MJESTO I ZNAČAJ HADISA (SUNNETA); HADIS KAO IZVOR U ISLAMSKOM UČENJU

Prilikom govora o osnovnim hadiskim pojmovima, spomenuli smo i definirali pojmove „hadis“ i

„sunnet“. Vidjeli smo da se nekada ova dva pojma koriste kao sinonimi, a nekada oni imaju

različita značenja. Kada govorimo o mjestu i značaju hadisa u islamu, ustvari mislimo i na sunnet.

Dakle, ovdje mislimo na ono značenje u kojem se ova dva pojma najviše koriste, a to je

cjelokupna Poslanikova, s.a.v.s., praksa, postupci, riječi i osobine.

Hadis ili sunnet u ovom smislu koji smo spomenuli, predstavlja pored Kur'ana najvažniji segment

i izvor islama, pa je preme tome njegov značaj u islamu veoma velik. Ovdje ćemo ga iskazati kroz

nekoliko tačaka.

1. Sunnet je objava poput Kur'ana i druga polovina i izvor islama (Šerijata)

Svi muslimani vjeruju i saglasni su da je Kur'an osnovni, glavni izvor Šerijata. Objavio ga je

Uzvišeni Allah Svome Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., posredstvom meleka Džibrila. Sve što je

mimo Kur'ana, a što potječe od Poslanika, s.a.v.s., bilo da se radi o šerijatskim propisima ili

pojašnjavanju kur'anskih ajeta spada u objavu koja potječe od Uzvišenog Allaha. Opisujući

Poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni kaže: وما ي نطق عن الوى إن هو إال وحي يوحى„On ne govori po hiru svome, sve je

to objava koja mu se objavljuje“ (En-Nedžm, 3.-4.) A Hasan b. Atijje (spadao u četvrtu

generaciju prenosilaca) je rekao: „Džibril, a.s., se spuštao Vjerovjesniku, s.a.v.s., sa sunnetom,

kao što se spuštao sa Kur'anom, i podučavao ga sunnetu, kao što ga je podučavao Kur'anu.“ Ovaj

ajet i izreka nam ukazuju na to da se objava dijeli na dva dijela: objava koja se uči u namazu i čije

je učenje ibadet, i objava koja se ne uči u namazu i njeno učenje nije ibadet poput Kur'ana.

Dakle, Časni Kur'an i Poslanikov sunnet su dva osnovna i nerazdvojna izvora islama, šerijatskih

propisa i Božanske upute. Nijedan musliman ne bi bio u stanju razumjeti Allahov Šerijat i uputu

bez jednog od njih, niti bi bilo koji mudžtehid mogao doći do istine i ispravnog šerijatskog

rješenja samo na osnovu jednog do njih.

a) Činjenica da je sunnet drugi osnovni izvor islama ogleda se u njegovoj normativnosti, tj.

on je pored Kur'ana izvor šerijatskih propisa. Na osnovu njega možemo znati št anam je

dozvoljeno (halal), a šta zabranjeno (haram), šta nam je stroga obaveza (vadžib), a šta je

u domenu preporuke.

b) S obzirom da je sunnet osnovni šerijatskopravni izvor i temelj islamskog učenja, sasvim je

logično da, pored Kur'ana, bude osnova i polazište svih grana islamske nauke: akaida,

tefsira, fikha, ahlaka... Posebno treba naglasiti važnost i značaj hadisa u tefsiru, tj.

tumačenju Allahove objeva, te u njenoj praktičnoj primjeni.

c) Pored pravnog aspekta sunneta, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da Poslanikova,

s.a.v.s., praksa predstavlja uputu čovječanstvu u njegovom svakodnevnom životu. U

sunetu nalazimo najdetaljnija uputstva i primjere lijepog ponašanja, od čovjekovog

rođenja, pa do smrti. Primjenjujući ta uputstva čovjek će ostvariti sreću na oba svijeta.

2. Allah garantuje da će čuvati sunnet

S obzirom na veliki značaj sunneta koji ima kao drugi izvor Šerijata, sam Uzvišeni Allah se

obavezao da će ga sačuvati, tako što će sačuvati Kur'an. O tome Uzvišeni kaže: إان نن ن زلنا الذ كر وإان له Zaista smo Mi objavili Opomenu (Kur'an), i Mi ćemo je, sigurno, sačuvati!“ (El-Hidžr, 9.)„لافظون

Uzvišeni Allah nas, naime, obavještava da sunnet ima zadaću da objašnjava Kur'an, pa kaže: وأن زلنا للن اس ما ن ز ل إليهم Mi smo ti objavili Opomenu (Kur'an) da objašnjavaš ljudima ono što ti„ إليك الذ كر لت ب ي

se objavljuje.“ (En-Nahl, 44.) Iz garancije Uzvišenog Allaha da će sačuvati Kur'an proizilazi da će

sačuvati i sunnet koji ima zadaću da pojašnjava Kur'ana, a ono što se pojašnjava ne može bez

onoga što ga pojašnjava.

3. Velika je potreba za poznavanjem i praktičnom primjenom sunneta

Neosporna je činjenica na koju ukazuju kako razumski, tako i tradicionalni dokazi (el-aklu ven-

naklu), da ljudi ne mogu bez sunneta koji je polovina vjere, a poziv u vjerovanje samo u Kur'an i

negiranje sunneta kao izvora vjere, predstavlja bezbožnički čin koji ima za cilj obezvređivanje i

samog Kur'ana, kako bi oni koji to zagovaraju mogli živjeti kao što žive životinje; bez dužnosti i

obaveza, bez naredbi i zabrana, bez namaza i posta, halala i harama... „Oni koji ne vjeruju,

uživaju i jedu kao što stoka jede; džehennemska vatra njihovo je boravište!“, kaže Uzvišeni u 12.

ajetu sure Muhammed.

Poslanik, s.a.v.s., je pojašnjavao ljudima Objavu (Kur'an) koja mu je objavljivana, riječima,

postupcima, odobravanjima i svojim ponašanjem. Govorio je: „Nisam ostavio ništa što vas

približava Džennetu, a da vas o tome nisam obavijestio. I nisam ostavio ništa što vas udaljava od

Vatre,a da vas na to nisam upozorio.“

Od Umera b. Husajna se prenosi da je čovjeku koji se htio ograničiti samo na Kur'an rekao: „Ti si

ahmak (priglup) čovjek! Nalaziš li igdje u Kur'anu da se podne namaz sastoji od četiri rekata, pri

čemu se ni na jednom ne uči naglas...?!“ Zatim mu je spomenuo namaz, zekat i druge ibadete, a

onda dodao kako je Kur'an naveo mnoge propise ne pojasnivši ih detaljno, ali ih je sunnet

pojasnio.

Tako je upitan Ebu Bekr es-Siddik, r.a., o nasljednom dijelu nane po ocu u slučaju kada je živ i

otac ostavitelja, pa je rekao kako u Allahovoj knjizi ne nalazi njezin nasljedni dio. Piato je neke

ashabe o tome, pa su Mugire b. Šu'be i Muhammed b. Mesleme posvjedočili da je Poslanik,

s.a.v.s., odredio da nani u tom slučaju pripada šestina.

Da nije sunneta ne bismo znali ni za propis uzimanja džizje od medžusija (vatropoklonika). O

tome je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „S njima postupite onako kako postupate s ehlul-kitabom!“

(Sennu bihim sunnete ehlil-kitab)

Da nije sunnneta ne bismo znali propise zekata; na koju imovinu se izdvaja zekat, koliki je nisab i

dr.

Da nije sunneta ne bismo znali znali ni propise kupoprodaje; koja vrste je dozvoljena, a koja

zabranjena.

Isto tako, da nije sunneta ne bismo znali da se ne odsijeca ruka svakom kradljivcu, s obzirom da

se u Kur'anu kaže: „A kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove!“ Sunnet nam pojašnjava

propise u vezi s time. I da nije sunneta....

4. Obaveza je vjerovati u sunnet i suditi po njemu

Obaveza svakog muslimana jeste da slijedi Poslanika, s.a.v.s., u svemu onome što je od njega

pouzdano preneseno, a on nam je objasnio sve što nam je potrebno za uspjeh i sreću na oba

svijeta. Uzvišeni kaže: يكم وي عل مكم الكتاب والكمة وي عل مكم ما ل تكونوا كما أرسلنا فيكم رسوال منكم ي تلو عل يكم آايتنا وي زك Kao što smo vam poslali Poslanika jednog od vas da vam kazuje naše ajete, da vas pročisti i„ت علمون

poduči Knjizi i Mudrosti, i da vas poduči onome što niste znali.“ (El-Bekare, 151.)

Uzvišeni obavještava Kurejšije da im je poslao Poslanika koji je jedan od njih, čije porijeklo,

iskrenost i povjerljivost oni znaju. On ih podučava ajetima i oni ih uče napamet i pitaju za ono

što im nije u njima jasno. Abdullah b. Mesud nam kazuje da su ashabi učili ajete postepeno,pa

kada bi naučili deset ajeta napamet, ne bi preelazili na sljedećih deset ajeta, dok ne bi naučili

značenje prethodnih deset ajeta i praktično ih primijenili.

Uzvišeni dalje kazuje da je zadaća Poslanika, s.a.v.s., i da ih pročisti (ve juzekkihim), tako što će

paziti na ono što im je naređeno, a kloniti se zabranjenog, i da će nastojati da se zaogrnu

moralnim vrlinama i osobinama, jer samo tako se „čiste“ i oplemenjuju ljudske duše.

Poslanikova, s.a.v.s., zadaća je i da ih poduči Knjizi (El-Kitab), a to je Kur'an, kao i Mudrosti (El-

Hikme), a to je sunnet, i svemu što nisu znali. On je to i radio i govorio je: „Ja sam poslan kao

učitelj!“ (Innema bu'istu mu'allimen).

Izgovarajući šehadet (svjedočenje da je Muhammed Allahov rob i poslanik), mi iskazujemo svoju

pokornost Poslanikovim naredbama, izbjegavanje njegovih zabrana i potvrđujemo njegovu

iskrenost u svemu što nam je prenio, te da Allahu moramo robovati samo na način koji nam je

On propisao. Obaveza vjernika jeste da spozna suštinu onoga što nam je prenio Poslanik, s.a.v.s.,

i da vjeruje da je to istina, jer on govori samo istinu, kao i da spozna da nepokornost Poslaniku,

s.a.v.s., predstavlja i nepokornost Uzvišenom Allahu.