metodologija ivanovic mk tj 1 2 3

Zoran Ivanović. Metodologija znanstvenog istraživanja. Kastav: SAIVA, 2011.

1

Metodologija znanstvenoistraživačkog rada

Tematska jedinica 1, 2 i 3.

Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Zoran Ivanović

Asistent: Suzana Bareša, mag. oec.

Univerzitet za turizam i menadžment Skopje


2

Dokazivanje

Pod dokazivanjem podrazumijeva se logički i metodski postupak kojim se utvrđuje i(li) zasniva istinitost nekog

suda ili tvrdnje odnosno teze.

Dokazom i dokazivanjem ne služimo se samo u logici i u

znanosti, nego i u svakodnevnom životu, svaki

put kad nekoga želimo uvjeriti u istinitost onoga što tvrdimo

Elementi dokaza i način dokazivanja

"Nijedan šišmiš nije ptica".

"Sve ptice legu se iz jaja", "Nijedan šišmiš ne leže se iz jaja", dakle, "Nijedan

šišmiš nije ptica"

Tj–1


3

Dokaz i zaključak

ono što u zaključku i zaključivanju nazivamo premisama, u dokazu i

dokazivanju zovemo razlozima odnosno

argumentima

dokazivanje i dokaz izvode u obliku zaključka

Dokaz i objašnjenje

Svrha objašnjenja je, kao što znamo, da odgovori na

pitanje zašto je nešto upravo tako kako jest

razlika između dokaza i objašnjenja proizlazi iz karaktera sudova koji

potječu iz neposrednog iskustva

Tj–1


4

Kretanje mišljenja u dokazivanju

Sa stajališta kretanja mišljenja, dokazivanje se sastoji od argumentacije ili obrazloženja teze

Pravila dokazivanja

Teza (tvrdnja) mora imati određeni smisao i značenje za spoznaju

Teza mora biti oblikovana jasno određeno i precizno

Razlozi (argumenti) teze moraju biti jasni, precizno oblikovani, istiniti, te dovoljni za dokazivanje teze

Smisao i značenje za spoznaju teza ima: ako se

zasniva na ranije utvrđenom znanju

Tj–1


5

Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni

od same teze

Izvođenje teze iz razloga ili na temelju razloga mora biti

što strože i u skladu s pravilima dokazivanja u

određenom sustavu logike

Tijekom istog dokaznog

postupka teza mora ostati istom

Razlozi kojima se dokazuje teza moraju biti nezavisni od same teze, jer u protivnom teza neće

biti stvarno dokazana.

dokaz čija teza nije pravilno, strogo i valjano izvedena iz razloga, ne može biti pravi dokaz niti može

potvrditi istinitost teze

Tj–1


6

Opovrgavanje

Direktno Indirektno

neistinitost teze dokazuje se

indirektnim putem

neistinitost teze dokazuje se

dokazivanjem pogrešnosti

razloga, argumentacije ili

same teze

Tj –1


7

zamisao o istinitosti, zamisao o manjoj ili većoj

vjerojatnosti, hipoteza sadrži tendenciju za sve

intenzivnijim provjeravanjem (verifikacijom) i po tomu se

razlikuje od fikcije

Hipoteza je (prema nekim autorima)

Proces znanstvenog istraživanja:

Utvrđivanje problema

Izbor problema

Formuliranje problema

Pojmovna analiza

Postavljanje hipotezeUtvrđivanje ciljeva i zadaća

znanstvenog istraživanja

logički termin koji označava sud za koji pretpostavljamo da je istinit, da bismo pomoću

njega mogli tumačiti i objašnjavati niz određenih činjenica. ..Hipoteza, uvijek ima karakter veće ili manje vjerojatnosti, već prema tomu koliko se

pretpostavljena veza može iskustveno potvrditi, praktički verificirati.

Tj–1


8

misaona pretpostavka u obliku pojma ili suda o mogućim činjenicama buduće spoznaje o još neotkrivenim pojavama ili predmetima koji se istražuju, odnosno o još

neotkrivenim svojstvima tih pojava ili predmeta, tj. o njihovom postojanju, odnosima, uvjetima nastanka, promjena ili razvoja",

Hipoteza je (prema nekim autorima)

Tek otkrićem novih činjenica o tim prazninama, postavljena se hipoteza verificira, tj.: odbacuje, ako proturječi činjenicama; mijenja, ako se ne slaže sa činjenicama; ili

pretvara u znanstveni zakon ili znanstvenu teoriju, ako je dokazana ili potvrđena izvjesnim brojem činjenica.

Hipoteza predstavlja teorijsku dopunu izvjesne praznine u poznavanju određene pojave ili čitavog područja pojava ili klase predmeta, čije samo izvjesne dijelove

ili samo izvjesne momente poznajemo.

Tj–1


9

Postavljanje hipoteze

Postavljanje hipoteze po svojoj suštini ima ontološki karakter, proizlazi iz biti čovjeka kao mislenog bića i bića prakse okrenutog ka stalnom

mijenjanju postojećeg i ka stalnom traganju za novim.

predstavlja jednu od nezaobilaznih karika u znanstvenoistraživačkom i spoznajnom lancu:

praktički utvrđene činjenice → hipoteza → utvrđivanje novih činjenica → viši stupanj prakse → znanstveni zakon

i(li) znanstvena teorija koji odgovaraju danom stupnju prakse

Tj–1


10

hipoteza-pojam hipoteza-sud (stav) hipoteza-zaključak

a izražava se sudom.

Hipoteza se postavlja kao

Hipoteza-pojam

o postojanju pozitrona kao

pozitivne subatomske čestice postavio je Dirac , a pojam “pozitron”, eksperimentano je

vrificirao D.D. Anderson (1932.)

svaka misaona pretpostavka o nekom predmetnom odnosu - hipoteza-sud (stav)

Npr. “ Uzrok hepatitisa je alkohol”

“Do 2050. godine konfederalno će se

povezati afričke zemlje”

hipoteza-zaključak – do nje se dolazi

deduktivnim ili indukativnim odnosno indukativno-

deduktivnim ili deduktivno-indukativnim zaključivanjem.

Npr. Iz premisa (teza): “Vlaga je jedan od uvjeta za rast biljaka”, “U pustinji Gobi

ima vlage” – može se deducirati hipoteza-zaključak

: “U pustinji Gobi ima biljaka”.

Tj–1


11

Ovaj je labud bijele boje Onaj je labud bijele boje

hipoteza-zaključak

Indukativne premise:

N-ti labud je bijele boje

Svi su labudovi bijele bojehipoteza-zaključak nije konačno verificiran

Svi su labudovi bijele boje

Pronađen je crni labud

Nova činjenica Odbacuje se hipoteza-zaključak jer se ne slaže s

činjenicama

Tj–1


12

U postavljanju hipoteza često se polazi i od zakona, aksioma, teorema i pravila.

Npr.: Le Verrier i Adams su proračune za svoje hipoteze o uzroku skretanja Urana s njegove očekivane

putanje izradili na osnovi Newtonovoga zakona gravitacije;

Karakter i priroda hipoteze: hipoteze će u području deduktivnih znanosti kao npr. matematike, fizike i logike, također najčešće biti deduktivne ili deduktivno-induktivne, dok će hipoteze u području empirijsko-induktivnih znanosti, npr. u

području biologije, sociologije, ekonomije, pedagogije, psihologije i slično, imati najčešće ili pretežno induktivni karakter.

Npr.: iz općeg pravila izraženog jednadžbama "a + b = 20" i "a – b = 4" može se postaviti osnovana i valjana

hipoteza o vrijednosti 'a' i o vrijednosti 'b', jer ako je "a + b = 20", a "a – b = 4", tada nesumnjivo vrijedi hipoteza da je

"a = 12", a "b = 8"

Tj–1


13

Prethodna hipoteza

Radna hipoteza

Fiktivna hipoteza

Pomoćna hipoteza

Uzročna hipoteza

Plodna hipoteza

Vrste hipoteze

Tj–1


14

Prethodna hipoteza

Ima privremeni karakter, općenita je, neodređena i neprecizna.Postavlja se u fazi kada je nemoguće postaviti prihvatljivu hipotezu koja bi

toga časa mogla osigurati objašnjenje problema (primjerice radi složenosti i kompliciranosti problema ili uslijed drugih razloga)

Vrste hipoteze

Radna hipoteza

U slučajevima u kojima istraživač, ili zbog kompleksnosti problema ili zbog drugih poteškoća, ne može postaviti valjanu i dobru hipotezu koja bi

omogućila objašnjenje problema, on pribjegava postavljanju najbolje moguće hipoteze odnosno hipoteze koja u početku ili u toj fazi istraživaču može biti

korisna, jer 'obećava' barem djelomično ili barem uvjetno objašnjenje problema i služi kao orijentacija u istraživanju ili u toj fazi istraživanja.

Tj–1


15

Fiktivna hipotezajest ona za koju je i sam istraživač unaprijed svjestan da je potpuno nerealna, 'izmišljena',

da nema uporišta u stvarnosti i da je, dakle, neistinita, ali joj ipak pribjegava, jer mu u tom konkretnom istraživanju ili u toj konkretnoj fazi procesa istraživanja može biti vrlo

korisnom.

Vrste hipoteze

fiktivnom hipotezom možemo ponekad, osobito u početnoj fazi istraživanja, jasnije nego stvarnom, pretpostaviti moguće rješenje problema.

Pomoćna hipotezaKada se postavljena hipoteza sve više dovodi u pitanje (otkrivene su nove činjenice koje

proturječe hipoteze ili su nastale nove okolnosti, uvjeti, razlozi), a istraživač je uvjeren da je hipoteza u osnovi ipak ispravna , pristupit će postavljanju uže hipoteze kojom će

popuniti praznine koje su nastale između osnovne hipoteze i u međuvremenu otkrivenih činjenica.

Takva uža hipoteza kojom se istraživač koristi da bi 'pomogao' osnovnoj odnosno široj hipotezi zove se pomoćnom hipotezom.

Tj–1


16

Plodna hipoteza

Vrste hipoteze

može se postaviti (1) kad se već raspolaže određenim empirijski utvrđenim činjenicama o toj pojavi, koje upućuju na međuzavisne tj.uzročno-posljedične odnose, te (2) kad se

na osnovi prethodnih znanstvenih istraživanja tj.na osnovi već utvrđenih teorija ili zakona, o istraživanoj pojavi, u deduktivnom postupku ili eksperimentalno, može izvesti

takvo objašnjenje ili (3) kad je u skladu s općim pravilima indukcije, u induktivnom postupku, takvo hipotetičko objašnjenje moguće (jer mu se ne suprotstavlja nijedna

poznata činjenica).

Uzročna hipoteza

Provjera hipoteze će , koliko god taj hipotetski iskorak u nepoznato bio iskustveno, logički i racionalno zasnovan, pokazati u kojoj je mjeri i da li je hipoteza bila plodna, neki kažu –

produktivna, tj. kolika je njezina eksplanatorno-prediktivna moć. Plodnost hipoteze će biti tim bolja čim se više provjerljivih konsekvencija iz nje može izvesti odnosno čim se više pojava i pitanja impliciranih problemom istraživanja tom

hipotezom može objasniti ili predvidjeti.

Tj–1


17

Kvalitativnu ili kvalifikacijsku hipotezu

Neki autori navode:

Kvantitativnu ili statističku hipotezu Opću hipotezu

Posebnu hipotezu

Pojedinačnu hipotezu

Praznu hipotezu

Hipotezu ad hoc

Deduktivnu hipotezu

Indukativnu hipotezu

Slučajnu hipotezu

Vrste hipoteze

Deskriptivu hipotezu Eksplanacijsku hipotezu

Prognostičku hipotezu

Tj–1


18

Pod nul- hipotezom podrazumijeva se

- pretpostavka da neka nađena razlika između dvije vrijednosti, ili između dvije standardne devijacije, ili između dviju ispitivanih pojava odnosno

varijabli, nije statistički značajna odnosno da takve razlike nema;

Vrste hipoteze

- svaka hipoteza koja se testira prema nekoj drugoj, alternativnoj hipotezi (H1).

npr.: učestalost ovisnosti među djecom radnika i djecom intelektualaca ne razlikuje se, a njoj alternativna hipoteza (H1): učestalost ovisnosti među djecom radnika i

djecom intelektualaca – razlikuje se. Smatra se da je nul-hipoteza potvrđena ako se u postupku testiranja ne uspije dokazati da se testirane hipoteze međusobno

razlikuju.

Tj–1


19

relevantna

provjerljiva

Valjanost hipoteze

produktivna

kompatibilna

jednostavna

Tj–1


20

je ona hipoteza koja pruža ili omogućuje objašnjenje odnosno

rješenje upravo onoga problema za čije se rješavanje i postavlja, koji istražujemo, a ne nekog drugog

problema.

Relevantna ili svrhovita

Valjanost hipoteze

H: "Sava u okolici Zagreba sredinom ožujka nabujala i izlila se iz svoga korita uslijed naglog zatopljenja i

kopnjenja snijega u Sloveniji nekoliko dana prije toga“, bila bi

relevantna

H: "Sava u okolici Zagreba sredinom ožujka izlila iz svoga korita uslijed

kiša koje su tih dana obilno padale u zagrebačkoj regiji", ne bi bila relevantna (jer ne objašnjava

problem bujanja i izlijevanja Save)

Tj–1


21

Provjerljiva je ona hipoteza koja može biti provjerena odnosno ona

za čije su potvrđivanje ili opovrgavanje, u cjelini ili u nekim od njezinih posljedica, mogući misaoni

ili iskustveni (eksperimentalni) postupci.

Provjerljiva

Valjanost hipoteze

Ukoliko nemamo metode, postupke, tehnike i instrumente pomoću kojih tu

tvrdnju možemo provjeriti, takvu hipotezu ne bismo smatrali valjanom, jer

nije provjerljiva.

H:” Na Jupiteru ima živih bića”

No, ako je neka hipoteza i provjeravana i u tom postupku nije opovrgnuta, to još ne

znači da je i valjana. Hipoteza mora ispuniti i neke druge uvjete.

Tj–1


22

U načelu je provjerljiva ona hipoteza za koju znamo

pomoću kojih ju metoda, postupaka, tehnika i(li)

opažanja možemo potvrditi ili opovrći odnosno riješiti

pitanje njezine istinitosti ili neistinitosti

Provjerljiva

Valjanost hipoteze

Praktično je provjerljiva ona hipoteza čiju istinitost ili neistinitost možemo potvrditi ili

opovrći – praktično, npr. eksperimentom (laboratorijski), neposrednim ili posrednim

opažanjem (neposrednim uvidom, teleskopom, vagom, mikroskopom…) ili pak drugim

empirijsko-praktičnim sredstvima i postupcima.

Izravno je provjerljiva ona hipoteza koja se može potvrditi ili opovrći opažanjem, promatranjem,

neposrednim uvidom, a neizravno je provjerljiva ona hipoteza koja se ni potvrditi ni opovrći ne

može izravnim opažanjem, ali se izravnim opažanjem mogu potvrditi ili opovrći njezine

posljedice odnosno konsekvencije.

Tj–1


23

je ona hipoteza koja, ima barem neku eksplanatorno-prediktivnu

sposobnost, a takvu moć ima svaka provjerljiva hipoteza, jer se iz svake provjerljive hipoteze može izvesti

barem neko provjerljivo objašnjenje.

Produktivna ili plodna

Valjanost hipoteze

Plodnost hipoteze će biti tim bolja čim se više provjerljivih konsekvencija iz nje može izvesti odnosno čim se više pojava

i pitanja impliciranih problemom istraživanja tom hipotezom može

objasniti ili predvidjeti.

svaka provjerljiva hipoteza nije jednako produktivna

Iz provjerljive hipoteze A može se izvesti više provjerljivih

konsekvencija

Iz provjerljive hipoteze B ili C može se izvesti manje provjerljivih

konsekvencija.

Tj–1


24

Primjer: Le Verrierova i Adamsova hipoteza o zasigurnom postojanju nekog svemirskog tijela koje svojom masom utječe na perturbacije Urana

Produktivna ili plodna

Valjanost hipoteze

ako se u postupku postavljanja hipoteze nađemo pred izborom između dviju podjednako relevantnih i provjerljivih hipoteza, prednost ćemo dati onoj koja je produktivnija.

Relevantna: pružala je

objašnjenje neobjašnjenog

problema skretanja Urana s njegove putanje

(upravo onog problema kojima

se hipoteza bavila)

Produktivna tj. plodna: omogućila je više objašnjenja,

1) da takvo tijelo doista postoji, 2) da to tijelo prema zakonu gravitacije djeluje na skretanje Urana, 3) da se i to

tijelo, kao osmo u nizu u Sunčevom sustavu, kreće po

svojoj stazi po ranije utvrđenim zakonitostima

nebeske mehanike.

Provjerljiva: jer je Galle teleskopom iskustveno

mogao potvrditi da takvo tijelo ne samo da postoji,

nego da se u času promatranja nalazi

upravo na onom mjestu koje je Le Verrier utvrdio

svojim proračunima i svojom hipotezom o

njegovoj stazi,

Tj–1


25

ako se slaže odnosno ako je usuglašena s drugim, već poznatim

i provjerenim hipotezama, koje govore o činjenicama u vezi s

istraživanom pojavom odnosno o problemu istraživanja.

Kompatibilna ili koherentna

Valjanost hipoteze

Ako se hipoteza u konfrontiranju s drugim (već poznatim i provjerenim hipotezama) o činjenicama i pojavama u vezi s problemom istraživanja slaže u potpunosti i ako im ne

proturječi, možemo reći da je hipoteza kompatibilna odnosno koherentna.

zahtjev za kompatibilnošću hipoteze s već prihvaćenim hipotezama nije

apsolutan - gotovo svaka hipoteza, ako je valjana, dovodi u pitanje ili obara

neku staru hipotezu, ponekad čak i više međusobno povezanih hipoteza.

u smislu zahtjeva za kompatibilnošću, boljom hipotezom će se smatrati ona koja se u istraživanom problemu slaže s većim brojem do sada provjerenih i prihvaćenih

hipoteza, odnosno onu koja proturječi manjem broju do sada prihvaćenih hipoteza (ako one imaju suštinsko

značenje za rješavanje istraživanoga problema odnosno pojave).

Tj–1


26

Jednostavna

Valjanost hipoteze

Jednostavnost kao jedan od uvjeta za valjanost hipoteze, kao ni

kompatibilnost, također nije apsolutan.

Ponekad, iz raznih i valjanih razloga – kompleksnija ili kompliciranija hipoteza

može biti boljom i vrednijom od jednostavne.

Jednostavnost i razumljivost hipoteze kao uvjet njezine valjanosti postavljaju se sami po sebi.

Tj–1


27

Opovrgljivost hipoteze

U postupku provjeravanja i u postupku opovrgavanja može se doći i do jednakog rezultata – do istinitosti ili do neistinitosti postavljene hipoteze, ipak ta dva

postupka, nisu istovjetna niti imaju isti logički i metodski smisao.

Opovrgljivost je jači argument za njezinu valjanost i istinitost od provjerljivosti.

“svi lavovi žive u Africi”“svi izvršni studenti u

Hrvatskoj polaze zagrebačko Sveučilište”

u jednom induktivnom postupku možemo navesti brojne primjere, ali malo tko će te hipoteze uzeti za ozbiljno.

S brojem činjenica (premisa, primjera) koje u indukciji govore u prilog hipoteze, nužno ne raste i njezina vjerojatnost.

Tj–1


28

Opovrgljivost hipoteze

Lavovi žive i u Jugozapadnoj Aziji

Činjenice, koje potvrđuju neku hipotezu imaju logičku i spoznajnu vrijednost osobito onda kad su proizišle iz neuspješnog nastojanja da se hipoteza opovrgne.

Primjer hipoteze: “Svi lavovi žive u

Africi”

umjesto da tražimo sve nove i nove činjenice (mjesta na kojima lavovi žive u Africi) u nastojanju da potvrdimo

odnosno da provjerimo (dokažemo) njezinu istinitost, biti će bolje da potražimo argumente kojima ćemo ju oboriti

odnosno dokazati njezinu neistinitost.

Savjestan i iskusan znanstvenik svojoj će hipotezi uporno i racionalno postavljati vrlo stroga i teška pitanja u nastojanju da ju (sam) opovrgne. Razmišljat će o mogućim

empirijskim postupcima i metodama i(li) racionalno-deduktivnim i teorijskim metodama i postupcima koji bi imali najviše izgleda za opovrgavanje hipoteze.

Ukoliko hipoteza u tom nastojanju i ispitivanju bude uporno odolijevala, to će ukazivati na njezinu vjerojatnost odnosno istinitost.

Tj–1


29

Znanstveno-istraživački i spoznajni lanac

Praktički utvrđene činjenice

Teorijska hipoteza

Utvrđivanje novih

činjenica

Viši stupanj prakse

Znanstveni zakon i(li)

znanstvena teorija

morale su biti potvrđene nekim misaono-logičkim postupkom, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom u nekom ranijem

istraživanju ili u nekom ranijem spoznajnom lancu odnosno u nekoj karici toga lanca.

O odnosu hipoteze, teorije i zakona

Nova teorijska hipoteza, oslanjajući se upravo na te praktički, teorijski i logički utvrđene činjenice i pretpostavljajući neke nove činjenice, neku

novu pravilnost, uzročnu vezu ili zakonitost (do tada neutvrđene), i zasnivajući se opet na nekom znanstvenom zakonu ili teoriji, u postupku verifikacije, da bi bila potvrđena ili opovrgnuta, odnosno da bi postala

znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom, mora proći viši stupanj prakse, tj. iskustvenu, praktičnu provjeru (neposredno opažaje,

mjerenje, eksperiment ili slično).

Tek nakon te provjere tj. verifikacije, ako u strogom logičko-metodologijskom postupku ne budu opovrgnute, te će hipotetičke nove činjenice, u nekoj pravilnosti ili uzročnosti, postati zbiljskim znanstvenim

činjenicama, znanstvenim zakonom ili znanstvenom teorijom.

Tj–1


30

Zakon potvrđen hipotetički opći sud koji se odnosi na izvjesnu klasu ili množinu pojava.

O odnosu hipoteza-zakon

Zakon čine nerazdvojno jedinstvo:

Predmetne suštinske relacija

među nekim pojavama

subjektivna misaona

koncepcija te relacije

jezični i(li) simbolički izraz te relacije odnosno

predmetnog odnosa

Tj–1


31

potvrđen hipotetički opći sud - npr. Newtonov zakon gravitacije


"Ako je masa tijela A = 100, masa tijela B = 150, a njihova

međusobna udaljenost X, tada sila kojom se ta tijela međusobno privlače iznosi

CD"

predmetna suštinska relacija među pojavama

subjektivna misaona koncepcija te relacije

jezični i(li) simbolički izraz te relacije tj.predmetnog odnosa

Izražen u formi rečenice –"svaka čestica materije privlači svaku drugu česticu

materije silom koja je razmjerna umnošku njihovih masa, a obrnuto

razmjerna kvadratu njihovih udaljenosti"

stvarno postojeće privlačenje bilo kojih masa (tijela) u prostoru

čini Newtonovo shvaćanje te relacije (povezao je Galilejeve zakone gibanja s Keplerovim zakonima

o kretanju planeta, te uveo mehaničku silu u astronomiju),

f = Gm1m2/r2

Tj–1


32

Razlika između hipoteze i zakona


stupanj njihove provjerenosti

svaka hipoteza obuhvaća

Zakon, barem na danom stupnju razvoja spoznaje i znanosti,

predstavlja provjerenu i važeću istinu, pa u području svoga važenja može biti (i) osnovnom za postavljanje

hipoteze.

ni jedan zakon ne obuhvaća hipoteze

samo jedan ili više sudova o činjenicama

jedan ili više međusobno povezanih zakona

Tj–1


33

Teorija

O odnosu hipoteza-teorija

sistematizirano, promišljeno, koherentno i uopćeno sveukupno znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim

bitnim obilježjima i na verificiranim zakonitostima,

Svaka teorija sastoji se od

jedan ili više međusobno povezanih zakona

kao sustav vodećih ideja u ovoj ili onoj grani znanja (znanosti), kao sustavno izlaganje tih ideja odnosno kao misaono prikazivanje i

znanstveno tumačenje (raznih) zakonitosti razvitka prirode i društva (Newtonova teorija gravitacije, teorija evolucije, teorija

spoznaje, teorija relativnosti, teorija descendencije).

više pojmova (definiranih ili nedefiniranih

teorema u određenom predmetnom području

često i hipotetične pojmove i načela ili pretpostavljene pravilnosti.

Tj–1


34

O odnosu hipoteza-teorija

teorija → hipoteza (T → H) Teorija Hipoteza

Ako, važi teorija (T) i ako važi implikacija 'T → H', onda prema modusu ponens mora važiti, biti istinita ili barem vjerojatna i hipoteza 'H', jer se prema pravilu implikacije

stavljanjem razloga stavlja i posljedica. Kao potvrđena posljedica teorije (T), hipoteza tada (dodatno) potvrđuje i samu teoriju (T).

Teorija Teoriju smo, kao također svojevrsnu hipotezu, privremeno ipak prihvatili i spremni smo ju tvrditi.

U slučaju da 'H' ne važi, a implikacija 'T → H' važi, slijedilo bi da ni 'T' ne važi ili je barem problematična, jer se prema modusu tollens ukidanjem posljedice ukida i razlog.

Hipotezi kao teoretskoj pretpostavci, privremeno smo uskratili suglasnost (kako bismo ju bez predrasuda razmatrali, provjeravali,

dokazivali i opovrgavali)Hipoteza

Tj–1


35

O utvrđivanju ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja

Ako je jasno utvrđen i formuliran problem istraživanja, ni ciljeve istraživanja (pragmatičke i-li spoznajne) neće biti teško formulirati, precizirati i definirati, jer ih

'nameće' problem istraživanja.

Proces znanstvenog istraživanja:

Utvrđivanje problema

Izbor problema

Formuliranje problema

Pojmovna analiza

Postavljanje hipoteze

Utvrđivanje ciljeva i zadaća znanstvenog istraživanja

Ciljevi znanstvenog istraživanjaPragmatični ili

društveniSpoznajni ili znanstveni

Tj–1


36


pragmatički ciljevi, ako ih istraživanje implicira, ne mogu se postići ako se ne ostvare i spoznajni odnosno znanstveni

ciljevi.

Spoznajni znanstveni ciljevi znanstve

nog istraživan

ja

Znanstvena

deskripcija

Znanstvena

klasifikacija

Znanstveno otkriće

Znanstveno

objašnjavanje

Znanstveno

predviđanje

Tj–1


37


Zadaće znanstvenog istraživanja

podrazumijevaju se pojedini poslovi, pojedine grupe poslova ili pojedine operacije čijim ćemo izvršavanjem doći do realizacije

postavljenih ciljeva.

Zadaćama istraživanja se ciljevi operacionaliziraju, dakle

konkretiziraju, parcijaliziraju i detaljiziraju

Operacionalizacija će se izvršiti s obzirom na:

Planirane istraživačke pristupeDubinu planiranog istraživanjaOpseg planiranog istraživanjaVremensku i prostornu rasprostranjenost pojava koja se istražujeIzvore istraživanjaMetode, postupke i tehnike planiranog istraživanjaVrijeme i sredstva potrebna za istraživanja, itd.

Budući da su zadaće istraživanja, implicirane i uvjetovane ciljevima istraživanja, te posredno i

problemom istraživanja i postavljenom hipotezom, ni za razradu zadaća istraživanja nije moguće dati općenita ni jednoobrazna

rješenja.

Tj–1


38

Znanstveno djelo priprema se i izrađuje načelno u četiri glavne etape:

Prikupljanje znanstvenih publikacija

Proučavanje znanstvenih publikacija

Selekcija prikupljenih znanstvenih publikacija

Pisana obrada znanstvenog istraživanja

Navedene četiri etape često se međusobno isprepliću i odvijaju istodobno ili simultano, ali i

jedna nakon druge

Tj–2


39

Literatura koja bi se mogla koristiti u

istraživanju

Nakon izbora teme i

izrađenog plana

znanstvenog istraživanja

1. FAZA – Prikupljanje znanstvenih publikacija

Tj–2


40

Postojeće stanje u znanstvenom

području

1. FAZA – Prikupljanje znanstvenih publikacija

Temeljna i kapitalna djela

Najnovija i najbolja djela

Tj–2


41

Osobno iskustvo istraživača

Iskustvo drugih istraživača

Primarni izvori informacija

Sekundarni izvori informacija

Izvori informacija

Tj–2


42

Prikupljanje znanstvenih publikacija

kraj u prikupljanju znanstvene građe i znanstvenih informacija

gotovo i ne postoji

Tj–2


43

uvid u znanstvenu problematiku

primjenjivane metode

potrebni podaci, informacije, spoznaje i obrazloženja

Proučavanje znanstvenih publikacija

Tj–2


44

Publikacije se klasificiraju

na:

PRIMARNE

SEKUNDARNE Signalni pregledi

Analitički pregledi

Pregled sadržaja periodike

Signalni indeks

Indeks citiranja

Bilteni sažetaka

Bilteni nepubliciranih dokumenata

Tj–2


45

SEKUNDARNESignalni pregledi

Pregled sadržaja periodike Current Contents (CC)

Bibliografska baza

omogućuje brzo (online) informiranje o objavljenim znanstvenim publikacijama

proizvodi Institute for Scientific Information (ISI)— Thomson Reuters (Philadelphia, USA)

cjeloviti tekst moguć preko ISI servisa uz posebnu naplatu

“mjerilo originalnosti”

Tj–2


46

SEKUNDARNESignalni pregledi

Signalni indeksi

Indeks citiranja

Pokazatelj vrednovanja

ZNANSTVENOG IZDAVAŠTVA

Science Citation Indeks (SCI)

koristi se zastupljenost i citiranost radova u citiranim bazama

Pokazatelj VRIJEDNOSTI I

UTJECAJA ČLANKA

Broj citata (Citation Report)

+ Faktor utjecaja časopisa

(Impact Factor)

podaci - unutar citirane baze

Tj–2


47

Objavljena i neobjavljena pisana djela

Znanstvena

Stručna

Znanstveno-stručna

Djela na visokim

učilištima


48

Monografije

Znanstveni članci

Izlaganja na znanstvenim skupovima

Znanstveni projekti

Rasprave

Patenti

Svako znanstveno djelo sadrži elemente originalnih rezultata

istraživanja i kao takvo pridonosi povećanju znanstvene spoznaje


49

Monografija je popularno znanstveno djelo u kojem se iscrpno i sveobuhvatno razmatra neki uži ili

širi problem, pitanje, predmet ili biografija neke ličnosti.

Znanstveni članak predstavlja prvo objavljivanje originalnih rezultata istraživanja u nekoj

publikaciji lakoj dostupnoj međunarodnoj znanstvenoj

javnosti

Tj–2


50

Znanstveni članak

Izvorni

znanstveni člana

k

Prethodno

priopćen

je

Pregledni članak

Tj–2


51

Konferencij

sko priopćenje predstavlja znanstveni članak koji obrađ

uje aktual

nu temu

za referiranje na

znanstveno

m skupu

Sinopsis predstavlja

skraćeni oblik članka koji

sadrži originalne znanstvene

rezultate sa ili bez ilustracija

Konferencijsko priopćenje predstavlja posebnu vrstu

znanstvenog djela kojim se po prvi put na znanstvenim skupovima

predstavljaju originalni znanstveni rezultati

Tj–2


52

Znanstveni projekt odnosno znanstvena studija predstavlja

zaokruženu znanstvenoistraživačku cjelinu s

teorijskim ili praktičnim znanstvenim doprinosom.

Rasprava ili traktat predstavlja znanstveni tekst u kojem se

svestrano razmatra neka opsežnija tema.

(analitička i sintetička

Studije: prethodne i glavne, te

studije detalja

Tj–2


53

Patenti su dokumenti kojima se publiciraju nove ideje, a

predstavljaju pravne akte koji autorima daju isključivo pravo

korištenja dotičnih izuma odnosno pronalazaka u izvjesnom razdoblju.

Autorske potvrde

Tj–2


54

Stručna djela

Stručni članci

Stručni prikazi

Stručni elaborati

Stručne eksperti

ze

Stručni izvještaji

Meditacije

Recenzije

Stručnim djelom može se smatrati ono djelo koje ne

sadrži nova ili originalna

znanstvena proučavanja i znanstvene

rezultate, nego obradu već

poznatih činjenica, pravilnosti, zakonitosti i

odnosa

Tj–2


55

Stručni članak (Professional paper) donosi korisne obavijesti ili priloge s područja čija

problematika nije vezana za fundamentalna i primijenjena znanstvena istraživanja.

Tj–2


56

Stručni prikaz predstavlja stručnu i

kritičku analizu određenoga djela.

Stručni elaborat je pisano djelo, često puta opremljeno

grafičkim i tabelarnim prilozima, u kojem se

temeljito izlaže i obrađuje neko pitanje, problem ili neki

predmet.

Tj–2


57

Stručni izvještaj je tekst kojim se obrađuje i opširnije stručno opisuje neko djelo, predmet, pojava, posao i sl.

Meditacija je stručno djelo, često — vrlo skromne stručne odnosno znanstvene vrijednosti, u kojem se izlažu duboka autorova razmišljanja o nekim već razjašnjenim, spoznatim i istraženim problemima, pojmovima ili pojavama.

Tj–2


58

RECENZIJA predstavlja kratko, eksplicitno, kategorično, korektno i objektivno stručno mišljenje odnosno pisani sastav u kojem recenzent prikazuje, valorizira i kategorizira znanstveno ili stručno djelo

nekog drugog autora

Objektivnost recenzije osiguravaju

anonimni recenzenti, dvostruke recenzije

Osnovni cilj: da se spriječi objavljivanje neznanstvenih, nestručnih i neoriginalnih

djela, da se osigura adekvatno citiranje relevantne znanstvene i stručne literature i

da se poboljša stil već napisanoga znanstvenog ili stručnog djela.

Tj–2


59

predstavljaju grupu visokopriznatih i afirmiranih znanstvenika,

istraživača i sveučilišnih profesora, s izuzetno visokim stupnjem

znanstveno-stručne, moralne i društvene odgovornosti

Recenzenti odnosno objektivni kritičari i ocjenjivači znanstvene ili stručne kvalitete nekoga djela, s

akademskim stupnjem obrazovanja iznad stupnja obrazovanja autora djela

Tj–2


60

Opći dio recenzije

Posebni dio recenzije

Zaključni dio recenzije

Dijelovi recenzije

Tj–2


61

Udžbenici

Priručnici

Zbornici radova

Ostala djela

Znanstveno stručna

djela

Tj–2


62

Knjiga

Skripta

Hrestomatija

Zbirka zadataka

Radna bilježnica

U grupu UDŽBENIKA

spadaju publikacije kao što su:

Tj–2


63

Knjiga

Izdanje odnosno edicija manjeg opsega, s najmanje pet, a

najviše 48 stranica odnosno s najviše tri tiskarska arka po 16 stranica, naziva se brošurom.

neperiodična tiskana publikacija s najmanje 49

stranica, ne računajući korice i naslovnu stranicu,

povezanih zajedničkim hrptom, s tekstom ili s tekstom i ilustracijama

Tj–2


64

umnožena predavanja profesora za potrebe studenata i za pripremanje ispitaSkripta

Hrestomatija ili antologija

Zbirka zadataka

Radna bilježnica

knjiga, čitanka, s odabranim odlomcima iz znanstvenih, književnih ili drugih vrsta

djela najboljih autora, namijenjenih učenju

predstavlja prema nekom redu ili ideji, prikupljene i sređene zadatke iste vrste ili s istoga područja, s njihovim rješenjima

dopunjuje udžbenik ili predstavlja njegov sastavni dio

Tj–2


65

enciklopedije

bibliografije

rječnici

leksikoni

praktikumi

godišnjaci

vodiči

PRIRUČNICI predstavljaju opće izvore informacija, kapitalna i fundamentalna djela u

kojima su logičkim redoslijedom

sistematizirane informacije o određenim

činjenicama

Tj–2


66

Enciklopedije su znanstvena djela koja, po abecednom ili po nekom

drugom redu, donose sistematizirani pregled — činjenica,

pojmova i ličnosti te zbivanja i događaja iz pojedinih ili iz svih

grana i područja ljudskoga znanja

Bibliografije su specijalne publikacije, pripremljene po osobitim, znanstvenim i

stručnim pravilima, namijenjene neograničeno širokom krugu korisnika, koje donose

sistematizirane popise i kratke opise knjiga, te drugih djela.

Grupacija prema: vremenu izlaženja, sadržaju, namjeni, mjestu izdanja,

načinu donošenja informacija

Tj–2


67

Rječnici

Jednojezični

Dvojezični

Mnogojezični

Frekvencijski

Biografski

Rječnici su publikacije koje donose usustavljene

popise riječi, po abecednom redu, s

tumačenjem njihovoga značenja i s uputama za

njihovo korištenje.

Tj–2


68

Leksikoni su knjige u kojima su abecednim redom poredani i sažeto protumačeni različiti

pojmovi, nazivi, riječi i predmeti, pojave, značajne ličnosti,

ustanove itd.

Godišnjaci odnosno anali ili ljetopisi predstavljaju posebnu

skupinu priručnika koji izlaze uglavnom redovito

Praktikumi predstavljaju instruktivne priručnike odnosno

vrlo korisne praktične i sveobuhvatne vodiče

Vodiči su publikacije koje donose razne upute, podatke ili obavijesti

o ustanovama, tvrtkama i sl.

Tj–2


69

ZBORNIK RADOVA ili almanah je publikacija u

kojoj se objavljuju sadržajno i tematski samostalna,

zasebna i cjelovita znanstvena i/li stručna djela

raznih autoragrupirana u tematske cjeline

i razvrstana po autorima.

Tj–2


70

Ostala djelaAnotacija(preporučne i deskriptivne)

Apologija

EsejInterpretacija Polemika

Tj–2


71

Tijekom studija

ili nakon završetk

a student

i izrađuju i brane razna

pisana djela u skladu s studijski

m programom

Programi Refe

rati

Seminarski

radovi

Završni radovi

Diplomski

radovi

Kritički prikazi

Magistarski

znanstveni radovi

Doktorske

disertacije

Habilitacijski radovi

Tj–2


72

Referat je pisano djelo u kojem student, pojedinačno ili u manjoj grupi, rješava praktične ili

teorijske zadatke koji tematski proizlaze iz određenoga nastavnoga programa

Program je praktično pisano djelo u kojem student, samostalno razrađuje i rješava

konkretne nastavne zadatke.

Tj–2


73

Seminarski rad piše se na svim studijskim razinama

visokoškolskog obrazovanja.

na preddiplomskom studiju, na diplomskom studiju, te na

integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju — predstavlja samostalno pisano djelo u kojem

student treba pokazati svoje praktičko i teorijsko znanje, te svoju

osposobljenost da uz samostalno služenje aktualnom domaćom i

stranom literaturom obradi stručnu temu koju je izabrao sam ili mu je

sugerirana odnosno zadana.

na poslijediplomskom specijalističkom i na poslijediplomskom doktorskom

studiju — predstavlja samostalno pisano djelo kojim student, pripremajući ga i

pišući, proširuje svoja stručna i/li znanstvenoistraživačka iskustva u pisanju stručnih ili znanstvenih djela, a cilj mu je

da se student još više stručno ili znanstveno osposobi za samostalno

pisanje završnog (specijalistički studij) ili doktorskog (doktorski studij) rada.

Tj–2


74

Seminarski rad

Naslov

Sadržaj

Popis ilustracija

PredgovorUvod

Osnovni tekst

Zaključak

Literatura

Prilozi

Tj–2


75

Naslov •odražava osnovni sadržaj pisanoga djela i mora biti sažet, aktualan i privlačan

Sadržaj •ukazuje čitatelju na logičnost izlaganja odnosno na strukturu djela, na kompoziciju i na hijerarhijski odnos između pojedinih dijelova djela s naznakom stranica.

Tj–2


76

Popis ilustracija •Popis ilustracija sastavlja se i ulaže u rad ako se u radu nalazi više slika, tablica ili drugog grafičkoilustrativnog materijala i dokumenata koji služe kao dopuna, primjer ili kao objašnjenje uz osnovni tekst.

Predgovor •U predgovoru se navode motivi koji su potaknuli autora na izbor teme i pisanje radova, problemima koji su postavljeni pred autora, te se govori o pruženoj pomoći autoru

Uvod •Uvod je početni ili pripremni dio rada: (1) precizira se predmet rada, (2) navode znanstvene metode, (3) svrha ili smisao rada (4) navodi kompozicija s osvrtom na pojedine dijelove i sadržaj djela

Tj–2


77

Osnovni tekst

• Osnovni tekst je glavni dio seminarskog rada.

• temeljito i dokumentirano iznosi povijest proučavanoga problema,

• prikazuju dosadašnje spoznaje o tomu i naznačuju mogućnosti daljnjeg istraživanja,

• izlažu najbitnije vlastite i druge znanstvene spoznaje i stavovi kojima se dokazuje ispravnost i istinitost postavljenih radnih hipoteza te

• predlažu konkretne mjere i postupci za rješenje problema odnosno za unapređenje neke praktične aktivnosti.

Tj–2


78

Zaključak •Zaključak je završni dio seminarskog rada u kojem se sažeto i koncizno donose rezime ili sinteza osnovnih činjenica, sinteza zaključaka, prijedlozi i stavovi koji proizlaze iz rezultata, te otvorena pitanja.

Literatura •Literatura se iskazuje u bibliografiji koja sadrži nazive korištenih dokumentacijskih izvora.

Prilozi •Zavisno o svojoj prirodi, seminarski rad može sadržavati i razne priloge odnosno dodatke.

Tj–2


79

Završni rad izrađuje se u završnoj fazi preddiplomskog i u završnoj fazi

poslijediplomskog specijalističkog studija, na kojem se studiju 'završni rad' još naziva i specijalistički rad.

Diplomski rad ne mora se zasnivati na

znanstvenom istraživanju premda je to

poželjno, a izrađuje se u završnoj fazi

diplomskog studija ili integriranog

preddiplomskog i diplomskog studija ili

magistarskog studija na kojem se još

naziva i magistarskim radom ili

magistarskim stručnim radom.

Tj–2


80

Tehnička obrada seminarskog rada:

Kako se izrađuje omotna i unutarnja stranica seminarskog rada ?

Tj–2


81

NAZIV SVEUČILIŠTA I SJEDIŠTENAZIV FAKULTETA I SJEDIŠTE

IME I PREZIME NASLOV RADAVRSTA RADA

SKOPJE, 2012.

Seminarski i diplomski radovi VANJSKA-OMOTNA STRANICA (korice)

U sredini gornjeg dijela

U sredini povišenog srednjeg

dijela

U sredini donjeg dijela

Tj–2


82

NAZIV SVEUČILIŠTA I SJEDIŠTENAZIV FAKULTETA I SJEDIŠTE

NASLOV RADASEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Metodologija znanstveno- Student: Ivica Ivić istraživačkog rada Matični broj: 36370/11Mentor: prof.dr.sc. Zoran Ivanović Smjer: Poduzetništvo

Skopje, mart 2012.

Seminarski i diplomski radovi na dodiplomskom studiju:

U sredini gornjeg dijela

U sredini povišenog

srednjeg dijela

U sredini donjeg dijela

U povišenom doljnjem dijelu (lijevo i desno)

UNUTARNJA STRANICA (potkorice)

Tj–2


83

Kritički prikaz je posebna vrsta pisanoga djela koja se izrađuje na

diplomskom, integriranom preddiplomskom i diplomskom

studiju, poslijediplomskom specijalističkom i na

poslijediplomskom doktorskom studiju

opći dio, u kojem se donose opći podaci o djelu kao što su ime i prezime autora i

koautora, naslov, podnaslov i naziv nakladnika, mjesto i godina izdanja itd.

posebni dio, koji sadrži stvarnu kritičku analizu, tj. stručnu odnosno znanstvenu kritičku i

objektivnu ocjenu kvalitete djelazaključak, u kojem donosi znanstveno

objektivna ocjena djela u cjelini i procjena doprinosa toga djela razvoju znanosti.

Elementi kritičkog prikaza

Tj–2


84

Magistarski znanstveni rad je samostalno djelo studenta s

obilježjima znanstvenoga djela, u kojem je, uz pomoć mentora,

pravilnom primjenom znanstvenih metoda i postupaka, obrađena

unaprijed definirana tema, i to iz onoga znanstvenoga područja

odnos-no znanstvenoga polja u kojem se magistrant znanstveno

osposobljava.

Tj–2


85

Doktorska disertacija je jedinstveno, izvorno i

samostalno znanstveno djelo, koje doktorand, na

poslijediplomskom odnosno doktorskom studiju, izrađuje uz pomoć mentora, radi postizanja

doktorata znanosti.

Tj–2


86

Habilitacijski rad je znanstveno odnosno stručno djelo koje se izrađuje nakon doktorata znanosti. Svrha mu je

u dokazivanju kandidatovih sposobnosti da može održavati predavanja kao nastavnik na visokom

učilištu

Nakon uspješno provedenoga habilitacijskoga postupka, kandidatu se

priznaje status nastavnika na visokom učilištu iz određene znanstvene discipline

Tj–2


87

Javna obrana djela sastoji se od

Otvaranje postupka obrane

Kandidatovo izlaganje

Kritičke primjedbe i postavljanje pitanja

Rasprave

Vijećanje i glasovanje

Priopćenje odluke

Tj–2


88

Glavna tehnička obilježja

knjiga i drugih publikacija

Knjiga je posebno uobličeni pisani rezultat

dugog, upornog i ozbiljnog istraživanja odnosno rezultat sustavnog i

temeljitog prikupljanja i proučavanja znanstvene i

stručne građe, koji je (rezultat) predan na uvid

znanstvenoj i stručnoj javnosti.

Osnovni tekst

Naslovna stranica

Impresum

Zaglavlje

Paginacija

Papir

Uvez knjige

Tj–3


89

Tipski dijelovi stranice teksta: Tijelo teksta; Gornja margina i donja margina – 3 cm; Lijeva margina 3-4 cm i desna margina – 1,5-2 cm

Gornja margina - oko 3 cm

Donja margina - oko 3 cm

A4 (210x297 mm)

Lijeva margina – oko 3 – 4 cm

Tijelo teksta

Desna margina – 1,5 - 2 cm

Tj–3


90

AMERIČKI NAČIN

Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi poravnavaju prema lijevoj margini.

Odlomci se odvajaju jednostrukim razma-kom.

EUROPSKI NAČIN

Nalaže da se počeci teksta u odlomcima i naslovi uvuku za 3-10 slovnih znakova od lije-ve margine. Razmaci između odlomaka su isti kao i razmaci između redaka.

KOMBINIRANI NAČIN

Ovisi o izboru autora ili nakladnika. Cilj je čitaocu olakša-ti čitanje i razumijeva-nje teksta.

Oblikovanje teksta:Američki; Europski; Kombinirani

Tj–3


91

Počeci glavnih dijelova i poglavlja publikacija – neparni brojevi stranica

Verso – poleđina stranice lista

Recto - prednja stranica lista

3

2

SEPARAT

Poseban otisak ili zaseban uvez članka iz časopisa, zbornika, zbirke radova i sl.

1

Izdavanje separata:

Neparna – parna stranica

Posljednji tiskarski arak

Tj–3


92

Autorski arak ili autorski tabak:

sadrži 30.000 grafičkih znakova, smješteni na 15,15 stranica rukopisa odnosno kartica

STRANICA RUKOPISANa otipkanoj stranici rukopisa (kartice) nebi smjelo biti više od 1980 slovnih znakova, raspoređenih u 30 do 33 retka, pri čemu redak, uključujući prazne razmake između riječi sadrži 60 do 66 slovnih znakova.

A4 (210x297 mm)

1.980 slovnih znakova na jednoj stranici rukopisa (kartici)

Tj–3


93

Naslovnu stranicu knjige

čini prednja strana drugog

unutarnjeg lista knjige

(1) Ime i prezime autora; (2) naslov djela; (3) podaci o svescima i izdanju; (4) naziv, mjesto,

logotip izdavača.(Sveučilišni udžbenik – logotip sveučilišta)

(1) Ime i prezime autora Uz glavni naslov

Na naslovnoj stranici

Na vanjskim koricama

Na omotu knjige

Na hrptu U zaglavljima stranica

Tj–3


94

(2) Naslov djela

Vanjskim koricama

Hrptu knjige

Omotu knjige

ispisuje se:

Prednji, unutarnji, naslov na margini, usporedni, skupni,

podnaslov i nadnaslov

je riječ ili skup riječi koje izražavaju sadržajnu bȋt

publikacije

pojavljuje se kao:

Tj–3


95

IzdanjeIzdavač

Mjesto i godina izdanja

Mjesto i naziv tiskare

NakladaZaštita

izdavačkog i autorskog prava

ISBN oznaka

ISSN oznaka

DOI oznaka

GS1 crtični kod

CIP oznaka

Impresum – se nalazi na

poleđini naslovne stranice

Tj–3


96

Publikacija se može pojaviti kao novo konačno izdanje, kao pregledno i nadopunjeno izdanje, kao

prošireno, skraćeno, ispravljeno, izmijenjeno, neizmijenjeno ili kao kritičko izdanje, kao školsko

izdanje, kao ilustrirano izdanje, kao fototipsko izdanje ili kao pretisak.

Izdanje publikacije:

Prema rednome broju, izdanje može biti prvo, drugo, treće i tako redom.

Tj–3


97

Izdavač:

Izdavač odnosno nakladnik publikacije usklađuje rad autora, recenzenata, lektora — osobe koja pravopisno i jezičnostilski

ispravlja i dotjeruje rukopis, korektora — osobe koja ispravlja greške u konačnom tekstu prije tiskanja, redaktora, tehničkog i likovnog

urednika, te brine o tiskanju, distribuciji i prodaji knjige i sl.

Mjesto i godina izdanja:

Pod mjestom izdanja podrazumijeva se sjedište izdavača. Ako knjigu izdaje više izdavača, pod mjestom izdanja

podrazumijevaju se sjedišta svih izdavača, pa se i navode u impresumu.

Uz mjesto izdanja navodi se i godina izdanja publikacije.

Tj–3


98

Mjesto i naziv tiskare:

Ako se godina tiskanja poklapa s godinom

izdanja, naznačuje se samo godina izdanja.

U impresumu se navode naziv i mjesto

tiskare te godina tiskanja.

Tj–3


99

Naklada:

Naznaka naklade odnosno tiraže govori o broju primjeraka dotične

publikacije tiskanih u tomu izdanju.

Tj–3


100

Naznačuje se (kao pravo izdavanja) na poleđini naslovne stranice knjige, i to oznakom Copyright nakon čega slijede godina ili godine izdavanja poredane tako da prvo dolazi godina prvog izdanja, nakon toga kronološki — godine prema najnovijem izdanju, a zatim, u nastavku, nakon riječi by ili bez te riječi (koja upućuje na nositelja izdavanja) — ime nositelja koji posjeduje izdavačko pravo. U novome retku naznačuje se pisana oznaka — Sva prava pridržana (All rights reserved). Stranica na kojoj se nalazi Copyright oznaka naziva se i Copyright stranicom.

Zaštita izdavačkog i autorskog prava

Tj–3


101

ISBN oznaka kao međunarodni standardni knjižni broj (International Standard Book Number)

predstavlja međunarodni sustav brojčanog označavanja publikacija koji omogućuje njezinu

identifikaciju

Tj–3


102

ISSN (International Standard Serial Number) je međunarodni standardni broj serijske publikacije kojim se

ona identificira neovisno o zemlji izdavanja, jeziku ili abecedi, učestalosti izlaženja, mediju itd.

ISSN se na publikacijama navodi u obliku akronima ISSN iza kojeg slijede dva puta po 4 znamenke između

kojih je spojnica.

ISSN služi jedinstvenoj identifikaciji serijskih publikacija u okviru univerzalne bibliografske kontrole.

Tj–3


103

DOI oznaka. DOI sustav (Digital Object Identifier System) predstavlja sustav trajne identifikacije mrežno objavljenog sadržaja

dostupnog u digitalnom obliku

DOI broj omogućava prepoznavanje digitalnog sadržaja dostupnog na

Internetu a ne lokaciju odnosno URL adresu na kojoj se taj sadržaj trenutno

nalazi.

Tj–3


104

GS1 crtični ili bar kod (Global Standards One) predstavlja međunarodni sustav označavanja proizvoda

brojevima, a sastoji se od brojčanog niza crtičnog koda — EAN 13 (European Article Numbering).

EAN 13 bar kod, zajedno s ISBN ili ISSN oznakom, tiska se na dnu vanjske stranice zadnjih korica ili na omotu

publikacije.

Tj–3


105

CIP oznaka (Cataloging in Publication) odnosno katalogizacija u publikaciji tiska se u

sastavu impresuma.

tiska se na donjem dijelu poleđine naslovnog lista.

To je skup podataka koji određuju publikaciju

Tj–3


106

i.e.

etc.

izd.

s.n.

et al.

s.l.

ilustr.

ed.U katalogizaciji

se koriste kratice

Tj–3


107

U knjižničarskom poslovanju koristi se nekoliko sustava

klasifikacije

BBK

CC

BC

C.A. CutteraEC

DDC

UDK

LLC

S.R. Ranganathana

Tj–3


108

Zaglavlje stranice je naslovni prostor na vrhu stranice odvojen od glavnoga teksta, a služi kao obavijest odnosno

kao putokaz o publikaciji.

ZAGLAVLJE (header)

Na stranicama koje prethode OSNOVNOM TEKSTU publikacije zaglavlje se ne naznačuje na recto i verso strani stranice prednjeg naslova, glavnog naslova, posvete ili epigrafa, ni na početnoj strani sadržaja, predgovora i

uvoda. Ako sadržaj, predgovor i uvod imaju više od jedne stranice, na njihovim idućim stranicama u zaglavlju na verso i recto strani naznačuje

se isti tekst (npr. verso — Sadržaj, recto — Sadržaj i sl.).

Tj–3


109

Paginacija predstavlja obilježavanje stranica publikacije rednim brojevima.

Prednji naslov

Stranice teksta koje prethodne osnovnom tekstu publikacije numeriraju se rimskim brojevima

Poleđina iii

Glavni naslov Poleđina (Copyright str) iviii

Posveta ili Epigraf Poleđina viv

Sadržaj Poleđina ili Popis ilustracija viiivii

Predgovor ili Uvod Poleđina xix

Tj–3


110

Naslov 1. dijela glavnog naslova

Stranice OSNOVNOG TEKSTA i stranice koje slijede nakon osnovnoga teksta publikacije obilježavaju se arapskim brojkama

Poleđina PRAZNA 21

Prva stranica osnovnog teksta

Poleđina ISPUNJENA 43

Brojevi početnih desnih stranica, koji označavaju pojedine dijelove glavnoga naslova i brojevi njihovih parnih praznih

stranica, te brojevi praznih stranica publikacije, ne prikazuju se.

Tj–3


111

Format papira Općeprihvaćeni standard papira je ISO (International Organization for

Standardization) format.

Osnovni formati A0 (8411189 mm) — papir površine jednog kvadratnog metra B0 (10001414 mm)

Dopunski formati C0 (9171297 mm)

Presavijanjem na pola odnosno poprečnom podjelom osnovnih ili dopunskog formata od 1 do 10 puta, dobiju se standardni formati papira podijeljeni u razrede od 0 do 10, koji imaju uvijek jednak odnos kraćeg prema dužem rubu

formata u omjeru veličina a : b = a : √2

Tj–3


112

Meki uvez. Knjižni slogovi sabrani u knjižni blok

uljepljuju se u savitljive jednodijelne korice od

kartona, tanje ljepenke ili plastike koje su sa knjižnim blokom spojene na hrptu

Tvrdi uvez predstavlja najzahtjevniji uvez knjige.

Ulošci od tvrdoga kartona ili višeslojne ljepenke lijepe se na

tiskani arak namijenjen za korice koji je obično višebojno

jednostrano otisnut i presvučen tankom plastičnom folijom ili je

lakiran.

Način izrade korica određuje vrstu uveza knjige na meki ili tvrdi uvez.

Uvez knjige

Tj–3


113

Cjelokupni knjižni fond opisan je u knjižničnim ili bibliografskim katalozima. Knjižnični katalog je popis građe i/li jedinica građe u

knjižnici

Katalozi digitalnih knjižnica mogu se podijeliti na:

Online bibliografski katalozi

Digitalizirani katalozi

Prema namjeni

Prema opsegu

Prema načinu obrade znanstvene i stručne građe

Tj–3


114

Katalozi prema namjeni

Katalozi prema opsegu

Katalozi prema načinu obrade znanstvene i

stručne građe

Javni( abecedni, stručni, predmetni, naslovni, ostale vrste posebnih) Interni

(matični i mjesni)

Opći (koji obuhvaćaju cjelokupni knjižni fond) Posebni (koji obuhvaćaju dijelove

knjižnog fonda)

Abecedni, stručni, predmetni, katalozi periodičnih publikacija i središnji

Tj–3


115

Online bibliografske baze podataka koje sadrže

znanstvene informacije

Online bibliografske baze podataka s

poslovnim informacijama

donose nove znanstvene spoznaje kao rezultate znanstvenih istraživanja i u velikoj

se mjeri podudaraju sa klasičnim informacijskim izvorima

mogu se podijeliti na one u kojima se pohranjuju znanstvene informacije u funkciji donošenja poslovnih odluka, i

na one s poslovnim informacijama orijentiranim prema poslovnom

svijetu

Online bibliografske baze podataka PREMA SADRŽAJU

Tj–3


116

Online bibliografske baze podataka prema vrstama informacija

Primarne online bibliografske baze

podataka

Sekundarne online bibliografske baze podataka

referentne referalne

Tj–3


117

Primarne online bibliografske

baze podataka

online baze podataka s kompletnim tekstovima online baze

podataka s numeričkim podacima

online baze podataka s tekstualno-numeričkim podacima

online baze podataka s računalnim programima,

koje sadrže integralne softvere iz javne domene

za korištenje na računalimaonline baze podataka sa

slikama

Tj–3


118

Referentne

baze

Referaln

e baze

Sekundarne online

baze podataka

Referentne online bibliografske baze podataka sadrže podatke o objavljenim člancima u publikacijama, knjigama, disertacijama,

patentima, standardima, tehničkim izvještajima

Referalne online bibliografske baze podataka pohranjuju podatke o tomu gdje

se mogu naći određene informacije o bibliografskoj građi.

Tj–3


119

Elektronička pošta

Audio i video i chat komunikacija

Udaljeni prijenos datoteka

Daljinska prijava rada

Internet (International Network) predstavlja javno dostupnu svjetsku

računalnu supermrežu

Internet svoje korijene vuče od računalne mreže ARPANET (Advances Research Projects Agency Network)

Osnovne usluge interneta

Tj–3


120

Online pretraživanje bibliografskih baza podataka

Taktika online pretraživanja u neposrednoj je ovisnosti o konkretnom problemu, o

navikama korisnika i o njegovim financijskim mogućnostima

Pretraživanje

može biti

Brzo

Letimično

Studiozno

Sustavno

Tj–3


121

Oblici pretraživanja

Naslovi djela

Slobodne ključne riječi

Kontrolirane ključne riječi

Sažetak

Kompletni tekst

Tj–3

metodologija ivanovic mk tj 1 2 3

Documents