSP-a, i lije~enjetreba zahvatiti razli~ite aspekteporeme}aja. Tako lijekovima mo`e-mo poku{ati umanjiti nemir, depre-

sivnost, tjeskobu i nesanicu. Psiho-terapijom }emo nastojati pota}i pro-radu traumatskog iskustva kroz tzv."traumatsku pri~u". Psihoterapijom isocioterapijskim metodama nastojat}emo uspostaviti bolju kontrolu i uvidu pona{anje i bolje povjerenje u sebesamog i okolinu. Ugraditi traumatskoiskustvo na konstruktivan i nov na~inu svoju osobnost mo`e biti duga~ak,ali i uspje{an i oboga}uju}i posao. No,i uz terapiju, a pogotovo bez nje, jedandio osoba s PTSP-om ostat }e "za-robljen" u svojem traumatskom is-kustvu, promijenjenog odnosa s okoli-nom i slikom svijeta oko sebe. Oni }epostati osobe koje niti oni sami nitinjihova obitelj vi{e ne prepoznaju, sneostvarivom `eljom "da budu onistari".

Doc. dr. sc. Tanja Fran~i{kovi},dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

19sije~anj-velja~a 2004

SUICIDALNOST I SUICID

BRISANJE GRANICE@IVOTA I SMRTI

Pojam instinkt smrtiFreud je smatrao da poriv za

samouni{tenjem predstavlja, u stvari,napad na voljenu osobu s kojom sepojedinac poistovjetio. Prema tome,suicid bi, barem jednim dijelom, imaozna~enje homicida, akta agresijeuperenog protiv druge osobe. Ovomprilikom samo se podsjetimo – amo`da i obavijestimo – da je u ranimfazama razvoja psihoanaliti~ke teorijeagresivnost smatrana pervertiranimseksualnim nagonom ili reakcijom nafrustraciju. Kasnije, nakon uvo|enjapojma instinkt smrti, Freud je u sui-cidu vidio oli~enje tog instinkta, kojije neka vrsta opozituma drugomosnovnom instinktu: instinktu `ivota,instinktu o~uvanja `ive materije.

Prou~avanje suicidalnih fantaza-ma, snova u kojima se pojavljujemotiv suicida, pokazalo je da suicidne mora uvijek izra`avati poriv zauni{tenjem vlastitog bi}a u smisluvlastite negacije svog postojanja.Suicid, dinamski gledaju}i, mo`eodra`avati i `elju za potvr|ivanjemvlastite li~nosti i `ivota uop}e; onmo`e biti, jednom rije~ju, u funkciji

afirmacije instinkta `ivota. U fantazi-jama, naime, suicid je ~esto kori{tenosredstvo da se drugi primoraju da,barem poslije na{e smrti, izraze svojuljubav prema nama i tako nas – istina,posthumno – uvjere u na{u `ivotnost izna~aj.

To dvostruko zna~enje ili dvostru-ka usmjerenost svake – simboli~ne ilirealne, svjetlom jave obasjane ili usnohvatici naslu}ene suicidalne ten-dencije, o~igledna je i kada individu-alni odnos prema suicidu shvatimokao bitni izraz individualnog odnosaprema smrti. Ne mo`e li se takosamoubila~ka `elja za smr}u shvati-ti ne kao `elja za samouni{tenjem,ve} kao `elja za dostizanjem Nirvane,za brisanjem granice izme|u `ivota ismrti? Poku{aj suicida bi, prematome, mogao biti poku{aj samonas-tavljanja, a ne – samouni{tenja, fan-tazijsko zadovoljavanje potrebe zabesmrtno{}u. S druge strane, sobzirom da predstavlja akt ni{tenjaprirodne smrti kao objektivne nemi-novnosti, suicid, kao voljno, samoiz-abran put "odlaska s ovoga svijeta",mo`e u subjektivnom prostoruli~nosti imati zna~enje omnihipotent-nosti, trijumfa subjekta nad objektom,slobodne volje nad prirodnomnu`no{}u.

Sa`imaju}i, valja jo{ jednom ista}iovu, s preventivno-terapijske to~kegledi{ta, izuzetno va`nu ~injenicu:individualni motivi suicida uvijek sudvozna~ni – u njima su sadr`ane iafirmacija, i negacija; i potreba zauni{tenjem, i potreba za odr`anjem io~uvanjem; i besprizivna odluka da seode "ne okre}u}i se", i o~ajni~kipoku{aj apela, poziva u pomo}.

Etiopatogeneza suicidaProu~avanje suicidnog pona{anja

odvija se odavno na dva razli~itana~ina, ovisno od toga da li se ~inpokazuje kao simptom, odnosnotragi~ni zavr{etak neke individualnesudbine, ili kao jedan od zna~ajnihindikatora patolo{kih zbivanja uovom ili onom dru{tvu. U tom dru-gom slu~aju studij }e se ve}inomoslanjati na statisti~ke podatke koji seprikupljaju o op}im, demografskimkarakteristikama suicidnih pojedinacaneke opse`nije populacije. Ako li pakraspravljamo o samoubojstvu kaoindividualnom fenomenu, ne mo`emoa da potanko ne prou~imo `ivotni putpojedinog ~ovjeka, uzimaju}i u obzirzakonitosti dinami~ke psihologije kadhvatamo onu crvenu nit koja sezavr{ava tragi~nom smr}u.

Slu~ajStolar, star 39 godina objesio se

nakon ponovljenog jednotjednogneprekidnog pijan~evanja. Njegovotac, gra|evinski radnik, dobro jezara|ivao, ali je gotovo sve zapio. Obadjeteta majka je morala uzdr`avatitako da je slu`ila kod drugih ljudi.Ako je `eljela dobiti ne{to novca odsvog mu`a, morala ga je hvatati pogostionicama. Djeca, a naro~ito poko-jnik, bili su vezani na majku, koja sezbog depresivne psihoze prije 20 god-ina lije~ila u psihijatrijskoj bolnici, aprije 10 godina izvr{ila je samoubojst-vo vje{anjem. Pokojnikovu sestrusmatraju ~udakinjom.

U rodnom kraju izu~io je stolarskizanat i zaposlio se. U poduze}u su gacijenili kao veoma sposobnog imarljivog radnika. Do zadnje jegodine lijepo napredovao. Me|utim,

Suicid je krajnje slo`eno,uvjetno re~eno, pona{anje

koje odra`ava suprotnete`nje i ~iji ishod zavisiod relativne ja~ine tih

te`nji i od nepredvidivih~initelja.

Veoma je te{ko pouzdanoodgovoriti na pitanje –

za{to ljudi u jednom ~asuili vi{e puta tijekom `ivotadi`u ruku na sebe, za{to i

kako odlu~e u jednomaktu sami sebi oduzeti

`ivot. Psihijatre zanimajuupravo ti individualni

motivi `elje za vlastitomsmr}u, psihodinamskastruktura potrebe da se"`ivotu okrenu le|a".

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

20sije~anj-velja~a 2004

kad zbog pijanosti vi{e puta nijedo{ao na posao, skinuli su ga spolo`aja {efa. To ga je jako pogodilo.Unato~ njegovoj sklonosti alkoholu,mje{tani su ga voljeli, cijenili kao~ovjeka koji je sposoban i marljiv ikoji se brine za ku}u: zajedno sa`enom sagradio je ku}u; spremao setako|er otvoriti vlastitu obrtni~kuradionicu, jer su ga na poslu degradi-rali.

Vjen~ao se kad mu je bilo 27 godi-na. @ena mu nije bila mje{tanka.Mje{tanke su nju i sve ostale dose-ljene `ene otklanjale kao "dotepence".Pokojnikova je `ena bila jo{ manjedobrodo{la zbog svog karaktera.Naro~ito su joj zamjerali {to je svogmu`a tako surovo nadzirala i ~ak{amarala ako ga je na{la pijanog. Bilaje tako|er – neopravdano – ljubomor-na na nj, ali kad mu je u posljednjevrijeme po~ela slabiti potencija,postajao je i on sve ljubomornijim.Unato~ nesuglasicama me|u njima,pokojnik je ipak bio veoma ovisan onjoj, ni{ta nije znao izvesti bez njenepomo}i. Njegov je dobar prijatelj zanj kazao da je bio "papu~ar" koji jeprebrzo dolazio pod utjecaj drugihljudi i nije znao udariti po stolu kad jeto trebalo, pa zato ni kod ku}e nijeznao napraviti reda. Pokojnik je piove} prije vjen~anja, a naro~ito jo{tijekom prvih ~etiriju godina braka.@ena je to tako te{ko podnosila da je sdjecom pobjegla u Austriju. Upravo uto vrijeme njegova je majka po~inilasamoubojstvo. Mje{tani su za to kriv-ili pokojnikovu `enu. On je uskorooti{ao po obitelj u Austriju i vratili suse ku}i. Onda se ~etiri godineuzdr`avao od alkohola. Kasnije jeopet pomalo po~eo piti. ^esto se nakoljenima zaklinjao pred `enom iobe}avao da }e napustiti svoju ru`nunaviku, ali je uvijek opet podlegaoku{nji. @ena je svoje grubo reagiranjena mu`evljeve ekcese, naro~ito kad jedo`ivljavala da su se mu` i svekarzajedno pijani vra}ali ku}i, oprav-davala strahom da bi i sama moglado`ivjeti istu te{ku sudbinu kaomu`evljeva majka. Stekao se utisakda nije bio toliko vezan na svoja dva

djeteta koliko je bio ovisan o `eninojljubavi. Me|utim, dobivao je ipakprevi{e predbacivanja i prijetnji. @enase jako ljutila na njegovo odla`enje ugostionicu, naro~ito jer je tako tro{ionovac i jer je pripit bio grub i nasilan.Pomalo joj je postajalo svega dosta iod vremena do vremena ve} jepomi{ljala na to da si oduzme `ivot,ali ju je uvijek zadr`avala misao nadjecu. Zadnji tjedan mu` je opetneprestano pio, ali u pijanomstanju nije vi{e bio grub niti jegalamio kao ina~e. Kriti~nog jedana po njenom dojmubio "pri kraju sa `ivci-ma": bio je tih i samo jegledao u pod. Izgledada je htio jo{ jednom snjom porazgovoriti, aliga je grubo odbila:"Gubi se, svinjopijana." Njegoveprijetnje samoubojstvom nije shvatilaozbiljno. Mislila je da je on ho}e pre-stra{iti i da time ho}e posti}i da bipritr~ala k njemu i pomirila se snjime. Kad se danas `ena pita na kojibi joj na~in bilo mogu}e sprije~ititragi~an kraj, ~ini joj se da bi joj tomo`da uspjelo da je one kriti~ne no}iprobdjela uza nj – ali bila je ve} sitasvega. Istina, od maj~ine smrti on jeza sobom imao bar ~etiri poku{ajavje{anja – uvijek u pijanom stanju.Ina~e o samoubojstvu nije govorio.

O ~emu je rije~Pri~a o~ito po~inje ve} u mladosti.

Otac, alkoholi~ar, kod ku}e je stvaraoatmosferu materijalne i osje}ajneneizvjesnosti. Majka je spa{avalasituaciju. Za vrijeme sinovljeve ado-lescencije i sama je preboljela depre-sivnu fazu psihoze te se morala lije~itiu psihijatrijskoj bolnici. Deset godi-na kasnije, jama~no opet u takvojfazi, zavr{ila je `ivot samoubojstvom.Mo`da, na osnovi takvog podatka,mo`emo zaklju~iti da je rije~ oodre|enoj hereditarnoj optere}enostisina. Ta ne opisuju ga samo kaodepresivno strukturiranog (papu~arkoji nije znao udariti po stolu), ve} jezadnje vrijeme prije ~ina zapao u

pravo depresivno stanje. Ovdje se radio sljede}em:

1. Kod pokojnika se radilo o neu-roti~ko-depresivnoj strukturi zbogatmosfere u kojoj je odrastao.

2. Imao je odre|enu hereditarnuoptere}enost.

3. Radi se o kombinaciji egzo-genih i endogenih utjecaja na obliko-vanje njegove li~nosti.

Prije svoje depresivne strukture,suprotnosti sa svakida{njicom do`ivlja-vao je s frustracijama, a uskoro sesusreo i s alkoholom koji mu jeomogu}avao neku relaksaciju.Potisnute agresivne tendencije izbi-jale su u obliku surovih ispada prema`eni. Kad bi se otrijeznio, slijedili sujaki osje}aji krivnje. U njima je nje-gova dominantna `ena na{la zado-volj{tinu, pa ih je u pokojniku jo{ ipoticala. O~ito je ni njegovi ponovnisuicidni poku{aji nisu uznemirivali.@ena napokon nije vi{e imala ni okani uha za njegovu nevolju; nije muomogu}ila katarzu ni ponovno stica-nje bar neznatnog osje}aja vlastite vri-jednosti. Ostao je sam, s nesnosnimosje}ajem krivnje koji ga je napokonotjerao u smrt.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

21sije~anj-velja~a 2004

EMOCIONALNE MASKE kat-kad svjesno "navla~imo" `ele}iizgledati druk~ije ili se za{titi.

Smatramo ih nu`no potrebnima. Akonam `ivotno iskustvo poka`e da i nijetako, spremni smo ulo`iti punoenergije kako bismo sami sebe uvje-rili da su "maske" nu`nost i da je jedi-no s njima mogu}e pre`ivjeti "uokrutnom svijetu".

No, ~esto ih koristimo i neznaju}i. Nau~imo od ljudi uz kojerastemo kako se to radi i ne po-mi{ljamo da je mogu}e druga~ije.Toliko se naviknemo glumiti ono {tomislimo da bismo trebali biti, da vi{ei ne znamo {to su na{i autenti~niosje}aji.

Maske ljutnjeLJUTNJA je emocija s kojom

znamo imati burna iskustva. Mnogije ljudi poznaju kao osobni vulkan.Kad izmakne kontroli, eskalira ubijes i izazove posljedice zbogkojih kasnije `ale. Neki drugi oku-sili su ljutnju kao `rtve: bili sunapadnuti od ljutih ljudi, osjetilinjihovu agresivnost, ucjenjivanje,ugro`avanje egzistencije, zdravlja,a nekad i `ivota. Zato od nje zazirui poku{avaju je ili zatomiti ili pre-tvoriti u neku njima prihvatljivijuemociju.

Zatomiti je zna~i ignorirati onajunutarnji signal da nam se "krvzagrijava". Obi~no sebi ka`emo: "Manije to va`no!", iako ba{ i nije tako.Kad nam se sljede}i put dogodisli~no iskustvo, novi }e se naboj pri-brojiti starom, kao i "temperatura u`ilama". Tre}i }e put biti potrebnasamo sitnica i do}i }e do "unutarnjegvrenja", u kojem gubimo kontrolu i

ka`emo "smra~ilo mi se pred o~ima".Tada nastupa bijes koji nam pokazu-je koliko su nam zapravo zna~ileignorirane nepravde. Tako nasMASKA DEFANZIVNIH IPOPUSTLJIVIH postupno vodi udrugu krajnost.

Pretvoriti LJUTNJU u neku prih-valjiviju emociju za mu{karce imanji broj `ena mo`e zna~iti uzetiMASKU HLADNOKRVNOG PRO-GONIOCA. On se ne ljuti, ali je"zlopamtilo". Izvoru svojih problemanamje{ta niz neugodnih situacija ineprestano {alje poruke: lo{ si, nes-posoban, ni{tavan. Tako se osve}ujeza sve {to on smatra nepravdom, bezpotrebe da razgovara, raspravi i rije{inesuglasice. Potisnuta se ljutnja pret-vara u rafiniranu igru mo}i. Sve sedoga|a u "bijelim rukavicama" iakose razmjenjuju "boksa~ki udaraci".Ni`u se ozljede, dok onaj ozlije|enijine pobjegne iz ringa ili dok se neuspostavi ravnote`a straha. Tada nas-tupa privremeno primirje i trajekoliko i ta mu~na ravnote`a. Suigra~ise naj~e{}e toliko udube u svoju"igru" da nisu ni svjesni da su objestrane emocionalni gubitnici.

Gun|aloVarijanta je te maske i maska

gun|ala. On je "blag", nikad neiskazuje ljutnju, ne podi`e glas, netra`i promjenu stanja, ve} seneprestano `ali, predbacuje i izazivaosje}aj krivnje. Iz svoje pozicije`rtve, polako izaziva osobu koja muje, po njegovom mi{ljenju, u~inilanepravdu, dok ona ne plane. Tako }ejadno "gun|alo" ponovo ispasti `rtvai `aliti se svima u okru`enju zbogtoga. Ne}e biti svjestan da je sve

u~inio da mu ba{ tako bude. Takva"igra" mo`e trajati godinama i posta-ti uobi~ajeni ritual izme|u istih sugo-vornika. ^esta je u obiteljima alko-holi~ara. Ni jedna ni druga strana ne`ele raspraviti i razrije{iti nakupljenenesuglasice, a uzrok svojih problemauvijek vidi u onom drugom.

Osim tih maska, mogu}e je koris-titi i masku DURENJA. Ako jepovrijede, osoba svoju povrije|enostiskazuje odbijaju}i komunicirati iobavljati uobi~ajene du`nosti. Na tajna~in ka`njava onog tko joj je, ponjenom mi{ljenju, u~inio nepravdu,dok se taj ne ispri~a, ne iskupi ili neodustane od svoje nakane. Katkad tamaska poprimi i kroni~ne forme, papovrije|ena osoba o~ekuje da se njensuigra~ neprestano iskupljuje zapo~injeno i tako svjedo~i da mune{to sli~no ne}e pasti na um. Dok taigra traje, obi~no se i jednom i dru-gom sugovorniku skuplja gor~ina ikad to vi{e ne mogu izdr`ati, ili pob-jegnu ili pak izraze svoje praveosje}aje. Tada su na po~etku razgov-ora, raspleta i pronala`enja rje{enja,na kojem su mogli biti i bez mu~neepizode "durenja".

Ljutnja se dobro maskira i uMASKU LJUBOMORE. Zato {tosmo ljuti na osobu, optu`it }emo jeza ljubavne prijestupe i natjerati da,dokazuju}i svoju ljubav, ~ini sve {tomi `elimo. Omiljeno oru`je su tzv.EMOCIONALNE UCJENE. Kad

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

EMOCIONALNEMASKE - II. dio

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

22sije~anj-velja~a 2004

god ne dobiva ono {to `eli, ucjenjiva~upotrijebi formulu: "Da ti menevoli{, po{tuje{, `eli{ mi dobro, ti biu~inio to i to..." Ucjenjiva~ seprikazuje kao jadna `rtva, a druguosobu progla{ava krivcem,optu`uju}i je ~esto i javno. Tako jepoku{ava prisiliti da se iskupi, odus-taju}i od svojih zahtjeva koji suzapravo razlog za ljutnju.

No, kako smo do sada vidjeli,LJUTNJA mo`e biti i omiljenamaska. Ako druge emocije smatramonepo`eljnima za na{ image, mo`emokoristiti MASKU LJUTNJE kad sebojimo, kad smo ljubomorni, kad sestidimo ili kad smo krivi. Umjesto daprihvatimo bilo koju od tih emocija iotkrijemo poruke koje nam nose onama samima, mi im oduzimamoosnovnu funkciju. Ne slu{aju}i ih iignoriraju}i ih, postupno gubimokontakt sa samim sobom. Ne}emoznati kako je ne{to za nas, {to su na{e`elje, a {to potrebe.

Ljudi koji nisu u kontaktu sa svo-jim emocijama, pa ih potiskuju imaskiraju u njima simpati~nije, te{komogu razumjeti {to se u njimadoga|a. Osjetit }e nemir, ali ne}eznati {to on zna~i. Imat }e potrebuu~initi ne{to da se napetost smanji,no to }e vi{e biti "istutnjanje vi{kaenergije", nego rje{enje problema. Izato }e se ljutiti jer u ljutnji je nekakouobi~ajeno, pa i dopu{teno, vikati,mahati rukama i tro{iti taj vi{akenergije.

A kad nemamo pravih razloga zaljutnju, a MASKA LJUTNJE je na{obiljeni zaklon pred samim sobom idrugima, morat }emo namjernotra`iti, vrebati nepravde koje se bilogdje i bilo kome dogode, i ~im ih reg-istriramo, imat }emo pokri}e zasvoje omiljene reakcije. Ne}emo niprimijetiti da postajemo VJE^ITOLJUTI, istjeriva~i pravde, buntovni-ci. Jo{ }emo manje primijetiti da namje tijelo neprestano prepuno adrenal-ima, da nam srce tu~e, ubrzanodi{emo i tro{imo osobne rezerveenergije koje je tijelo pripremilo za

izvanredna stanja. Iscrpljuju}i se,~inimo sve {to je potrebno da siuni{timo zdravlje i skratimo `ivot.

VJE^ITO LJUTI ljudi ponekadnjeguju svoju ljutnju i zato {to im seisplati. Mnogi }e im se "maknuti sputa" i odustati od konfrontacijedopu{taju}i im i ono na {to nemajupravo. Tako }e dobiti ne{to prekoreda, izboriti se za neku poziciju,dokazati da su u pravu i kad o~itonisu. Uz ta postignu}a, oni sami sebiizgledaju PAMETNIJI i SNA@NIJIod ostalih. No, dugoro~no }e im se tazloupotreba ljutnje i manipulacijavratiti jer }e ih iskreni ljudi izbjega-vati. Sami }e sebe osuditi na `ivotbez ljubavi i bliskosti. Tra`e}i utjehu,naj~e{}e postaju zarobljenici alkoho-la ili avantura koje su same sebi cilj.

TugaKao {to mu{karci ~esto maskiraju

druge emocije u ljutnju, tako `enesebi ne dopuste ljutnju ako su nau~ilei povjerovale da im ona ne prili~i ilida je se trebaju stidjeti. Takve `enemaskiraju svoju ljutnju naj~e{}eMASKOM TUGE. Kad su ljute, onepla~u ne znaju}i zapravo za{to.

A kad umjesto maskiranja ipotiskivanja ljutnje zastanemo iosluhnemo {to nam poru~uje, otkrit}emo da nas ona ne spopada bezrazloga. Govori nam jasno i glasnoda su povrije|ene na{e osobnegranice, da nam netko ~ini nepravduili se mi sami ne pona{amo kakosmatramo da treba, pa se ljutimo na

sebe. Tek kad smo toga svjesni, mo}i}emo razmisliti o okolnostima,mogu}im rje{enjima i posljedicamapojedine reakcije. Ljutnja }e namdati energiju za obranu svog "teritori-ja" i spre~avanje ponavljanjanepravde. Ako se u `ivotu budemosamo povla~ili, u~init }emo od sebe@RTVU i biti odgovorni za svojestanje. @rtve okolina ne po{tuje, jed-nako kao ni agresivne, vje~ito ljuteljude.

Izraziti ljutnju ne zna~i POBJES-NITI. BIJES je rezultat sakupljenihljutnja koje nismo priznavali samisebi i rje{avali dok je bilo vrijeme. Ubijesu mo`emo napraviti veliku {tetui sebi i drugima, jer gubimo kontrolunad svojim reakcijama. Da nam se tone bi doga|alo, najbolja je prevenci-ja prihva}ati svoje ljutnje ~im nas-tanu, priznati ih sebi, osvijestiti {tosmatramo nepravdom i potra`itirje{enja koja }e biti zadovoljavaju}aza obje strane. Da nam ljutnja nijepotrebna, Univerzum nam je ne bidao.

Konstruktivnih strategija zaizra`avanje ljutnje i borbu protivnepravdi ima vi{e. Nije nu`no dazbog ljutnje postanemo bezobrazni,agresivni ili da povre|ujemo druge.No, ona je vatra. Lo{ je gospodar, aliodli~an sluga – poziv na rje{avanjeonoga {to nas ti{ti. Maskiranjempravog stanja, nikad to ne}emoposti}i.

Vesna [palj, prof.

MEDICINA I ZDRAVLJE

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

23sije~anj-velja~a 2004

Misli pozitivno uinteresu zdravlja

Kada je u pitanju ozdravljenjepomo}u komplementarne ilialternativne medicine, rijetko

tko postavlja pitanje kako i za{to se todogodilo jer je bolesnicima va`nojedino – {to prije ozdraviti.

Znanstvenici, uklju~uju}i ilije~nike, uz poneke iznimke, te{koprihva}aju izlje~enje bilo kojegslu~aja koje izlazi izvan granicaunaprijed isplaniranog lije~enja,odnosno prihva}aju samo utvr|enemetode {kolske, klasi~ne medicine, asve ostalo, dakle i komplementarnumedicinu, stavljaju pod znak pitanja.Teoreti~ari i prakti~ari komplemen-tarne medicine jedinstveni su u tvrd-nji da je tajna najve}eg dijela metodakomplementarne medicine u tomu {tobolesnici instinktivno (ali i svjesno)znaju da su oni ti koji moraju odigratiaktivnu ulogu u vlastitom ozdravlje-nju. Upravo zbog toga – metode kom-plementarnog ili alternativnog pristu-pa lije~enju i imaju znatan postotakuspje{nih izlje~enja.

Suvremena medicina sve ~e{}eprihva}a tvrdnju da pacijenti kojivjeruju u vlastito izlje~enje, odnosnou lije~nika koji ih lije~i, metodu kojase primjenjuje i lijek koji se uzima,~e{}e i br`e ozdravljaju od onih koji unavedeno sumnjaju. O~ito je dapsihi~ko tijelo djeluje na izlje~enjefizi~ke razine s kojom je neraskidivovezano.

U izlje~enju, isti~u danas mnogi,vidnu ulogu igra pozitivno mi{ljenjejer ono utje~e na pobudu unutarnjeenergije, ja~a imunitet i vodi uozdravljenje.

Pogubni stresNajnovija saznanja ka`u da je

prekomjerni stres jedan od naj~e{}ih

uzro~nika problema na radnom mjes-tu, u sportu i u obitelji. Sve vi{e segovori kako je stres uzro~nik imnogih bolesti, od onih najlak{ih pado najte`ih. Ako stres zaista poti~eaktiviranje bolesti, onda treba otk-loniti (amortizirati) uzrok pa }eposljedice nestati ili biti ubla`ene. Ujednom izvje{taju Ujedinjenih narodanavodi se da je "stres postao jedan odnajozbiljnijih problema pro{log sto-lje}a", a nastavlja se i u ovomsada{njem. Mnoge metode komple-mentarne medicine "udaraju" upravona uzroke bolesti, a ne na posljedice.Shvatiti svoje probleme i nau~iti`ivjeti svrhovitije i korisnije, daklebolje i kvalitetnije – temeljni je postu-lat preventivne borbe za zdravlje.

Ve}ina ljudi trebala bi ozbiljnoporaditi na promjeni na~inarazmi{ljanja ili `ivljenja – ako se `elisprije~iti bolest ili posti}i izlje~enje.Jednako je va`no razviti sposobnostusredoto~enja na budu}nost.

Prihvatimo li tvrdnju da i klasi~nai komplementarna medicina lije~e~ovjeka, a ne bolest i da je svakizdravstveni slu~aj poseban, onda}emo se slo`iti i u mi{ljenju da svakoiscjeljenje, odnosno izlje~enje posti`esam pacijent, dok je lije~nik ili isc-jelitelj taj koji mu – u tijeku jednograzdoblja – pru`a samo potporu.

Pozitivne misli – ljubav, dobrota,suosje}anje s ljudima koji pate,radovanje `ivotu, optimisti~ki pristup`ivotu – ka`u i lije~nici – u ~ovjekustvaraju pozitivnu vitalnu energiju,koja utje~e na psihi~ku razinu, ali i nasvaku tjelesnu stanicu.

"Hormoni sre}e"Ameri~ki lije~nik dr. Deepak

Chopra (u knjizi "Savr{eno zdravlje")

isti~e da stanice optimisti~nog ~ovje-ka, osobe "nabijene" pozitivnim mis-lima, proizvode "hormone sre}e" kojiiscjeliteljski djeluju na ~itav organi-zam. U slu~aju negativnih misli(apatija, depresija, mr`nja, tuga,psihi~ka bol, bezna|e, ljubomora,zavist...), odnosno onda kada jepsihi~ko tijelo ispunjeno nezado-voljstvom, ljudske stanice izlu~uju"negativnu supstancu" koja pogubno,po~esto razaraju}e djeluje na zdrav-lje.

Dakako, svaki stres, pa i onaj najs-labijeg intenziteta, mo`e negativnodjelovati na zdravlje. Ako ga ve} nemo`emo izbje}i, potrebno ga jelije~iti. Prvi je korak u smanjenju,odnosno ubla`avanju stresa – psi-hi~ko i fizi~ko opu{tanje. Postojivelik broj metoda opu{tanja – odJacobsenove napredne tehnike zaopu{tanje mi{i}a, preko razli~itihtehnika meditacije do joge, hipnoze,biolo{kih reakcija, iscjeljivanja i auto-genog treninga.

Mo`e li komplementarnamedicina pomo}i kod

stresa?Sugestija i autosugestija, med-

itacija i druge tehnike opu{tanjapsihi~kog i fizi~kog tijela pripadajupodru~ju komplementarne medicineiako ih – u novije vrijeme –prihva}aju i oni koji su zavr{ili medi-cinske fakultete klasi~nog programa.

Francuski knji`evnik Emile Coue(1857.-1926.) svojih posljednjih{esnaest godina `ivota posvetio jeusavr{avanju i {irenju primjenemetode svjesne sugestije u svrhulije~enja. S razlogom ga mnogi dr`e"apostolom terapeutske autosugesti-je". Vrlo energi~no promicao je svojsustav autosugestije – kao univerzalnilijek za ljudske nevolje.

Coueova metoda svodi se nadjelovanje na ~ovjekovu podsvijest –upornim ponavljanjem odre|ene sug-estije, pri ~emu je odlu~uju}i ~initeljimaginacija, a ne volja. On je autorznanstvene izreke: "Na{e djelovanje

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

24sije~anj-velja~a 2004

ne poti~e volja, ve} sposobnostpredo~avanja." Poznata je njegovasugestija: "Svakog dana, u svakompogledu, sve vi{e i vi{e napredujem."

Svoju metodu, kao i primjere isc-jeljenja sugestijom – autosugestijom(~ak i najte`ih bolesti – kao {to sutumori) iznio je u knjizi "Kako gospo-dariti sobom" koja mo`e poslu`iti ikao svojevrsni priru~nik samopomo}iautosugestijom.

Autosugestija, ipak, nijesvemogu}a

Autosugestija je namjeran ilinenamjeran proces samouvjeravanja,pomo}u kojega pojedinac mijenjasvoje stavove, uvjerenja ili obrascepona{anja. Ona mo`e, u odre|enimgranicama, djelovati na emocije ilisamosvijest pojedinca.

Autosugestiju je – u psihoterapi-jske svrhe – sustavno, me|u prvima,primjenjivao be~ki lije~nik FranzAnton Mesmer (1734.-1815.).

Premda slu`bena, klasi~na medic-ina ne prihva}a metodu lije~enja sug-estijom, odnosno autosugestijom,mnogi }e lije~nici – u opovrgavanjuvjerodostojnosti uspje{nosti bioener-goterapeuta i sli~nih iscjelitelja –~esto re}i kako su izlje~enja brojnihmetoda komplementarne medicinerezultat – sugestije, odnosno autosug-estije! I bolesnik i objektivan lije~nikslo`it }e se u jednom: za bolesnika jenajbolja ona metoda koja {to br`e i{to ugodnije dovodi do ozdravljenja.Me|utim, treba ipak naglasiti: metodaiscjeljivanja sugestijom ili autosug-estijom nije svemogu}a i poma`e

samo u odre|enim slu~ajevima,odnosno samo kod nekih bolesnika ikod nekih bolesti. Ona ne mo`e zami-jeniti lije~enje u slu~ajevima kada jepotrebna kirur{ka intervencija ilipomo}i kod uznapredovalih bolesti, apogotovo ne kod osoba koje je ne pri-hva}aju svjesno i duboko.

Djelotvorni autogeni treningAutogeni trening mogli bismo

svrstati u domenu sugestije – auto-sugestije. Ustvari, autogeni trening jemetoda utjecaja na fizi~ko tijelo –snagom predo~avanja, dakle akcijompsihi~kog tijela.

Tvorac metode autogenog tre-ninga je neurolog Johannes HeinrichSchultz (1889.-1970.). Temeljna bitautogenog treninga nalazi se u kon-centraciji na popu{tanje napetosti,odnosno utjecaju na samoga sebe.Primjenjuje se individualno i grupno,a koristi se radi uklanjanjafunkcionalnih poreme}aja u radunekih organa i stanja napetosti.

Osim terapijskih, va`ni su i pozi-tivni u~inci {to se posti`u i kod zdrav-ih ljudi, a o~ituju se u pove}anjupsihi~ke i tjelesne svje`ine i sprem-nosti za rad.

U najnovije vrijeme autogeni tren-ing u{ao je u skupinu aktivnih auto-sugestivnih i osloba|aju}ih sustavavje`bi. Primjenjuju ga i lije~nici,naj~e{}e specijalizirani psihoterapeu-ti.

Iskustvo psihoterapeuta koji su, ulije~enju, primjenjivali metodu auto-genog treninga govori da taj oblikkomplementarne medicine dobropoma`e kod ovisnosti (alkohol,pu{enje, droge), anoreksije i bulimije,tjeskobe, depresije, tuge, glavobolje,nesanice, raznih fobija, stresa, raznihtrauma, gr~eva u mi{i}ima, problemas kralje`nicom, astme, bronhitisa,povi{enog krvnog tlaka, probavnimsmetnji, osjetljivih crijeva, pa ~ak ikod ekcema.

Autogeni trening osloba|a ~ovje-ka negativnih emocija i poti~e stvar-ala{tvo pojedinca u svrhu pobolj{anjavlastitog zdravlja. On poma`e kodpromjena na svim razinama tijela,

uma, emocija i duha, {to je istinska bitholisti~kog pristupa u lije~enjubolesti suvremenog ~ovjeka.

Osim toga, dobro je naglasiti,autogeni trening izvanredno je mo}nosredstvo prevencije koja mo`e spri-je~iti nastajanje mnogih bolestipovezanih sa stresom – kaouzro~nikom.

Izbjegavanje negativneemocije

Znanstvena istra`ivanja nepobitnosu utvrdila da osobe pod stresomznatno lak{e obolijevaju od pojedi-naca bez stresa. Negativne emocije –kao {to su bijes, ljutnja, depresija,krivnja i frustracija – slabe ljudskiimunolo{ki sustav pa je tijelopodlo`nije obolijevanju.

Tako je u znanstvenom izvje{}uNASA-e, prije tridesetak godina,objelodanjeno kako imunitet astro-nauta u najboljoj formi biva naru{enzbog stresa njihova posla, a vra}a se unormalu nakon {to neko vrijemeprovedu bez stresnih doga|aja.

Usamljene osobe, ljudi s teretombespomo}nosti i bezna|a, bolesnicikoji ravnodu{no prihva}aju bolest ilise ne `ele boriti protiv nje ne samo da~e{}e obolijevaju, nego do`ivljavajubr`i napredak bolesti.

Pozitivne emocije – kao {to suljubav, humor, smijeh i stvarala{tvo –~ovjeku sna`e imunitet, {tite ga odbolesti i poma`u mu, kada se pojavibolest, u br`em ozdravljenju.

Ameri~ki psihijatar dr. BertholdSchwartz tvrdio je da ljude koji sepredaju pred `ivotom ili odustanu odborbe protiv bolesti – po~injenapu{tati vlastita `ivotna energija, {todovodi do smrti. To, tzv. "psihi~kosamoubojstvo" ~esto se javlja kodgubitka voljene osobe, razo~aranja uideale, gubitka posla ili saznanja opostojanju vlastite neizlje~ive bolesti.

Dakle, kod izbora izme|u pozi-tivnog i negativnog mi{ljenja, uinteresu vlastita zdravlja, ne bi treba-lo biti dileme.

Borislav Ostoji}

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

25sije~anj-velja~a 2004

Jesu li krive kamere ili re`ija?

Nekoliko puta bila sam gost u televizijskom studiju. Zvalisu me da, kao okulist, gledateljima pri~am o o~ima. Zamene je to bilo izuzetno iskustvo. Za{to? Shvatila sam

da proces vida u ljudi nije ni{ta drugo nego proces snimanjaemisije. Ili obrnuto! Jedna emisija na TV nastaje na istim prin-cipima kako nastaje vi|enje u ljudi. Kamere snimaju objekt sraznih strana, kablovi iz njih prenose sliku u sobu re`ije, a tamocijeli tim ljudi sla`e sve u jednu "pametnu" cjelinu koja sepojavi na TV-ekranima.

Ni~ega ne bi bilo da prije svega ne postoji namjera, svjesna`elja, interes da emisiju napravimo (za{to bismo uop}e ne{toradili?). Zatim netko treba osmisliti scenarij (kako }emo touraditi?). Treba nam elektri~na energija i osvjetljenje, trebanam tehni~ka potpora ljudi koji sve to odr`avaju, komunikaci-ja i uskla|enost me|u njima... i netko tko sve to u "re`iji" nad-gleda i koordinira.

Kako to u ljudi funkcionira?Kako ljudi "snimaju svoju vlastitu emisiju" u svakom trenu

svojeg budnog stanja? O~i su na{e dvije kamere, postavljene zasnimanje pod razli~itim kutovima. Vidni su `ivci kablovi kojisliku prenose "re`iji" – u centar za vid u mozgu. Energiju dobi-vamo iz glukoze i kisika u krvi, a osvjetljenje nam daje prirod-no-sun~evo ili neko umjetno svjetlo.

Ideju {to i za{to }emo u ne{to gledati daje misao u na{ojglavi. Ta ista "glava" smi{lja, kad, kako i kuda }emo pogledati.Mnogi usputni `iv~ani centri osiguravaju tehni~ku potporu(okreni, usmjeri, pribli`i, izo{tri, poja~aj, skreni...), komunici-raju (ti sad ugasi, a ja }u upaliti) i trude se da usklade redosli-jed radnji (pogotovo kad se npr. kre}emo niza stepenice ili voz-imo auto).

Re`ija je "{e}er na kraju"Kad svi dijelovi tima obave svoje, re`ija u centru za vid

velikog mozga sla`e "puzzle" u logi~nu cjelinu. Pristigle slikeoba oka, koje se pomalo razlikuju zbog razli~itog kuta snima-nja, preklopi u jednu – i eto "emisije" u na{oj glavi! "On line",obavljeno u tisu}inki sekunde! Ne vjerujete? Samo dok ste ovo~itali, pro{lo je pola minute. Hajde, pogledajte u ne{to i recitemi jeste li primijetili da je proces stvaranja slike u glavi trajaoneko vrijeme.

Pravo savr{enstvo prirode, kad malo bolje promislimo.Koliko ~imbenika mora raditi besprijekorno da bismo "samo"vidjeli!

Cijenimo li to ili uzimamo vid zdravo zagotovo?

[to bi na to odgovorili oni kojima se sinhronizacija tihprocesa poremetila? Oni tada ne vide dobro. Mo`da ni prijenisu dobro vidjeli, ali im to nije toliko smetalo. Sad jeporeme}ena "re`ija" situaciju samo pogor{ala. Ne{to im seodjednom ~ini druk~ije.

Prvo {to }e okriviti za lo{u sliku jesu o~i – kamere. "Mutnovidim, vidim duplo, ne mogu izo{triti sliku, ne{to nije u redu smojim vidom... Sigurno mi trebaju nao~ale." S velikim o~eki-vanjima obrate se okulistu.

Ako je doista problem samo u o{trini vida, to je lako rije{iti.Okulist }e popraviti kamere tako {to }e odrediti dioptriju i datiim optimalnu o{trinu snimanja.

[to ako nije problem u kamerama?[to ako zapinje negdje drugdje u procesu nastajanja slike u

glavi? Vidjeli ste koliko tu raznih ~imbenika ima. Svaki mo`ezakazati i rezultat }e uvijek biti "zamu}enje" ili, jo{ gore,"pomra~enje". ^ega?

Okulist mo`e jo{ ne{to ustanoviti. Ako isklju~i kamere kaomogu}i razlog lo{eg vida, provjerit }e kablove. Mo`e vidjetikako izgleda po~etni dio vidnog `ivca, a testiranjem vidnogpolja mo`e provjeriti `iv~anu provodljivost. Ako tu ne{to "ne{tima", okulist }e zatra`iti pomo} neurologa.

Neurolog istra`uje dalje. Provjerit }e funkcionira li dobrotaj isti kabel-vidni `ivac, ali i svi oni popratni `ivci i centri umozgu koji osiguravaju logistiku snimanja. Mo`da poreme}ajvida uzrokuje izraslina ili ugru{ak u mozgu. Mogu}e je da jepacijent pretrpio potres mozga ili udarac u zatiljni dio glave.^ak i trzajna povreda vratne kralje`nice mo`e poremetiti koor-dinaciju snimanja slike. Naj~e{}e je uzrok u prodrmanim krvn-im `ilama vrata koje hrane splet `ivaca odgovornih za {irenjezjenice i izo{travanje fokusa slike.

Tu se stru~nost neurologa djelomi~no preklapa s podru~jem

KAD SA SLIKOM NE[TO NIJE U REDU

OKULISTIKA

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

26sije~anj-velja~a 2004

internista. On pak zna kako pregledati proto~nost cjevovoda-cirkulacije i srca kao pumpe. Laboratorijskim pretragama testi-rat }e kvalitetu krvi. Ako nedostaje glukoze ili smo anemi~ni,pa nam nedostaje kisika u krvi, gorivo nije dovoljno kvalitetnoda odr`ava stalni "napon energije" dostatan za ispravno sni-manje.

[to ako je s opremom sve u redu, a slika je i dalje"pomra~ena"?

[to ako su nam svi stru~njaci dosad rekli kako je sve uredu, a mi i dalje ne vidimo dobro? [to ako je kriva "ideja", akonam scenarij ne valja, ako misao "kako, za{to" nije uskla|ena,ali mi toga nismo svjesni? Tad nad odgovor mo`e dati psihi-jatar.

Stres mo`e poremetiti sinhronizaciju vidaSje}am se jedne dvanaestogodi{nje djevoj~ice koju su sav-

jesni roditelji doveli na pregled okulistu jer se tu`ila da ne vididobro. Zadr`ana je na O~noj klinici kako bi se provele pretragei isklju~ilo neko po `ivot opasno stanje ~iji po~etak mo`e bitiudru`en s gubitkom vida. U pojedinim testovima nije bilologike. Neki su pokazivali da bi s vidom trebalo biti sve u redu,a opet, na trenutke je proizlazilo da doista lo{e vidi. Izmi{lja lidijete? Mo`e li zavarati sve stru~njake i dijagnosti~ke testove?Kako bi dvanaestogodi{nje dijete moglo znati "odglumiti" na

pojedinom testu kad ne zna koji }e rezultat i}i u prilog njezi-noj mogu}oj glumi? Ne! Tu se doista ne{to zbivalo. [to?Ispitani su svi opasni organski razlozi za gubitak vida. Sva je"oprema" za snimanje funkcionirala besprijekorno. [to je s"re`ijom"? Stru~njaci su se slo`ili da dijete pregleda psihologi dje~ji psihijatar.

Pomnim psiholo{kim testiranjem djevoj~ice i razgovoroms roditeljima, dje~ji psihijatar ustanovio je da dijete nesvjesnoreagira mutnim vidom na stres prilikom odvajanja od roditelja.Otac je bio pomorac i ~esto je odlazio na duga putovanja.Djevoj~ica je u`ivala u njegovom prisustvu dok je bio ku}i.Kako se bli`io odlazak oca, ona bi osjetila da lo{ije vidi. Na tajje na~in dobivala svu roditeljsku pa`nju i nastojala odgoditio~ev odlazak. Ni{ta svjesno, ni{ta namjerno.

Lije~enje djevoj~ice preuzeo je dje~ji psihijatar i vjerojatnoje nakon pa`ljivog pristupa i dugih razgovora uspostavljenaravnote`a u njenoj glavi. Nikad je vi{e nisam srela. Uvjerenasam da se problem lo{eg vida nije vi{e ponavljao od onoga~asa kad je postala svjesna {to ga uzrokuje.

Slikovito govore}i, kad bismo danas mogli zaviriti u njez-inu glavu, sigurna sam da bismo prona{li cijelu "videoteku"prekrasnih emisija koje je od onda "snimila po svojem scenar-iju i u vlastitoj re`iji".

Mr. sc. Inge Bo{kovi} Dragi~evi}, dr. med.

Anoreksija nervoza je psihoso-matski poreme}aj koji se o~itujeu odbijanju hrane, {to dovodi do

znatnog gubitka tjelesne te`ine. Postojedvije vrste anoreksije, ovisno o na~inuredukcije prehrane: "RESTRIKTIV-NA", koja dovodi do gubitka tjelesnete`ine suzdr`avanjem od jela, i "BU-LIMIJSKA", koja se o~ituje pretjeran-im uzimanjem jela te povra}anjem iuzimanjem sredstava za ~i{}enje (lak-sativa). @ene su ~e{}e zahva}ene tombole{}u nego mu{karci; oni ~ine samo10% slu~ajeva. Istra`ivanja provedenau zapadnoj Europi i Sjevernoj Americipokazala su da 5% `ena u dobi izme|u18 i 35 godina pati od bulimije neuroze.

Najve}i broj oboljelih od anoreksijenervoza u jo{ je mla|oj dobnoj skupini– izme|u 12 i 20 godina, a njih je inajvi{e – 2% od svih slu~ajeva. Ano-reksi~ne osobe imaju 15% manje tje-lesne te`ine od idealne, a bulimi~ne10% ispod ili ~ak ne{to vi{e od idealnete`ine.

Usta otkrivaju bolestRana dijagnoza bolesti iznimno je

va`na jer kod oba poreme}aja nastajumnoge i ozbiljne tjelesne i psihi~kekomplikacije. Budu}i da pacijenti sbulimijom nervoza imaju normalnu tje-lesnu te`inu, obi~no pro|e puno vreme-na dok se poreme}aj to~no dijagnostici-ra. Pacijenti se obi~no stide svojihabnormalnih oblika pona{anja u vezi s

prehranom, pa to i vje{to skrivaju.^esto je stomatolog prvi u prilici datakvo oboljenje dijagnosticira. Ti paci-jenti imaju djelomi~ni ili potpunigubitak dijelova zubnih tkiva – ERO-ZIJU. Ona je rezultat bezbolnog,kroni~nog, lokaliziranog gubitka tvr-dog zubnog tkiva, kemijski otopljenogkiselinom ili helacijom bez djelovanjabakterija. Klini~ki vidne promjene nas-taju postupno, djelovanjem pove}anekoli~ine `elu~ane kiseline u usnoj{upljini, zbog svakodnevnih povra-}anja. Dugotrajno djelovanje izrazitokisela sadr`aja uzrokuje postupnu,ireverzibilnu demineralizaciju anor-ganske tvari tvrdih zubnih tkiva i nas-tanak erozijskih lezija. Ti defekti uzroksu br`em abrazivnom tro{enju i sma-

ZUBI I POREME]AJI PREHRANE

ANOREKSIJA I BULIMIJA NERVOZADanas su moderne mr{ave djevojke s tankim dugim nogama. U prirodi jemalo osoba s takvim tijelom, ali da bi takvima postale, one primjenjuju

razne dijete za mr{avljenje. Rezultati takvih dijeta varijabilni su inepostojani, a ponekad i patolo{ki.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

27sije~anj-velja~a 2004

Zdrava prehrana (II. dio)

Postoje ljekovite biljke koje stim-uliraju imunolo{ki sustav, me|ukojima se najvi{e preporu~uje klini~kiistra`ena ehinaceja, koja je uspje{naosobito u spre~avanju i lije~enjubolesti di{nog sustava, kao prehlade,gripe, angine grla, bronhitisa, tako|er iherpesnih bolesti. Tako|er se pre-poru~uje propolis (p~elinji proizvod)koji uspje{no djeluje protiv bolestiuzrokovanih bakterijama (a bez nega-tivnih nuspojava koje imaju antibioti-ci) i virusima (i herpesnim), a imau~inkovito protuupalno djelovanje

(vrlo rijetko izaziva alergije, blage nar-avi). Na temelju novijih klini~kih idrugih istra`ivanja, preporu~uje sekopriva, biljka koja obiluje antioksi-dansima i protuupalnim tvarima, kao{to su klorofil, flavonoidi, kumarin,vitamin K i drugi vitamini, kalcij,kalij, magnezij, pa bi trebalo ~e{}ejesti pirjanu koprivu, ili kuhanu na pariili obi~no kuhanu da se dobije juha, nesamo radi spre~avanja i lije~enjareumatskih bolesti, nego i radi ja~anjaimunolo{kog sustava.Nema povezanosti s prehranom, ali je

korisno navesti da na ja~anje obram-benih mehanizama djeluju:

– prije svega tjelovje`ba, sport i drugioblici tjelesne aktivnosti,

– umjereno sun~anje (pospje{uju}isintezu vitamina D i serotonina),

– razne tehnike meditacije, djeluju}iprotiv posljedica stresa – kojioslabljuje obrambene mehanizme nataj na~in da izaziva prekomjernostvaranje kortizola, adrenalina inoradrenalina,

– agopunktura stimulira imunolo{kemehanizme i pokazala se korisnom

JA^ANJE IMUNITETA HRANOM

njivanju sveukupnog volumena zuba tepojavi njegove preosjetljivosti. Zbogdugotrajne izlo`enosti utjecaju kise-line, ti procesi su spori, {to dopu{tazubu da se stvaranjem sjajnog sklerozi-ranog dentina zatvore dentinski tubu-lusi i tako smanji ili ~ak potpuno eli-minira osjetljivost o{te}enih zubi.

Slina svojim sastavom i koli~inomima pozitivan u~inak u tom oboljenjujer razrje|uje i neutralizira povra}enisadr`aj `eluca. Kako su centri zapovra}anje i lu~enje sline povezani,tako se prije povra}anja pove}ava pro-tok sline. Isti efekt izaziva i mu~ninaizazvana prejedanjem. Pacijenti s buli-mi~nom anoreksijom nervoza imajuni`i protok sline, a time i ve}e defektena zubima nego pacijenti s bulimijomnervoza i istim trajanjem poreme}ajaprehrane. U pacijenata s bulimijomsmanjena je koli~ina bikarbonata uslini, ali je pove}ana njena gusto}a.

Kao posljedica poreme}aja uprehrani, mo`e biti pojava upale nauglu usana (helitis angularis), gljivica(kandijaza), upala sluznice jezika(glositis), upalne ranice sluznice usta(ulceracije oralne sluznice).

Rat kiseline i slinePostoji jasna razlika u zahva}enosti

o{te}enjima u gornjoj i donjoj ~eljustite o{te}enim plohama zubi. U pacijena-ta s bulimijom nervoza o{te}enja su naunutra{njoj plohi zuba u gornjoj ~e-

ljusti, a u pacijenata s anoreksijom ner-voza ti defekti su na vanjskim plohamazubi. Ako povra}anje stalno traje du`eod pet godina, erozije nastaju i na osta-lim plohama prednjih zubi, ali i naostalim zubima. Vanjske plohe pretkut-njaka i kutnjaka uglavnom su o~uvanezdrave jer one nisu u kontaktu spovra}enim sadr`ajem, a ako i do|u,kiselost se zna~ajno umanjuje direkt-nim razrje|enjem slinom koju izlu~ujetu postavljeni otvor izvodnog kanalapljuva~ne `lijezde. Sli~no se doga|a ikod donjih zubi, na njihovim unutar-njim plohama, jer su one pokrivenejezikom i isprane slinom iz podjezi~nei pod~eljusne `lijezde slinovnice, i takosu sa~uvane od djelovanja kiseline.

Ovdje se mora spomenuti i {tetniefekt koji proizvodi manjak elemenataiz hrane koji zna~ajno utje~u na kva-litetu zubnih tkiva, jer su ta oboljenja

naj~e{}a u mla|ih osoba, kod kojih jo{nisu zavr{eni rast i sazrijevanje zubi.

Lije~enje takvih o{te}enja zubiovisi o njihovoj opse`nosti. Povr{inskao{te}enja kojima je zahva}ena samocaklina mo`e sam pacijent sanirati(zaustaviti) promjenom svojih navika usmislu smanjivanja izlaganja usne{upljine kiselinama.

Opse`nija o{te}enja zahtijevajuintervenciju stomatologa. Lezije kodkojih je zahva}eno manje od 1/3dentina mogu se tretirati kompozit-nim materijalima. Generaliziranao{te}enja, koja zahva}aju vi{e od 1/3dentina, tra`e slo`enu terapiju, ~estokombinirano lije~enje zubne pulpe(`ivca), visine zagriza i protetskognadomje{tanja erozijom izgubljenogvolumena svakog zuba.

Mr. sc. Ana Fajdi}-Furlan,dr. stom.

Za{tita zubne cakline– smanjiti koli~inu i ~esto}u konzu-

miranja kiselih jela i pi}a,– kisela jela koristiti isklju~ivo kao

glavno jelo,– zavr{iti obrok s neutralnom hra-

nom (mlijeko i sir),– brzo ispiti kiselo pi}e,– usta isprati vodom nakon konzu-

macije kiselog,– rabiti gumu za `vakanje bez

{e}era,

– zube ~etkati mekom ili srednjetvrdom ~etkicom i pastom s fluo-ridima i bikarbonatima.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

28sije~anj-velja~a 2004

kod lije~eja odre|enih bolesti, kaoreumatoidnog artritisa, bronhalneastme.

Slabljenje imunolo{kogsustava zbog pogre{aka u

prehraniPogre{ke u prehrani koje treba

izbjegavati jer poreme}uju, odnosnooslabljuju imunolo{ki sustav, jesusljede}e:

– Premalo ili previ{e bjelan~evina(BJ); naime, ako se prehranom dobivanedostatno bjelan~evina (koje sunajva`niji sastojci limfocita, makrofa-ga, protutijela, enzima, hormona i dr.),imunolo{ki sustav }e djelovati uzporeme}aje, a previ{e bjelan~evinaoslabljuje taj sustav na razne na~ine,uz ostalo, jer se uzrokuje nedostatakvitamina B6 (piridoksina), osobitopotrebnog u stvaranju i djelovanju pro-tutijela i limfocita T. Tako|er, previ{ebjelan~evina pospje{uje osteoporozu ipreveliku kiselost u tkivima. Kao mjer-ilo za to {to zna~i ni premalo ni previ{ebjelan~evina postoje razli~ita stajali{-ta: za ve}inu nutricionista zna~i unositiih hranom, na dan, u koli~ini 1 g nasvaki kg idealne te`ine, a to je u pros-jeku 60–70 g. Svjetski poznati lije~-nik-nutricionist Michael T. Murraypreporu~a 56 g za mu{karce, a 44 g za`ene. Ministarstvo zdravstva VelikeBritanije preporu~a 44 g za mu{karce,a 36 g za `ene, a Searsova zona-dijetasadr`i mnogo ve}e koli~ine bjelan-~evina, i to 100 g za mu{karce, a 80 gza `ene, {to mo`e dugoro~no ugrozitizdravlje, pogotovo ako su `ivotinjskogpodrijetla jer, uz ostalo, te`e seoptere}uju bubrezi i jetra, rizi~no je zakardiovaskularne bolesti i hipertenziju,rak debelog crijeva, dojke, maternice,osteoporozu i bubre`ne kamence. Tedvije posljednje navedene bolestipovezane su s pove}anim gubitkomkalcija putem mokra}e, do kojegadolazi ako se prekomjerno jede meso idruge namirnice bogate `ivotinjskimbjelan~evinama (osobito mlijeko koje,

osim toga, zbog svojeg kazeina mo`eizazvati alergije, a vjerojatno pove}avarazinu {tetnog kolesterola).

– Previ{e masno}a, osobito `ivot-injsko podrijetla jer, uz ostalo, stvara-ju}i previ{e triglicerida i kolesterola,za~epljuju krvne `ile i limfne puteve,ote`avaju}i prolaz i djelovanje limfoc-itima (koji stalnom cirkulacijom u`ilama uni{tavaju bakterije i ostalemikroorganizme). Ukupne masno}e nebi smjele prelaziti 50–60 g, a da unjima bude {to manje `ivotinjskihmasti, koje su osobito {tetne za kardio-vaskularni imunolo{ki sustav. Naj-zdravije je od masno}a tro{iti maslino-vo ulje. Tako|er ne bi trebalo jesti mar-garin jer sadr`i neprirodne, tzv. trans-masne kiseline koje djeluju {tetno nakardiovaskularni sustav. Uz ostalo,rizi~ne su za sklerozu aorte, masnujetru i sr~anu lipoidozu.

– [e}eri poreme}uju obrambenesnage, osobito zato {to spre~avajuulazak vitamina C u stanice imuno-lo{kog sustava, zbog ~ega se treba izb-jegavati {e}er, koji se u tijelo unosinaj~e{}e kola~ima, keksima, slat-ki{ima, kavom, sladoledom, napicimai dr. [e}er (nazivaju ga bijelim slatkimotrovom) izravno ili neizravno pri-donosi nastajanju i razvoju kiselosti ukrvi, povi{ene razine kolesterola ukrvi, umora, lo{e koncentracije, `iv-~ane napetosti, poti{tenosti, glavobo-lje, probavnih smetnji, te{ko}a u cirku-laciji krvi, stvaranja bubre`nih kamen-aca, a oduzima tijelu kalcij, krom, vit-amine C i B-kompleksa. Smatra se daje {e}er najve}i krivac {to mnoga djecakojima se daje mnogo {e}era u raznimoblicima, ~esto obolijevaju odprehlade, gripe, grlobolje, bronhitisa,upale uha i sli~nih infekcijskih bolesti.

– Prehrana s previ{e kalorija,uzrokuju}i debljinu – koja je izravan ilineizravan bitan uzro~nik ili rizi~ni~imbenik za nastanak i razvoj mnogihbolesti, prije svega infarkta srca,mo`danog udara, raka, reumatoidnogartritisa i drugih autoimunih bolesti –poreme}uje obrambene snage na raznena~ine, osobito tako {to limfociti i neu-trofili postaju manje reaktivni.Uobi~ajena zapadnja~ka prehrana dajeprosje~no 2800 kalorija (zbog ~egaima sve ve}i broj debelih ljudi), dok sumnoga istra`ivanja pokazala da suoptimalne kalorije za oko 40% manje,

dakle oko 1600–1700 kalorija (zaodrasle osobe sjede}eg tipa). Svakidobiveni kilogram iznad idealne te`ineima za posljedicu sve ve}u opasnostnastajanja sve ~e{}ih i sve te`ihporeme}aja u tjelesnim sustavima, tj.pogor{anja i ugro`avanja zdravlja.Debljina je ogroman problem zazdravlje: tko nije debeo, treba se hran-iti tako da ne postane debeo (a da ipakdobiva bjelan~evine i druge hranjivetvari u dostatnoj koli~ini), a tko jedebeo, treba bez oklijevanja normal-izirati svoju tjelesnu te`inu, prije svegapomo}u prikladne prehrane, a uz to ipove}anjem umjerene tjelesne aktiv-nosti.

– Nedostatak onih vitamina iminerala koji su bitni za djelovanjeobrambenih snaga, a to su vitamini C,E i A, odnosno beta-karoten, B-kom-pleksa, osobito B6 (piridoksin), folnakiselina (B9) a i B12, a od mineralacink, selen, `eljezo, magnezij.

– Za vrijeme virusnih i drugihinfekcija, odnosno bolesti treba izbje-gavati meso, jaja, mlijeko i sireve (jerpove}avaju stvaranje sluzi, {to ote`avadjelovanje limfocita u krvnim, odnos-no limfnim `ilama, a osim toga ~est suuzrok alergija). Za vrijeme infekci-jskih bolesti treba se hraniti uglavnomjuhama i jelima od povr}a (ali nepr`enim), osobito mrkvom, ciklom,raj~icom, svje`im i kiselim kupusom irepom, mahunama, {to vi{e sirovimsalatama, zatim svim vrstama vo}a, {tovi{e sirovim, te u manjim koli~inamaribom (ali ne pr`enom), integralnomri`om, suhim mahunarkama, sun-cokretovim i bu~inim sjemenkama. Odvo}a, osobito se preporu~aju jabuke,lubenice, kivi i naran~e, odnosno agru-mi. Nepotpuno probavljena hranamo`e uzrokovati nepo`eljne imuno-lo{ke reakcije i alergiju.

Dr. sc. Branko Prijatelj

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

29sije~anj-velja~a 2004

Gripa je kaplji~na zaraza i zatose lako prenosi. Uzrokuju je virusiinfluence tipa A, B, i C, a na|eni subrojni podtipovi tih virusa, koji semutacijama gena povremeno mijenja-ju. To je va`no znati pri proizvodnjicjepiva. Bolest se pojavljuje u manjimili ve}im epidemijama, gotovo svakezime. Obilje`avaju je tipi~ni simpto-mi: vrlo visoka temperatura, ~esto ipreko 40o C, glavobolja, bolovi umi{i}ima, suhi podra`ajni ka{alj.Najte`e oblike bolesti, povremenopandemijski, izaziva virus A; virus Bzahva}a ograni~ene lokacije; virus Cizaziva gripu oblika prehlade. ^estaje i najte`a komplikacija upalaplu}a, nerijetko smrtonosna. U epi-demijama kad prevladava virus A, onje taj koji izaziva nagli porast brojaupala plu}a i pogor{anje i komplici-ranje kroni~nog bronhitisa.

[irenju kaplji~ne infekcije pogo-duju gu{}a naseljenost, mjesta gdjeima vi{e ljudi, putovanja. Kako su toobilje`ja suvremenog `ivota, mjereizolacije i zatvaranje javnih objekataslabo su uspje{ne. Oboljeli je zarazanza druge ljude samo nekoliko prvihdana bolesti. Preboljela gripa dovodido prirodne imunosti u trajanju 6-8mjeseci. [to je manja imunost, to jete`i oblik gripe, kao kod male djecekoja prvi put obole od gripe ili kodosoba koje dugo nisu imale gripu ikod necijepljenih ljudi.

Virus gripe napada stanice di{nihputeva, prvo gornje di{ne puteve. Kadse spusti u najdonje, naju`e di{ne

puteve, ili u samo plu}no tkivo(plu}ni mjehuri}i ili alveole; intersti-cij ili vezivo), nastupa opasnost da utim podru~jima izazove upalne prom-jene zvane upala plu}a (pneumonija).Ili ih izaziva sam virus gripe, ili nekebakterije, ili mije{ano: i virusi, i bak-terije. Pridru`ene bakterijske upaleplu}a posljedica su smanjene otpor-nosti organizma, pojava karakter-isti~na za djelovanje virusa gripe.Upravo zbog toga ona mo`e biti takote{ka bolest. Naj~e{}e su pridru`eneupale one u sinusima, srednjem uhu,bronhima i u vrlo osjetljivim dje~jimbronhiolima te naro~ito u plu}ima,gdje upalu naj~e{}e izaziva slabom

otporno{}u umno`eni pneumokok,podvrsta streptokokne bakterije.Najte`i oblici gripe, vrlo ~esto supalom plu}a kao najte`om komp-likacijom, javljaju se u pripadnikarizi~nih skupina: starijih ljudi,bolesnika s raznim kroni~nim bolesti-ma, dijabeti~ara, sr~anih bolesnika,alkoholi~ara, te{kih pu{a~a. ^ak oko10% oboljelih od gripe dobije i upaluplu}a, a pripadnici rizi~nih skupina imnogo ~e{}e. Gripozne upale plu}aodgovorne su za prete`ni broj smrtnih

slu~ajeva oboljelih od gripe; tako jeve}ina od 20 milijuna umrlih od"{panjolske gripe" 1918. godineumrla od upale plu}a. Otpornoststanovni{tva bila je tada bitno sman-jena zbog I. svjetskog rata. Glavne su`rtve gripozne upale plu}a maladjeca i stariji ljudi.

Tri su vrste gripozne pneumonije(upale plu}a). Rendgenski ih se mo`erazlu~iti.

1. Primarna virusna pneumoni-ja. To je najte`i oblik, s visokim pos-totkom smrtnosti. Upala najvi{ezahva}a intersticij, vezivo izme|uplu}nih alveola. Upala zahva}a obaplu}na krila; dok se sjena ne pro{iri,ona rendgenski ima mre`oliko-pru-gast izgled, a kad se ubrzo pro{iri,razviju se ove}e guste sjene. Odmah spo~etkom gripe zapo~inje i upalaplu}a. Ka{alj je suh i podra`ajan.Antibiotici ne djeluju na taj oblikupale jer je uzrokovana samo viru-som.

2. Sekundarna bakterijalnapneumonija. To je superinfekcijabakterijama, uz gripoznu bolest.Smrtnost od te upale ni`a je, prven-stveno zato {to na bakterije djelujuantibiotici. To je obi~no komplikacijagripe u starijih ljudi i u ostalihrizi~nih skupina. Poslije klasi~nihsimptoma gripe nastupa kratkopobolj{anje i onda ponovo temperatu-ra s pojavom upale plu}a. Upalazahva}a plu}ne alveole. Prvo se rend-genski vide manja `ari{ta, u pravilujednostrano, kasnije su ona ve}a,grudvasto-plo{tinskog izgleda. Ka{aljbrzo postaje obilan i produktivan, nesuh. ^esta je uz upalu plu}a i upalaporebrice.

3. Mije{ani oblik pneumonije.Upalu uzrokuju zajedno virusi i bak-terije. To je najte`i oblik gripoznihpneumonija. Rendgenski se vidi kakose svuda brzo {iri.

U sklopu lije~enja, pri svakoj

ZIMSKE BOLESTI

GRIPA I UPALA PLU]AGripa ili influenca

akutna je zarazna bolestdi{nog sustava. Prvi opis

bolesti potje~e odHipokrata, jo{ iz petog

stolje}a prije Krista.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

30sije~anj-velja~a 2004

Za~ini nisu isklju~ivo biljnogpodrijetla, iako je najve}i brojtakav. Mnoge biljke, u po~etku

kori{tene kao za~inske, kasnije su sepo~ele koristiti kao ljekovite; nekimaje ustanovljeno konzerviraju}e teantibaktericidno djelovanje, {topotje~e od eteri~nog ulja u njihovusastavu. Pojedine biljke imajuvi{estruku upotrebu, izme|u njihnema pravih granica podjele te semogu koristiti kao ljekovito i aro-mati~no bilje, bilo da se radi o kultivi-ranom ili samoniklom bilju. Tu grupu~ine botani~ke porodice: usnatice,{titarke, krsta{ice, glavo~ike, kozlaci,ljiljani, odoljeni, sljezovi, zijevalice tepomo}nice. Tu grupu od desetakporodica op}enito nije ni polovica odsvih porodica u kojima su ina~e zastu-pljene na{e va`nije doma}e ljekovitebiljke za svekoliku upotrebu. U svije-tu se svagdje koriste najprije njihovidoma}i, a tek nakon njih uvozniza~ini, premda postoje odgovaraju}ipropisi kojima se regulira njihovaupotreba te odre|uje minimalna

(cijela nadzemna biljka), duba{ac (listi vr{ak biljke) te vrati~ (mladi listovi)i druge. Iz skupine biljaka uglavnomkori{tenih u narodnoj medicini,koriste se i kao za~in: trstika (korijen),anis (sjeme), kopar (plod i list), lovor(list), ljup~ac (list, korijen), mati~njak(svje` list), ma`uran (list i cvijet),per{in (cijela biljka), ru`marin (list),timjan (list i cvijet), an|elika (cijelabiljka), dobri~ica (list), divlja mrkva(mladi listovi i mladi korijen), pastrn-jak (list, plod, korijen), primorskivrisak (list), nevesika (plod), ranilist(list, korijen) i poljska gori{ica(sjeme).

Sve te biljke mo`emo tro{itiosu{ene, a jo{ je bolje koristiti ih u

kvaliteta, s fino}om i originalnostimirisa.

Za~ini i ljekovito biljeGrupa svih za~inskih biljaka veli-

ka je. Neke su biljni za~ini, a ujednosu dio skupine koju ~ine onenajva`nije biljke medicine i farmacije,kao: ljekovita vrsta Brassica nigra –crna vrzina, koju zovemo i goru{ica,sa za~inom sjemenom, bijela goru{ica– Sinapis alba (sjeme), paprena metvi-ca – Mentha piperita (list) te maj~inadu{ica – Tymus serpyulum (cijela bilj-ka). Tek nakon njih slijede biljke:stolisnik (nadzemna biljka), i|irot(podanak), crni i bijeli luk, crijemu{(list, lukovica, plod), celer (cijela bilj-ka), hren (korijen), pelin (cvjetnipupoljak), `utika (suhi plod), paprika(plod), kim (plod), ruta (list), korijadar(plod), vrtni {afran (zavr{eci tu~aka),borovica (plod), bijela o~ajnica (list),bijeli i `uti kokoti} (sjemenka i vr{akbiljke), sve vrste metvice (list), bosi-ljak (list), origano (list i osu{eni vr{akbiljke u cvatu), kadulja (list), ~ubar

vrsti upale plu}a, neophodno jemirovanje do potpunog ozdravljenja.Treba uzimati mnogo teku}ine nausta ili infuzijom, sredstva za smiri-vanje ka{lja, kisik pri opse`nimupalama plu}a, jer je tada smanjenadi{na povr{ina plu}a. Antibiotici

djeluju samo na bakterijalne kom-plikacije, na viruse ne; odluku oantibiotiku donosi lije~nik. Kad{toprotiv virusa mogu biti uspje{ni skupiantivirusni lijekovi (Amantadin,Rimatadin), koji se koriste pri pri-marnoj virusnoj pneumoniji, primije{anim oblicima te u visokorizi~nih bolesnika. Svaka se te`aupala plu}a lije~i u bolnici.

Profilaksa je neophodna kako bise sprije~ile te{ke komplikacijegripe, prvenstveno upala plu}a.Obavlja se aktivnom imunizacijom, unas po~ev od polovine jeseni,naj~e{}e mrtvim cjepivom puteminjekcije, bez zna~ajnih nuspojava,jedino se tako ne smiju cijepiti pre-osjetljivi na jaja. Druga je mogu}nostimunizacija `ivim oslabljelim viru-

som, u{trcavanjem u nosnu {upljinu;pritom se kao nuspojava mogu pojav-iti bezazleni simptomi blage gripe;izbjegava se njegova primjena u stari-jih i rizi~nih skupina. Imunizacija seponavlja svake godine, {to iz godineu godinu poja~ava otpornost. Cije-pljenje je to uspje{nije, {to se vi{eljudi cijepi. Posti`e se potpunaotpornost u 67-92% cijepljenih, a akose gripa i pojavi, simptomi su jakoubla`eni i sprje~avaju se komplikaci-je.

Cjepivo sadr`i podtipove virusa Ai B; odlu~uje se za one koji se tegodine o~ekuju, a obi~no su to onikoji su se tog prolje}a pojavili uzemljama ju`ne zemaljske polutke(tada je tamo zima).

Prim. dr. Ivica Ru`i~ka

LJEKOVITO I AROMATI^NO BILJE

FINO]A MIRISANajve}i broj ljekovitih

biljaka pripadacvjeta~ama, a velika

koli~ina mirisnog biljanalazi se samonikla u

prirodi, kao korov. ^estose kod nas koristi naziv"ljekovito bilje" i za ono

ljekovito, i za aromati~no.Te{ko je izdvojiti za~ine,

mirodije i aromu.

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

31sije~anj-velja~a 2004

svje`em stanju. Ako koristimo svje`e iako se radi o listovima, mo`emo ihspravljati po svom ukusu i na raznena~ine, onako kako ina~e spravljamopovr}e. Ina~e se ne koristi list dokbiljka cvate, no to pravilo ne vrijedikod biljaka koje se koriste i kao za~in.

Promijeniti navike[irim krugovima ponekad su malo

poznata svojstva mnogih ljekovitihbiljaka koje rastu samoniklo, njihovahranjiva vrijednost ili toksi~no djelo-vanje, rasprostranjenost i kemijski sa-stav te ljekovita upotrebna vrijednost.

Ogromno bogatstvo u hrani kojepriroda pru`a ~ovjeku, ako je nepoz-nato, uglavnom je i neiskori{teno. Kadbi uop}e bilo lako i mogu}e, mo`da bise ipak ponekad mogle izostavitiustaljene prehrambene navike, jernema puno razloga da se jelu npr. neprilo`i i nekakva salata od pupoljakaru`marina, ili mladog bora, ili vinoveloze, ili da se te biljke za po~etaksamo pomije{aju sa zelenom salatomkoju ina~e naj~e{}e tro{imo. Prehranaje ina~e osjetljivo podru~je, a to jepitanje mogu}nosti promjene u usta-ljenoj navici. Tako nije ba{ prihva}enoda je jo{ mlada kopriva pogodna sala-ta, ni tamo gdje je ljudima dostupna i~ista, a zna se odavno da je vrloljekovita. No, ~esto se obi~na vrtnasmatra jedinom. Pitanje je da li bi semoglo malo iza}i iz kolote~ine, jer jepoznato da je puno toga iz prirodemogu}e koristiti i dodati jelu. Jo{ jejedan primjer, od zaista mnogih, i tajje da se mogu koristiti u prehrani ipupoljci, mlado li{}e breze, list biljketrputac te jo{ puno toga. Poznato je dase vegetabilna svje`a ishrana bazira na~isto biljnim namirnicama te je ~ini:

sirova hrana iz vo}a i povr}a, svje` sirod obranog mlijeka, per{in, sjemenkebundeve, metvica, maj~ina du{ica,masla~ak… Povr}e, osim krumpira,ide ina~e uz svaki obrok. To se odnosii na sve vrste salate.

U grupu namirnica koje su lu`natei ina~e korisne za dobro zdravlje ulazii neko za~insko bilje: per{in, ma`uran,vlasac, origano, timjan, ru`marin ikadulja. Va`na je i hrana s kiselinamajer ima dosta proteina koji su bitni zaenergiju organizma. Da bi se odr`alozdravlje, neophodna je ravnote`aizme|u kiselina i baza, koje bi nekakouvijek trebale biti u ravnote`i.Kiselinama su ina~e bogate i {paroge,koje svi poznajemo. Trebalo bi ipakposvetiti pa`nju kombiniranju hraneako se povr}e, divlje, samoniklopovr}e i za~ini kombiniraju s protein-skom hranom, {krobna hrana smasno}ama te proteini s masno}ama.

Zanimljivo je da se u autohtonimjelima Istre koristi bilje u prehrani. Tosamoniklo bilje zapravo pripada kate-goriji ljekovitog bilja. Uz te blagodatiiz prirode, ve} ~etiri stolje}a gotove setamo izuzetno zdrava jela, navodno odposljednjih epidemija kuge koja jepoharala to podru~je. Taj njihov na~inprehrane ~ini danas gastronomskukulturnu ba{tinu, a jela se spravljajuna na~in koji je poznat od starine.

Samoniklo povr}e iaromati~no bilje

Istarsko bilje poznato je i rastesamoniklo i u drugim dijelovimamediteranskog podru~ja. Na istarskina~in tamo se koristi prete`no svje`e isezonski, uz dodatak izvornih namir-nica. Tako su se tamo gastronomskidokazale biljke: {paroga, crna vrzinakoju zovemo goru{ica (Brassicanigra), rusoma~a (Capsella bursa-pas-toris), loboda (Chenopodium album),cikorija (Cichorium intybus), koroma~(Foeniculum vulgare), mak tur~inak(Papaver rhoeas), veprina (Ruscusaceleatus), blju{t (Tamus communis),masla~ak, motovilac, bijeli bor (Pinussylvestris), borovica (Juniperus com-munis), lovor, kadulja (Salvia offici-nalis), lavanda, maj~ina du{ica (Ty-

mus serpyllum), ru`marin, ma`uran(Majorana hortensis). Sve te biljke uIstri se pripremaju i kombiniraju: "napadelu", "spod ~repnji", "va cure"…Dodatak su doma}e ulje, pr{ut, gljive,jaja i sve ostalo autohtono. Tamobiljku goru{icu zovu divlja rokulja,preslicu zovu tavka, cikoriju divljiradi~, masla~ak (karakteristi~no) zovukonjski radi~.

*

Biljni za~ini su zdravi. Ponekad sepremalo prepoznaje va`nost sirovihza~ina i svje`ih samoniklih biljaka zazdravlje. One ne samo da poma`u ugotovljenju jela, oboga}uju jelovnik,nego su i dobri, prirodni lijekovi.Nema razlike izme|u za~inske biljke,aromati~ne, ljekovite biljke te biljkeza pripremu dobrog ljekovitog ~aja.Neke su nam ipak odavno poznate kaona{e mirodije. U knjizi "Enciklopedijasamoniklog jestivog bilja" mo`e senai}i na pou~an i zanimljiv pristup iorijentaciju upu}enu kori{tenju zdraveprirodne biljne hrane. Premda,na`alost, `ivimo u sve zaga|enijimuvjetima, od mno{tva biljaka neke seipak mogu sa sigurno{}u odmahraspoznati, a treba ih potra`iti u priro-di.

Jadranski pojas, uz makiju i garik,spada u najsiroma{nije podru~je {to seti~e prehrambenih mogu}nosti krozgodinu. U tom se podru~ju tek u pro-lje}e i jesen mo`e sabrati ne{to ze-ljastih dijelova i divljih plodova.Kamenjar i slanja~e uz more te ostaleslobodne povr{ine Jadrana pru`ajunam puno ve}e mogu}nosti u pogledusabiranja jestivih elemenata divljeflore kroz cijelu godinu.

Jadranka Gr`ini}