milos obrenovic semnarski rad

19
Aleksandar Filipović učenik trećeg razreda ,, Mitrovacke ’’ Gimnazije Sremska Mitrovica SEMINARSKI RAD Miloš Obrenović 1

Upload: aleksandar-filipovic

Post on 27-Oct-2015

520 views

Category:

Documents


13 download

DESCRIPTION

seminarski rad o kneu Milosu Obrenovicu

TRANSCRIPT

Page 1: Milos Obrenovic semnarski rad

Aleksandar Filipović učenik trećeg razreda ,, Mitrovacke ’’ Gimnazije

Sremska Mitrovica

SEMINARSKI RAD

Miloš Obrenović

Februar 2008Sremska Mitrovica

1

Page 2: Milos Obrenovic semnarski rad

18. i 19. vek u Evropi obeležile su revolucije. U kojima su se narodi Evrope borili za promenu drustvenog poretka, jednakost, napredak i slobodu. Među njih spada i borba srpskog naroda za oslobođenje od petovekovne turske tiranije i robstva. Za slobodu se hrabro i junački borio srpski narod u Prvom srpskom ustanku, nakratko je i stekao, ali ne mogavši da je odbrani od nadmocnijeg neprijatelja ponovo izgubio. Tek u Drugom srpskom ustanku zahvaljujuci ne toliko oružanoj borbi koliko lukavstvu, diplomatskim i političkim sposobnostima vođe tog ustanka Miloša Obrenovića koji uspeva da izvede Srbe na put oslobođenja od Turaka i put srpske državnosti. Miloš Obrenović je rođen na Teodorovu subotu ( 7. mart) 1780. godine u Srednjoj Dobrnji u užickoj nahiji. Majka mu se zvala Višnja iz familije Gojkovića. Udala se prvo za Obrena Martinovica sa kojim je imala troje dece : Jakova, Milana i Stanu. Višnja ostaje rano udovica pa se ponovo udaje za Teodora Mihajlovića sa kojim je imala tri sima : Miloša, Jovana i Jevrema. Posto mu je otac bio siromasan Miloš i njegova braća su morali ići u nadnicu da bi se prehranili. Služio je kod mnogih gazda da bi na kraju otišao svom bratu Milanu Obrenoviću koji se u međuvremenu obogatio trgujući stokom. Sa njim i njegovim ortakom Turčinom Ćor-Zukom putovao je često po Srbiji i izveštio se i sam tom poslu. Miloš se po ocu prvo prezivao Teodorović ali kasnije uzima bratovljevo prezime ,,Obrenović“ sa kojim i stupa u prvi srpski ustanak. Bio je hrabar ratnik među ustanicima kojima je

2

Page 3: Milos Obrenovic semnarski rad

komandovao njegov brat Milan . Samo godinu dana po izbijanju ustanka ustanka na predlog gazda Nikole Lunjevice dobija od Karađorđa vojvodski čin. Pri osvajanju Užica 1807. bio je ranjen. Posle smrti Milana Obrenovića 1810. god. stavlja se na stranu Karađorđevih protivnika 1811.god. protiveći se reformi po kojoj je Karađorđe podelio Srbiju na sedamdesetak vojvoda i isto toliko nezavisnih delova. Čime ju je oslabio njeno jedinstvo i rascepkana Srbija je bila lak plen za veliku Tursku carevinu. Miloš se istakao svojim junaštvom 1813.god. za vreme bitke na Zasavici. Posle propasti ustanka ostaje u zemlji, predaje se Sulejman-paši Skopljaku koji ga postavlja za oborkneza tri nahije (rudničke kragujevačke i požeške ) čime je doprineo njegovom vrtoglavom uspehu. Za to vreme Turci se svete Srbima pljačkaju pale ubijaju ih i istrebljuju. Zatim su proglasili amnestiju za sve osim za odbegle vođe i to ne iz smilosti koliko zbog toga što ne bi bilo nikog da obrađuje zemlju za njih i usledili su još veći porezi i kuluci čak je na nesreću srba izbila i kuga. Septembra 1814.god. usledila je Hadži-prodanova buna koju su Turci uz koje je stao i Miloš Obrenović brzo ugušili. Ova buna je bila poslužila kao povod za još veći genocid nad Srbima. To je bilo doba tzv. Katil –fermana.

3

Page 4: Milos Obrenovic semnarski rad

Februara 1815. godine turci su pogubili Stanoja Glavaša a Miloš jedva izvlači živu glavu iz Beograda, gde je bio kod beogradskog vezira, tako sto je podmitio Turke. Posle čega se se priključuje pristalicama novog ustanka. Na zboru narodnih prvaka 11/23. aprila 1815. u Takovu pred takovskom crkvom doneta je odluka da se krene u borbu protiv Turaka. A za vođu ustanka je izabran knez Miloš Obrenović. U narobu je ostala zapamćena njegova rečenica : ,, Evo mene, eto vas, rat Turcima!“ kojima je objavio početak ustanka. Sulejman-pša Skopljak je želeoda odmh uguši ustanak . šalje na ustanike svoga ćehiju Imšir-pašu i Turci u svim većim borbama odnose pobede. Miloš odnosi pobedu nad jednim manjim turskim odredom na Paležu a zatim nanosi turcima poraze na Ljubiću i kod Čačka i tada gine Imšir-paša. Posle čega niže pobede na Karanovcima, Dublju i druge. Posle čega Porta pojačava svoje snage šaljući bosanskog vezira Kuršid-pašu i rumelijskog vezira Marašli-ali pašu. Miloš znajući da a ne može pobediti novopridošlu vojsku pribegava diplomatiji jer je bio više diplomata nego vojskovođa. Bio je obazriv, znajući šta se desilo u prvom ustanku, spreman na dogovor i kompromis. Naredio je ustanicima da ne diraju zarobljene turke, a Portu ubeđuje da se ustanici nisu pobunili protiv sultana već protiv Sulejman-paše Skopljaka usled čega je došlo do promene stava o ustanku u Carigradu. Tome je pomogao i pritisak Rusije pa Turci prestaju sa ratom i počinju pregovore. .

4

Page 5: Milos Obrenovic semnarski rad

Miloš je bio pronicljiv čovek i videći da su turci za pregovore želeo da izvuče što je moguće više za Srbiju ali i za sebe. Na ruku mu je išlo to što se Marašlija i Kuršid-paša nisu baš podnosili pa je mogao da odabere onoga ko ponudi više. Morao je da propusti jedan odred turaka ka Beogradu. Iako je Miloš pristao na sve što mu je nudio Kuršid-paša on nove pregovore počinje sa Marašlijom koji je osim prava koja su srbi imali pod Mustafa-pašom dao i dozvolu da zadrže oružje. Porta popušta tek posle intervencije Rusije 18 septembra 1815. srpska delegacija zasniva pregovore na odredbama Bukureškog mira a Miloš i na odredbama nerealizovanog Ičkovog mira. dobija od Marašlije autonomiju ali ne unutrašnju već samo izvesnu samoupravu i to je zaključeno sporazumom oktobra 1815. god ali ništa napismeno nije dobio. Posle tog sporazuma Miloš se pčeo potpisivati kao: ,,verhovni knez i upravitelj naroda Serbskago“. Tim sporazumom je uvedena dvojna srpsko-turska uprava, vlast drže Marašlija i Miloš koji upravljaju pašalukom i dolazi do primirja. Nije bio zadovoljan sa fermanima iz 1816.god. , prihvatao je sve što su mu turci nudili ali je stalno postavljao nove zahteve i trudio se da tokom vremena potisne prevlast turske uprave. Da bi to uspeo služio se podmićivanjem kao svojim glavnim sredstvom i turska

5

Page 6: Milos Obrenovic semnarski rad

vlast je sve više zavisila od njega što je iskoristio da učvrstio svoju vlast. Marašli-ali paša nije imao poverenja u Miloša pa je njegove protivnike , kojih je bilo puno, usmeravao i podsticao protiv njega.

miloševi najljući protivnici su bil: Pavle Cukić, Petar Moler, Milentije Nikšić koji su želeli da uzmu deo vlasti za sebe. Što aristokratskom, sebičnom i vlastoljubivom Milošu nije padalo na pamet. Nikšić i Moler pokreću bunu 1816. ali je Miloš guši a vođe likvidira. Isto se završila i buna 1817. koju su predvodili Sima Marković , Pavle Cukić i Dragić Gorunović. Time se rešio svih svojih neprijatelja osim jednog nsjvećeg, najgoreg, od koga je zazirao i strepeo, a koga je narod voleo. To je bio Karađorđe Petrović koji se vratio iz Rusije 28 juna (11 jula) 1917. u Srbiju. Miloš se dvoumio šta da uradi sa njim ali je nakraju je lukavo nagovorio svoje najbliže saradnike da donesu odluku da ga ubiju. Što su i učinili u zoru 13/27 jula 1817. a Miloš je poslao njegovu glavu Marašli-ali paši kao znak odanosti sultanu. Posle fermana iz 1716. nastoji da dobije pismene potvrde o srpskoj samoupravi i garancije da će se to stanje održati . porta je dozvolila da se uspostavi Narodna kancelarija koju su činile srpske starešine i koja je imala najvišu sudsku i upravnu vlast za Srbe. Turcima je zabranjen direktan kontakt sa Srbima a poreze i spahijske dažbine sada sakupljaju srpski knezovi i obavljaju sa turskim muselimima vlast. Miloš je zatražio diplomatsku potporu od Rusije da bi dobio

6

Page 7: Milos Obrenovic semnarski rad

od sultana povelju o autonomiji Srbije. U tu svrhu je polao, tajno da porta ne sazna, svoga poverenika Mihaila Germana u Rusiju da bi održao stalni kontakt. I ruski pritisak je sve vise rastao.

6. novembra 1817. je proglašen za naslednog kneza ali mu to porta mije priznavala nastojeći da odvoji Miloša od Rusije. Borba za autonomiju je trajala punih 15 godina. Za to vreme on je još više jačao svoju vlast kojom je narod bio nezadovoljan jer je to radio preko njihovih leđa. Stoga on diže bune. Početkom 1821. izbile su Abdulina i Dobrnjčeva buna, a 1822. Nikolajevićeva buna i Teodorovićeva afera. Najopasnija buna je bila Đakova buna koja je izbila u Selevcu, u smederevskoj nahiji. Seljaci iz tog kraja su se pobunili protiv tiranije kojom je Miloš vladao i velikih dažbina. Vođa ustanka je bio Miloje Popović zvani Đak. Ustanak se proširio na Lepenicu i Jasenicu pa je Miloš poslao svoga brata Jovana sa vojskom da pregovara sa ustanicima. Pregovori nisu uspeli ustanak se širi i na požarevačku, kragujevčku, i beogradsku nahiju, a Đak sa 5000 ljudi ulazi u Topolu. Miloš šalje vojsku iz nepobunjenih nahija na čelu sa Tomom Vučićem-Perišićem koji postiže dogovor sa ustanicima. Ali ih na kraju napada sa vojskom ubija veliki broj pobunjenika a Đak je uhvaćen i ubijen je posle surovog mučenja. Ova buna je bila znak da smanji namete prema stanovništvu i da modernizuje zastareo državni aparat. Takođe je posle te bune odlučio da oformi neku vrstu vojske od oko 1000 ljudi

7

Page 8: Milos Obrenovic semnarski rad

koja bi za njega služila i da guši nove bune. Miloš je surovo ugušio i Čarapićevu bunu a i hajduke je surovo kažnjavao.

Na dalja dešavanja u Srbiji uticala su politička dešavanja u njenoj okolini. Na presto Rusije posle iznenadne smrti cara Aleksandra I novembra 1825. dolazi Nikola II koji marta 1826. šalje ultimatum sultanu. Kojim traži da se zatvoreni srpski deputanti oslobode a Srbiji pismeno potvrde povlastice. Turska primorana prihvata pregovore u Akermanu leta 1826 god. Turska se u petom tački Akermanske konvencije obavezala da će za 18 meseci ,u sporazumu sa Srbijom, rešiti svoje odnose sa njom i da će potvrditi njenu samoupravu putem sultanovog hatišerifa. Ove odredbe Miloš saopštava na skupštini narodnih starešina 14. januara 1827. pošto Turci nisu imali nameru da ispoštuju dogovor Rusija im je aprila 1828. objavila rat u kojem je Srbija po instrukcijama Rusa ostala neutralna. Rusi avgusta 1828. osvajaju Jedrene i Turci traže mir. Jedrenskim mirom Rusija se ponovo založila za Srbiju da se ispuni osma tačka bukureškog mira i da joj se vrati susednih šest nahija koje su srbi oslobodili u Pvom srpskom ustanku. Ali ovaj put ostavlja ruskog zapovednika vojske u Bugarskoj kako bi se osigurao da turci neće prekršiti sporazum. Sultan septembra 1829. izdaje trženi hatišerif Srbima. Hatišerif je saopšten Narodnoj supštini decembra 1829. , u Supštini fbruara 1830. a u Beogradu 30

8

Page 9: Milos Obrenovic semnarski rad

novembra(20 decembra) 1830. skpa sa beratom kojim se Mloš Obrenović proglašava za naslednog kneza Sbije.

to je bio početak srpskog izdvajanja iz Turske i vrhunac Miloševe diplomatske veštine. Taj hatišerif se sastojao iz 20 tačaka. I njime je srbija dobila potpunu unutrašnju autonomiju . Sbijom vlada knez u čemu mu pomaže savet u koji ulaze najuglednije Srpske starešine. Knez ima pravo da za održavanje unutrašnjeg reda obrazuje vojsku. Srbi dobijaju slobodu vere kao i pravo da podižu škole bolnice štamparije, trgovine,... Porta nije smela da se meša u unutrašnje stvari u Srbiji a tačno je određena visina novčanih obaveza koje Srbija treba da joj plaća. Turci su morali da se isele iz srbije sem nekih vojnih garnizona u pojedinim tvrđavama. Priznato je pravo Srbiji na povratak šest nahija. Srbija postaje autonomna kneževina pod turskim suverenitetom i ruskom zaštitom. Miloš je ustanak u bosni iskoristio da izvuče što veću korist balansirajući između ustanika i Porte. A kada su Turci počeli otezati sa vraćanjem susednih šest nahija Miloš se poslužio lukavstvom pobunio nahije i ušao sa vojskom u njih posle čega turci nisu mogli ništa. Ubrzano je iseljavao turke iz Srbije a Portu je umirio tako što je korumpirao neke njene članove. Turski sultan izdaje srbima hatišerif sredinom 1833. kojim je Srbija proširena za jednu trećinu ( 6 nahija). Njime je određena i tačna visina danka koji Srbija treba da plaća Porti i

9

Page 10: Milos Obrenovic semnarski rad

pitanje ustupanja spahijskih imanja. Srbija se rešila turske feudalne vlasti čime se isplatila borba u Prvom i Drugom srpskom ustanku i čime je ukinut feudalizam u Srbiji. Srpski seljaci konačno postaju vlasnici svoje zemlje.

Beograd , Smederevo i Šabac postaju glavni centri za trgovinu sa Austrijom. Nad tom trgovinom Miloš je držao monopol a državu kao svoje lično vlasništvo. Državnu kasu nije odvajao od svoje a sve prihode je uzimao za sebe. Bogatio se neizmerno mnogo često na nelegalan način otimanjem zemlje i kulučenjem stanovništva čime postaje najbogatiji čovek na Balkanu. Što je uspeo iako je bio nepismen. Miloš nije bio popularan u narodu iako je za njega dosta učinio. Od naroda je hteo slepu poslušnost i niko nije smeo da mu se suprostavi jer je znao šta ga čeka. Nije voleo Vuka Karadžića i Njegoša jer su mu bili veliki kritičari. Narod je od njega tržio da ograniči svoju vlast i donese zakon kojim će se garantovati lična i imovinska sigurnost naroda. Posledica njegove nepopustljivosti je bila knez-Miletina buna u kojoj su učestvovale ineke krupne narodne starešine. Što je uplašilo kneza i on odlučuje da popusti pod pritiskom naroda. Na Sretenje 1835. saziva skupštinu na kojoj se objavljuje Sretenjski ustav. Ovim ustavom kneževa vlast je znatno ograničena i ustavno su uspostavljeni Narodna Skupština i Savet. Sadržao je i odredbe koje su pružale garancije o ljudskim pravima i delio vlast na

10

Page 11: Milos Obrenovic semnarski rad

zakonodavnu izvršnu i sudsku. Ovaj ustav nisu priznale konzervativne sile Rusija, Turska, Austrija pa je morao biti povučen.

Što je Milošu i odgovaralo . Turska ga je pozvala u posetu gde mu sultan Mehmed II daje orden. Za to vreme u srbiji vlada namesništvo njegovog sina Milana na čelu sa njegovim bratom Jevremom koje je on raspustio čim se vratio. U srbiji kneževojopoziciji se priključuju: njegov brat Jevrem, Toma Vučić-Perišić i Avram Petronijević koje su podržale Rusija i Austrija. Miloš pokušava da se održi uspomoć engleskog konzula Džordža Hodžesa. Ali sve što su Englezi uspeli da urade je da se pregovori o novom srpskom ustavu vode u Carigradu. Posle šestomesečnih pregovora , decembra 1838. je dovršen tzv. Turski ustav u vidu hatišerifa. Njime je pored kneza uspostavljen i Sovjet (savet) od 17 najistaknutijih članova većinom Miloševih protivnika koje on nije mogao da smeni a da ne dokaže nihovu krivicu Porti jer su imenovani doživotno. Tako da ništa nije mogao da rešava bez njih.Turski ustav je objavljen 1839. u Beogradu. Ne mogavši da se pomiri sa neograničenom vladavinom daje ostavku 1/13 juna 1839. a 3/15 juna napušta srbiju sa sinom Mihailom i odlazi na svoje imanje u Erdelj. Nasledio ga je bolesni sin Milan koji je samo četirii nedelje vladao od 1. do 27. juna 1839. posle koga vlada njegov brat Mihailo do 1842. kada ustavobranitelji dovode Karađorđevog sina

11

Page 12: Milos Obrenovic semnarski rad

Aleksandra. Koji vlada sve dok umesto njega na vlast ponovo biva doveden Miloš Obrenović 1858. koji vlada samovoljno kao i ranije do 1860. držeći se svoje izreke da pametan čovek za života ne daje pušku ženu i vlast. U dugoj i bogatoj srpskoj istoriji bilo je boljih , moćnijih i hrabrijih vladara od knjaza Miloša Obrenovića, ali veštijih i mudrijih, mudrijih nije bilo. Naročito se ovako može govoriti kada je reč o opstanku srpskor naroda i države. Jer su oni veliki i moćni u suštini malo dali za srpski rod i često svojim vođenjem prvo izgubili državu a zatim je odveli u vekovna robstva i stradanja njenog naroda.

12

Page 13: Milos Obrenovic semnarski rad

Literatura za seminarski rad o Milošu Obrenoviću:1. – Svi vladari Srbije -

- Dejan Nikolić –2. – Srpske zemlje i vladari –

- Miomir Jović - - Kosta Radić – 3. – novine,,Nedeljni dnevnik“ – rubrika ,,Feljton“ – ,,Kako je vladao Knjaz Miloš“ – 10 nastavaka - - Miomir Filipović -

13