ÉRIC FAYE

Nagasaki

Éric Faye

Nagasaki

roman

Prevela s francuskogVedrana Berlengi

Edicije Bo�ièeviæZagreb, 2012.

ÉRIC FAYENagasaki

© Editions Stock, Pariz, 2007.

Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2012. godineu nakladi © Edicije Bo�ièeviæ

Trg kralja Tomislava 18, Zagreb

Za nakladnika

Juraj Bo�ièeviæ

Prijevod

© Vedrana Berlengi

Urednica

Sanja Janušiæ

Prijelom

Grapa d.o.o.

Ovitak

Elena Vrbaniæ

Tisak

Denona d.o.o.

Cet ouvrage a bénéficié du soutien des Programmes d’aideà la publication de l’Institut français.

Ovo djelo ostvarilo je potporu Plana pomoci izdavaštvuFrancuskog instituta u Parizu.

ISBN 978-953-6751-77-8

CIP zapis dostupan u raèunalnome kataloguNacionalne i sveuèilišne knji�nice u Zagrebu

pod brojem 794185

Sva prava pridr�ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno�itii prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkimsredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvodigitalno pohranjivanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog

dopuštenja nositelja autorskih prava.

Ka�u da bambusi istog sojacvatu istoga dana, umiru istoga dana,

ma koliko udaljena bila mjesta na svijetuna kojima su posaðeni.

Pascal Quignard

Ovaj je roman nastao iz crtice koju jeu svibnju 2008. prenijelo nekoliko japanskih

dnevnih novina, meðu njima i Asahi.

Zamislite pedesetogodišnjaka koji je razoèaran štoje to postao tako rano i tako oèito, nastanjenog narubu Nagasakija u svojoj kuæi u èetvrti gdje ulice ima-ju slobodan pad. I pogledajte te zmije mekog asfaltakoje gmi�u prema vrhovima brda, sve dok se sva tagradska pjena lima, platna, crjepova i ne znam èegajoš ne zaustavi u podno�ju kosog, neurednog zidabambusa. Tamo stanujem. Tko? Ne �elim pretjerivati,nisam bogzna tko. Njegujem samaèke navike koje mislu�e kao ograda i omoguæuju mi da ka�em da u stva-ri nisam previše nedostojan.

Meðu mojim je navikama i ta da što je manje mo-guæe slijedim kolege kad nakon posla odlaze polokatinekoliko èaša piva ili boèica alkohola. Volim biti samsa sobom, kod kuæe, kako bih rano veèerao: ni u ko-jem sluèaju nakon osamnaest i trideset. Da sam o�e-njen, vjerojatno ne bih bio tako discipliniran, èestobih se prepuštao i slijedio ih, ali nisam o�enjen. Mojegodine, zapravo: pedeset šest.

Toga sam se dana, zato što sam se osjeæao malobolesno, vratio kuæi ranije nego inaèe. Nije moglo bitiniti sedamnaest sati kad me tramvaj ostavio u mojojulici, s vreæicom namirnica u svakoj ruci. Rijetko senaðem kod kuæe tako rano tijekom tjedna, pa samimao osjeæaj da sam provalio u nju. Provala je vjero-jatno prilièno jaka rijeè, ali ipak… Sve do dosta ne-

9

davno, èesto nisam zakljuèavao vrata kad bih izlazio;naša je èetvrt sigurna i nekoliko starijih gospoða izsusjedstva (gospoðe Òta, Abe i druge malo podalje)provodi veæinu dana kod kuæe. Onih dana kad samnatovaren praktièno je što ostavim otkljuèano: kadiziðem iz tramvaja, imam svega nekoliko metara, za-tim gurnem klizna vrata i eto me unutra. Tek što izu-jem cipele i navuèem papuèe i veæ sla�em namirnice ukuhinjske ormariæe. Zatim sjednem i predahnem, alidanas si nisam mogao priuštiti taj luksuz: pogledavšifri�ider, moj se juèerašnji nemir naglo probudio. Asve mi se èinilo normalno kad sam ga otvorio. Svakaje stvar bila na svojem mjestu, odnosno na mjestugdje je bila ujutro kad sam odlazio. Kiselo povræe, tofuu kockicama, jegulje za veèeru. Pa�ljivo sam pre-gledao svaku staklenu policu. Sojin umak i rotkvice,sušene alge i namaz od graha, sirova hobotnica uTupperwareu. Na donjoj polici, èetiri trokutasta pake-tiæa ri�e s algama bila su na broju. I oba su patlid�anabila ondje. Pao mi je kamen sa srca, tim više što æeme, bio sam u to uvjeren, i ravnalo umiriti. Bilo je toravnalo od nehrðajuæeg èelika dugaèko èetrdeset cen-timetara. Na stranu koja nije bila iscrtkana nalijepiosam trakicu bijelog papira, pa sam instrument uroniou tetrapak multivitaminskog (A, C i E) soka koji samnaèeo to jutro. Prièekao sam nekoliko sekundi da semoja sonda natopi tekuæinom i zatim sam je polaganoizvukao. Nisam se usuðivao pogledati. Osam centime-tara, oèitao sam. Ostalo je samo osam centimetarasoka, a bilo je petnaest kad sam odlazio… Netko seposlu�io. A ja �ivim sam.

Moj se nemir ponovo uzburkao. Kako bih umiriosavjest, provjerio sam u notesu u koji sam zapisivaorazine i kolièine unatrag nekoliko dana. Da, jutros jezaista bilo petnaest… Jednom sam fotografirao unu-trašnjost hladnjaka, ali sam onda prestao to raditi.

10

Nemar, strah da ne ispadnem smiješan… U tom sutrenutku, treba napomenuti, moje sumnje još bile ne-jasne, dok ih danas više uopæe nije bilo. Imao samnov dokaz da se zaista nešto zbiva, treæi dokaz u dvatjedna, a ja sam racionalan, nisam od onih koji vjeru-ju da se neki duh došao kod njega napiti i pojestiostatke…

Moje prve sumnje, od prije nekoliko tjedana, brzosu se raspršile. No nešto kasnije, vratile su se nepri-mjetno, kao što se mušice vrte u veèernjem zraku iodlete prije nego shvatimo što je posrijedi. Sve je po-èelo uvjerenjem da sam kupio odreðenu namirnicukoju nisam mogao pronaæi. Prva mi je pomisao narav-no bila da posumnjam u sebe. Tako se lako uvjeriti daste nešto stavili u kolica u samoposlu�ivanju, a zapra-vo ste ostali samo na namjeri. Kako je privlaèno pripi-sati nesigurnost sjeæanja umoru… Umor, èemu on svenije izgovor!?

Drugi sam put sluèajno saèuvao raèun i mogaosam provjeriti da mi se nije prièinilo: da, zaista samkupio ribu koja je iznenada isparila. Ipak, bilo je teš-ko iz te konstatacije izvuæi jasan zakljuèak, izravnoprijeæi sa zaèuðene zbunjenosti na poèetak objašnje-nja. Bio sam potresen. Unutrašnjost mojeg hladnja-ka bila je neka vrsta matrice moje buduænosti koja seneprestano ponavljala: tamo su me èekale molekulekoje æe davati energiju iduæih dana, u obliku patli-d�ana ili soka od manga i što ja znam èega još. Mojimikrobi, moji toksini i moji proteini sutrašnjice èeka-li su u tom hladnom predsoblju i ideja da neka stra-na ruka, nasumiènim uzimanjem, napada ono štoæu postati duboko me uznemirivala. I gore: u�asavalame. Bilo je to ni više ni manje nego svojevrsno silo-vanje.

11

*

Noæ je prošla, nimalo ne umanjivši moju zbu-njenost pred sni�enjem razine voænog soka. Ujutroje moj sitnièavi duh poèeo slagati dijelove slagalice.U tim trenucima mozak ispituje, obnavlja, potvrðu-je, zakljuèuje, rašèlanjuje, ni�e, nagaða, procjenjuje,sumnja. Sve dok nisam poèeo proklinjati taj siviSanyoov fri�ider na kojem se podmukli proizvoðaèpobrinuo otisnuti slogan Always being with you. Tkoje vidio ukleti hladnjak? Ili onaj koji se hrani uzima-juæi dio svojeg sadr�aja? Nakon povratka s posla �eliosam odagnati tjeskobu jer se polagano pretvarala umuèenje. Tek je osamnaest sati: imao sam još vreme-na da… Bila je to posljednja krajnost i vjerojatno æuse osjeæati smiješno, ali ovako tjeskobnom sad mi jenajva�nije bilo saznati. Kvragu i moje navike, veèeratæu kasno.

Kad sam se ponovno odjenuo za izlazak, obuo ci-pele, uskoèio sam u tramvaj koji se spuštao premaHamanomachiju. Prodavaonica u kojoj sam namjera-vao kupiti svoju novu “klopku” bila je samo dvije po-staje dalje i, ako se potvrdi da imam dara za biti samsvoj majstor, zaspat æu mirniji.

Uostalom, i bez zazivanja navodnog talenta, po-stavljanje ureðaja pokazalo se lakšim nego što sammislio. To sam malo lukavstvo, koje æe moje hladio-nièke popise poslati u kameno doba, mogao pokre-nuti tek sutradan s radnog mjesta. Pokušat æu bititamo što ranije, odmah u osam sati. Djelovanje meumirivalo, ali postajao sam nestrpljiv i uglavnommalo rastresen: nakon dvadeset i jedan sat shvatiosam da nisam još ništa pojeo. Pa što, jedanput… Svruæim èajnikom pokraj naslonjaèa pokušao sam sezabaviti gledajuæi televiziju, ali nijedan program nijemi zapeo za oèi koje su se odbijale sklopiti. Onda sam

12

otvorio èasopis na koji sam pretplaæen i koji obiènonikad ne èitam. Na trideset sedmoj stranici pa�njumi je privukla fotografija nekog strašno naboranogtipa. “Tanabe Tomoji nije nikad popio niti kapi alko-hola”, tvrdio je novinar. Prelijeæuæi èlanak nisam mo-gao ne pomisliti: koji kreten! Tanabe, najstariji pri-padnik ljudskog roda uvjerava da je na prag sto tri-naeste godine stigao jeduæi samo povræe i s vre-mena na vrijeme pr�ene škampe, iz u�itka. Kojašaljivèina. Posljednje zadovoljstvo ovog �ivuæeg fosilasastoji se u èišæenju jednog ili dva škampa. Osim toga,jede ih sve manje i manje jer mu priprema hranena ulju ne uspijeva… Jadan Tanabe! Uskoro æeš bitiprimljen u nirvanu i sve æe biti bolje, vidjet æeš: naulazu su postavili štand s pr�enim škampima na ko-jem æeš se besplatno na�derati i tamo neæe biti pre-više ulja…

Podsmjehujem se, ali zaokupilo mi je pa�nju, pre-stao sam misliti na svoju klopku i nisam ispuštao èla-nak do samoga kraja. “Sretan sam,” povjerio je star-kelja. “�elim �ivjeti još deset godina.” Budala!! Potomsam, ne znam zašto, zaboravivši dan koji se bli�iokraju u udaljenoj buci prometa, ostao neko vrijemeu polumraku, gledajuæi, a ne videæi, kroz staklenustijenu, zaljev, njegove tamne brodove i brodogradi-lište.

Tad vjerujete da æete svoje ja i sav talog koji nosi(gorèinu, brige, kajanja ili gri�nju savjesti, ljubomoru)utopiti spavajuæi k’o beba, ali noæ u koju se upuštatepoèinje prilièno loše. Premda jednaki kakvi su oduvi-jek bili, toèno takvi, cvrèci vas bude tek što utonete uprvi san. Cvrèe i zvrèe, harpije, pijani, napasni ili steto ipak vi preosjetljivi veèeras? Evo ih kako vam jedanza drugim ulaze u glavu kroz jedno uho, izlaze krozdrugo i obilaze vam lubanju u kojoj ponovno poniru,

13

pakosni, u kovitlacu, u nizu, smijuæi se i izrugujuæise. Sna�an ih pljusak ipak rastjera pred jutro, poputprosvjednika rastjeranih vodenim topovima, ne zna-te više gdje, sinoæ na vijestima NHK-a. Ali kako za-drijemati dok razmišljate kako se uljez, jer postoji, sobiènim rezervnim kljuèem mo�e pozvati k vama, za-jedno sa svojim prijateljima snagatorima koji æe vaspremlatiti i ostaviti polumrtvog prije nego shvatitešto se dogaða. Mislite: zbog tebe, uljezu, ne spavam,zbog tebe æu uskoro imati krasnu glavobolju pred mo-jim ciklonama i anticiklonama, ali samo ti èekaj. Jošmalo i moj si. Sve je spremno. Uostalom, ustat æu, veæje šest i trideset.

*

Jednoga dana, ne dogaða se više ništa. Nit sud-bine, nakon što je previše napeta, odjednom jepukla. Ništa se više ne dogaða. Udarni je val tvojegroðenja sad tako daleko, o, tako daleko. To je suvre-meni �ivot. Izmeðu poraza i uspjeha prostire se tvojepostojanje. Izmeðu mraza i razdoblja vegetacije. Svesam to pre�vakavao prošlog tjedna u tramvaju, ajutros, pomisao da takvo stanje mo�da nije nepro-mjenjivo, èini me euforiènim, ovdje, na istom mjestuu tramvaju, pred istim gradskim tapetama. Vozilo sespušta i guta postaje, postaju za postajom guta za-mišljene i šutljive ljude koji pokušavaju odgonetnu-ti snove što nadilaze njihovo shvaæanje. Bi li u snu�ivjeli intenzivnije nego na javi? Nakon litanije posta-ja koje znam napamet, KankÒdÒri, Edomachi i Òhato,GotÒmachi, pa zatim Yachiyomachi, Takaramachi, si-lazim i presjedam na drugu liniju. Katkad ostatakputa prevalim pješice, ali jutros nemam snage, a i�urim se… Èim iziðem iz te škripeæe gusjenice, cvrècipreuzimaju štafetu dok hodam pod njihovim drveæem.

14