marko kojic 4-103-2010 wfi

41
Visoka tehnološka škola strukovnih studija Šabac Seminarski rad Predmet: Računarske mreže Tema: WIFI (Bežične mreže) Profesor: Student:

Upload: marko-kojic-koja

Post on 05-Dec-2014

41 views

Category:

Documents


12 download

TRANSCRIPT

Page 1: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Visoka tehnološka škola strukovnih studija Šabac

Seminarski rad

Predmet: Računarske mreže

Tema: WIFI (Bežične mreže)

Profesor:Dr Branko Markoski

Student: Marko Kojić

Šabac 2012

Page 2: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Sadržaj

1. UVOD ....................................................................................................... 21.1 . Wireless LAN (WLAN) ................................................................ 21.2 . ISTORIJA ................................................................................... 31.3. Nastanak Wi-Fi mreže ................................................................. 4

2. Wireless LAN - bežicna mreža .............................................................. 63. BEŽICNO UMREŽAVANJE .................................................................... 74. PREDNOSTI BEŽICNIH U ODNOSU NA ŽICANE LOKALNE MREŽE . 7

4.1 . Zašto bežicno umrežavanje?...................................................... 74.2. Instalacija i održavanje bežicne lokalne mreže ........................... 74.3. Sve što je potrebno za bežicnu mrežu......................................... 74.4. Bežicne kartice postoje u nekoliko razlicith izvedbi:..................... 74.5. Šta je wireless adapter?............................................................... 7

5. INFRASTRUKTURA MREŽE .................................................................. 86. BEŽICNE MREŽNE KARTE .................................................................... 87. BEŽICNI STANDARDI ............................................................................. 9

7.1. Aktivni bežicni standardi............................................................... 97.1.1. Bluetooth.................................................................................... 97.1.2. HomeRF..................................................................................... 97.1.3. HiperLAN2................................................................................. 9

8. NACIN FUNKCIONISANJA .................................................................... 109. Domet WLAN opreme ............................................................................ 11

9.1. Zašto WLAN sustavi koriste upravo 2,4 GHz frekvencijski pojas?............................................................................................................ 12

10. Standardi .............................................................................................. 1210.1. IEEE 802.11b…......................................................................... 1310.2. Specificnosti 802.11x................................................................. 1310.3. Koja se brzina prijenosa podataka postižeu 802.11b WLAN režama?.................................................................. 14

11. ACCESS POINT .................................................................................... 1411.1. Šta je access point (AP)?........................................................... 1411.2. Zašto treba access point (AP)?.................................................. 16

2

Page 3: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

12. Wi-Fi .................................................................................................... 1612.1. Šta je Wi-Fi?............................................................................ 1612.2. WiFi Sertifikat........................................................................... 17

13. SIGURNOST ....................................................................................... 1814. PASIVNE KOMPONENTE .................................................................. 2215. LITERATURA ...................................................................................... 23

3

Page 4: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

1. UVOD

1.1 Wireless LAN (WLAN) WLAN

Wireless LAN (WLAN) WLAN je vrsta lokalne mreže (LAN) u kojoj se za komunikaciju umesto žica koriste radio talasi. To je fleksibilan komunikacijski sastav koji se upotrebljava kao nadopuna ili zamena za žicane lokalne mreže. Temelji se i izgradjuje na opremi za bežicnu komunikaciju.Komunikacija se odvija na frekvenciji od 2.4 do 2.485 GHz. Ta frekvencija je nelicencirajuca. To znaci da je dozvoljena javna uporaba te frekvencije bez ikakve naknade državi. Mogucnosti ovakvog LAN-a verovatno su jasne svakome ko je radio na nekakvom LAN-u više od jednom. Korisnici sami pokrecu servise koji se njima svidaju, konfiguriraju svoje racunare onako kako oni žele (osim mrežne konfiguracije) dok igraju on-line igrice, medusobno šalju i primaju podatke, komuniciraju (video,voice, text, itd), bez nadzora administratora. Naravno, svako snosi odgovornosti za svoja dela (i nedela), tako da se mreža, niti bilo koji njen deo osim racunara (jednine ili množine), odnosno vlasnika istih, koji su pocinili (ne)delo, ne može smatrati odgovornom za eventualne ispade bilo kakve vrste. Napadi na mrežu isto tako bice kažnjavani do maksimuma, koliko god bude bilo u moci mrežnih administratora. Nego,bonton je pretpostavljeni uslov, i u pravilu bi se svi trebali ponašati u skladu s njim.

1.2 ISTORIJA

Pocetak bežicnog prenosa informacija je obeležio Guglielmo Marconi koji je poceo da radi sa radio talasima. Marconi je 1896. patentirao izume i osnovaobežicnu telegrafsku i signalnu kompaniju, koja ce biti prva radio fabrika u svetu. Do 1901. prvi radio signali su poslani preko Atlantika. Ovaj izum je preuzela i vojska, koja je još dodatno osiguravala podatke enkripcijom, a puni zamah ce radio tehnika doživeti u Drugom svetskom ratu.Prva komercijalna radio telefonska mreža ce biti dostupna ranih 1950-tih godina od strane Bell kompanije, iako je mreža mogla da podnese manji broj korisnika i bila je veoma ogranicena. Ipak, 1971. godine je Havajski Univerzitet razvio prvi WLAN, odnosno bežicnu lokalnu mrežu nazvanu ALOHAnet. U SAD-u je od 1982. AMPS specifikacija bila standard za mobilne mreže, dok su i druge državerazvijale svoje sopstvene bežicne mreže gde je na kraju prevladao GSM standard koji se i danas koristi u vecini država. NCR Corporation/AT&T su 1991. Razvili tadašnji WaveLAN, koji ce kasnije postati Wi-Fi. Od tada, Wi-Fi ce biti glavni nacin umrežavanja današnjih modernih licnih racunara.

4

Page 5: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

1.3 Nastanak Wi-Fi mreže

Prva bežična mreža razvijena je 1971.godine na Univerzitetu na Havajima,radi povezivanja racunara sa 4 ostrva bez korištenja telefonskih linija. Medutim,bežicno umrežavanje ušlo je u sviet personalnih racunara osamdesetih godina prošlog veka. Neke od prvih bežicnih mreža uopšte nisu koristile radio talase, vec su počivale na infracrvenim primopredajnicima.

Infracrvena konekcija nikada nije prevladala, zato što infracrveno zracenje ne može prolaziti kroz mnoge fizicke objekte. Pored toga, zahteva da sve vreme postoji vidljiva linija izmedu prijemnika i predajnika, što je veoma težak zadatak umnogim kancelarijama. Takode, infracrvena konekcija nije dovoljno brza, čak nimoderni infracrveni uređaji imaju i dalje nisku propusnu moc u radu.Bežicne mreže bazirane na radio talasima dobijaju zamah ranih devedesetih godina, kada obrada u cipovima postaje dovoljna za podatke koji se šalju i primaju pomocu radio konekcije. Medutim, tadašnja primena je bila skupa i neprikladna I mreže nisu mogle da međusobno komuniciraju. Nekompaktibilne mreže su bile osuđene na propast, tako da je sredinom te decenije pažnja bila usmerena prema tek usvojenom IEEE 802.11 standardu za bežicne komunikacije.Rane generacije 802.11 standarda, ratifikovanog 1997.godine, bile su relativno spore, dozvoljavajuci propusnu moc od jedan, a tek kasnije dva megabita u sekundi (Mbps). One su obicno korištene za podršku u radu u velikim skladištima, ili na lokacijama gde žicane mreže nisu bile moguće, ili su bile preskupe da bi se održavale.Međutim, sve je bilo jasno da ova tehnologija može ići dalje, tako da 1999. godine IEEE završio sa 2.4 GHz IEEE 802.11b standardom, povećavajući propusnu moc mreže na 11 Mbps. Iako je IEEE, u stvari prvo ratifikovao 802.11a standard,njegova tehnička i politička realnost su usporile njegov razvoj, tako da je prva oprema 802.11a standarda bila isporučena tek sredinom 2002. godine.

5

Page 6: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Što se tiče 802.11a standarda on daleko nadmašuje 802.11b standard u pogledu brzine sa propusnom moći od 54 Mbps, dok je propusna moc 802.11b standarda 11 Mbps. Hardver 802.11a standarda nije kompaktibilan sa 802.11bstandardom, jer 802.11a radi na frekventnom opsegu od 5 GHz, a sto je znatnousporilo razvoj i prihvatanje 802.11a standarda.Na samom kraju 2002. godine pojavio se na sceni jos jedan standard 802.11g.Ovaj novi standard koristi isti frekventni opseg od 2.4 GHz kao i 802.11b,obezbeđujući na taj način potpunu kompaktibilnost hardvera sa standardom802.11b, a koji postiže propusnu moć od 54 Mbps isto kao i standard 802.11a.

Dodatni poticaj je nedavna pojava na tržištu tzv. “ super G “ uredaja, baziranihna Atheros chipsetu, a koji rade u turbo modu i kojima je deklarisana brzina propusnosti od 108 Mbps, dakle dvostruko više od sadašnjeg 802.11g standarda. Svi ovi standardi su poznati pod jednim imenom “Wi- Fi“ ( Wireless fidelity ), a što znači bežična tačnost ili bežična vernost. Na kraju se može reći da je za kratko vreme preden veliki put, tako da uz popularnost bežičnog umrežavanja, buducnost izgleda mnogo svetlija u svetu racunara nego u bliskoj prošlosti.

6

Page 7: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

2. Wireless LAN - bežicna mreža

Bežična mreža ustvari je računarska mreža koja se koristi u ustanovama, kancelarijama ili domu. Radi na istom principu kao klasicna žična mreža, (LAN - local area network), s tim da nam nije potrebna fizička veza (kabal) između dva ili više računara koje želimo umrežiti.Povezivanje računara odvaja se radio komunikacijom odnosno radio talasima. Danas postoji nekoliko različitih standarda za bežicno umrežavanje. Jedan od802.11x standarda je 802.11g propusnosti 54Mbit-a koji je i najpopularniji. Uredaji koji služe za bežicno povezivanje, bežična mrežna kartica i Access point – pristupna tačka, rade na nelicencirajućem frekventnom području tzv. ISM bandu (Industrial,Scientific & Medical) za koji ne treba imati dozvolu za rad.

Wireless (bežicno) povezivanje računara i/ili računarskih mreža je jedan od novijih svetskih trendova u oblasti komunikacija. Ovo rešenje namenjeno je onimkorisnicima kojima su potrebe za bržim i pouzdanijim načinima komunikacije porasle. Najveća prednost ovog sistema je što on obezbeđuje stalni pristup Internetu bez telefonskih troškova, zauzeća telefonskih linija ili zakupa iznajmljenih vodova od telekom operatera, kao i to što povećava mobilnost korisnika.

šema povezivanja kućnih korisnika na .wireless mrežu

7

Page 8: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

šema povezivanja poslovnih korisnika na .wireless mrežu

Iako su WLAN sastavi idealni za umrežavanje notebook-a, oni su jednako upotrebljivi i za umrežavanje stolnih računara i drugih mobilnih platformi koje danas postoje (npr. Ručni racunari). U svakoj od varijanti WLAN će ponuditi fleksibilnost I eliminisati ili znatno umanjiti potrebu za instalacijom kablom. WLAN je jedan od najlakših načina kako instalirati kućnu mrežu. Sama činjenica da nema potrebe za povlačenjem kabla kroz stambeni prostor ono je što motiviše mnoge kućne korisnike da se pozabave ovom tehnologijom. Jednostavnost instalacije i puštanja u pogon uređaja koji se danas nude na tržištu, samo je dodatni plus.

3. BEŽICNO UMREŽAVANJE

Primer jednostavne WiFi LAN mreže koja može uključivati obični računar, laptop, printer, WiFi router, i u isto vreme biti priključen na internet putem nekog modema.Bežicno (en. Wireless) umrežavanje je verovatno najjednostavniji način umrežavanja, nudi srednju brzinu, ne zahteva dodatne kablove, ali je i relativnoskuplji od ostalih načina umrežavanja, iako cena WiFi uređaja konstantno pada.Bežicno umrežavanje je najjednostavnije uz WiFi tehnologiju, gde nam je

8

Page 9: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

samo potrebna WiFi kartica (interna (PCI i PCMCIA) ili spoljne (USB)) u dva ili više računara da bi se isti umrežili. Obično u kartice dođe integrisana antena koja je dovoljna za manje mreže, ali moguće je koristiti i bolje, spoljne antene kojepojačavaju signal. Za priključivanje na neku mrežu potreban je tzv. Hotspot, odnosno čvorište na koji se spajaju svi ostali korisnici. Ako je mreža osigurana ona ce tražiti WEP ili noviji WPA (2) ključ, a ako je slobodna onda nema nikakvih ograničenja za spajanje.Ovako može biti hotspot, jedino umesto obične kartice je potrebno kupiti Wireless Acces Point koji nudi pokrivenost od oko 30 metara, dok je uz razne pojačivače moguće bitno proširiti pokrivenost. Najskuplja varijanta, ali ona najbolja, je uzeti Wireless Access Point Router koji sadrži prikljucak za DSL modem, Router, Ethernet Hub, Firewall i Access Point. Uz sve to moguće na samo taj uređaj priključiti jednu Ethernet mrežu na koju će biti priključeni korisnici sa WiFi karticama, te svi zajedno imati pristup internetu putem DSL modema.Problem kod bežicnih WiFi mreža je što mogu biti nesigurne, pogotovu starijemreže sa WEP proverom koja je nesigurnija od WPA i WPA 2 enkripcije podataka.Osim toga WiFi uređaji troše malo više struje od standardnih uređaja za racunarske mreže.

4. PREDNOSTI BEŽICNIH U ODNOSU NA ŽICANE LOKALNE MREŽE

4.1 Zašto bežično umrežavanje?

Na prvom mestu zbog mobilnosti. Gde god bili, u kancelariji ili u kuci ne postoji zavisnost od mrežnih kablova. U nekim prostorijama možda nije ni izvodivo ili jeprekomplikovano izvesti žice! Prednost je i fleksibilnost i prakticnost!Pregledavanje internet stranica, igranje u mreži, deljenje podataka nikad nisu bilijednostavniji!Bežicna mreža jednostavna je i nadogradiva.WLAN omogućava slobodu kretanja uz zadržavanje konekcije s mrežom:

• Uspostavljanje mreže je brzo i jednostavno, izbegnuto je sprovođenje kabla.

• Instalacija je vrlo fleksibilna, WLAN može biti instaliran i tamo gde LAN ne može,privremena instalacija i relokacija ne predstavljaju problem.

• Prilagođavajuće, proširenje ili rekonfiguracija mreže nisu komplikovani,dodavanje novih korisnika je iznimno jednostavno.

9

Page 10: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

4.2 Instalacija i održavanje bežicne lokalne mreže

Instalacija bežicne mreže je jednostavnija i lakša od instalacije ži;ane mreže.Što se održavanja i administracije tiče, ono je vrlo slično u oba slučaja. Postojećarešenja klijentskih uređaja nude 'plug-and-play' jednostavnost instalacije i spajanja na mrežu.

4.3 Sve što je potrebno za bežicnu mrežu

Kao i klasicna mreža - LAN, bežicna mreža - WLAN može biti jednostavna i složena! Da bi umrežili dva računara, klijenta, potrebno je najmanje dve bežicne mrežne kartice i upravljački programi. Takav način povezivanja nazivamo Point to Point. Dva ili više računara možemo umrežiti preko Access pointa, pristupne tačke, koji možemo shvatiti kao mrežni switch ili hub. Dakle uređaj na koji se spajaju svi klijenti i takav način povezivanja nazivamo Point to Multipoint. Pristupne tačke nam omogucuju da našu bežicnu mrežu kombinujemo s klasicnom mrežom.

4.4 Bežicne kartice postoje u nekoliko razlicith izvedbi

- PCI kartica koja se ugrađuje u desktop računar- USB adapteri takođe za desktop računar- PCMCI kartica za prenosne računare ili uz adapter za desktop računare- CF (compact flash) kartica za ručna računar

4.5 Šta je wireless adapter?

Reč je o PC Card ili PCI uređaju koji se ugrađuje u klijentski računar i obavljafunkciju njegovog povezivanja s drugim bežičnim klijentom ili pristupnom tačkom.Analogan je standardnoj mrežnoj kartici u klasičnim žičanim mrežama.

5. INFRASTRUKTURA MREŽE

10

Page 11: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Bežicne mreže mogu se postaviti na dva nacina: - Ad hoc - Infrastrukturni Adhoc ili peer to peer nacin sluzi za direktno povezivanje racunara, bez prisustvauredaja poput AP-a koji služe za koordinaciju rada bežicnih uredaja. Najcesce se radio privremenom spajanju dvaju racunara, a jedini uvjet je postojanje bežicnih mrežnihadaptera na racunarima. Ako napravimo poredenje sa zicanim mrežama, tada je toslicno povezivanju dva racunara s crossover mrežnim kablom. AD – HOC nacinumrežavanja

Za svaku ozbiljniju bežicnu mrežu, koja nije privremenog karaktera i koja sluzii kao produžetak nekog LAN-a, koristi se Infrastrukturni nacin. To podrazumijevaprisustvo barem jednog AP-a koji opslužuje bežicne klijente, koordinirajuci iusmjeravajuci njihovu medusobnu komunikaciju (slicno kao prespojnik ili switch uzicanim mrežama). Osim toga, AP ima i ulogu poveznika sa zicanim dijelom mreže ili usmjerivaca (routera) prema drugim mrežama.

11

Page 12: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

6. BEŽICNE MREŽNE KARTE

Bežične mrežne kartice služe računaru za komunikaciju s AP-om ili drugimbežičnim klijentom. Redovno se proizvode u tri verzije: kao PCI kartice (koriste se kod stolnih, desktop, racunara), PCMCIA kartice (koriste se kod prijenosnih, laptop,računara) i USB kartice (praktične jer se mogu koristiti na svim računarima s USB portom, a dodatnu vrednost daje im cinjenica da nisu fizički čvrsto vezane uz računar, vec se mogu pomerati koliko dopusta dužina USB kabla).

7. BEŽICNI STANDARDI

7.1 Aktivni bežicni standardi

7.1.1. Bluetooth.

Bluetooth je industrijska tehnologija, nazvana po srednjevjekovnomdanskom kralju Haroldu "Plavozubom", najmoćnijem evropskom vladaru svog doba i svojevrsnom ujediniteljem malih državica. Odatle potiče analogija s idejom tehnologije.Radi na frekvencijskom opsegu od 2.4 GHz (2405 do 2479 MHz) i koristi FHSSmodulaciju s 1600 frekvencijskih skokova ("hops") u sekundi. Njegova osnovnanamena je da zameni kablove i infracrvene veze pri komunikaciji s kućnim elektronskim aparatima te perifernih komponenti s računarima ili mobilnim aparatima.Zato je i domet Bluetootha ogranicen na 10m udaljenosti, dok mu maksimalna brzina prenosa iznosi nešto manje od 1 Mbps.U razvoju je Bluetooth standard verzija 1.2 koji bi višestruko trebao povećati

12

Page 13: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

domet, propusnost (do 10 Mbps), konfiguraciju i sigurnost Bluetooth mreža. Takodje se radi i na boljoj kooperativnosti izmedu Bluetooth i WLAN uredaja.

7.1.2. HomeRF

HomeRF je slican Bluetooth-u po karakteristikama - radi na frekvencijskom opsegu od 2.4 GHz, a maksimalna propusnost je do 1.6 Mbps. Zamišljen je prvenstveno kao jeftiniji nadomestak WLAN-u u pocecima njegovog razvoja, medutim zbog naglog razvoja mogucnosti WLAN-a i povezano s tim, pada cena, mnogi proizvodaci su napustili HomeRF i okrenuli se u potpunosti podršci za WLAN, tako da je pocetkom 2003. godine razvoj standarda službeno napušten.

7.1.3HiperLAN2

Razvio ga je European Telecommunications Standardization Institute (ETSI) i pokarakteristikama je najslicniji IEEE 802.11a standardu - radi na 5 GHz opsegu i koristiOFDM modulacijsku tehniku. Velika prednost mu je ukljucena podrška za QoS (Qualityof Service) po razlicitim kanalima, tj. konekcijama, sto je vrlo bitno za prenošenjezahtjevnih sadržaja poput multimedije. Mana HiperLAN2 je nekompatibilnost suredajima baziranim 802.11 standardima koji su zauzeli najveci dio tržišta.Medjutim,neovisno o buducnosti samog standarda, sigurno je da ce neka rješenja primijenjena unjemu zaživjeti u buducim širokopojasnim standardima velikog dometa.

13

Page 14: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

8. NACIN FUNKCIONISANJA

Bežična tehnologija funkcioniše svuda oko nas, što se i vidi kada pogledamooko sebe mobilne telefone, AM i FM radio stanice, satelitske antene, voki-tokiuređaje itd. Bežične mreže počivaju na istim principima kao i mobilni telefoni i sviostali bežicni uređaji.

Primopredajnik šalje signale vibrirajucim talasima elektromagnetnog zracenja koji se šire iz antene, ista ta antena prima signale, tako što na odgovarajući nacin vibrira, propuštajuci signale odredene frekvencije. Magiju bežicnog umrežavanja cini to kako ona funkcioniše bez kablova i kada tacka pristupa na koju se konektuje nije opticki vidljiva.Starije bežicne mreže su koristile frekvencije elektromagnetnog zracenja maloispod vidljivog spektra tj. infracrveno zracenje. Medjutim, infracrvene mreže su imale (jos uvijek imaju) velika ogranicenja, jer je potrebna perfektna vidljiva linija od jednog infracrvenog primopredajnika do drugog. Znaci bilo je veoma teško rešiti problem blokiranja mrežnog signala. Iako se infracrveni opseg koristi jos kod Palm OS digitalnih pomagača, Pocket PC uredaja, mobilnih telefona i mnogih laptop racunara, njegova upotreba je ogranicena na AD-HOC konekciju samo u slucaju potrebe.Ovakve infracrvene konekcije zahtijevaju veoma veliku blizinu (od nekoliko desetina centimetara), kao i neometanu vizuelnu liniju izmedu dva primopredajnika. Taj problem opticke vidljivosti bežicne mreže prevazilaze prelaskom na drugi opseg elektromagnetnog spektra.Moderne bežicne mreže rade obicno na 2.4 ili 5 GHz, daleko ispod vidljivog spektra. Na ovim frekvencijama talasna dužina svake transmisije je tako mala dasignal prolazi kroz naizgled cvrste objekte. Ono sto je veoma važno znati je da svi cvrsti objekti u stvari nisu cvrsti. Postoji mnogo prostora unutar i van atoma u

14

Page 15: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

svemu sto smatramo cvrstim. Iako je zracenje, kao sto je vidljiva svetlost, apsorbovao cvrstim objekat, radio talasi niske frekvencije mogu probiti unutar tog slobodnog prostora između atoma.Naravno i moderne bežicne mreže nude najveci domet kada imaju opticku vidljivost izmedu primopredajnika, one perfektno funkcionišu na kracim razdaljinama unutar objekata. Medutim, neke unutrašnje prepreke mogu umanjiti kvalitet signala, sto dovodi do toga da se položaj mreže mora menjati. Npr. cigla može da zadrži dosta vode, a voda može da blokira energiju mreža koje rade na 2.4 GHz.Korištenje dela spektra koji može prolaziti kroz cvrste objekte je važan koraknapried koji je ucinio bežicne mreže popularnim, ali je ostao još jedan segment za unapredivanja a to je prenos podataka pomocu radio talasa i njihovo uredno primanje od strane prijemnika.Ono sto imaju zajednicko svi standardi bežicnog prenosa jeste da mogu izdvajati podatke koji se preklapaju sa signalom. U gusto naseljenim lokacijama, kaosto je ulica sa mnogo kafića, ili puna kancelarija, nekoliko desetina ravnopravnihuredaja može emitovati signale u isto vrijeme pomoću istog skupa frekvencija.Bežicni uredaji koriste jedan od dva razlicita pristupa da bi se izborili sa ovakvimpreklapanjem signala a to su:

1. Frequency hopping spread spectrum – FHSS (frekventni skokovi u spektru),2. Direct sequence spread spectrum – DSSS ( metod direktnih sekvenci ).Sa frekventnim skokovima frekvencije na kojima se prenose podaci menjajuse ekstremno brzo. Po jednom standardu, frekvencije se menjaju 1600 puta usekundi. Po drugim standardima ta promena je sporija. Ali svi ti standardi imajumnogo uzroka promena frekvencija, tako da je mala verovatnoca da dve mreže uisto vreme na istom mestu koriste iste frekvencije.Za razliku od toga, metod direktnih sekvenci deli frekventni opseg na delove, a njih u odvojene kanale, koji se nikada ne emituju predugo na jednoj frekvenci ukanalu. Korištenjem razlicitih kanala na istom podrucju mnoge razlicite mreže semogu preklapati bez medusobnog uticaja signala. Postoji nekoliko razlicitih nekompaktibilnih metoda za kodiranje podataka korištenjem direktnih sekvenci. Noviji protokoli bežicnih mreža koriste brzi metod, uslovljavajuci da oprema koja treba da bude kompaktibilna podržava razlicite metode kodiranja. To povecava opterecenje mreže i smanjuje sveukupnu propusnu moc. Oba ova pristupa omogucavanju uticaj jedne mreže na drugu, zato sto ni jedna frekvencija nije konstantno u upotrebi, a preskakanje frekvencija sprecava I prisluškivanje mreže, jer uzroci promene frekvencija ne mogu biti detektovani, osim u slucaju industrijskih i vojnih analizatora spektra.

15

Page 16: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

9. Domet WLAN opreme

Domet, osobito u zatvorenom prostoru, ovisi o razlicitim faktorima: karakteristikama samih uredaja, ukljucujuci emitiranu snagu i konstrukciju prijemnika, zatim o interferenciji i propagacijskom putu. Pored toga, interakcija s tipicnim objektima koji se nalaze unutar zatvorenog prostora, kao što su zidovi, metali, pa cak i sami ljudi, mogu znatno utjecati na širenje valova.Radijus pokrivanja tipicnog WLAN sastava s jednim access pointom (AP) varira do 150 m, zavisno o broju i vrsti prepreka na koje signal nailazi.Naravno, pokrivanje signalom može biti i znatno uvecano primjenom složenijihantenskih sastava ili instalacijom veceg broja pristupnih tački (AP). Generalno,najveci ogranicavajuci faktor u primeni WLAN mreža najcešce je upravo pokrivenost signalom, te konfiguracija terena i broj fizickih prepreka koje se nalaze izmedu predajnika i prijemnika.

9.1 Zašto WLAN sustavi koriste upravo 2,4 GHz frekvencijski pojas?

Radio komunikacija kod WLAN-ova se obavlja u tzv. ISM (Industrial, Scientific& Medical) opsegu frekvencija. Rad mreža u tom frekvencijskom podrucju nezahtjeva izdavanje posebnih dozvola (licenca) - takozvani FTA (ree to air) spektar od nadležnih državnih tela, pod uslovom da se poštuju odredena ogranicenja (prvenstveno vezana uz snagu emitiranog signala). Kao takvo, podrucje od 2,4 GHz idealan je izbor za konstrukciju bežicnih racunarskih mreža. ISM cine tri opsega frekvencija: 902 - 928 MHz, 2400 - 2483,5 MHz i 5728 - 5750 MHz. Od njih se, u ovom trenutku, najcesce koristi opseg oko 2.4 - 2.48 GHz. WLAN-ovi koriste „Spread Spectrum“ modulacije koje signal rasprostire po širokom opsegu frekvencija. Naime, one omogucuju da više korisnika istovremeno deli isti frekventni opseg bez medusobne interferencije, i pružaju mnogo vecu otpornost na smetnje i prisluškivanje od modulacija 'uskog' spektra. Odnosno, da se signal velike snage šalje preko malog frekvencijskog opsega, pokazalo se da je mnogo bolje slati signal male snage preko šireg frekvencijskog opsega. Ukoliko na nekoj frekvenciji iz opsega postoji snažna smetnja, verovatnoca da ce se poslana informacija tacno primiti je neuporedivo veca zato sto ce najveci deo signala biti prenesen, a da smetnja nece imati nikakav uticaj na njega.Ova tehnologija je razvijena još pre oko 50 godina i to za vojne svrhe sa ciljem da bude maksimalno otporna na ometanja, interferenciju I prisluškivanje.

16

Page 17: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

10. STANDARDI

WiFi Pristupna tacka (Access Point) na kojeg se spajaju ostali korisnici 802.11a standard ima teoretsku brzinu od 54 megabita u sekundi, ali najcešce ona iznosi oko 30 megabita/s. Ovaj standard je skuplji jer WiFi kartice zasnovane na a standard rade na višim frekvencijama (5GHz, za razliku od 2.4 GHz kod b I g standarda).

802.11b standard predstavljen 1999. u isto vreme kada i 802.11. U ovakvim mrežama brzina protoka podataka je do 11 megabita u sekundi, ali uz velike prepreke i smetnje brzina može spasti na malih 1 do 2 megabita/s. Ovo je ujedno I najjeftinija varijanta WiFi mreže.

802.11g je predstavljen 2003. godine i objedinio je prethodna dva standarda. Radi na 2.4 GHz, ali ima skoro istu brzinu kao i 802.11a standard.

802.11n se pojavio sredinom 2007. godine. Standard radi na 2.4 GHz, sa dosta povecanom najvišom brzinom koja ce iznositi do 540 Mbps,ali iz meni nepoznatog razloga nije zaživeo.

10.1 IEEE 802.11b

IEEE 802.11b je tehnička specifikacija izdana od strane Institute of Electrical andElectronic Engineers (IEEE) koja definiše funkcionisanje bežicnih lokalnih mreža sa sledećim osnovnim obeležjima: 2.4 GHz, 11 Mbit/s, Direct Sequence SpreadSpectrum (DSSS).

802.11b je drugi standard koji je ugledao svetlo dana, nakon .11, a pre .11a.

17

Page 18: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Poznat i pod nazivom WiFi (Wireless Fidelity), koji se odnosi upravo na 802.11b. B standard je bio prava mala revolucija u WLAN-у, imao je propusnost od 11Mbps uz "fallback rate" na 5.5, 2 odnosno 1 Mbps. To znaci ako je jacina signala slabija, ili je udaljenost medu uredajima povecana, mrežna oprema prilagodava se uvjetima I spušta brzinu veze održavajuci je i dalje aktivnom. Vecina WLAN i WAN mreža radi na .11b standardu (u odnosu na druge WLAN standarde) pa je tako .11b postao referenca za WLAN. Najviše programa i alata koje se mogu naci na internetu su upravo za .11b mreže. Varijacija na .11b standard je 802.11b+ koji udvostrucuje propusnost na 22Mbps odnosno 44Mbps uz „Texas instrument АЦX100“ chipset.Iako deklariran kao 11Mbps, možda se upravo taj uredaj da nadograditi na famoznih 44Mbps. Spajanje iznad dva kilometra udaljenosti na 22 Mbps je odlican rezultat. Primarna sigurnosna enkripcija je WEP (Wired Equivalent Privacy). WEP se koristi u 64, 128 ili 256 bitnom obliku. Sve Prism1 kartice koriste 64bit, Prism2 128bit, a ACX100 256bit. Domet ovih uredaja varira. Deklariranih 500 metara sa dodatnim vanjskim antenama penje se od 5 km preko 38 km (ZGWireless ) pa do nevjerovatnih 300 km uz pojacala (Australija).

802.11g najnovija je inacica 802.11 standarda koja ce dici propusnoscu od 54Mbps, ali za razliku od .11a na 2.4Ghz! Antene su dobavljive ali praksa je pokazala da je domet sa 11.g standardom na 54Mbps barem na polovinu .11b uredaja. Svaka veca udaljenost je nepovoljna, i mnogo je isplativije uzeti .11b+ uredaje .11g uredaji inteligentnije koriste "autofallback rate", pa brzina sa udaljenošcu opada ucestalije nego kod .11b+ uredaja sto se osjeti.

10.2 Specificnosti 802.11xOsnovni pristupni mehanizam na MAC (media access control) sloju je CarrierSense Multiple Accsess Collision Avoidance (CSMA-CA). Za razliku od Etherneta koji bez predhodne provjere šalje signal sve dok ne detektira koliziju, CSMA-CA pazi da ne šalje signal sve dok ne dobije pažnju uredaja koji ga treba primiti i dok niti jedan drugi uredaj ne vrši komunikaciju. To se naziva listening before talking ( LBT ).Dakle, radi se o slijedecem nacinu komunikacije – prije nego što pošalje paket,bežicni uredaj ce poslušati dali neki drugi uredaj trenutno šalje podatke. Ukoliko se to dogada, pricekat ce odredeni vremenski period i opet poslušati eter. Ako niko ne koristi medij, uredaj pocinje slati podatke. Da se dodatno smanjio rizik odistovremene transmisije podataka od strane razlicitih uredaja unutar iste celije istvaranja kolizije, u 802.11 standard uveden je mehanizam pod imenom Request To Send /Clear To Send (RTS / CTS).

AP koji dobije podatak koji mora proslijediti odredenom cvoru, prije slanja samog paketa pošalje RTS frame u kojem od tog cvora zahtjeva odredenu kolicinu

18

Page 19: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

vremena da mu isporuci podatke. Cvor mu zatim odgovara sa CTS frameom kojim potvrduje da nece tokom zahtjevanog vremenskog perioda zapoceti neku drugu komunikaciju, vec ce pricekati da AP završi s transakcijom. Istovremeno ce i ostali cvorovi celije cuti da se vrši transakcija podataka, te ce za taj vremenski period takode odgoditi svoju transmisiju, što znaci da se mogucnost stvaranja kolizije svodi na minimum. Osim toga, zahvaljujuci RTS/CTS mehanizmu svaki cvor slušajuci eter postaje svjestan ostalih uredaja unutar bežicne mreže, te se sprjecava postojanje tzv. skrivenih cvorova.Zbog prirode fizickog okruženja slanje signala putem radio valova sklonije jegubicima paketa izmedu predajnika i prijemnika, nego ono putem žice. Da bi se sprijecio taj gubitak unutar CSMA-CA mehanizma uveden je ACKNOWLEDGMENT (ACK). To znaci da prijemni uredaj nakon primanja paketa šalje predajnom uredaju potvrdu o primitku. Ukoliko je on ne dobije, znat ce da paket nije ni primljen te ce ga pokušati poslati ponovo. Ako ne dobije ACK poruku, predajni uredaj je sposoban zauzeti medij prije nego što neki drugi uredaj zapocne komunikaciju, tako da krajnji korisnik nije ni svjestan da su se dogodile smetnje u komunikaciji.Ukoliko je okolina u kojoj je postavljena bežicna mreža takva da je signal sklonsmetnjama i povecana mogucnost gubitka paketa, 802.11 standard omogucava da se u postavkama uredaja smanji bazicna velicina paketa, kako bi se ubrzao process re-transmisije paketa. S druge strane manji paketi usporavaju vezu u podrucjima gdje je broj izgubljenih paketa manji. Ethernet paketi ulaze u AP i konvertuju se u WLAN pakete koji mogu biti razlicitih velicina. Fragmentation thresold govori koliko bytova smije sadržavati paket, a RTS thresold govori kolika je najveca dopuštena velicina paketa za koju se ne mora koristiti RTS/CTS mehanizam.

802.11* je skup standarda propisan od strane IEEE (Institute of Electrical andElectronics Engineers) u kojem se definišu nacini povezivanja i prenos podataka u bežicnim mrežama

10.3 Koja se brzina prijenosa podataka postiže u 802.11b WLAN mrežama?802.11b mreže rade na brzini do 11 Mbit/s. Korisnici se susrecu s približno jednakim uvjetima kao i u žicanim mrežama. Brzina ovisi o topologiji mreže, opterecenosti (broju korisnika), udaljenosti od pristupne tocke, itd.

11. ACCESS POINT

11.1 Šta je access point (AP)?

19

Page 20: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Access point, ili pristupna tocka, u nacelu je uredaj koji služi kao središnja povezna tacka na koju se spajaju klijentski uredaji, a u pravilu takoder služi i kao 'most' prema žicanoj mreži.WiFi pristupna tacka WAP-4000, primjer jednog Access pointa Bežicna pristupna tacka ili WiFi pristupna tacka (en. Wireless acces point ili Acces point (WAP ili AP)) je uredaj koji zajedno spaja WiFi bežicne uredaje u jednu bežicnu mrežu. WAP se obicno spaja na žicanu mrežu te prenosi podatke izmedu žicanih I bežicnih mreža.Više pristupnih tacaka tvore vecu mrežu cime se omogucava roaming. Instaliranje WAP-ova, kao i samo stvaranje bežicnih mreža, je uzelo maha u ranih 2000-tim godinama, dok se taj trend nastavlja sve do danas. Obicno WAP-ovi dolaze sa manjom antenom koja je dovoljna za manje mreže, ali korisnici iz potrebe za geografski rasprostranjenijim mrežama instaliraju posebne antene koje imaju veci opseg.

Access Point ili pristupna tacka je uredaj koji koordinira rad bežicne mreže i opslužuje njene klijente. AP ima ugradenu antenu koja sluzi za bežicnu komunikaciju, a svaki ozbiljniji AP ima i prikljucak za vanjsku antenu radi povecanja dometa bežicne mreže. Osim svoje osnovne funkcije, AP-ti obicno služe i kao poveznici sa žicanom infrastrukturom, pa imaju ugradjen prespojnik (switch), a cesto imaju funkciju pristupnika (gateway) i usmjernika (router) te imaju konektore za pristup internetu preko ISDN Terminal Adapter-a, DSL ili kablovskog modema.

AP se administrira korištenjem programa (utility-ja) koji proizvodaci isporucuju uzuredaj, medutim svi podržavaju i administraciju preko web okruženja koja je vrloprakticno u slucaju nemogucnosti fizickog pristupa AP-u.Osim web servisa, vecina AP-a ima postavljen i DHCP servis za dinamicko dodjeljivanje IP adresa klijentima, a napredniji uredaji koji služe i kao usmjerenici imaju podignut NAT servis, pa cak I ugraden firewall.AP, ovisno o postavkama, može raditi na slijedece nacine:

AP - osnovni nacin, u "Access Point" mode-u, ujedno i jedini nacin koji podržavaju uredaji starije generacije.AP klijent - AP se ponaša kao klijentska kartica koja sluzi za spajanje racunara ili mreže na neki udaljeni AP koji se definira upisivanjem njegove MAC adrese. U ovom nacinu rada AP ne može primati druge klijente na sebe.

20

Page 21: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Bridge (most) – AP sluzi kao premosnik izmedu dvaju mrežnih segmenata, tj.komuniciraju iskljucivo medusobno prenoseci sav mrežni promet izmedu sebe. Ubridge mode-u AP-ti ne emitiraju SSID broadcast, niti ih se može identificirati preko klasicnih programa za traženje bežicnih mreža. Postoji i "multibridge" nacin, u kojem je vise AP-ova postavljeno u most prema jednom centralnom AP-u, koji ih premošcuje i omogucuje njihovu medusobnu komunikaciju.

Repeater (ponavljac) - uredaj se istovremeno ponaša i kao pristupna tackaklijentima, ali može komunicirati i s drugim AP-om. Novija funkcionalnost u bežicnim mrežama, koja se dosta razlikuje kod razlicitih proizvodaca uredaja, nijestandardizirana i samim tim je dosta problematicna prilikom korištenja.

Access Point (AP) je specijalno konfigurisana tacka za pristup wireless mrežiBandwidth oznacava širinu kanala koji se koristi pri prenosu podataka. U osnovnom znacenju oznacava širinu radio kanala, a cesto se koristi i za oznacavanje brzine cijelog sistema ili njegovog dijela CDMA (Code Division Multiple Access) je tehnika dijeljenja bandwidth-a za prenos podataka na posebne kanale korištenjem kodova Cell podrazumijeva radio prostor u kojem je moguca komunikacija izmedu svih pristupnih tacaka koje se nalaze u tom prostoru Channel je sinonim za odredenu frekvenciju, a može oznacavati i komunikacioni put izmedu dvije tacke dB (decibel) je osnovna jedinica za mjerenje jacine signala. Najcešce se izražena I primljena snaga izražavaju u dBm (1 mW - 0 dBm)

Ethernet je standardni protokol za prenos podataka u žicanim sistemima vezaFading oznacava varijacije u performansama kanala za prenos podataka,uzrokovanih promjenama u okolini, što utice na promjenu jacine signala LAN (Local Area Network) predstavlja oznaku za racunarsku mrežu realizovanu namalim udaljenostima izmedu pojedinih njenih elemenata.

Node je uredaj koji je dio neke mreže. Najcešce se pod tim podrazumijeva racunar ili drugi uredaj sa ugradenom radio karticom

Noise oznacava bilo koji neocekivan ili nerazumljiv signal, koji se ne možeprotumaciti kao regularna informacija. Definiše se kao šum nastao usljedinterferencije ili slicnih pojava

Protocol je spisak interakcija koje se mogu uspostaviti izmedu sistema i u okvirurazmjene podataka. On definiše pravila po kojima se radi razmjena podataka Roaming predstavlja mogucnost kretanja i razmjene podataka izmedu celija u okviru iste mreže SSID (Service Set IDentifier) je identifikator koji se unosi u wireless uredaj, kako bi mu se omogucila komunikacija sa drugim uredajima u mreži. Svaka mreža ili segment mreže mogu imati svoj SSID TCP/IP

21

Page 22: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

(Transmission Control Protocol / Internet Protocol) je mrežni protokol koji se koristi za prenos podataka na Internetu

WAN (Wide Area Network) je oznaka za mrežu vecih razmjera (gradska mreža,mreža u okviru jedne zemlje, svjetska mreža)

WEP (Wired Equivalent Privacy) je sigurnosni protokol za zaštitu prenosa podataka u wireless mrežama

Wi-Fi (Wireless Fidelity) je popularan naziv za bežicne mreže, a takode je i sinonim I oznaka za kompatibilnost uredaja sa 802.11b standardom

WECA-Wireless Ethernet Compatibility Alliance (WECA) je neprofitna organizacija osnovana 1999. godine. Njezina je uloga certificiranje interoperabilnosti izmedu opreme razlicitih proizvodaca.

11.2 Zašto treba access point (AP)?

AP je potreban prvenstveno onda kada postoji potreba za spajanjem bežicnihklijentskih uredaja na žicanu mrežu. Za samu komunikaciju izmedu bežicnihklijentskih uredaja (peer-to-peer) AP nije potreban. Medutim, valja spomenuti neke kljucne prednosti koje AP donosi u mrežu. Ponajprije, vec samo jedan AP može udvostruciti domet bežicne komunikacije u odnosu na peer-to-peer mrežu. Zatim, AP u bežicnoj mreži vrši i odredene upravljacke funkcije koje omogucuju kvalitetnije iskorištenje mrežnih resursa.

12. Wi-Fi

12.1 Šta je Wi-Fi?

Wi-Fi - wireless fidelity - je zašticeno ime koje WECA koristi za oznacavanjeinteroperabilnosti WLAN uredaja.Takoder, ponekad se izraz 'Wi-Fi' upotrebljava i kao sinonim za wireless.Wi-Fi, Wireless-Fidelity (IEEE 802.11) je bežicna mreža gdje se podaci izmedu dva ili više racunara prenose pomocu radio frekvencija (RF) i odgovarajucih antena. Najcešce se koristi u LAN mrežama (WLAN), ali se u posljednje vrijeme sve više nudi i bežicni pristup WAN mreži - internetu. Wi-Fi je brand Wi-Fi Alianse koja propisuje standarde i izdaje certifikate za sve Wi-Fi uredaje. Wi-Fi je 1991 godine izumila NCR Korporacija/AT&T u Nieuwegeinu, Nizozemska. Prva mreža se zvala WaveLAN I radila je na brzinama od 1 do 2 Mbit/s. Ocem WiFi-a

22

Page 23: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

se smatra Vic Hayes ciji je tim osmislio standarde za Wi-Fi kao što su IEEE 802.11b, 802.11a i 802.11g.Wi-Fi mreže rade uz pomoc veoma jednostavne radio tehnologije, jedina razlika je to što se radio signali pretvaraju u nule i jedinice. Slanje podataka preko radija nije novina jer se i Morzeov kod binarno prenosio bez žica, no RF tehnologija je mnogo unaprijedena od vremena Morzeovog koda, tako da je opseg informacija koje je moguce poslati pomocu radio frekvencija neuporediv. Upravo je WiFi prvi iskoristio dobru propusnost i jednostavnost radio signala. WiFi radiji šalju signale na frekvencijama 2.4 GHz (802.11b i 802.11g standardi) i 5 GHz (802.11a), gdje se koriste mnogo naprednije tehnike kodiranja kao što su OFDM (orthogonal frequencydivision multiplexing) I CCK (Complementary Code Keying) pomocu kojih se ostvaruju mnogo vece brzine prijenosa podataka samo uz pomoc radio valova.

Razlog što se ove frekvencije koriste jest što su ostale neiskorištene od strane raznih armija ali I ostalih korisnika koje koriste zasebne frekvencije za komuniciranje.

Sva radio tehnologija se nalazi u WIFi karticama koje ugradujemo u racunar (nekinoviji laptopi kartice imaju vec ugradene), i to je prakticno sve što treba za bežicno umrežavanje. Zbog toga se bežicno umrežavanje smatra jednim od najjednostavnijih trenutno u ponudi, a dodatni razlog je što uklanja potrebu za kablovima i ostalim mrežnim uredajima. Jedino što korisniku preostaje je da se prikopca na tzv. hotspot, odnosno cvorište gdje se spajaju ostali korisnici. Obicno se radi o manjoj kutiji u kojoj se nalazi WiFi radio koji komunicira sa ostalim korisnicima, i najcešce je to cvorište prikopcano na Internet. Takva cvorišta se vec mogu vidjeti u razvijenim gradovima na nekim prometnim mjestima kao što su parkovi ili aerodromi, tako da je moguce imati bežicni pristup internetu uz laptop. Ponekad se dogodi miješanje signala na 2.4 GHz frekvencijama, najcešce sa bežicnim telefonima i Bluetooth uredajima koji koriste istu frekvenciju.

12.2 WiFi SertifikatWi-Fi je oznaka Wi-Fi Alliance (prethodno „Wireless Ethernet Compatibility Alliance“) organizacije koja testira i sertifikuje opremu saglasnu sa 802.11x standardom .

23

Page 24: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Dijagram WiFi mreže

WPA (Wi-Fi Protected Access) je unaprijedeni sigurnosni protokol za zaštitu prenosa podataka u bežicnim mrežama.

13. SIGURNOST

Pitanje sigurnosti je jedno od najcešce postavljanih kada su u pitanju bežicnemreže. Brojni analiticari i eksperti za pitanja racunarske sigurnosti smatraju bežicne mreže sigurnijim od klasicnih žicanih mreža. Za to postoje jaki argumenti, jer i žicane mreže na neki nacin imaju i svoj bežicni dio, tj. da emitiraju zracenja ciji intenzitet I nije baš mali, narucito kod današnjih UTP mreža. Kada je u pitanju sigurnost, glavne razlike izmedu LAN i WLAN mreža poticu od razlicitog fizickog nivoa. Spomenimo ponovo da sama „Spread Spectrum“ tehnologija, garantira visok stupanj sigurnosti.Pored nje mnogi bežicni uredaji imaju ugradene opcije za kriptiranje. IEEE 802.11, standardno predvida sigurnosnu tehniku poznatu kao „Wired Equivalent Privacy“ (WEP) koja se bazira na korištenju kljuca i RC4 algoritma za enkripciju. Korisnici koji ne znaju kljuc ne mogu ni pristupati WLAN-u. Enkripcija se neuporedivo lakše implementira kod WLAN-ova što je rezultiralo pojavom dosta nezavisnih proizvodaca specijalizovanih za WLAN zaštitni softver. Da bi neko pristupao WLAN mreži mora imati informacije o radio opsegu, korištenom kanalu, sigurnosnom kljucu i šiframa za autentifikaciju i autorizaciju korisnika. To je

24

Page 25: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

mnogo više podataka nego kod klasicnih žicanih mreža i cini WLAN mreže sigurnijim.

Realne brzine

Oprema Modulacije Deklarisane Brzina

Postignuta brzina

Protok podataka

B DSSS, CCK 11 mbps 4.5-7 mbps 54 mbps

B+ PBCC 22 / 44 mbps 7 / 9 mbps 21.5-36 mbps

G OFMD 54 mbps 21.5-36 mbps 2,68-4.52 MB/s

14. PASIVNE KOMPONENTE

Antene za WLAN mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine usmjerene I bidirekcionalne.Pod usmjerenima se smatraju antene ciji je ugao sirenja signala manji od 30 stepeni.Ta usmjerenost rezultira i vecim dobitkom signala, pa se usmjerene antene koriste s klijentske strane prema pristupnoj tacki ili se postavljaju kod "point to point" (bridge) veza na vecim udaljenostima.

Dvije osnovne izvedbe usmjerenih antena su:

-Yagi-Uda antene -Reflektorske antene(poznate i kao "riblje kosti") (sa parabolicnom mrežom kao reflektorom)

25

Page 26: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Bidirekcionalne antene pokrivaju veci ugao od usmerenih te se koriste kod pristupnih tacaka za pokrivanje odredenog podrucja signalom.

Postoje tri osnovne izvedbe:- Sektor (sectorized array) antene,- Panel (planar array) antene i- Omni – direkcione antene

Sektor antena tipicna za mobilne telefonske mreže

Panel antena - tipicna za vojne radare

Kod bežicnih mreža najcesce se koriste Omni-direkcione antene. Rijec je o nizuserijski povezanih dipola vertikalne polarizacije izvana obloženih plasticnim oklopom, pa omni antene izgledom podsjecaju na štapove.

26

Page 27: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

Omni - direkciona antenna

Omni antene propagiraju signal u svih 360 stepeni horizontalne ravnine oko svoje ose, sto ih cini vrlo atraktivnim i najjeftinijim izborom prilikom postavljanja pristupnih tacaka. Valna dužina na frekvenciji od 2.4 GHz iznosi približno 12 cm, sto znaci da je dužina dipolnog elementa 6 cm. Sto je vise dipola povezano, veci je i dobitak antene, a na tržištu se za komercijalnu upotrebu mogu naci omni antene snage do 15 dBi.

15. Literarura

Matthew Gast: 802.11 Wireless Networks: The Definitive Guide, O'Reilly, 2002.-eBooks

Cyrus Peikari, Seth Fogie: Maximum Wireless Security, Sams Publishing, 2003.-eBooks

http://bs.wikipedia.org/wiki/Wi-Fi http://www.mikro.rs/main/ http://www.howstuffworks.com/wireless-network.htm http://static.howstuffworks.com/gif/wifi-phone-3.jpg http://serbianforum.org/tutorijali/61063-recnik-wi-fi-termina.html

27

Page 28: Marko Kojic 4-103-2010 WFI

Računarske mreže – WFI ( Bežične mreže )Marko Kojić 4-

103/2010

28