JOHN DOS PASSOS

MANHATTAN TRANSFER

PRVI DIOI. TRAJEKTNO PRISTANIŠTETri galeba kruže nad razbijenim sanducima, korama od nara-nača, trulim glavicama kupusa štono se zibaju među ogradama od grubih dasaka, zeleni se valovi pjenušaju pod okruglim pramcem, dok trajekt, smicajući se na plimi, razbija i guta razrezanu vodu, klizi i polako se primiče pristaništu. Okreću se ručna vitla, uz zveket lanaca. Dižu se vrata, noge zakoračuju preko pukotine, kroz pristanišni drveni tunel što zaudara po smeću, tiskaju se muškarci i žene, prignječeni i nagurani poput jabuka što niz strmi žlijeb padaju u tijesak.Bolničarka, noseći u ispruženoj ruci košaru, kao da je krevetna kahlica, otvori vrata velike, suhe i vruće prostorije zelen-kasto-bjeličastih zidova, gdje je, u zraku prožetom zadasima alkohola i jodoforma, izvijajući se, visjelo slabo kiselkasto dreča-nje iz ostalih košara duž zidova. Dok je spuštala košaru, zirne u nju napućivši usne. Novorođenče se slabašno meškoljilo u pamuku, poput klupka gusjenica.Na trajektu jedan starac sviraše violinu. Imao je majmunsko lice nakrivljeno na jedan kraj i udarao je takt vrškom istrošene lakovane cipele. Bud Korpenning sjedaše na ogradi leđima okrenut rijeci te ga promatraše. Povjetarac mu je mrsio kosu oko napetog ruba kape i sušio mu znoj na sljepoočnicama. Stopala su mu bila obasuta žuljevima, bio je mrtav umoran, ali kad se trajekt otisnuo od pristaništa, mreškajući uzbibane narezuc-kane valiće rijeke, osjetio je kako svim njegovim žilama odjednom struji nešto toplo i peckavo.- Čuj, prijatelj, kolko ima odande gdje ovaj trajekt pristaje pa do grada? - zapita on mladića, na glavi mu slamnati šešir, a oko vrata plavo-bijela prugasta kravata, koji je stajao pokraj njega.Mladićev se pogled popne s Budovih cipela izgaženih od putovanja, do crvenih ručnih zglobova što su stršili iz izlizanih rukava njegova kaputa, preko mršavog puranskog grla; pa drsko sklizne u pažljive oči ispod kape slomljena štitnika.- To zavisi o tome kamo želite, poći.- Kako da dođem na Broadway?... Želim doći u središte zbivanja.- Idite jedan blok istočno pa skrenite na Broadway i naći ćete središte zbivanja budete li išli dovoljno daleko.- Hvala, gospodine. Tako ću učiniti.Violinist je prolazio kroz svjetinu ispružena šešira, vjetar je mrsio čuperke sijede kose na njegovoj olinjaloj ćelavoj glavi. Bud spazi lice uzdignuto prema njemu, utučene oči, poput dviju crnih glava pribadače, gledahu u njegove.- Ništ - osorno će on pa se okrene i pogleda prostranstvo rijeke blistave poput oštrica noža. Drvene stijenke pristaništa se zatvore, zapucketaju dok se trajekt silovito ljuljao uz njih; nasta škripa lanaca, a svjetina potisne Buda naprijed kroz zgradu trajektnog pristaništa. Prošao je između dvaju vagona ugljena, izišao, pa preko prašnjavoga prostranstva ulice prema žutim tramvajima. Koljena mu zaklecaju. Duboko zarine ruke u džepove.Jelo na zalogajnici na pola puta niz blok. Ukočeno klizne na okretnu stolicu te dugo proučavaše cjenik.- Jaja na oko i šalicu kave.- Želite li prevrnuta? - zapita riđokosac iza tezge koji je brisao pregačom svoje mišićave pjegave podlaktice. Bud Korpen-ning poskoči na stolici.- Sto?- Jaja? Hoćete li prevrnuta ili sa žumanjcem prema gore?- Oh, jasno, preokrenite ih. - Bud se ponovno opusti preko tezge poduprvši rukama glavu.- Djelujete potpunoma umorni, kolega - reče čovjek dok je razbijao jaja u tavi s uscvrčalom masti.- Došo sam sa sjevera. Jutros sam pješice prešo dvajes četiri kilometra.Čovjek zvizne kroz oba očnjaka na gornjoj čeljusti.- Dolazte u velki grad da potražte poso, je l'?Bud kimne glavom. Čovjek pljusne jaja, uscvrčala i obrubljena smeđilom, na tanjur pa ga gurne prema Budu stavivši uz kraj tanjura kruha i maslaca.

- Suknut ću ti dobar savjet, kolega, a ništa te neće koštat. Idi pa se obrij i ošišaj pa valjano iščetkaj sjemenke sijena iz odijela prije nego počmeš tražit. Imat ćeš više izgleda da štogod na-đeš. U ovom ti je gradu važan izgled.- Možem ja dobro zapet. Dobar sam radnik - progunđa Bud punih usta.- Reko sam ti svoje, od mene tolko - prozbori riđokosac pa se opet okrene svojoj peći.Kad se penjao uz mramorne stepenice širokog bolničkog ulaza, Ed Thatcher je drhtao. Zadah lijekova stisne mu grlo. Preko stola ga promatraše žena ukočena lica. Pokušao je umiriti glas.- Možete li mi reći kako je gospođa Thatcher?- Da, možete poći gore.- Ali, gospođice, molim vas, je li sve u redu? r~- Sestra na katu znat će sve o slučaju. Stepenice lijevo, drugi kat, rodilište.Ed Thatcher držaše u ruci kitu cvijeća omotanu u zeleni na-vošteni papir. Prostrane su se stepenice ljuljale dok je posrtao uz njih, nožnim je prstima udarao o bakrene šipke što su prostirku od rogožine učvršćavale za pod. Zatvore se jedna vrata presjekavši prigušen vrisak. Zaustavio je bolničarku.- Molim vas, želim posjetiti gospođu Thatcher.- Samo izvolite ako znate gdje je ona.- Ali, premjestili su je.- Morat ćete se raspitati u kancelariji na kraju hodnika. Grizao je hladne usne. Na kraju hodnika gledaše ga žena crvenih obraza, smješkajući se.- Sve je u redu. Vi ste sretan otac zdrave djevojčice.- Znate, ovo nam je prvo dijete, a Susie je tako nježna -mucao je trepćući očima.- Oh, da, razumijem, naravno, bili ste zabrinuti... Možete ući i razgovarati s njom kad se probudi. Dijete se rodilo prije dva sata. Pazite da je ne umorite.Ed Thatcher bijaše sitan čovjek s dva plava čuperka brkova i ispranih sivih očiju. Zgrabi bolničarkinu ruku pa je potrese, otkrivajući u osmijehu sve svoje krive žute zube.- Znate, ovo nam je prvo dijete.- Čestitam - reče sestra.Redovi kreveta pod plinskim svjetlom žutim kao žuč, bolestan zadah posteljnog rublja po kojem su se rodilje neumorno premetale, lica debela, mršava, žuta, bijela; eno nje. Susieina žuta kosa rasula se, labavo smotana oko njezina sitnog bijelog lica koje je izgledalo zgrčeno i iskrivljeno. Odmotao je ruže te ih stavio na noćni ormarić. Gledati kroz prozor bijaše kao zagleda-ti se u vodu. Stabla na trgu bijahu isprepletena plavom paučinom. Palile se svjetiljke duž avenije ocrtavajući zelenim treperenjem ciglastorumene blokove kuća; kape na dimnjacima i rezervoari za vodu oštro su se usijecali u nebo, zacrvenjeno poput mesa. Plave vjeđe uzdignu se s njezinih očiju.- Jesi li to ti, Ede? ... Oj, Ede, pa ovo su crvene ruže. Kako si rastrošan!- Nisam mogao odoljeti, najdraža. Znao sam da ih voliš. Bolničarka je stražarila pri dnu kreveta.- Ne biste li nam mogli dati da vidimo dijete, gospođice? Sestra kimne glavom. Bijaše to žena upalih obraza i sivalica, tankih usana.- Mrzim je - prošapće Susie, - Ta žena mi ide na živce; ona nije ništa drugo doli podmukla stara frajla.- Nije važno draga, samo na dan-dva. - Susie sklopi oči.- Još želiš da joj damo ime Ellen?Sestra se vrati donijevši košaru te je stavi na krevet pokraj Susie.- Oh, nije li divna! - reče Ed. - Gle, ona diše ... I namazale su je uljem.Pomogne ženi da se podupre na lakat: žuti smotak njezine kose se odmota i raspe preko njegove ruke i miške.- Kako ih razlikujete, sestro?- Katkad ne možemo - reče bolničarka rastegavši usta u osmijeh.Susie je mrzovoljno motrila sićušno rumeno lice:- Jeste li sigurni da je ona moja?- Naravno.- Ali, na njoj nema ceduljice.- Odmah ću joj staviti ceduljicu.- Ali moje je bilo tamnokoso. - Susie se ponovno zavali na jastuk hvatajući zrak.- Bila je to slatka mala svijetla pahuljica iste boje kao vaša kosa.Susie ispruži ruke iznad glave i vrisne:- Nije moja. Nije moja. Nosite je... Ova žena ukrala je moje dijete.- Draga, za ime boga! Draga, za ime boga! - Pokušao je skupiti pokrivače oko nje.- Vrlo nezgodno - mirno će bolničarka podigavši košaru, -Morat ću joj dati sedativ.Susie ukočeno sjedne u krevetu.

10- Nosi je - cikne i ponovno zapade u histeriju, neprestano je ispuštala slabe stenjajuće vriskove.- O, bože! - uzvikne Ed Thatcher kršeći ruke.- Bit će bolje ako za večeras odete, gospodine Thatcher... Ona će se smiriti čim vi odete... Stavit ću ruže u vodu.Na posljednjem stepeništu on sustigne bucmasta čovjeka koji se polako klatario nizdol i usput trljao ruke. Oči im se sretnu.- Sve u retu, kospodine? - zapita bucmasti čovjek.- Oh da, mislim da je - izusti Thatcher slabim glasom. Bucmasti se čovjek okrene prema njemu, iz njegova debelog glasa prštala je radost.- Čestitaj mene, čestitaj mene; mein šena rotilo tečka. Thatcher protrese malu debelu ruku.- A moja kćer - plaho priznade.- Već pet kotina i svaka kotina žensko, a sad, zamisli, tečko.- Da - reče Ed Thatcher kada su izišli na pločnik - to je veliki trenutak.- Oćete mi topustit, kospodine, da vas posofem na piće, čestitarsko piče mit mene?- Ovaj, sa zadovoljstvom.Poluvrata s gornjim dijelom u rešetkama i staklu zanjišu se u salunu na uglu Treće avenije. Pristojno potežući noge uđu u stražnju prostoriju.- Ach - izusti Nijemac dok su sjedali za smeđi izgrebeni stol. - Opiteljski šivot pun priga.- Točno tako, gospodine; ovo mi je prvo dijete.- Oćeš li piti pifo?- U redu meni sve odgovara.- Tvije poče uvosni Kulmbacher ta pijemo za naše maleni. S dviju boca odskoče čepovi i u čašama se uzdiže pjenaboje sepije.- U uspjeh ... Prosit - prozbori Nijemac i digne svoju čašu. Otare pjenu s brkova i ružičastom pesnicom lupi po stolu. - Oče li piti intiskretno, kospodine ..'. ?- Zovem se Thatcher.- Oče li piti intiskretno, kospodine Thatcher, sapitati koje pi pilo vaša sanimanje?- Knjigovođa. Nadam se da ću doskora položiti stručni ispit.- Ja sam štampar a sofem se Zucher - Marcus Antonius Zucher.- Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine Zucher.11Rukovahu se preko stola među bocama.- Stručan knjigovoča sarađuje feliki nofac! - reče gospodin Zucher.- Morat ću imati velik novac, za svoju kćerkicu.- Tjeca, oni jesti nofac - nastavi gospodin Zucher dubokim glasom.- Nećete li mi dopustiti da vas počastim bocom? - zapita Thatcher računajući koliko ima u džepu. Jadnoj Susie ne bi bilo drago da pijem u ovakvu salunu. Ali samo jedan put, a ja učim, učim što je to očinstvo.- Što fiše, to feselije - reče gospodin Zucher. - ... Ali tjeca, oni jesti nofac ... Ne rade ništa neko jedi i troši otjeća. Kat moja firma krene... Ach! Sat ofo mit hipoteka i teškim posajmicom nofci i ofo mit povišenje plaće i ofi ofte luti sintikati, socijalisti i bacači bomba...- A što ćemo, gospodine Zucher?Gospodin Zucher istisne palcem i kažiprstom obiju ruku pjenu iz brkova.- Ne roti nam se svaki tan na svijet tečko, gospodine Thatcher.- Ili kćer, gospodine Zucher.Barman obriše sa stola proliveno piće kada je donio nove boce i stajaše u blizini slušajući, iz crvenih ruku visjela mu je dronjava krpa.- I imam natu u mein srce ta kat moj tečko pije za svoj tečko, to će piti šampanjac. Ach, tako je to u ofom felikom gratu.- Želio bih da moja kći bude mirna djevojka za kuću, a ne kao ove današnje mlade žene, sve neke kerefeke i cifranja i utegnute u struku. A ja ću se dotad već povući i imat ću kućicu na Hudsonu, navečer ću raditi u vrtu ... Znam kolege iz centra grada koji su se povukli s tri tisuće godišnje. Štednja nam to omogućuje.- Štednja ništa ne valja - reče barman. - Štedio sam deset godina i štedionica je bankrotirala a za moj trud nije mi ostavila ništa osim štedne knjižice. Počuj dobar savjet pa riskiraj, to je jedini način.- To je puki hazard - odbrusi Thatcher.- Pa da, gospodine, to je hazard - reče barman vraćajući se prema baru i mašući dvjema praznim bocama.

- Hasard. Nije on tako taleko ot istine - reče gospodin Zucher spustivši na pivo staklast zamišljen pogled. - Čofjek koji je ampicjosan mora riskirati. Iz ampicije sam tošao ofde iz Frankfurt mit starost tvanaest kotina und sat kat imam sina za koga ratim ... Ach, svat će se Wilhelm, po velikom Kaiseru.- Moja kćerkica zvat će se Ellen kao moja majka. Oči Eda Thatchera napune se suzama. Gospodin Zucher ustane.- Taklem, spokom, gospotine Thatcher. Trako mi je ta sam vas uposnao. Moram poći kuća mojim tjevojčicama.Thatcher ponovno potrese bucmastu ruku i obuzet toplim slatkim mislima o majčinstvu i očinstvu i rođendanskim tortama i Božiću gledaše kroz pjenušavu maglu boje sepije kako se gospodin Zucher gega kroz mimohodna vrata. Poslije kratkog vremena protegne ruke. Pa, jadnoj maloj Susie ne bi bilo drago što sam ovdje... Sve za nju i za malo slatko djetence.- Hej vi tamo, a platiti? - drekne barman za njim kada je došao do vrata.- Nije li kolega platio?- Vraga je platio.- Pa, on je mene p-p-pozvao...Barman se nasmije pokrivši novac crvenom pločicom.- Mislim da je ona ispičutura pobornik štednje.Mali krivonogi bradonja s tvrdim pustenim šeširom na glavi šetao je Allen Streetom, suncem ispruganim tunelom s čijeg su svoda visili nebeskoplavi i ružičasti-kao-dimljeni-losos i goru-šično-žuti popluni, zakrčenom polovnim namještajem boje medenjaka. Koračao je sklopivši hladne ruke preko skutova fraka, krčeći put među sanducima za pakovanje i među nemirnom djecom. Neprestano je grizao usne te sklapao i rasklapao ruke. Šetao je a da nije čuo ciku djece ni zaglušnu tutnjavu nadzem-nih vlakova iznad svoje glave; nije osjećao užežen slatkast nabijen zadah prenastanjenih najamnih zgrada.Zastane pred žuto obojenom drogerijom na uglu Canal Streeta i rastreseno se zapilji u lice na zelenom plakatu. Bijaše to produhovljeno, dobro obrijano, otmjeno lice uzvinutih obrva i bujnih uredno potkresanih brkova, lice čovjeka koji ima novaca u banci, dobrobitno smješteno iznad naboranog čvrstog okovratnika i široke crne kravate. Ispod toga je kosim krasopi-som bio potpis: King C. Gillette. Nad njegovom je glavom lebdjela krilatica: NO STROPPING NO HONING. Mali bradonja odgurne šešir sa znojna čela i dugo vremena gledaše u dolarsko-ponosne oči Kinga C. Gillette. Tad stisne pesnice, isprsi se i stupi u drogeriju.Njegova žena i kćerke bile su vani. Zagrijao je zemljani vrč vode na plinskom štednjaku. Onda škarama što ih je našao na okviru kamina potkreše duge smeđe uvojke svoje brade. Onda1213se stane brijati vrlo pažljivo novim aparatom za brijanje od blještava nikla. Stajaše drhteći, prelazeći prstima niz glatke bijele obraze, pred zamrljanim ogledalom. Kresao je brkove kad iza sebe začu galamu. Okrene prema njima lice glatko poput lica Kinga C. Gillettea, lice dolarskodobrostiva osmijeha. Dvije male djevojčice iskolačile su oči.- Mamce ... to je tatca! - uzvikne veća.Njegova žena padne na stolicu-ljuljačku kao vreća rublja te prebaci kecelju preko glave.- Ojoj! Ojoj! - uzdisala je ljuljajući se naprijed-natrag.- Što je sat? Tebi se ofo ne svičati?Hodao je naprijed-natrag, aparat za brijanje blještao je u njegovoj ruci, tu i tamo lagano je prelazio prstima po glatkoj bradi.14

II. METROPOLABijahu Babilon i Niniva; građeni bjehu od cigle. Atena bijaše od pozlaćenih mramornih stupova. Rim bijaše podignut na širokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijeća oko Zlatnoga Roga ... Čelik, staklo, opeke, beton bit će građa za nebodere. Nabijene na uskome otoku zgrade s milijun prozora stršat će ljeskajući se, piramida na piramidi, poput bijele glave oblaka iznad oluje.Kad se za njim zatvoriše sobna vrata, Ed Thatcher osjeti se vrlo osamljen, pun bockave uznemirenosti. O, da je Susie ovdje, pričao bi joj o velikom novcu što će ga zaraditi i o tome kako će svakog tjedna ulagati na štedionicu deset dolara samo za malenu Ellen; godišnje će to iznositi petstotina i dvadeset dolara... A za deset godina to će bez kamata iznositi više od pet tisuća dolara. Moram obračunati složene kamate na pet stotina i dvadeset dolara uz četiri posto. Uzbuđeno je šetao po tijesnoj sobi. Plinski je štednjak preo udobno kao mačka. Oči mu padnu na veliki naslov Joumala što je ležao na podu pokraj kante za ugljen kamo ga je bacio da bi pojurio po fijaker da odveze Susie u bolnicu.MORTON POTPISUJE NACRT ZAKONA ZA PROŠIRENJE NEW YORKAZAKLJUČUJUĆI DOKUMENT KOJI ĆE PRETVORITI NEW YORK U DRUGU METROPOLU NA SVIJETU

Duboko dišući savije novine i odloži ih na stol. Druga metropola na svijetu... A tata je želio da ostanem u njegovoj staroj peradarskoj prodavaonici u Onteori. A možda bih i ostao da nije bilo Susie... Gospodo, večeras kada mi ukazujete izvanrednu15čast nudeći mi mjesto mlađeg ortaka u svojoj tvrtci, želim vam predstaviti svoju djevojčicu, svoju suprugu. Njoj dugujem sve. U naklonu što ga je izveo prema rešetki kamina skutom kaputa prevrne porculansku figuricu s konzole pokraj biblioteke. On cokne jezikom o zube saginjući se da je digne. Glava Holan-đanke od plavog porculana odvojila se od njezina tijela.- A jadna Susie toliko voli svoje ukrasne figurice. Bit će mi bolje da pođem u krevet.Gurne prozor uvis i nagne se kroza nj. Nadzemna željeznica tutnjala je na kraju ulice. Dašak ugljenog dima ujede ga za nosnice. Dugo je visio na prozoru gledajući uz ulicu i niz ulicu. Druga metropola na svijetu. U kućama od opeka i u prljavosmeđoj svjetlosti svjetiljke i u glasovima skupine dječaka koji su se šalili i svađali na stepenicama kuće nasuprot, u ravnomjerno čvrstom koraku policajca, osjećao je marširanje poput vojnika, poput parobroda što na svakom boku ima kotače s lopaticama ploveći uzvodno Hudsonom ispod Palisada, poput izborne parade, kroz duge ulice prema nečemu visokom bijelom punom stupovlja i dostojanstvenom. Metropola.Ulica se odjednom napuni jurnjavom. Netko bez daha procijedi riječ Vatra.- Gdje?Skupina dječaka raštrka se ispod nenatkrivena zaravanka pred kućom preko puta. Thatcher se vrati u sobu. Bijaše zadu-šljivo vruće. Gorio je od žudnje da iziđe. Morao bih poći u krevet. S ulice je čuo topot kopita i bjesomučnu zvonjavu vatrogasne štrcaljke. Samo ću poviriti. Sjuri se niza stepenice sa šeširom u ruci.- Gdje je to?- Dolje, u slijedećem bloku.- To je najamna zgrada.Bijaše to petokatnica uzanih prozora. Upravo su podigli vatrogasne ljestve. Iz donjih prozora brzo je kuljao smeđi dim, tu i tamo posut iskricama. Tri policajca mahala su palicama sabijajući svjetinu natrag, prema stepenicama i ogradama nasuprotnih kuća. Na praznom prostoru usred ulice vatrogasna štrcaljka i crvena kola sa cijevima blještahu od sjajne mjedi. Ljudi promatrahu šutljivo buljeći u gornje prozore gdje su se pomicale sjene i povremeno zasvjetlucalo svjetlo. Tanak stup plamena bljesne iznad kuće poput rimske svjetiljke koja u vatrometu izbacuje iz sebe vatrene lopte.- Okno za dovod zraka - šapne neki čovjek Thatcheru na uho. Zapuh vjetra ispuni ulicu dimom i smradom spaljenih krpa. Thatchera iznenada obuzme muka. Kad se razišao dim,16ugleda ljude kako vise u grozdu i udaraju se nogama, kako na rukama vise na rubu prozora. Vatrogasci s druge strane poma-gahu ženama da siđu niz ljestve. U središtu zgrade jarkije bljesne plamen. S prpzora padne nešto crno i vrišteći ležaše na pločniku. Policajci odguravahu svjetinu prema krajevima bloka. Pri-stizahu nove vatrogasne štrcaljke.- Dali su pet alarma - reče čovjek. - Što na to kažete? Svi oni na gornja dva kata bili su u stupici. To je učinio palikuća. Neki prokleti piroman.Na rubnom kamenu pokraj plinske svjetiljke sjedio je mlad pogrbljen čovjek. Thatcher se odjednom obrene nad njim jer ga je gurala svjetina otraga.- On je Talijan.- Žena mu je u onoj zgradi.- Pajkani mu ne daju da prođe.- Žena mu je u drugom stanju. Ne zna engleski pa ne može zapitat pajkane.Čovjek je imao plave naramenice, vezane straga komadom uzice. Ramena su mu se uzdizala i spuštala, a s vremena na vrijeme ispustio bi niz stenjajućih riječi koje nitko nije razumio.Thatcher se probijao kroz svjetinu. Jedan čovjek na uglu promatraše kutiju za požarni alarm. Kada Thatcher prošiša pokraj njega, osjeti zadah petroleja s čovjekove odjeće. Čovjek s osmijehom diže pogled na njegovo lice. Imao je masne opuštene obraze i svijetle buljave oči. Thatcherove ruke i noge odjednom se zalede. Piroman. U novinama piše da se oni ovako vuku unaokolo da gledaju požar. Brzo ode kući, pojuri uza stepenice i zaključa za sobom vrata. Soba bijaše tiha i prazna. Zaboravio je da Susie neće biti ovdje i čekati ga. Počne se svlačiti. Nije mogao zaboraviti smrad petroleja na čovjekovoj odjeći.Mr. Perry lupkao je štapom po čičkovu lišću. Agent za prodaju nekretnina pledirao je jednoličnim glasom:- Potrebno je kazati, gospodine Perry, ovo je prilika kakva se ne smije propustiti. Znate onu staru poslovicu, gospodine ... Prigoda samo jedanput kuca na vrata mlada čovjeka. Praktički vam mogu zajamčiti da će se za šest mjeseci udvostručiti vrijednost ovih gradilišta. Sada kada smo dio New Vorka, drugoga grada na svijetu, gospodine, to ne zaboravte... Da, doći će vrijeme, a čvrsto sam

uvjeren da ćemo ga vi i ja doživjeti, kada će most za mostom premoštavati East River te će Long Island i Manhattan postati jedna cjelina; kada će četvrt Oueens isto tako biti srce i pulsirajući centar velike metropole kao što je danas Astor Place.- Znam, znam, ali tražim nešto smrtno sigurno. Osim toga, želim graditi. Moja žena ovih posljednjih nekoliko godina nije baš najzdravija ...- A što može biti sigurnije negoli je moj prijedlog? Je li vama jasno, gospodine Perry, da vas uz znatan osobni gubitak uvodim u prizemlje jedne od najvećih nekretninskih sigurnosti našega vremena? Na raspolaganje vam stavljam ne samo sigurnost, nego udobnost, komfor, raskoš. Uzdignuti smo, gospodine Perry, na veliki val proširenja i napretka. Mnogo će se toga dogoditi slijedećih nekoliko godina. Svi ovi tehnički pronalasci -telefoni, električna struja, čelični mostovi, kočije bez konja - sve to nekamo vodi. O nama ovisi hoćemo li biti iznutra, u prvim redovima napretka ... Bože moj! Ne mogu iskazati riječima što će to značiti...Čeprkajući među suhom travom i čičkovim lišćem, gospodin je Perry pomaknuo nešto štapom. Nagne se i podiže trokutastu lubanju s parom rogova izvijenim u obliku spirale.- Bogati! - reče on. - Ovo je sigurno bio lijep ovan!Sanjiv od mirisa pjene i briljantina i oprljene kose, štono je otežavao sparni zrak brijačnice, Bud sjedaše kimajući glavom, njegove su ruke krupne i crvene visjele među koljenima. U bubnjićima je kroz rezuckanje škarica još čuo tapkanje svojih nogu na gladnom putu u grad lijepo iz Nvacka.- Slijedeći!- Štaa?... U redu, samo brijanje i šišanje.Brijačeve dežmekaste ruke prelazile su kroz njegovu kosu, a škare su poput obada zujale iza njegovih ušiju. Oči su mu se neprestano sklapale; naglo ih rastvori boreći se protiv sna. Iza prugastog ubrusa prekrivenog odrezanom kosom boje pijeska vidio je kako poskakuje glavica crnog dječaka koji mu je laštio cipele.- Da, gospodine - zagrmi muškarac duboka glasa sa susjedne stolice - već je vrijeme da demokratska stranka imenuje snažnog...- Da obrijem i šiju? - Brijačeve mjesecoliko lice masne kože unese se u njegovo.Kimnuo je glavom.- Šampon?- Ne.Kada je brijač zabacio stolicu da ga obrije, poželje da iskrivi vrat kao mala blatna kornjača iskrenuta nauznak. Pjena mu se opojno razmazivala po licu, golicala mu nos i napunjala uši. Utopljen u pernate postelje pjene, plave pjene, crne, odsjecane18dalekim odsjevom britve, odsjevom trnokopa kroz plavocrne pjenaste oblake. Starac na leđima u krumpirištu, brada mu strši uvis, pjenasto bijela, puna krvi. Pune su mu krvi čarape od onih žuljeva na petama. Ruke mu grabe jedna drugu, hladne i žulje-vite, poput ruku mrtvaca ispod plahte. Dopustite mi da ustanem ... Otvorio je oči. Jastučasti vršci prstiju milovahu mu bradu. Zabulji se u strop gdje su četiri muhe opisivale brojku osam oko zvona od crvenog krep papira. Jezik mu bijaše suha koža u ustima. Brijač ponovno uspravi stolicu. Bud gledaše unaokolo žmirkajući.- Pedeset centi i pet centi za čišćenje cipela.PRIZNAJE DA JE UBIO SAKATU MAJKU- Smijem li časkom ovdek posjedit i pročitat ove novine? -odjeknu mu u ušima vlastiti otegnuti glas.- Samo izvolite.PARKEROVI PRIJATELJI ZAŠTIĆUJU...Crna mu se slova izvijaju pred očima. Rusi... GOMILA KAMENUJE ... (Poseban brzojav za Herald) Trenton, N. J.Nathan Sibbetts, četrnaest godina, popustio je danas poslije dva tjedna upornog poticanja krivice i priznao policiji da je odgovoran za smrt svoje stare sakate majke, Hannah Sibbetts, poslije svađe u njihovoj kući u Jacob's Creeku, deset kilometara sjeverno ovog grada. Večeras je zatvoren u očekivanju odluke porote.OPSKRBITI PORT ARTHUR NEPRIJATELJU PRED NOSOM ... Gospođa Rix gubi pepeo svoga muža.U utorak 24. svibnja oko osam i po sati došao sam kući nakon što sam cijelu noć spavao na parnom valjku, rekao je on, i pošao sam gore da još malo odspavam. Tek što sam pošao na spavanje kadli dođe gore moja majka i reče mi da ustanem, a ako ne ustanem da će me ona baciti niza stepenice. Majka me zgrabila da me baci niza stepenice. Ja sam nju bacio prvi i ona je pala na dno. Sišao sam i ustanovio da joj je glava na jednu stranu nakrivljena. Onda sam vidio da je mrtva a onda sam joj ispravio vrat i pokrio je pokrivačem sa svog kreveta.Bud brižno savija novine, odlaže ih na stolicu i izlazi iz brijačnice. Vani zrak zaudara na gomilu, pun je buke i sunčeva sjaja19

Kao igla u stogu sijena... »A meni je dvadeset i pet godina« glasno progunđa. »Zamisli to ti, četrnaestogodišnji klinac... Brže korače duž bučnih pločnika gdje sunce sije kroz nadzemnu željeznicu, posipajući plavu cestu toplim užarenim žutim prugama. Kao igla u plastu sijena.Ed Thatcher sjedaše pogrbljen nad klavirskim dirkama prebirući Mosquito Parade. Sunčani sjaj nedjeljnog popodneva u snopovima prašine je prodirao kroz teške čipkaste zavjese na prozoru, vrpoljio se na crvenim ružama na sagu, i ispunjavao prenatrpanu sobu za boravak mrljicama i trijeskama svjetla. Su-sie Thatcher mlohavo je sjedila pokraj prozora i promatrala ga očima odviše modrim za njezino blijedo lic^. Među njima je, brižno koračajući usred ruža na sunčanom polju saga, plesala mala Ellen. Dvije malene ruke nadizale su nabranu ružičastu haljinicu, a tu i tamo bi sitan glasić važno rekao:- Mamice, pripazi na moj izražaj.- Gle ti ovo dijete - izusti Thatcher sveudilj svirajući. - Prava pravcata mala balerina.Listovi nedjeljnih novina ležali su ondje kamo su pali sa stola; Ellen poče plesati po njima, kidajući listove pod svojom hitrom drobnom nogom.- Ne čini to, Ellen, dušo - uzdahne Susie iz ružičastog naslonjača od pliša.- Ali, mamice, ja to mogu raditi dok plešem.- Ne čini to, rekla ti je mama. - Ed Thatcher je prešao na barkarolu. Ellen je plesala u ritmu, ruke su joj se njihale u ritmu, njezina noga hitro je kidala novine.- Ede, za ime boga, digni dijete; razdire novine. Spustio je prste u otegnutom akordu.- Draga, to ne smiješ. Tata nije dočitao novine.Ellen mirno nastavi. Thatcher se obruši na nju s klavirske stolice pa je svu vrckavu i nasmijanu posadi na koljeno.- Ellen, uvijek moraš slušati što ti kaže mama i, draga, ne smiješ biti destruktivna. Stoji mnogo novaca da se naprave te novine, i na tome su radili ljudi i tata je izišao da ih kupi i još ih nije dočitao. Ellie sad razumije, je li? Nama je na ovom svijetu potrebna kon-strukcija a ne de-strukcija.Onda nastavi svirati barkarolu a Ellen produži plesati, oprezno koračajući među ružama na sunčanom polju saga.Šest muškaraca za stolom u blagovaonici brzo su jela zaba-civši šešire na zatiljak.20- Bogara mu! - uzvikne mladić na kraju stola koji je u jednoj ruci držao novine a u drugoj šalicu kave. - Jeste li ikad za to čuli?- Za što? - progunđa muškarac duguljasta lica sa čačkalicom u uglu usta.- Velika zmija pojavila se na Petoj aveniji... Dame su vrištale i razbježale se na sve strane, jutros u jedanaest i trideset kada je velika zmija ispuzla iz pukotine u potpornom zidu rezervoara na uglu Pete avenije i Četrdeset druge ulice pa počela prelaziti preko pločnika ...- Priča za malu djecu ...- Nije to ništa - izjavi jedan starac. - Kad sam bio dječak, išli smo u lov na šljuke na Brooklvn Flats ...- Sveca ti! Četvrt do devet - promrmlja mladić savijajući novine i hrleći na Hudson Street koji bijaše pun muškaraca i žena koji su žustro šetali kroz crvenkasto jutro. Struganje potkova na dlakavim kopitima konja upregnutih u teška pivarska kola kao i škripa kotača tržničkih zaprega stvarahu zaglušno štropotanje i ispunjavahu zrak peckavom prašinom. Djevojka s šeširom na cvjetove i s velikom ljubičastom kravatom ispod drsko uzdignute brade čekala ga je na ulazu M, Sullivan and Co. skladište i veleprodaja. Mladić je osjećao kako u njemu sve šišti, poput svježe otvorene boce gazirane limunade.- Zdravo, Emily!... Čuj, Emily, dobio sam povišicu.- Zamalo bi zakasnio, znaš to?- Časna riječ, dobio sam povišicu od dva dolara. Nagnula je bradu najprije na jednu a onda i na drugustranu.- Briga me.- Znaš što si rekla ako dobijem povišicu. Pogledala ga je u oči smijuljeći se.- A ovo je tek početak...- Što možeš s petnaest dolara tjedno?- Pa, to je šezdeset dolara mjesečno, a učim uvoznički posao.- Glupo momče, zakasnit ćeš.Odjednom se okrenula i potrčala uza zasmetljene stepenice, njezina plisirana zvonolika suknja šuštala je s jedne strane na drugu.- Bože! Mrzim je. Mrzim je.Ušmrkujući suze koje su mu pekle oči žurno siđe Hudson Streetom do kancelarije VVinkle and Gulick, West India Impor-ters.21

Paluba pokraj prednjeg vitla bijaše topla i slano mokra. Ispružili su se jedan kraj drugog u masnom trlišu, sanjivo šaptali, uši su im bile pune ključanja rasječene vode dok je krma tupo grabila kroz dugo travnatosivo talasanje Golfske struje.- J'te dis, mon vieux, moi j'fous l'camp a New York... Onog časa kad se privežemo idem na kopno i ostajem na kopnu. Dogustio je meni ovaj pasji život.Brodski mali imao je plavu kosu i ovalno ružičastomliječno lice; dok je govorio, iz usana mu ispadne ugašeni opušak cigarete.- Merde! - Posegne za opuškom koji se kotrljao palubom. Izmakne mu se iz ruke pa odskoči u izlivnicu.- Neka ga. Imam ih puno - reče drugi momak koji je ležao na trbuhu bacakajući par prljavih nogu uvis, u zamagljeni sunčev sjaj. - Konzul će te otpraviti natrag.- Neće me uhvatiti.- A tvoja vojna služba?- Vrag nek je nosi. S Francuskom zajedno.- Želiš postati američki državljanin?- Zašto ne? Čovjek ima pravo da bira svoju domovinu. Njegov drug zamišljeno protrlja pesnicom nos a onda ispusti dah u dugom zvižduku.- Emile, pametan si ti momak - reče.- Čuj, Congo, zašto i ti ne dođeš? Ne želiš valjda cijeloga života kupiti smeće u smrdljivoj brodskoj kuhinji?Congo se preokrene te sjedne ukrštenih nogu, češući se po glavi obrasloj kovrčastom crnom kosom.- Čuj, kolko košta žemska u Nevv Vorku?- Pojma nemam, bit će skupo... Ne idem ja na kopno da bećarim; naći ću dobar posao pa raditi. Zar ne možeš mislit o ničem osim o žemskama?- Pa što ondak? Zašto ne? - izjavi Congo te se ponovno ispruži po palubi, zakopavši među ukrštene ruke svoje tamno lice zamazano čađom.- Želim nešto postići u životu, to mi je namjera. Evropa je gnjila i smrdljiva. U Americi čovjek može napredovati. Rođenje nema veze, obrazovanje nema veze. Važno je samo: napredovati.- A da je kakva zgodna strastvena ženica sada ovdje gdje je paluba vruća, zar je ne bi poželio okrenuti?- Kad se obogatimo, imat ćemo mnogo, mnogo svega.- A oni nemaju vojnu obvezu?- Zašto bi je imali? Njima je do love. Oni ne žele slati ljude u rat; oni žele s njima sklapati poslove.Congo nije odgovorio.22

Brodski je mali ležao na leđima promatrajući oblake. Leb-djeli su sa zapada, velika nagomilana zdanja, a među njima se lomila sunčeva svjetlost, blistava i bijela kao staniol. Šetao je visokim bijelim načičkanim ulicama, kočio se u fraku s visokim bijelim okovratnikom, penjao se uza široke pometene staniolske stepenice, kroz plave portale uniđe u mramorna predvorja prošarana žilicama gdje je novac šuštao i zveckao na dugim staniol-skim stolovima, novčanice, srebrnjaci, zlatnici.- Merde v'la l'heure. - Dvostruki udarci zvona iz koša na jarbolu slabo dopru do njihovih ušiju. - I ne zaboravi, Congo, prve noći kad se iskrcamo na kopno... - Cmokne usnama. - Zapalit ćemo.- Spavao sam. Sanjao sam o maloj plavuši. Imao bih je da me nisi probudio.Brodski mali gunđajući ustane i stajaše trenutak gledajući prema zapadu, onamo gdje zapljuskivanje valova završavaše u oštroj valovitoj crti naprama nebu, čvrstom i krutom poput nikla. Onda gurne Congovo lice dolje, na palubu, i pojuri na krmu, drvene klompe kloparale su na njegovim bosim no-gama dok je trčao.Napolju je vruća lipanjska subota povlačila svoje razderane krajeve po 110. ulici. Susie Thatcher nemirno je ležala u krevetu, raširivši na pokrivaču pred sobom modre koščate ruke. Kroz tanki prezid dopirali su glasovi. Mlada je žena plakala kroz nos:- Velim ti, mama, više mu se ne vraćam.A zatim, prijekorno, stari staložen glas Židovke:- Znaš, Rosie, nije bračni šivot samo pivo i čunj kuglane. Žensko se mora pokorit i radit za svoj muž.- Ne želim. To je jače od mene. Neću se vratiti prljavom grubijanu.- Susie sjedne na krevetu, ali nije mogla čuti ono što je starica nato kazala.- Ta ja nisam više Židovka - odjednom vrisne mlada žena. - Nije ovo Rusija, ovo je mali stari Nevv York. Ovdje cura ima neka prava.Zatim vrata zalupe i sve utihne.Susie Thatcher zlovoljno se vrpoljila po krevetu. Ti grozni ljudi nikad mi ni na trenutak ne daju mira. Odozdo dopre klo-pot pianole koja sviraše valcer iz »Vesele udovice«. Oh, gospode! Zašto Ed ne dođe

kući? Okrutno je od njih što bolesnu ženu ostavljaju ovako samu. Sebično. Iskrivi usta i zaplače. Onda je ponovno mirno ležala piljeći u strop, promatrajući muhe kako23napasno zuje oko električne svjetiljke. Kola zaštropotaju niz ulicu. Čula je drečanje dječjih glasova. Prođe dječak izvikujući posebno izdanje. A kad bi izbio požar. Onaj užasan požar u čika-škom kazalištu. Oh, poludjet ću! Bacakala se po krevetu, zariva-la usiljene nokte u dlanove. Uzet ću još jednu tabletu. Možda ću malo zaspati. Digne se na lakat i iz limene kutijice uzme posljednju tabletu. Gutljaj vode kojim je isprala tabletu ublaži joj grlo. Sklopi oči i ležaše nepomično.Prene se iza sna. Ellen je skakala po sobi, zelena kapica pala joj s glave, njezini bakarni uvojci su divljali.- Oh, mama, želim biti dječak.- Tiše, draga. Mama se nimalo dobro ne osjeća.- Želim biti dječak.- No, Ede, što si učinio djetetu? Sva je izvan sebe.- Samo smo uzbuđeni, Susie. Bili smo na predivnom komadu. Svidio bi ti se, tako je poetičan i tako dalje. A Maud Adams bila je divna. Ellie je uživala u svakoj minuti.- Mislim da je glupo, kao što sam ti i prije govorila, voditi tako malo dijete...- Oh, tata, želim biti dječak.- Volim svoju curicu ovakvu kakva je. Morat ćemo ponovno poći, Susie, i odvesti te.- Ede, vrlo dobro znaš da se više neću osjećati dovoljno dobro.Sjela je ravno kao svijeća, kosa joj je visjela - ravna izblijedjela žuta - niz ramena.- Oh, da srećom umrem. Da srećom umrem i da vam više ne budem na teret... Oboje me mrzite. Da me ne mrzite, ne biste me ovako ostavljali samu. - Zagrcne se i zarine lice u ruke. - Oh, da srećom umrem - jecala je među prstima.- Daj, Susie, tako ti boga, grozno je što tako govoriš. Rukom ju je obgrlio te sjeo na krevet kraj nje.Tiho plačući spusti glavu na njegovo rame. Ellen stajaše buljeći u njih svojim okruglim sivim očima. Onda stane skakutati gore dolje pjevuckajući u sebi:- Ellie će biti dječak, Ellie će biti dječak.Dugim polaganim korakom, šepajući malo zbog žuljeva na nogama Bud je šetao Broadvvavem, mimo praznih gradilišta na kojima su limene kutije blistale među travom i grmovima ruje-vine i korovom, među nizovima oglasnih ploča i plakatima Bulla Durhama kraj kućeraka i napuštenih kućica squattera,* pokrajsquatter, naseljenik na zemlji na koju nema pravo.24klanaca nakrcanim gomilama smeća izbrazdanog kotačima, gdje su kola za otpatke iskrcavala pepeo i starudije, pokraj kvrga sive stijene gdje su parne bušilice neprestano lupetale i grickale, pokraj jametina iz kojih su se vagoni napunjeni kamenjem i glinom s mukom vukli uza ceste obložene daskama na ulicu, dok najzad nije šetao po novim pločnicima, duž niza stambenih zgrada od žute opeke, gledajući u izloge trgovina mješovitom robom, kineskih praonica, zalogajnica, cvjećarni i piljarnica, kro-jačnica i prodavaonica delikatesa. Prolazeći ispod skele pred novogradnjom spazi starca koji je sjedio na rubu pločnika i čistio uljanice. Bud zastane kraj njega, zadigne hlače i nakašlje se:- Čujte, gospode, ne biste l' mogli reć kolegi gdje je dobro mjesto da potraži posao?- Nigdje nema dobrog mjesta da potražiš posao, mladiću... No, poslova ima... Za mjesec i četiri dana imat ću šezdeset pet godina, a radim - mislim - od svoje pete godine, a još nisam našao dobar posao.- Prihvatio bih bilo kakav posao, samo da je posao.- Imaš li iskaznicu sindikata?- Ništa ja nemam.- Ne možeš se zaposliti u građevinarstvu bez sindikalne iskaznice - reče starac. Zapešćem protrlja sive čekinje svoje brade i ponovno se nagne nad svjetiljke. Bud stajaše buljeći u šumu greda (prašnjava zadaha) na novogradnji dok ne zapazi pogled čovjeka u tvrdom pustenom šeširu uprt u njega kroz prozor čuvareve kućice. Smeteno zastruže nogama i krene dalje. Kad bih mogao doći bliže središtu zbivanja...Na slijedećem uglu okupila se svjetina oko bijelog automobila s velikim kotačima. Iz njegova stražnjeg dijela navirali su oblaci pare. Policajac držaše maloga dječaka ispod pazuha. Iz kola bijesno govoraše muškarac crven u licu, s bijelim zaliscima kao u morža:- Kažem vam, redaru, on je bacio kamen ... Tome moramo stati na kraj. Ako redar štiti huligane i siledžije ...Jedna žena s kosom začešljanom u čvrstu pundžu na tjemenu vrištala je prijeteći pesnicom muškarcu u kolima:

- Redaru, on me zamalo pregazio, zamalo me pregazio. Bud se progura do mladog čovjeka s mesarskom keceljomkoji je na glavu nataknuo kapu za bejzbol.- Staje?- Ti vraga, pojma nemam... Jedan od onih aftomobilskih prekršaja, reko bi. Zar ne čitaš novine? Ja ih ne okrivljujem, a ti? Kakvo pravo imaju ovi vražji aftomobili da jure po gradu i gaze žemske i djecu.25- Borati, zar oni to rade?- Pa naravno.- Čuj... ovoga... Moš mi reć gdje je dobro mjesto da pitam za poso?Mesarski pomoćnik zabaci glavu i nasmije se.- Ti boga, mislio sam da š tražit od mene milostinju... Reko bih da nisi iz New Vorka... Reći ću ti što da radiš. Idi ravno Broadvvavom dok ne dođeš do gradske vijećnice ...- A je li tamo središte zbivanja?- Svakako... A onda se popni uza stepenice pa pitaj za načelnika ... Kažu mi da ima slobodnih mjesta u vijeću gradskih otaca...- Vraga ih ima - progunđa Bud te se žurno udalji.- Valjajte se, bebice... valjajte se, vi nespretni kučkini sinovi.- Dobro si im reko, Slats.- Sedmica! - Slats ispuca kocke iz ruke te zapucketa palcem o znojave prste. - K vra-gu!- Ti si majstor i po za bacanje kocaka, mora se reći, Slats. Prljave ruke nadodaju svaka po pet centi na gomilu usredkruga zakrpljenih koljena ispruženih prema naprijed. Pet dječaka čučalo je na petama pod svjetiljkom u South Streetu.- Hajde, curice, mi na to čekamo... Kotrljajte se, gadure male, vrag vas odnio, kotrljajte se.- Kupimo se, dečki! Eno niz blok dolaze Veliki Leonard i njegova klapa.- Zviznut ću ga u blok-glavu za...Četvorica su već otklimala pristaništem i postepeno se raš-trkavala ne osvrćući se. Najmanji dječak bezbrada lica u obliku kljuna, mirno je ostao iza njih i pokupio novčiće. Onda odjuri uza zid i nestane u mračnom prolazu između dviju kuća. Pripio se iza dimnjaka i čekao. Nejasni glasovi klape dopru u prolaz; a onda zamuknu niz ulicu. Dječak brojaše petake u ruci.- Gle, pa to je pedeset centi... Reći ću im da je Veliki Leonard zdipio lovu.Nije imao dna na džepovima pa je zavezao petake u skut svoje košulje.Pehar za rajnsko vino uz čašu za šampanjac na svakom mjestu duž blještavog bijelog ovalnog stola. Na osam blistavobi-jelih tanjura osam canapes* kavijara bijahu poput kruglica odcanape (fran.) vrsta sendviča.26crnih perlica na listovima salate, okruženi komadićima limuna i rijetko posuti isjeckanim lukom i bjelanjcem od jaja.- Beaucoup de soing i nemojte to zaboraviti - reče stari konobar nabravši svoje kvrgavo čelo. Bio je to nizak čovjek gegava hoda, a nekoliko crnih pramenova kose bijaše mu čvrsto zalizano na kupolastoj lubanji.- U redu. - Emile ozbiljno kimne glavom. Okovratnik mu je bio preuzak. Stavljao je posljednju bocu šampanjca u poniklova-nu kanticu s ledom na stolu za serviranje.- Beaucoup de soing, porca madonna... Ovaj momak baca novce kao konfete, znaš... Daje napojnice, znaš. On vrlo bogat džentlmen. Ne gleda na trošak. - Emile potapša nabor na stol-njaku te ga izravna. - Fais pas, como, ča ... Tvoja ruka prljav, možda ostaviti trag.Odmarajući se najprije na jednoj pa onda na drugoj nozi čekahu s ubrusima pod miškom. Iz restorana ispod njih - među masnim mirisima hrane i zveketanjem noževa, viljušaka i tanjura - dopiraše nježan kolutav zvuk valcera.Kad vidje kako se natkonobar klanja na vratima, Emile stisne usne u smjeran osmijeh. Stiže plavojka dugih zuba u ogrtaču lososove boje za kazalište, šuštava, držeći ispod ruke muškarca s licem kao puni mjesec koji je pred sobom nosio cilindar kao branik; sti; stiže mala djevojka kovrčave kose u plavom koja je pokazivala zube i smijala se, debeljuškasta žena s tijarom i s crnom baršunastom vrpcom oko vrata, pa jedan debela crvena nosa, pa jedan duga lica boje cigare ... plastroni na košuljama, ruke koje poravnavaju bijele kravate, crni odsjaji na cilindrima i na lakovanim cipelama; stiže smežuran čovjek zlatnih zuba koji je neprestano mahao rukama pljuvajući pozdrave glasom kao u svrake, a na plastronu košulje nosio je dijamant velik kao petcentaš. Riđokosa garderobijerka kupila je ogrtače. Stari konobar gurne Emilea laktom.- On velki šef - izgovori on krajičkom usana klanjajući se. Emile se stisne uza zid dok su oni šušteći prešli u sobu. Kad

je udahnuo, od daška pačulija odjednom porumeni sve do korijena kose.- A gdje li je Fifi Waters? - vikne čovjek s dijamantnim pu-cetom.- Rekla je da može doći tek za pola sata. Mislim da je obožavatelji ne puštaju da iziđe kroz vrata za umjetnike.- Pa, ne možemo je čekati iako je ovo njezin rođendan; nikada u životu nisam nikoga čekao.27

Trenutak je stajao i odmjeravao pogledom žene oko stola a onda malo izvadi manžete iz rukava svoga fraka i naglo sjedne. Za tren oka nesta kavijara.- Hej, konobar, što je s onim peharom rajnskoga vina? -hrapavo zagrakće.- De suite monsieur... - Emile je odnosio tanjure suzdr-žavši dah i uvučenih obraza. Maglica se uhvati na peharima dok je stari konobar izlijevao sadržaj iz vrča od brušenog kristala u kojem su plivali metvica i led i korica od limuna i dugi jezičci krastavca- Aha, to je ono pravo. - Čovjek s dijamantnim pucetom prinese čašu usnama, mljacne te spusti čašu pogledavši ispod oka ženu kraj sebe. Ona je stavljala loptice od maslaca na komadiće kruha i trpala ih u usta a cijelo vrijeme je mrmljala:- Ja uvijek jedem kao ptičica, kao ptičica.- To vas ne sprečava da pijete, Mary, je li?Ispusti kokodakav smijeh i potapša ga po ramenu sklopljenom lepezom:- O, gospode Bože, što ste vi duhoviti. Zbilja!- Allume moi ča, sporca madonna - zapišti stari konobar Emileu u uho.Kada je zapalio svjetiljke ispod dviju zdjela s grijalicom na stolu za serviranje, u sobu počne prodirati miris vrućeg serija i vrhnja i jastoga. Zrak bijaše vruć, pun zveketa i mirisa i dima. Nakon što je pomogao pri serviranju jastoga Nevvburg i pošto je napunio čaše, Emile se nasloni na zid te pređe rukom preko vlažne kose. Oči su mu klizile po punašnim ramenima žene nasuprot njemu pa niz napudrana leđa sve dp. mjesta gdje se sićušna svilena kukica otkopčala pod čipkastim naborima. Ćelavac pokraj nje isprepleo je nogu s njezinom. Bila je mlada, Emileo-vih godina i neprestano je gledala muškarca u lice pritvorivši vlažne usne. Emilea je od toga hvatala vrtoglavica, ali nije se mogao suzdržati a da ne gleda.- Sto li se dogodilo lijepoj Fifi? - škrgutne muškarac s dijamantnim pucetom, ustiju punih jastoga. - Pretpostavljam da je večeras opet postigla takav uspjeh da je naša skromna zabavica ne privlači.- To je dovoljno da zavrti glavu svakoj ženi.- Pa, iznenadit će se kao nikad u svom mladom životu ako misli da ćemo je čekati. Ha, ha, ha - nasmija se čovjek s dijamantnim pucetom. - Nikada u životu nisam nikoga čekao pa ne namjeravam ni sad započeti s tim.A na kraju stola je čovjek s licem kao puni mjesec odgurnuo tanjur te se igrao s narukvicom na zglavku žene pored sebe.28- Večeras si savršena Gibsonova djevojka, Olga.- Sada pozirani za portret - reče ona podižući pehar prema. svjetlu.- Gibsonu?- Ne, pravom slikaru.- Borati, kupit ću to. Možda nećeš imati prilike.Nagne prema njemu svoju plavu Pompadour frizuru.- Ti si zločesta mala podrugljivica, Olga. Nasmijala se napevši usne preko dugih zuba.Čovjek se naginjao prema muškarcu s dijamantnim pucetom, udarajući debelim prstom po stolu.- Ne, gospodine, Dvadesetitreća ulica je propala na tržištu zemljištem... To je opće priznato... A evo o čemu želim jedanput porazgovoriti s vama u četiri oka, gospodine Godal-ming... Kako je zarađen sav veliki novac u Nevv Vorku? Astor, Vanderbilt, Fish... Naravno, prodajom nekretnina. Na nama je da se uvalimo u slijedeću veliku dobit... Ona je gotovo ovdje .... Kupite Četrdesetu...Muškarac s dijamantnim pucetom nadigne jednu obrvu i odmahne glavom.- Za jednu noć na krilu Ljepote, O brige teške ukloni... ili tako nekako... Konobar, zašto si, sto ti gromova, tako spor sa šampanjcem?Ustane, nakašlja se u ruku i zapjeva svojim graktavim glasom:O, kad bi Atlantik šampanjac bio, blistavi valovi šampanjca.Svi zaplješću. Stari je konobar upravo podijelio pečenu Aljaska kokoš te je, crven u licu kao cikla, vadio tvrdokorni čep šampanjca. Kad je čep odskočio, dama s tijarom vrisne. Nazdrave muškarcu s dijamantnim pucetom.For he's a jolly good fellow...

- Kako ti prija ovo jelo? - muškarac debela crvena nosa nagnuo se i postavio pitanje svojoj susjedi. Crna kosa bijaše joj razdijeljena u sredini; na sebi je imala blijedozelenu haljinu s puf rukavima. Polako je namignuo, a onda se čvrsto zapiljio u njezine crne oči.- Ovo je najizvanrednije jelo koje sam ikad stavio u usta... Znate l, mlada damo, ja ne dolazim često u ovaj grad ... - Istrusiostatak čaše. - A kada dođem, obično odlazim nekako ogorčen ... - Njegov je pogled, blistav i grozničav od šampanjca, istraživao obrise njezina vrata i ramena te tumarao po goloj mišici. - Ali sve mi se čini da ću ovog puta...- Traganje za zlatom zacijelo je divan život - prekinula ga je crveneći.- Bio je to divan život u stara vremena, težak život ali život za čovjeka... Sretan sam što sam zgrnuo bogatstvo u stara vremena ... Sad ne bih imao toliko sreće.Podigne pogled prema njemu:- Kako ste vi skromni kada to nazivate srećom.Emile je stajao pred vratima odvojene sobe. Više se nije imalo ništa servirati. Riđokosa iz garderobe prođe kraj njega držeći preko ruke veliki plašt ukrašen volanima. Nasmiješio joj se nastojeći privući njezin pogled. Frknula je i digla nos u zrak. Neće me pogledat jer sam konobar. Kad zaradim nešto novaca, pokazat ću im ja.- Dis; traži od Charliea još dvije boce Moet i Chandon, gout americain - dopre mu u uho pištav glas staroga konobara.Čovjek s licem kao puni mjesec bio je na nogama:- Dame i gospodo...- Tišina u svinjcu... - zapijuče jedan glas.- Velika svinja želi govoriti - šapne Olga.- Dame i gospodo, uslijed tužne odsutnosti naše Betlehemske zvijezde i prezaposlene glumic ...- Gilly, ne huli - reče dama s tijarom.- Dame i gospodo, budući da nisam vičan...- Gilly, pijan si.- ... Hoćeš li plima... Želim reći, hoće li vode biti s nama ili protiv nas ...Netko ga potegne za skut kaputa te muškarac s licem kao puni mjesec odjednom sjedne na stolac.- Užasno je to - reče dama s tijarom obraćajući se čovjeku duguljasta lica duhanske boje koji je sjedio na kraju stola... - Užasno je, pukovniče, kako Gilly postaje boguhulan kad se na-pije...Pukovnik je pedantno odmatao staniol sa cigare.- Dragi Bože, ta što kažete? - otegnuto će on. Njegovo lice iznad čekinjastih sivih brkova bijaše bezizražajno.- Priča se grozna stvar za jadnog starog Atkinsa, Elliotta At-kinsa, koji je nekoć bio u Mansfieldu ...- Zbilja? - ledeno će pukovnik režući kraj cigare malim pe-rorezom s drškom od sedefa.30- Čuj, Chester, jesi li čuo da Mabie Evans postizava uspjeh?- Pravo da ti kažem, Olga, ne shvaćam kako to postizava. Nema nikakvu figuru ...- Dakle, održao je govor, pijan kao majka, razumiješ li, jedne noći u Kansasu kad su putovali zbog predizborne kampanje ...- Ona ne zna pjevati...- Jadnik nikad baš nije bio vrlo jak na jarkoj rasvjeti...- Ona nema ni djelić figure ...- I održao je govor u stilu Boba Ingersolla ...- Dragi stari mladić... Ah, dobro sam ga poznavao onomad u Chicagu u stara vremena...- Ma nemojte. - Pukovnik je brižno držao zapaljenu šibicu uz kraj cigare ...- A onda grozno sijevne i vatrena kugla upadne kroz jedan prozor a izađe kroz drugi.- Je li... ovoga... poginuo? - Pukovnik uputi prema stropu plav oblak dima.- Što, jeste li rekli da je Boba Ingersolla pogodio grom? -kriještavo vrisne Olga. - Pravo mu budi, gadnom ateistu!- Ne, nije ga pogodio, ali ga je tako zastrašio da je spoznao važne stvari u životu i prišao je metodističkoj crkvi.- Čudnovato koliko glumaca završi u pastore.- Na drugi način ne mogu dobiti publiku - zaškripi muškarac s dijamantnim pucetom.Dvojica konobara zalijepila se pred vratima slušajući buku iznutra.- Tas de sacres cochons ... sporca madonna! - zapišti stari konobar. Emile slegne ramenima.- Ona crnka te cijelu noć slatko motri... - Približi lice Emileovu te namigne. - Znaš, možda bi ti to bila dobra prigoda.- Ne želim nijednu od njih niti njihove prljave bolesti. Stari se konobar lupi po stegnu.

- Danas nema mladića ... Kad sam ja bio mlad, mnogo put ja riskirao.- One čovjeka ni ne gledaju... - reče Emile kroz stisnute zube. - Živo odijelo, to je sve.- Čekaj trenutak, uskoro ćeš naučit.Otvore se vrata. S poštovanjem se naklone prema dijamantnom pucetu. Netko mu je na plastron košulje nacrtao dvije ženske noge. Na oba obraza bijaše mu užareno rumenilo. Donji kapak na jednom oku mu se objesio pridajući njegovu lasičjem licu zagonetan iskrivljen izgled.31- Ti veraga, Marco, ti veraga! - gunđao je on. - Nismo imali ništa da pijemo... Donesi Atlantski oce-jan i dvije litre.- De suite, monsieur... - Stari konobar se nakloni. - Emi-le, reci Augusteu, immediatement et bien frappe.Dok se Emile udaljavao hodnikom, čuo je pjevanje.O, kad bi Atlantik šampanjac bio blistavi va-a-a...Mjesečevo lice i debeli crveni nos vraćahu se iz zahoda teturajući, držeći se pod ruku, među palmama u predvorju.- Muka mi je od ovih prokletih luđaka.- Da, gospodine, nisu ovo šampanjske večeri štono smo ih imali u Frišku u dobra stara vremena.- Ah, to su bili divni dani.- Uzgred da kažem - čovjek mjesečeva lica podupre se na zid - Holvoke, stari momče, jesi li vidjo onaj vrlo zgondan mali članak o trgovini kaučukom što sam ga objanvio u jutarnjim novinama? ... Na to će investitori grickati... kao mišići.- Što ti znaš o kaučuku?... To ništa ne vrijedi.- Čekaj pa ćeš vidjeti, Holvoke, staro momče, ili ćeš izgubit svoju životnu šancu ... I pijan i trijezan ja mogu namirisali novac ... u zraku.- Zašto onda nemaš novaca? - Lice čovjeka debela nosa, crveno kao goveđe meso, posta ljubičasto; previjao se od smijeha ispuštajući silne urlike smijeha.- Zato što uvijek povjeravam svoje naputke prijateljima -trijezno će njegov drug. - Hej, momče, gdje je ovdje odvojena blagovaonica?- Par ići monsieur.Pokraj njih zaleprša crvena haljina plisirana kao harmonika, sitno ovalno lice obrubljeno glatkim smeđim uvojcima, biserni zubi u smijehu rastvorenih usta.- Fin' VVaters - poviču svi. - Hajde, draga moja mala Fifi, dođi u moj naručaj.Dignu je na stolac, na njemu je skakutala s noge na drugu, iz izvrnute čaše kapio je šampanjac.- Sretan Božić.- Sretna Nova godina.- Sretan ti rođendan ...Plavokosi mladić koji je došao za njom, teturao je oko stola u zamršenim putanjama pjevajući:32

O, na sajam životinja smo pošliI ptice i zvijeri smo tamo našliA babun crveniNa mjesečiniČešljao je kosu svoju smeđu.- Hopla - vikne Fifi VVaters te zamrsi sijedu kosu muškarca s dijamantnim pucetom. - Hopla.U zaletu saskoči na pod pa zapleše po sobi dižući noge visoko zadigavši suknju do koljena.- Oh lala Francuskinja visoko diže noge.- Pripazi, Pony Ballet.Njezine vitke noge, sjajne crne svilene čarape što su se na kraju zašiljavale u papučice s crvenim rozetama, sijevahu muškarcima u lice.- Ona je luda - poviče dama u tijari.Hopla. Holyoke se njihao na pragu, a cilindar, mu se nahe-rio nad zajapurenom gomoljikom nosa. Ona zaurla i zbaci mu nogom cilindar.- Gol! - viknu svi.- Kriste bože, odalamila si me nogom u oko.Načas je buljila u njega razrogačenih očiju, a onda briznula u plač na širokom plastronu košulje dijamantnog puceta.- Ne dopuštam da me tako vrijeđaju - jecala je.- Protrljaj drugo oko.- Neka netko nađe zavoj.

- Bog je ubio, možda mu je izbila oko.- Konobar, pozovite kočiju.- Gdje je liječnik?- Skupo će te ovo doći, staro momče.Pritišćući na oko rupčić pun suza i krvi, čovjek debela crvena nosa otetura van. Muškarci i žene nagrnu kroz vrata za njim; posljednji izađe plavokosi mladić, posrćući i pjevajući:A babun crveniNa mjesečiniČešljao je kosu svoju smeđu.Fifi VVaters je jecala s glavom na stolu.- Ne plači, Fifi - reče pukovnik koji je još sjedio na mjestu na kojem je prosjedio cijelu večer. - Evo nešto što će ti, pretpostavljam, goditi.Preko stola gurne prema njoj čašu šampanjca. Ona šmrcne i stade piti u sitnim gutljajima:- Zdravo, Rogere, kako si, mali moj?- Mali je posve dobro, hvala na pitanju... Prilično mu je dosadno, zar ne znaš? Večera s ovakvim prokletim prostacima. ..- Gladna sam.- Reklo bi se da nije ostalo nikakvo jelo.- Nisam znala da ćeš biti ovdje, inače bih došla ranije, zaista.- Bi li zaista?... Pa to mi je vrlo milo.Dugi pepeo padne s pukovnikove cigare; ustao je.- Čuj, Fifi, pozvat ću kočiju pa ćemo se provozati Parkom ...Istrusila je šampanjac pa vedro kimnula glavom.- Bože dragi, sad je četiri sata...- Imaš prikladni ogrtač, je li? Opet je kimnula glavom.- Sjajno, Fifi... Rekao bih da si u formi. - Pukovnikove lice cigarne boje razvedre osmijesi. - Pa, dođi.Zapanjeno se ogledavala oko sebe.- Nisam li s nekim došla?- Posve svejedno!U predvorju nabasaju na plavokosog mladića koji je mirno povraćao u kantu za gašenje požara ispod umjetne palme.- Oh, ostavimo ga - reče ona napućivši nos.- Posve svejedno - izjavi pukovnik.Emile im donese ogrtače. Riđokosa je otišla kući.- Slušaj, momče. - Pukovnik zamahne štapom. - Molim te, zovni mi kočiju ... Pripazi da konj bude valjan a vozač trijezan.- De suite, monsieur.Nebo nad krovovima i dimnjacima bijaše safirno plavo. Pukovnik tri-četiri puta duboko udahne zrak što je mirisao na zoru te baci cigaru u kanal.- A da podoručkujemo u Cleremontu? Cijele večeri nisam dobio ništa dobro za jelo. Taj zvjerski slatki šampanjac, uh!Fifi zahihoće. Nakon što je pukovnik pregledao konju čuperak dlake nad kopitom i potapšao ga po glavi, popnu se u fijaker. Pukovnik brižno namjesti Fifi pod svoju mišku pa se odve-zu. Emile je načas stajao na vratima restorana odmatajući novčanicu od pet dolara. Bio je umoran i boljeli su ga ristovi stopala.Kad je Emile izašao kroz stražnja vrata restorana, nađe Conga kako ga očekuje sjedeći na stepeništu pred vratima. Gongova je koža djelovala zeleno zimogroživo pod otrcanim nadi-gnutim okovratnikom kaputa.34- Ovo je moj prijatelj - reče Emile Marku. - Došli smo amo na istom brodu.- Da nemaš pod kaputom bocu konjaka? Sapristi, vidio sam kako iz ovog lokala izlaze neke mačke, vrlo dobre.- Čuj, o čemu se radi?- Izgubjo sam posao, to je sve... Ne želim više imat posla s onim tipom. Dođite da popijemo kavu.- Naruče kavu i uštipke u zalogajnici na praznom gradilištu.- Eh bien, sviđa li ti se ova prokleta svinja od zemlje? - zapita Marco.- Zašto ne? Meni se svugdje sviđa. Uvijek ista stvar, u Francuskoj si plaćen slabo, a živiš dobro; ovdje si dobro plaćen a živiš slabo.- Questo paese e completamente sotto sopra.- Mislim da ću opet na more ...

- Čujde, koga vraga vi judi ne naučit engleski? - zapita muškarac s licem cvjetače koji je bučno spustio na tezgu tri šalice kave.- Ako mi englese govoriti - odbrusi Marco - tebi se možda ne svidi što mi govorim.- Zašto su ti otkazali?- Merde. Ne znam. Posvađao sam se sa starim devanom koji vodi lokal... Stanovao je blizu konjušnica; tjerao me da osim što perem kočije ribam i podove u njegovoj kući... A njegova žena, ona je imala ovakvu njušku. - čongo uvuče usne i pokuša razroko gledati.Marco se nasmije:- Santissima Maria putana!- Kako si s njima razgovarao?- Prstom bi mi pokazali stvari; tad bih kimnuo glavom pa rekao: U redu. Pošao bih tamo u osam a radio do šest, a svakog dana davali su mi prljavije poslove ... Sinoć mi rekoše da očistim zahod u kupaonici. Odmahnuo sam glavom ... To je ženski posao ... Ona se jako razljutila i počela vrištati. Tad sam počeo učiti angliiš ... Go awright to 'e 11, kažem ja njoj... Onda doći stari i tjera me na ulicu kočijaškim bičem i kaže, on mi ne plati moj tjedan ... Dok smo se prepirali, pozvao je policajca, a kad ja pokušam objasniti policajac, da meni stari duguje deset dolara za tjedan, on meni govori: »Gubi se, šugavi digiću!« pa me pendrekom odalami po coco... Merde alors ...Marco bijaše crven u licu:- Nazvao te: šugavi digić?Čongo kimne; usta mu bijahu puna uštipaka.35- A on nije ništa nego irska bijeda - promrmlja Marco na engleskom. - Dosta mi je ovoga gnjiloga grada...- Isto ti je na cijelom svijetu, policija nas tuče, bogataši nas varaju na našoj crkavici od plaća, a tko kriv?... Dio cane! Ti kriv, ja kriv, Emile kriv...- Nismo mi stvorili svijet... Stvorili su ga oni ili možda ga stvorio bog.- Bog je na njihovoj strani, kao i policajac... Kad dođe dan, ubit ćemo Boga... Ja sam anarhist.Congo je pjevušio »les bourgeois a la lanterne nom de dieu.«- Jesi li ti naš?Congo slegne ramenima:- Nisam katolik ni protestant; nemam novaca i nemam posla. Pogledajte ovo! - Prljavim prstom pokaže Congo dugu raz-derotinu na koljenu hlača. - To je anarhist... Ti vraga, idem u Senegal i postat ću crnjo.- Već tako izgledaš - nasmija se Emile.- Zato me zovu Congo.- Sve su to gluposti - nastavi Emile. - Svi su ljudi jednaki. Samo, neki ljudi se probiju a drugi ne... Stoga sam došao u New York.- Dio cane i ja tako mislim prije dvadeset pet godina... Kad ti star kao ja, bolje ćeš znati. Zar se katkada zbog toga ne stidiš? Ovdje - ... Zglobovima prstiju se kucne po krutom pla-stronu košulje... - Ovdje mi je vruće i kao da me guši... Onda kažem sebi Hrabro, dolazi naš dan, naš krvavi dan.- Ja sebi kažem - reče Emile - »Kad ćeš imati novaca, staro momče«.- Slušajte, prije nego sam otišao iz Torina, kad sam posljednji put pošao vidjeti mamu, bio sam na sastanku drugova ... Jedan tip iz Capue ustade da govori... vrlo naočit čovjek, visok i vrlo mršav... Reče da više neće biti prisile kada poslije revolucije više nitko neće živjeti od tuđeg rada... Policija, vlade, vojske, predsjednici, kraljevi..., sve to je prisila. Prisila nije stvarna; to je iluzija. Sve to radni čovjek radi jer u to vjeruje. Onoga dana kad prestanemo vjerovati u novac i u vlasništvo, bit će kao san kad se probudimo. Neće nam biti potrebne bombe ni barikade ... Religija, politika, demokracija, sve je to zato da nas drži uspavane... Svatko mora ići okolo i govoriti ljudima: Probudite se!- Kad izađete na ulicu, bit ću uz vas - reče Congo.- Znaš li onog čovjeka o kojemu pričam? ... Onaj čovjek Enrico Malatesta, u Italiji najveći čovjek poslije Garibaldija...36On dati cijeli svoj život u zatvor i progonstvo, u Egipat, u Engleska, u Južna Amerika, svugdje... Kad bih mogao biti taki čovjek, nije me briga što mi rade; neka me objese, strijeljaju... Nije me briga... Ja sam jako sretan.- Mora da je lud, takav čovjek - polako će Emile. - Mora da je lud.Marco istrusi posljednji gutljaj kave:- Čekaj malo. Ti si previše mladi. Ti ćeš shvatiti... Oni nas jednoga za drugim gone da shvatimo... I zapamti što ja kažem ... Možda sam prestar, možda sam mrtav, ali doći će i to kad se radni ljudi bude iz ropstva... Setat ćeš ulicom a policija će pobjeći, ući ćeš u banku, a novac će se prelijevati po podu a ti se nećeš zaustaviti da ga podigneš, više neće ništa vrijediti... Pripremamo se po cijelom svijetu.

Drugovi su čak u Kini... Vaša komuna u Francuskoj bila je početak ... Socijalizam je zakazao. Na anarhistima je da zadaju slijedeći udarac...Congo zijevne:- Pospan sam k'o pas.Vani je zora limunske boje preplavljivala prazne ulice, kap-Ijući sa zidnih vijenaca, s ograda požarnih stepenica, s rubova kanta za smeće, raspršujući blokove sjenke među zgradama. Ugasle bijahu ulične svjetiljke. Na uglu pogledaju po Broadvva-yu koji je bio tijesan i opržen, kao da ga je opustošio požar.- Nikada ne vidim zoru - reče Marco a glas mu je hripao u grlu - da ne kažem sebi možda... možda danas.Nakašlje se i pljune na podnožje stupa ulične svjetiljke; zatim se udalji od njih svojim gegavim hodom, uvlačeći oštre kratke udisaje svježeg zraka.- Je li istina, Congo, da ćeš opet na brod?- Zašto ne? Moram malo vidjeti svijeta ...- Nedostajat ćeš mi... Morat ću naći drugu sobu.- Naći ćeš drugog prijatelja s kim ćeš spavati.- Ali, ako to učiniš, cijeloga života ostat ćeš mornar.- Pa što onda? Kad budeš bogat i oženjen, doći ću ti u posjet.Šetali su niz Šestu aveniju. Nad njihovim glavama zatutnji nadzemna željeznica uz zujavo kloparanje među nosačima koje se izgubi kad je prošla.- Zašto ne nađeš drugi posao pa još malo ostaneš?Iz džepa na prsima kaputa Congo izvadi dvije izvijene cigarete, jednu pruži Emileu, kresne šibicom na stražnjici hlača i polako ispusti dim kroz nos.- Dosta mi je ovoga ovdje, kažem ti... - Stavi dlan preko Adamove jabučice. - Dovle mi je... Možda odem kući i posjetim37djevojčice u Bordeauxu ... One bar nisu sve od kitove uši... Dobrovoljno ću se javiti u mornaricu i nosit ću crveni pom-pon ... Ženama se to sviđa. To je jedini život... Opit ću se i lum-povati na dan isplate i vidjeti Daleki istok.- I u tridesetoj godini umrijeti u bolnici od sifilisa...- Pa što onda?... Tijelo se obnavlja svakih sedam godina. Stepenište njihove najamne kuće zaudaralo je na kupus i naustajalo pivo. Zijevajući su teturali uza stepenice.- Konobarenje je truo i zamoran posao... Zabole te tabani... Čuj, bit će lijep dan; vidim sunce prijeko, na rezervoaru za vodu.Congo skine cipele i čarape i hlače i sklupča se na krevetu kao mačak.- Ove proklete rebrenice propuštaju svu svjetlost - progun-đa Emile istežući se na vanjskom rubu kreveta. Ležao je nelagodno se bacakajući na zgužvanim plahtama. Pokraj njega je Congovo disanje bilo duboko i pravilno. O, kad bih srećom bio takav, pomisli Emile, da se nikada ni zbog čega ne brinem ... Ali na taj način čovjek se ne može probiti u svijetu. Bože moj, to je glupo... Marco je gaga, stari luđak.I ležaše na leđima promatrajući rđave mrlje na stropu i drhteći svaki put kad bi nadzemna željeznica potresla sobu. Ti boga jarca, moram slediti novac. Kad se okrenuo, zaškripi dugme na krevetnom okviru i on se sjeti Marcova pištava promukla glasa: Nikada ne vidim zoru a da ne kažem sebi možda.- Izvinite me samo na trenutak gospodine Olafson - reče stambeni posrednik. - Dok se vi i gospođa odlučite za stan...Stajali su jedno do drugoga u praznoj sobi, gledali kroz prozor Hudson boje škriljevca i ratne brodove na sidrištu i škunu koja je lavirala uz rijeku.Odjednom se okrenula prema njemu blistavih očiju:- O, Billy, promisli o tom.Uhvati je za ramena te ju polako privuče k sebi:- Gotovo se osjeća miris mora.- Promisli, Billv, stanovat ćemo ovdje, na Riverside Drive. Morat ću odrediti dan za primanje kod kuće... Gospođa Wil-liam C. Olafson, 218 Riverside Drive ... Dolikuje li tiskati adresu na posjetnicama?Primi ga za ruku te ga povede po praznim pometenim sobama u kojima još nitko nije stanovao. On bijaše krupan klimav muškarac ispranih plavih očiju, duboko usađenim u bijelu dječačku glavu.- Stoji mnogo novaca, Bertha.38- Sad to možemo sebi priuštiti, naravno da možemo. Moramo stanovati u skladu sa svojim prihodima... To zahtijeva tvoj položaj... I promisli koliko ćemo biti sretni.Stambeni se posrednik vraćao predvorjem trljajući ruke.

- Lijepo, lijepo, lijepo... Ah, vidim da smo donijeli povoljnu odluku ... Istodobno ste i vrlo razboriti, nema ljepšeg smještaja u cijelom New Vorku, a za nekoliko mjeseci ovdje više ništa nećete moći dobiti, ni za lijepe oči ni za novac...- Da, uzimamo ga od prvog u mjesecu.- Vrlo dobro... Nećete požaliti zbog svoje odluke, gospodine Olafson.- Sutra ujutro poslat ću vam ček na taj iznos.- Kako želite... A koja je vaša sadašnja adresa, molim? ... - Stambeni posrednik izvadi bilježnicu te navlaži jezikom krnje-tak olovke.- Napišite Hotel Astor. - Stupila je ispred muža. - Naše su stvari trenutačno pohranjene.Gospodin Olafson porumeni.- I... ovoga... molim lijepo, željeli bismo imati imena dviju osoba u gradu Nevv Vorku.- Zaposlen sam kod Keating and Bradlev, vodoinstalacije, 43 Park Avenue ...- Netom je postao zamjenik upravitelja - nadoda gospoda Olafson.Kada su izašli na Drive i hodali prema centru nasuprot silovitom vjetru, ona uzvikne:- Dragi, toliko sam sretna... Sad će se uistinu isplatiti živjeti.- Ali zašto si mu rekla da stanujemo u Astoru?- Nisam mu valjda mogla kazati da stanujemo u Bronxu? Mislio bi da smo Zidovi pa nam ne bi htio iznajmiti stan.- Pa dobro znaš da ne volim takve stvari.- Pa lijepo, onda ćemo se bar za kraj tjedna preseliti u Astor, ako si tako istinoljubiv... Nikada u životu nisam odsjela u velikom hotelu u centru grada.- Oh, Bertha, radi se o principu... Nije mi drago da si takva.Okrenula se i pogledala ga trzajući nosnicama.- Ti si takav mlakonja, Billv ... O bože, kamo sreće da sam za muža uzela muškarca.Uhvatio ju je za mišku.- Idemo gore - osorno je rekao okrenuvši glavu od nje. Penjali su se poprečnom ulicom među gradilištima. Na ugluje još stajala trošna polovica seljačke kuće od drvene oplate. Bi-39jaše to pola sobe sa zidnim tapetama na plave cvjetiće izjedenim smeđim mrljama, zadimljeno ognjište, rastavljeni ugrađeni kre-denc te preklopljeni krevetni okvir od željeza.Tanjuri beskonačno klize kroz Budove masne prste. Zadah sudoperina i vruće sapunice. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i složi na sušilo dugonosom židovskom momku za brisanje. Koljena vlažna od prelijevanja, mast mu plazi po podlakticama, laktovi mu se grče.- K vragu, nije ovo poso za bijela čovjeka.- Nije me briga sve dotle dok jedem - reče židovski dječak nadglasavši lupanje tanjura i zveket i ključanje ognjišta gdje su tri uznojena kuhara pržila jaja i šunku i pljeskavice i krumpire i kosanu usoljenu govedinu.- Pa da, jedem dobro - reče Bud pa prijeđe jezikom po zubima, iščeprkavši iver slana mesa te ga prignječi jezikom o nepce. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i složi na sušilo dugonosom židovskom momku za brisanje. Kratka stanka. Židovski momak pruži Budu cigaretu. Stajahu oslonjeni na slivnik.- Ne moš zaradit novaca ako pereš suđe. - Cigareta je podrhtavala na debeloj usni židovskog momka dok je govorio.- Ovo nije poso za bijela čovjeka, nipošto - reče Bud. - Bolje je biti konobar, primaš napojnice.Čovjek u smeđem pustenom šeširu uđe iz blagovaonice kroz mimohodna vrata. Bijaše to čovjek krupne vilice i prasećih očiju, a ravno iz sredine usta stršala mu je duga cigara. Bud sretne njegov pogled te osjeti kako mu utrobu kvrči hladan odsjev.- Ko je to? - šapne on.- Pojma... Valjda neki gost.- Zar ti ne izgleda kao kakav detektiv?- Kako da, do vraga, znam? Nikad nisam bio u zatvoru. Židovski momak pocrveni i isturi čeljust.Raznosač suda odloži novu hrpu prljavih tanjura. Dvaput okolo malom krpum, uroni, isperi i slazi na sušilo. Kad se čovjek u smeđem pustenom šeširu vratio kroz kuhinju, Bud je upro pogled u svoje crvene masne ruke. Pa što, do vraga, čak i ako je detektiv... Kada je Bud završio s pranjem, odtumara do vrata brišući ruke, uzme s kuke kaput i šešir pa šmugne kroz sporedni izlaz na ulicu pokraj kanta za smeće. Lud je što žrtvuje dvije satnice. U optičarovu izlogu sat je pokazivao dva i dvadeset pet. Šetao je Broadvvavem, prešao Lincoln Square pa Colum-bus Circle, sve više kroz poslovni centar, prema središtu zbivanja gdje će biti veća gužva ljudi.40Ležala je privukavši koljena do brade, čvrsto navukavši spa-vaćicu pod nožnim prstima.

- Daj, ispruži se i spavaj, draga... Obećaj majci da ćeš spavati.- Zar tata neće doći da me poljubi za laku noć?- Hoće kad dođe kući; pošao je natrag u kancelariju, a mama ide gospođi Spingarn igrati euchre.- Kad će tata doći kući?- Ellie, rekla sam, spavaj... Ostavit ću upaljeno svjetlo.- Nemoj, mama, onda nastaju sjene... Kad će tata doći kući?- Kad dođe, došao je. - Gasila je plinsko svjetlo. Sjene iz kutova udruže krila i zajedno se zalete. - Laku noć, Ellen.Svjetla pruga vrata sužavala se za mamom, polako se sužavala u nit uzduž i po stropu. Škljocne kvaka; koraci se udalje niz predvorje; zalupe ulazna vrata. Negdje u tihoj sobi tiktakao je sat; izvan stana, izvan kuće kotači i topot kopita, udaljeni glasovi; tutnjava se povećavala. Bijaše crno osim dviju niti svjetla koje su u uglu vrata stvarale obrnuto slovo L.Ellie bi voljela ispružiti noge, ali se toga bojala. Nije se usuđivala skinuti pogled s obrnutog slova L u uglu vrata. Ako sklopi oči, svjetlost će ugasnuti. Iza kreveta, iz zavjesa na prozorima, iz ormara, ispod stola - sjene su se škripeći gurale prema njoj. Čvrsto se držala za gležnjeve i stiskala bradu među koljena. Jastuk se napuhao od sjene, sjene su se muvale i klizile u krevet. Ako sklopi oči, svjetlost će ugasnuti.Crna spiralna galama napolju otapala se kroz zidove i trzala priljubljene sjene. Jezik joj je lupao o zube poput tiktakanja sata. Ruke i noge bijahu joj ukočene; vrat joj bijaše ukočen; vris-nut će. Nadjačat će vriskom vanjsku galamu i šumove, Vrisnuti da je čuje tata, da tata dođe kući. Suzdrži dah i ponovno zakriči. Tako da tata dođe kući. Sjene su uz riku teturale i plesale, sjene su se okretale posvuda unaokolo. Onda je zaplakala, oči su joj bile pune olakotnih toplih suza, tekle su joj po obrazima i u uši. Okrenula se i ležala plačući zarinuvši lice u jastuk.Plinske svjetiljke drhte na tren po ulicama ljubičastim od studeni, a onda se gase u blijedoj zori. Gus McNiel, očiju još slijepljenih od sna, ide pokraj svojih kolica, njišući žičanu košaru s bocama mlijeka, zastajkujući kod vrata, skupljajući prazne boce, penjući se uz ledene stepenice, prisjećajući se vrsta A i B i polulitarki vrhnja i kiselog mlijeka dok nebo iza zidnih vijenaca, rezervoara, vrhova krovova i dimnjaka postaje ružičasto i žuto. Mraz bliješti na ulaznim stepenicama i rubnjacima. Konj41obješene glave teško klima od vrata do vrata. Na zaleđenom pločniku počinju se ocrtavati tamne stope. Ulicom se truckaju teška pivarska kola.- Kako je, Mike, malo smrznuto, je l da? - viče Gus McNiel policajcu koji mlatara rukama na uglu Osme avenije.- Zdravo, Gus. Krave još uvijek daju mlijeko?Bijeli je dan kad on naposljetku udara uzdama po konjskim olinjalim sapima i vraća se u mljekarnu dok prazne boce poskakuju i zvekeću u kolicima iza njega. Na Devetoj aveniji iznad njegove glave vlak klopoćući juri prema centru grada iza male zelene lokomotive koja ispušta kuglice dima, bijele i guste kao pamuk, koje se rastapaju u oštrom zraku među ukočenim kućama crnih prozora. Prve sunčeve zrake ističu pozlaćeni natpis DA-NIEL McGILLVCUDDV - VINA I ŽESTOKA PIĆA na uglu Desete avenije. Jezik Guša McNiela je suh a zora ima slankast okus u njegovim ustima. Limenka piva bila bi prava stvar za momka po ovako hladnom jutru. Zaokreće omotavši uzde oko biča te skače preko kotača. Obamrle noge ga štrecaju pri dodiru s pločnikom. Teško gazeći, kako bi ponovno satjerao krv u nožne prste, gura se kroz okretna vrata.- Pa, vrag neka me nosi ako ovo nije mljekar koji nam nosi pola litre vrhnja za kavu.Gus pljune u svježe nalaštenu pljuvačnicu pokraj tezge.- Uh, što sam ožednio...- Jamačno opet piješ previše mlijeka, Gus - mrmlja krčmar sa svog četvrtastog lica sličnog odresku.Salun vonja po laštilu za mjed i po svježoj piljevini. Traka crvenkastog sunčeva svjetla miluje kroz otvoreni prozor stražnjicu gole dame koja na slici pozlaćena okvira iza tezge počiva, mirna kao tvrdo kuhano jaje, na krevetu od špinata.- Daklem, Gus, što izvolijevaš u lijepo ladno jutro ko što je ovo?- Pa, može jedna piva, Mac.U čaši se pjena diže, podrhtava i prelijeva. Krčmar drvenom lopaticom prelazi po rubu, pušta da se pjena na trenutak staloži, a onda ponovno stavlja čašu ispod lagano zadahtane slavine. Gus udobno odlaže petu na mjedenu ogradu.- Daklem, kako poslovi?Gus istrusi čašu piva i stavlja dlan na vrat prije nego što će njime obrisati usta:- Došao mi je do grla ... Reći ću ti što ću učiniti, poći ću na Zapad, zaposjesti besplatnu zemlju u Sjevernoj Dakoti ili negdje drugdje pa uzgajati žito... Podosta se razumijem u po-Ijodjeljstvo... Ovaj život u gradu ništa ne vrijedi.42

- Kako će to primiti Nellie?- Isprva joj se to neće mnogo svidjet, voli kućnu udobnost i sve stvari na koje je naviknuta, ali mislim da će joj biti drago kad bude tamo, i tako. Ovo nije život ni za nju ni za mene.- U tom imaš pravo. Ovaj grad ide u propast... Ja i supruga ćemo, mislim, jednog dana, uskoro, ovo prodati. Ako bi mogli kupiti zgodan prijatan restoran izvan grada ili gostionicu uz cestu, to bi nam odgovaralo. Imam u vidu mali posjed prema Bronxvilleu, do tamo se lako dođe kolima. - Zamišljeno prinese bradi pesnicu u obliku malja. - Dosadilo mi da svake noći izbacujem ove proklete pijance. Kog vraga sam otišao iz ringa, bokca ti, nego zato da se prestanem boksati? Baš sinoć se dvojica dohvatila, a ja sam morao obraditi obojicu da pročistim lokal... Dosadilo mi je da se mlatim sa svakim pijancem na Desetoj aveniji ... Bi li nešto popio na moj račun?- Joj, bojim se da će to Nellie na meni nanjušiti.- Oh, za to nek te ne boli glava. Nellie bi morala biti naučena da malo piješ. Njezin stari voli popiti.- Časna riječ, Mac, otkad sam se oženio, ni jedanput se nisam nakresao.- Ne zamjeravam, ti. Ona je zbiljam slatka curica, ta Nellie. One njezine kovrčice na čelu ima da zalude čovjeka.Drugo pivo tjera pjenušavu oporu vrućinu u vrške Gusovih prstiju. U smijehu se udara po bedru.- Ona je krasotica, evo što je ona, Gus, izgleda kao dama i...- Daklem, onda idem k njoj kući.- Ti sretni mladi vraže, ideš kući u krevet sa ženom kad svi mi počinjemo raditi.Gusovo crveno lice još se više zacrveni. U ušima mu odzvanja.- Katkad je ona još u krevetu ... Do viđenja, Mac. Ponovno teška koraka izlazi na ulicu.Jutro je postalo sumorno. Olovni oblaci nadvise se nad gradom.- Miči se, ti stara kosti i kožo! - vikne Gus trzajući konju glavu. Jedanaesta avenija puna je ledene prašine, škripavog štropota kotača i udaraca kopita po kaldrmi. Preko željezničkih tračnica dolazi cilik zvona s lokomotive i klaparanje teretnih vagona na skretnici. Gus je u krevetu sa ženom i nježno joj govori: Čuj, Nellie, ti ne bi imala ništa protiv da pođemo na zapad, je li? Ispunio sam molbu za besplatne obradive površine u državi Sjevernoj Dakoti, dobra zemlja crnica gdje možemo zgrnuti bogatstvo uzgajajući žito; neki se obogate u pet bogatih žetava... Na43svaki način, zdravije je za djecu ... »Hello, Mike!« Onaj jadni stari Mike još je na svom mjestu. Hladan je posao policajaca. Bolje je uzgajati žito i imati veliku seljačku kuću i suše i svinje i konje i krave i piliće... Lijepa kovrčava Nellie hrani piliće pred kuhinjskim vratima...- Čuj ti, Krista ti boga... - viče Gušu čovjek s ruba pločnika. - Pripazi, vagoni!Usta u vrisku zjape ispod kape sa štitnikom, maše zelena zastavica.- Svemogući Bože, ja sam na tračnicama.U trzaju okreće glavu konja. Sudar razdire kola iza njega. Vagoni, konj, zelena zastavica, crvene kuće kovitlaju se i mrve u crnini.

44

III. DOLARIPosvuda duž ograda bijahu lica; na otvorima za zrak bijahu lica. Prema zavjetrini dopiraše ustajao zadah od bačvastog parobroda koji je bio na sidrištu, malko nagnut na jedan bok, s žutom karantenskom zastavom koja je vijorila na glavnom jarbolu.- Dao bih milijun dolara - reče starac odmarajući se - da znam zašto oni dolaze.- Tek tako, latice - odvrati mladić koji je sjedio na krmi. -Nije li ovo zemlja velike šanse?- Ipak znam jedno - kazao je starac. - Kad sam bio dječak, divlji Irci dolazili su na proljeće s prvim plovama čepa... Sada više nema čepa, a ovi ljudi, bog zna odakle dolaze.- Ovo je zemlja velike šanse.Mladić mršava lica čeličnih očiju i tanka nosa nadsvođena izvinutim obrvama zavalio se na okretnoj stolici digavši noge na svoj novi stol od mahagonijeva furnira. Koža mu bijaše blijeda, a usne lagano napućene. Meškoljio se na okretnoj stolici promatrajući male ogrebotine što su ih njegove cipele ostavljale na polituri. K vragu, baš me briga. Onda se naglo uspravi u stolici tako da je stolac zaškripao, i lupne se stisnutom pesnicom po koljenu.- Rezultati! - uzvikne on. - Već tri mjeseca sjedim i žuljani guzicu na ovoj okretnoj stolici... Kakvog ima smisla diplomirati pravo i položiti pravosudni ispit ako ne mogu naći nikoga da ga zastupam?Mrko odmjeri zlatni natpis kroz vrata od mutna stakla.NRVDLAB EGROEG kintejvdo

Nivvdlab, Velšanin. Skoči na noge. Već tri mjeseca čitam svakog dana ovaj prokleti natpis natraške. Poludjet ću. Idem van na ručak.Naravna prsluk i otrese rupčićem mrljice prašine s cipela, a onda, pridajući licu namršten izraz duboke zaokupljenosti, pohrli iz kancelarije, otkaska niza stepenice te iziđe na Maiden Lane. Pred restoranom

pročita glavni naslov rumenog posebnog izdanja: JAPANCI ODBIJENI IZ MUKDENA. Kupio je novine i pre-savinuo ih pod miškom ulazeći kroz okretna vrata. Sjedne za stol i pažljivo stane čitati jelovnik. Sad ne smijem biti rastrošan.- Konobar, donesite mi porciju kuhanih krumpira New En-gland, krišku kolača od jabuka i kavu.Nosati konobar zapiše narudžbu u blok, a onda je odmjeri krajičkom oka, važno se namrštivši... Ovako ruča odvjetnik bez klijenata. Baldvvin se nakašlje i razgrne novine... Trebalo bi malo oživjeti ruske obveznice. Ratni veterani posjetili predsjednika ... JOŠ JEDNA NESREĆA NA PRUZI U JEDANAESTOJ AVENIJI. Ozbiljno ozlijeđen mljekar. Gle, pa to bi mogla biti lijepa mala parnica za naknadu štete.Augustus McNiel, 253 W. Četvrta ulica, vozač mljekarskih kola za Mljekarsku kompaniju Excelsior, jutros je teško ozlijeđen kada je teretni vlak koji je vozio natraške po pruzi New York Centrala ...Trebao bi tužiti željeznicu. Bogara ti, moram se dokopati tog čovjeka i nagovoriti ga da tuži željeznicu ... Još nije došao k svijesti... Možda je mrtav. Dapače, onda ih može tužiti njegova žena... Još danas popodne idem u bolnicu ... Stići ću prije bilo koga od onih nadriodvjetnika. Odlučno grizne kruh i snažno ga prožvače. Ni govora; poći ću mu doma da vidim je li tamo žena ili majka, ili tako nešto: Oprostite mi, gospođo McNiel, što vam smetam u vašoj dubokoj tuzi, ali trenutačno se bavim istragom ... Da, zastupam istaknute interese ... Ispije posljednji gutljaj kave te plati račun.Neprekidno ponavljajući u sebi 253 W. Četvrta ulica, ukrca se na Broadvvavu u tramvaj za predgrađe. Išao je na zapad četvrtom ulicom, uz Washington Square. Stabla su širila krhke ljubičaste grane u nebo golubinje boje; sučelice su kuće širokih prozora blistale vrlo ružičaste, nehajne i imućne. Pravo mjesto stanovanja za odvjetnika s velikom uhodanom kancelarijom. Razmislit ćemo o tome. Prešao je Šestu aveniju te išao ulicom sve do prljavog Zapadnog predgrađa gdje je zaudaralo po stajama, a pločnici bijahu obasuti hrpama smeća i vrvjehu djecom. Zamisli život ovdje među prostim Ircima i strancima, otpadom svijeta. Na broju 253 bilo je više zvona bez imena. Žena s pamuč-46nim rukavima zavrnutim na mišicama kobasičastog oblika pomoli kroz prozor sijedu čupavu glavu.- Možete li mi reći stanuje li ovdje Augustus McNiel?- Onaj koji leži tamok u bolnici. Pa naravno da stanuje.- Da, taj. Ima li on kakvu rodbinu koja ovdje stanuje?- A što biste tjeli od njih?- Radi se o malom poslu.- Idite gore na najviši kat i tamok ćete nać njegovu žemsku ali vrlo vjerojatno vas ona neće moći primit... Jadnica je jako zabrinuta za svoga muža, ta tek su osamnaest mjeseci u braku.Stepenice su bile pune tragova blatnjavih stopa, a tu i tamo bijahu poprskane otpacima što su ispali iz kanta za smeće. Gore nađe svježe obojena tamnozelena vrata te pokuca.- Tko je? - zapita ženski glas od kojega je malko zatreperio. Sigurno je mlada.- Je li unutra gospođa McNiel?- Da - ponovno se začu ugodan ženski glas. - Tko je to?- Radi se o poslu u vezi s nesrećom gospodina McNiela.- Je li o nesreći?Vrata se otvore u malim opreznim trzajima. Imala je oštro izvajan bisernobijel nos i bradu i gomilu valovite crvenosmeđe kose koja je u malim glatkim kovrčicama okruživala njezino visoko usko čelo. Sive oči, oštre i sumnjičave, netremice su ga gledale u lice.- Smijem li na trenutak s vama razgovarati o nesreći gospodina McNiela? S tim su vezane stanovite pravne činjenice i smatram svojom dužnošću da vam ih saopćim ... Uzgred budi rečeno, nadam se da mu je bolje.- Oh, da, došao je k svijesti.- Smijem li ući? To je pomalo dugo da objasnim.- Mislim da možete. - Njezine napućene usne splasnu u usiljen smiješak. - Mislim da me nećete pojesti.- Ne, neću nipošto. - Uzrujano se nasmije iz grla. Odvela ga je u zamračenu sobu za dnevni boravak.- Neću dignuti rebrenice da ne vidite nered koji posvuda vlada.- Dopustite mi da se predstavim, gospođo McNiel... Geor-ge Baldwin, 88 Maiden Lane ... Znate, ja sam stručnjak za ovakve slučajeve ... Da vam sve jezgrovito izložim ... Vaš muž je pregažen i zamalo usmrćen uslijed kažnjive, a možda i krivične nemarnosti službenika Nevv York Central Railroad. Postoje puni i opravdani razlozi za tužbu protiv željeznice. Znate, imam razloga da vjerujem da će Mljekarska kompanija Excelsior podnijeti tužbu zbog pretrpljenih gubitaka, konja i kolica i tako dalje ...47- Mislite reći da smatrate da Gus ima više izgleda da osobno dobije odštetu?

- Točno.- Sto mislite, koliko bi mogao dobiti?- Pa, zavisi o tome koliko je teško ozlijeđen, o stavu suda, a možda i o vještini odvjetnika.... Mislim da je deset tisuća dolara umjerena svota.- A ne tražite nikakav predujam?- Odvjetniku se rijetko plaća honorar prije nego što je slučaj uspješno okončan.- A vi ste odvjetnik, časna riječ? Nekako mi izgledate premladi za odvjetnika.Sive oči sijevnu u njegove. Oboje se nasmiju. Osjećao je kako ga podilazi topla neobjašnjiva struja.- Pa ipak sam odvjetnik. Stručnjak sam za ovakve slučajeve. Da znate, prošlog utorka dobio sam šest tisuća dolara za klijenta kojega je ritnuo konj omnibusa što je vozio u okretištu ... Kao što možda znate, upravo o ovom trenutku uvelike se agitira da se posve ukine povlastica željezničke pruge na Jedanaestoj aveniji... Mislim da je ovo najpogodniji trenutak.- Čujte, govorite li vi uvijek ovako, ili je to samo poslovno? Zabacio je glavu i nasmijao se.- Jadni stari Gus, uvijek sam govorila da ima sretnu žicu. Dječje cmizdrenje tanko se probije u sobu kroz prezid.- Što je to?- Ništa, beba... Mala bitanga ne zna ništa drugo nego cviliti.- Znači, imate djecu, gospođo McNiel? - Ta ga pomisao nekako ohladi.- Samo jedno... A što se može?- Je li on u Traumatološkoj bolnici?- Da, i mislim da će vas pustiti k njemu jer se radi o poslu. Baš užasno ječi.- Kad bih samo mogao naći nekoliko dobrih svjedoka.- Mike Doheny je sve to vidio ... On je u policiji. Dobar je Gusov prijatelj.- Borati, pa imamo slučaj i pol... Oni će sklopiti vansud-sku nagodbu ... Idem ravno u bolnicu.Iz susjedne sobe dopre svježa bujica kmečanja.- Oh, to derište - šapnula je iskrivljujući lice. - Baš bi nam dobro došao novac, gospodine Baldvvin ...- Pa, moram poći. - Uzeo je šešir. - I naravno, učinit ću sve što mogu u ovom slučaju. Smijem li povremeno navratiti da vas izvještavam o napredovanju stvari?48- Nadam se da hoćete.Kad su se rukovali na vratima, činilo se kao da on nikako ne može ispustiti njezinu ruku. Porumenjela je.- Onda, zbogom i hvala vam lijepa što ste me posjetili -kruto će ona.Baldvvin je ošamućeno posrtao niza stepenice. Glava mu bijaše puna krvi. Najljepša žena koju sam ikada vidio u životu. Vani je počeo padati snijeg. Snježne pahuljice bjehu hladna kra-domična milovanja po njegovim zažarenim obrazima.Nebo nad Parkom bijaše išarano sitnim oblacima šiljasta repa kao polje puno bijelih pilića.- Čuj, Alice, pođimo ovom stazicom.- Ali, Ellen, tata mi je rekao da ravno iz škole pođem kući.- Bojiš se!- Ali, Ellen, oni grozni otmičari...- Rekla sam ti da me više ne zoveš Ellen.- Pa dobro, onda Elaine, Elaine ljiljan-djeva Astalota. Ellen je na sebi imala novu plisiranu haljinu crne straže.Alice je nosila naočale, a noge su joj bile tanke kao ukosnice.- Bojiš se!- Na onoj klupi sjede užasni muškarci. Dođi sa mnom, lijepa Elaine, idemo kući.- Ja ih se ne bojim. Mogla bih letjeti kao Petar Pan, da hoću.- Zašto onda ne poletiš?- Sad mi se ne da. Alice je počela cmizdriti:- Oh, Ellen, mislim da si zločesta... Pođi sa mnom kući, Elaine.- Ne, šetat ću Parkom.Ellen se zaputi niza stepenice. Alice je trenutak stajala na najgornjoj stepenici, držeći ravnotežu najprije na jednoj pa na drugoj nozi.- Bojiš se, bojiš se, bojiš se! - uzvikne Ellen. Alice otrči cmizdreći:- Reći ću tvojoj mami.Ellen je šetala po asfaltiranoj stazi među nasadima ukrasnog grmlja bacajući noge visoko u zrak.Ellen je u novoj haljini od plisirane »Crne straže« što ju joj je mamica kupila kod Hearna, hodala asfaltiranom stazom, izba-cajući noge visoko u zrak. Na ramenu nove haljine od plisirane »Crne straže« što ju je mamica kupila kod Hearna, bijaše srebrni broš od češljike. Elaine od Lammermoora će

se udati. Zaručnica. Uangnaan nainainai, razlijegahu se gajde prolazeći kroz raž. Muškarac na klupi ima povez preko jednog oka. Stražarljiv crn povez. Crn Stražarljiv povez. Otmičar Crne Straže, među šuštavim grmljem otmičari čuvaju svoju Crnu Stražu. Ellenini nožni prsti više se ne izbacuju u zrak. Ellen se strahovito boji otmičara Crne straže, krupnog smrdljivog čovjeka od Crne straže s povezom preko oka. Boji se odjuriti. Njezine oteščale noge stražu po asfaltu čim pokušava brzo pojuriti stazom. Boji se okrenuti glavu. Otmičar Crne Straže je tik iza nje. Kad stignem do stupa svjetiljke, odjurit ću do dadilje i do djeteta, kad stignem do dadilje i do djeteta, odjurit ću do velikog stabla, kad stignem do velikog stabla... Oh, tako sam umorna... Odjurit ću u Central Park Wets pa onda kući ulicom. Bojala se okrenuti. Trčala je, a sve ju je nešto sa strane probadalo. Trčala je sve dok joj usta nisu poprimila metalni okus centi.- Zbog čega trčiš, Ellie? - zapita Gloria Dravton koja je pred Norelandsom preskakala preko konopa.- Zato što sam htjela - zadahtalo će Ellen.Sumračni sjaj vinske boje mrljao je muslinske zavjese i prelijevao se u plavoj polusjeni sobe. Stajahu za stolom jedno nasuprot drugom. Iz lonca s narcisama, još umotana u svileni papir, zvjezdoliki su cvjetovi blistali mutnom fosforescencijom, šireći vlažan miris zemlje zapleten u nehajno štrecav parfem.- Lijepo od vas što ste mi ih donijeli, gospodine Baldvvin. Sutra ću ih odnijeti Gušu u bolnicu.- Za ime Boga, ne zovite me tako.- Kad mi se ne sviđa ime George.- Svejedno mi je, meni se sviđa tvoje ime, Nellie.Stajao je gledajući je; mirisna oteščalost obavijaše mu se oko miški. Ruke su mu se objesile poput praznih rukavica. Njezine su oči bile crne, raširene, njezine su se usne napućivale prema njemu preko cvijeća. Trgnula je ruke uvis pa prekrila lice. Njegova je ruka bila oko njezinih malih slabašnih ramena.- Časna riječ, George, moramo biti oprezni. Ne smiješ ovamo dolaziti ovako često. Ne želim da me sve one stare kvočke u zgradi stanu ogovarati.- Za to ne brini... Ne smijemo se brinuti ni za što.- Ovaj tjedan ponašam se kao da sam luda ... Moram prestati.- Ne misliš valjda da se ja ponašam normalno? Bogom ti se kunem, Nellie, nikada prije nisam učinio ništa ovakvog. Nisam ja takav čovjek.U smijehu je otkrila svoje pravilne zube:50

- Oh, nikad se ne zna s muškarcima.- Valjda ne misliš da bih na ovaj način jurio za tobom da ovo nije nešto izvanredno i izuzetno? Nikada nisam volio nijednu prije tebe, Nellie.- Dobar vic.- Ali je živa istina... Nikada se nisam bavio takvim stvarima. Isuviše sam radio da završim Pravni fakultet pa nisam imao vremena za žene.- Rekla bih da sad nadoknađuješ izgubljeno vrijeme.- Oh, Nellie, ne govori tako.- Na časnu riječ, Georgv, moram ovo prekinuti. Što ćemo učiniti kad Gus iziđe iz bolnice? A ja zanemarujem dijete i sve.- Isukrste, svejedno mi je što bude ... Oh, Nellie. Okrene njezino lice. Pritisnu se jedno uz drugo, njišući se,usta su im se bijesno miješala.- Pazi, zamalo smo prevrnuli svjetiljku.- Bože, divna si, Nellie.Glava joj je klonula na njegova prsa, osjećao je kako ga svega prožima opojnost njezine razmršene kose. Bilo je mračno. Zmije svjetla s ulične svjetiljke zelenkasto su se obavijale oko njih. Njezine oči dižu pogled u njegove, zastrašujuće, svečano crne.- Čuj, Nellie, idemo u susjednu sobu - prošaptao je tihim uzdrhtalim glasom.- Unutra je beba.Odvojiše se, ruke im bijahu hladne, gledali su jedno drugo.- Dođi pa mi pomozi. Unijet ću kolijevku ovdje ... Pazi da ne probudimo malu ili će ona drečati kao divlja.Glas joj bje promuklo napukao.Djetence je spavalo, njezino malo kaučukasto lice bijaše smireno, a sićušne ružičaste pesnice stisnute na pokrivaču.- Djeluje sretna - reče on i usiljeno zahihoće.

- Šuti! Zar ne možeš šutjeti? ... Hajde, izuj cipele ... Ovdje je bilo dosta gaženja muških cipela... Georgv, ja ne bih ovo činila, ali jednostavno ne mogu odoljeti...Pipao je za njom u mraku.- Draga...Nespretno se bacio na nju, dišući ludo i duboko.- Flatfoot, ti nas zezaš ...- Ne, časna riječ, kunem se grobom moje majke, to je istina... 37. južna širina, a 12. zapadna dužina... Idite tamo pa pogledajte ... Na taj otok iskrcali smo se u čamcu dragog oficira kad je potonuo Elliot P. Simkins, tamo je bilo četiri muških i če-51trdeset i sedam ženskih, uključujući žene i djecu. Nisam li ja onom momku reporteru ispričao sve o tome i to je objavljeno u svim nedjeljnim novinama?- Čuj, Flatfoot, kako su te, do vraga, uspjeli odande izvući?- Na nosilima su me odnijeli, dabogda crknuo ako lažem. Neka budem kučkin sin ako nisam tonuo, uranjao u more pramcem, kao stari Elliot P.Glave zabačene na debelim šijama ispuste salve smijeha, zveknu čaše po malome stolu zamrljanom krugovima, bedra su odzvanjala od udaraca, udarahu jedan drugog laktom u rebra.- A kolko je momaka bilo u čamcu?- Šest, i gospodin Dorkins, drugi oficir.- Sedam i četiri su jedanaest... Ti majku!... Četiri i tri je-danajstine žemskih po glavi ... Otok i pol!- Kad polazi slijedeći trajekt?- Radije ispijmo još jednu čašicu u to ime ... Hej, Charlie, puni čaše!Emile mune Čonga u lakat:- Izađi van na trenutak. J'ai que'quechose a te dire. čongove su oči bile vlažne, malko je posrtao dok je za Emi-leom išao u vanjski bar:- O le p'tit mysterieux.- Slušaj, moram posjetiti prijateljicu.- Oh, to tebe muči, je l da? Uvijek sam govorio da si ti lukav momak, Emile.- Čuj, na ovoj ceduljici je moja adresa za slučaj da je zaboraviš: 945, Zapadna 22. ulica. Možeš onamo poći i spavati ako nisi previše naljoskan, i da nisi doveo nikakve prijatelje ni ženske i tome slično. Ja sam u dobrim odnosima s gazdaricom i ne želim to pokvariti... Tu comprends.- A ja sam te htio odvesti na ludi tulum... Faut faire un peu la noće, nom de dieu!...- Ujutro moram na posao.- Ali, u džepu imam plaću za osam mjeseci...- U svakom slučaju, dođi sutra oko šest sati. Čekat ću te.- Tu m'emmerdes tu sais avec tes manieres. - Congo usmjeri mlaz pljuvačke prema pljuvačnici u uglu bara te se namršten vrati u stražnju prostoriju.- Hej, sjedni, Čongo; Barnev će otpjevati The Bastard King of England,Emile uskoči u tramvaj i odveze se prema gornjem dijelu grada. Siđe na Osamnaestoj ulici te se zaputi na zapad, prema Osmoj aveniji. Na drugim vratima od ugla bijaše mala prodavaonica. Nad jednim je prozorom pisalo SLASTIČARNICA, a iznaddrugoga DELIKATESE. A bijelo emajlirana slova na sredini staklenih vrata objavljivala su: Emile Rigaud, prvorazredne poslastice. Emile uđe. Zvrcne zvono na vratima. Tamnokosa punašna žena s crnim dlakama iznad kutova usta drijemala je za tezgom. Emile skine šešir.- Bonsoir Madame Rigaud.U trzaju je digla pogled a onda u dubokom osmijehu pokazala dvije jamice.- Tieng c'est comme ča qu'ong oublie ses ami-es - reče tut-njavim glasom iz Bordeauxa. - Evo već tjedan dana kako sebi govorim, Monsieur Loustec zaboravlja svoje prijatelje.- Više uopće nemam vremena.- Mnogo posla, mnogo novaca, heing?Kad se smijala, tresla su joj se ramena i velike sise ispod tijesnog plavog steznika. Emile namigne:- Moglo bi biti i gore ... Ali dosta mi je konobarenja... To je tako naporno, a konobara nitko ne poštuje.- Vi ste ambiciozan čovjek, Monsieur Loustec.- Que voulez-vous? - Porumenio je i plašljivo rekao. - Zovem se Emile.Mme Rigaud zakoluta očima prema stropu:- Tako se zvao moj pokojni muž. Naviknuta sam na to ime. Teško je uzdahnula.— A kako idu poslovi?- Comme ci, comme ča... Šunka je opet poskupila- To radi mesarski trust iz Chicaga... Zatvore tržište svinjetinom da dignu cijene, tako se zarađuje novac.

Emile zamijeti da ga izbuljene crne oči Mme Rigaud ispit-Ijivo mjerkaju.- Prošli put mi se toliko svidjelo vaše pjevanje... Često sam na to mislio... Glazba razveseljuje čovjeka, je l da?Jamice Mme Rigaud istezale su se i istezale dok se smješkala:- Moj jadni muž nije imao sluha... To me silno žalostilo.- Ne biste li mi večeras mogli nešto otpjevati?- Ako želite, Emile ... Ali, nema nikoga da dvori mušterije.- Otrčat ću unutra kad čujemo zvono, ako dopuštate.- Vrlo dobro... Naučila sam novu američku pjesmu ... C'est chic vous savez.Mme Rigaud zaključa blagajnu ključem iz svežnja što joj je visio na pojasu pa kroz staklena vrata prijeđe u prostoriju iza trgovine. Emile ju je slijedio, držeći šešir u ruci.- Dajte mi šešir, Emile.- Oh, nemojte se mučiti.Stražnja prostorija bijaše mala soba za dnevni boravak, sa žutim cvjetičastim zidnim tapetama, starim zavjesama lososovo ružičaste boje, a pod plinskim lusterom s kojega je visila gomila kristala, nalazio se klavir prepun fotografija. Klavirski stolac za-škripi kad je Mme Rigaud sjela. Preleti prstima po dirkama. Emile pažljivo sjedne na sam rub stolice pokraj klavira stavivši šešir na koljena, a lice ispruži prema naprijed tako da ga je ona, dok je svirala, mogla vidjeti krajičkom oka, kako se isteže prema njoj. Madame Rigaud zapjeva:Ko ptica u Meci zlatnoj Prekrasna oku je ona I misliš: kako je sretna I nikakvih briga nema. Ali nije kao što izgleda...Zvonce na vratima trgovine glasno zvrcne.- Permettez - uzvikne Emile te istrči van.- Pola funte bolonjske kobasice, narezane - reče djevojčica s pletenicama. Emile prijeđe nožem po dlanu te pažljivo nareže kobasicu. Na vršcima prstiju vrati se u sobu za dnevni boravak te stavi novac na rub klavira. Madame Rigaud sveudilj je pjevala:Tužno je o proćerdanom misliti životu Znaj da nisu za ženidbu starci Tako je prodana ljepotica Za zlato jednog starca. Ona je ptica u krleci zlatnoj.Bud stajaše na uglu Zapadnog Broadwaya i Franklin Stre-eta jedući kikiriki iz vrećice. Bijaše podne a sav njegov novac je presahnuo. Nad njegovom glavom tutnjaše nadzemna željeznica. Pred očima su mu plesale čestice prašine u prugama sunčeva svjetla što su prodirale kroz armirane nosače pruge. Ne znajući kamo da ode po treći je put slovkao imena ulica. Crna sjajna kočija koju su vukla dva crna blistavosapa konja oštro zakrenu ispred njega za ugao, uz škripu crvenih sjajnih naglo zakočenih kotača po kaldrmi. Na sjedištu pokraj vozača bijaše žuti kožnati kovčeg. U kočiji je muškarac u smeđem tvrdom pustenom šeširu glasno govorio jednoj ženi koja je oko vrata imala sivu pernatu bou a u šeširu siva čapljina pera. Muškarac trgne revolver sve do usta. Konji se propnu te nahrupe usre'd svjetine koja se gurala. Policajci su se laktali kroz njih. Izvuku čovjeka na pločnik, bljuvao je krv, a glava mu je mlitavo visila preko kockasta prsluka. Žena stajaše pokraj njega, visoka i blijeda, u rukama je uvrtala pernatu bou, a sivo perje na njezinu šeširu klimalo se u prugastom sunčevu svjetlu ispod nadzemne željeznice.- Žena ga je vodila u Evropu.. .Deutschland će isploviti u podne. Zauvijek sam mu rekao zbogom. U podne je imao isploviti na Deutschlandu. Zauvijek mi je rekao zbogom.- Miči se s puta! - Policajac opali Buda laktom u želudac. Koljena mu zadršću. Probije se do ruba svjetine i uzdrhtao se udalji. Automatski oljušti kikiriki i stavi ga u usta. Bolje da ostatak sačuva za navečer. Zavrti vrh vrećice te je spusti u džep.Pod lukovitom svjetiljkom koja je prštala ružičastom te ljubičastom svjetlošću, oivičenom zelenim, muškarac u kockastom odijelu mimoiđe se s dvije djevojke. Ovalno lice punih usana djevojke koja mu je bila bliža; njezine oči bijahu poput uboda nožem. Učinio je nekoliko koraka, a onda se okrenuo te ih slijedio pipkajući svoju novu satensku kravatu. Provjeri je li mu čvrsto na svom mjestu dijamantna igla u obliku konjske potkovice. Opet prođe kraj njih. Njezino je lice bilo okrenuto. Možda je ona ... Ne, nije mogao znati. Sva sreća što uza se ima pedeset dolara. Sjedne na klupu i pusti ih da ga preteku. Ne bi mu trebalo da pogriješi te da ga uhapse. One ga nisu primijetile. Slijedio ih je stazom te izišao iz Parka. Srce mu je lupalo. Dao bih milijun dolara za... Molim vas, oprostite, nije li ovo gospođica Anderson? Djevojke su žurno koračale. Izgubi ih iz vida u svjetini što je prelazila Columbus Circle. Hrlio je Broadwayem od bloka do bloka. Pune usne, oči kao ubod nožem. Buljio je u lica žena desno i lijevo. Kamo li je mogla poći? Brzao je Broadvva-yem.Ellen je sjedila pokraj oca na klupi u parku Battery. Gledala je svoje nove smeđe cipele s dugmadi. Bljesak sunčanog svjetla zadržao bi se na vršcima cipela i na svakom malom okruglom dugmetu kada bi zanjihala noge izvan sjene haljine.

- Zamisli kako bi bilo - govorio je Ed Thatcher - da otputujemo u inozemstvo na jednom od ovih linijskih brodova. Zamisli da u sedam dana prijeđemo veliki Atlantik.- Ali tata, što ljudi cijelo to vrijeme rade na brodu?- Ne znam ... Valjda šeću po palubi i igraju na karte i čitaju i rade takve stvari. A osim toga, imaju plesove.- Plesovi na brodu! Mislim da bi se grozno ljuljalo. - Ellen zahihoće.55- Na velikim modernim linijskim brodovima ljudi plešu.- Tata, zašto ne odemo?- Možda jednoga dana hoćemo, ako uspijem uštedjeti novac.- Oh, tata, daj požuri i uštedi mnogo novaca. Mama i tata Alice Vaughan svakog ljeta putuju u White Mountains, ali slijedećeg ljeta idu u inozemstvo.Ed Thatcher pogleda po zaljevu koji se protezao u modrim blistavim površinama u smećkastu maglicu prema Narrovvsu. Kip slobode uzdizao se nesiguran kao mjesečar među kovrča-vim dimom tegljača i jarbolima škuna te nezgrapnim glomaznim masama brodova koji su prevozili opeku te brodica pržinara. Tu i tamo bi blještavo sunce jarko zasjalo na jedru ili na palubnim prostorima parobroda. Crveni su trajekti neprekidno saobraćali amo-tamo.- Tata, a zašto mi nismo bogati?- Ima mnogo ljudi koji su siromašniji od nas, Ellie ... Ti ne bi nimalo više voljela svoga tatu da je bogat, je li?- Oh, da, voljela bih te, tata. Thatcher se nasmije:- Pa, jednoga dana to se može dogoditi... Kako bi ti se svidjela tvrtka: Edward C. Thatcher and Co. stručni knjigovođe?Ellen skoči na noge:- Oh, gle onaj veliki čamac... Na onom brodu željela bih ploviti.- Ono je Harabic - zakriješti kraj njih cocknev glas.- Oh, uistinu? - zapita Thatcher.- Uistnu, gospodne; najljepši brod koji po moru plovi -žustro je objašnjavao odrpanac kriještava glasa koji je sjedio na klupi pokraj njih. Kapa slomljena štitnika od lakovane kože bijaše nabijena na sitno ptičje lice iz kojega se širio lagani zapah viskija:- Da, gospodne, Harabic, gospodne.- Izgleda dobar, velik brod.- Je 'n od najvećih brodva koji plove. Ja sam mlogo put na njem plovio, a i na Majesticu i na Teutonicu, gospodne, jedan i drugi dobri brodovi, iako malo Ijuljkavi na moru, moglo bi se reći. Ovih trijest godina radio sam ko podvornik kod linija Hin-man i White Star, a sada pod stare dane, otpustiše me.- Oh, pa... svi mi kadikad imamo zlu sreću.- A neki od nas imedu je cjelo vrjeme, gospodne ... Bio bi ja sretan čovjek kad bih se mogo vratit nazad u domovinu. Nije ovo mjesto za starca, nego za mlade i za snažne.56Ispružio je prema zaljevu ruku izobličenu od podagre i uperio je prema kipu:- Poglete je, ona gleda naprama Hengleskoj.- Tata, idemo. Ne volim ovoga čovjeka - uzdrhtalo šapne Ellen ocu na uho.- U redu, idemo pogledati tuljane... Do viđenja!- Bi li mi mogli dat za šalicu kafe, gospodne? Na suhu sam. Thatcher stavi deset centi u prljavu kvrgavu ruku.- Čuj, tata, mama je rekla da nikada ne dopustim ljudima da sa mnom razgovaraju na ulici, a ako se to zbudne neka zovnem policajca i da trčim što me noge nose zbog onih groznih otmičara.- Nema opasnosti da mene otmu, Ellie. To se odnosi samo na male djevojčice.- Kad odrastem, hoću li moći tako razgovarati s ljudima na ulici?- Ne, mila, to nipošto.- A da sam dječak, bih li mogla?- Mislim da bi.Pred Akvarijem na trenutak zastanu te pogledaju zaljev. Linijski je brod (na svakoj strani pramca po jedan tegljač rigaše bijeli dim) bio usporedo s njima stršeći nad trajektima i lučkim brodicama. Galebovi su kružili i kriještali. Sunce je mekušno blistalo na gornjim palubama i na velikom žutom dimnjaku s crnom kapom. S prednjeg je jarbola niz zastavica obijesno lepršalo prema škriljevasto sivom nebu.- A mnogi ljudi dola/e iz inozemstva na onom brodu, je li, tata?- Gle, možeš vidjeti... palube se crne od ljudi.

Prelazeći Pedesetitreću ulicu iz pravca East Rivera Bud Korpenning odjednom se obrene pored hrpe ugljena na pločniku. S druge strane hrpe ugljena je sjedokosa žena (u bluzi s čipkastim volanima i s velikom ružičastom kamejom ustobočenom na oblini njezinih bujnih grudiju) promatrala njegovu strnjika-stu bradu i ručne zglavke koji su sirovo visili ispod otrcanih rukava njegova kaputa. Onda začu sebe kako kaže:- Ne bih li vam možda mogo unijet ovu gomilu ugljena unutra, gospođo? - Bud je premještao težinu s noge na nogu.- Naravno da bi to mogo učiniti - reče žena napuklim glasom. - Onaj vražji ugljenar ostavio ga je jutros i rekao da će se vratiti da ga unese. Pretpostavljam da je pijan, kao svi ostali. Ne znam da li da vam vjerujem pa da vas pustim u kuću.- Ja sam sa Sjevera, gospođo - promuca Bud.57- Odakle?- Iz Cooperstovvna.- Hm... Ja sam iz Buffala. Ovo je na svaki način grad za svakog tko je došao iz nekog drugog mjesta... Pa, vjerojatno si provalnikov suučesnik, ali što se tu da, moram prebaciti ugljen u kuću... Uđi, čovječe moj, dat ću ti lopatu i košaru pa ako ti ništa ne padne u hodniku ili na kuhinjski pod, jer je čistačica upravo otišla... naravno, ugljen je morao stići upravo onda kada je pod čist... Dat ću ti dolar.Kad je unio prvu košaru, ona je stražarila u kuhinji. Prazni želudac kruljio mu je od gladi, vrtilo mu se u glavi i teturao je ali je bio sretan što radi umjesto da beskonačno vuče noge po pločnicima, preko ulica, skačući ustranu pred pivarskim kolima, kočijama i tramvajima.- Kako to da nemaš stalan posao, čovječe moj? - zapitala je kad se bez daha vratio s praznom košarom.- Ja mislim da je to jerbo se još nisam naviko na gradske običaje. Rođen sam i odrastao na farmi.- A zbog čega si poželio doći u ovaj užasni grad?- Nisam više mogao izdržati na farmi.- Užasno je to što će postati od ove zemlje ako svi zgodni snažni mladići napuste farme pa dođu u gradove.- Mislio sam da ću naći posao lučkog radnika, gospođo, ali na molovima otpuštaju ljude. Možda bi mogo poć na more ko mornar, ali nitko neće žutokljunca... Već dva dana nisam ništa jeo.- Što je to užasno... Čuj, jadnice, nisi li mogao poći u kakvo prihvatilište ili slično?Kada je Bud unio posljednju košaru, na kutu kuhinjskoga stola našao je tanjur hladnoga gulaša, pola hljeba ustajala kruha i čašu mlijeka koje bijaše malo kiselkasto. Jeo je brzo, jedva žva-čući, a posljednji komadić ustajala kruha stavi u džep.- Dakle, je li ti prijao ovaj mali obrok?- Hvala vam, gospođo. - Kimnuo je punih usta.- Pa, sada možeš poći i hvala ti lijepa.U ruku mu stavi četvrt dolara. Bud žmirne na četvrt dolara u svom dlanu.- Ali, gospođo, rekli ste da ćete mi dati dolar.- Nikad nisam rekla nešto takvo. Kakva zamisao... Zvat ću muža ako odmah ne otiđeš. Zapravo bih najradije obavijestila policiju s obzirom da...Bud bez riječi stavi četvrt dolara u džep te strugne van.- Kakva nezahvalnost! - čuo je ženu kako kune dok je zatvarao vrata za sobom.58Grč mu je vezivao čvorove u želucu. Ponovno skrene istočno i šetao je duž dugih blokova prema rijeci, pritisnuvši pesnice čvrsto ispod rebara. Svakog je trenutka očekivao da će povraćati. Ako to izgubim, neće mi biti dobro. Kada je došao na kraj ulice, leže na sivu gomilu smeća pokraj mola. Iz pivovare što je iza njega zujala dopirao je kašast i sladak zadah hmeljevih plodova. Svjetlo zalazećeg sunca plamtjelo je u prozorima tvornica na obali Long Islanda, blještalo na okancima tegljača, ležalo u otko-sima kovrčavog žutila i narančastila nad brzom smeđezelenom vodom, sijalo na oblim jedrima škune koja je polako plovila protiv struje prema Hell Gate. Bol u njemu popusti. Nešto usplam-tjelo i zažareno kao zalazak sunca prodirale je kroz njegovo tijelo. Sjedne. Bogu hvala, neću ovo izgubiti.U zoru je na palubi vlažno i prohladno. Brodska je ograda mokra kada na nju staviš ruku. Smeđa lučka voda zaudara po umivaonicima, lagano zapljuskuje bokove parobroda. Mornari dižu poklopce s teretnog prostora. Čuje se škripa lanaca i štro-pot male dizalice: tamo visok muškarac u plavom radničkom kombinezonu stoji za polugom usred oblaka pare što ti se poput vlažnog ručnika obavija oko lica.- Mamice, je li zbilja Četvrti srpnja?Majčina ruka čvrsto je zgrabila njegovu odvlačeći ga hodnikom u kojem se nalaze kabine u blagovaonicu. Podvornici gomilaju prtljag u podnožju stepenica.- Mamice, je li zbilja Četvrti srpnja?- Da, dragi, na žalost je ... Grozno je stići na praznik. Ipak mislim da će nas svi doći sačekati.

Odjevena je u plavi serž, ima dugu lepršavu smeđu koprenu, a oko vrata malu smeđu životinju crvenih očiju i zubi koji su pravi zubi. Iz nje dopire miris kuglica protiv moljaca, raspakiranih kovčega i ormara krcatih otpadaka svilenog papira. U blagovaonici je vruće, strojevi blago jecaju iza nepropusne pregrade. On naginje glavu iznad šalice vrućeg mlijeka koje je tek obojeno kavom. Tri udarca zvona. Glava mu se trže uvis. Tanjuri zvekeću a kava se prolijeva od podrhtavanja broda. Zatim potmuo uda-rac i škripa lanaca za sidrenje i postepeno muk. Majčica ustaje te gleda kroz okrugli prozorčić.- Pa, ipak će biti lijep dan. Mislim da će se sunce probiti kroz maglu ... Zamisli, dragi; konačno kod kuće. Ovdje si se rodio, mili.- A danas je četvrti srpnja.59- Zla sreća... Ćuj, Jimmy, moraš mi obećati da ćeš biti na palubi i da ćeš biti vrlo oprezan. Majka mora završiti pakiranje. Obećaj mi da nećeš stvarati nered.- Obećajem.Nožnim prstima zapne na bakrenom pragu pušionice te se ispruži po palubi, ustaje trljajući golo koljeno upravo na vrijeme da vidi kako se sunce probija kroz čokoladne oblake pa kako zapljuskuje crvenom strujom blistavila preko vode boje staklarskog kita. Billy pjegavih ušiju kojemu su roditelji za Roosevelta namjesto za Parkera, kao mama, maše ljudima na žuto bijelom tegljaču svilenom zastavicom veličine rupčića.- Jesi l vidio izlazak sunca? - pita on kao da je sunce njegovo.- Jasna stvar da sam ga vidio kroz svoj okrugli prozorčić -reče Jimmv udaljujući se nakon što je čeznutljivo pogledao svilenu zastavu. Kopno je tik uz drugi bok; posve su blizu zelena obala sa stablima i široke bijele kuće sivih krovova.- Dakle, mladiću, kako se osjećaš što si kod kuće? - pita džentlemen obješenih brkova odjeven u odijelo od tvida.- Je li tamo Nevv York? - Jimmy pokazuje prstom preko mirne vode što se širi pod sunčevim svjetlom.- Točno tako, mladiću, iza onog nasipa od magle leži Manhattan.- Molim vas, gospodine, a što je to?- To je New York ... Znaš, New York je na otoku Manhattan.- Zar je zbilja na otoku?- Pa, što misliš o dječaku koji ne zna da se njegov rodni grad nalazi na otoku?Zlatni zubi d?entlemena u tvidu blješte dok se on smije širom rastvorenih usta. Jimmy šeće po palubi, udara petom o petu, u njemu se sve pjenuša: Nevv York se nalazi na otoku.- Izgledaš baš sretan što stižeš kući, dječače - kaže južnjačka dama.- Oh, i jesam, mogao bih pasti i poljubiti zemlju.- Pa, to je lijep rodoljuban osjećaj... Veseli me što to čujem od tebe.U Jimmvju sve kipi. Poljubiti zemlju, poljubiti zemlju, odjekuje mu u glavi poput zviždanja zviždaljke. Obiđe palubu.- Ono sa žutom zastavom je karantenski brod - govori zdepast čovjek s prstenjem na prstima, on je Židov, čovjeku u tvidu. - Ha, opet smo krenuli... Brzi su, je I da?- Stići ćemo na doručak, na američki doručak, na dobar domaći doručak.Majčica dolazi palubom, leprša njezina smeđa koprena.- Evo ti kaput, Jimmy, moraš ga nositi.- Majčice, smijem li izvaditi onu zastavu?- Kakvu zastavu?- Svilenu američku zastavu.- Ne, mili, sve je spakirano.- Molim te, toliko bih želio imati tu zastavu zato što je četvrti srpnja i sve ostalo.- Nemoj cmizdriti, Jimmy. Kad majka kaže »ne«, onda i misli »ne«.Žalac suza; on guta knedlu pa uzdiže pogled u njezine oči.- Jimmy, spakirana je u zamotak pokrivača učvršćen remenjem a mama se toliko umorila od gnjavaže s tim prokletim torbama.- Ali Billy Jones ima zastavu.- Pogledaj, mili, propustit ćeš mnoge stvari... Ono je kip slobode.Visoka zelena žena u jutarnjoj haljini stoji na otoku uzdižući ruku.- Što joj je ono u ruci?- Zublja, dragi... Sloboda obasjava svijet... A eno nasuprot je Governors Island. Tamo gdje su stabla... I gle, ono je Brooklyn Bridge ... Divan pogled. A pogledaj ona pusta pristaništa ... Ono je Battery... i jarboli i brodovi... a tamo je toranj Trinity Church i Pulitzer Building.Mukanje parobrodskih pištaljki, crveni trajekti što gegavo poput pataka bućkaju bijelu vodu, čitav vlak vagona na deregliji koju gura tegljač što pokraj nje prašti, ispuštajući pamučne oblačke pare, sve jednake po veličini. Jimmvjeve su ruke hladne a u njemu sve prašti i prašti.

- Dragi, ne smiješ se previše uzbuditi. Idemo dolje da vidimo je li majka nešto ostavila u kabini.Traka vode prekrila trijeskama, kutijama trgovina mješovitom robom, korama od naranača, listovima kupusa - sve se više suzuje i suzuje među brodom i pristaništem. Limena glazba blista na suncu, bijele kape, znojava crvena lica, sviraju Yankee Doodle.- To je za ambasadora, znaš, onog visokog čovjeka koji nikad nije izlazio iz svoje kabine.Silazak niz kosi drveni mostić, pazi da se ne oklizneš. Yan-kee Doodle went to town... Sjajna crna lica, bijele emajlirane oči, bijeli emajlirani zubi.- Jes, gosp'đo, jes gosp'đo... Stuck a feather in his hat, an called it macaroni... »Imamo slobodan prolaz kroz carinu.«6061Plavi carinik pokazuje ćelavu glavu dok se duboko klanja... Tamti bumbum BUM BUM BUM ... cakes and sugar candy...- Evo tetke Emily i sviju... Draga, kako je lijepo od tebe što si došla.- Draga moja, čekam ovdje od šest sati!- Bože, što je narastao.Lagane haljine, bljesak broševa, lica gurnuta u Jimmvjevo, miris ruža i tetkove cigare.- Gle, pa on je pravi mali čovjek. Dođite ovamo, gospodine, da vas pogledam.- Onda zbogom, gospođo Herf. Ako vas ikada put dovede u naš kraj... Jimmy, nisam vidjela da si poljubio zemlju, mladiću.- Oh, neodoljiv je, tako je staromodan... tako staromodno dijete.Kočija zaudara na plijesan, uz tandrkanje i ljuljanje napreduje širokom avenijom kovitlavom od prašine, kroz ulice od opeka kiselkasta vonja, pune prljave drečave djece, a cijelo vrijeme na krovu škripe i muklo bubaju kovčezi.- Majčice draga, misliš da neće probiti krov, je l da?- Ne, dragi - ona se smije nagnuvši glavu na jednu stranu. Obrazi su joj rumeni a oči joj se iskre pod smeđom koprenom.- Oh, majčice. - Ustaje i ljubi je u bradu. - Koliko mnogo ljudi, majčice.- To je zbog Četvrtog srpnja.- Što radi onaj .čovjek?- Bojim se da se napio.Na malom postolju presvučenom zastavama drži govor muškarac sijedih zalizaka s malim crvenim podvezicama na rukavima košulje.- Ono je govornik Četvrtog srpnja ... Čita Deklaraciju o nezavisnosti.- Zašto?- Zato što je danas Četvrti srpnja. Bong!... prsne žabica.- Onaj zločesti dječak mogao je preplašiti konja... Četvrti srpnja, dragi, jest dan kada je potpisana Deklaracija o nezavisnosti, 1776. godine za vrijeme Revolucijskog rata. Moj pradjed Harland poginuo je u tom ratu.Nad njima protutnji smiješan mali vlak sa zelenom lokomotivom.- Ono je nadzemna željeznica... A pogledaj, ovo je Dvadeset treća ulica... i Flatiron Building.Kočija oštro zakrene na trg blještav od sunčeva svjetla što zaudara po asfaltu i po svjetini, te se zaustavlja pred visokim62vratima gdje prema njima jure obojeni muškarci s bakrenim dugmadi.- I evo nas u hotelu Pete avenije.Sladoled kod tetka Jeffa, hladan sladak breskvin okus debelo uz nepce. Smiješno, i kad se čovjek iskrca iz broda, još osjeća njihanje. Plavo grumenje sumraka rastapa se u uglastim ulicama gornjega grada. Rakete blistavo brzaju u plavi sumrak, padaju obojene lopte, bengalska vatra, tetak Jeff na stablo pred vratima stambene zgrade prikapča praskalice u obliku kotača te ih pali cigarom. Rimske svjetiljke moraš držati. »Pripazi da okreneš lice, mali.« Vruć mukao udarac i pištanje u rukama, šikću jajolike lopte, crvene, žute, zelene, zadah baruta i oprženoga papira. Niz šištavu blistavu ulicu zvrca zvono, zvrca bliže, zvrca brže. Vrcaju iskre pod kopitima konja koji se riću, protutnji vatrogasna štrcaljka i zakrene za ugao, crvena i zadimljena i bakrena »Vjerojatno na Broadwayu.« Za njim ljestve s kukom i konji šefa vatrogasaca što visoko gaze. Onda sirena kola prve pomoći. »Netko je nastradao.«Sanduk je prazan, zrnca prašine i piljevina zavlače ti se pod nokte kad ga pipkaš, prazan je, ne, u njemu su još neke male drvene vatrogasne štrcaljke na kotačima. Prave pravcate vatrogasne štrcaljke.- Moramo ove ispaliti, tetak Jeff. Oh, ove su najbolje od svega, tetak Jeff.U njima su žabice pa šuštavo brzo odlijeću preko glatkog asfalta ulice, tjeraju ih iskričavi pernati plameni repovi, a za njima ostaje dim kao iza pravih vatrogasnih štrcaljki.Umotan u krevet u visokoj neprijaznoj sobi, vrelih očiju i bolnih nogu.

- Razvojne smetnje, dragi - rekla je majčica kad ga je umotala nagnuvši se nad njega u blistavoj svilenoj haljini opuštenih širokih rukava.- Majčice, kakva je to crna krpica na tvom licu?- To je zato - nasmijala se a ogrlica joj lagano zazvekeće -da majka bude ljepša.Ležao je tako opkoljen visokim ormarima i komodama što su se gurkali laktom. Izvana dopiraše topot kotača i vriska, a tu i tamo u daljini glazbeni orkestar. Noge su ga boljele kao da će otpasti, a kada je sklopio oči, jurio je kroz blještavo crnilo na crvenoj vatrogasnoj štrcaljki koja je bljuvala vatru i iskre i obojene lopte iz svoga šištavog repa.Srpanjsko sunce isticalo je rupe u trošnim rebrenicama kancelarijskih prozora. Gus NcNiel sjedio je u naslonjaču »mor-63ris« odloživši štake između koljena. Lice mu bijaše bijelo i pod-buhlo od mjeseci provedenih u bolnici. Nellie se u slamnatom šeširu s crvenim makovima Ijuljuškala naprijed-nazad u okretnom stolcu za stolom.- Radije dođi ovamo pa sjedni kraj mene, Nellie. Onom odvjetniku možda se neće svidjeti ako te nađe za svojim stolom.Namrštila je nos i ustala.- Gus, tvrdim da si se smrtno preplašio.- I ti bi se preplašila da si doživjela ono što sam ja prošao: željeznički liječnik gurao me i gledao me kao da sam zatvorska ptica, a onaj židovski liječnik kojega je našao odvjetnik govorio je sa mnom kao da sam potpuno nes-po-soban za rad. Borati, posve sam uništen. Ipak, mislim da je lagao.- Gus, učini kako ti kažem. Začepi usta i pusti druge ljude da govore.- Jasna stvar, neću ni pisnuti.Nellie je stajala iza njegova naslonjača i počela mu zaglađi-vati kovrčastu kosu s čela.- Bit će divno da ponovno dođem kući, Nellie, tvom kuhanju i svem ostalom.Obavije joj mišku oko struka te je privuče k sebi.- Promisli malo, možda više neću ni morati kuhati.- Mislim da mi se to neće tolko sviđat... Borati, ako ne dobijemo taj novac, ne znam kako ćemo s izvuć.- Oh, pomoći će nam tata, kao što uvijek pomaže.- U Boga se uzdam da neću cijeloga života biti bolestan. Uđe George Baldvvin zalupivši staklenim vratima iza sebe.Zastane s rukama u džepovima promatrajući na tren muža i ženu. Onda reče uz miran osmijeh:- Dakle, riješena stvar, narode. Čim potpišete da se odričete prava na bilo koji daljnji zahtjev, željeznički odvjetnik uručit će mi ček na dvanaest tisuća i pet stotina. Na to smo se naposljetku nagodili.- Dvanaest tisuća zelembaća - dahne Gus. - Dvanaest tisuća i pet stotina. Čuj, čekaj časak... Pridrži mi štake pa da izađem van da me opet pregaze... O, kad to ispričam McGillv-cuddvju. Stari vrag bacit će se ovog časa pod teretni vlak... Dakle, gospodine Baldvvin, gospodine - Gus se osovi na noge. -... Vi ste velik čovjek... Zar ne, Nellie?- Naravno da je.Baldvvin je nastojao da je ne gleda u oči. Podilazili su ga trzaji jezovitog uzrujanja, tako da su mu noge bile slabe i uz-drhtale.64- Reći ću vam što ćemo učiniti - izjavi Gus. - Kako bi bilo da se svi odvezemo kočijom u krčmu staroga McGillycuddyja pa da u odvojenom baru navlažimo grlo ... Ja častim. Potrebna mi je dobra kapljica da se razvedrim. Idemo, Nellie.- Rado bih pošao - reče Baldwin. - Na žalost ne mogu. Ovih sam dana veoma zaposlen. Prije odlaska mi samo potpišite pa ću vam sutra predati ček... Potpišite ovdje ... i ovdje.McNiel teško dokorača do stola te se nagne nad spise. Baldvvin osjeti da mu Nellie pokušava dati znak. Držao je spuštene oči. Kada su otišli, zapazi na kutu stola njezinu torbu, malu kožnatu torbu s urezanom potočnicom na poleđini. Začu lagano kucanje na staklenim vratima. Otvori.- Zašto me nisi htio gledati? - zapita ga tiho, zadahtala.- Kako sam mogao kad je on bio unutra? - Pružio joj je torbu.Obgrlila ga je oko vrata i čvrsto ga poljubila u usta.- Što ćemo učiniti? Da dođem danas popodne? Gus će se toliko nalokati alkohola da će se opet razboljeti, sada kad je izišao iz bolnice.- Ne, ne mogu, Nellie... Posao... posao... Zaposlen sam svaki trenutak.- Oh, jesi, jesi... U redu, neka bude kako želiš. I ona zalupi vratima.Baldvvin je sjedio za stolom i grizao zglobove prstiju, a da nije ni vidio gomilu papira u koju je buljio.

- Moram raskinuti - glasno reče i ustane. Koračao je tamo--amo po tijesnoj kancelariji promatrajući police pune pravnih knjiga i kalendar s Gibsonovom djevojkom iznad telefona i prašnjavi četverokut sunčeve svjetlosti pokraj prozora. Pogleda na sat. Vrijeme je ručku. Pređe dlanom preko čela i ode do telefona.- Rector 1237... Je li tamo gospodin Sandbourne? ... Čuj, Phil, da svratim po tebe pa da odemo na ručak? Želiš li da sada izađemo?... Naravno... Čuj, Phil, zaključio sam posao. Mljekaru sam isposlovao odštetu. Zadovoljan sam kao prasac. Pozvat ću te u to ime na dobar ručak... Do viđenja...Smiješeći se ode od telefona, skine šešir s vješalice, brižno ga namjesti na glavu ispred malog ogledala iznad police za šešire te se sjuri niza stepenice.Na posljednjem stepeništu sretne gospodina Emervja od tvrtke Emery and Emery, koja je imala kancelariju u prizemlju.- Onda, gospodine Baldvvin, kako poslovi? - Gospodin Emery od »Emervja and Emervja« bijaše muškarac spljoštena lica sijede kose i obrva i s ispupčenom vilicom u obliku klina.- Prilično dobro, gospodine, prilično dobro.- Kažu da stojite jako dobro... Nešto u vezi s Nevv York Central Railroad.- Oh, Simsburv i ja sklopili smo vansudsku nagodbu.- Hm - izusti gospodin Emery od »Emervja and Emervja«. Kad su se na ulici spremali rastati, odjednom će gospodinEmery:- Biste li jedan put došli večerati sa mnom i s mojom ženom?- Pa... ovaj... bit će mi jako drago.- Želim malo čuti neke mlade kolege, razumijete ... Dakle, poslat ćemo vam poziv... Jedne večeri drugog tjedna. Tako ćemo imati prilike da pročavrljamo.Baldvvin prodrma ruku nabreklih plavih žila u blistavo uš-krobljenoj manžeti te produlji po Maiden Lane probijajući se okretnim korakom kroz podnevnu svjetinu. Na Pearl Streetu us-pne se uza strmo crno stepenište koje je mirisalo po prženoj kavi pa pokuca na vrata od mutnog stakla.- Naprijed! - poviče duboki glas. Ususret mu pođe visok i vitak crnomanjasti muškarac u rukavima košulje. - Zdravo, George, mislio sam da nećeš ni doći. Gladan sam kao vuk.- Phil, ppčastit ću te najboljim ručkom što si ga ikada u životu pojeo.- Pa, jedva čekam da budem počašćen.Phil Sandbourne nadjene kaput, na kutu crtaćeg stola istrese pepeo iz lule te vikne u tamni unutrašnji ured:- Idem na ručak, gospodine Speckeru.- U redu, samo idite - odvrati drhturavo meketanje iz unutrašnje kancelarije.- Kako stari? - zapita Baldvvin kada su izašli.- Stari Specker? Svaki čas umire... ali takav je već godinama, siromah stari. Časne mi riječi, George, osjećao bih se silno gadno ako bi se išta dogodilo jadnome starom Speckeru ... On je jedini pošten čovjek u cijelom gradu Nevv Vorku, a ima i mudru glavu na ramenima.- Nikad se time nije mnogo okoristio - reče Baldvvin.- Može se još okoristiti... Može se još ... Čovječe, morao bi vidjeti njegove planove za zgrade sve u čeliku. Došao je na zamisao da će neboder budućnosti biti građen od čelika i od stakla. U zadnje vrijeme činimo pokuse sa staklenim crijepom... Krista ti Boga, pao bi na leđa da vidiš neke njegove nacrte ... Ponavlja sjajnu izreku o nekom rimskom caru koji je Rim našao od opeka, a ostavio ga u mramoru. Dakle, on tvrdi da je našao Nevv York od opeka a da će ga ostaviti od čelika... od čelika iod stakla. Morat ću ti pokazati njegov projekt za rekonstrukciju grada. To je kao u bajci.Sjednu na jastuke klupe u uglu restorana koji je mirisao po odrescima i roštilju. Sandbourne ispruži noge ispod stola.- Uh, kakva raskoš! - izusti on.- Phil, naručimo koktel - javi se Baldvvin iza jelovnika. -Kažem ti, Phile, najteže je prvih pet godina.- Ne moraš brinuti za sebe, George, ti si od onih koji se probijaju... A ja sam od onih koji zaglibe.- Ne znam zašto. Uvijek se možeš zaposliti kao crtač.- Lijepa mi je to budućnost, moram priznati, da provedem cijeli život s uglom crtaćeg stola zarivenim u trbuh. Krista ti Boga tvoga!- Pa, Specker i Sandbourne mogu postati glasovita tvrtka.- Dotad će ljudi šetati u letećim strojevima a ti i ja ćemo počivati s nožnim prstima među tratinčicama.- Na svaki način, živio!- Svako dobro ti želim, George. Iskape martini i okome se na ostrige.- Je li istina da se ostrige u želucu pretvore u kožu ako uz njih piješ alkohol?- Pojma nemam... Čuj, uzgred da te pitam, Phile, kako ti ide s onom malom stenografkinjom koju izvodiš?

- Čovječe, kolko sam spiskao na jelo i piće i kazališta za tu curicu ... Potpuno me operušala ... Časna riječ! Ti si pametan čovjek, George, što se kloniš žena.- Možda - polako će Baldvvin te pljune u pesnicu košticu od masline.Prvo što su začuli bijaše drhtav zvižduk iz kolica na rubu pločnika nasuprot ulazu u trajekt. Dječarac se izdvoji od skupine doseljenika što su se motali po trajektnoj zgradi te otrči prema kolicima.- Časna riječ, kao parni stroj, a pun je kikirikija - uzvikne kad je dojurio natrag.- Padraiče, ostani ovdje.- A ovo je stanica nadzemne željeznice, South Ferrv - nastavi Tim Halloran koji ih je došao dočekati. - A tamo gore su Batterv Park i Bovvling Green i Wall Street i financijerska četvrt... Padraiče, dođi, striko Timothv će te povesti nadzemnom željeznicom Devete avenije.Na pristaništu trajekta ostale su samo tri osobe, starica s plavim rupcem na glavi i mlada žena sa šalom magenta crvene boje: stajahu svaka s jedne strane velike škrinje vezane kono-6667pom, okovane mjedenim čavlima; i neki starac sa zelenkastim zaostacima brade, a lica naborana i iskrivljena poput korijena sasušena hrasta. Starica je cmizdrila vlažnih očiju: »Dove andia-mo Madonna mia, Madonna mia?« Mlada je žena rastvarala pismo žmirkajući na kitnjast rukopis. Odjednom priđe starcu, »Non posso leggere«, pružajući mu pismo. Kršio je ruke, vrtio glavom naprijed-nazad, ponavljajući neprestance nešto što nije mogla razumjeti. Slegnula je ramenima i osmjehnula se te se vratila škrinji. Sicilijanac kratkih zalizaka razgovaraše sa staricom. Pograbi škrinju za konop te je odvuče do lake kočije u koju bijaše upregnut bijeli konj, a koja je stajala s druge strane ulice. Obje žene su slijedile škrinju. Sicilijanac pruži ruku mladoj ženi. Starica se, sveudilj gunđajući i cmizdreći, mukotrpno uspne straga u kola. Kada se Sicilijanac nagnuo da pročita pismo, gurnuo je ramenom mladu ženu. Ona se ukruti.- U redu - reče on. Zatim se, stresavši uzde konju na leđa, okrene unazad prema starici i vikne: - Cinque le due ... U redu.68

IV. TRAČNICERampatabamp rampatabamp se prorijede i jenjavahu; duž cijelog vlaka udarahu odbojnici. Muškarac se skine sa šipaka. Od ukočenosti se nije mogao micati. Bilo je mračno kao u rogu. Vrlo polagano ispuza, diže se na koljena pa na noge dok se zasoptao nije naslonio na teretni vagon. Tijelo kao da nije bilo njegovo; mišice mu bijahu smrskano drvo, a kosti iskrivljene šipke. Svjetiljka mu je pržila oči.- Gubite se odavde, brzo. Detektivi kompanije švrljaju po kolodvorima.- Čuj, momče, je l ovo Nevv York?- A što bi drugo bilo? Samo slijedi moju svjetiljku; možeš izići duž obale.. Jedva je posrtao kroz duge blještave Ve crte i isprekrižane li-nije tračnica, oklizne se i stropošta preko gomile signalnih štapova. Naposljetku je sjedio na rubu pristaništa zarinuvši glavu među ruke. Voda je blago zapljuskivala stupove, poput lizanja psa. Izvadi novine iz džepa te odvije komadinu kruha i krišku hrskavičava mesa. Pojede ih usuho, dugo žvačući i žvačući prije nego što mu se u ustima skupilo imalo vlažnosti. Onda se nesigurno diže na noge, strese mrvice s koljena i ogleda se unaokolo. Prema jugu iza tračnica mrko nebo kupalo se u narančastom blještavilu.- Veseli bijeli put - reče on naglas graktavim glasom. - Veseli bijeli put.Kroz prozor isprugan kišom promatraše Jimmy Herf kišobrane kako se zibaju gore-dolje u polaganom uskovitlanom saobraćaju što je tekao Broadwayem. Kucanje na vratima. »Naprijed!« reče Jimmy i okrene se ponovo prema prozoru kad vidje da konobar nije Pat. Konobar upali svjetlo. Jimmy spazi njegov odraz u prozorskom oknu, mršav čovjek nakostriješene kose koji u jednoj ruci uzdiže poslužavnikjs večerom na kojemu su69srebrni poklopci za jelo poredani poput kupola. Teško dišući konobar je napredovao u sobu vukući za sobom slobodnom rukom rasklopivo postolje. Naglo rastvori postolje, odloži na nj poslužavnik te stavi stolnjak na okrugli stol. Od njega je dopirao masnjikav zadah smočnice. Jimmy pričeka dok on otiđe i tek tad se okrene. Onda prošeta oko stola podigavši srebrne poklopce; juha sa sitnim zelenjem, pečena janjetina, pire krumpir, pirjana repa, špinat ali nikakav desert.- Majčice!- Da, mili - zastenje slabi glas kroz preklopna vrata.- Večera je gotova, draga mama.- Počni sam, dragi dječače, evo mene odmah ...- Ali, ne želim početi bez tebe, mama.Prošeće oko stola poravnavajući noževe i vilice. Stavi ubrus preko ruke. Glavni konobar u »Delmoniku« uređivao je stol za Graustarka i slijepog kralja Češke i za princa Henrvja moreplovca i...- Majko, što bi željela biti, škotska kraljica Marija ili lady Jane Grey?- Objema su im odsjekli glavu, dušo... Ne želim da mi odsijeku glavu.

Majka je na sebi imala kućnu haljinu boje lososa. Kad je otvorila preklopna vrata, iz spavaće sobe prodre oslabjeli miris kolonjske vode i lijekova, dovukla ga je u svojim dugim rukavima obrubljenim čipkom. Na lice je stavila malo previše pudera, ali njezina kosa, njezina divna smeđa kosa, bijaše prekrasno začešljana. Sjednu jedno drugome sučelice; stavila je pred njega tanjur juhe podigavši ga svojim dugim rukama na kojima su se isticale plave žile.Pojeo je juhu koja je bila vodnjikava i nedovoljno vruća.- Oh, zaboravila sam croutons, dušo.- Majčice ... majko, zašto ne jedeš juhu?- Večeras mi baš ne prija. Nisam se mogla sjetiti što da naručim za večeru, toliko me boljela glava. Nije važno.- Bi li više željela biti Kleopatra? Imala je izvrstan tek i pojela bi sve što bi pred nju stavili kao dobra mala djevojčica.- Čak i biserje ... Stavljala je biser u čašu octa pa ispila ... Glas joj je zadrhtao. Ispruži ruku preko stola prema njemu;on joj muževno potapša ruku te se nasmiješi.- Samo ti i ja, Jimmy, momče... Dušo, uvijek ćeš voljeti majku, je li?- Što je, draga majčice?- Oh, ništa; večeras se neobično osjećam... Oh, toliko sam umorna od toga što mi zapravo nikada nije dobro.70- Ali poslije tvoje operacije ...- Oh, da, poslije moje operacije... Dragi, na prozorskoj dasci u kupaonici nalazi se paketić svježeg maslaca ... Stavit ću ga na ovu repu ako mi ga doneseš... Na žalost, morat ću se opet potužiti na hranu. Ova janjetina nije kao što bi trebala biti; nadam se da nećemo pokvariti želudac.Jimmy kroz preklopna vrata i majčinu sobu odjuri u mali hodnik koji je zaudarao po kuglicama protiv moljaca i svilenim komadima odjeće razbacanim po stolici; crvena gumena cijev tuša mlatne ga po licu kad je otvorio vrata kupaonice; od zapa-ha lijekova rebra mu se kukavno stisnu. Podigne uvis prozor na kraju kade. Daska bijaše hrapava, a perjaste mrlje čađe prekrivale su tanjur koji je pokrivao maslac. Na trenutak stajaše buljeći niz zračnik, dišući kroz usta kako ne bi udisao ugljeni plin što se uspinjao iz peći. Ispod njega se djevojka s bijelom kapicom nagnula kroz prozor te razgovarala s jednim ložačem koji stajaše uzdignuta pogleda prema njoj, prekriživši preko grudiju nage prljave ruke. Jimmy naćuli uši da čuje što govore; biti prljav i cijeli dan nabacivati ugljen i imati mast u kosi pa sve do pazuha.- Jimmee!- Evo me, majko.Pocrvenjevši gurne prozor prema dolje i vrati se u sobu za dnevni boravak, polako tako da mu crvenilo stigne izblijedjeli s lica.- Opet sanjaš, Jimmy. Moj mali sanjar. Odloži maslac pokraj majčina tanjura i sjedne.- Požuri i pojedi janjetinu dok je vruća. Zašto ne pokušaš staviti na nju malo francuske gorčice? Poboljšat ćeš joj okus.Gorčica ga je pekla za jezik i tjerala mu suze na oči.- Je li prežestoka? - zapita majka smijući se. - Moraš naučiti voljeti žestoke stvari... On je uvijek volio žestoke stvari.- Tko, majko?- Netko koga sam veoma voljela.Ušutjeli su. Čuo je sama sebe kako žvače. Isprekidano se uvuče kroz zatvorene prozore štropot truckanja kočija i tramvaja. Cijevi radijatora udarale su i šištale. A dolje niz zračnik ložač umašten do pazuha bljuvao je iz svojih glomaznih usta riječi namijenjene djevojci u uštirkanoj kapici - proste riječi. Gorčica ima boju kao...- Dala bih jedan cent da saznam na što misliš.- Nisam mislio ni na što.- Ne smijemo ništa tajiti jedno od drugoga, dragi. Zapamti, ti si jedina utjeha koju tvoja majka ima na svijetu.71- Zanima me kako bi mi bilo da sam tuljan, maleni lučki tuljan.- Vrlo prohladno, mislim.- Ali, ne bih to osjećao... Tuljane štiti naslaga sala tako da im je uvijek toplo, i kad sjede na ledenjaku. A bilo bi toliko zabavno plivati morem kad god mi se prohtjedne. Oni prevale na tisuće milja, bez zaustavljanja.- Pa majka je prevalila tisuće milja bez zaustavljanja, a i ti.- Kada?- Kad smo putovali preko mora pa natrag. Smijala mu se svjetlucavih očiju.

- Oh, pa to je bilo na brodu.- I onda kada smo običavali krstariti na Mary Stuart,- Oh, pričaj mi o tome, majčice. Kucanje na vratima.V Slobodno! Konobar naježene kose pomoli glavu kroz vrata:- Smijem li raspremiti, gospođo?- Da, i donesite mi voćnu salatu i nastojte da voće bude svježe ... Večeras jelo ništa ne valja.Konobar je dašćući gomilao posuđe na poslužavnik.- Žalim, gospođo - zadahtalo će on.- U redu, znam da niste vi krivi za to, konobaru ... Što ćeš ti, Jimmv?- Smijem li naručiti meringue glace, majčice?- U redu, ako budeš jako dobar.- Juhu! - klikne Jimmy.- Dragi, za stolom ne smiješ tako vikati.- Ali nama to ne smeta kad smo za stolom samo nas dvoje... Hura za meringue glace.- James, džentlemen se uvijek ponaša na isti način bez obzira je li u svom domu ili u divljinama Afrike.- Joj, želio bih da smo u divljinama Afrike.- Prestrašila bih se, dragi.- Ja bih ovako vrištao pa bih prestrašio sve lavove i tigrove ___Da, zbilja.Vrati se konobar donijevši na poslužavniku dva tanjura.- 2alim, gospođo, ali meringue glace je nestalo... Umjesto toga sam mladom džentlemenu donio čokoladni sladoled.- Oh, majko!- Ništa zato, dragi... To bi ionako bilo preobilno... Pojedi ovo pa ću te poslije večere pustiti da otrčiš van i da kupiš bombone.- Oh, divno!- Ali nemoj prebrzo jesti sladoled ili ćeš dobiti grčeve. » - Već sam ga pojeo.- Ubacio si ga u sebe, zloćo mala ... Stavi kaljače, dušo.- Pa uopće ne pada kiša.- Učini kao što majka želi... I molim te, nemoj se dugo zadržati. Uzdajem se u tvoju časnu riječ da ćeš se odmah vratiti. Majka se večeras ne osjeća nimalo dobro, a postaje tako uzrujana kad si ti vani, na ulici. Postoje tako grozne opasnosti...Sjedne da navuče kaljače. Dok ih je navlačio preko peta, došla je k njemu s novčanicom od jednog dolara. Stavi mu oko vrata svoju ruku u dugom svilenom rukavu.- Oh, dragi moj. - Plakala je.- Majko, ne smiješ. - Snažno ju je zagrlio; osjećao je uz svoje ruke rebra njezina steznika. - Vratit ću se za minutu, za malu malecku minutu.Na stepeništu gdje su bakrene šipke na svakoj stepenici držale na mjestu tamnocrveni sag, Jimmv svuče kaljače te ih ugura u džepove kišne kabanice. Uzdignute glave pohrli kroz paučinu zavidljivih pogleda hotelskih dječaka skupljenih na klupi pored pulta.- Ideš na šetnju? - zapita ga najmlađi svjetlokosi pod-vornik.Jimmv važno kimne glavom, klizne pokraj izbuljene dugmadi vratara i nađe se na Broadvvavu punom galame i koraka i lica što na sebe stavljaju krinke sjene kada klize iz mrlja svjetla iz dućana i lučnih uličnih svjetiljki. Brzo je išao prema gornjem gradu pokraj Ansonije. U veži se motao muškarac crnih obrva s cigarom u ustima, možda otmičar. Ali u Ansoniji stanuju pristojni ljudi kao i ondje gdje mi stanujemo. Zatim pošta, prodavaonice tekstila, kemijska bojadisaona i čistionica, kineska praonica iz koje se širi opržen tajanstven zapah pare. Ubrzava hod, žutaci su užasni otmičari. Koračaji. Kraj njega promakne čovjek koji nosi kantu petroleja, masni rukav očeše mu rame, smradovi znoja i petroleja; a ako je on palikuća. Pri pomisli na palikuću naježi mu se koža. Vatra. Vatra.Huvlerova radnja; ugodan miris slatkiša pomiješan s vo-njem nikla i dobro obrisana mramora pred vratima, a miris kuhane čokolade izvija se u toplim kolutima kroz rešetke ispod prozora. Crni i narančasti krep papir za Svisvete. Upravo je kanio unutra ući kadli se sjeti da je dva bloka dalje radnja s ogledalima i pomisli na one male srebrne parne strojeve i automobile koje tamo dijele uz kusur. Požurit ću; na koturaljkama bih stigao prije, mogao bih pobjeći od bandita, gangstera, pljačkaša, na koturaljkama, pucao bih preko ramena iz velikog automata,7273bum ... jedan od njih pada! On je najgori od svih, bum ... i drugi; koturaljke su čarobne koturaljke, jupi... penje se uz kućne zidove od opeka, preko krovova, nadsvođenih dimnjaka, pa na Flatiron Building, juri preko kabela na Brooklvn Bridgeu.

Slastice »Ogledalo«; ovoga puta ulazi unutra bez oklijevanja. Neko vrijeme stoji pred tezgom prije nego netko dođe da ga podvori.- Molim funtu ... funtu miješanih čokoladnih bombona po šezdeset centi - odverglao je.Bila je to plavokosa dama, malo razroka a gleda ga prezirno i uopće ne odgovara.- Molim vas, žuri mi se, ako ne biste imali ništa protiv...- U redu, dvorim svakoga po redu - odbrusi ona.. On stoji i trepće prema njoj raspaljenih obraza. Ona mu gurne omotanu kutiju na kojoj je natpis »Platite na blagajni«. Neću plakati. Gospođa na blagajni sitna je i sjedokosa. Uzima njegov dolar kroz mala vrata poput onih malih vratiju kroz koja ulaze i izlaze male životinje u Kući malih sisavaca. Blagajna veselo škljoca, sretna je što prima novac. Dvadeset i pet centi, desetica, petica i mala šalica, zar je to četrdeset centi? Ali tu je samo mala šalica umjesto parne lokomotive ili automobila. Skuplja novac i ostavlja malu šalicu i hrli van s kutijom pod miškom. Majka će reći da sam se predugo zadržao. Ide kući gledajući ravno preda se, pateći zbog zloćudnosti plavokose gospođe.- Ha... izišao si da kupiš bombone - reče plavokosi mali podvornik.- Dat ću ti bombona ako kasnije dođeš gore - šapne mu Jimmy u prolazu.Odzvanjale su bakrene šipke kad bi nogom udario o njih dok je trčao uza stepenice. Pred vratima čokoladne boje na kojima je bijelim emajliranim slovima bila ispisana brojka 503, sjeti se kaljača. Položi bombone na pod te navuče kaljače preko mokrih cipela. Sva sreća što ga majčica nije sačekala na otvorenim vratima Možda ga je s prozora vidjela kad je došao.- Majko. - Nije bila u dnevnom boravku. Bio je užasnut. Ona je izišla, otputovala. - Majko!- Dođi ovamo, dragi - začu se njezin slabi glas iz spavaće sobe.Skinuo je šešir i kišni ogrtač te nahrupio k njoj.- Majko, što je?- Ništa, dušo... Muči me glavobolja, to je sve, užasna glavobolja ... Nalij na rupčić malo kolonjske vode pa mi ga lijepo položi na glavu i, molim te, dragi nemoj da mi opet uđe u oko kao ono prošli put.74 'Ležala je na krevetu u nebeskoplavom ogrtaču podstavljenom vatom. Lice joj bijaše Ijubičasto-blijedo. Svilena kućna haljina boje lososa klonulo je visila preko stolice; na podu bjehu porazbacani njezini steznici u zbrci ružičastih uzica. Jimmy joj pažljivo stavi na čelo vlažni rupčić. Kolonjska voda imala je jak vonj, pekla ga je za nosnice kad se nadvio nad nju.- Dobro je to - začu njezin slabašni glas. - Dragi, zovni tetu Emily, Riverside 2466 pa je pitaj može li navečer navratiti. Želim s njom razgovarati... Oh, puca mi glava!Dok mu je srce užasno lupalo a suze mu zamagljivale oči, išao je na telefon. Glas tetke Emily javi se neočekivano brzo.- Teta Emily, majci je zlo... Htjela bi da dođeš ... Odmah će doći, draga majko - vikne on. - Zar to nije lijepo? Odmah će doći.Na vrhovima prstiju vrati se u majčinu sobu, pobere steznik i kućnu haljinu te ih objesi u ormar.- Dragi - začuje njezin slabačak glas. - Izvadi mi ukosnice iz kose, od njih me boli glava... Oh, dragi moj dečko, osjećam se kao da će mi prsnuti glava...Nježno je prelazio rukom kroz njezinu smeđu kosu koja je bila svilastija od kućne haljine te izvlačio ukosnice.- Joj, nemoj, boli me.- Majko, nije bilo namjerno.Teta Emily, mršava u modrom mekintošu koji je prebacila preko večernje haljine, dohrli u sobu. Njezina tanka usta bijahu sućutno namreškana. Vidje sestru kako leži na krevetu zgrčena od bola, i koščatog bljedunjavog dječaka u kratkim hlačicama kako stoji pored nje s rukama punih ukosnica.- Što je, Lil? - mirno zapita.- Draga moja, sa mnom se događa nešto grozno - začu se glas Lily Herf kao zadahtan pisak.- James - odrešito će teta Emily - moraš otrčati u krevet ... Majci je potreban potpun mir.- Laku noć, draga majčice - reče on. Teta Emily potapša ga po ramenima.- Ne brini, James, ja ću se za sve pobrinuti. - Pošla je na telefon te počela nazivati jedan broj tihim i jasnim glasom.Kutija s bombonima nalazila se na stolu u salonu; Jimmy se osjećao krivim kad ju je stavio pod mišku. Prolazeći pokraj biblioteke, izvuče svezak Američke enciklopedije pa je tutne ispod druge miške. Tetka nije primijetila kada je izišao. Otvoriše se vrata tamnice. Vani bijaše arapski pastuh i dva vjerna sluge, čekajući da pohitaju s njim preko granice u slobodu. Troja vrata dalje nalazila se njegova soba. Bijaše nabijena tihom teškom75tminom. Svjetlost se poslušno upali obasjavši kabinu škune Mary Stuart. Vrlo dobro, kapetane, dižite sidro i uzmite kurs prema otocima Windward i pobrinite se da me nitko ne smeta prije zore; moram

pregledati važne isprave. Strgne sa sebe odjeću i klekne pokraj kreveta u pidžami. Idemspatibogazvati bogćemenidobrodati Akadsovogsvijetapođem sretnodaunebo-dođem.Zatim otvori kutiju bombona i spoji jastuke na kraju kreveta ispod svjetla. Zubi mu prodru kroz čokoladu do kašastoslat-kog nadjeva. Da vidimo...A, prvi samoglasnik, prvo slovo svih pisanih alfabeta osim amharijskog ili abesinijskog u kojem je trinaesto, te runskog u kojemu je deseto...K vragu, to je silno...AA, Aachen (vidi Aix-la-Chapelle).Aardvark...Uh, što smiješno izgleda ...(orvcteropus capensis), plantigradna životinja, vrste sisavaca, red edentata, svojstvena Africi.Abd,Abd-el-halim, egipatski princ, sin Mehmeta Alija i bijele robinje ...Obrazi mu se uspale dok je čitao:Kraljica bijelih ropkinja.Abdomen (lat. neodređena etimologija)... donji dio tijela smješten između ošita i pelvisa...Abelard... Odnos učitelja i učenice nije se dugo zadržao. Njihova je srca ispunjavao topliji osjećaj od poštovanja, a neograničene mogućnosti međusobnih odnosa koja im je pružao kanon što se uzdao u Abelardovu dob (sad mu je bilo gotovo četrdeset godina) i u njegov javni karakter, bjehu sudbonosni za mir njih oboje. Heloise je došla u takvo stanje da zamalo nije izdala njihovu prisnost... Fulbert se sada prepustio zanosu divlje osvetoljubivosti... upao je u Abelardovu odaju s družinom nitkova i zadovoljio svoju osvetu time što ga je okrutno osakatio. ...Abelićani... potkazali su spolni odnos kao službu sotoni.Abimelh I, sin Gideonov od Sesemitske suložnice koji se proglasio kraljem pobivši svu sedamdesetoricu svoje braće osim Jotama, a poginuo prilikom opsade tebeškog tornja ...Abortus ...Ne; ruke su mu bile ledene i osjećao je pomalo mučninu od toga što je prožderao toliko čokoladnih bombona.76Abracadabra. Abydos...Ustao je da popije čašu vode prije Abesinije sa slikama ba-krotiskom pustinjskih planina te paleža Magdale od strane Britanaca.Peckale su ga oči. Bio je ukočen i pospan. Pogleda na svog Ingersolla. Jedanaest sati. Odjednom ga spopadne užasnutost. Ako je majka mrtva ...? Pritisne lice u jastuk. Ona je stajala nad njim u svojoj bijeloj plesnoj haljini s čipkastim volanima i s povlakom koja se vukla iza nje uz šuštanje svile, a njezina ugodno namirisana ruka nježno ga je milovala po obrazu. Zaguši ga navala jecajeva. Bacakao se na krevetu snažno zarinuvši lice u zgužvani jastuk. Dugo vremena nikako da prestane plakati. ,Probudi se i ustanovi da svjetlo mutno gori i da je u sobi zagušljivo i vruće. Knjiga bijaše na podu, a bomboni što su se ispod njega zgnječili, slijepljeni su curili iz bombonijere. Sat se zaustavio na 1,45. Otvori prozor, stavi čokoladne bombone u ladicu pisaćeg stola i upravo se spremao ugasiti svjetlo kadli se prisjeti. Dršćući od užasa odjene kupaći ogrtač i obuje papuče te se na vršcima prstiju zaputi zamračenim hodnikom. Osluhne pred vratima. Unutra su neki ljudi tiho govorili. Slabašno pokuca pa okrene kvaku. Jedna ruka naglo rastvori vrata i Jimmy je žmirkao u lice visokog svježe obrijanog čovjeka sa zlatnim na-očalima. Preklopna vrata bijahu zatvorena; pred njima stajaše uškrobljena bolničarka.- Dragi James, vrati se u krevet i ne brini - reče teta Emily umornim šaptom. - Majka je jako bolesna i mora imati potpuni mir, ali više nije u opasnosti.- Barem zasad nije, gospođo Merivale - reče doktor pušući u svoje naočale.- Dragi mališan - javi se bolničarkin glas, dubok i mačkast i smirujući - cijelu noć je probdio u brigama i nijedanput nas nije gnjavio.- Ja idem natrag i smjestit ću te u krevet - reče teta Emily. - Moj James to uvijek voli.- Smijem li vidjeti majku, samo ću proviriti, tako da znam da joj je dobro. - Jimmy plašljivo diže pogled prema velikom licu s naočalima.Liječnik kimne glavom:- Pa, moram otići... Navratit ću oko četiri-pet sati da vidim kako se stvari razvijaju... Laku noć, gospođo Merivale. Laku noć, gospođice Billings. Laku noć, sinko...77- Ovuda... - Stručna bolničarka stavi ruku Jimmyju na rame. Izmigolji se ispod nje i pođe za njom.U uglu majčine sobe gorjelo je svjetlo, zasjenjeno ručnikom što je oko njega bio pričvršćen pribadačama. Iz kreveta je dopirala škripa disanja koje nije prepoznao. Njezino zgrčeno lice bijaše

okrenuto prema njemu, sklopljeni kapci bili su ljubičasti, a usta iskrivljena na jednu stranu. Pola minute buljio je u nju.- U redu, sad idem natrag u krevet - šapnuo je bolničarki. Krv mu je zaglušno šumjela. Ne gledajući tetku ni bolničarkuukočeno odšeta prema vanjskim vratima. Njegova tetka je nešto rekla Otrči hodnikom do svoje sobe, zalupi vratima i navuče rezu. Stajaše ukočen i smrznut usred sobe, stisnutih pesnica.- Mrzim ih. Mrzim ih! - glasno viknu. Zatim, progutavši suhi jecaj, isključi svjetlo i uvuče se u krevet između plahta koje su bile tako studene da se naježio.- S obzirom na cijeli vaš posao, madame - govorio je Emile jednoličnim glasom - mislim da bi vam bio potreban pomoćnik u trgovini.- Znam ja to... Ubijam se radom; znam ja to - uzdahne Madame Rigaud sa svoje stolice za blagajnom.Emile dugo vremena posuti, piljeći u poprečni presjek vest-falske šunke što je ležala na mramornoj ploči kraj njegova lakta. Onda će plašljivo:- Žena poput vas, lijepa žena poput vas, Madame Rigaud, nije nikada bez prijatelja.- Ah ča... Svojedobno sam mnogo toga proživjela... Više nemam povjerenja ... Muškarci su gomila grubijana, a žene, oh, nikako se ne mogu slagati sa ženama!- Povijest i književnost... - započne Emile.Zvrcne zvono iznad vrata. U trgovinu kroče muškarac i žena. Imala je žutu kosu i šešir nalik na cvjetnu gredicu.- Čuj, Billy, ne budi rastrošan - govorila mu je.- Ali, Norah, nešto moramo pojesti... A do subote ću plivati u lovi.- Ni u čemu nećeš plivati dok se ne prestaneš kladiti na konje.- De, primiri se ... Da uzmemo malo jetrene paštete... Bože, ona hladna pureća prsa lijepo izgledaju ...- Prasce mali - gukne mu plavuša.- Daj mi mira, pa ja kupujem.- Da, gospodine, pureća prsa vrlo dobra ... Imamo i kokoš-ke, posve vruće... Emile, mon ami, cherchez-moi uns de ces pe-tits poulets dans la cuisin-e.78Madame Rigaud govorila je poput proročišta ne mičući se sa svog stolca za blagajnom. Muškarac se hladio slamnatim šeširom široka oboda ukrašenim kockastom vrpcom.- Vruće danas - rćče Madame Rigaud.- I te kako... Norah, morali smo poći na Coney Island umjesto što se potucamo po gradu.- Billy, jako dobro znaš zašto ne možemo onamo poći.- Ne bacaj mi to stalno pod nos! Zar ti ne rekoh da ću do subote plivati u lovi?- Povijest i književnost - nastavi Emile kada su kupci otišli s piletom ostavivši Madame Rigaud srebrnih pola dolara da ih zaključa u blagajnu ... - Povijest i književnost nas uče da postoje prijateljstva, da se katkada javi ljubav koja je dostojna povjerenja ...- Povijest i književnost! - Madame Rigaud zareži od unutrašnjeg smijeha. - Velika nam korist od toga.- Ali, zar se nikad ne osjećate osamljeni u velikom stranom gradu kao što je ovaj...? Sve je tako tegobno. Ženske vam gledaju u džep a ne u srce... Ja to više ne mogu podnijeti.Široka pleća Madame Rigaud i velike grudi tresle su se od smijeha. Steznici joj zaškripe kada se još sva u smijehu digla iz stolca.- Emile, ti si zgodan mladić, i čvrst i probit ćeš se u svijetu... Ali nikada se više neću potčiniti muškoj vlasti... Previše sam pretrpjela... Pa ni kad bi mi došao s pet tisuća dolara.- Vi ste vrlo okrutna žena. Madame Rigaud ponovno se nasmije:- A sada dođi, možeš mi pomoći da zatvorim radnju.Nedjelja se mučaljiva i sunčana teško nadvijala nad centar grada. Baldvvin je u košulji sjedio za stolom i čitao pravnu knjigu u telećem uvezu. Tu i tamo bi u bilježnici ispisao pribilješku širokim pravilnim rukopisom. Telefon glasno zazvoni u vrućoj nepomičnosti. Dovrši paragraf što ga je čitao i otkorača do aparata.- Da, ovdje sam sam, dođi amo ako želiš. - Odložio je slušalicu. - Bog je ubio - progunđa kroz stisnute zube.Nellie je ušla bez kucanja i našla ga kako korača tamo-amo ispred prozora.- Zdravo, Nellie - reče on ne dižući pogled. Ona zastade zapiljivši se u njega.- Čuj me, Georgy,'ovako dalje više ne može.- Zašto ne može?- Dozlogrdilo mi je da se uvijek pretvaram i da lažem.79- Nitko nije ništa doznao, zar ne?- Oh, naravno da nije.

Prišla mu je te mu namjestila kravatu. Nježno ju je poljubio u usta. Na sebi je imala nabranu haljinu od muslina crvenkasto ljubičaste boje, a u ruci je držala plavi suncobran.- Kako poslovi, Georgv?- Izvrsno. Znaš li da ste mi vi donijeli sreću? Sada radim na nekoliko dobrih slučajeva i sklopio sam neke vrlo vrijedne veze.- Meni je to donijelo malo sreće. Još se nisam usudila poći na ispovijed. Svećenik će misliti da sam postala poganka.- Kako Gus?- Oh, pun je svojih planova... Čovjek bi pomislio da je sam zaradio taj novac, toliko se time diči.- Slušaj, Nellie, kako bi bilo da ostaviš Guša pa da dođeš živjeti sa mnom? Mogla bi dobiti razvod pa bismo se mogli vjenčati ... Tada bi sve bilo u redu.- Vraga bi bilo... Uostalom, ti ne misliš ozbiljno.- Ali, isplatilo se, Nellie, uistinu se isplatilo.Obgrlio ju je i poljubio njezine stisnute nepomične usne. Odgurnula ga je.- Na svaki način, više ovamo ne dolazim... Oh, bila sam tako sretna uspinjući se uza stepenice i razmišljajući na to da ću te vidjeti... Plaćen si i posao je posve zaključen.Opazio je da su se sitne kovrčice oko njezina čela opustile. Pramen kose visio joj je iznad jedne obrve.- Nellie, ne smijemo se ovako ogorčeno rastati.- A zašto ne, molim lijepo?- Zato što smo se voljeli.- Neću plakati. - Prešla je smotanim rupčićem po nosu. -Georgv, mrzit ću te... Zbogom.Vrata oštro zalupe za njom.Baldvvin je sjedio za stolom i grickao kraj olovke. U nosnicama mu je još lebdio slab dašak njezine kose. Grlo mu bijaše ukočeno i grčilo mu se. Zakašlje. Olovka mu ispadne iz usta. Obriše slinu rupčićem i namjesti se u stolici. Sitno tiskani paragrafi pravne knjige, maločas zamagljeni, postadoše jasni. Otrgne iz bloka ispisani list te ga pričvrsti na vrh gomile spisa. Na novom listu započne: Odluka Vrhovnog suda države New York... Odjednom se uspravi u stolici te ponovno stade grickati kraj olovke. Izvana dopre beskonačna sparna piska kola kikirikija.- Oh, lijepo - glasno će on. - To je okončano.Nastavi pisati širokim pravilnim rukopisom: Slučaj Patter-son protiv države Nevv York... Odluka Vrhovnog...80Bud je sjedio pokraj prozora u Domu pomoraca te polako i pažljivo čitao novine. Kraj njega su dva muškarca svježe izbrijanih obraza što podsjećahu na sirov odrezak, utegnuti u bijele okovratnike i u konfekcijska odijela od plavog serža, tromo igrala šah. Jedan je od njih pušio lulu koja bi pomalo pucketala kad god bi iz nje potegao. Vani je neprekidno pljuštala kiša po širokom blistavom trgu.Banzai, živio tisuću godina, uzviknuše sivi čovječuljci iz četvrtoga voda japanskih minera dok su napredovali da poprave most na rijeci Valu ... Posebni dopisnik Nevv York Heralda...- Šah mat - reče čovjek s lulom. - K vragu i sve, idemo na piće. Ova noć nije za to da ovdje sjedimo trijezni.- Obećao sam svojoj staroj...- Skrati te gluposti, Jess, znam ja tvoja obećanja. - Krupna crvena šaka gusto obrasla žutim dlakama čušne šahovske figurice u kutiju za šah. - Reci svojoj staroj da si morao gucnuti kako bi se zaštitio od vlažnog vremena.- To i nije laž.Bud je gledao kako kraj prozora promiču njihove sjene zgr-bljene pod kišom.- Kako tvoje ime?Bud se naglo okrene s prozora zapanjen piskutavim oštrim glasom koji mu odjekne u uhu. Gledao je vatrenomodre oči malog žutog čovjeka koji je imao lice kao žaba krastača, široka usta, izbuljene oči i gustu kratko potšišanu crnu kosu.Budu se ukoči vilica.- Moje je ime Smith, a tvoje? Čovječuljak ispruži četvrtastu žuljevitu ruku:- Meni vas drago upoznati. Ja Mattv.Bud prihvati ruku i protiv svoje volje. Stiskala je njegovu sve dok je nije trgnuo.- Mattv, i kako još? - zapitao je.- Ja obično Mattv... Laponac Mattv... Dođi popiti.- Ja sam švorc - reče Bud. - Nemam ni prebijene cente.- Ja častiti. Ja previše novaca, uzmi nešto... - Mattv gurne ruku u svaki džep na svom vrećastom kockastom odijelu i mune Buda po grudima dvjema pregrštima zelembaća.- Čuj, zadrži svoj novac... No, pit ću s tobom.

Kada su stigli u salun na uglu Pearl Streeta, Budovi laktovi i koljena prokisli su do kože, a mlaz hladne kiše curio mu je niz leđa. Kada su pristupili baru, Laponac Mattv položi na nj novčanicu od pet dolara.- Ja sve častiti; večeras jako sam sretan. Bud se okomi na besplatan ručak.- Nisam jeo čitavu vječnost - objasni on kada se vratio do bara da pije. Viski mu je pržio grlo cijelim putem kojim se slijevao, sušio mu je mokru odjeću i izazivao u njemu osjećaje koje je ćutio kada je bio dijete i kada bi išao subotom popodne na utakmicu bejzbola.- Daj ruku, Laponče - povikao je tapšući čovječuljkova široka ramena. - Ti i ja odsada smo prijatelji.- Čuj, kopneni štakore, sutra se ja i ti zajedno ukrcati. Što kažeš?- Dabome da oćemo.- Sad idemo u Bovverv Street da gledamo kurve. Ja platiti.- Nema te kurve u Boweryju koja bi pošla s tobom, mali Laponče - vikne visok pijan muškarac obješenih crnih brkova koji se progurao između njih dvojice dok su teturali na mimo-hodnim vratima.- Neće one, one neće? - izusti Laponac mijenjajući smjer. Jedna njegova pesnica u obliku čekića ispali u iznenadnom aperkatu ispod čovjekove čeljusti. Čovjek izgubi ravnotežu pa se ukošeno skljoka kroz mimohodna vrata koja se za njim zatvore. Iz saluna se začuje povika.- Majku ti tvoju, Laponče, majku ti tvoju - grohotao je Bud i ponovno ga pljusne po ramenima.Ruku pod ruku teturahu Pearl Streetom pod velikim pljuskom. Na uglovima ulica uskipjelih od kiše su u njih zijevali jarki barovi. Žuta svjetlost zrcala i bakrenih ograda i pozlaćenih okvira oko slika ružičastih nagih žena, prevrtala se i prelijevala u čašama viskija štono su ih divlje praznili zabačenih glava, vedro curila kroz krv, u mjehurićima prštila iz ušiju i iz očiju, pištajući kapala s vrhova prstiju. Kuće potamnjele od kiše uzdizahu se i spuštahu s obje strane, ulične svjetiljke njihale su se poput fe-njera što ih ljudi nose u paradi, sve dok se Bud ne nađe u stražnjoj sobi - sa ženom na koljenima - punoj primaknutih lica. Laponac Matty stajaše obgrlivši dvije djevojke oko vrata i razdrliv-ši košulju kako bi pokazao gologa muškarca i golu ženu isteto-virane na njegovim prsima crvenom i zelenom bojom, zagrljene, ukočeno obavijene u morsku zmiju, a kada bi naduo prsa i prstima micao kožu, micali bi se tetovirani muškarac i žena a sva su se primaknuta lica smijala.Phineas P. Blackhead uzdigne široki kancelarijski prozor. Stajao je i promatrao luku od škriljevca i tinjca u neujednačenoj buci saobraćaja, glasova, graji izgradnje koja se uzdizala iz ulica u centru grada, nadimljući se i izvijajući poput dima na ukočenom vjetru što je sa sjeverozapada puhao Hudsonom.82- Hej, Schmidt, donesite mi dalekozor! - poviče preko ramena. - Pogledajte ... - Usmjeravao je dogled na trbušast bijeli parobrod čađava žuta dimnjaka koji je plovio pred Governors Islandom. - Nije li onaj brod što će uploviti Anonda?Schmidt bijaše debeljko koji je smršavio. Koža mu je u opuštenim mlohavim borama visila niz lice. Zirne kroz dogled:- Sto posto je ona.Spusti prozor; buka je jenjavala uz šuplje izvijanje poput zvuka morske školjke.- Boramu, s tim su bili brzi... Za pola sata će pristati... Brzo idite tamo i potražite inspektora Mulligana. On je obrađen ... Ne skidajte očiju s njega. Stari Matanzas je na ratnoj stazi i pokušava isposlovati sudski nalog protiv nas. Ako se do sutra navečer ne iskrca svaka žlica mangana, smanjit ću vašu proviziju za polovicu ... Jeste li razumjeli?Schmidtovi mlohavi obrazi tresli su se kad se nasmijao.- Nema opasnosti, gospodine... Dosad ste me već trebali upoznati.- Naravno da jesam... Dobar ste vi momak, Schmidt. Samo sam se šalio.Phineas P. Blackhead bio je mršav čovjek srebrne kose i crvenog jastrebskoga lica; zavalio se u mahagonijev naslonjač za svojim stolom i pritisnuo električno zvonce.- U redu, Charlie, uvedi ih - zareži na podvornika kučina-ste glave koji se pojavi na vratima. Ukočeno ustane sa stola te ispruži ruku. - Dobar dan, gospodine Storrovv... Dobar dan, gospodine Gold ... Raskomotite se ... Tako... A sada da vidimo što je s tim štrajkom. Interesi željeznice i pristaništa koje ja zastupam, zasnovani su na iskrenosti i na čestitosti, to znate... Uvjeren sam, mogu reći, čvrsto sam uvjeren da ovu stvar možemo riješiti prijateljski i skladno... Naravno, morate mi izići ususret... Znam, u srcu imamo zajedničke interese, interese ovog velegrada, ove velike morske luke ...Gospodin Gold zabacio je šešir na glavi i nakašljao se glasno, poput laveža.- Gospodo, jedan od puteva što pred nama stoje jest...Muha je sjedila pod sunčanim svjetlom na prozorskoj dasci i stražnjim nožicama trljala krila. Sva se očistila, previjajući i izvijajući prednje nožice poput čovjeka koji sapuna ruke, pažljivo je pogladila tjeme svoje člankovite glave; češljala je kosu. Jim-myjeva je ruka lebdjela iznad muhe i spustila se. Muha mu je brujala i zujala u dlanu. Potraži je s dva prsta te ju je držao između palca i kažiprsta i polako stiskao u gnjecav sivi žele. To

83obriše ispod prozorske daske. Podiđe ga vruć osjećaj mučnine. Jadna stara muha, i to nakon što se tako pažljivo oprala. Dugo vremena stajaše promatrajući niz zračnik kroz prašnjavo okno gdje je sunce lagano zablještavalo prašinu. Tu i tamo bi čovjek u rukavima košulje prolazio dvorištem ispod njega noseći po-služavnik s tanjurima. Uzvikivane naredbe i zveket pranja posuđa prigušeno dopirahu iz kuhinje.Buljio je kroz lagano blještavilo prašine na prozorskom oknu. Majku je udarila kap i slijedećeg tjedna vratit ću se u školu.- Čuj, Herfy, jesi li naučio boksati?- Herfy i Kid boksat će za prvenstvo u kategoriji muha.- Kad ne želim!- Kid želi... Evo ga. Okupite se u ring, narode.- Ne želim, molim vas.- Boga ti, moraš, inače ćemo ubiti vraga u tebi.- Čuj, Freddy, globimo te s pet centi zato jer psuješ.- Bogamu, zaboravio sam.- Opet si opsovao... Pretući mu rebra.- Naprijed, Herfy, kladim se na tebe.- Tako valja, pretući ga.Kidovo bijelo iskrivljeno lice skakuće pred njim poput balona; njegove pesnice pogađaju Jimmvja u usta; slankast okus krvi iz razrezane usne. Jimmy zamahuje na nj, povaljuje ga na krevet, zariva mu koljeno u trbuh. Odvlače ga i bacaju ga uza zid.- Naprijed, Kide.- Naprijed, Herfy.Zadah krvi mu je u nosu i u plućima; dah mu šišti. Jedna noga zamahuje i počkali ga.- Dosta, Herfy je potučen.- Curica... curica.- Ti vraga, Freddy, pa oborio je Kida.- Umuknite, ne dižite toliku galamu... Doći će gore stari Hoppy.- Obična mala prijateljska tučnjava, je li, Herfy?- Gubite se iz moje sobe, svi vi, svi vi! - vrišti Jimmy zaslijepljen suzama, mlatarajući rukama.- Cvilidreta ... cvilidreta.Zalupi vrata za njima, gurne uz njih stol i drhtav se uvlači u krevet. Okreće se na trbuh i leži ustreptao od sramote, grizući jastuk.Jimmy je buljio kroz lagano blještavilo prašine na prozorskom oknu.84DRAGITvoja je jadna majka bila vrlo nesretna kad te naposljetku smjestila u vlak i vratila se u svoju veliku praznu hotelsku sobu. Dragi, vrlo sam osamljena bez tebe. Znaš što sam učinila? Izvadila sam sve tvoje kositrene vojnike, one koji su sudjelovali u osvajanju Port Arthura pa sam ih sve poslagala u bataljone na polici biblioteke. Nije li to bilo glupo? Ništa zato, dragi, uskoro će Božić pa ću opet imati svoga dečka ...Zgrčeno lice na jastuku; majku je udarila kap i slijedećeg tjedna vratit ću se u školu. Potamnjela koža joj se mlitavo objesila pod očima, sjedine se uvlače u njezinu smeđu kosu. Majka se nikada ne smije. Kap.Odjednom se okrene prema dnu sobe, baci se na krevet s tankom kožnatom knjigom u ruci. Zapljuskivanje valova zaglušno je tutnjilo na koraljnom grebenu. Nije trebao čitati. Jack je brzo plivao kroz mirne plave vode lagune, stajao je na suncu žute plaže stresajući sa sebe slane kapljice, sirom je otvorio nosnice da udiše miris hljebovca koji se pekao pokraj njegove osamljene logorske vatre. Ptice kričavog perja vrištale su i hihotale s visokih papratastih vrhova kokosovih palmi. Soba bijaše pospano vruća. Jimmy zaspi. Palubom se širio miris jagoda i limuna i miris ananasa, a majka bijaše tamo u bijelom kostimu, i tamnokos muškarac u kapici za jedrenje, a sunčeva svjetlost mreškala se na visokim mliječnim jedrima. Majčin tihi smijeh prerasta u vrisak O-o-o-ohii. Muha velika kao trajekt ide preko vode prema njima, pruža svoje nazupčane račje pandže.- Skoči, Jimmy, skoči; možeš to obaviti u dva skoka - dere mu se u uho tamnokosi muškarac.- Ali, kad ne želim, molim vas... Ne želim - cmizdri Jim-my.Tamnokosi ga tuče, skači, skači, skači.. J- Da, samo trenutak. Tko je? Na vratima je stajala teta Emily.- Zašto se uvijek zaključavaš, Jimmy? ... Nikada ne dopuštam Jamesu da se zaključava.- Ovako mi se više sviđa, teta Emily.- Kakav je to način da dječak spava u ovo doba popodne-va?- Čitao sam Koraljni otok pa zaspao. - Jimmy porumeni.

- U redu. Dođi sa mnom. Gospođica Billings reče da ne svraćamo u majčinu sobu. Ona spava.Nalazili su se u tijesnom dizalu koje je zaudaralo na ricinu-sovo ulje; crni liftboj naceri se Jimmvju.85- Što je rekao liječnik, teta Emily?- Sve ide onako kako se moglo očekivati... Ali ne smiješ se zbog toga zabrinjavati. Večeras se moraš divno zabaviti sa svojim malim rođacima... Ne družiš se dovoljno sa svojim vršnjacima, Jimmy.Išli su prema rijeci povijajući se na pjeskovitom vjetru koji je kovitlao ulicom odlivenom u željezu pod tamnim, srebrom isprepletenim nebom.- Mislim da ćeš se veseliti što se vraćaš u školu, James.- Da, teta Emily.- Školski dani najsretnije su vrijeme života. Majci svakako piši bar jedanput tjedno, James ... Ti si joj sada sve što ima... Gospođica Billings i ja izvještava! ćemo te.- Da, teta Emily.- Još nešto, James, želim da bolje upoznaš mog Jamesa. On ti je vršnjak, samo što je možda malo razvijeniji i tako dalje, i morali biste postati dobri prijatelji... Šteta što Lily nije i tebe poslala u Hotchkiss.- Da, teta Emily.Stupovi od ružičasta mramora nalazili su se u donjem trijemu stambene zgrade tete Emily i liftboj je imao čokoladnu livreju s bakrenom dugmadi, a lift bijaše četvrtast i ukrašen ogledalima. Teta Emily zastane pred velikim crvenim vratima od mahagonija na sedmom katu te pročačka torbu da nađe ključ. Na kraju hodnika nalazio se prozor optočen olovom kroz koji se mogla vidjeti rijeka Hudson i parobrodi i visoka stabla dima što se s manevarskih kolodvora duž rijeke uzdizahu prema žutom zalasku sunca. Kada je teta Emily otvorila vrata, začuše svirku na klaviru.- To Maisie vježba.U sobi s klavirom sag je bio debeo i mekan, zidne tapete bijahu žute sa srebrnim blistavim ružama između lamperije boje vrhnja i zlatnih okvira uljanih slika šuma i ljudi u gondoli i debelog kardinala što pije. Maisie zabaci pletenice s ramena kada je skočila s klavirskog stolca. Imala je okruglo mliječno lice i malčice prćast nos. Metronom je i dalje tiktakao.- Zdravo, James - reče ona nakon što je prinijela usta majčinim da dobije poljubac. - Užasno mi je žao što je jadna teta Lilv tako bolesna.- Zar nećeš poljubiti sestričnu James? - zapita teta Emily. Jimmy odgega do Maisie i gurne lice prema njezinom.- Kakav čudan način ljubljenja - reče Maisie.86- Pa, vas dvoje djece možete jedno drugome činiti društvo do večere. - Teta Emily odšušta u pokrajnju sobu kroz plave zavjese od baršuna.- Nećemo te i dalje moći zvati James. - Nakon što je zaustavila metronom Maisie stajaše buljeći u bratića ozbiljnim smeđim očima. - Ne možemo imati dva Jamesa, je li?- Mama me zove Jimmy.- Jimmy je obično ime, ali vidim da ćemo se s tim morati pomiriti dok ne smislimo nešto bolje ... Koliko jackova možeš uhvatiti?- A što su to jackovi?- Bože mili, zar ne znaš što su to jackovi? Čekaj da se vrati James, što će se smijati!- Znam za Jack ruže. Majka ih je voljela više nego bilo što drugo.- Američke ljepotice jedine su ruže koje ja volim - izjavi Maisie spustivši se u naslonjač Morris. Jimmy je stajao na jednoj nozi, a prstima druge noge udarao se po peti.- Gdje je James?- Uskoro će doći kući... Sada je na satu jahanja. Sumrak posta olovno mučaljiv među njima. S manevarskihkolodvora dopiraše vrisak lokomotivske zviždaljke i lupa spojnica na teretnim vagonima koje su skretali. Jimmy pritrči prozoru.- Čuj, Maisie, voliš li ti lokomotive? - zapitao je.- Mislim da su grozne. Tata kaže da ćemo odseliti zbog buke i dima.Jimmy je kroz polumrak mogao nazrijeti ukošenu glatku masu velike lokomotive. Dim je sukljao iz dimnjaka u golemim brončanim i ljubičastim kolutima. Dolje niz prugu se crveno svjetlo pretvori u zeleno. Zvono stade zvoniti polako, lijeno. Snažno povukavši i glasno dašćući, vlak krene uz kloparanje, nakupi brzinu, klizne u sumrak njišući crvenim svjetlom na svom začelju.- Uh, kako bih želio da ovdje stanujemo - reče Jimmy. -Imam dvije stotine i sedamdeset dvije slike lokomotiva, jednom ću ti ih pokazati ako želiš. Ja ih skupljam.- Baš je smiješno skupljati nešto takvo... Slušaj, Jimmv, spusti rebrenice a ja ću upaliti svjetlo.

Kad je Maisie pritisnula na prekidač, ugledaše na vratima Jamesa Merivalea. Imao je svijetlu živu kosu i pjegavo lice pr-ćasta nosa kao i Maisien. Na sebi je imao jahaće hlače i crne kožnate dokoljenice i mahao je dugom oljuštenom šibom.- Zdravo, Jimmy - reče on. - Dobro došao u naš grad.87- Zamisli, James - klikne Maisie - Jimmy ne zna što su to jackovi.Kroz plave zavjese od baršuna pojavi se teta Emily. Bila je odjevena u zelenu svilenu bluzu s čipkom i visokim okovratni-kom. Sijeda joj se kosa u blagoj krivulji uzdizala s čela.- Djeco, vrijeme je da se operete - reče ona. - Večera je za pet minuta ... James, odvedi bratića u svoju sobu i požuri svući to jahaće odijelo.Svi su već sjedili za stolom kad je Jimmy iza svog bratića ušao u blagovaonicu. Noževi i viljuške diskretno su zveckali pod svjetlom šest voštanica sa crvenim i srebrnim zaslonima. Na čelu stola sjedila je teta Emily, odmah do nje čovjek crvena vrata i spljoštena zatiljka, a na drugom čelu stola tetak Jeff - sa srebrnom iglom u kockastoj kravati - ispunjavao je veliki naslonjač. Crna dvorkinja lepršala je oko resica svjetla i dijelila prepečene krekere. Jimmy je ukočeno jeo juhu, bojeći se da ne srče. Tetak Jeff je između dviju žlica juhe govorio gromkim glasom:- Ne, počujte me, Wilkinson, New York nije više ono što je bio nekoć kada smo Emily i ja tek došli ovamo, bilo je to nekako u pretpotopno doba. Grad su preplavili čifuti i irska bagra, u tom grmu leži zec... Do deset godina kršćanin više neće moći živjeti... Kažem vam, katolici i Židovi istjerat će nas iz naše rođene zemlje, evo što će oni učiniti.- To je Novi Jeruzalem - ubaci u smijehu teta Emily.- Ovo nije smiješno; čovjek koji se cijeloga života mrcvario radom da stvori neku radnjicu ili tome slično, ne želi da ga istisne gomila prokletih stranaca, je li, VVilkinsone?- Jeffe, previše se uzrujavaš. Znaš da od toga imaš probav-ne smetnje ...- Ostat ću miran, mama.- Evo koja je velika mana ljudi u ovoj zemlji, gospodine Merivale... - Gospodin Wilkinson mudro se namršti. - Ljudi ove zemlje previše su snošljivi. Ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu ne bi ovo dopustili... Na koncu konca, mi smo sagradili ovu zemlju a zatim dopuštamo gomili stranaca, šljamu Evrope, ološu iz poljskih geta da dođu ovamo i da vladaju u našoj zemlji.- Živa je istina da čestit čovjek ne želi prljati ruke politikom a nema nikakvog poticaja da se lati javnih službi.- Tako je, danas svaki čovjek želi imati više novca, potrebno mu je više novca nego što čestito može zaraditi u javnom životu ... I naravno, najbolji ljudi usmjeruju se na druga podru-čja.88- A pridodajte tome neznanje onih prljavih čifuta i irskog ološa kojima dajemo pravo glasa prije nego što znaju i govoriti engleski... - započne tetak Jeff.Dvorkinja odloži pred tetu Emily visoko natrpanu posudu pečene piletine garnirane popečcima od kukuruza. Razgovor je zamro dok su se posluživali.- Oh, zaboravila sam ti reći, Jeffe - reče teta Emily. - U nedjelju moramo poći u Scarsdale.- Oh, mama, mrzim izlaziti nedjeljom.- On je pravo djetence, samo bi stajao kod kuće.- Pa nedjelja je jedini dan kad sam kod kuće.- Pa, evo kako je bilo: pila sam čaj kod Maillarda s Harlan-dovicama, a znaš li tko je sjeo za susjedni stol? Nitko drugi nego gospođa Burkhart...- Je li ona supruga Johna B. Burkharta? Nije li on jedan od potpredsjednika National City Bank?- John je zgodan čovjek i pred njim je velika budućnost.- Dakle, kao što sam rekla, dragi, gospođa Burkhart reče da naprosto moramo doći i provesti s njima nedjelju, a ja nisam mogla odbiti.- Moj otac - nastavi gospodin Wilkinson - bio je liječnik starog Johannesa Burkharta. Starac je bio čudna stara ptica, zgrnuo je lovu trgujući krznom još onomad u vrijeme pukovnika Astora. Bolovao je od podagre i grozomorno je psovao... Sjećam se da sam ga jedanput vidio, starac crvena lica duge si-jede kose i sa crvenom kapicom preko ćele. Imao je papigu po imenu Tobija a ljudi koji su prolazili ulicom nikad nisu znali da li psuje Tobija ili sudac Burkhart.- Ah, da, vremena su se promijenila - izusti teta Emilv. Jimmy je sjedio na stolcu, a u nogama su ga pekli žmarci imravci. Majku je udarila kap i slijedećeg tjedna vraćam se u školu. Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak ... On i Skinny vraćaju se iz igre sa žabama krastačama dolje kraj jezerca, u plavim odijelima zato jer je nedjeljno popodne. Cvjetaju bokori rujevi-ne iza štaglja. Mnoštvo dječaka zadirkuje maloga Harrisa i zovu ga Iky zato što je on navodno Židov. Javlja se njegov jednoličan glas:- Dosta, dečki, prestanite, dečki. Imam na sebi svoje najbolje odijelo, dečki.

- Oj, oj, miister Solomon Levy sa svojom najboljom jidiš odjećom, sve po sniženoj cijeni - cičali su podrugljivi glasovi. -Jesi li ga kupio u dućanu »Sve za pet i deset«, Iky?- Kladim se da ga je dobio na rasprodaji robe oštećene požarom.89- Ako ga je dobio na rasprodaji robe oštećene u požaru, moramo u njega usmjeriti štrcaljku.- Usmjerimo štrcaljku u Solomona Levvja.- Oh, prestanite, momci.- Umuknite! Ne vičite tako glasno.- Oni se samo šale, neće mu ništa - šapne Skinny.Iky se bacakao nogama i vrištao dok su ga nosili prema jezercu, njegovo bijelo lice vlažno od suza bilo je okrenuto nadolje.- On uopće nije Židov - reče Skinnv. - Ali reći ću ti tko je Židov, onaj veliki siledžija Fat Svvanson.- Kako znaš?- Rekao mi je njegov sobni drug.- Bože moj, pa oni će to učiniti.Otrče u svim smjerovima. Mali Harris, kose zamrljane blatom, izvlačio se na obalu, iz rukava njegova kaputa curila je voda.Uz sladoled bijaše poslužen vrući čokoladni umak.- Šetaju ulicom Irac i Škot i Irac kaže Škotu: »Sandy, idemo na čašicu ...«Otegnuta zvonjava na ulaznim vratima skrene njihovu pažnju s priče tetka Jeffa. Crna dvorkinja nahrupi u blagovaonicu i stane šaptati teti Emily na uho.- I Skot reče: »Mike ...« No, u čemu je stvar?- Gospodin Joe, gospodine.- Odnio ga vrag!- Pa, možda je sada on u redu - žurno ubaci teta Emily.- Malo je nakresan, gospođo.- Šarah, kog vraga ste ga uveli?- Nisam ga ja uvela, naprosto je došao. Tetak Jeff odgurne svoj tanjur i baci ubrus:- Oh, k vragu ... Razgovarat ću s njim.- Pokušaj ga otpraviti... - započne teta Emily; umukne ostavivši usta djelomično otvorena. Kroz zavjese koje su visile na širokim vratima u sobu za dnevni boravak, pomoli se glava ptičjeg lica, tanka opuštena nosa, a iznad njega griva ravne crne kose kao u Indijanca. Jedno od crveno obrubljenih očiju mirno namigne.- Zdravo svima!... Kako mališani? Zamjeravate li što sam nahrupio? - Glas mu je bio drečav i promukao, tada se i visoko koščato tijelo pomoli iza glave kroz zavjese. Usta tete Emily namjeste se u leden osmijeh. - Čuj, Emily, moraš ... ovaj... oprostite; osjećao sam da bi večera ... ovoga... oko obiteljskog ognjišta ... ovaj... bila... ovoga... ovoga... blagotvorna. Razumi-ješ, pročišćen utjecaj doma. - Stajao je klimajući glavom iza naslonjača tetka Jeffa. - Dakle, Jeffersone, staro momče, kako je na tržištu? - Spustio je ruku na rame tetka Jeffa.- Oh, posve dobro. Želiš li sjesti? - progunđa on.- Rekli su mi... Ako želiš poslušati savjet starog stručnjaka... ovaj... jednog bivšeg švercera... svakim danom sve sam više švorc ... ha-ha ... Kažu mi da se isplati gucnuti »Interbo-rough Rapid Transit's« ... Ne gledaj me tako poprijeko, Emily. Odmah ću otići... Pa, zdravo, gospodine VVilkinson... Djeca dobro izgledaju. Dakle, na časnu riječ, ovo je dječačić Lily Herf... Jimmy, ne sjećaš se svoga... ovaj... rođaka, Joea Har-landa, sjećaš li se? Nitko se ne sjeća Joea Harlanda... Osim tebe, Emily, a ti bi bila sretna da me možeš zaboraviti... ha-ha... Kako tvoja majka, Jimmy?- Malo bolje, hvala vam - Jimmy se silio da istjera riječi kroz stisnuto grlo.- Dakle, kada pođeš kući, izruči joj moj pozdrav ... ona će shvatiti. Lily i ja uvijek smo bili dobri prijatelji iako sam ja crna ovca obitelji... Oni me ne vole, htjeli bi da odem ... Reći ću ti nešto, dječače, Lily je najbolja od svih njih. Je li da je, Emily, je li da je ona najbolja od svih nas?Teta Emily se nakašlje.- Naravno da jest, najljepša je, najpametnija, najstvarnija... Jimmy, tvoja je majka carica... Uvijek je bila predobra za sve ove. Borati, želim piti u njezino zdravlje.- Joe, mogao bi malo spustiti glas! - Teta Emily otkucala je riječi poput pisaćeg stroja.- Ah, svi vi mislite da sam pijan ... Zapamti ovo, Jimmy... - Nagnuo se preko stola pa pomilovao Jimmvjevo lice svojim oporim zapahom viskija... - Za ovakve stvari nije uvijek kriv čovjek... okolnosti... ovaj... okolnosti... - Prevrnuo je čašu dok se.teturajući dizao na noge. - Budući da me Emily i dalje iskosa gleda, idem... Ali zapamti, pozdravi Lily Herf od Joea Harlanda, iako je on pošao stramputicom. - Ponovno se odgega kroz zavjesu.- Jeff, znam da će prevrnuti Sevresku vazu ... Pobrini se da u redu iziđe i pozovi mu taksi.James i Maisie prasnu u krije'štav hihot iza ubrusa. Tetak Jeff pocrveni kao rak.

- Vrag neka me nosi ako ga smjestim u kola. On nije moj rođak... Njega bi trebalo zatvoriti. A slijedeći put kada ga vidiš, možeš mu s moje strane poručiti ovo, Emily: ako ikada opet dođe ovamo u tom odvratnom stanju, izbacit ću ga.9091- Jeffersone, dragi, nema smisla da se ljutiš... Nikakvo se zlo nije dogodilo. Otišao je. !- Nikakvo se zlo nije dogodilo! Misli na našu djecu. A zamisli da je ovdje umjesto Wilkinsona bio kakav stranac. Sto li bi pomislio o našem domu?- Za to ne brinite - zagrakće gospodin Wilkinson. - Nezgode se događaju u najsređenijim obiteljima.- Jadni Joe tako je mio momak kad je priseban - reče teta Emily. - I pomisli na to da se prije mnogo godina načas činilo kao da Harland u svojoj ruci drži cijeli Curb Market.* Novine su ga nazivale kraljem Curba, zar se ne sjećaš?- Bilo je to prije afere s Lottie Smithers ...- Čujte, djeco, idite u drugu sobu pa se igrajte dok mi pijemo kavu - procvrkuće teta Emily. Da, već su odavno trebala otići.- Znaš li igrati Pet stotica, Jimmy? - zapita Maisie.- Ne, ne znam.- Što kažeš na to, James? Ne zna igrati na jackove i ne zna igrati Pet stotica.- Pa, i jedno i drugo su ženske igre - s visoka će James. -Ni ja ih ne bih igrao da nije tebe.- Ne bi, je li, gospodine Pametnjakoviću!- Igrajmo se »Životinja hvata!«- Za tu igru nema nas dovoljno. Nije zabavno ako nema mnogo ljudi.- A prošli put tako si se ludo hihotala da nas je majka prisilila da prestanemo.- Mama nas je prisilila da prestanemo zato što si maloga Billyja Schmutza odalamio nogom u lakatnu kost tako da je zaplakao.- A da siđemo i gledamo vlakove - predloži Jimmy.- Ne smijemo sići niza stepenice poslije mraka - strogo će Maisie.- Znate što? Igrajmo se burze... Imam milijun dolara dionica na prodaju, a Maisie može špekulirati na umjetnom dizanju vrijednosti, a Jimmy može spuštati vrijednost.- U redu, što ćemo učiniti?- Oh, samo trči unaokolo i galami... Prodajem bez pokrića.- Vrlo dobro, gospodine agente, sve ih kupujem po pet centi.- Ne, to ne možeš reći... Reci: devedeset šest i pol ili tako nešto.- Curb Market, slobodno tržište dionica koje se ne prodaju na redovnoj burzi.92- Dat ću vam za njih pet milijuna - uzvikne Maisie mašući bugačicom s pisaćeg stola.- Glupačo, vrijede samo jedan milijun - vrisne Jimmy. Maisie zasta kao za zemlju prikovana.- Jimmy, što si to rekao?Jimmy osjeti kako bukti od stida; pogledao je svoje nezgrapne cipele:- Rekao sam: glupačo!- Zar nikada nisi bio u nedjeljnoj školi? Zar ne znaš da Bog u Bibliji kaže, ako ikoga nazoveš glupanom - prijeti ti pakleni oganj?Jimmy se nije usuđivao podići pogled.- Pa, više se neću igrati - reče Maisie ponosno dignuvši glavu.Jimmy ni sam nije znao kako se našao u predvorju. Zgrabio je šešir i istrčao kroz vrata pa niz šest stepeništa od bijeloga kamena pokraj bakrene dugmadi i čokoladne livreje liftboja, pa kroz trijem u kojem su bili ružičasti mramorni stupovi na Sedamdeset drugu ulicu. Vani je bilo mračno i vjetrovito, sve puno teških sjena koje su se primicale i užurbanih koraka. Napokon se penjao uz dobro poznate grimizne stepenice hotela. Pohita pokraj majčine sobe. Pitali bi ga zašto se tako brzo vratio kući. Nahrupi u svoju sobu, navuče rezu, dvaput zaključa vrata i sav zadahtan se na njih nasloni.- Pa, jesi li se najzad oženio? - bijaše prva stvar koju je Congo zapitao kada mu Emile otvori vrata. Emile je bio u potko-šulji. Soba nalik na kutiju cipela bijaše zagušljiva, osvijetljena i zagrijevana plinskom svjetiljkom na kojoj je bila limena kapica.- Otkud dolaziš ovoga puta?T> - Bizerta i Trondjeb... Ja sam vješt pomorac.- Gadan je to posao, ići na more ... Uštedio sam dvije stotine dolara. Radim kod Delmonika.Sjedoše jedan pored drugoga na nepospremljen krevet. Congo izvadi kutiju »Egyptian Deities« sa zlatnim rubom.- Plaća za četiri mjeseca - pljesne se po bedru. - Jesi li vidio May Sweitzer?Emile odmahne glavom.

- Morat ću pronaći tu malu kučku... U onim jebenim skandinavijskim lukama one doplove u čamcima, krupne debele plavuše u brodićima za prijevoz hrane do broda ...Umuknu. Šištao je plin. Congo ispusti dah u zvižduku.- Uhu ... C'est chic ?a, Delmonico... Zašto se još nisi njom oženio?93- Sviđa joj se što visim oko nje ... Trgovinu bih vodio bolje nego ona.- Previše si mekan; prema ženama moraš biti tvrd da bilo što od njih dobiješ ... Učini je ljubomornom.- Ona me drži na uzici.- Želiš li vidjeti razglednice? - Congo izvuče iz džepa paket umotan u novine. - Gle, ovo je Napulj; tamo svi žele doći u New York... Ovo je arapska plesačica. Nom d'une vache, imaju klizav pupak...- Čuj, znam što ću učiniti - odjednom vikne Emile ispustiv-ši razglednice na krevet. - Učinit ću je ljubomornom ...- Koga?- Ernestine ... Madame Rigaud...- Na svaki način, prošetaj sa ženskom nekoliko puta po Osmoj aveniji pa se kladim da će ona pasti kao tona opeka.Zazvoni budilica na stolici kraj kreveta. Emile skoči te je zaustavi i počne pljuskati lice vodom iznad umivaonika.- Merde, moram na posao.- Idem u »Hell's Kitchen« da vidim mogu li naći May.- Ne budi lud da potrošiš sav svoj novac - reče Emile koji stajaše kraj napuknutog ogledala iskrivljena lica, kopčajući dugmad na plastronu čiste iskuhane košulje.- To je sigurna stvar, velim vam - neprestance je ponavljao . čovjek unoseći se Edu Thatcheru u lice i udarajući dlanom po stolu.- Možda jest, Vileru, ali toliko sam ljudi vidio kako propadaju, da, časne mi riječi, ne shvaćam kako da to riskiram.- Čovječe, ja sam založio suprugin srebrni servis za čaj i svoj dijamantni prsten i djetetov vrčić... Stvar je sigurna, baš sigurna ... Ne bih te u nju uputio, jedino zato to radim jer smo nas dvojica vrlo dobri prijatelji i dugujem ti novac i sve... Do sutra u podne zaradit ćeš na svoj novac dvadeset i pet posto... Onda, ako želiš zadržati, možeš, ali riskiraš, ali ako prodaš tri četvrtine a ostatak zadržiš dva-tri dana, uz rizik, bit ćeš siguran ... kao Gibraltarska stijena.- Znam, Vileru, to zbilja lijepo zvuči...- Pobogu, čovječe, valjda ne želiš cijeli svoj život biti u ovom prokletom uredu? Misli na svoju djevojčicu.- I mislim, u tom i jest nevolja.- Čuj, Ede, Gibbons i Svvandike počeli su kupovati već po tri centa večeras kada se burza zatvarala... Klein je postao lukav pa će rano ujutro doći ovamo ovjenčan slavom. Burza će zbog toga pošašaviti...94- Osim ako se ne predomisle momci koji obavljaju prljav posao. Poznajem ove stvari do u samu srž, Vileru ... Zvuči kao sto posto siguran prijedlog... Ali ja sam pregledao knjige prevelikog broja ljudi koji su pali pod stečaj.Viler ustane i baci cigaru u pljuvačnicu.- Pa lijepo, radi što hoćeš, neka sve ide k vragu ... Pretpostavljam da ti se zacijelo sviđa putovati ovamo iz Hackensacka i raditi dvanaest sati na dan ...- Smatram da ću se probiti jedino radom, tako ti je to.- Kakva ti je korist od nekoliko ušteđenih tisućica kad budeš star i kad ne budeš mogao dobiti zadovoljstvo? Čovječe, us-kočit ću u to s obje noge.- Pa hajde, Vileru ... To je tvoja stvar - gunđao je Thatcher dok je njegov drug teškim korakom izišao zalupivši vrata ureda.Velika kancelarija sa svojim nizovima žutih stolova i prekrivenih pisaćih strojeva bijaše prazna, osim šatora svjetla u kojemu je za stolom krcatim knjigovodstvenim knjižurinama sjedio Thatcher. Na tri prozora pri kraju nije bilo zavjesa. Kroz njih je vidio strmu masu zgrada što su se ljeskale u svjetlu i komadić neba, u obliku daske, taman kao crnilo. Prepisivao je memorandume na velikom trgovačkom arku.FanTan Import and Export Čompanv (stavke aktive i pasive do zaključno 29. veljače)... Podružnice New York, Shanghai, Hongkong i Straights Settlements ...SaldoNekretnine Prihod i gubitak$ 345,789.84 $ 500,087,12 $ 399,765.90

- Gomila vražjih lupeža - glasno progunđa Thatcher. - U cijeloj dokumentaciji nema ni jedne stavke koja ne bi bila krivotvorena. Ne vjerujem da imaju ikakve podružnice u Hongkongu ili bilo gdje drugdje... #-Nasloni se u stolac i zabulji kroz prozor. Zgrade su se mračile. Jedva je mogao razabrati jednu zvijezdu na mrlji neba. Morao bih izići i jesti, otrov je za probavu jesti neredovito kao što ja jedem. Recimo da se i povedem za Vilerovim najnovijim savjetom. Ellen, kako ti se sviđaju ove ruže »Američka ljepotica«? Peteljke su im duge dva i pol metra i želim da proučiš plan putovanja u inozemstvo koje sam ti namijenio kao nadopunu obrazovanju. Da, bit će šteta da ostavimo svoj lijepi novi stan koji gleda na Central Park... A u centru grada; The Fiduciarv Accounting Institute, Edvvard č. Thatcher, predsjednik... Kugle pare lunjale su po mrlji neba, skrivajući zvijezdu. Upusti se95u to, upusti se u to... ionako su svi oni lupeži i kockari... Upusti se u to i izroni punih ruku, punih džepova, punog računa na banci, a sefova punih novca. Kad bih se samo usudio da riskiram. Lud si što trošiš vrijeme mozgajući o tome. Vrati se Fan-Tan Importu. Para, slabašno crvenkasta od svjetla što se odražavalo od ulica, brzo se raspršavala preko mrlje neba, izvijala se i rasplinjavala.Roba pod zabranom u skladištima Sjedinjenih Američkih država... $ 325,666.00.Upusti se u to pa izroni s tri stotine dvadeset pet tisuća, šest stotina šezdeset i šest dolara. Dolari se raspršuju kao para, izvijaju se i rasplinjuju prema zvijezdama. Milijunaš Thatcher nagne se kroz prozor svijetle sobe namirisane pačulijem, da pogleda tamne obrise grada koji se pario od smijeha, glasova, zveketa i svjetala; iza njega svirahu orkestri među azalejama, privatni telegrafi su kuc kuc kuc otkucavali dolare iz Singapura, Valparai-sa, Mukdena, Hongkonga, Chicaga. Susie se nadvijala nad njega u haljini sazdanoj od orhideja i šaptala mu na uho.Ed Thatcher ustane stisnutih pesnica, dršćući; Ti jadna budalo, kakva korist od toga sad kad nje više nema. Bit će najbolje da pođem nešto pojesti, inače će me Ellen ukoriti.

V. PARNI VALJAKSumrak nježno miluje ulice oštrih uglova. Tmina teško pritišće asfaltni grad koji se puši, satire rezbarije na prozorima i reklamne natpise i dimnjake i vodene rezervoare i ventilatore i stepenice za slučaj požara i oblike i ukrase i valovite površine i oči i ruke i kravate u plave grude, u crne goleme blokove. Pod sve težim i težim pritiskom što se valja prozori bljuju svjetlost. Noć satire blještavo mlijeko iz lučnih svjetiljki, istiskuje sumorne blokove sve dok iz njih ne curi crvenilo, žutilo i zelenilo na ulice što odzvanjaju od koraka. Iz cijeloga asfalta kaplje svjetlost. Svjetlost šikće iz reklamnih natpisa na krovovima, vrtoglavo se okreće među kotačima, bojadiše valjajuće tone neba.Parni je valjak kloparao tamo-amo preko svježe nanesenog katrana na cesti pred vratima groblja. Iz njega dopiraše zadah zagorjelog kolomaza, pare i vruće boje. Jimmy Herf probijao se duž ruba ceste; kamenje ga je ranjavalo po tabanima preko izlizanih potplata cipela. Prošiša pokraj radnika crnomanjastih šija pa produlji hodati po novoj cesti, u nosnicama mu osta njihov vonj na češnjak i znoj. Zastane nakon devedesetak metara na sivoj cesti predgrađa, koja je s obje strane bila gusto načičkana telegrafskim stupovima i žicama, iznad sivih kuća nalik na papirnate kutije i sivih čestica dodijeljenih klesarima spomenika, nebo bijaše boje crvendaćeva jaja. U krvi su mu se previjali mali svibanjski crvići. Strgne crnu kravatu te je stavi u džep. Glavom mu se bjesomučno motala melodija:Tako su mi dosadile Iju-bice Nosite ih sve,Jedan je sjaj sunca a drugi sjaj mjeseca a treći sjaj zvijezda: jer jedna se zvijezda razlikuje sjajem od druge zvijezde. Isto jetako uskrsnuće iz mrtvih... Žurno je koračao brčkajući kroz lokve pune neba, nastojeći istresti iz ušiju jednolične dobro podmazane riječi, otarasiti se dodira crnog krepa s prstiju, zaboraviti miris ljiljana.Tako su mi dosadile Iju-bice Nosite ih sve.Ubrza korak. Cesta se penjala uzbrdo. Blještav potočić vode u jarku tekao je kroz točkice trave i maslačaka. Kuće se prorijede; na zidovima štagljeva oljuštena su slova kazivala LVDIA PINKERTON'S VEGETABLE COMPOUND, BUDVVEISER, RED HEN, BARKING DOG ... A majčicu je udarila kap i sad je bila pokopana. Nije se mogao sjetiti kako je nekoć izgledala; bila je mrtva i gotovo. S plota se oglasi vlažan živ-živ vrapca. Sićušna rđava ptica odleprša naprijed, sjedne na telegrafsku žicu i zapjeva pa odleti na rub napuštena kotla te zapjeva, pa odleti dalje i zapjeva. Nebo posta zagasitije plavo, ispunjavalo se pahuljastim sedefnim oblacima. Posljednji put osjeti pokraj sebe šušta-nje svile, osjeti kako se ruka u obilnom rukavu sa čipkastim volanima nježno sklapa iznad njegove ruke. Leži u kolijevci, podigavši stopala pod prijetnjom kuštravih šćućurenih sjena; a sjene su umakle i rastopile se u uglovima kada se ona nad njega nadvila s kovrčicama oko čela, u svilenim naduvenim rukavima, s malenim crnini madežorn u uglu usta koja su ljubila njegova usta. Ubrza korak. Krv mu je obilno i vrelo tekla žilama. Pahuljasti su se oblaci rastapali u pjenu ružičaste boje. Čuo je svoje koračaje po izlizanom kamenu tucaniku. Na raskršću sunce obasja ljepljive šiljaste pupoljke bukvina izdanka. Putokaz nasuprot glasio je VONKERS. Nasred ceste Ijuljkala se ulupljena konzerva

rajčice. Nastavi hodati tjerajući je snažno nogom preda se. Jedan je sjaj sunca a drugi sjaj mjeseca, a treći sjaj zvijezda... Nastavi put.- Zdravo Emile! - Emile kimne ne okrećući glavu. Djevojka je trčala za njim i pograbila ga za rukav kaputa. - Tako ti, dakle, postupaš prema starim prijateljima, je li? Sada kada se družiš s onom kraljicom delikatesa ...Emile istrgne ruku.- Meni se žuhii, to je svee.- Kako bi ti se svidjelo da odem k njoj pa da joj kažem da smo se ti i ja dogovorili da stojimo pred izlogom na Osmoj aveniji pa smo se grlili i ljubili samo zato da se ona zacopa u tebe.- To bila Gongova ideja.- Pa, zar nije uspjela?98- Uspjela.- Pa, zar meni ništa ne duguješ?- May, ti s vhloo zlatna djevojčica. Slijedeći tjedan slobodan sam u shijedu naveče... Doći ću po tebe pa te odvesti u kino ... Kako kuhvanje?- Gore nego pakao... Pokušat ću se zaposliti kao plesačica u Campusu ... Tamo mogu sresti momke s lovom ... A ne više ove mornare i obalne radnike ... Postat ću uvažena.- May, jesi li phimila vijesti od Gonga?- Dobila sam razglednicu iz nekakvog vražjeg mjesta, ni ime mu nisam mogla pročitati... Nije li to smiješno, kada pišeš da ti šalje novaca, a dobiješ samo razgledniicu... Taj me momak može imati svake noći, potrebno je samo da me zapita ... I on je jedini, znaš ti to, žabaru?- Zbogom, May.Odjednom gurne slamnati šeširić obrubljen potočnicama straga pa je poljubi.- Hej, dosta je toga, žabaru ... Osma avenija nije mjesto na kojem se djevojka ljubi - zakmeči ona gurnuvši žuti uvojak natrag pod šešir. - Mogla bih te usositi a to bih baš rado učinila.Emile se udalji.Požarna kola, kolica sa štrcaljkom i ljestve s kukama prođu kraj njega, tresući ulicu svojim štropotom i klopotom. Tri bloka dalje s krova jedne kuće širio se dim a tu i tamo jezici plamena. Gomila se natisnula na nizove policajaca. Iza leđa i gusto zbijenih šešira Emile spazi vatrogasce na krovu susjedne kuće i tri tiha blistava mlaza vode usmjerena prema gornjim prozorima. Jamačno upravo sučelice trgovine delikatesama. Probijao se kroz gužvu na pločniku kadli se gomila odjednom razdvoji. Dva policajca vukla su crnca kojemu su ruke klimale naprijed i natrag poput prekinutih žica. Iza njih je išao treći policajac i mlatio pendrekom crnca najprije po jednoj a onda i po drugoj strani glave.- Vatru je podmetnuo »pomrčina«.- Uhvatili su palikuću.- Ono je podmetač požara.- Bože, onaj dim gadno izgleda.Gomila se opet spoji. Emile stajaše pokraj Madame Rigaud, pred vratima njezine trgovine.- Cheri, que ga me fait une emotion... J'ai horriblement peur du feu.Emile stajaše malo iza nje. Jednu joj ruku polako obavije oko struka, a drugom rukom tapšao ju je po mišici:99- Sve je u redu. Gle, nema više vatre, samo ima dima... Ali, osigurana- si, je li?- Oh, Ma, na petnaest tisuća.Stisnuo joj je šaku a onda odmaknuo svoje ruke.- Viens, ma petite, on va rentrer.Kada su se našli u trgovini, prihvati njezine punašne ruke.- Ernestine, kad ćemo se vjenčati?- Slijedeći mjesec.- Ja ne čekati tako dugo, nemoguće... Zašto ne bismo slijedeće srijede? Onda bih ti mogao pomoći da napraviš inventuru... Mislim ja, možda bismo mogli prodati ovu radnju pa se preseliti u gornji grad, zaraditi više novaca.Potapšala ga je po obrazu.- P'tit ambitieux - reče ona kroz svoj šuplji unutrašnji smijeh od kojega su joj se tresla ramena i velika prsa.Morali su presjesti na Manhattan Transferu. Poderao se palac na Elleninim novim rukavicama od jareće kože pa ga je neprestano trla kažiprstom. John je na sebi imao kišni ogrtač s pojasom i ružičastosivi pusteni šešir. Kada se okrenuo prema njoj i nasmiješio, nije se mogla suzdržati a da ne skrene pogled te se zabuljila u jaku kišu koja je blistala preko tračnica.

- Tu smo, draga Elaine. Oh, kćeri kneževa, vidiš, ukrcat ćemo se na vlak koji stiže sa stanice Pennsvlvania... Smiješno je čekati na ovakav n'ačin u divljini New Jerseva.Ušli su u salonska kola. John mljacne jezikom videći da su mu na blijedom šeširu ostale tamne mrlje od kišnih kapljica.- Dakle, krećemo, djevojčice ... Gle, lijepa si, ljubavi moja, lijepa si, imaš oči golubinje.Elleni je novi šivani kostim bio uzak u laktovima. Željela je da se osjeća veoma radosnom i da sluša njegov mazan šapat na uho, ali nešto joj je ukočilo i namrštilo lice; mogla je samo gledati kroz prozor smeđe močvare i milijun crnih prozora tvornica i kaljužaste gradske ulice i zarđao parobrod u kanalu i štag-Ijeve i reklame Bulla Durhama i patuljke Spearminta okrugla lica, sve išarano uzduž i poprijeko blistavim mlazovima kiše. Draguljne pruge na prozoru tekle su ravno dolje kad bi se vlak zaustavio, a postajale bi sve to ukošenije što bi vlak povećavao brzinu. Kotači su joj topotali u glavi i huktali Man-hattan Tran--sfer. Man-hattan Tran-sfer. U svakom slučaju, ima još mnogo do Atlantic Cityja. Kada stignemo u Atlantic City... Oh, četrdeset kišilo je dana... Osjećat ću se radosnom... / četrdeset kišilo je noći... Moram se osjećati radosnom.100- Elaine Thatcher Oglethorpe, to je vrlo lijepo ime, je li, draga? Oj, okrijepite me vinom, osvježite me jabukama jer bolan sam od ljubavi...Bilo je tako udobno u praznim salonskim kolima, u zelenom baršunskom naslonjaču, a John se naginjao prema njoj recitirajući besmislice, a smeđe baruštine klizile su iza prozora isprugana kišom, a miris nalik na školjke prodiraše u vagon. Pogledala mu je u lice i nasmijala se. Rumenilo mu jurne preko lica sve do korijena crvenoplave kose. Stavio je ruku u žutoj rukavici preko njezine ruke u bijeloj rukavici.- Sada si moja žena, Elaine.- Sada si moj muž, Johne.I smijući se gledahu jedno drugo u udobnosti praznih salonskih kola.Bijela slova, ATLANTIC CITY, sudbonosno su se uzdizala iznad vode koju je rupičala kiša.Kiša je šibala po blistavom drvenom šetalištu i silovito zapljuskivala prozor kao voda koju izliju iz kabla. A jaču od kiše mogla je čuti mjestimičnu tutnjavu valova duž žala među osvijetljenim molovima. Ležala je nauznak i buljila u strop. Pokraj ' nje, na velikom krevetu, spavao je John i disao mirno kao dijete smotavši jastuk pod glavu. Bilo joj je ledeno hladno. Kliznula je iz kreveta vrlo oprezno kako ga ne bi probudila i stajaše gledajući kroz prozor niz vrlo dugo slovo »V« rasvjete na drvenom šetalištu. Gurne prozor uvis. Kiša joj osine lice, pakosno joj je bola put i močila spavaćicu. Prislonila je čelo na okvir. Oh, želim umrijeti. Želim umrijeti. Sva napeta hladnoća njezina tijela zgrči joj se u želucu. Oh, povraćat ću. Ode u kupaonicu i zatvori vrata. Kad je povraćala, bolje se osjećala. Onda se ponovno uspne u krevet, pazeći da ne dodirne Johna. Ako ga dodirne, ona će umrijeti. Ležala je nauznak, čvrsto priljubivši ruke tik uz bokove i skupivši noge. Salonska kola udobno su kloparala u njezinoj glavi; zaspala je.Probudi je vjetar koji je mlatio po prozorskim oknima. John bijaše daleko, na drugoj strani velikog kreveta. Uslijed vjetra i kiše koja je tekla niz prozor, činilo joj se kao da se miče soba i veliki krevet i sve, kao da poput zračnog broda jure preko mora. Oh, četrdeset kišilo je dana... Kroz prorez u hladnoj ukočenosti ova pjesmica tekla je topla kao krv... 7 četrdeset kišilo je noći Nježno prijeđe rukom po muževoj kosi. Iskrivio je lice u snu i uzdahnuo »Nemoj« glasom kao u kakva dječačića pa je zahiho-tala. Ležala je hihoćući na krajnjem rubu kreveta, hihoćući očajnički kao nekoć s djevojčicama u školi. A kiša je šibala kroz prozor a pjesma postajala sve to glasnija dok naposljetku ne postade limena glazba u njezinim ušima:101Oh, četrdeset kišilo je danaI četrdeset kišilo je noćiI nije prestalo sve do BožićaA jedini čovjek koji je poplavu preživioBijaše Dugonogi Jack iz Isthmusa.Jimmy Herf sjedio je sučelice tetku Jeffu. Pred svakim se na plavom tanjuru nalazio odrezak, pečeni krumpir, brdašce graška i grančica peršina.- Dakle, ogledaj se oko sebe, Jimmy - reče tetak Jeff.Jarko svjetlo s gornjeg prozora obrubljuje blagovaonicu obloženu orahovinom, bliješti i izvija se na srebrnim noževima i viljuškama, na zlatnim zubima, satovima na lancima, iglama u kravatama, guta ga tmina sukna i tvida, okruglo blista na sjajnim tanjurima i na ćelavim glavama i na poklopcima posuda.- Dakle, što misliš o tome? - pita tetak Jeff zarinuvši palce u džepove svog pahuljastog žućkastog prsluka.- Ovo je lijep klub, svakako - kaže Jimmy.

- Najimućniji i najuspješniji ljudi ove zemlje dolaze ovamo na ručak. Gle onaj okrugao stol u kutu. Ono je Gausenheimerov stol. Tamo posve lijevo. - ... Tetak Jeff naginje se prema naprijed i snizuje glas: - Onaj čovjek snažne vilice je J. \Vilder Lapor-te. - Jimmy reže ovčji odrezak ne odgovarajući. - Dakle, Jimmy, vjerojatno znaš zbog čega sam te ovamo doveo... Želim s tobom razgovarati. Sad kada je tvoja jadna majka... otišla, Emily i ja smo tvoji skrbnici pred zakonom i izvršioci oporuke jadne Lily... Želim ti objasniti kako stoje stvari.Jimmy odlaže nož i viljušku i sjedi piljeći u tetka, grčevito stežući hladnim rukama naslone stolice, gledajući kako se obraz pomiče, plav i težak, iznad rubinske igle u širokoj satenskoj kravati.- Sada ti je šesnaest godina, je li, Jimmy?- Da, gospodine.- Dakle, evo kako stoje stvari... Kada se posve sredi imetak tvoje majke, imat ćeš otprilike pet tisuća i pet stotina dolara. Srećom si bistar dečko pa ćeš uskoro biti spreman za koledž. Dakle, ako se njome valjano upravlja, ova svota trebala bi dosta-jati za tvoje studiranje na Columbiji, kad već želiš studirati na Columbiji... Ja osobno, a siguran sam da tako misli i tvoja teta Emily, mnogo bih više volio da pođeš na Vale ili na Prince-ton ... Po mom mišljenju ti si vrlo sretan momak. U tvojim sam godinama čistio jednu kancelariju u Fredericksburgu i zarađivao petnaest dolara mjesečno. No, evo što sam htio reći... Nisam primijetio da pokazuješ dostatnu odgovornost u pogledu102novčanih pitanja... ovoga... dostatno oduševljenje da zarađuješ za život, da uspiješ u svijetu... Pogledaj oko sebe ... Štedljivost i oduševljenje stvorili su od ovih ljudi ovo što su sada. Stvo-riše i mene, dovedoše me u položaj da ti ponudim udoban dom i uljuđenu okolinu što ti i nudim ... Shvaćani da je tvoje obrazovanje bilo pomalo čudnovato, ona jadna Lily nije baš dijelila naše nazore o mnogim pitanjima, ali istinsko obrazovno razdoblje tvog života tek počinje. Sada je vrijeme da zauzmeš stav i da postaviš osnove svoje buduće karijere ... Savjetovao bih ti da se povedeš za Jamesovim primjerom pa da se zaposliš u tvrtci i u njoj se probijaš ... Odsad ste mi obojica sinovi... To će biti te-gotan posao, ali će ti na kraju pružiti vrlo značajan početak. I nemoj ovo zaboraviti: ako je čovjek uspješan u Nevv Vorku, onda je uistinu uspješan!Jimmy sjedi promatrajući tetkova široka ozbiljna usta koja oblikuju riječi, a da i ne kušaju sočan ovčji odrezak što ga jedu.- Dakle, što ćeš učiniti? - Tetak Jeff nagne se preko stola prema njemu, izbečenih sivih očiju.Jimmy se davi komadićem kruha, crveni, na kraju slabašno muca:- Što god vi kažete, tetak Jeff.- Znači li to da ćeš preko ljeta mjesec dana raditi u mojoj kancelariji? Okusiti kako je to kad zarađuješ za život, kao muškarac u svijetu muškaraca, steći predodžbu o tome šio je posao?Jimmy kimne glavom.- Dakle, mislim da si donio vrlo razboritu odluku - zagrmi tetak Jeff zavalivši se u stolicu tako da svjetlost udara po valu njegove čeličnosive kose. - Uzgred da te pitam, što ćeš naručiti za desert? ... Za mnogo godina, Jimmy, kad budeš uspješan čovjek s vlastitom tvrtkom, sjećat ćemo se ovog razgovora. Ovo je početak tvoje karijere.Djevojka u garderobi smješka se ispod gizdave gomile svoje žučljivo žute kose kada pruža Jimmyju njegov šešir koji djeluje zgnječeno plosnat i prljav i mlitav među trbušastim tvrdim pustenim šeširima i fedorama i veličanstvenim panama šeširima što vise na vješalicama. Želudac mu se vrtoglavo prekobacuje kako se spušta lift. Izlazi u mramorno predvorje krcato svijetom. Na trenutak ne znajući kamo bi pošao, prisloni se uza zid, s rukama u džepovima, promatrajući kako se ljudi laktaju kroz vrata što se vječito okreću; žene nježnih obraza koje žvaču žvakalice, žene oštrih obraza sa šiškama, njegovi vršnjaci mliječna lica, mladi probisvijeti naherenih šešira, znojavi kuriri, ukršteni pogledi, bokovi što besciljno tumaraju, crvene čeljusti koje žvaču cigare,103blijeda upala lica, plosnata tijela mladih muškaraca i žena, trbu-šaste tjelesine starijih muškaraca, svi se oni laktaju, guraju, stru-žu nogama, ulazeći u dvije beskonačne trake kroz okretna vrata, van na Broadway i unutra s Broadwaya. Jimmy stupa u vrpci kroz okretna vrata unutra i van, u podne i navečer i ujutro, okretna vrata melju njegove godine poput mesa za kobasice. Iznenada mu se mišići ukoče. Tetak Jeff i njegova kancelarija neka idu u vražju mater. Te riječi tako glasno odjeknu u njemu da se osvrće na jednu i na drugu stranu da vidi je li itko čuo kad ih je izgovorio.Svi oni neka idu u vražju mater. Uzdigne ramena i gura se prema okretnim vratima. Peta mu se spusti na nečiju nogu. »Boga vam vašega, gledajte kamo stajete.« Nađe se na ulici. Ko-vitlav vjetar što puše Broadwayom unosi mu prašinu u usta i u oči. Šeće prema Battery Parku a vjetar mu puše u leđa. Na cr-kvenom groblju Svetoga Trojstva stenografkinje i poslužnici jedu sendviče među grobovima. Stranci se roje iz parobrodarskih kompanija; Norvežani konopljine kose, Šveđani širokih lica, Poljaci, crnomanjaste noge muškaraca iz Sredozemlja koji zaudaraju na češnjak, gorštački Slaveni, tri Kineza, gomila istočnjačkih mornara. Na malom trokutu ispred carinarnice Jim Herf se okrene i dugo pilji

dubokom zasjeklinom Broadwaya, okrenuvši se prema vjetru. Tetak Jeff i njegova kancelarija neka idu u vražju mater.Bud je sjedio na rubu postelje i ispružio ruke i zijevao. Posvuda unaokolo je, kroz smrad znoja i kiseloga daha i mokre odjeće, dopirale hrkanje, vrpoljenje muškaraca u snu, škripanje krevetnih opruga. Daleko je kroz mrak gorjelo jedno jedino električno svjetlo. Bud sklopi oči i spusti glavu na rame. O, Bože, želim spavati. Dragi Isuse, želim spavati. Stisne koljena uz sklopljene ruke kako mu ne bi drhtala. Oče naš koji jesi na ne-besi ja želim spavati.- Što je, kolega, ne moš spavat? - dopre tih šapat sa susjednog kreveta.- K vragu, ne mogu.- Ni ja.Bud pogleda veliku glavu kovrčaste kose poduprtu na lakat, okrenutu prema njemu.- Ovo je prokleta ušljiva smrdljiva spavaonica - nastavi glas jednolično. - Reći ću svijetu ... I to za četrdeset centa! Neka im bude njihov Hotel Plaža i...- Jesi li već dugo u gradu?- U kolovozu će biti deset godina.104- Ti majku!- Dosta je komedije, momci - zaškrguće glas iz niza kreveta. - Sto vi misite da j ovo, židofski piknik?Bud spusti glas:- Čudnovato, godinama sam mislio doć u grad i želio... Rodio sam se i odrastao na farmi na sjeveru.- Zašto se ne vratiš?- Ne mogu se vratiti. - Budu bijaše hladno; želio je da prestane drhtati. Navuče pokrivač do brade i prevrne se sučelice čovjeku koji je govorio. - Svakog proljeća sam sebi kažem: Opet ću put pod noge, otići ću i zasaditi se među korov i travu i krave koje dolaze kući u vrijeme muže, ali ne odlazim; jednostavno visim ovdje dalje.- A što radiš cijelo vrijeme u gradu?- Ne znam ... Najprije sam većinom sjedio na Union Squa-reu, onda sam sjedio na Madison Squareu. Bio sam u Hoboke-nu i Jerseyu i Flatbushu, a sad sam propalica iz Boweryja.- Bože, kunem se da ću sutra otići odavdek. Ovdek me vata strah. Previše ima policajaca i detektiva u ovom gradu.- Možeš živjeti od prosjačenja ... Ali, slušaj me dobro, mali, vrati se na farmu svojim starcima dok se još možeš vratiti.Bud skoči iz kreveta pa grubo povuče čovjeka za rame:- Dođi ovamo na svjetlo, želim ti nešto pokazat.Budu je vlastiti glas čudno zavijao u ušima. Odšeta hrkavim nizom kreveta. Skitnica, gegav muškarac kovrčave kose i brade izblijedjelih od vremena, očiju kao da su mu čekićem udarene u glavu, uzvere se iz pokrivača posve odjeven i pođe za njim. Bud pod svjetlom raskopča gornji dio svog donjeg rublja pa ga skine sa suhonjavih mišica i ramena punim kvrgavih mišića.- Gle moja leđa.- Isuse Kriste - prošapće čovjek prelazeći prljavom rukom dugih žutih noktiju preko mase bijelih i crvenih duboko usječenih brazgotina. - Nikada nisam vidio nešto ovako.- To mi je učinio moj stari. Dvanaest godina me tukao kad god bi mu se prohtjelo. Svukao bi me pa bi se laganim lancem okomio na moja leđa. Govorili su da mi je on tata, ali znam da nije. Pobjegao sam kad mi je bilo trinaest godina. Tada me on ufati i poče me mlatit. Sad mi je dvadeset i pet godina.Bez riječi se vrate do postelja i legnu.Bud ležaše buljeći u strop navukavši pokrivač do očiju. Kad bi spustio pogled prema vratima na kraju sobe, vidio bi kako tamo stoji muškarac u tvrdom pustenom šeširu s cigarom u ustima. Gnječio je među zubima donju usnu kako bi suzdržao plač. Kad ponovno zirne, čovjeka više nije bilo.105- Slušaj, jesi li još budan? - šapne on. Skitnica progunđa.- Htio sam ti reć. Smrskao sam mu glavu lopatom, smrvio ko ondak kad udariš nogom trulu bundevu. Reko sam mu da me se okani, a on nije slušao... Bio je to strog bogobojazan čovjek i tijo je da ga se svi boju. Čupao je rujevinu sa staroga pašnjaka da na njemu zasadi krumpir ... Ostavio sam ga da leži do noći s glavom smrskanom kao trula bundeva. Bokor grmlja duž ograde sakrivao ga je s ceste. Ondak sam ga pokopao i pošao u kuću i skuhao lonac kave. Nikada mi nije dopuštao da pijem kavu. Prije zore sam ustao i otišao cestom. Govorio sam samome sebi: u velikom gradu da te nađu, značilo bi tražiti iglu u plastu sijena. Znao sam gdje je stari držo novac; imao je zamo-tak velik ko tvoja glava ali sam se bojo uzet više od deset dolara... Jesi li još budan?Skitnica progunđa.- Kad sam bio dijete, družio sam se s kćerkom staroga Sa-cketta. Ona i ja smo se družili u staroj ledari u Sackettovim šumama i razgovarali smo o tome da ćemo poći u New York City i da ćemo se

obogatiti, a sad kad sam ovdje, ne mogu naći posao i ne mogu se otresti straha. Mene posvuda slijede detektivi, ljudi s tvrdim pustenim šeširima, sa značkama ispod kaputa. Sinoć sam poželio poći s kurvom a ona mi je to vidjela u očima pa me izbacila ... Ona mi je to vidjela u očima.Sjedio je na rubu ležaja, nagnuo se i govorio čovjeku u lice u piskavom šaptu. Odjednom ga skitnica pograbi za ručne zglobove.- Pogledaj me, mali, poludjet ćeš ako tako nastaviš ... Imaš li išta love? - Bud kimne glavom. - Daj je meni da ti čuvam. Ja sam prekaljen pa ću te izvući iz ovoga. Odjeni se i prošeci po bloku do zalogajnice i dobro se najedi. Koliko imaš?- Kusur od jednog dolara.- Meni daj četvrt dolara a za ostatak pojedi sve što možeš. - Bud navuče hlače i pruži čovjeku četvrt dolara. - Onda se vrati ovamo i spavat ćeš dobro a sutra ćemo ja i ti poći na sjever pa se domoći onog smotka novčanica. Jesi l reko da je bio velki ko tvoja glava? Ondak ćemo se pokupit ondek gdje nas ne mogu ufatit. Podijelit ćemo po na pol. Slažeš li se?Bud drvenim trzajem zakima glavom, a onda, dok su mu žniranci lepršali oko cipela, odgega na vrata pa se spusti niza popljuvane stepenice.Kiša je prestala, svjež vjetar koji je mirisao po šumi i travi mreškao je lokve na čistim opranim ulicama. U zalogajnici na Chatham Squareu tri muškarca sjedjela su, i spavala navukavši106šešire preko očiju. Čovjek za tezgom čitao je ružičaste sportske novosti. Bud je dugo čekao na svoju porciju. Osjećao se svježe, bez misli, sretno. Kad je porcija stigla, jeo je kosanu usoljenu govedinu, namjerno uživajući u svakom zalogaju, gnječeći jezikom hruskave komadiće krumpira o zube, srčući silno zašećerenu kavu. Pomazavši tanjur koricom kruha uze čačkalicu i iziđe.Čačkajući zube odšeta kroz prljavotamni ulaz na Brooklvn Bridge. Čovjek u tvrdom pustenu šeširu pušio je cigaru usred širokog tunela. Bud šmugne pokraj njega hodajući teško i razmetljivo. Baš me briga za njega; neka me slijedi. Lukoviti nogostup bijaše prazan, na njemu se nalazio samo jedan policajac koji stajaše zijevajući, gledajući uvis u nebo. Bilo je to nalik na hodanje među zvijezdama. Ispod u oba pravca ulice su se stanji-le u točkaste nizove svjetala između četvrtastih zgrada crnih prozora. Rijeka je pod njim blistala poput Mliječne staze iznad njega. Tiho i glatko je gomila svjetala tegljača klizila kroz mokru tminu. Mostom zazuje kola, a grede zaklopoću dok mreža kablova zasvira poput trznutog bendža.Kada je stigao do spleta greda nadzemne željeznice na brooklvnskoj strani, okrene se natrag duž južnog prilaznog od-vojka. Nije važno kamo idem, sad nikamo ne mogu poći. Rub plave noći počeo je sjati iza njega kao što željezo počinje sjati u vignju. Iza crnih dimnjaka i nizova krovova ozaravahu se slabašni ružičasti obrisi centra grada. Sva je tmina postajala bisernom, toplom. Svi su oni detektivi koji me gone, svi oni, muškarci u tvrdim pustenim šeširima, skitnice na Boweryju, starice u kuhinjama, barmeni, tramvajski kondukteri, pajkani, kurve, mornari, lučki radnici, tipovi u agencijama za zapošljavanje ... Mislio je da ću mu reći gdje je starčev smotak, ušljiva skitnica... Neka se nosi. Neka se nose svi oni prokleti detektivi. Rijeka bijaše glatka, nalaštena poput puščane cijevi od plavog čelika. Nije važno kamo idem; sad nikamo ne mogu poći. Sjene između škverova i zgrada bile su prašnjave kao plavilo za pranje. Jarboli su oivičavali rijeku; dim, ljubičast, čokoladan, rumen kao meso, penjao se u svjetlost. Sad nikamo ne mogu poći.U fraku sa zlatnim satom na lancu i s crvenim prstenom pe-čatnjakom, jašući na svoje vjenčanje pokraj Marije Sackett, jašući u kočiji u gradsku vijećnicu, s četiri bijela konja, da ga načelnik proglasi gradskim vijećnikom; a svjetlost iza njih postaje sve jarkija, jaši u svili u kadifi na svoju ženidbu, jaši u ružičastom plišu u bijeloj kočiji s Marijom Sackett o boku, kroz redove muškaraca koji mašu cigarama, klanjaju se, skidaju smeđe tvrde pustene šešire, gradski vijećnik Bud jaši u kočiji punoj dijamanata sa svojom nevjestom od milijun dolara... Bud sjedi na og-107radi mosta. Sunce se diglo iza Brooklyna. Prozori Manhattana su u vatri. Trže se naprijed, oklizne, visi na ruci a sunce mu blješti u oči. Vrisak mu se prigušuje u grlu dok pada.Kapetan McAvov na tegljaču Prudence stajaše u pilotskoj kućici držeći jednu ruku na kormilu. U drugoj je držao komadić dvopeka što ga je upravo umočio u šalicu kave koja se nalazila na polici pokraj stalka za kompas. Bio je to kršan muškarac čupavih obrva i gustih, ufitiljenih crnih brkova. Upravo se spremao staviti u usta komadić biskvita umočenog u kavu kadli nešto crno padne i udari u vodu uz potmuo pljusak, nekoliko metara od pramca. U istom trenutku čovjek nagnut kroz vrata stro-jarnice poviče:- Čovo je upravo skočio s mosta.- Vrag ga ubio - reče kapetan McAvov odbacivši svoj komad dvopeka i okrenuvši kormilo. Snažna oseka vrtjela je brod kao slamku. U strojarnici zazvone tri zvona. Crnac otrči sprijeda na pramac s čakijom u ruci.- Pomozi mu, Red - vikne kapetan McAvov.

Poslije natezanja izvuku na palubu dug crn mlitav predmet. Jedno zvonce. Dva zvonca, kapetan McAvov je namršten i turoban okrenuo tegljačev nos ponovno u struju.- Ima li u njemu ikakva znaka života? - zapitao je promuklo. Crnčevo je lice bilo zeleno, zubi su mu cvokotali.- Nee, gospodne - polako će riđokosi. - Vrat mu je pukao na licu mjesta.Kapetan McAvov usrče u usta dobru polovicu svojih brko-va.- Vrag ga ubio - progunđa on. - Ovo je zgodna stvar, i to baš na čovjekov svadbeni dan.108DRUGI DIOI. VELIKA DAMA NA BIJELU KONJUJutro štropoće od prolaska prvog nadzemnog vlaka niz Allen Street. Dnevno svjetlo drnda kroz prozore, potresajući stare kuće od opeka, kričavim konfetima štrca grede nadvožnjaka podzemne željeznice.Mačke ostavljaju kante za smeće, stjenice se vraćaju u zidove, napuštajući znojave udove, napuštajući prljavonježne šije male usnule djece. Muškarci i žene meškolje se ispod pokrivača i popluna na madracima u uglovima soba, klupka djece počinju se odmotavati pa vrište i udaraju nogama.Na uglu Rivertona starac konopljane brade, nitko ne zna gdje on spava, razmješta svoj štand ukiseljenih proizvoda. Bačve kiselih krastavaca, papra iz Jamaike, kore od dinje, piccalillija (arome od nasjeckanog povrća, gorčice, octa i žestokih začina) širi isprepletene vilice i hladne vriježe vlažnosvježeg oštrog mirisa što raste poput močvarnog vrta iz mošusnih krevetnih vonjeva i užeže-nog treštanja pošljunčane ulice koja se budi.Starac konopljane brade, nitko ne zna gdje on spava, sjedi usred svega toga kao Jona pod svojom bundevom.Jimmy Herf uspne se uza četiri škripava stepeništa te pokuca na bijelim vratima - iznad ručke razasuli se otisci prstiju -gdje se na ceduljici lijepo pričvršćenoj na podlogu bakarnim čavlićima pojavi prezimne Sunderland ispisano staroengleskim slovima. Dugo je počekao pokraj boce mlijeka, dviju bočica vrhnja i primjerka nedjeljnog Timesa. Iza vrata se začu šuštanje i škripa koraka, a onda više nikakav šum. Gurne bijelo dugme na dovratku.- A on reče: Margie, tako sam se ludo u te zatelebao, a ona mu kaže: Uđi, skloni se s kiše, sav si mokar...Glasovi dopiru niza stepenice, muške noge u cipelama na dugme, ženske noge u sandalama, ružičastosvilene noge; djevoj-109ka u pahuljastoj haljini i u šeširu Spring Maid; mladić je imao bijeli obrub na prsluku i kravatu na zelene, plave i ljubičaste pruge.- Ali ti nisi takva žena.- Kako znaš kakva sam ja žena? Glasovi odmaknu niza stepenište. Jimmy Herf ponovno pritisne na zvonce.- Tko je? - dopre frfljav ženski glas kroz prorez na vratima.- Želim vidjeti gospođicu Prvnne, molim lijepo. Letimičan pogled na plavi kimono nadignut sve do bradepunačka lica.- Oh, ne znam je li već ustala.- Rekla je da hoće.- Čujte, biste li, molim vas, pričekali trenutak kako biste mi omogućili da pobjegnem - zahihoće ona iza vrata. - A onda uđite. Oprostite, ali gospođa Sunderland je mislila da ste vi ubirač stanarine. Ponekad dođu nedjeljom tako da ulove čovjeka.Smiješak plašljivo premosti prorez u vratima.- Da unesem mlijeko?- Oh, budite ljubazni! I sjednite u predsoblju a ja ću pozvati Ruth.Predsoblje bijaše vrlo mračno; zaudaralo je na spavanje i pastu za zube i kremu za masiranje; ležaj je preko jednoga kraja još sačuvao otisak tijela na zgužvanim plahtama. Slamnati šeširi, svileni večernji ogrtači i nekoliko muških kaputa visilo je u naguranom neredu s jelenjih rogova na vješalicama. Jimmy digne prsluk sa stolice ljuljačke i sjedne. Ženski glasovi, prigušen sušanj osoba koje se oblače, šuštanje nedjeljnih novina dopirahu kroz pregradne zidove različitih soba.Otvore se vrata kupaonice; mlaz sunčeva svjetla koji se odbio o veliko zidno ogledalo presiječe tamno predsoblje na dva dijela, iz vrata se pomoli glava s kosom poput bakrene žice, tam-noplave oči na jajolikom krhkom bijelom licu. Onda kosa postade smeđa dok je promicala hodnikom iznad tankih leđa u jutarnjem ogrtaču narančaste boje, a na svakom su koraku ružičaste nehajne pete izlazile iz papučica.- Juhu, Jimmee... - jujuškala mu je Ruth onkraj svojih vrata. - Ali ne smiješ gledati mene ni moju sobu.Izviri glavu u viklerima, nalik na glavu kornjače.- Zdravo, Ruth.- Možeš ući ako obećaš da nećeš gledati... Grozno izgledam a moja soba je nepospremljen golubinjak ... Samo da začešljam kosu. Onda ću biti gotova.

110Siva sobica bila je pretrpana odjećom i fotografijama kazališnih umjetnika. Jimmy je stajao prislonivši leđa na vrata, nekakav svileni materijal što je visio s vješalice škakljao mu je uši.- Dakle, kako reporter-početnik?- Sad radim na »Hell's Kitchen« ... To je divno. Jesi li našla posao, Ruth?- Hm, hm ... Neke bi se stvari mogle realizirati tokom ovog tjedna. Ali neće. Oh, Jimmy postajem očajna. - Skine uvijače pa zatrese kosu i počešlja nove mišjesmeđe valove. Imala je blijedo preplašeno lice velikih usta i plavih podočnjaka. - Jutros sam znala da moram ustati i spremiti se, ali jednostavno nisam mogla. Tako je turobno ustajati kada nemaš posla ... Ponekad pomislim da ću leći u krevet i jednostavno u njemu ostati do kraja svijeta.- Jadna mala Ruth.Baci na njega jastučić za puder koji mu napraši kravatu i suvratke na odijelu od plavog serža.- Da mi nisi govorio: Jadna mala!, ti bijedni štakore.- Učinila si baš lijepu stvar poslije tolikih mojih muka da izgledam pristojno... Vrag neka te nosi, Ruth. A još nisam iz odijela isprao zadah boje.Ruth zabaci glavu i kriještavo se nasmije:- Oh, tako si komičan, Jimmy. Pokušaj to riješiti metlicom za odijela.Pocrvenjevši je prislonio bradu na kravatu.- Tko je ona čudnovata djevojka koja je otvorila vrata?- Pst, sve se čuje kroz pregrade ... Ono je Cassie - prošap-tala je hihoćući se. - Cassaa - ndraa VVilkins ... bivša članica Morgan Dancers. Ali ne bismo joj se smjeli smijati, vrlo je mila. Veoma mi je draga. - Prasnula je u smijeh. - Lud si, Jimmy. -Ustala je i uštipnula ga za mišku. - Uz tebe se uvijek ponašam kao da sam luda.- Bog me takvim stvorio... Nego, slušaj, užasno sam gladan. Došao sam pješice.- Koliko je sati?- Upravo je prošao jedan sat.- Oh, Jimmy, ne znam kako da rasporedim vrijeme ... Sviđa li ti se ovaj šešir?... Oh, zaboravila sam ti reći. Jučer sam bila kod Ala Harrisona. Bilo je naprosto grozovito... Da nisam pravodobno pošla na telefon i zaprijetila da ću pozvati policiju...- Pogledaj onu smiješnu ženu nasuprot. Ima lice baš kao ljama.111- Zbog nje moram cijelo vrijeme držati spuštene rebrenice...- Zašto?- Oh, premlad si da bi to znao. Zaprepastila bih te, Jimmy. Ruth se naginjala uz ogledalo i prelazila ružem između usana.- Ima toliko stvari koje me zaprepašćuju pa mislim da mi ni to ne bi mnogo značilo... No, idemo, iziđimo odavde. Vani šija sunce i ljudi izlaze iz crkve i odlaze kući da se prežderu i da čitaju nedjeljne novine među fikusima ...- Oh, Jimmy, genijalan si... Samo trenutak! Pripazi, zakačio si moj najbolji kombine.Žena kratke crne kose odjevena u žuti džemper slagala je plahte ležaja u predsoblju. Pod puderom jantarne boje i pod ružem Jimmy na tren nije prepoznao lice koje je vidio kroz prorez vrata.- Zdravo, Cassie, ovo je... Oprostite, gospođice \Vilkins, ovo je gospodin Herf. Ti mu ispričaj o dami s druge strane zrač-nika, o Safo redovnici.Cassandra Wilkins frfljala je i napućila usta:- Žal nije glozna, gospodine Helf? ... Ona govoli najglozni-je stvali.- Ona tako govori samo zato da nas zbuni.- Oh, gospodine Helf, toliko sam zadovoljna što sam vas na klaju upoznala, Luth cijelo vlijeme govoli samo o vama... Oh, bojim se da sam ispala indiskletna što sam to lekla... Ja sam glozno indiskletna.Otvore se vrata s druge strane predsoblja i Jimmy se zagleda u bijelo lice čovjeka kriva nosa kojemu je crvena kosa u dvije nejednake gomile išla s obje strane uredne stazice. Na sebi je imao kućnu haljinu od zelenog satena i crvene kožnate papuče.- Što je, Cassandra? - zapita on s brižnim oxfordskim naglaskom. - Kakva su danas proročanstva?- Ništa osim teleglama gospođe Fitzsimmons Gleen. Poziva me da sutla dođem k njoj u Scalsdale da lazgovaramo o kazalištu Gleenery... Oplostite, ovo je gospodin Helf, gospodine Ogletholpe.Riđokosi nadigne jednu obrvu a spusti drugu i stavi mlitavu ruku u Jimmvjevu.- Herf, Herf... Da vidimo, niste li vi Herf iz Georgije? U At-lanti postoji stara porodica Herfovih...- Ne, mislim da nisam.112- Baš šteta! Nekoć smo Josiah Herf i ja bili veseli drugari. On je danas predsjednik First National Bank i prvi građanin u Scrantonu, Pennsylvania a ja ... običan pajac, sav sklepan od prnja i zakrpa.Kada je slegnuo ramenima, kućni ogrtač spuzne otkrivši ravna glatka prsa bez dlaka.

- Znate, gospodin Ogletholpe i ja izvest ćemo Pjesmu nad pjesmama. On je čita a ja je intelpletilam plesom. Molate doći ovamo pa nas gledati kako je plobamo koji put.- Pupak ti je kao čaša okrugla koja nikada nije bez pića, trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima ...- Oh, ne počinjite sada! - Zahihotala je i skupila noge.- Jojo, zatvori ta vrata - začu se miran dubok ženski glas iz sobe.- Oh, jadna draga Elaine, ona želi spavati... Tako mi je drago da sam vas upoznao, gospodine Herf.- Jojo!- Da, draga...Kroz olovnu sanjivost koja ga je grčila Jimmy sav zatreperi od ženina glasa. Usiljeno je stajao pokraj Cassie, bez riječi, u pr-ljavotamnom predsoblju. Odnekud dopre miris kave i poprženog kruha. Ruth dođe za njima.- Vrlo dobro, Jimmy, ja sam spremna ... Baš me zanima jesam li nešto zaboravila.- Baš me briga jesi li ili nisi, ja umirem od gladi . - Jimmy je pograbi za ramena i nježno gurne prema vratima. - Sad su dva sata.- Onda zbogom, draga Cassie, javit ću ti se oko šest.- Vilo dobio, Luthy... Baš mi je dlago da sam vas upoznala, gospodine Helf.Vrata se zatvore uz Cassieno frfljaste hihotanje.- Uh, Ruth, od ovoga stana hvata me paklenski delirium tremens.- Čuj, Jimmy, ne budi čangrizalo zato jer ti je potrebna hrana.- Daj, reci mi, Ruth, tko je do vraga gospodin Oglethorpe? On nadmašuje sve što sam ikada vidio- Oh, zar je Ogle izišao iz svog brloga? - Ruth prasne u smijeh. Izašli su u prljavo sunčevo svjetlo. - Je li ti rekao da pripada glavnoj grani, zar ne znate, Oglethorpovi iz Georgije?Je li ona divna žena bakrene kose njegova supruga?- Elaine Oglethorpe ima crvenkastu kosu. A i nije baš tako divna... Još je dijete a već je velika kazališna zvijezda. Samo zato što je postigla nekakav uspjeh u »Peach Blossoms«. Znaš,to je jedan od onih sićušnih raznježenih komada koji sve ljude dovodi u izbezumljenost. Istina, zna ona glumiti.- Sramota je da ima onakva muža.- Ogle je sve za nju učinio. Da nije bilo njega, ona bi još plesala u baletu ...- Ljepotica i zvijer.- Radije pripazi, ako on baci oko na tebe, Jimmy.- Zašto?- Čudna je on ptica, Jimmy, čudna ptica.Nadzemna željeznica potrese prugastu sunčevu svjetlost iznad njih. Vidio je kako Ruthina usta oblikuju riječi.- Slušaj - poviče on nadglasavši tutnjavu koja je jenjavala. - Idemo na dor-ručak u Campus a onda ćemo na šetnju u Pa-lisade.- Lud si, Jimmy, što je to dor-ručak?- Ti ćeš pojesti doručak, a ja ću ručak.- To će biti genijalno. - Pucajući od smijeha stavila je ruku ispod njegove. Njezina srebrna torbica udarala ga je o lakat dok su hodali.- A što je s Cassie, s tajanstvenom Cassandrom?- Ne smiješ joj se smijati, ona je biser ... Samo da ne drži onu groznu bijelu pudlicu. Drži je u sobi i nikada je ne izvodi a strahovito smrdi. Ona ima onu sobicu do moje ... Nadalje, ima stalnog momka... - Ruth zahihoće. - On je gori od pudlice. Zaručeni su i uzajmljuje od nje sav njezin novac. Tako ti Boga, nemoj nikom reći.- Ne poznajem nikoga kome bih to mogao ispričati.- A tu je i gospođa Sunderland ...- Oh, da, letimično sam je zapazio kada je išla u kupaonicu, stara dama u jutarnjem ogrtaču podstavljenom vatom i s ružičastom kapicom na glavi.- Jimmy, zaprepastio si me... Ona neprestano gubi svoje umjetne zube - započne Ruth; nadzemna željeznica zagluši ostalo. Vrata restorana koja su se iza njih zatvorila priguše tutnjavu kotača po tračnicama.Orkestar je svirao Kad jabuke cvjetaju u Normandiji Restoran je bio ispunjen zrakama sunčeva svjetla u kojima se kolutao dim, papirnatim girlandama, natpisima koji su saopćavali SVAKOG DANA SVJEŽI JASTOZI, SADA JEDITE ŠKOLJKE, KUSAJTE NAŠE UKUSNE DAGNJE DIMLJENE NA FRANCUSKI NAČIN (preporučuje ih Ministarstvo poljoprivrede). Sjedili su pod plakatom ispisanim crvenim slovima BEEFSTEAK PAR-TIES UPSTAIRS a Ruth ga posluži slanini štapićem.114

- Jimmy, misliš li da bi bilo nemoralno jesti jakovske kapice za doručak? Ali najprije moram popiti kavu, kavu, kavu...- Ja ću pojesti mali odrezak s lukom.- Nemoj ako namjeravaš sa mnom provesti popodne, gospodine Herf.- Oh, vrlo dobro, Ruth, polažem svoj luk pred tvoje noge.- To ne znači da ću ti dopustiti da me poljubiš.- Sto... u Palisadama?Ruthin hihot preraste u praštav smijeh. Jimmy porumeni kao rak.- Nikad vas to nisam pitao, gospođo, reče o-on.Sunčevo joj je svjetlo kapalo na lice kroz rupice na obodu slamnatog šešira. Hodala je žustrim koracima, prekratkim zbog uske suknje; kroz tanku kinesku svilu sunčeva svjetlost škakljala ju je poput ruke koja je miluje po leđima. Na teškoj sparini ulice, trgovine, ljudi u nedjeljnoj odjeći, slamnati šeširi, suncobrani, tramvaji, taksiji, pomaljahu se i nestašno kovitlahu oko nje, dodirujući je oštrim prodornim iskrama kao da hoda kroz gomile metalne piljevine. Neprestance se gurala kroz splet škriputave prodorne buke, kao od pilinih zubaca.Na Lincoln Squareu jedna je žena polako jahala kroz promet na bijelu konju; kestenjasta kosa visila je u jednomjernim umjetnim valovima preko kredastih konjskih sapi i preko pod-sedlice obrubljene zlatom na kojoj je zelenim, grimizom optočenim slovima, pisalo DANDERINE. Na glavi je nosila zeleni šešir Dolly Varden s grimiznim perom; jedna ruka u bijeloj rukavici nemarno se poigravala uzdama, dok se u drugoj njihao jahaći bič sa zlatnom jabučicom.Ellen ju je gledala kako prolazi; onda je slijedila zelene mrljave tragove preko poprečne ulice do parka. Miris izgažene, suncem opržene trave dopiraše od dječaka koji su igrali bejzbol. Sve zasjenjene klupe bijahu pune ljudi. Kada je prelazila zakrivljeni autoput, njezine oštre francuske potpetice utonu u asfalt. Dva su se mornara izvalila na klupi na suncu; jedan od njih mljacne usnama dok je prolazila, osjećala je kako se njihove oči požudne od mora lijepe za njezin vrat, za njezina bedra, za njezine gležnjeve. Nastojala je da ublaži silno njihanje bokova u hodu. Lišće se smežuralo na mladicama duž staze. Južno i istočno su osunčane zgrade oivičavale park, a prema zapadu bijahu ljubičaste od sjene. Sve bijaše svrabno znojavo, prašnjavo, utegnuto uslijed djelovanja policajaca i nedjeljne odjeće. Zašto nije pošla nadzemnom željeznicom? Gledala je u crne oči mladića sa slamnatim šeširom koji je zaustavljao crveni dvosjed Stutz uz115rubni kamen. Njegove oči zaiskre se u njezine, trgnuo je glavu unatrag, smješkajući se smiješkom okrenutim naopako, napu-ćivši usne pa se činilo kao da su okrznule njezin obraz. Povukao je ručku za kočenje, a drugom rukom otvorio vrata. Odvrati pogled s njega i nastavi hodati uzdigavši bradu. Dva goluba metal-nozelena vrata i koraljnih nožica odgegaju joj se s puta. Starac je vabio vjevericu da vadi kikiriki iz papirnate vrećice.Sva u zelenom, na pastuhu bijelom, jahala je Gospa bataljo-na izgubljenog ... Zelena, zelena, danderine... Godiva u uznosi-tom ogrtaču svoje kose ...Prekine je general Sherman sav u zlatu. Na trenutak je zastala da pogleda Plažu koja je blistala bijela poput sedefa ... Da, ovo je stan Elaine Eglethorpe... Popela se u autobus za Wa-shington Square. Peta avenija u nedjeljno popodne odvijala se ružičasto, prašnjavo, uzdrhtalo. Na zasjenjenoj strani tu i tamo bi naišao muškarac u cilindru i fraku. Suncobrani, ljetne haljine, slamnati šeširi ljeskali su se na suncu koje je blještilo u četvorinama na gornjim prozorima kuća i u sjajnim zrakama počivalo na tvrdom namazu limuzina i taksija. Zaudaralo je na benzin i na asfalt, na pepermint i na talk puder i na parfem od ljubavnih parova koji su se primicali sve bliže i bliže na sjedištima autobusa. A tu i tamo, u kakvom izlogu, slike, smeđe draperije, nalakirane starinske stolice iza stakla. St. Regis. Sherrv's. Muškarac pokraj nje nosio je dokoljenke i žute rukavice, vjerojatno šef odjela robne kuće. Dok su prolazili kraj Svetog Patricka, do nje dopre dašak tamjana kroz visoka vrata otvorena u tminu. Delmonico's. Ispred nje se mladićeva ruka prikradala po uskim leđima u sivom flanelu djevojke pored njega.- Bogamu, jadni Joe imao je smolu, morao ju je oženiti. A tek mu je devetnaest godina.- Vjerojatno misliš da je to grozna smola.- Mvrtle, nisam mislio na nas.- Kako da ne! Uostalom, jesi li ikada vidio djevojku?- Kladim se da nije njegovo.- Sto?- Dijete.- Billy, kakve to grozne stvari pričaš? Četrdeset druga ulica. Klub Lige sindikata.- Skup je bio krajnje zabavan ... krajnje zabavan... Svi su bili tamo. Slučajno su govori bili divni, podsjetiše me na dobra stara vremena - zagrakće produhovljeni glas iza njezina uha. Waldorf.116

- Nisu li krasne one zastave, Billy...? Ona smiješna je stoga što tamo stanuje sijamski ambasador. Čitao sam o tome jutros u novinama.Kada se ti i ja razdvojimo, ljubavi, Onda ću utisnuti neizbrisiv posljednji poljubac Na usne tvoje i otići... srce, duš'ce, koja se ... Radost, zanos, ponos ... Kada se ti... Kada se ti i ja, ljubavi...Osma ulica. Sišla je s autobusa i pošla u prizemlje Brevoor-ta. George je sjedio okrenuvši leđa vratima i čekao je, neprestano je škljocao bravom svoje aktovke koju je otvarao i zatvarao.- Dakle, Elaine, bilo je krajnje vrijeme da se pojaviš... Nema mnogo ljudi koje bih čekao tri četvrt sata.- George, ne smiješ me koriti; provodila sam se kao nikad u životu. Godinama se nisam tako dobro zabavljala. Cijeli dan imala sam samo za sebe pa sam pješačila sve od 105. ulice pa do 59. kroz Park. Bio je pun vrlo komičnih ljudi.- Zacijelo si umorna.Njegovo mršavo lice na kojemu su se sjajne oči topile u paučini sitnih bora neprestance se tiskalo prema njezinom licu, poput pramca parobroda.- Pretpostavljam da si cijeli dan bio u kancelariji, George.- Da, kopao sam po nekim slučajevima. Ni na koga drugog se ne mogu osloniti da će temeljito obaviti najobičnije rutinske poslove. Stoga ih moram sam obaviti.- Znaš da sam unaprijed zaključila da ćeš to reći.- Sto?- O tri četvrt sata čekanja.- Oh, ti znaš mnogo i premnogo, Elaine ... Želiš li kolače uz čaj?- Oh, ja ni o čemu ništa ne znam, u tom i jest nevolja... Molim lijepo limun.Oko njih zazvekeću čaše; kroz plavi dim cigarete klimala su se lica, šeširi, brade i zelenkasto se odražavali u zrcalima.- Ali, dra-gi moj, uvijek ti je to onaj isti stari kompleks. Možda je za muškarce istinit, ali ništa ne kaže u pogledu žena - jednolično je govorio ženski glas sa susjednog stola ...- Tvoj feminizam prerasta u nepremostivu ogradu - otegne promukli sitničavi muški glas. - A što onda ako sam egoist? Sam Bog zna koliko sam trpio zbog toga.- Oganj koji pročišćava, Charlev...George je govorio nastojeći uhvatiti njezin pogled:- Kako čuveni Jojo?- Oh, nemojmo o njemu govoriti.- Što manje o njemu govorimo, to bolje, je l da?117- Čuj, George, ne dopuštam da se podsmjehuješ Jojou, u dobru i zlu on mi je muž dok nas razvod ne rastavi... Ne, ne dopuštam ti da se smiješ. Uostalom, odviše si sirov i priprost da ga razumiješ. Jojo je vrlo složena, veoma tragična osoba.- Tako ti Boga, ne govorimo o muževima i o ženama. Važno je to, mala Elaine, da ti i ja ovdje zajedno sjedimo a da nas nitko ne smeta... Čuj, kad ćemo se opet vidjeti, kad ćemo se uistinu vidjeti, uistinu.. ?- Nećemo biti previše istinski u tom pogledu, je li da, George? - Tiho se nasmijala u šalicu.- Oh, ali imam ti reći toliko stvari. Želim te pitati toliko stvari.Pogledala ga je smijući se, njišući između ružičastog kažiprsta i palca četvrtastih noktiju malu kornjaču od trešanja od koje je već odgrizla komadić.• - Zar se ovako ponašaš kada imaš nekog bijednog grešnika u klupi za svjedoke? Zamišljala sam da to više zvuči ovako: Gdje ste bili u noći 31. veljače?- Ali smrtno sam ozbiljan, to ti ne možeš razumjeti, ili ne želiš.Za stolom je stajao mladić, malko se klimao i gledao dolje u njih.- Zdravo, Stan, otkud si ti, do vraga, došao? - Baldvvin diže pogled na njega bez smiješka.- Čujte, gospodine Baldwin, znam da je to jako nepristojno, ali smijem li na trenutak sjesti za vaš stol? Traži me netko koga trenutačno ne želim sresti. O, Bože, to ogledalo! Međutim, neće me tražiti ako vas vide.- Gospođice Oglethorpe, ovo je Stanvvood Emery, sin starijeg ortaka naše tvrtke.- Oh, divno je što sam vas upoznao, gospođice Oglethorpe. Sinoć sam vas vidio, ali vi niste vidjeli mene.- Bili ste na predstavi?- Gotovo sam skočio preko rampe, bili ste mi toliko divni.Imao je crvenkastosmeđu kožu, nespokojne oči prilično blizu korjena oštrog nježno izvajanog nosa, velika usta koja nikada nisu mirovala, valovitu smeđu naježurenu kosu. Ellen je gledala čas jednog a čas drugog i u sebi se cerekala. Svo troje ukočiše se na stolicama.- Popodne sam vidjela damu danderine - reče ona. - Silno me se dojmila. Upravo sam tako zamišljala veliku damu na bijelu konju.118

- S prstenjem na prstu i sa zvončićima na nožnim prstima. A donijet će nevolju gdje god ljudi ima! - brzo izvali Stan prigušenim glasom.- Zar se ne kaže »donijet će glazbu«? - ubaci Ellen u smijehu.- Ja uvijek kažem »nevolju«.- Onda, kako koledž? - zapita Baldvvin suhim neprijaznim glasom.- Mislim da još stoji na svom mjestu - odvrati Stan poru-menjevši. - Kamo sreće da ga spale prije nego što se vratim onamo. - Ustao je. - Morate me ispričati, gospodine Baldvvin... Moje nametanje bilo je pakleno nepristojno. - Kada se okrenuo i nagnuo prema Ellen, primirisala je njegov potmuo zadah viskija. - Oprostite mi, molim vas, gospođice Oglethorpe.Samu sebe zateče kako je ispružila ruku; suha koščata ruka čvrsto je stegne. Udaljio se klimavim korakom sudarivši se u prolazu s konobarom.Ne mogu shvatiti to paklensko mlado pašče - provali iz Baldvvina. - Jadni stari Emery očajan je zbog toga. Vraški je pametan i ima snažnu ličnost i sve ostalo, ali jedino što radi jest to da pije i banči... Mislim da je njemu potrebno jedino da pođe raditi pa da stekne osjećaj za vrijednost novca. Previše no-vaca glavni je nedostatak većine ovih studenata... Oh, Elaine, hvala Bogu, opet smo sami. Neprestance sam radio cijeli svoj život od svoje četrnaeste godine. Došlo je vrijeme kada na trenutak želim sve to staviti postrance. Želim živjeti i putovati i razmišljati i biti sretan. Ne mogu više podnositi tempo centra grada kao što sam nekoć mogao. Želim se naučiti igrati, smanjiti napetost... Tu ti nastupaš.- No, ja ne želim biti pipac ni na čijem sigurnosnom ventilu.Nasmijala se i zastrla oči trepavicama.- Pođimo nekamo na ladanje navečer. Cijeli dan gušim se u kancelariji. Ionako mrzim nedjelju.- Pa ja imam pokus.- Možeš se razboljeti. Telefonski ću pozvati taksi.- Bože, pa tamo je Jojo ... Zdravo, Jojo! - mahne rukavicama iznad glave.John Oglethorpe napudrana lica, razvukavši usta u pažljiv osmijeh iznad ukrućenog okovratnika, napredovao je među pretrpanim stolovima, ispruživši ruke utegnute u rukavice od jareće kože na crne pruge.- Kako si, draga moja? Ovo je zaista iznenađenje i zadovoljstvo.- Vi se poznajete, je li? Ovo je gospodin Baldvvin.- Oprostite mi ako ispadam uljez ... ovaj... u vašem tete a tete.- Ni govora, sjedni pa ćemo svi popiti viski sa sodom i s ledom. Upravo sam umirala za tim da te vidim, stvarno, Joe ... Uzgred da ti kažem, ako navečer nemaš ništa drugo raditi, mogao bi na nekoliko minuta skoknuti pa me gledati. Želim čuti što misliš o mom tumačenju uloge ...- Naravno, draga moja, ništa mi ne bi moglo priuštiti više zadovoljstva.Georgeu Baldvvinu je cijelo tijelo bilo napeto kada se naslonio unazad grčevito stegnuvši ruku iza naslona stolice.- Konobar... - Odsijecao je riječi oštro kao da reže kovinu. - Tri viskija sa sodom, odmah, molim.Oglethorpe položi bradu na srebrnu jabučicu štapa.- Povjerenje, gospodine Baldvvin - započne on - povjerenje između muža i žene vrlo je lijepa stvar. Na nj ne djeluju ni prostor ni vrijeme. Kada bi jedno od nas moralo poći na tisuću godina u Kinu, to ni mrvicu ne bi promijenilo našu sklonost.- Znaš, George, Jojo ima jedan nedostatak, a taj je da je u mladosti previše čitao Shakespearea ... Ali, moram otići ili će se Merton opet na mene izderati... Ovo vam je industrijsko roblje. Jojo, ispričaj mu o glumačkom sindikatu.Baldvvin ustane. Jagodične kosti lagano mu porumene.- Zar mi nećeš dopustiti da te otpratim do kazališta? - zapita on kroz stisnute zube.- Nikada nikome ne dopuštam da me ikamo otprati... A ti, Jojo, moraš ostati trijezan da vidiš kako glumim.Peta avenija bijaše ružičasta i bijela pod ružičastim i bijelim oblacima na nemirnom vjetru koji je bio svjež poslije prezasićenog razgovora i daveža duhanskoga dima i koktela. Veselo je uzvratila pozdrav taksistu mahnuvši mu rukom i nasmiješila mu se. Onda spazi da dva tjeskobna oka ozbiljno gledaju u njezine oči iz garava lica visokih očnih lukova.- Čekao sam ovdje da vas vidim kad iziđete. Bih li vas mogao nekamo odvesti? Moj ford parkiran je iza ugla... Molim vas.- Pa ja idem samo u kazalište. Imam pokus.- Vrlo dobro, onda mi dopustite da vas onamo otpratim. Zamišljeno je počela navlačiti rukavicu.- Vrlo dobro, ali to će vam biti grozna gnjavaža.- Ni govora. Tu je, iza ugla... Baš sam bio grozno nepristojan što sam se na onakav način nametnuo, je li? Ali to je druga priča... U svakom slučaju, upoznao sam vas. Ford se zove Dingo, ali i to je druga priča ...

- Znate, baš je ugodno upoznati nekoga tko je čovječan i mlad. U cijelom New Vorku nema nigdje čovječne mlade osobe.Lice mu je bilo tamnorumeno kada se nagnuo da zakurbla auto.- Oh, previše sam mlad, do vraga.Motor zabreči pa uz prasak počne raditi. Skoči oko kola pa ispruženom rukom smanji gas.- Vjerojatno će nas uhapsiti; ispušni lonac mi se olabavio pa svakog časa može ispasti.Na Trideset i četvrtoj ulici prođu pokraj žene koja je polako jahala kroz promet na bijelu konju; kestenjasta kosa visila je u jednomjernim umjetnim valovima preko kredastih konjskih sapi i preko podsedlice obrubljene zlatom na kojoj je zelenim, grimizom optočenim slovima, pisalo DANDERINE.- S prstenjem na prstima - pjevuckao je Stan pritišćući klakson - Sa zvončićima na nožnim prstima. A izliječit će perut gdje god je ima.1215 10 sati. Tvrda knedla zape mu u grlu; otpustit će me. Prsti ponovno počnu kucati:mu

II. DUGONOGI JACK IZ ISTHMUSAPodne na Union Squareu. Rasprodaja. Moramo isprazniti. POČINILI SMO GROZNU POGREŠKU Mali dječarci kleče na prašnjavom asfaltu pa laste cipele, polucipele, žute cipele, cipele na dugmad, niske cipele na vezivanje. Sunce šija poput maslačka na vrhu svake svježe nalaštene cipele. Dođi ovamo, prijatelju, gospodine, gospođice, gospođo, straga u trgovini naš najnoviji model pomodnog tvida, najviša kakvoća, najniža cijena ... Za gospodu, gospođice, gospođe, sniženo ... POČINILI SMO GROZNU POGREŠKU. Moramo isprazniti.Podnevno sunce prigušeno se izvija u kineskom restoranu. Zatomljena glazba izvija Hindustan. On jede fujong, ona jede čou-mein. Plešu punih usta, tanki plavi džemper stisnut uza crno glatko odijelo, plave oksidirane kovrće uz crnu glatku kosu.Četrnaestom ulicom, Glory Glory, nailazi Armija spasa, snažno koračaju djevojke, Glory, Glory, četiri u jednom redu, zvonka, sjajna mornarskoplava glazba Armije spasa.Najviša vrijednost, najniža cijena. Moramo isprazniti. POClNI-LI SMO GROZNU POGREŠKU. Moramo isprazniti.Iz Liverpoola britanski parobrod Raleigh, kapetan Kettle-vvell; 933 bala, 881. sanduk, 10 košara, 8 paketa tkanine: 57 sanduka, 89 bala, 18 košara pamučnog prediva: 156 bala pusta: 4 bale azbesta: 100 vreća kalema ...Joe Harland presta kucati na stroju pa pogleda uvis u strop. Boljeli su ga vršci prstiju. Kancelarija je ustajalo zaudarala na ljepilo i na iskaze robe za carinjenje i na muškarca u rukavima košulje. Kroz otvoren prozor vidio je komad tamnog zida zrač-nika i čovjeka sa zelenim štitnikom iznad očiju kako odsutno bulji kroz prozor. Uredski poslužnik konopljine kose stavi ceduljicu na ugao njegova stola: Gospodin Pollock traži da vas vidi u200Iz Glasgovva, nizozemski parobrod Delft, kapetan Tromp; bala, 123 sanduka, 14 bačava...Joe Harland lunjao je Batterv Parkom dok nije našao prazno sjedište na jednoj klupi; onda se skljoka na nju. Iza Jerseva se sunce utapalo u burnoj šafranovoj pari. Dakle, bilo pa prošlo. Dugo vremena je sjedio zureći u zalazak sunca kao što zurimo u sliku u zubarskoj čekaonici. Veliki zavoji dima iz tegljača što je prolazio kovrčali su se, crni i grimizni na pozadini zalaska sunca. Sjedio je buljeći u zalazak sunca, iščekujući. Dakle, prije sam imao osamnaest dolara i pedeset centi, manje šest dolara za sobu, jedan dolar i osamdeset četiri centa za pranje rublja te četiri dolara i pedeset centi koje dugujem Charlevu, iznosi sedam dolara i osamdeset četiri centa, jedanaest dolara i osamdeset četiri centa, dvanaest dolara i trideset četiri centa od osamnaest dolara i pedeset centi, preostaje mi šest dolara i šesnaest centi, tri dana da pronađem novi posao ako se budem lišavao pića. O, Bože, zar se moja sreća nikad neće okrenuti; u stara vremena imao sam baš dosta sreće. Koljena su mu drhtala, a u praznom želucu bolno ga je peklo.Divno si proćerdao svoj život, Joseph Harland. Imaš četrdeset pet godina a ni jednoga prijatelja i niti centa da se njime prekrižiš.Jedro jedrenjaka bijaše grimizan trokut kad se brod okrenuo u vjetar nekoliko stopa od betonskoga zida. Mladić i djevojka zajedno se sagnu dok je nježni deblenjak mijenjao smjer. Oboje bijaše opaljeno suncem, imali su žutu kosu izblijedjelu od sunca. Joe Harland ugrize se za usnu da suzdrži suze dok je jedrenjak uranjao u crvenkastu tminu zatona. Bože mili, potrebno mi je piće.- Oli to nije zločin? Oli to nije zločin? - počeo je neprestance ponavljati čovjek na sjedištu lijevo od njega. Joe Harland okrene glavu; čovjek je imao crveno izborano lice i srebrnu kosu. Kazališnu rubriku iz novina nategnuo je između dvije prljave ruke. - Mlade glumice sve odjevene tako goluždravo... Zašto nas ne mogu ostaviti na miru?- Zar ti se ne sviđa što njihove slike vidiš u novinama?- Zašto nas ne mogu ostaviti na miru, kažem ja ... Ako nemamo posla i ako nemamo novaca, kakva nam korist od njih, pitam ja tebe?122

123- Pa, mnogi ljudi vole vidjeti njihove slike u novinama. I ja sam volio u stara vremena.- U stara vremena bilo je posla... Sada nemaš posla? -divljački je zarežao. Joe Harland zatrese glavom. - Pa kakva korist, do vraga? Trebale bi nas ostaviti na miru, zar ne? Neće biti nikakvih poslova dok ne počnu čistiti grad od snijega.- Što ćeš dotad raditi?Starac ne odgovori. Opet se nagne nad novine nakrivivši oči i mumljajući:- Sve golišavo odjevene, to je zločin, kažem ja tebi. Joe Harland ustane te se udalji.Bilo je gotovo mračno; koljena su mu se ukočila od duga nepomična sjedenja. Dok je iznureno hodao, osjećao je kako mu pritegnuti pojas grči trbuh. Jadni stari bojni konju, tebi je potrebno nekoliko čašica pića da razmišljaš o stvarima. Kroz mi-mohodna vrata dopre zatomljen zadah piva. A unutra je barma-novo lice bilo poput crvenosmeđe zimske jabuke na lijepoj polici od mahagonija.- Daj mi čašu viskača.Viski ga ugrize za grlo, vruć i mirisan. On stvara čovjeka od mene. Ne popivši vodu koju je dobio uz viski, ode do buffeta pa pojede sendvič sa šunkom i maslinu.- Još jedan viskač, Charley. To piće stvara od nas čovjeka. Predugo sam ga se klonio, to meni fali. Ne biste to pomislili kada me sad gledate, je li, prijatelju, ali nekoć su me zvali Čarobnjakom Wall Streeta što je samo primjer više za čudnovatu nadmoćnost sreće u ljudskim poslovima... Da, gospodine, sa zadovoljstvom. Dakle, za zdravlje i za dug život, i k vragu s nesrećom ... Ha, stvara čovjeka od nas. Dakle, pretpostavljam da ovdje nema ni jednoga od vas, gospodo, tko nije prije ili poslije zašao u spekulacije, a koliko se od vas nije vratilo tužniji i mudriji? Još jedan primjer čudnovate nadmoćnosti sreće u ljudskim poslovima... Ali nije tako sa mnom; gospodo, deset godina igrao sam na tržištu, deset godina danju i noću nisam ispuštao iz ruke vrpcu teleprintera s otkucanim burzovnim vrijednostima, i u deset godina samo sam se triput nasukao, do posljednjeg puta. Gospodo, odat ću vam tajnu. Odat ću vam vrlo važnu tajnu ... Charley, daj ovim mojim vrlo dobrim prijateljima još jednu rundu, ja častim, a gucni i ti... Bože, ovo škaklje na pravom mjestu ... Gospodo, samo još jedan primjer za neobičnu nad-moć sreće u ljudskom životu. Gospodo, tajna moje sreće ... Ovo je istina, uvjeravam vas; možete provjeriti sami u novinskim člancima, časopisima, govorima, predavanjima održanim u to124vrijeme; jedan je čovjek, a naposljetku se ispostavilo da je on prljavi ucjenjivač, čak napisao o meni detektivski roman pod naslovom »Tajna uspjeha«, a koji možete naći u Javnoj knjižnici erada New Vorka ako vas zanima da proučite tu stvar ... Tajna moga uspjeha bijaše ... A kada to čujete, smijat ćete se i reći: Joe Harland je pijanica, Joe Harland je stara budala... Da, smijat ćete se ... Kažem vam, deset sam godina igrao na razliku vrijednosti, kupovao bez pokrića, uzimao dionice kojima čak nikad nisam čuo imena, a svaki put bih uspio. Gomilao sam novac. Imao sam četiri banke na dlanu. Počeo sam se upuštati u šećer i u gutta percha, ali u tome sam bio ispred svoga vremena ... Ali vi već postajete nestrpljivi da doznate moju tajnu, mislite da ćete se moći njome okoristiti... Dakle, nećete moći... Bila je to plava svilena iskukičana kravata koju mi je isplela majka kad sam još bio dječak... Ne smijte se, Bog vas ubio... Ne, uopće vas ne zezam. Još jedan primjer čudnovate nadmoći sreće. Onoga dana kada sam s jednim kolegom uglavio da uložim tisuću dolara u nekakve dionice Louisvillea i Nashvillea igrajući na razliku vrijednosti, nosio sam tu kravatu. U dvadeset i pet minuta narasle su za dvadeset pet bodova To je bio početak. Tada sam postepeno počeo opažati da svaki put kad ne nosim kravatu obavezno gubim novac. Postala je tako stara i otrcana da sam je pokušao nositi u džepu. To nije ništa pomagalo. Morao sam je nositi, razumijete li? ... A ostatak je stara, stara priča, gospodo ... Bijaše jedna djevojka, Bog je ubio, i ja sam je volio. Želio sam joj dokazati da ne postoji ništa na svijetu što za nju ne bih učinio pa sam joj poklonio tu kravatu. Pravio sam se da je to šala i smijao se, ha ha ha. Ona je rekla: Čuj, pa ona ništa ne valja, sva je otrcana, pa ju je bacila u vatru... Samo još jedan primjer ... Prijatelju, bi li me počastio još jednim pićem, a? Danas popodne se iznenadno nađoh bez sredstava ... Hvala, gospodine... Ah, ovo me opet vraća u život.U pretrpanom vagonu podzemne željeznice pismonošu su pritisnuli uz leđa visoke plavuše koja je mirisala na Mary Gar-den. Laktovi, omoti, ramena, guzice poskakivahu sve bliže i bliže sa svakim trzajem ekspresa koji je cičao. Znojava kapa VVestern Uniona od udarca mu se nakrivi na jednu stranu glave. Kad bih mogao imati ovakvu žemsku, ovaka žemska zavrijedila bi da se zbog nje pokoleba vlak zbog gubitka brzine, da nestane struje, da nastrada vlak. Mogo bih je imat da imam hrabrosti i lovu. Kako je vlak usporavao, pala je uz njega, sklopio je oči, nije di-sao, nos mu se prignječio uz njezin vrat. Vlak se zaustavi. Bujica ljudi ponese ga kroz vrata.125Ošamućen je teturao gore na zrak i pod žmirkave blokove svjetla. Gornji Broadvvav bijaše pun ljudi. Mornari su u skupinama od dvojice i trojice tumarali na uglu Devedesetšeste ulice. U delikatesnoj radnji pojeo je sendvič od šunke i jetrene paštete. Žena iza tezge imala je kosu boje maslaca, kao i djevojka u podzemnoj željeznici, samo što je bila deblja i starija. Još uvijek žva-čući koricu posljednjeg sendviča uspne se liftom do Japanskog perivoja Sjedio je časak i razmišljao dok mu je ekran titrao pred

očima. Bože, oni će mislit da je smiješno vidjet pismonošu ovdje u vakom odjelu. K vragu, bolje će bit da otiđem odavdek. Idem uručiti telegrame.Stegnuo je pojas dok se spuštao niza stepenice. Onda se teško vukao Broadvvavem do 105. ulice pa istočno prema Columbus Avenue, zapažajući vrata, stepenice za slučaj požara, prozore, krovne vijence, dok je oprezno koračao. Ovo je to mjesto. Jedino svjetlo gorilo je na prvom katu. Pritisne na zvonce prvog kata. Škljocne kvaka na vratima. Potrčao je uza stepenice. Pomoli glavu žena raščupane kose i lica crvenog od nadvijanja iznad peći.- Telegram za Santiona.- Nema ovdje takvog.- Oprostite, gospođo, bit će da sam pozvonio na pogrešno zvonce.Vrata mu zalupe pred nosom. Odjednom se njegovo blijedo mlohavo lice zategne. Lagano, na prstima otrči uza stepenice do gornjeg odmorišta pa onda malim stepenicama do krovnog poklopca. Reza je škripala dok ju je povlačio. Zaustavi dah. Kada se našao na krovu škripavom od troske, polako spusti krovni za-klopac na njegovo mjesto. Posvuda oko njega uzdizahu se dimnjaci u budnim redovima, crni se ocrtavahu na odsjaju ulica. Sćućurivši se oprezno je koračao prema stražnjem rubu kuće i spustio se niz oluk do požarnih stepenica. Kad je stao, noga mu okrzne posudu sa cvijećem. Sve je mračno. Kroz prozor se us-puza u zagušljivu sobu koja miriše na ženu, gurne ruku pod jastuk nepospremljena kreveta, po pisaćem stolu, prospe puder za lice, u laganim trzajima otvori ladicu, sat, čioda ga ubode u prst, broš, nešto zašušti u stražnjem kutu; novčanice, svežnjevi novčanica. Izgubi se, večeras ne smiješ riskirati. Niz stepenice za slučaj požara do slijedećeg kata. Nema svjetla. Još jedan otvoren prozor. Kao da djetetu oduzmeš bombon. Ista soba, zaudara na psa i na tamjan, na neku vrst droge. Nejasno vidje sebe u ogledalu na pisaćem stolu kako kopka unaokolo, stavi ruku u posudu s hladnom kremom, obriše je o hlače. K vragu. Nešto pahuljasto mekano odskoči uz ciku ispod njegovih nogu. Dršćući je stajao usred tijesne sobe. Psetance je glasno štektalo u uglu.126Svjetlost obasja prostoriju. Na otvorenim vratima stajala je mlada žena uperivši u njega revolver. Iza nje se nalazio muška-rac.Sto radite? Gle, pa ovo je raznosač telegrama WesternUnion...Svjetlost bijaše bakrena isprepletenost oko njezine kose, isticala je njezino tijelo ispod crvenog svilenog kimona. Mladić je bio snažan i garav u raskopčanoj košulji.- Dakle, što radite u toj sobi?- Molim vas, gospođo, glad me na ovo natjerala, glad i moja jadna stara majka koja skapava.- Nije li ovo prekrasno, Stane? On je provalnik. - Zamahnu-la je revolverom. - Iziđite u predsoblje.- Da, gospođice, sve što god vi kažete gospođice, samo me nemojte izručiti pajkanima. Mislite na staricu majku koja skapava od gladi i tuge.- U redu, ali ako si išta ukrao, moraš to vratiti.- Na časnu riječ, nisam imao prilike.Stan se bacio na stolicu pa se smijao i smijao:- Ellie, ti si nepobjediva... Nisam mislio da bi mogla to učiniti.- Pa, nisam li cijelo prošlo ljeto igrala ovaj prizor na turneji? ... Daj mi svoj revolver.- Ne, gospođice, ne nosim nikakav revolver.- Pa, ne vjerujem ti, ali pustit ću te da odeš.- Bog vas blagoslovio, gospođice.- Kao raznosač telegrama zacijelo dobro zarađuješ.- Prošlog tjedna su me otpustili, gospođice, na ovo me natjerala jedino glad.Stan ustane:- Dajmo mu dolar pa mu reci neka se nosi k vragu. Kada je izišao, pružila mu je novčanicu od jednog dolara.- Bože, vi ste mili - reče on gušeći se.Pograbio je ruku u kojoj je bila novčanica pa je poljubio; nagnut nad njezinu ruku i vlažno je ljubeći letimično spazi njezino tijelo pod miškom u širokom crvenom svilenom rukavu. Dok je, još sav dršćući, išao niza stepenice, ogleda se i spazi muškarca i ženu kako stoje jedno do drugoga obgrljeni rukama i kako ga promatraju. Oči mu se napune suzama. Strpa u džep novčanicu od jednog dolara.Momče, ako i dalje budeš mekušac prema žemskama, naposljetku ćeš se naći u onom malom ljetnom hotelu uz rijeku... Pa ipak su vrlo glupi. Tiho zviždučući odšeta do nadzemne željeznice pa sjedne u vlak koji je vozio u predgrađe. Tu i tamo

127stavljao je ruku preko stražnjeg džepa da opipa snop novčanica. Otrči na treći kat stambene zgrade koja je zaudarala po prženoj ribi i po petroleju te triput pozvoni na prljava staklena vrata. Poslije stanke tiho pokuca.- Jesi l to ti, Mike? - začu se slab cendrav ženski glas.- Ne, ja sam Nicky Schatz.Žena oštra lica i obojane riđe kose otvori mu vrata. Preko donjeg rublja ukrašena čipkastim volanima prebacila je krzneni kaput.- Kako je?- Bora ti, zgodna žemska me ufatila kad sam dovršavao poslić i što misliš, što je učinila? - Slijedio je ženu, govoreći unez-vjereno, u blagovaonicu kojoj su se zidovi Ijuštili. Na stolu su se nalazile upotrijebljene čaše i boca viskija »Green River«. - Dala mi je dolar i rekla mi da budem dobri mali dečko.- Do vraga, to je učinila?- Tu je sat.- To je Ingersoll, ja to ne zovem satom.- Pa lijepo, baci pogled na ovo. - Izvukao je snop novčanica. - Nije li ovo svežanj love? ... Gottimhimmel, same tisućice!- Da vidim. - Zgrabila mu je novčanice iz ruke, a oči joj se izbulje. - Hej, ti si prava šeprtlja. - Bacila je svežanj na pod i lamatala rukama njišući se kao što to čine Židovi. - Ojoj, to je lažan novac za upotrebu na pozornici. To je kazališni novac, ti blesava tikvo, ti prokleti...Hihoćući sjedoše jedno pokraj drugog na rub kreveta. Kroz zagušljiv zadah sobe pune malih svilenih odjevnih predmeta koji su padali sa stolica malaksava je svježina dopirala od stručka žutih ruža na pisaćem stolu. Njihove se ruke napnu jedno drugome oko ramena; iznenada se on istrgne te se nagne nad nju da je poljubi u usta.- I to mi je neki provalnik! - izusti on bez daha.- Stan...- Ellie.- Mislila sam da je to možda Jojo - uspjela je istisnuti šapat kroz stegnuto grlo. - Njemu bi baš bilo slično da dođe njuškati.- Ellie, ne razumijem kako možeš s njim živjeti među svim ovim ljudima. Tako si divna. Jednostavno te ne mogu ovdje smjestiti.- Bilo je to dosta lako prije nego što sam tebe upoznala ... I na časnu riječ, Jojo je posve u redu. On je naprosto neobična vrlo nesretna osoba.128- Ali ti si iz drugog svijeta, dijete drago... Morala bi stanovati na najgornjem katu Woolworth Buildinga u stanu sazdanom od brušena stakla i trešnjinih cvijetova.- Stane, leđa su ti crna sve do dna.- To je od plivanja.- Tako rano?- Zacijelo je većim dijelom crnina ostala od prošlog ljeta.- Ti si zaista srećković. Nikad nisam naučila dobro plivati.- Ja ću te naučiti... Čuj, slijedeće nedjelje ćemo, vedro i rano skočiti u Dinga i odvesti se na Long Beach. Posve na kraju nikad nema nikoga... Ne moraš niti navući kupaći kostim.- Sviđa mi se to što si tako vitak i tvrd, Stane ... Jojo je bijel i mlohav, gotovo kao žena.- Za Krista boga, ne govori sad o njemu.Stan je stajao raskrečenih nogu kopčajući košulju.- Čuj, Ellie, otiđimo odavde i nešto popijmo ... Bože, što bi mi bilo mrsko da sad na nekoga naiđem pa da im moram pričati laži... Kladim se da bih ih okrunio stolicom.- Imamo vremena. Nitko nikada ne dolazi ovamo kući prije ponoći... Ja sam ovdje samo zato što imam groznu glavobolju.- Ellie, voliš li svoju groznu glavobolju?- Luda sam za njom, Stane.- Zacijelo je provalnik iz Western Uniona to znao... Bože mili... Provala, preljub, šuljanje niza stepenice za slučaj požara, mačje spuštanje niz oluk. Jude ti, život je divan.Ellen mu je čvrsto stiskala ruku dok su silazili niza stepenice u uzajamno ujednačenim koracima. Pred sandučićima za pisma u pohabanom predvorju odjednom ju je zgrabio za ramena i potisnuo joj glavu unazad i ljubio je. Teško dišući lebdjeli su ulicom prema Broadwayu. Držao ju je ispod ruke, a ona mu je laktom snažno pritiskala ruku uz svoja rebra. Izdvojena, kao da kroz debelo staklo gleda u akvarij, promatrala je kako promiču lica, voće u izlozima trgovina, limenke povrća, vrčevi maslina, užarene cvjetove u cvjećarnici, novine, svjetlosne reklame. Kad su prošli raskršća, s rijeke je zapahne u lice

dašak zraka. Odjednom crnoblistavi pogledi očiju pod slamnatim šeširima, razni položaji brade, tanke usne, napućene usne, izvinute obrve, gladna sjena ispod jagodičnih kostiju, lica djevojaka i mladića lepršala su tik pokraj nje poput noćnih leptira dok je hodala kroz bockavu žutu noć ujednačivši korak s njegovim.Negdje sjedoše za stol. Treštao je orkestar.- Ne, Stane, ništa ne mogu popiti... Ti izvoli, slobodno.- Ali, Ellie, ne osjećaš li se divno kao ja?- Još divnije. Jednostavno ne bih mogla otrpjeti da se išta bolje osjećam... Ne bih se mogla toliko skoncentrirati na čašu da je ispijem.Sva se skupljala pod blještavilom njegovih očiju. Stan je bio uskipjelo pijan.- Želio bih da zemlja rađa tvojim tijelom kao plodom koji bi se mogao jesti - neprestance je ponavljao. Ellen je cijelo vrijeme viljuškom okretala komadić gumastog hladnog toasta sa sirom. Počela je padati, uz uzbibano padanje poput onog na toboganu, u uzdrhtale ponore bijede. Na četvrtastoj površini usred poda četiri su para plesala tango. Ustala je.- Stane, idem kući. Moram rano ustati a cijeli dan imat ću pokuse. Nazovi me u kazalište u dvanaest sati.Kimnuo je glavom i natočio si još jedan viski sa sodom. Na tren je stajala iza njegove stolice i gledala ispod sebe njegovu dugu glavu guste razbarušene kose. Tiho je sam sebi recitirao stihove:- Vidjeh lijepu nesmiljenu Afroditu, vraški dobro; Vidjeh kosu raspuštenu i stopala bez sandala, do sto vragova... Sjaj poput vatre zalaska sunca na zapadnim vodama. Vidjeh neodlučan ... vraški dobri stihovi.Kad se ponovno našla vani na Broadwayu, osjećala se vrlo veselom. Stajala je usred ulice i čekala tramvaj za predgrađe. Tu i tamo bi kraj nje prohujao taksi. S rijeke bi na toplom vjetru dopiralo otegnuto stenjanje parobrodske zviždaljke. U bezdanu njezine nutrine tisuće podzemnih duhova gradilo je visoke lom-ne blistave tornjeve. Tramvaj uz zvonjavu dojuri na tračnicama i stane. Kad se ukrcala, kao u nesvijesti se sjeti mirisa Stanova tijela koje se znojilo u njezinom naručju. Skljokala se na stolicu i grizla usne da suzdrži plač. Bože, grozno je biti zaljubljen. Nasuprot njoj veselo su razgovarala dva muškarca: lica su im bila bez brade, poput plave ribe. Lupali su se po debelim koljenima.- Kažem ti, Jime, za mene vrijedi samo Irene Castle .. Kad je vidim kako pleše onestep, kao da čujem anđele kako pjevaju.- Nee, previše je mršava.- Ali postigla je veći uspjeh nego itko prije na Broadwayu.Ellen siđe iz tramvaja i krene na istok, duž opustjelih praznih pločnika 105. ulice. Smrad dušeka i sna prodirao je iz blokova kuća uskih prozora. Duž oluka su kiselkasto smrdjele kante za smeće. U sjeni veže njihali su se mladić i djevojka, čvrsto zagrljeni. Opraštali su se za laku noć. Ellen se sretno nasmiješi. Najveći uspjeh na Broadwayu. Te riječi bile su lift koji ju je vrtoglavo dizao uvis, sve do neke blistave visine gdje su električne svjetlosne reklame kvrcale grimiz i zlato i zelenilo, gdje su bili130blistavi perivoji na kromovima koji su mirisali na orhideje, i polagano treštanje tanga, u zlatnozelenoj haljini plesala je sa Stanom a pljesak milijuna ljudi na mahove je oko njih bjesnio poput oluje s tučom. Najveći uspjeh na Broadwayu.Penjala se uza bijele stepenice koje su se Ijuštile. Pred vratima s natpisom Sunderland odjednom je stane gušiti osjećaj mučnine i gađenja. Dugo vremena postoji, srce joj je burno udaralo, držala je ključ pred ključanicom. Onda s trzajem gurne ključ u bravu i otvori vrata.- Neobična ptica, Jimmv, neobična ptica. - Herf i Ruth Prvnne sjedili su i hihotali nad tanjurima paštete u najskroviti-jem kutku bučnog restorana niskog stropa. - Reklo bi se da ovdje jedu svi propali glumci na svijetu.- Svi propali glumci na svijetu stanuju kod gospođe Sunderland.- Kakve su najnovije vijesti s Balkana?- Balkan je u redu ...Preko Ruthina crnog slamnatog šešira s crvenim makovima unaokolo, Jimmv je gledao pretrpane stolove na kojima su se lica rasplinjavala u sivozelenu omaglicu. Dva blijeda konobara sokolova lica laktala su se kroz kleckav žagor glasova. Ruth ga je gledala rastvorenim nasmijanim očima grickajući peteljku celera.- Joj, osjećam se tako pijanom - zapišti ona. - Udarilo mi je u glavu ... Nije li to grozno?- Dakle, kakvi su se to sablazni događaji zbili u 105. ulici?- O, propustio si ih. Bilo je to genijalno... Svi su bili u predsoblju, gospođa Sunderland s kosom u uvijačima, i Cassie je plakala, a Tony Hunter stajao je na vratima u ružičastoj pidžami ...- Tko je on?

- Običan mladac ... Čuj, Jimmv, sigurno sam ti pričala o Tonvju Hunteru. Čudnovate ptice, Jimmv, čudnovate ptice.Jimmv osjeti kako je pocrvenio, nagne se nad tanjur.- Oh, zar to njega muči? - zapitao je ukočeno.- Sad si sablažnjen, Jimmv; priznaj da si sablažnjen.- Ne, nisam; samo naprijed, ispljuni tu bljuvotinu.- Oh, Jimmv, ti si tako genijalan ... Dakle, Cassie je jecala a psetance lajalo, a nevidljiva Čostello dozivala je policiju i onesvijestila se u zagrljaju nepoznatog muškarca u smokingu. A Jojo je mahao revolverom, malim, niklovanim, možda je to bio i vodeni pištolj, što ti ga ja znam ... Jedina osoba koja je djelovala pribrano bila je Elaine Oglethorpe ... Znaš, ona vizija tici-janske kose koja se toliko dojmila tvog djetinjeg uma.131- Na časnu riječ, Ruth, mog se djetinjeg uma uopće nije tako silno dojmila.- Dakle, naposljetku se Ogle umorio svog velikog prizora pa je uzviknuo gromkim glasom: Razoružajte me ili ću ubiti ovu ženu! A Tony Hunter ščepao je pištolj i odnio ga u svoju sobu. Tada se Elaine Oglethorpe lagano naklonila, kao da su je ponovno pozvali pred zastor, rekla je: Onda, laku noć svima! i sklonila se u svoju sobu hladna kao krastavac ... Možeš li to zamisliti? -Ruth odjednom snizi glas. - Gle, slušaju nas svi u restoranu ... I uistinu mislim da je to vrlo gadljivo. Ali ono najgore tek dolazi. Nakon što je Ogle nekoliko puta lupao na vrata i nije dobio nikakav odgovor, pošao je Tonyju i kolutajući očima kao Forbes Robertson u Hamletu stavio mu ruku oko ramena i rekao: Tony, može li slomljeni muškarac moliti konačište u tvojoj sobi za ovu noć? ... Na časnu riječ, bila sam silno sablažnjena.- Zar je i Oglethorpe takav? Ruth nekoliko puta kimne glavom.- Zašto se onda za njega udala?- Čuj, ta bi se ženska udala za tramvaj kad bi mislila da time može nešto postići.- Ruth, na časnu riječ, mislim da si krivo shvatila cijelu stvar.- Jimmy, previše si nedužan za ovaj život. No, dopusti mi da završim tragičnu priču ... Nakon što su ta dvojica iščeznula i za sobom zaključala vrata, u predsoblju nasta najužasniji džumbus što ga možeš zamisliti. Naravno, Cassie je cijelo vrijeme imala histerične napadaje, tek tako da poveća uzrujanost. Kada sam se vratila iz kupaonice i donijela joj amonijačne kapljice, našla sam sud u zasjedanju. Bilo je to genijalno. Gospođica Costello je zahtijevala da u zoru Oglethorpeove izbacimo iz stana i rekla je da će ona otići ako oni ne odu, a gospođa Sunderland neprestano je cmizdrila da u svom tridesetogodišnjom kazališnom iskustvu nije nikad vidjela ovakav prizor, a muškarac u smokingu, bio je to Benjamin Arden ... znaš, igrao je karakternu ulogu u komadu »Honeysucle Jim« ... rekao je da misli da bi ljudi poput Tonyja Huntera trebali poći u zatvor. Kad sam otišla u krevet, džumbus je još trajao. Čudiš li se što sam spavala do kasna poslije svega toga pa si me ti, jadno dijete, morao čekati jedan sat u Times Drugstore?Joe Harland stajaše u hodniku koji mu je služio kao spavaća soba držeći ruke u džepovima, buljeći u sliku »Jelen u zaljevu« koja je nakrivljena visila usred zelenosivog zida koji je uokviravao klimav željezni krevet. Njegovi pandžasti hladni pr-132sti nemirno su preturali po dnu džepova na hlačama. Govorio je glasno, tihim odmjerenim tonom:- Oh, sve je to sreća, znaš, ali ovo je posljednji put što sam okušao sreću kod Merivaleovih. Emily bi mi dala da nije bilo onoga prokletog starog škrca. Emily ima mekano srce, kako da ne. Ali čini se da nijedno od njih ne shvaća da za ovakve stvari nije uvijek osobno kriv sam čovjek. Takva je sreća, i to je sve, a sam Bog zna da su u stara vremena jeli iz moje ruke.Povisi glas koji mu zapara uši. Čvrsto stisne usne. Postaješ šašav, stari moj. Koračao je naprijed-natrag u tijesnom prostoru između kreveta i zida. Tri koraka. Tri koraka. Pođe do umivaonika i napije se iz krčaga. Voda je imala okus trulog drva i kante za pomije. Ispljune posljednji gutljaj. Meni je potreban dobar odrezak od pečenke a ne voda. Udarao je stisnutim pesnicama jednu o drugu. Nešto moram učiniti. Nešto moram učiniti.Nadjene kaput da sakrije poderotinu na sjedištu hlača. Otrcani rukavi škakljali su ga za ručne zglobove. Skripile su tamne stepenice. Bio je tako slab da je neprestano grčevito hvatao ogradu od straha da ne padne. U prizemnom predvorju nahrupi na nj iz jednih vrata jedna starica. Vrpca na njezinoj glavi skre-nula je ustranu kao da pokušava pobjeći ispod rijetke sive pom-padur frizure.- Gospodne Harland, a da vi men platit tri tjedna stanarina?- Upravo se sad spremam izići unovčiti ček, gospođo Bud-kowitz. Bili ste vrlo ljubazni u pogledu ove sitnice... I možda će vas zanimati da čujete da su mi obećali, ne, smijem štoviše reći da sam siguran u to, da ću od ponedjeljka raditi na jako dobrom mjestu.- Ja čekala tri tjedna... Ja više ne čekala.- Ali, draga moja gospo, uvjeravam vas, tako mi moje džentlemenske časti...

Gospođa Budkovvitz počne silovito trzati ramenima. Začuje njezin glas, visok i cmizdrav, poput piska kolica za kikiriki.- Vi meni platiti tih petnajs dolara ili ja iznajmit soba nekom drugom.- Platit ću vam još danas navečer.- U koji sat?- U šest sati.- U redu. Molim, vi meni dat ključ.- Kad vam ga ne mogu dati. A ako zakasnim?- Baš zato ja želiti ključ. Meni dosta čekanja.133- U redu, izvolite ključ ... Nadam se da razumijete da će mi poslije ovog uvredljivog ponašanja biti nemoguće da dulje ostanem pod vašim krovom.Gospođa Budkowitz se hripavo nasmije.- U redu, kad vi meni platiti petnajs dolara, vi moći uzet svoja starudija.Spustio je u njezinu sivu ruku dva ključa koja bijahu privezana uzicom i zalupio vratima i udaljio se niz ulicu.Zastane na uglu Treće avenije i dršćući stajaše na vrućem poslijepodnevnom suncu, znoj mu je curio iza ušiju. Bio je preslab da opsuje. Nazupčene trake oštre buke projure jedna za drugom iznad njegove glave kada je iznad njega prošišala nadzemna željeznica. Kamioni su drndali avenijom uzdižući prašinu koja je zaudarala na benzin i na zgaženu konjsku balegu. Usta-jao zrak smrdio je po trgovinama i menzama. Polako se uputio u gornji grad prema Četrnaestoj ulici. Na uglu ga, poput ruke spuštene na rame, zaustavi kolutav topao miris cigara. Zastane na trenutak gledajući u malu radnju promatrajući vitke zamrljane prste motača cigara kako zavija lomne vanjske listove duhana. Sjeti se Romea i Julije Arguellesa Moralesa i duboko udahne zrak u nos. Brzo paranje staniola, brižno skidanje vrpce, sićušan perorez od slonove kosti za završetak što reže nježno kao meso, miris voštane šibice, dugotrajno udisanje gorkog kolutavog dubokog slatkog dima. A sada, gospodine, u pogledu one sitnice, o novom izdavanju obveznica Northern Pacifica ... Stisnuo je pesnice u raširenim džepovima kišnog ogrtača. Oduzela mi je ključ, vještica stara! Pokazat ću ja njoj, vrag je odnio. Joe Harland je upropašten ali je još sačuvao svoj ponos ...Hodao je na zapad Četrnaestom ulicom i ne zaustavljajući se da promisli i da izgubi smjelost, siđe u malu podrumsku pa-pirnicu, nesigurno se zaputi straga i stajaše na pragu male kancelarije gdje je za rolo pisaćim stolom sjedio plavooki ćelavi debeljko.- Zdravo, Felsius - zakriješti Harland. Debeljko zaprepašteno ustane.- Bože, nije li ovo gospodin Harland?- Joe Harland glavom i bradom, Felsius ... ovoga, nešto trošniji.Hihot mu zamre u grlu.- Dakle, nemoguće ... Izvolite sjesti, gospodine Harland.- Hvala, Felsius ... Felsius, ja sam upropašten.- Prošlo je jedno pet godina otkad sam vas vidio, gospodine Harland.134- Za mene je to bilo pet trulih godina... Mislim da je sve to sreća ili nesreća. Moja se sreća nikada više neće promijeniti na ovoj zemlji. Sjećaš li se kad sam se vraćao ludujući zbog toga što sam umjetno digao vrijednosti na burzi i kako sam lumpo-vao po uredu? Tog Božića dao sam vrlo lijepu nagradu uredskim službenicima.- Kako da ne, gospodine Harland.- Vjerojatno je dosadno živjeti kao trgovac poslije rada u Wall Streetu.- Ovo je više po mom ukusu, gospodine Harland, ovdje mi nitko ne zapovijeda.- A kako žena i djeca?- Dobro, dobro; najstariji sin upravo je maturirao.- Onaj kojemu ste nadjenuli ime po meni?Felsius kimne glavom. Njegovi prsti, debeli kao kobasica, nelagodno su bubnjali po rubu stola.- Sjećam se da sam mislio da ću jednog dana nešto učiniti za to dijete. Čudan je ovaj svijet. - Harland se slabo nasmije. Osjećao je kako mu se grozna crnina prikrada iza glave. Stisnuo je grčevito ruke oko koljena i zgrčio mišiće na nadlakticama. - Vidiš, Felsius, ovako stoje stvari... Trenutačno se nalazim u prilično nezgodnom financijskom položaju... Znaš kakve su te stvari. - Felsius je buljio ravno preda se u stol. Graške znoja počele su mu izbijati na ćeli. - Svi mi imamo svoja razdoblja zle sreće, je li? Želim podići vrlo mali zajam na nekoliko dana, samo nekoliko dolara, recimo dvadeset pet, dok stanovite kombinacije...- Gospodine Harland, ja to ne mogu učiniti. - Felsius ustane. - Žalim, ali načelo je načelo... U cijelom životu nikad nisam uzajmio ni pozajmio ni centa. Sigurno ćete me razumijeti...

- U redu, ne govori ništa više. - Harland krotko ustane. -Daj mi četvrt dolara... Nisam više mlad kao nekoć a već dva dana nisam jeo - progunđa on spustivši pogled na svoje otrcane cipele. Ispruži ruku da se podupre o stol.Felsius se odmakne prema zidu kao da uzvraća udarac. Na debelim uzdrhtalim prstima pruži pedeset centi. Harland ih uzme, bez riječi se okrene i spotičući se prođe kroz trgovinu. Felsius izvuče iz džepa ljubičasto obrubljen rupčić, obriše čelo i opet se vrati svojim pismimaSlobodni smo skrenuti vam pažnju na četiri nova vrhunski fina proizvoda tvrtke Mullen koja s najvećim povjerenjem možemo preporučiti svojim kupcima kao najnoviju i nenadmašivu tekovinu u proizvodnji papirne industrije ...135Izašli su iz kina žmirkajući u jarke kaljuže električne rasvjete. Cassie ga je promatrala kako stoji raskrečenih nogu i zadubljena pogleda te kako pali cigaru. McAvov bijaše zdepast čovjek mesnate šije; imao je kaput s jednim redom dugmadi, kockast prsluk a u brokatnoj kravati iglu s pasjom glavom.- Ono je bila trula predstava ili sam ja Holanđanin - zareži on.- Ali meni su bili dlagi filmovi o putovanjima, Mollis, oni švicalski seljani koji su plesali; ko da sam stvalno bila tamo.- Ovdje unutra vraški je vruće ... Nešto bih popio.- Čuj, Mollis, obećao si - cmoljila je ona.- Oh, mislim samo soda vodu, ne uzrujavaj se.- Oh, to će biti divno. Ja ludo volim sodu.- Zatim ćemo se prošetati Parkom. Zastrla je oči trepavicama:- U ledu, Mollis - prošaptala je ne gledajući ga. Pomalo dršćući stavi ruku ispod njegove miške.- O, samo da nisam u ovako vraškoj besparici.- Meni je svejedno, Mollis.- Meni nije, bogamu.Na Columbus Circle uđoše u drogeriju. Žene u zelenim, ljubičastim, ružičastim ljetnim haljinama i mladići u slamnatim šeširima stajahu u tri reda duž sladoledarnice. Zaostala je i zadivljeno ga gledala kako krči sebi put. Iza nje se jedan muškarac nagnuo preko stola i razgovarao sa djevojkom; obodi šešira krili su im lica.- Samo vi vežite onog bika vani, rekoh mu, a onda dadoh otkaz.- Želiš reći da te najurio.- Ne, na časnu riječ, dadoh otkaz prije nego što je imao prilike ... On je đubre, znaš. Ne želim da mi više zapovijeda. Kad sam izlazio iz ureda, dovikne za mnom... »Mladiću, da ti nešto kažem. Nikad nećeš ništa postići dok ne naučiš tko je šef u ovome gradu, dok ne naučiš da to nisi ti.«Morris joj je pružao soda sladoled od vanilije:- Opet sanjariš, Cassie? Čovjek bi pomislio da uživaš droge. Smješkajući se blistavih očiju uzela je sodu; on je pio kokakolu.- Hvala - rekla je. Napućenih usana polizala je žlicu punu sladoleda. - Au, Mollis, što je ovo slasno.Staza među okruglim prštanjem lučnih svjetiljki zgurila se u tminu. Kroz ukošene zrake svjetlosti i uzbibane sjene dopirao je vonj prašnjavog lišća i izgažene trave a tu i tamo napuklina svježeg mirisa od vlažne zemlje pod grmljem.136- Oh, što mi je dlago biti u Palku - pjevuckala je Cassie. Potisnula je podrigivanje. - Znaš što, Mollis, nisam smjela pojesti onaj sladoled. Uvijek me napuhuje.Morris ništa ne reče. Obgrli je i čvrsto je privuče k sebi tako da se njegovo bedro trio u hodu o njezino.- Dakle, Pierpont Morgan je umro... Da mi je kojom srećom ostavio koji milijun.- Oh, Mollis, zar to ne bi bilo pleklasno? Gdje bismo stanovali? Na Centlal Palk South?Zastali su gledajući iza sebe blještavilo električnih reklama s Columbus Circlea. Lijevo su vidjeli svjetlo što je prodiralo kroz zavjese na prozorima stambene zgrade bijela pročelja. Kri-šom je pogledao desno pa lijevo a onda ju je poljubio. Izmaknu- / la je usta ispod njegovih.- Nemoj... mogao bi nas netko vidjeti - prošaptala je za-soptalo. U njoj je nešto zujalo i zujalo poput dinama. - Mollis, splemala sam ti se ovo leći. Mislim da će mi Goldvveisel dati posebnu točku u svojoj novoj predstavi. On je leditelj dluge putujuće tlupe i veoma je utjecajan u uplavi. Jučel me gledao kako plešem.- Što je rekao?- Lekao je da će mi udesiti da u ponedjeljak vidim velikoga šefa... Oh, Mollis, ali ja ne želim laditi takav posao, tako je vul-galno i glozno... Želim laditi tako lijepe stvali. Osjećam da to imam u sebi, nešto bezimeno leplša u meni, ptica lijepa pelja u gloznoj željeznoj klleci.

- To je nevolja s tobom, nećeš nikada ništa postići, previše si ohola. - Digla je u njega pogled svojih ovlaženih očiju koje su blistale u bijeloj naprašenoj svjetlosti lučne svjetiljke.- Oh, ne dreči, tako ti Boga! Ništa nisam mislio.- Prema tebi nisam ohola, Mollis, je li da nisam? - Šmrcala je i brisala oči.- I prema meni si pomalo ohola i to me ljuti. Htio bih da me moja djevojčica malko pomazi i voli. Do vraga, Cassie, život nije samo pivo i kiseli kupus.Hodajući čvrsto privijeni jedno uz drugo osjećali su stijenu pod nogama. Nalazili su se na granitnom brdašcu, a posvuda unaokolo bilo je grmlje. Svjetlost zgrada koje su obrubljivale kraj parka blještala im je u lice. Odvoje se, držeći se za ruke.- Uzmimo na primjer onu riđokosu iz 105. ulice ... Kladim se da nije ohola kada je sama s momkom.- Ona je glozna žena, posve joj je svejedno kakav je glas bije ... Oh, mislim da si glozan. - Opet je počela plakati.137Grubo je privuče k sebi i čvrsto je stisne raširivši ruke po njezinim leđima. Osjećala je kako joj noge dršću i kako slabe. Padala je kroz obojene rovove nesvjestice. Njegova usta nisu joj dopuštala da dođe do daha.- Pazi - prošapće on otrgnuvši se od nje. Nesigurnim korakom nastavili su hodati stazom kroz grmlje. - Mislim da ipak nije.- Što, Mollis?- Pajkan. Bože, pravi je pakao kad nemamo kamo poći. Ne možemo u tvoju sobu?- Ali, Mollis, pa svi bi nas vidjeli.- Pa što onda? Svi oni to rade u onoj kući.- Oh, mlzak si mi kad tako govoliš ... Istinska ljubav posve je čista i divna... Mollis, ti mene ne voliš.- Prestani mi zanovijetati, Cassie, zar ne možeš, barem na trenutak...? K vragu, besparica je paklenska stvar.Sjedoše na klupu pod svjetlom. Iza njih su autoputom klizili automobili u dvije struje uz neprestanu piskavu jurnjavu. Stavila mu je ruku na koljeno a on je pokrije svojom snažnom rukom.- Mollis, osjećam da ćemo ubuduće biti vilo sletni, ja to osjećam. Naći ćeš dobal posao, sigulna sam u to.- Ja nisam tako siguran... Nisam više mlad kao nekoć, Cassie. Nemam vremena za gubljenje.- Što, pa ti si stlašno mlad, tek ti je tlideset pet godina, Mollis ... A ja mislim da će se dogoditi nešto pleklasno. Dobit ću pli-liku da plešem.- Znaš, zapravo bi morala zarađivati više nego ona riđoko-sa.- Elaine Ogletholpe... Pa ona i ne zalađuje toliko mnogo. Ja sam dlukčija od nje. Nije me bliga za novac; želim živjeti za svoj ples.- A ja želim novac. Kad imaš novaca, možeš raditi što želiš.- Ali, Mollis, žal ne vjeluješ da sve možeš učiniti, samo ako to upolno želiš učiniti? Ja u to vjelujem.Slobodnom ju je rukom obgrlio oko struka. Postepeno je spuštala glavu na njegova ramena. -- Oh, svejedno mi je - prošaptala je suhih usana.Iza njih su limuzine, otvoreni dvosjedi, putna kola i sportski automobili klizili autoputem uz zmijasto blještavilo svjetlosti, promicali su u dvije tečne neprekidne struje.Smeđi je serž mirisao po kuglicama naftalina dok ga je slagala. Sagnula se da ga položi u kovčeg; zašušti sloj svilenog pa-138pira ispod serža kada je rukom poravnavala nabore. Od prve ljubičaste jutarnje svjetlosti pred prozorom električna je žarulja crvenjela poput besanog oka. Odjednom se Ellen uspravi i zasta ukrućena, podbočivši se rukama, a u lice joj navre rumenilo.- Ovo je jednostavno prenisko - rekla je. Prostrla je ručnik preko haljina i nagomilanih četka, ručnog ogledala, papuča, košulja, pudrijera, koji su u neredu bili pobacani jedni iznad drugih. Onda je zalupila poklopac kovčega, zaključala i stavila ključ u svoju plosnatu torbicu od aligatorske kože. Stajala je i zabezeknuto gledala po sobi sišući slomljeni nokat. Žuta sunčeva svjetlost koso je plavila poklopce dimnjaka i vijence kuća s druge strane ulice. Zatekla je sebe kako bulji u bijela slova E. T. O. na rubu kovčega.- Sve je ovo previše grozno, odvratno, nisko - ponovno reče. Onda s pisaćeg stola zgrabi turpijicu za nokte pa ostruže O. - Uh! - šapne ona i zapucketa prstima.Nakon što je na glavu stavila maleni crni šešir u obliku kante i koprenu, tako da ljudi ne vide da je plakala, nagomila mnogo knjiga, Susret mladosti, Tako je govorio Zarathustra, Zlatni magarac, Zamišljeni razgovori, Afrodita, Chansons de Bilitis i Oksford-sku antologiju francuskog pjesništva u svileni šal pa ih zaveže.Začu lagano kucanje na vratima.- Tko je? - prošaptala je.

- Samo ja - dopre plačan glas. Ellen otključa vrata.- No, Cassie, u čemu je stvar?Cassie protrlja svoje vlažno lice u udubini Ellenina vrata.- Oh, Cassie, zamazat ćeš mi koprenu... Što je, za ime bož-je?- Plobdjela sam cijelu noć lazmišljajući o tome koliko li si nesletna.- Oj, Cassie, nikad u životu nisam bila sretnija.- Nisu li muškalci glozni?- Nisu... Na svaki način, mnogo su miliji nego žene.- Elaine, molam ti nešto kazati. Znam da tebi nimalo nije stalo do mene, ali ipak ću ti leći.- Dakako da mi je stalo do tebe, Cassie... Ne budi šašava. Ali sad imam posla ... Zašto se ne vratiš u krevet pa mi poslije ispričaš?- Sada ti to molam leći. - Ellen se pomiri sa sudbinom i sjedne na svoj kovčeg. - Elaine, laskinula sam s Mollisom... Nije li to stlašno?Cassie obrisa oči rukavom svoje svijetloljubičaste kućne haljine te sjedne na kovčeg pokraj Ellen.139- Čuj, draga - blago će Ellen. - Kako bi bilo da načas ovdje pričekaš? Telefonira! ću po taksi. Zelini pobjeći prije nego Jojo ustane. Dosadile su mi one velike scene.Predsoblje je sparno zaudaralo na spavanje i kremu za masiranje. Ellen je vrlo tiho govorila u slušalicu. Opori muški glas • iz garaže ugodno joj zagunđa u uho:- Kako da ne! Odmah, gospođice.Vrati se u sobu elastično, na prstima, i zatvori vrata.- Mislila sam da me on voli, na časnu liječ sam mislila, Elai-ne. Oh, muškalci su tako glozni. Mollis se ljutio jel nisam htjela živjeti s njim. Mislila sam da bi to bilo pokvaleno. Ladila bih za njega do zadnjeg daha, i on to zna. Žal dvije godine nisam za nj ladila? Lekao je da tako ne može dalje osim ako me stvalno ne bude imao, znaš na što je mislio, a ja sam lekla, naša ljubav je tako divna da se ovako može nastavljati godinama i godinama. Mogla bih ga voljeti cijeli život a da ga i ne poljubim. Žal ti ne misliš da ljubav mola biti čista? A onda se šegačio na lačun mog plesanja i lekao da sam Chalifova ljubavnica a da njega samo vučem za nos i glozno smo se zavadili i on me nazvao gloznim imenima i otišao i lekao da se nikad više neće vlatiti.- Ne brini zbog toga, Cassie, već će se on vratiti.- Ne, ali ti si tako lealna, Elaine. Mislim, u duhovnom smislu naša je veza zauvijek slomljena. Žal ti to ne uviđaš, među nama je bila ta divna božanstvena duhovna veza i sad je slomljena. - Ponovno zajeca pritisnuvši lice na Ellenino rame.- Ali, Cassie, ne razumijem kako te to toliko veseli?- Oh, ti me ne lazumiješ. Plemlada si. Isplva sam bila kao ti, samo što nisam bila udata i nisam hodala s muškalcima. Ali sad želim duhovnu ljepotu. Želim je steći svojim plesanjem i svojim životom, želim ljepotu posvuda, a mislila sam da je želi i Mollis.- Pa Morris ju je očigledno želio.- Oh, Elaine, glozna si, a ja te toliko volim. Ellen ustane:- Otrčat ću dolje tako da taksist ne pozvoni.- Čuj, ne možeš tek tako otići.- Kako da ne! - Ellen jednom rukom uze zavežljaj knjiga, a drugom crni kožnati neseser. - Čuj, Cassie, hoćeš li biti srce pa mu pokazati kovčeg kad dođe gore po njega? ... I još nešto, kad se javi Stan Emerv, reci mu da me nazove u Brevoort ili u La-fayette. Bogu hvala što prošlog tjedna nisam odnijela novac u banku... I, Cassie, ako ovdje negdje nađeš kakve moje sitnice, slobodno ih zadrži... Zbogom.Podigla je koprenu i žustro poljubila Cassie u obraze.140- Oh, kako možeš biti toliko hlabla pa otići ovako posve sama? ... Dopustit ćeš da te Luth i ja posjetimo, je li? Mi te toliko volimo. Oh, Elaine, imat ćeš divnu kalijelu, znam da hoćeš.- I obećaj mi da Jojou nećeš reći gdje sam... On će to ionako prebrzo otkriti... Javit ću mu se za tjedan dana.Našla je taksista u predvorju kako gleda prezimena iznad zvonaca. Pošao je gore po njezin kovčeg. Sretno je sjela na prašnjavo sjedište taksija prevučeno jarećom kožom i duboko udisa-la jutarnji zrak što je mirisao na rijeku. Taksist joj se široko osmjehnuo kad je spustio kovčeg s leđa na prednji blatobran.- Potežak je, gospođice.- Sramota je da ste ga sami morali prenijeti.- Oh, mogu ja nositi i teže terete.- Vozite u hotel Brevoort, Peta avenija na uglu Osme ulice. Kad se nagnuo da zakurbla motor, čovjek gurne šešir natjeme pa mu se preko očiju raspe crvenkasta kovrčava kosa.

- U redu, odvest ću vas kamo god želite - reče on uskačući na sjedište drndavih kola.Kad su skrenuli u samu praznu sunčevu svjetlost Braodvva-ya, u nju se poput šištavih raketa popne osjećaj sreće. Zrak ju je, svjež i oštar, šibao po licu. Taksist se okretao i kroz otvoren prozor na pregradi razgovarao s njom.- Mislio sam da želite stići na vlak pa nekamo otputovati, gospođice.- Pa ja i putujem nekamo.- Ovo je lijep dan da čovjek nekamo putuje.- Odlazim od muža. - Riječi su joj nahrupile iz usta prije nego što ih je uspjela zadržati.- Je li vas izbacio?- Ne, ne mogu reći da me izbacio - rekla je u smijehu.- Mene je žena izbacila prije tri tjedna.- Kako to?- Zaključala se jedne noći kad sam došao i nije me htjela pustiti da uđem. Promijenila je bravu kad sam bio na poslu.- To je čudnovat postupak.- Rekla je da se prečesto opijam. Neću joj se vratiti i više je neću uzdržavati... Može me strpati u zatvor ako joj se pro-htjedne. Sit sam do grla. S kolegom ću unajmiti stan u Dvadeset drugoj aveniji i nabavit ćemo klavir i mirno živjeti i kloniti se žemskih.- Brak nije ništa naročito, je li?- Živa istina! Vrlo je lijepo ono što do braka dovodi, ali brak je kao mamurluk poslije bančenja.141Peta je avenija bila bijela i prazna i meo ju je iskričav vjetar. Stabla na Madison Squareu bila su neočekivano svijetlozelena kao paprat u tamnoj sobi. U Brevoortu joj je pospani francuski noćni vratar ponio prtljag. U niskoj bijelo okrečenoj sobi sunčevo svjetlo kunjalo je na izblijedjelom grimiznom naslonjaču. El-len je trčala po sobi kao malo dijete, vitlajući nogama i plješćući rukama. Napućenih usana i nakrivljene glave slagala je na psihi svoje toaletne predmete. Onda objesi na stolicu svoju žutu noćnu košulju i svuče se, spazi se u zrcalu i stajaše gola promatrajući se, držeći ruke na svojim malim čvrstim grudima u obliku jabuke.Navuče noćnu košulju i pođe na telefon.- Molim vas, pošaljite posudu čokolade i zemičke u sobu 108 ... Što prije, molim vas.Onda se popne u krevet. Ležala je smijući se širom raskre-čivši noge na svježim klizavim plahtama.Ukosnice su je bole po glavi. Sjela je na krevet i sve ih izvukla pa težak slap svoje kose stresla oko ramena. Privukla je koljena bradi i sjedila razmišljajući. S ulice bi tu i tamo začula drndanje kamiona. U kuhinjama ispod njezine sobe započelo je zveketanje. Sa svih je strana dopirala sve veća buka saobraćaja koji je počinjao. Osjećala se gladna i osamljena. Krevet je bio splav na kojoj ona, poslije brodoloma, sama, uvijek sama, pluta po pobješnjelom oceanu. Hladni žmarci podiđu joj kičmu. Još bliže privine koljena uz bradu.142

III. JUNAKINJA DANASunce je zapalo prema Jerseyu, sunce je iza Hobokena.Škljocaju poklopci na pisaćim strojevima, zatvaraju se rolo pisaći strojevi; liftovi se prazni uspinju, a dupkom puni spuštaju. U centru grada je oseka, a plima u Flatbushu, Woodlawnu, Dyck-man Streetu, Sheepshead Bavu, New Lots Avenue, Canarsie.Ružičaste novine, zelene novine, sive novine, POTPUNI BURZOVNI IZVJEŠTAJI, SPORTSKI REZULTATI HAVRE DE GRACE. Slova se kovitlaju među obješenim licima, umornim od trgovina, umornim od kancelarija, među bolnim vršcima prstiju, među upečenim ristovima, trpaju se siledžije u podzemne eksprese. SE-NATORS 8, GIANTS 2, DIVA PRONAŠLA BISERE, PLJAČKA OD 800.000 DOLARA.Oseka je u Wall Streetu, a' plima u Bronxu.Sunce je zašlo u Jersevu.- Isusa ti Boga - poviče Phil Sandbourne i udari pesnicom o stol - ja tako ne mislim ... Čovjekov moral nikoga se nema što ticati. Važan je njegov rad.- Dakle?- Dakle, mislim da je Stanford White više učinio za grad New York nego bilo koji drugi čovjek. Prije nego što je on došao, nitko nije znao da arhitektura postoji... A onda ga je onaj Thavv s predumišljajem ustrijelio i prošao nekažnjeno... Boga-mu, kad bi ljudi ovoga grada imali hrabrosti kao pokusni kunići, oni bi...- Phile, sav si se uzrujao ni za što.Njegov sugovornik izvadi iz usta cigaru i zabaci se u svoju okretnu stolicu i zjevne.- Oh, do vraga, potreban mi je dopust. Bože, alaj će biti lijepo opet otići u one stare šume Maine.143- Sto, sa židovskim odvjetnicima i irskim sucima ... - izvali Phil.- O, stani tome na kraj, stari moj.- Ti si divan primjerak građanina koji misli na javnost, Hartly.

Hartlv se nasmije i protrlja dlan preko ćelave glave.- Oh, te priče su zimi posve u redu, ali ljeti ih ne mogu podnijeti... K vragu, pa ja ionako živim samo za ta tri tjedna godišnjeg odmora. Što me briga ako pobiju sve arhitekte New Vorka, glavno da ne povise cijenu prijevoza za New Rochelle... Idemo jesti.Dok su silazili u liftu, Phil proslijedi:- Jedini drugi čovjek kojega sam poznavao, a bio je rođeni arhitekt, bijaše stari Specker, onaj čovo za koga sam radio kad sam tek došao sa sjevera, a i on je bio dobar stari Danac. Nesretnik je prije dvije godine umro od raka. Čovječe, to je bio arhitekt! Kod kuće imam komplet planova i specifikacija za njegovu takozvanu općinsku zgradu ... Visoka je sedamdeset i pet katova, poslagana je stepenasto na terasama s nekom vrstom visećeg vrta na svakom katu, hoteli, kino dvorane, hamami, bazeni, robne kuće, postrojenje za grijanje, prostori za hladnjače i skladišta, sve u jednoj te istoj zgradi.- Je li uživao koku?- Ne, gospodine moj, nije.Šetali su na istok Trideset četvrtom ulicom na kojoj je tog sparnog podneva bilo malo ljudi.- Bogamu! - odjednom izvali Phil Sandbourne. - Žene u ovom gradu iz godine u godinu sve su ljepše. Sviđa li ti se ova nova moda?- Naravno. Želio bih samo da se svake godine pomlađujem umjesto što starim.- Da, nama starcima ne preostaje ništa drugo nego da ih gledamo kako prolaze.- Sreća naša, ili bi nas naše supruge ganjale sa psima kr-vosljednicima... Čovječe, kad pomislim na sve ono što je moglo biti!Kad su prelazili Petu aveniju, Phil spazi mladu ženu u taksiju. Ispod crnog oboda šeširića s crvenom kokardom dva siva oka bijesnu zelenocrno u njegove oči. Suzdržao je dah. U daljini je zamirala prometna buka. Ona ne smije svrnuti pogled. Dva koraka i otvori vrata, sjedni pokraj nje, pokraj njezine vitkosti što se ugnijezdila na sjedištu kao ptica. Soferu, vozi punom parom. Njezine se usne napućuju prema njemu, njezine oči trepere, sive ulovljene ptice.- Hej, pazi...Gromovita željezna tutnjava obara se otraga na njega. Peta avenija kruži u crvenim plavim ljubičastim spiralama. O Bože moj.- Sve je u redu, pustite me na miru. Sam ću ustati za tili čas.- Vi se maknite. Vratite se ovamo.Drečavi glasovi, plavi stupovi policajaca. Leđa i ruke sva su mu topla i ulijepljena krvlju. Bridi Peta avenija od boli koja je sve to glasnija. Zvonce zvoni cin-cin sve bliže i bliže. Dok ga podižu u kola hitne pomoći, Peta avenija vrišti u samrtničkoj agoniji i raspada se. On iskrivljuje vrat da je vidi, nemoćno, kao kornjača izvaljena na leđa; zar je nisu oči moje bacile u okove čelične? Uviđa da cmizdri. Mogla je pričekati da vidi jesam li poginuo. A zvonce cin-cin jenjava, sve slabije i slabije u noći.S druge strane ulice neprekidno je tulila alarmna sirena protiv provalnika. Jimmvjev san bijaše na nju nanizan u čvrstim kuglicama, poput perlica na niti. Probudi ga kucanje. U trzaju sjedne na krevet i vidje Stana Emervja, lice mu sivo od prašine, a ruke u džepovima crvenog kožnog kaputa, kako stoji podno kreveta. Smijao se i ljuljao naprijed-natrag na stopalima.- Bogati, koliko je sati? - Jimmy sjede na krevetu i gurne zglobove prstiju u oči. Zijevne i ogleda se oko sebe s gorkim nezadovoljstvom, na zidne tapete koje bijahu mutnozelene boje kao boce mineralke Poland Water, na poderanu zelenu roletnu koja je propuštala dugu zraku sunčeve svjetlosti, na mramorni kamin zakrčen emajliranim limenim tanjurom oslikanim oljuštenim ružama, na otrcan plavi kućni haljetak podno kreveta, na zgnječene čikove u svijetloljubičastoj staklenoj pepeljari.Stanovo je lice bilo crveno i smeđe i smijao se ispod sadrene krinke prašine.- Jedanaest i trideset - reče on.- Da vidimo ... Znači šest i pol sati. Mislim da bi to bilo dovoljno. Ali, Stane, kog vraga ti ovdje radiš?- Da nemaš negdje kapljicu alkohola, Herf? Dingo i ja neizrecivo smo žedni. Došli smo čak iz Bostona, a zaustavili smo se samo jednom zbog benzina i vode. Dva dana nisam bio u krevetu. Baš me zanima hoću li izgurati tjedan.- Kriste Bože, ja bih cijeli tjedan želio izgurati u krevetu.- Tebi je potreban posao u novinama da te stalno sili da radiš, Herfy.- Znaš što će ti se dogoditi, Stane?... - Jimmy se obrne tako da je sad sjedio na rubu kreveta. - ... Jednog ćeš se jutra probuditi i naći se na mramornoj ploči u mrtvačnici.Kupaonica je zaudarala na pastu za zube drugih ljudi i na klorno sredstvo za dezinfekciju. Sag ispred kade bijaše mokar pa ga je Jimmy složio u mali četverokut prije nego je oprezno ispao iz papuča. Hladna voda natjera mu krv kroz tijelo. Sagne glavu pod vodu i odskoči i tresao se kao pas dok mu je voda tekla u oči i u uši. Onda navuče haljetak i nasapuna lice.Teci, rijeka, teci sve tamo do mora,

mumljao je bez sluha dok je aparatom za brijanje strugao bradu. Gospodine Grover, na žalost ću poslije slijedećeg tjedna morati dati otkaz. Da, idem u inozemstvo; bit ću inozemni dopisnik za A. P. U Meksiko za U. P. A vjerojatnije u Jericho, dopisnik »Gazele blatne kornjače« u Halifaxu. U haremu bijaše Božić i svi eunusi bijahu tamo.... od obala Seinedo obala Saskatchevoana.Navlažio je lice vodicom za brijanje, smotao toaletne predmete u vlažni ručnik i dok su ga obrazi peckali, otrči natrag, uza stepenice prekrivene zelenim sagom boje kupusa pa kroz hodnik u svoju spavaću sobu. Na pola puta mimoiđe se s gazdaricom, debeljkastom, s jutarnjom kapicom koja obustavi čišćenje saga da bi ledeno odmjerila njegove koštunjave gole noge ispod plavog kućnog haljetka.- Dobro jutro, gospođo Maginnis.- Danas će biti jako vruće, gospodine Herf.- Da, zacijelo.Stan je ležao na krevetu i čitao Pobunu anđela.- Prokletstvo, šteta što ne znam nekoliko jezika kao ti, Herfy.- Oh, ja više uopće ne znam francuski. To sam brže zaboravio nego naučio.- Uzgred da ti kažem, izbacili su me iz koledža.- Kako to?- Dekan mi je rekao da mi savjetuje da se dogodine ne vratim ... On smatra da postoje druga područja djelatnosti na kojima bi moje djelatnosti mogle biti djelotvornije djelatne. Znaš te govnarije.146- To je vraška šteta.- Ne, nije; da pukneš od smijeha. Pitao sam ga zašto me nije prije izbacio ako je takvog mišljenja. Tata će se naljutiti kao vrag... ali uza se imam dovoljno gotovine da tjedan dana ne moram ići kući. Uostalom, baš mi puca prsluk. Časna riječ, zar nemaš nikakvo žestoko piće?- Čuj, Stane, kako će jadni rob nadnice kao što sam ja imati podrum, od svojih trideset dolara zarade tjedno?- Ovo je poprilično šugava soba... Morao si se roditi kapitalistom, kao ja.- Soba nije tako loša... Dovodi me do ludila ona paranoična alarmna sirena s druge strane ulice koja tuli cijele noći.- Ono je alarmni uređaj protiv provalnika?- Provalnici ne dolaze u obzir jer je lokal prazan. Jamačno su se žice zamrsile ili tako nešto. Ne znam kad je to prestalo, ali kad sam jutros legao u krevet, to me dovelo do bjesnila.- Čuj, James Herf, nećeš me valjda uvjeravati da se svake noći vraćaš kući trijezan?- Čovjek bi morao biti gluh da ne čuje taj prokleti uređaj, pa bio pijan ili trijezan.- Dakle, ja te kao naduveni veliki dioničar pozivam da vani ručamo. Je li tebi jasno da si se točno sat vremena natezao sa svojom toaletom?Spuste se niza stepenice koje su zaudarale po sapunu za brijanje a onda po laštilu za bakar, a onda po slanini, a onda po oprženoj kosi, a onda po smeću i po petroleju.*- Vraški si sretan, Herfy, što nikad nisi pošao u koledž.- Zar nisam diplomirao na Columbiji, ti velika zvijerko, a to je više nego što si ti dotjerao?Sunčeva svjetlost bockavo zapljusne Jimmvjevo lice kada je otvorio vrata.- To se ne računa.- Bože, što volim sunce - usklikne Jimmy. - Kamo sreće da je to bila prava Columbia...- Misliš li na Hail Columbia?- Ne, mislim na Bogotu i na Orinoco i tako redom.- Poznavao sam jednog vraški dobrog momka koji je pošao u Bogotu. Morao se na smrt opiti da izbjegne smrt od elefanti-jaze.- Rado bih se izložio elefantijazi i kugi i tifusu, samo da se izvučem iz ove rupe.- Grad orgija, šeće i veseli se...- Neka se nose i orgije, kao što kažemo mi u 133. ulici ... Je li tebi jasno da sam cijeli život preživio u ovom prokletom147gradu osim one četiri godine kad sam bio malen, i da sam se ovdje rodio, i da ću vjerojatno ovdje i umrijeti? ... Silno želim da stupim u mornaricu pa da vidim svijeta.- Kako ti se sviđa Dingo u svom novom premazu boje?- Vrlo zgodno, ispod prašine izgleda kao pravi mercedes.- Želio sam ga obojiti u crveno, u boju vatrogasne štrcaljke, ali čovo u garaži uspio me nagovoriti da ga obojim u plavo, kao pajkana...Imaš li nešto protiv toga da odemo kod Mouquina pa da popijemo koktel od apsinta?

- Apsint za doručak... Bože dragi!Odvezoše se na zapad 23. ulicom koja je blještala od ploha svjetlosti što se odbijala s prozora, od duguljasta sjaja doprem-nih kola, i od bljeska niklenih okova u obliku broja osam.- Kako Ruth, Jimmy?- Ona je u redu. Još nije dobila posao.- Gle, ono je Daimlier.Jimmy nerazgovijetno progunđa. Kad su skrenuli u Šestu aveniju, zaustavi ih policajac.- Otvoren vam je ispušni ventil - drekne on.- Vozim u garažu da mi ga poprave. Ispada poklopac.- Dobro, idite... Slijedeći put platit ćete globu.- Uh, uvijek se izmigoljiš, Stane... u svakoj prilici - reče Jimmy. - Ja se nikada ne uspijevam izvući, iako sam tri godine stariji od tebe.- To je nadarenost.Restoran je veselo mirisao po pečenim krumpirima i koktelima i cigarama i koktelima. Bilo je vruće i puno Zagora i oznojenih lica.- Čuj, Stane, ne kolutaj romantično očima kada me pitaš za Ruth i za mene... Mi smo samo vrlo dobri prijatelji.- Na časnu riječ, ništa nisam mislio, ali ipak mi je žao što to čujem. Mislim da je to užasno.- Ruth se ni za što ne zanima osim za svoju glumu. Toliko je opsjednuta željom za uspjehom da je sve ostalo isključila iz svog života.- Zašto, do vraga, svi ljudi žele uspjeti? Želio bih upoznati nekoga tko želi doživjeti neuspjeh. To je jedina uzvišena stvar.- Lako je tebi govoriti kad imaš lijepe prihode.- Sve su to koještarije ... Bogati, ovo je odličan koktel. Her-fy, mislim da si ti jedina razumna osoba u ovom gradu. Nemaš nikakvih ambicija.- Kako znaš da nemam?148- A što možeš učiniti s uspjehom kad ga postigneš? Ne možeš ga pojesti ni popiti. Naravno, shvaćam da ljudi koji nemaju dovoljno novaca da se najedu i tako dalje, moraju trčkarati unaokolo da ga steknu. Ali uspjeh...- Moja je mana u tome što se nikako ne mogu odlučiti što najviše želim, stoga je moje kretanje kružno, bespomoćno i prokleto obeshrabrujuće.- Oh, pa Bog je to odlučio umjesto tebe. Ti to cijelo vrijeme znaš, samo što sam sebi ne želiš to priznati.- Mislim da najviše od svega želim otići iz ovoga grada, ali bih prethodno ako je moguće smjestio bombu ispod Times Buildinga.- No, pa zašto to ne učiniš? Lijepo korak po korak...- Ali, moraš znati u kojem pravcu do koračaš.- To je posljednja stvar koja je bitna.- Nadalje, tu je i novac.- Čuj, nema ništa lakše na svijetu nego steći novac.- Za najstarijeg sina Emeryja i Emeryja.- Slušaj, Herf, nije pravedno da mi u lice bacaš nedjela mog oca. Znaš da mi je to isto toliko mrsko koliko i tebi.- Ne predbacujem ti, Stane; ti si pravi srećković i gotovo. Naravno, i ja sam sretan, vraški sretniji od većine ostalih ljudi. Novcem koji mi je ostavila majka uzdržavao sam se do svoje dvadeset i druge godine, a još uvijek sam sačuvao nekoliko stotina za one famozne crne dane, a moj tetak, odnio ga vrag, pronalazi mi novi posao čim me najure.- Be, be, crna ovčice.- Mislim da se istinski bojim stričeva i tetki... Morao bi upoznati mog bratića Jamesa Merivalea. Cijelog života radi ono što mu drugi govore i rascvjetao se kao lovor zeleni... Savršena mudra djevica.- Ah, a ti si, pretpostavljam, jedna od onih luckastih djevica.- Stane, alkohol već na tebe djeluje, počinješ govoriti gluposti.- Bee bee. - Stan odloži ubrus i zabaci se u stolici, smijući se grleno.Miris apsinta rastao je mučnobockav iz Jimmvjeve čaše poput čarobna bokora ruža. Srkao ga je mreškajući nos.- Kao moralist, protestiram - reče on. - Jupi, ovo je izvrsno!- Treba mi viski sa sodom da isplahnem ove koktele.

- Nadzirat ću te. Ja sam radni čovjek. Moram biti sposoban da valjanu vijest razlikujem od vijesti koja ne valja... Bože, ne želim zapodijevati razgovor o tome. Sve je to tako kriminalno glupo... Rekao bih da ovaj koktel na svaki način čovjeku udari u tintaru.149- Nemoj misliti da danas popodne nećeš ništa raditi osim lokanja. Želim te upoznati s jednom osobom.- A ja sam namjeravao savjesno sjesti pa napisati članak.- A što to?- Oh, običnu glupost pod naslovom »Ispovijedi reportera početnika«.- Čuj, je li danas četvrtak?- Jest.- Onda znam gdje će ona biti.- Izvući ću se iz svega ovoga - mračno će Jimmy - i poći ću u Meksiko i obogatiti se ... Gubim najbolji dio svoga života gnji-leći u New Vorku.- Kako ćeš se obogatiti?- Nafta, zlato, pljačka na cestama, bilo što, samo da ne bude novinarstvo.- Bee beee, crna ovčica, bee bee.- Prestani blejati na mene.- Do vraga, pokupimo se odavde pa odvezimo Dinga da mu pričvrste poklopac.Jimmy stajaše čekajući na vratima smrdljive garaže. Prašnjavi poslijepodnevni sunčev sjaj izvijao se u blještavim crvima vrućine na njegovom licu i na rukama. Smeđi kamen, crvena opeka, asfalt titrahu od crvenih i zelenih slova svijetlećih reklama, kao i komadići papira u kanalu, sve se to u polaganoj mag-lici vrtjelo oko njega. Iza njega su razgovarala dva perača automobila:- Uh, dobro sam ti ja zarađivao, sve do dana kad sam pošao za onom šugavom žemskom.- Ja ti kažem da je zgodna, Charlev. Ja bih se zabrinuo... To ne predstavlja nikakvu razliku kad prođe prvi tjedan.Stan dođe iza njega pograbi ga za ramena pa ga trčećim korakom gurne niz ulicu:- Auto neće biti popravljen prije pet sati. Idemo taksijem ... Hotel Lafavette - doviknuo je šoferu i odalamio Jimmvja po koljenu. - Dakle, Herfv, fosile stari, znaš što je guverner Sjeverne Caroline rekao guverneru Južne Karoline?- Ne znam.- Dugo je vrijeme između dvije čašice.- Bee, bee - blejao je potiho Stan kada su nahrupili u kavanu. - Ellie, evo crnih ovaca - uzviknuo je smijući se. Odjednom mu se lice sledi i ukoči. Sučelice Elleni je za stolom sjedio njezin muž, jednu je obrvu vrlo visoko nadigao, a druga mu se gotovo spajala s trepavicama. Među njima se bezobrazno ustobočio čajnik.150- Zdravo, Stane, sjedni - mirno će ona. Onda se nastavila smješkati Oglethorpeu u lice. - Nije li to predivno, Jojo?- Ellie, ovo je gospodin Herf - osorno je rekao Stan.- Oh, tako sam sretna što sam vas upoznala. Često sam slušala o vama u stanu gospođe Sunderland.Umuknu. Oglethorpe je žlicom kuckao po stolu.- Pa, dobar vam dan, gospodine Herf - izusti on odjednom uz hinjenu gorljivost. - Zar se ne sjećate kako smo se nas dvojica upoznali?- Uzgred da te pitam, kako se tamo odvijaju stvari, Jojo?- Izvrsno, hvala. Cassandru je ostavio momak, a zbog one Costellovice nastao je najužasniji skandal. Čini se da se sinoć vratila kući nakresena, kao majka, draga moja, i pokušala je taksistu povesti sa sobom u sobu, a jadnik je cijelo vrijeme negodovao da on želi jedino svoju tarifu... To je bilo grozno.Stan ukočeno ustane i udalji se.Njih troje sjedilo je bez riječi. Jimmv se trudio da se ne meškolji na stolici. Upravo se spremao da ustane kadli ga zaustavi nešto baršunasto mekano u njezinim očima.- Je li Ruth našla posao, gospodine Herf? - zapita ona.- Ne, nije.- Zaista ima hudu sreću.- Oh, to je grozna sramota. Znam da ona umije glumiti. Nevolja je u tome što ona ima isuviše smisla za humor e da bi se ulizivala menedžerima i ljudima.- Oh, kazalište je odvratna prljava igra, je li, Jojo?- Najodvratnija, draga mojaJimmv nikako da skine pogled s nje; njezine male ruke četvrtasta oblika, njezin vrat urešen zlatnim blještavilom između bogatog slapa bakrene kose i blistave plave haljine.- Dakle, draga moja... - Oglethorpe ustade.

- Jojo, još ću malo ovdje sjediti.Jimmv je buljio u tanke trokute od lakirane kože koji su izvirivali iz Oglethorpeovih ružičastih gamašna od bivolje kože. Nije moguće da su unutra noge. Odjednom je ustao.- Čujte, gospodine Herf, ne biste li mi petnaest minuta mogli činiti društvo? Moram odavde otići u šest a zaboravila sam ponijeti knjigu a u ovim cipelama ne mogu ići pješice.Jimmv porumeni i ponovno sjedne mucajući:- Pa naravno, bit ću očaran ... Kako bi bilo da nešto popijemo?- Dopit ću čaj, a zašto vi ne biste popili gin fizz? Volim gledati ljude kako piju gin fizz. Tada se osjećam kao da sam u tro-151pima i da sjedim u gaju jujube očekujući da naš rječni brod od-veze nekom smiješno melodramatskom rijekom koja je sva oivičena eukaliptusima.- Konobar, molim gin rizz.Joe Harland klonuo je na stolicu tako da mu je glava počivala na rukama. Među prljavoukočenim rukama njegove su oči nelagodno pratile crte na mramornom stolu. Ispražnjena blagovaonica bila je tiha pod škrtom rasvjetom dviju žarulja što su visjele nad tezgom gdje je pod staklenim zvonom ostalo još nekoliko kolača, a čovjek u bijelom kaputu knjavao je na visokoj stolici. Na mahove bi se naglo rastvorile oči na njegovu nezdravo sivu licu i on bi promumljao i ogledao se unaokolo. Na posljednjem stolu s druge strane bijahu pogurena leđa usnulih ljudi, a lica zgužvana poput starih novina počivala su na rukama. Joe Harland sjedne ravno i zijevne. Žena bezoblična pod kišnim ogrtačem, crveno ljubičasta lica isprugana poput pokvarena mesa naručivala je za tezgom šalicu kave. Brižno držeći šalicu među rukama donijela ju je za stol i sjela njemu sučelice. Joe Harland ponovno spusti glavu na ruke.- Hej, vi, biste li mi učinili sitnu uslugu? - Ženin glas probode Harlandove uši poput struganja krede na školskoj ploči.- Pa, što želite? - progunđa čovjek za tezgom. Žena zajeca:- On me pita što želim... Nisam naviknuta da sa mnom grubo razgovaraju.- Pa, ako nešto želite, samo izvolite doći pa uzmite ... Neću vas valjda dvoriti u ovo doba noći!Dok je jecala, Harland osjeti da joj dah zaudara po viskiju. Podigao je glavu i zapiljio se u nju. Iskrivila je svoja mlohava usta u osmijeh i nagnula glavu prema njemu.- Gospodine, nisam naviknuta da sa mnom grubo postupaju. Da je živ moj muž, on se ne bi usudio. Tko je on da mi kazuje u koje doba noći dama treba da bude služena, mali zgrčeni ke-pec? - Zabacila je glavu i nasmijala se tako da joj je šešir pao prema natrag. - Upravo to je on, mali zgrčeni kepec, kad vrijeđa damu s tim svojim pričama o dobi noći.Po licu joj se rasulo nekoliko pramenova sijede kose s tragovima crvenosmeđeg bojila na vrhovima. Muškarac u bijelom ogrtaču priđe stolu.- Čujte, majko McCree, izbacit ću vas budete li izazivali još nered ... Što želite?- Za pet centi uštipaka - zacvili ona krajičkom oka odmje-rivši Harlanda.152Joe Harland ponovno zagnjuri lice u udubinu ruke i pokuša ti £uo je odlaganje tanjura, zatim je uslijedilo njezino bebo grickanje a tu i tamo srkanje kad je pila kavu. Ušao je nov gost i govorio preko tezge tihim gunđavim glasom.- Gospodine, gospodine, nije li užasno kad čovjek želi popiti? - Ponovno je digao glavu i ustanovio da njezine oči, zamagljeno plavetnilo razvodnjena mlijeka, gledaju u njegove. - Sto ćete sad, dragi?- Bog zna.- Tako mi bogorodice i svetaca, bilo bi zgodno imati krevet i lijepu čipkastu košulju i simpatičnog momka kao što si ti, dragi... gospodine.- Je li to sve?- Oh, gospodine, da je živ moj jadni muž, ne bi im dopustio da ovako prema meni postupaju. Izgubila sam muža na General Slocumu, kao da je bilo jučer.- On i nije tako nesretan.- Ali, umro je u grijehu bez svećenika, dragi. Užasno je umrijeti u grijehu ...- Oh, do vraga, želim spavati.Njezin glas proslijedi u slabom jednoličnom škripanju tako da mu se kosa naježila.- Sveci su se urotili protiv mene sve otkako sam izgubila muža na General Slocumu. Nisam bila čestita žena... - Ponovno je zaječala. - Bogorodica i sveci i mučenici, oni su protiv mene, svi su protiv mene ... Oh, zar nitko neće milo postupati prema meni?- Želim spavati... Ne možete začepiti?Nagnula se i tragala po podu za svojim šeširom. Sjedila je jecajući, trljajući oči nateklim crvenoprljavim prsnim člancima.- Oh, gospodine, zar vi ne želite milo postupati prema meni?

Joe Harland usta teško dišući.- Vrag nek vas nosi, zar ne možete umuknuti? - Njegov glas pretvori se u cvilež. - Zar nigdje ne postoji mjesto gdje mogu imati malo mira? Nigdje ne postoji mjesto gdje mogu naći mira.Navukao je kapu preko očiju, zabio ruke u džepove i odge-gao se iz menze. Nad Chatham Square rudjelo je nebo crveno-Ijubičasto, kroz rešetkastu konstrukciju tračnica nadzemne željeznice. Rasvjeta je u dva niza blistavih bakrenih puceta sjala duž praznog Bovvervja.Prođe policajac mašući pendrekom. Joe Harland osjeti na sebi policajčeve oči. Pokušao je hodati brzo i žustro kao da ide nekamo za poslom.153- Dakle, gospođice Oglethorpe, kako vam se to sviđa?- Što mi se sviđa?- Oh, pa znate ... to što ste postali junakinja dana.- O, pa ja to uopće ne znam, gospodine Goldweiseru.- Žene znaju sve, ali ne žele to odati.Ellen sjedi u haljini od nilskozelene svile na elastičnom naslonjaču na kraju velike prostorije koja odzvanja od Zagora i od zveckanja svijećnjaka i dragulja, točkastom od blistave pokretne crnoće večernjih odijela te srebrom obrubljenih boja ženskih haljina Krivina nosa Harrvja Goldvveisera stapa se izravno s krivinom njegova ćelava čela, njegova velika stražnjica prelijeva se preko rubova trokutaste pozlaćene stolice, njegove male smeđe oči mjerkaju njezino lice, poput antena, dok s njom razgovara. Žena kraj nje miriši na sandalovinu. Prolazi žena narančastih usana i kredastog lica ispod narančastog turbana i čavrlja s muškarcem šiljaste brade. Žena sokolske kljuke i grimizne kose stavlja odostraga ruku čovjeku na rame:- Pa, dobra večer, gospođice Cruikshank; je li da je upravo iznenađujuće kako se svi ljudi na svijetu uvijek nalaze u isto vrijeme na istome mjestu.Ellen sjedi u naslonjaču pospano slušajući, na licu i na miškama joj je svježina pudera, na usnama debeli namaz ruža, netom okupano tijelo svježe joj je poput ljubice pod svilenom haljinom, pod svilenim donjim rubljem; sjedi ona sanjarski, sneno sluša. Iznenadno probadanje zbog muških glasova što zatvaraju krug oko nje. Ona sjedi uspravno hladna bijela izvan dosega, poput svjetionika. Muške ruke plaze kao kukci po nerazbijivom staklu. Muški pogledi vrludaju i lepršaju uz to staklo, bespo-moćni poput noćnih leptira. Ali u dubokoj crnini bezdana unutar nje zavija nešto poput vatrogasnih kola.George Baldvvin stajaše pokraj stola za doručkovanje držeći u ruci savijen primjerak New York Timesa.- Slušaj, Cecily - govoraše on - moramo biti razumni u pogledu ovih stvari.- Zar ne vidiš da nastojim biti razumna? - rekla je isprekidanim plačljivim glasom.Stajao je i gledao je, nije sjedao, među palcem i kažiprstom uvijao je ugao novina. Gospođa Baldvvin bila je visoka žena s masom brižno nakovrčane kestenjaste kose skupljenom na tjemenu. Sjedila je pred srebrnim servisom za kavu i bubnjala po posudi za šećer gljivastobijelim prstima vrlo oštrih ružičastih noktiju.154George, ja ovo više ne mogu podnijeti, to je sve. - Čvrsto je stisnula uzdrhtale usne._ No, draga moja, pretjeruješ ...- Kako pretjerujem? ... To znači da je naš život bio gomila laži.- Ali, Cecilv, mi se volimo.- Oženio si me zbog moga društvenog položaja, to znaš... Bila sam toliko luda da sam se u tebe zaljubila. Pa lijepo, to je prošlo.- Nije istina. Istinski sam te volio. Zar se ne sjećaš koliko si se grozno grizla što me ne možeš istinski voljeti?- Pravi si grubijan što me na to podsjećaš ... Oh, to je grozno!Iz smočnice dođe dvorkinja i na poslužavniku donese slaninu i jaja. Šutke su sjedili, gledajući jedno u drugo. Služavka ot-huja iz sobe i zatvori vrata. Gospođa Baldvvin spusti čelo na rub stola i zaplače. Baldvvin je sjedio buljeći u glavne novinske naslove. ATENTAT NA NADVOJVODU URODIT ĆE TEŠKIM POSLJEDICAMA. AUSTRIJSKA VOJSKA MOBILIZIRANA. Prešao je na drugu stranu stola i stavio ruku na njezinu nakovrčanu kosu.- Jadna draga Cecilv - reče on.- Ne dodiruj me.Izjurila je iz sobe s rupčićem na licu. Sjeo je, poslužio se slaninom i jajima i toastom i počeo jesti; sve je imalo okus papira. Prekine jelo da načrčka bilješku u notes što ga je držao u džepu na grudima iza rupčića: Vidi slučaj Collins protiv Arbuthnota, N. Y. S. C. Appel. Div.Njegovu pažnju privuče odjek koraka u predvorju pa škljo-canje brave. Upravo se spušta lift. Sjurio se niz četiri stepeništa. Kroz staklo i vrata od kovana željeza dolje u predvorju spazio ju je na pločniku,

visoku i ukočenu, navlačila je rukavice. Nahrupio je van i zgrabio je za ruku upravo kad je stigao taksi. Znoj mu je izbijao na čelu i draškao ga ispod okovratnika. Mogao je vidjeti sebe kako tu stoji držeći u ruci smiješan ubrus, a crni vratar ceri se i kaže:- Dobro jutro, gospodine Baldvvin, reklo bi se kao da će biti lijep dan.Čvrsto joj stisnuvši ruku rekao je tiho kroza zube:- Cecilv, želim s tobom o nečemu razgovarati. Ne bi li pri-cekala trenutak pa ćemo zajedno poći u centar?... Molim vas, počekajte jedno pet minuta - rekao je taksistu. - Odmah ćemo sići.155Čvrsto joj stežući ručni zglob zajedno s njom vrati se do lifta. Kad su se našli u predsoblju svoga stana, odjednom ga je pogledala ravno u lice suhim usplamtjelim očima.- Uđi ovamo, Cecily - nježno je rekao. Zatvorio je i zaključao vrata njihove spavaće sobe. - A sada mirno o ovom raspravimo. Sjedni, draga.Stavi stolac iza nje. Sjela je naglo, ukočeno, kao marioneta.- Poslušaj me, Cecily, nemaš prava da tako govoriš o mojim prijateljicama, kao što govoriš. Gospođa Oglethorpe mi je prijateljica. Povremeno zajedno pijemo čaj na nekim posve javnim mjestima i to je sve. Pozvao bih je i ovamo, ali sam se bojao da ćeš biti neugodna prema njoj... Ne smiješ i unaprijed na ovakav način popuštati svojoj bolesnoj ljubomori. Dajem ti potpunu slobodu i gajim prema tebi potpuno povjerenje. Mislim da imam pravo očekivati od tebe isto toliko povjerenje ... Cecily, hajde, opet postani moja razumna djevojčica. Slušaš ono što stare babuskare zlobno izmišljaju da bi ti nanijele bol.- Nije ona jedina.- Cecily, otvoreno priznajem, bilo je neko vrijeme, neposredno poslije vjenčanja ... kada... Ali otad su prošle godine ... A tko je za to bio kriv? ... Oh, Cecily, žena kao što si ti ne može shvatiti tjelesne prohtjeve muškarca poput mene.- Nisam li dala sve od sebe?- Draga moja, za takve stvari nitko nije kriv ... Ne predbacujem ti... Da si me onda istinski voljela ...- A što misliš, zašto ostajem u ovom paklu ako ne zbog tebe? Oh, ti si takav grubijan. - Sjedila je suhih očiju buljeći u svoje noge u sivim papučicama od jelenje kože, izvrćući i pre-matajući među prstima mokri konopac svog rupčića.- Slušaj, Cecily razvod bi u ovom trenutku silno štetio mom položaju u poslovnom centru grada, ali ako uistinu ne želiš više sa mnom stanovati, vidjet ću što mogu urediti... Ali, u svakom slučaju, moraš u mene imati više povjerenja. Znaš da te volim. I tako ti Boga, ne pitaj nikoga za savjet u vezi s tim prije nego se meni obratiš. Ne želiš valjda skandal i glavne novinske naslove?- U redu ... ostavi me na miru ... Sve mi je svejedno.- U redu ... Podosta sam okasnio. Idem u centar taksijem. Ne želiš poći u kupovinu ili tako nešto?Odmahnula je glavom. Poljubio ju je u čelo, u predsoblju uzeo svoj slamnati šešir i štap te žurno izišao.- Oh, ja sam najbjednija žena - zaječi ona i ustane. Glava ju je boljela kao da je vezana vrelom žicom. Pođe na prozor i nagne se van na sunčevo svjetlo. S druge strane Park Avenue cr-156veni kavez greda jedne novogradnje presijecao je plamenoplavo nebo Neprekidno su brektali parni strojevi za zavarivanje; tu i tamo zazviždala bi dizalica i začuo bi se zveket lanaca i nova greda poprijeko bi se digla u zrak. Ljudi u plavim kombinezonima motali su se skelom. A iza toga, prema sjeverozapadu, blistava slava oblaka lebdjela je cvatući zbijeno poput cvjetače. Oh, samo da padne kiša. Tek što je to pomislila, začuje se potmula grmljavina koja nadjača buku gradilišta i prometa. Oh, samo da padne kiša.Ellen je na prozor upravo ovjesila cicane zavjese da njihovim mrljavim uzorkom crvenih i ljubičastih cvjetova prekrije pogled na opustjela stražnja dvorišta i zidove od opeka zgrada u centru. Usred gole sobe nalazio se kauč s ugrađenim pretincem za posteljinu zatrpan čajnim šalicama, bakrenim rešoom i strojem za kuhanje kave; žuti pod od tvrda drveta bijaše prekriven otpacima cica i kvačicama za zavjese; knjige, haljine i posteljina padahu u slapu iz škrinje u kutu; iz nove metle u kaminu širio se miris cedrova ulja. Ellen, odjevena u kimono boje narcisa naslanjala se na zid i sretno se ogledavala po velikoj sobi u obliku kutije za cipele kadli je prene zvonce. Gurne pramen kose s čela i pritisne dugme koje je otvaralo bravu. Začu se lagano kucanje na vratima. U tmini predsoblja stajaše jedna žena.- Gle, Cassie, nisam se mogla domisliti tko li je. Uđi... U čemu je stvar?- Sigulno te neću smetati?- Naravno da nećeš. - Ellen se nagne pa je na brzinu cmok-ne. Cassandra Wilkins bijaše vrlo blijeda, a vjeđe su joj uzrujano treptale. - Možeš mi dati savjet. Upravo postavljam zavjese ... Čuj, što misliš, pristaje li ljubičasto na sivu boju zida? Meni to djeluje nekako čudno.- Mislim da je ovo lijepo. Kakva lijepa soba! Koliko ćeš ovdje biti sletna.- Spusti ovaj reso na pod pa sjedni. Skuhat ću čaj. U onom zidnom udubljenju je neka vrst kupaonice-kuhinjice.

- Sigulno ti neću pleviše smetati?- Naravno da nećeš ... Ali, Cassie, u čemu je stvar?- Oh, sve ... Došla sam k tebi da ti kažem ali ne mogu. Nikome ne mogu kazati.- Toliko sam uzbuđena zbog ovog stana. Zamisli, Cassie, ovo je moj prvi stan u cijelom životu. Tata želi da stanujem s njim u Passaicu, ali smatrala sam da nikako ne mogu.- A što lađi gospodin Ogletholpe ... ? Oh, što je ovo bezo-blazno s moje stlane... O, oplosti mi, Elaine. Gotovo sam luda. Ne znam što govolim.157

- Oh, Jojo je srce. Štoviše, spreman je da mi dade razvod ako to zaželim ... Bi li to učinila da si na mom mjestu? - Ne čekajući odgovor iščeznula je kroz preklopna vrata. Cassie ostade šćućurena na rubu kauča.Ellen se vrati noseći u jednoj ruci plavi čajnik, a u drugoj posudu s vrelom vodom.- Hoće li ti smetati što nema limuna ni vrhnja? Na okviru kamina je šećer. Te šalice su čiste jer sam ih upravo oprala. Ne čini li ti se da su lijepe? Oh, ne možeš zamisliti kako se čovjek osjeća divno i kućanski kad je u svome stanu. Mrzim stanovanje u hotelu. Na časnu riječ, u ovom stanu osjećam se tako kućanski... Naravno, najsmješnije je to što ću ga vjerojatno morati ostaviti ili dati u najam čim ga pristojno namjestim. Za tri tjedna idemo s predstavom na turneju. Želim se izvući iz toga, ali Har-ry Goldvveiser mi to ne dopušta.Cassie je srkutala čaj iz žlice. Počela je tiho plakati.- Hajde, Cassie, smiri se, u čemu je stvar?- Oh, u svemu si tako sletna, Elaine, a ja sam tako bijedna.- Ih, a ja sam uvijek mislila da imam smolu kao nitko živ, ali u čemu je stvar?Cassie odloži šalicu i gurne stisnute pesnice na vrat.- Naplosto ovo - izustila je prigušenim glasom ... - Mislim da ću dobiti bebu.Spustila je glavu na koljena i zajecala.- Jesi li sigurna? Svaka žena uvijek ima krivu uzbunu.- Željela sam da naša ljubav uvijek bude čista i lijepa, ali on je lekao da me neće nikad više vidjeti ako ne ... i ja ga mlzim.Istresala je riječ po riječ među prodornim jecajima.- Zašto se ne vjenčate?- Ne mogu. Neću. To bi mi smetalo.- Otkad znaš?- Oh, pa bit će jedno deset dana. Znam da je uplavo to... Ne želim imati ništa osim svog plesanja. - Prestala je jecati i ponovno počela srkutati čaj.Ellen je hodala naprijed-natrag ispred kamina.- Slušaj, Cassie, nema smisla da se uzrujavaš, je li? Poznajem ženu koja će ti pomoći... Hajde, molim te, saberi se.- Oh, ne mogu, ne mogu ... - Tanjurić joj spuzne s koljena i razbije se na podu u dva komadića. - Reci mi, Elaine, jesi li ikada ovo ploživljavala? ... Oh, tako mi je žao. Kupit ću ti novi tanjulić, Elaine. - Posrćući je ustala i odložila šalicu i žlicu na okvir kamina.- Oh, naravno da jesam. Kad smo se tek vjenčali, proživljavala sam grozne trenutke ...158- Oh, Elaine, nije li sve ovo odvlatno? Život bi bio tako lijep i slobodan i plilodan da nema ovoga... Osjećam kako u mene plazi užas zbog toga, ubija me.- Takav je život - osorno će Ellen. Cassie je ponovno plakala:- Muškalci su tako glupi i sebični.- Popij još jednu šalicu čaja, Cassie.- Oh, ne mogu. Dlaga, osjećam smltnu mučninu___ Oh,mislim da ću povlaćati.- Kupaonica je odmah iza preklopnih vrata lijevo.Ellen je stisnutih zuba hodala gore-dolje po sobi. Mrzim žene. Mrzim žene.Poslije kratkog vremena Cassie se vrati u sobu, lice joj bijaše zelenkastobijelo, kuhinjskom krpom je prelazila preko čela.- Lezi, ovdje lezi, jadno dijete - reče Ellen oslobađajući prostor na kauču. -... Sad ćeš se mnogo bolje osjećati.- Oh, hoćeš li mi ikada oplostiti što sam izazvala svu ovu pomutnju?- Na trenutak lezi mirno i sve zaboravi.- Oh, kad bih se samo mogla opustiti.

Ellenine su ruke bile hladne. Pođe na prozor i pogleda kroza nj. Dječarac u kaubojskom odijelu trčkarao je dvorištem vitlajući krajem konopca za rublje. Spotakne se i padne. Kada je ustao, Ellen vidje njegovo lice smežurano od suza. Malo dalje u dvorištu dežmekasta žena crne kose vješala je rublje. Vrapci su cvrkutali i tukli se na ogradi.- Elaine, dlaga, bi li mi dala malo pudela? Izgubila sam svoju pudlijelu.Okrene se natrag u sobu:- Mislim ... Da, na okviru kamina ima nešto pudera... Osjećaš li se sad bolje, Cassie?- Oh, da - reče Cassie drhtavim glasom. - A imaš li šminku za usne?- Užasno mi je žao... Nikada se ne mažem za ulicu. Morat ću vrlo skoro početi ako nastavim glumiti. - Pošla je u zidno udubljenje da skine kimono, navuče jednostavnu zelenu haljinu, smota kosu i gurne preko nje crni šeširić. - Jurimo, Cassie. U šest sati želim nešto pojesti... Mrsko mi je trpati večeru u se pet minuta prije predstave.- Oh, tako sam pleplašena... Obećaj da me nećeš ostaviti samu.- Oh, ona ti danas ništa neće učiniti... Samo će te pregledati i možda će ti dati neko sredstvo... Da vidimo, imam li ključ?159- Molat ćemo poći taksijem. A ja, Bože mili, imam još samo šest dolala.- Nagovorit ću tatu da mi dade sto dolara da kupim namještaj. To će biti dovoljno.- Elaine, ti si najveći anđeo na svijetu... Zaslužuješ svaki djelić svog uspjeha.Na uglu Šeste avenije sjele su u taksi. Cassie je cvokotala zubima.- Molim te, idimo dlugi put. Pleviše sam plestlašena da sad pođem.- Drago moje dijete, ovo je jedino što se može učiniti.Joe Harland, povlačeći dim iz lule, zatvori i zakračuna velika klimava drvena vrata. Posljednji bljesak sunčeve svjetlosti šipkove boje blijedio je na visokom zidu kuće s druge strane iskopanih temelja. Plavi krakovi dizalica mračno su se isticali na zidu. Harlandova lula se ugasila, ali je i dalje iz nje povlačio, naslonjen leđima na yrata, promatrajući nizove praznih kolica, gomile motika i lopata, malu spremnicu za dizalicu i parne bušilice koje su nasjele na raspuklu stijenu kao brđanska daščara. To mu se činilo mirnim usprkos brečanju prometa s ulice što je prodirao kroz tarabe. Pođe u kućerak pokraj vrata u kojem se nalazio telefon, sjedne u stolicu, isprazni lulu, napuni je i upali te raširi novine na koljenima. PODUZETNICI SPREMAJU LO-CKOUT KAO ODGOVOR NA ŠTRAJK GRAĐEVINSKIH RAD-NIKA. Zijevne i zabaci glavu. Svjetlost je bila odviše plavičasto mutna a da bi mogao čitati. Dugo je sjedio piljeći u izubijane ostrugane vrhove svojih cipela. Njegov mozak bijaše mutno ugodna praznina. Odjednom vidje sebe u svečanom odijelu, s cilindrom na glavi i s orhidejom u zapućku. Čarobnjak iz Wall Streeta gledao je naborano crveno lice i sijedu kosu ispod izlizane kape i krupne ruke prljavih nabreklih prsnih zglobova, a onda se raspline uz hihotanje. Nejasno se sjeti mirisa Corona--Corona dok je posezao u džep kratkog mornarskog kaputa da uzme kutiju Prince Albert pa da napuni lulu.- Kakvu to razliku predstavlja, htio bih znati? - naglas je rekao. Kad je upalio šibicu, noć posvuda unaokolo postade najednom tamna poput crnila. Ugasi šibicu. Njegova lula bila je sićušan dobroćudan vulkan koji bi potiho kljocao svaki put kad bi uvlačio dim. Pušio je vrlo polako duboko udišući. Visoke zgrade oko njega bile su okružene crvenkastim odsjajem ulica i električnih reklama. Pogledavši ravno uvis on je kroz blistave koprene odražene svjetlosti mogao vidjeti plavocrno nebo i zvijezde. Duhan je bio blag. Bio je prezadovoljan.160Užaren krajičak cigare prijeđe prag daščare. Harland zgrabi svjetiljku te iziđe. Unese svjetiljku u lice plavokosog mladića debela nosa i usana kojemu je u kutu usta bila cigara. x

- Kako si upao ovamo?- Vrata sa strane bila su otvorena.- Ti vraga, bila su otvorena? Koga tražiš?- Ti si ovdje noćni čuvar? - Harland kimne glavom. - Drago mi je da sam te upoznao... Hoćeš li cigaru? Samo sam želio malo s tobom popričati, znaš? ... Ja sam organizator područja 47, znaš. Da vidim tvoju iskaznicu.- Ja nisam u sindikatu.- Ali ćeš biti, je li?... Svi mi iz građevinarstva moramo biti složni. Pokušavamo okupiti sve ljude, od noćnih čuvara do inspektora kako bismo se čvrsto oduprli ovoj prijetnji lockoutom.Harland zapali cigaru.- Čuj ti, momče, samo gubiš riječi na mene. Njima će uvijek biti potreban noćni čuvar, pa bio štrajk ili ne... Ja sam star čovjek i nemam više u sebi mnogo borbenosti. Ovo je prvi pristojan posao koji sam našao u pet godina pa će me morati ustrijeliti da mi ga oduzmu ... Sve te priče su za djecu kao što si ti. Ja se neću miješati. Na svaki način, traćiš riječi ako ideš unaokolo i nastojiš okupiti noćne čuvare.- Slušaj, pa ti ne govoriš kao čovo koji se uvijek bavio ovim poslom.- Pa, možda i nisam.

Mladić skine šešir pa protrlja rukom čelo, a onda prijeđe po svojoj gustoj, kratko podšišanoj kosi.- K vragu, ugrije se čovjek raspravljajući... Lijepa noć, je li?- Oh, noć je baš lijepa - reče Harland.- Čuj, ja se zovem O'Keefe, Joe O'Keefe ... Uh, kladim se da bi mi ti mogao ispričati mnogo stvari. - Pružio mu je ruku.- I ja se zovem Joe... Harland... Prije dvadeset godina to je ime nešto značilo.- A do dvadeset godina ...- Znaš, čudan si ti momak za putujućeg delegata... Poslušaj starčev savjet prije nego što te najurim s gradilišta, i ostavi se toga... Nije ovo posao za simpatična mlada čovjeka koji se želi probiti u životu.- Vremena se mijenjaju, znaš... Iza ovoga štrajka stoje moćni ljudi, znaš? Danas popodne razmatrao sam stanje s poslanikom McNielom u njegovoj kancelariji.- Čuj me, iskreno ti kažem, ako te išta u ovom gradu može upropastiti, to su ova radnička pitanja... Jednog ćeš se dana sjetiti da ti je to rekao stari pijani skitnica ali bit će prekasno.- Oh, upropastilo te piće, je li? Ja se toga ne bojim. Nikad ne pijem, osim piva, i to samo u društvu.- Poslušaj me, mali, uskoro će naići kompanijski detektiv. Bolje bi ti bilo da se pokupiš.- Ne bojim se nikakvog prokletog kompanijskog detektiva... Onda, do viđenja, navratit ću ovih dana da te ponovno vidim.- Zatvori za sobom ta vrata.Joe Harland natoči malo vode iz limene posude, smjesti se na stolici i protegne ruke i zijevnu. Jedanaest sati. Sad ljudi jamačno izlaze iz kazališta, muškarci u večernjim odijelima, žene u haljinama dubokih izreza; muškarci idu kući svojim ženama ili ljubavnicama; grad ide na spavanje. Taksiji su tulili i drndali s druge strane taraba, nebo je blještalo zlatnim prahom električnih reklama. Baci opušak cigare te ga petom zgnječi na pod. Za-dršće i ustane, a zatim je polagano obišao gradilište Ijuljuškajući svjetiljku.Ulična rasvjeta slabašno je žutila veliki plakat na kojemu je bio prikazan neboder, bijel s crnim prozorima, na pozadini plavog neba i bijelih oblaka. SEGAL AND HAVNES podignut će na ovom gradilištu modernu suvremenu UREDSKU ZGRADU OD DVADESET ČETIRI KATA useljivu u siječnju 1915. godine, još ima raspoloživog prostora za iznajmljivanje, raspitati se kod ...Jimmy Herf sjedio je i čitao na zelenom kauču ispod žarulje koja je osvjetljavala kut velike nenamještene sobe. Došao je do Olivierove smrti u Jeanu Christopheu i čitao je dok mu se grlo stezalo. U sjećanju mu je lebdjelo burkanje Rajne koja neumorno rastače podnožje perivoja kuće u kojoj se rodio Jean Chris-tophe. U njegovoj mašti Evropa je bila zeleni park, pun glazbe i svjetine koja stupa. Povremeno bi u sobu dopro zvižduk rječ-nog parobroda, prigušen, mekan kao snijeg. S ulice se čuo štro-pot taksija i cijuk tramvaja.Kucanje na vratima. Jimmy ustane, oči mu bijahu zamućene i vruće od čitanja.- Zdravo, Stane, odakle si do vraga, došao?- Herfy, pijan sam ko majka.- Nije to ništa novo.- Samo sam ti htio dati prognozu vremena.- Dakle, možda mi možeš reći zašto nitko u ovoj zemlji nikad ništa ne radi. Nikada nitko ne sklada glazbu, nitko ne otpo-162činje revoluciju, nitko se ne zaljubljuje. Jedino što itko uopće radi jest pijančevanje i prepričavanje gadljivih zgoda. Mislim da je to odurno...- Gle ti njega... Ali, govori u svoje ime. Prestat ću piti... Nema smisla piti, alkohol jednostavno postaje dosadan... Čuj, imaš li kadu?- Naravno da je tu kada. Sto misliš, čiji je ovo stan? Moj?- A čiji je onda, Herfy?- Pripada Lesteru. Ja sam tek kućepazitelj dok je on u inozemstvu, srećković. - Stan počne svlačiti odjeću i pobaca je podno nogu gdje se gomilala. - Uh, što bih volio poći na plivanje... Zašto, do vraga, ljudi žive u gradovima?- A zašto ja i dalje vodim kukavan život u ovom ludom epi-leptičnom gradu? ... To bih želio doznati.- Naprijed, Horacije, u kupaonicu, robe - zaurla Stan koji je stajao na hrpi svoje odjeće, suncem opaljen, s čvrstim nabreklim mišićima, Ijuljuškajući se malko uslijed pijanstva.- Ravno kroz ova vrata. - Jimmy izvuče ručnik iz parobrodske škrinje u kutu sobe, baci ga za njim i vrati se čitanju.Stan se sunovrati natrag u sobu, sve se s njega cijedi voda, govori kroz ručnik.- Što misliš? Zaboravio sam skinuti šešir! I čuj, Herfy, zamolio bih te za jednu uslugu. Imaš li što protiv?- Naravno da nemam. U čemu je stvar?

- Hoćeš li mi dopustiti da se noćas poslužim tvojom stražnjom sobom, ovom sobom?- Naravno da možeš.- Mislim, dovest ću jednu osobu.- Radi što god zaželiš. Ovamo možeš dovesti cijeli balet »Zimskog perivoja« i nitko ih neće vidjeti. A postoji izlaz u slučaju nužde: požarne stepenice koje vode u stražnju uličicu. Ja ću leći i zatvoriti vrata tako da će vam ova soba i kupaonica biti potpuno na raspolaganju.- Ovo je užasan zahtjev, ali nečiji muž gadno se naljutio pa moramo biti vrlo oprezni.- Za sutra ujutro ne brini. Rano ću se išuljati pa možete cijeli stan imati za sebe.- Dakle, odoh ja. Vidimo se.Jimmy uze knjigu i ode u kupaonicu i presvuče se. Njegov je sat pokazivao ponoć i četvrt. Bijaše sparna noć. Kad je ugasio svjetlo, dugo je sjedio na rubu kreveta. Sav je ježio od udaljenog tuljenja sirena s rijeke. Iz ulice začu korake, muške i ženske glasove, tih mladenački smijeh osoba koje su išle kući u parovima. Fonograf je svirao Secondhand Rose. Leže nauznak na plahtu.163

• fKroz prozor je zrakom stigao kiselkast smrad smeća, zadah spržena benzina i saobraćaja i prašnjavih kolnika, zbijena zagušlji-vost tijesnih soba u kojima se tijela muškaraca i žena prevrću, sama, mrcvarena noću i ranim ljetom. Ležao je upaljenih očnih jabučica i buljio u strop, tijelo mu se zažarilo u lomnoj uzdrhta-loj agoniji, poput usijane kovine.Probudi ga ženski glas koji je gorljivo šaptao; netko je otvarao vrata.- Ne želim ga vidjeti. Ne želim ga vidjeti. Jimmy, tako vam Boga, idite vi pa s njim razgovarajte. Ne želim ga vidjeti. - Elaine Oglethorpe je omotana u plahtu kročila u njegovu sobu.Jimmy se stropošta s kreveta.- Što, za ime Boga?- Zar ovdje nema kakav ormar ili nešto slično? ... Ne želim razgovarati s Jojoom kad je u onakvu stanju.Jimmy naravna pidžamu.- Ormar se nalazi uz uzglavlje.- Pa naravno ... Dajte, Jimmy, budite anđeo, razgovarajte s njim te ga udaljite.Jimmy bunovno ode u prednju prostoriju.- Kurvo, kurvo - vikao je glas s prozora. Svjetla bijahu upaljena. Stan je, omotan kao Indijanac u pokrivač na sivoružičaste pruge, čučao usred dvaju kauča spojenih u prostran krevet. Nepokolebljivo je buljio u Johna Oglethorpea koji se naginjao kroz gornji dio prozora vrišteći i mašući rukama i psujući kao Punch i Judv u predstavi kazališta lutaka. Kosa mu je zamršena padala preko očiju, u jednoj je ruci mahao štapom, a u drugoj pustenim šeširom boje bijele kave. - Kurvo, amo dođi... Flagrante delic-tu, to je upravo to... Flagrante delictu. Nije me nadahnuće uzalud povelo uz stepenice za slučaj požara onog Lestera Jonesa. -Zastane na trenutak piljeći u Jimmyja širom rastvorenim pijanim očima. - Dakle, tu je reporter-početnik, žuti novinar, je li, koji izgleda kao da mu se maslac ne bi rastopio u ustima? Znaš li kakvo je moje mišljenje o tebi, želiš li znati kakvo je moje mišljenje o tebi? Oh, slušao sam ja o tebi od Ruth i ostalih. Znam da misliš da si jedan od dinamitaša anarhista i da si daleko od svega ... Kako ti se sviđa to što si plaćena prostitutka bulevarske štampe? Kako ti se sviđa tvoj žuti karton? Sund štivo, to je upravo to... Misliš da se ja kao glumac i kao umjetnik ne razumijem u te stvari. Čuo sam od Ruth kakvo je tvoje mišljenje o glumcima i tome slično.- Čujte, gospodine Oglethorpe, siguran sam da griješite.- Ja čitam i šutim. Ja sam jedan od tihih promatrača. Znam da su svaka rečenica, svaka riječ, svaki znak interpunkcije kojise pojave u bulevarskoj štampi, temeljito pregledani i obrađeni i izbačeni, sve u interesu oglašivača i vlasnika obveznica. Vrelo nacionalnog života zatrovano je na izvoru.- Da, tako valja - odjednom drekne Stan s kreveta. Ustao je i pljeskao rukama. - Draže bi mi bilo da budem najogavniji scenski radnik. Draže bi mi bilo da budem stara i iznemogla dvorkinja koja riba pozornicu... nego da sjedim na baršunu u uredničkoj kancelariji najvećeg gradskog dnevnika. Gluma je čestito, pristojno, ponizno i gospodstveno zvanje. - Svečana govorancija naglo završi.- Dakle, nije mi jasno što od mene očekujete da u tom pogledu poduzmem - reče Jimmy prekriživši ruke.- A sad je počela i kiša - produlji Oglethorpe škripavim plačnim glasom.- Bolje bi vam bilo da odete kući - reče Jimmy.- Poći ću, poći ću onamo gdje nema kurvi... rii muških ni ženskih kurvi... Poći ću u veliku noć.- Što misliš, hoće li naći put do kuće, Stane?Stan je sjedio na rubu kreveta tresući se od smijeha. Slegne ramenima.

- Moja krv bit će nad tvojom glavom, Elaine, zauvijek... Zauvijek, čuješ li me? ... U noć gdje ljudi ne sjede smijući se i izrugujući. Nemoj misliti da te ne vidim!... Ako se dogodi najgore, neću ja biti kriv.- Lakuu nooć - vikne Stan. U posljednjem grču smijeha pade s ruba kreveta i skotrlja se na pod. Jimmy pođe na prozor pa pogleda u stražnju uličicu niza stepenice za slučaj požara. Oglethorpea nije više bilo. Padala je jaka kiša. Od kućnih zidova dopirao je miris vlažne opeke.- Dakle, pa ovo je najluđa luda kuća! - Vrati se u svoju sobu ne gledajući Stana. Na vratima Ellen svilenasto sušne kraj njega.- Užasno mi je žao, Jimmy... - započne ona. Pred nosom joj zalupi vrata i zaključa ih.- Proklete budale, ponašaju se kao luđaci - procijedi on kroz zube. - Što oni do vraga misle, što je ovo?Ruke su mu bile hladne i drhtave. Navuče pokrivač preko sebe. Ležao je osluškujući ustrajno lupanje kiše i šištavo prskanje odvodne cijevi. Tu i tamo bi mu zapuh vjetra dunuo u lice slab svježi tuš. U sobi je još lebdio krhak opor miris cedrovine njezine teške uvijene kose, svilenost njezina tijela na mjestu gdje je čučala omotana u ogrtač plahte.164165Ed Thatcher sjedio je u svom ispupčenom prozoru među nedjeljnim novinama. Kosa mu je posijedila, a na obrazima mu bijahu duboke bore. Gornja dugmad na njegovim hlačama od pongeja bijaše raskopčana da bude mjesta za njegov iznenadan zaobljen trbuščić. Sjedio je na otvorenom prozoru, promatrajući van, preko plikavog asfalta, beskonačno strujanje automobila koji su brujali u oba pravca pokraj nizova trgovina od žute opeke i pored stanice građene od crvene opeke ispod čije su nadstrešnice slabo blistala na suncu zlatna slova na crnoj podlozi: PASSAIC. Iz okolnih stanova širila se gunđava nedjeljna škripa fonografa koji su svirali It's a Bear. Sekstet iz Lucije, izabrani ulomci iz Tha Quaker Girl. Na koljenima mu je ležao kazališni prilog New York Timesa. Zamagljenim očima pogleda van u ustreptalu sparinu, osjećajući kako mu se rebra grče od zasop-tala bola. Upravo je pročitao odlomak u označenom primjerku Town Topics.Zlobni jezici mlate uslijed neosporive činjenice da kola mladog Stanvvooda Emeryja svake večeri stoje pred kazalištem Knic-kerbocker te da nikada ne odlaze, tako kažu, bez stanovite dražesne mlade glumice čija se karijera brzo primiče zvjezdanoj visini. A taj isti mladi džentlemen, kojemu je otac glava jedne od gradskih najuglednijih odvjetničkih kancelarija, koji je nedavno pod pomalo nezgodnim okolnostima otišao s Harvarda, već neko vrijeme zapanjuje građane svojim pothvatima koji su, u to smo uvjereni, samo rezultat uzavrelosti mladićkoga duha. Pametnom je jedna riječ dosta.Zvono zvrcne tri puta. Ed Thatcher ispusti novine pa uzdrhtao pohrli na vrata.- Ellie, toliko si zakasnila. Bojao sam se da nećeš doći.- Tata, pa zar ja ne dođem uvijek kad kažem da ću doći?- Dođeš, dođeš, dušice.- Kako si mi? Kako poslovi u kancelariji?- Gospodin Elbert je na godišnjem odmoru ... Mislim da ću ja poći kad se on vrati. Htio bih da na nekoliko dana dođeš sa mnom na Spring Lake. To bi ti godilo.- Kad ne mogu, tata. - Skine šešir te ga baci na davenport sofu za rastezanje. - Gle, donijela sam ti ruže, tatice.- Gle ti to; crvene ruže koje je voljela tvoja majka. Vrlo pažljivo s tvoje strane, moram priznati... Ali ne volim posve sam ići na godišnji odmor.- Oh, srest ćeš mnoge stare znance, tatice. Sigurno!- Zašto ne bi mogla doći samo na tjedan dana?166- Kao prvo, moram potražiti posao ... Naša predstava ide na turneju, a ja sada ne bih pošla s njima. Harry Goldvveiser užasno se zbog toga ljuti. - Thatcher ponovno sjedne za ispup-čenim prozorom i počne gomilati nedjeljne novine na stolicu. -Čuj, tata, što ti zaboga radiš s tim primjerkom Town Topics?- Oh, ništa. Uopće ga nisam pročitao; kupio sam ga tek tako da vidim kakav je. - Porumenio je i stisnuo usne dok ga je ona turala među primjerke Timesa.- Običan ucjenjivački list. - Ellen je koračala po sobi. Stavila je ruže u vazu. Iz njih se širila mirisna svježina kroz zrak težak od prašine. - Tatice, nešto bih ti htjela ispričati... Jojo i ja ćemo se razvesti. - Ed Thatcher sjedio je s rukama na koljenima, kimao je stisnutih usana, ništa nije govorio. Lice mu je bilo sivo i mračno, gotovo prljavo sive boje kao i odijelo od pongeja. - Nema tu mjesta uzrujavanju. Jednostavno smo zaključili da više ne možemo zajedno živjeti. Sve se to odvija mirno, prema najboljem stilu ... To će obaviti George Baldwin koji mi je prijatelj.- On je kod »Emervja i Emervja«?- Da.- Hm.Umuknuli su. Ellen se nagne nad ruže da duboko udahne njihov miris. Promatrala je malu zelenu gusjenicu koja je prelazila preko brončana lista.

- Na časnu riječ, užasno volim Jojoa, ali pobjesnim kad s njim živim ... Njemu mnogo dugujem, to znam.- Kamo sreće da ga nikad nisi vidjela.Thatcher se nakašlje i okrene lice od nje pa kroz prozor pogleda dvije beskonačne vrpce automobila koji su prolazili cestom ispred stanice. Od njih se dizala prašina, i uglasti sjaj stakla, emajla i nikla. Škripale su gume po tucaniku umazanom uljem. Ellen se skljokala na davenport i lutala očima među izbljedjelim crvenim ružama na sagu.Zvrcne zvonce.- Ja ću, tata... Dobar dan, gospođo Culveteer!Debela žena crvena lica u haljini od crnobijela sifona dašću-ći uđe u sobu.- Oh, morate mi oprostiti što ovako upadam, ali navratila sam samo na trenutak... Kako ste, gospodine Thatcheru? ... Znate, mila moja, vašem jadnom ocu zaista je bilo vrlo slabo.- Koješta; samo što sam imao malo glavobolje.- Lumbago, dragi moj.- Oj, tatice, morao si me obavijestiti.167- Današnja propovijed bila je vrlo poučna, gospodine Thatcheru— Gospodin Lourton bio je na visini.- Mislim da bih se ipak morao pomaknuti pa tu i tamo poći u crkvu, ali znate, nedjeljom volim leškariti po kući.- Naravno, gospodine Thatcheru, to je jedini dan koji imate. I moj je suprug bio takav... Ali mislim da je gospodin Lourton drukčiji od većine ostalih svećenika. Ima tako suvremene razborite nazore. To istinski više podsjeća na pohađanje kakva silno zanimljiva predavanja nego na odlazak u crkvu... Razumijete što mislim.- Znate što ću učiniti, gospodo Culveteer? Slijedeće nedjelje, ako ne bude prevruće, poći ću... Mislim da postajem previše rob svojih navika.- Oh, mala promjena svima nam koristi... Gospođo Oglet-horpe, nemate pojma kako pomno pratimo vašu karijeru u nedjeljnim novinama i u ostalom... Mislim da je to naprosto pre-divno... Kao što sam baš jučer govorila gospodinu Thatcheru, danas je jamačno potrebna velika snaga značaja i dubok kr-šćanski život da bi se odoljelo napastima kazališnog života. Poučna je misao da mlada djevojka i žena tako mila i neiskvarena kroz sve to prolazi.Ellen je stalno gledala u pod kako joj se pogled ne bi sreo s očevim. On je s dva prsta kuckao po naslonu svoga morris-na-slonjača. Gospođa Culveteer zračila je srećom sa sredine daven-porta. Ustade.- Pa, sad moram bježati. U kuhinji imamo novu djevojku i sigurna sam da je večera posve upropaštena ... Ne biste li popodne navratili.. ? Posve skromno. Ispekla sam kolačiće i imat ćemo đumbirovac, za svaki slučaj, ako netko dođe.- Na svaki način, bit ćemo očarani, gospođo Culveteer -reče Thatcher ukočeno ustajući. Gospođa Culveteer u svojoj nabranoj haljini odgega kroz vrata.- Onda Ellie, da idemo na ručak... Ona je vrlo simpatična žena dobra srca. Stalno mi donosi staklenke džema i marmelade. Živi iznad mene s obitelji svoje sestre. Ona je udovica trgovačkog putnika.- Ono je bila divna izreka o napastima kazališnog života -izjavi Ellen i zasmijulji se grleno. - Dođi ili će restoran biti krcat. Izbjegavaj gužvu, to je moje geslo.Thatcher izusti mrzovoljnim napuklim glasom:- Ne odugovlačimo više ovdje.Ellen rastvori suncobran kad su izišli kroz vrata koja su s obiju strana bila oivičena zvoncima i poštanskim sandučićima. Val sive sparine zapljusne im lice. Prođoše kraj papirnice, crve-168nog A. i P, pored drogerije na uglu odakle je ispod zelene platnene tende lepršala ustajala svježina hladnjaka sodavode i sladoleda, prijeđu ulicu na kojoj im noge utonu u ljepljiv otopljeni asfalt te se zaustave ispred kafeterije Sagamore. Bilo je točno dvanaest na satu u izlogu kojemu je oko ploče pisalo staroen-gleskim slovima VRIJEME ZA JELO. Pod njim bijaše krupna zarđala paprat i ceduljica na kojoj je stajalo: Pileći obrok za l ,25 $. Ellen zastane na pragu gledajući uz uzdrhtalu ulicu.- Gle, tatice, vjerojatno će oluja. - Kumulus je u nevjerojatnim snježnim obrisima lebdio po škriljevičnosivom nebu. - Nije li ono lijep oblak? Zar ne bi bilo divno kada bi naišla burna oluja?Ed Thatcher pogleda uvis, odmahne glavom i uđe kroz mi-mohodna vrata s mrežom. Ellen ga je slijedila. Unutra je mirisalo po laku i po konobaricama. Sjednu za stol pokraj vrata, ispod zujavog električnog ventilatora.- Dobar dan, gospodine Thatcher! Kako vam je bilo cijeli ovaj tjedan, gospodine? Kako ste, gospođice? - Konobarica koš-čata lica i oksidirane kose prijazno se nad njih nadvijala. - Što izvolijevate danas, gospodine, pečenu patku Long Island ili pečenog kopuna iz Philadelphije, ulovljena mlijekom?

169IV. VATROGASNA ŠTRCALJKATakvih su poslijepodneva autobusi zbijeni u kolone poput slonova u cirkuskoj paradi. Morningside Heights sve do \Vashington Squarea, Penn Station do Grantova groba. Trgovački šegrti i šipa-rice drmaju se zagrljeni iz centra grada u predgrađe, grle se drmajući od jednog sivog trga do drugog sivog trga, sve dok ne vide mladi mjesec kako hihoće iznad Weehawkena i dok ne osjete kako im olujni vjetar učmale nedjelje duva u lica prašinu, prašinu pripitog sumraka.Šeću po Mallu u Central Parku.- Izgleda kao da na vratu ima čir - veli Ellen pred Burnso-vim spomenikom.- Ah - prošapće Harry Goldvveiser uz debeli grleni uzdah - ali bio je veliki pjesnik.Ona korača u širokom šeširu, u blijedoj obilnoj haljini koju vjetar tu i tamo pritišće o njezine noge i ruke, korača svilasto šuštavo usred velikih ružičastih i ljubičastih i pistacija zelenih mjehurića sumraka koji se nadimlju iz trave i stabala i jezeraca, izbočuju se naprama visokim kućama oštrosivi poput mrtvih zuba oko južnoga kraja parka te se stapaju s indigastim zenitom. Kada on govori, oblo oblikujući rečenice svojim debelim usnama, neprestance mjerkajući njezino lice svojim smeđim očima, ona osjeća kako se njegove riječi pritiskaju o njezino tijelo, kako se gurkaju u udubine za koje prianja njezina haljina; jedva diše iz straha da ga ne čuje.- »Djevojka sa cinijama« bit će potpun uspjeh, Elaine, ja ti to kažem, a ta je uloga jednostavno napisana za tebe. Bit će mi jako drago da ponovno s tobom radim, na časnu riječ... Ti si toliko različita od drugih, u tom grmu leži zeko. Sve ove žene ovdje po Nevv Vorku, jedna kao i druga, one su jednolike. Na-ravno, ti bi mogla izvrsno pjevati, samo da hoćeš... Lud sam kao dječačić otkako sam te upoznao, a to je bilo prije dobrih šest mjeseci. Sjedam da jedem a hrana nema nikakva teka ... Ne možeš shvatiti koliko osamljen postaje čovjek kada iz godine u godinu mora u dubini duše prigušivati svoje osjećaje. Kada sam bio mlad momak, bio sam drukčiji, ali što da se radi? Morao sam zaraditi novaca i probiti se u svijetu. I tako je prolazila godina za godinom. Po prvi put sam sretan što sam uspio, da sam se progurao naprijed i zaradio velik novac, zato što sada sve to mogu tebi ponuditi. Razumiješ li što mislim? ... Svi oni ideali i lijepe stvari, potisnuti u meni kada sam se probijao u ovom svijetu ljudi, bijahu poput sijanja sjemena, a ti si njihov cvijet.Tu i tamo se u hodu njegovo zapešće očeša o njezino; ona stišće pesnicu, prkosno je odvlačeći od vruće odlučne debljine njegove ruke.Mali je pun parova i obitelji koje čekaju da zasvira glazba. Miriše po djeci i po štitnicima-znojnicama ispod pazuha i po talk puderu. Kraj njih prolazi prodavač balona, za sobom vuče crvene i žute i ružičaste balone poput velikog obrnutog grozda grožđa- Oh, kupite mi jedan balon! - Riječi su joj izletjele iz usta prije nego što ih je stigla zaustaviti.- Hej, dajte mi od svake boje po jedan ... Pa i jedan od ovih zlatnih. Ne, zadržite sitniš.Ellen stavlja uzice balona u prljavoljepljive ruke triju malih djevojčica majmunskog lica u crvenim beretkama. U svakom balonu hvata se polumjesec ljubičasta blještavila od lučne svjetiljke.- O, voliš djecu, Elaine, je li? Volim da žena voli djecu. Ellen omamljena sjedi za stolom na terasi pred Casinom.Vruć zapah mirisa hrane i ritam orkestra koji svira He's a Rag-picker zagušljivo se kovitlaju oko nje; tu i tamo ona premazuje maslacem komadić zemičke te ga stavlja u usta. Osjeća se veoma bespomoćnom, uhvaćena poput muhe u njegovim ljepljivim kapljucavim uzrečicama.- Nitko drugi u Nevv Vorku ne bi me mogao navesti da pje-šačim ovako daleko, ja ti to kažem... Previše sam se napješačio u stara vremena, razumiješ li, kao dijete sam prodavao novine i obavljao sitne poslove za Schvvartzovu prodavaonicu igračaka... Na nogama sam stajao cijeli dan, osim onda kad sam bio u večernjoj školi. Mislio sam da ću postati odvjetnik, svi mi dečki iz Istočnog predgrađa mislili smo da postanemo odvjetnici. Onda sam jednog ljeta radio kao razvodnik u dvorani Irving Place i uhvatila me kazališna groznica ... Ispostavilo se da to i nije170171tako loša slutnja, ali to je odviše neizvjestan posao. Sad mi nije više stalo do uspjeha, samo želim pokriti svoje gubitke. To je moja nevolja. Imam trideset pet godina i više mi ni do čega nije stalo. A prije deset godina bio sam neka vrst pomoćnika u kancelariji starog Erlangera, a sada ima mnogo ljudi kojima sam ja nekoć laštio cipele, koji bi bili vrlo sretni kad bi im se pružila prilika da metu moje podove na Zapadnoj Četrdeset osmoj ulici... Večeras te mogu izvesti bilo kamo u New Vorku, svejedno mi je koliko je to skupo ili koliko je to otmjeno... a u stara vremena mi dečki smo mislili da je pravi raj kad bismo imali pet dolara da nekoliko djevojaka izvedemo na Coney Island ... Kladim se da je tebi bilo sve drukčije, Elaine ... Ali, želio bih da mi se ponovno vrati onaj stari osjećaj, razumiješ li? ... Kamo ćemo poći?- Zašto onda ne bismo pošli na Coney Island? Još nikad nisam ondje bila.

- Tamo je poprilično prost svijet... Ali možemo se malo okolo provozati. Hajdemo! Telefonski ću pozvati auto.Ellen sjedi sama i bulji u svoju šalicu kave. Stavlja u žličicu kocku šećera, uranja je u kavu i trpa u usta, polagano je hrska trljajući zrnca šećera jezikom o nepce. Orkestar svira tango.Sunce što se ispod spuštenih rebrenica ulijeva u kancelariju odrezalo je blistav kosi sloj kao u vodu namočena svila kroz dim cigare.- Vrlo polagano - govorio je George Baldwin otežući riječi. - Gus, u ovom slučaju moramo postupati vrlo polagano. - Gus McNiel bikovske šije, crvena lica s teškim satom na lancu u prsluku, sjedio je u naslonjaču šutke kimajući glavom i povlačeći dimove iz cigare. - S obzirom na to kako sada stoje stvari nijedan sud neće potvrditi takav sudski nalog ... sudski nalog koji je, kako mi se čini, čisti potez stranačke politike od strane suca Connora, ali postoje stanoviti elementi...- Pravo kažete ... Slušajte, George, vama prepuštam cijelu ovu prokletu stvar. Vi ste me izvukli iz kaše povodom lučkog prostora East Nevv Vorka pa mislim da me i iz ovoga možete izvući.- Čujte, Gus, vaš položaj u cijelom ovom slučaju u potpunosti se nalazi unutar granica zakonitosti. Da nije tako, ni u kojem slučaju ne bih mogao preuzeti slučaj, niti za starog prijatelja kao što ste vi.- Vi me poznajete, George ... Još nikada nisam izdao čovjeka pa očekujem da nitko neće mene izdati. - Gus tegotno ustane i stade šepati po kancelariji oslanjajući se na štap sa zlat-172nom jabučicom. - Connor je kučkin sin ... i, časna riječ, ne biste to vjerovali, ali bio je to pošten čovjek prije nego što je pošao uAlbany. .. , ...Zastupat ću stanovište da su u cijelom ovom pitanju hotimično krivo tumačili vaše držanje. Connor neprestance iskorištava svoj položaj na sudu da promiče svoje političke ciljeve.- Bože, koliko bih želio da ga dohvatimo. Bogamu, mislio sam da je on jedan od naših; i bio je prije nego što je otišao na sjever i zapetljao se sa svim onim šugavim sjevernjačkim republikancima. Albany je uzrokovao propast mnogih dobrih ljudi.Baldwin ustane sa plosnatog mahagonijeva stola gdje je sjedio među snopovima kancelarijskog papira. Stavi ruku Gušu narame.- Nemojte zbog ovoga izgubiti san ...- Osjećao bih se posve dobro da nema onih obveznica In-terborough.- Kakve obveznice? Tko je vidio ikakve obveznice? ... Pozovimo unutra onog mladića... Joea... I još nešto, Gus, tako vam Boga, držite jezik za zubima... Ako se pojavi bilo kakav reporter ili tko god drugi pa vas posjeti, pričajte im o svom izletu na Bermude ... Možemo dobiti dovoljno publiciteta kad nam to zatreba. A u ovom trenutku želimo od ovoga udaljiti novine, inače će vam za petama biti svi reformisti.- Pa, nisu li oni vaši prijatelji? Možete se s njima nagoditi.- Gus, ja sam odvjetnik a ne političar ... Ja se uopće ne petljam u te stvari. One me ne zanimaju.Baldwin prinese dlan zvoncu na stolu. U sobu uđe mlada žena bjelokosne puti, teških turobnih očiju i kose crne kao ga-gat.- Dobar dan, gospodine McNiel.- Uh, što vi dobro izgledate, gospođice Levitsky.- Emily, recite im neka uvedu onog mladića koji čeka gospodina McNiela.Uđe Joe O'Keefe povlačeći malko noge, sa slamnatim šeširom u ruci:- Dobar dan, gospodine.- Slušaj, Joe, što kaže McCarthy?- Udruženje poduzetnika i graditelja objavit će lockout počevši od ponedjeljka.- A kako je sa sindikatom?- Imamo punu blagajnu. Borit ćemo se. Baldwin sjedne na rub stola:- Kad bih samo znao kako će se u svemu ovom držati gradonačelnik Mitchel.173- Ona reformistička bagra samo gacka po vodi, kao što to uvijek rade - divljački će Gus odgrizavši kraj cigare. - Kad će se ta odluka objelodaniti?- U subotu.- Onda, ostani u vezi s nama.- U redu, gospodo. I molim vas, nemojte mi telefonirati. To baš nije u redu. Znate, ovo nije moja kancelarija.- Možda oni prisluškuju telefonske razgovore. Ti ljudi ni pred čim ne prežu. Dakle, vidimo se, Joey.Joe kimne i iziđe. Baldvvin se namršteno okrene Gušu.- Gus, ne znam što ću s vama učiniti ako se ne budete klonili čitave ove radničke problematike. Rođeni političar kao što ste vi morao bi imati više razboritosti. U ovom slučaju ne možete proći nekažnjeno.- Pa okupili smo cijeli prokleti grad.

- Ja znam jako velik dio grada koji niste okupili. Ali, Bogu hvala, to nije moj posao. Ova stvar s obveznicama posve je u redu, ali ako se zapetljate s ovim pitanjem štrajka, neću moći raditi na vašem slučaju. Tvrtka ne bi to podnosila - divljački prošapće. Onda reče glasno svojim uobičajenim tonom: - Dakle, kako žena, Gus?Našavši se vani, u blistavom mramornom predvorju, Joe O'Keefe zviždukao je Sweet Rosy O'Grady dok je čekao lift. Zamisli kad čovjek ima onako dobar komad za tajnicu. Prestane zviždukati i šutke izdahne kroz napućene usne. U liftu pozdravi čovjeka staklastih očiju u kockastom odijelu.- Zdravo, Buck.- Jesi li već bio na godišnjem odmoru?Joe stajaše raskrečenih nogu i s rukama u džepovima. Odmahne glavom.- Idem u subotu.- Mislim da ću i ja provesti nekoliko dana u Atlantic Citvju.- Kako to?- Oh, mali je lukavac.Izišavši iz zgrade O'Keefe se morao probijati kroz ljude koji su se tiskali na ulaznim vratima. Škriljastosivo nebo, priklije-šteno među visokim zgradama, bljuvalo je na pločnike novčiće od pedeset centi. Muškarci su trčali u zaklon gurnuvši slamnate šešire ispod kaputa. Dvije djevojke stavile su kapuljače od novina preko svojih ljetnih kapica. U prolazu je obuhvatio plavetnilo njihovih očiju, bljesak usana i zuba. Žurno ode do ugla i ubaci se u tramvaj dok je vozio. Prema predgrađu. Kiša je napredovala niz ulicu u gustom blještavom sloju, šibajući, udarajući i spljoštavajući novine, poskakujući poput srebrnih bradavica174dojki duž asfalta, prekrivajući prozore prugama, lašteći boju tramvaja i taksija. Nad Četrnaestom ulicom nije bilo kiše, zrak bijaše sparan.- Vrijeme je čudnovata stvar - reče jedan starac pored njega O'Keefe promumlja. - Kad sam bio dječak, jednoma sam vidio kako kiša pada na jednoj strani ulice i grom je udario u kuću, a na našoj strani nije palo ni kapi, iako je moj stari vapio za kišom zbog sadnica rajčice koje je upravo posadio.Prelazeći Dvadeset treću ulicu O'Keefe spazi toranj Madi-son Square Gardena. Iskoči iz tramvaja; zalet ga u sitnim trče-ćim koracima ponese do rubnog kamena. Ponovno spusti oko-vratnik kaputa pa se zaputi preko trga. Na kraju klupe ispod stabla kunjao je Joe Harland. O'Keefe se skljoka na sjedište po-kraj njega.- Zdravo, Joe. Izvoli cigaru.- Zdravo, Joe. Drago mi je što te vidim, dječače moj. Hvala. Mnogo je dana prošlo otkako nisam pušio ovakve stvari... Što' namjeravaš učiniti? Nije li ovo nekako izvan tvog područja?- Osjećao sam se snužden pa sam pomislio da kupim kartu za boks meč u subotu.- U čemu je stvar?- Do vraga, ne znam... Čini se da se stvari ne odvijaju kako bi trebalo. Evo, do guše sam se uvalio u ovu političku igru, a izgleda da u tome nema nikakve budućnosti. Bože, koliko bih želio da sam školovan kao ti.- Velika mi korist od toga.- Ja to ne bih rekao... Kad bih ikada mogao doći na stazu na kojoj si ti bio, kladim se da ja ne bih propao.- To se ne zna, Joe, čudnovate stvari spopadaju čovjeka.- Ženske i slične stvari.- Ne, ne mislim na to... Čovjeku se sve zgadi.- O, do vraga, ne razumijem kako se čovjeku koji ima dovoljno love, može sve zgaditi.- Onda je možda bio kriv alkohol, ne znam.Na trenutak su šutke sjedili. Poslijepodne se rumenilo od sunčeva zalaska. Dim cigare plavičasto im se kovitlao oko glava.- Pogledaj onu lijepu žensku ... Pogledaj je kako hoda. Zar nije slađana? Takve ih volim, dotjerane, u volanima, namazanih usana ... Potreban je novac da bi čovjek hodao s takvim ženska-ma.- One nisu nimalo drukčije od ostalih žena, Joe.- Vraga nisu.- Čuj, Joe, nemaš li uza se dolar viška?- Možda imam.175- Želudac mi nešto nije u redu... Želio bih popiti neku čašicu da ga smirim, a švorc sam dok u subotu ne dobijem plaću — ovoga ... razumiješ ... doista mi nećeš zamjeriti? Daj mi svoju adresu pa ću ti poslati dolar u ponedjeljak, rano ujutro.- Do vraga, ne brini za to, već ću te ja negdje vidjeti.

- Hvala, Joe. I tako ti Boga, da nisi više kupovao Blue Peter Mines, igrajući na razliku između kupovne i prodajne cijene, a da mene za to ne zapitaš. Možda sam staromodan, ali još mogu zatvorenih očiju pogoditi lažni zlatni rudnik.- Pa, ja sam povratio svoj novac.- Za to ti je bila potrebna vraška sreća.- Uh, baš mi dođe smiješno, ja uzajmljujem dolar čovjeku koji je posjedovao polovicu Wall Streeta.- Oh, nikada nisam imao onoliko koliko se pričalo.- Ovo je čudno mjesto...- Gdje?- Oh, ne znam, pa posvuda, mislim... Onda, do viđenja, Joe, ipak ću poći i kupiti onu kartu... Uh, bit će to izvrstan boks meč.Joe Harland promatrao je mladićeve kratke isprekidane korake dok se udaljavao stazom, naherivši na jednu stranu slamnati šešir. Onda ustade i zaputi se na istok Dvadeset trećom ulicom. Kolnici i kućni zidovi još su isparivali vrućinu, iako je sunce zašlo. Zastao je pred salunom na uglu i brižno proučavao skupinu punjenih hermelina, sivih od prašine koji su zauzimali središte izloga. Kroz mimohodna vrata prodru na ulicu žagor tihih glasova i svježina slada. Odjednom je porumenio i ugrizao se za gornju usnu pa poslije kradomičnog pogleda ulicom gore i dolje, uđe kroz mimohodna vrata te odgega prema bakarnom baru blistavom od boca.Poslije kiše koja je vani padala gipsast zadah garderoba grizao ju je za nosnice. Ellen objesi mokri kišni ogrtač iza vrata a kišobran stavi u ugao svlačionice. Od njega se počela širiti mala lokva.- A jedino čega sam se sjetila - tiho je govorila Stanu koji ju je teturavo pratio - bijaše smiješna pjesmica koju sam od nekoga naučila kad sam bila mala djevojčica: A jedini čovjek koji je poplavu preživio bijaše dugonogi Jack iz Isthmusa.- Bože, ne razumijem zašto ljudi imaju djecu. To je priznanje poraza Prokreacija je priznanje nesavršenosti organizma. Prokreacija je priznanje poraza.- Stane, tako ti Boga, ne viči, šokirat ćeš scenske radnike... Nisam te smjela pustiti da dođeš. Znaš kako kazališni ljudi ogovaraju.176- Bit ću tih kao mišić... Samo dopusti da pričekam dok dođe Milly da te odjene. Gledati tebe kako se oblačiš, to je jedino zadovoljstvo koje mi još preostaje... Priznajem da sam kao organizam nesavršen.- Nećeš biti organizam nikakve vrste ako se ne otrijezniš.- Napit ću se ... Napit ću se toliko da iz mene poteče viski kad se porežem. Sto će mi krv kad umjesto nje mogu imati viski?- Oh, Stane.- Jedina stvar koju nesavršen organizam može učiniti jest -piti... Vama savršenim lijepim organizmima piće nije potrebno ... Leći ću i pajkiti.- Nemoj, Stane, tako ti Boga. Ako ovdje legneš i onesvijestiš se, nikada ti neću oprostitiZaču se tiho dvostruko kucanje na vratima.- Uđite, Milly.Milly je bila sitna žena naborana lica i crnih očiju. Primjesa crnačke krvi činila je njezine Ijubičastosive usne debelim i ulijevala sivu bljedoću u njezinu vrlo bijelu kožu.- Osam i petnaest draga - reče ona nahrupivši unutra. Žurno odmjeri Stana i okrene se k Ellen lagano namrštivši obrve.- Stane, moraš otići... Naći ću se s tobom poslije, u Beaux Arts ili negdje drugdje, gdje zaželiš.- Želim pajkiti.Sjedeći pred ogledalom za svojim toaletnim stolićem Ellen je brzim udarcima malog ručnika skidala s lica hladnu kremu. Iz njezine kozmetičke kutije masno se rastapao po sobi miris glumačke šminke i kokosova maslaca.- Ne znam što da večeras s njime radim - šapnula je ona Milly dok je skidala haljinu. - Oh, što bih željela da prestane piti.- Stavila bih ga pod tuš i odvrnula na nj hladnu vodu, draga.- Koliko danas ima gledalaca, Milly?- Vrlo mršavo, gospođice Elaine.- Vjerojatno zbog slabog vremena... Bit ću grozna.- Ne uzrujavajte se zbog njega, draga dušo. Muškarci nisu toga vrijedni.- Želim poći pajkiti. - Stan se klimao i mrštio usred prostorije.- Gospođice Elaine, smjestit ću ga u kupaonicu; tamo ga nitko neće opaziti.- Tako je, odvedite ga na spavanje u kupaonicu.- Ellie, pajkit ću u kupaonici.

Dvije žene ga uguraju u kupaonicu. Mlitavo se skljokao u kadu i ležao ondje, zaspavši, s nogama u zraku i s rukom na slavinama. Milly je u znak nezadovoljstva žustro pucketala jezikom.- On izgleda kao usnula bebica kad je ovakav - šapne nježno Ellen. Tutne mu pod glavu presloženi sag iz kupaonice i odmakne mu znojavu kosu s čela. Jedva je disao. Nagnula se i poljubila mu vjeđe, vrlo nježno.- Gospođice Elaine, morate požuriti... zvone, dignut će zavjesu.- Brzo pogledaj, izgledam li dobro?- Lijepi ste kao slika... Bog vas čuvao, draga moja. Ellen se sjuri niza stepenice pa oko kulisa i stajaše tamo,dahćući od užasa, kao da ju je maločas zamalo pregazio automobil, zgrabi od rekvizitera knjižicu prema kojoj je trebala nastupati, nade svoju repliku pa iziđe u blještavilo.- Kako ti to uspiješ izvesti, Elaine? - reče Harry Goldwei-ser tresući na stolici iza nje svoju teleću glavu. Vidjela ga je u ogledalu dok je skidala šminku. Poviši čovjek sivih očiju i obrva stajao je pored njega. - Sjećaš li se, kad su te tek izabrali za ovu ulogu, rekao sam gospodinu Falliku, Sol, ona to ne može izvesti, zar ne, Sol?- Kako da ne, Harry.- Mislio sam da nijedna tako mlada i lijepa žena ne može u to unijeti, znaš ... unijeti u to strast i užas, razumiješ li? ... Sol i ja sjedili smo sprijeda za vrijeme onog prizora u zadnjem činu.- Predivno, predivno - gunđao je gospodin Fallik. - Reci nam kako to uspiješ izvesti, Elaine.Šminka je crna i ružičasta ostala na krpi. Milly se nečujno motala u pozadini, vješajući haljine.- Znaš li tko mi je davao upute za taj prizor? John Ogle-thorpe. Začudne su sve one njegove zamisli o glumi.- Da, šteta što je tako lijen ... Bio bi vrlo vrijedan glumac.- Nije to baš lijenost... - Ellen strese kosu i izvije je u rukama poput svitka. Vidjela je kako Harry Goldweiser gurka laktom gospodina Fallika.- Divna je, je li?- Kako napreduje Red Red Rose?- Oh, ne pitaj me, Elaine. Prošli tjedan igrala je isključivo za kazališne razvodnice, razumiješ li? Ne shvaćam zašto to ne ide, glazba se lako pamti... Mae Merrill je privlačna. Oh, cijelo kazalište otišlo je k vragu.Ellen stavi posljednju brončanu ukosnicu u bakreni slap svoje kose. Trgne bradu uvis.178- Željela bih tako nešto okušati.- Samo jedna stvar u isto vrijeme, draga moja damo; tek smo te ugurali kao strastvenu glumicu.- To mi je mrsko; sve je to lažno. Ponekad me spopadne želja da otrčim do rampe i da kažem gledaocima: Idite kući, budale bijedne. Ovo je gnjila predstava i ima mnogo loše glume i to biste trebali znati. U mjuziklu mogu biti iskrena.- Nisam li ti rekao da je luda, Sol? Nisam li ti rekao da jeluda?- Iskoristit ću neke dijelove ovoga malog govora slijedećeg tjedna u svom reklamnom članku... Ja ću to lijepo razraditi.- Ne možeš pisati da ona napada predstavu.- Ne, ali to mogu razraditi u onom stupcu o težnjama slavnih ličnosti... Znate ono: ovaj čovjek je predsjednik Kompanije Zozodont a više bi volio biti vatrogasac, dok bi drugi više volio biti čuvar u Zoološkom vrtu... To ljude silno zanima.- Možete im reći, gospodine Fallik, da mislim da je ženi mjesto u kući... za slaboumne.- Ha ha ha - nasmije se Harry Goldvveiser otkrivši zlatne zube u uglovima usta. - Ali znam da bi mogla plesati i pjevati s najboljim plesačicama i pjevačicama, Elaine.- Pa zar nisam dvije godine bila u baletu prije nego što sam se udala za Oglethorpea?- Jamačno si započela u zipci - reče gospodin Fallik mjer-kajući je ispod sivih trepavica.- Dakle, moram vas zamoliti, gospodo, da na trenutak izi-đete odavde dok se presvlačim. Sva sam u znoju svake večeri poslije tog zadnjeg čina.- Ionako moramo otići... razumiješ li? Smijem li se na tren poslužiti tvojom kupaonicom?Milly je stajala pred vratima kupaonice. Ellen spazi letimičan zračak u njezinim očima crnim kao gagat, široko razmaknutim na njezinom bezizražajnom bijelom licu.- Na žalost, nećeš moći, Harry. Nije ispravna.- Idem prijeko u Charleyevu... Reći ću Thompsonu da pozove vodoinstalatera da pogleda što je... Onda, laku noć, mala. Budi dobra.- Laku noć, gospođice Oglethorpe - kriještavo će gospodin Fallik. - A ako ne možeš biti dobra, budi oprezna.

Milly zatvori vrata za njima.- Uh, laknulo mi je - klikne Ellen i raskrili ruke.- Priznajem vam, preplašila sam se, draga dušo ... Nikada više nemojte takvim tipovima dopustiti da s vama dođu u kazalište. Vidjela sam mnogo dobrih glumica koje su ovakve stvari179upropastile. To vam kažem zato što vas volim, gospođice Elaine, a stara sam i znam što je kazališni život.- Pa naravno, Milly, a i potpuno ste u pravu... Da vidimo možemo li ga probuditi... Bože moj, Milly, pogledajte!Stan je ležao onako kako su ga ostavile, u kadi punoj vode. Skut kaputa i jedna ruka plivali su mu na površini vode.- Ustaj odatle, Stane, budalo ... Mogao je poginuti. Budalo, budalo. - Ellen ga pograbi za kosu i strese mu glavu s jedne strane na drugu.- Joj, to boli - zaječi on pospanim dječjim glasom.- Ustaj odatle, Stane... Sav si mokar do kože. Zabacio je glavu a oči mu se rastvore.- No, mokar sam do kože. - Ustane poduprijevši se rukama na stijenke kade i stajaše klimavo, cijedeći se u vodu koja bijaše žuta od njegove odjeće i od cipela, gromoglasno se smijući. Ellen se naslanjala na vrata kupaonice, smijući se, očiju punih suza.- Na njega se čovjek ne može naljutiti, Milly, stoga on i jest tako nemoguć. Oh, što da radimo?- Sva sreća što se nije utopio... Dajte mi svoje isprave i lisnicu, gospodine. Pokušat ću ih osušiti ručnikom - reče Milly.- Oh, ne možeš ovakav proći pokraj pazikuće ... Čak i ako te ocijedimo ... Stane, moraš skinuti sve što na sebi imaš pa odjenuti moju haljinu. Onda možeš ogrnuti moju kišnu kabanicu, pa ćemo upasti u taksi i odvesti te kući... Sto ti misliš, Milly?Milly je kolutala očima i kimala glavom dok je cijedila Sta-nov kaput. U umivaoniku je nagomilala natopljene ostatke lisnice, notes, olovke, veliki džepni nož, dva smotka filma i plosnatu bočicu.- Ionako sam se želio okupati - reče Stan.- Oh, mogla bih te natući. Dakle, konačno si trijezan.- Trijezan kao pingvin.- Pa, moraš se prerušiti u moju odjeću, to je sve ...- Ne mogu nositi žensku odjeću.- Moraš ... Nemaš čak ni kišni ogrtač da pokriješ ovaj užas. Ako me ne poslušaš, zaključat ću te u kupaonicu i ostaviti te ov-dje.- U redu, Ellie ... Časna riječ, grozno mi je žao.Milly je umatala odjeću u novine nakon što ju je iscijedila u kadi. Stan se pogleda u zrcalo.- Bogati, što nedolično izgledam u ovoj haljini... Baš me briga!- Nikada nisam vidjela nešto tako odvratno ... Ne, izgledaš vrlo milo, možda pomalo grubo... Čuj, za ime Boga, okreni lice prema meni kad budeš prolazio pored staroga Barneya.180Cipele su mi razmočene.Tu ti ne mogu pomoći... Bogu hvala što sam ovdje imala ovaj plašt... Milly, vi ste anđeo što sređujete sav ovaj nered.- Laku noć, dušo draga, i zapamtite što sam vam rekla... Samo vas upozoravam ...- Stan, sitno koračaj, a ako nekoga sretnemo, samo idi naprijed i uskoči u taksi... Možeš se izvući iz svega ako budeš dovoljno brz.Ellenine su ruke drhtale dok su se spuštali niza stepenice. Tutne jednu ruku Stanu ispod lakta i stane govoriti tankim br-bljivim glasom ...- Znaš, draga, tata je prije dvije-tri noći došao da vidi predstavu i doživio je smrtni šok. Rekao je da smatra da se žena po-nizuje što na taj način pred mnoštvom ljudi pokazuje svoje osjećaje ... Nije li to komično? ... Pa ipak su ga se jako dojmili napisi o meni u nedjeljnom Heraldu i Worldu... Laku noć, Barney, gadna noć ... Bože moj... Ovdje je taksi, upadaj. Kamo ideš?Iz tmine taksija, iz njegova duguljastog lica umotanog u plavu kukuljicu, njegove su oči bile tako blistave i crne da su je za-plašile kao kada iznenada u mraku dospijemo do duboke jame.- U redu, idemo k meni. Zaslužila sam da me objese zbog plašljivosti... Šoferu, molim vas, vozite u Bank Street.Taksi krene. Truckali su se kroz ukrštene plohe crvenog svjetla, zelenog svjetla, žutog svjetla, istačkanog broadwayskim reklamama. Najednom se Stan nadvije nad nju i poljubi je u usta, žestoko, vrlo brzo.- Stane, moraš prestati piti. Ovo prelazi granice šale.- A zašto stvari ne bi smjele prelaziti granice šale? Ti prelaziš granice šale a ja se ne tužim.- Ali, dragi, ti ćeš se ubiti.

- Pa onda?- Oh, ja te na razumijem, Stane.- Ne razumijem te, Ellie, ali te jako volim... izvanredno mnogo. - Isprekidan drhtaj u njegovu vrlo tihu glasu opije je srećom.Ellen plati taksi. Ulicom tuli sirena uz prodorni vrisak koji se raspada i jenjava u potmulom uzdahu, vatrogasna štrcaljka prođe kraj njih, crvena i blistava, a onda ljestve s kukama, uz pratnju zvonjave.- Idemo vidjeti požar, Ellie.- A ti tako odjeven? ... Ni za živu glavu ne idemo. Šutke ju je slijedio u kuću pa uza stepenice. Njezina duguljasta soba bila je hladna i svježe je mirisala.- Ellie, ne ljutiš se na mene?181- Naravno da se ne ljutim, blesavo dijete.Odveže mokri zavežljaj njegove odjeće pa je odnese u kuhinju da je osuši pokraj plinske peći. Zvuči fonografa koji je svirao He's a devil in his own home town dozovu je natrag u sobu. Stan je skinuo haljinu. Plesao je unaokolo sa stolicom kao plesačicom a njezina plava vatom postavljena kućna haljina lepršala je oko njegovih mršavih dlakavih nogu.- Oh, Stane, ti draga budalo.Odložio je stolicu i pošao prema njoj, preplanuo i muževan i vitak u šašavoj kućnoj haljini. Fonograf je došao do kraja napjeva a ploča se uz škripu okretala i okretala ...182

V. POŠLI SMO NA SAJAM ŽIVOTINJACrveno svjetlo. Zvono.Duž cijelog bloka četiri reda automobila čekaju na brklji, branici uz žmigavce, blatobrani stružu o blatobrane, motori vrelo bruje, smrde ispušni plinovi, kola iz Babvlona i Jamaike, kola iz Montauka, Port Jeffersona, Patchoguea, limuzine iz Long Beacha, Far Rockavvava, otvoreni dvosjedi iz Great Necka... kola puna lijepih kata i mokrih kupaćih kostima, suncem oprženih šija, usta ulijepljenih od soda i od kobasica u pecivu... kola naprašena peludi ambrozije i solidaga.Zeleno svjetlo. Motori jure, kvačila škripe u prvu brzinu. Kola se razmiču, teku u dugoj vrpci stravičnom betonskom cestom među blokovimna crnih prozora tvornica od armiranog betona, među jarkim nalijepljenim bojama reklamnih ploča prema blješ-tavilu iznad grada koje lebdi nevjerojatno visoko na noćnom nebu poput blještavila velikog zapaljenog šatora, poput žute visoke gromade cirkusa pod šatorom.SARAJEVO, riječ joj zapne u grlu kad ju je pokušala izgovoriti ...- Grozno je misliti na to, grozno - stenjao je George Bal-dwin. - Wall Street otići će ravno u pakao... Zatvorit će burzu, to je jedino što se može učiniti.- A nikada nisam bila u Evropi... Mora da je rat izvanredna stvar za vidjeti. - Ellen se u plavoj baršunskoj haljini preko koje je prebacila ogrtač od bivolje kože, zavalila na jastuke taksija koji je tiho pod njima zujao. - Na povijest uvijek mislim kao na litografije u školskom udžbeniku, na generale koji izdaju proglase, na male sićušne likove koji raskriljenih ruku jure preko Polja, na faksimile potpisa. - Stošci svjetlosti usijecaju se u štos-će svjetlosti duž vrelog brujavog ruba ceste, reflektori bojadišu183stabla, kuće, reklamne ploče, telegrafske stupove širokim namazima kreča za bijeljenje. Taksi opiše polukrug pa se zaustavi pred gostionicom za izletnike iz koje su kroz svaku pukotinu curili ružičasta svjetlost i ragtime.- Večeras ima mnogo svijeta - reče taksist Baldwinu kad mu je ovaj platio.- A zašto? - zapita Ellen.- Mislim da umorstvo u Canarsieu ima nekakve veze s tim.- A što to?- Nešto užasno. Ja sam vidio.- Vidjeli ste umorstvo?- Nisam vidio kako ga je počinio. Vidio sam izložena tjele-sa, ukočena, prije nego što su ih prenijeli u mrtvačnicu. Mi djeca zvali smo tog čovjeka Djed Mraz zato jer je imao bijele zaliske ... Poznajem ga još dok sam bio malen dječak. - Automobili iza njih trubili su i tulili svojim klaksonima. - Moram se pomaknuti ... Laku noć, damo.Crveni je hodnik mirisao na jastoga i na dimljene školjke i na koktele.- O, zdravo Gus!... Elaine, da te upoznam s gospodinom i s gospođicom McNiel... Ovo je gospođica Oglethorpe. - Ellen stisne krupnu ruku muškarca crvene šije i prćasta nosa te malu ruku njegove žene u brižno navučenoj rukavici. - Gus, javit ću vam se prije nego što odemo...Ellen je slijedila konobarev frak uz rub plesnog platoa. Sjedoše za stol blizu zida. Orkestar je svirao Everybody's Doing h. Baldvvin je mumljao taj napjev dok se na trenutak nadvijao iznad nje da namjesti navlaku na naslonu stolice.- Elaine, ti si najdivnija osoba... - započne on dok je sjedao nasuprot njoj. - Ovo izgleda tako užasno. Ne shvaćam kako je to moguće.- Što?

- Ovaj rat. Ni na što drugo ne mogu misliti.- Ja mogu... - Uperila je oči u jelovnik.- Jesi li zapamtila one dvije osobe s kojima sam te upoznao?- Jesam. Je li to onaj McNiel kojemu je ime neprestano u novinama? Nekakva zadjevica u pogledu građevinarskog štrajka i emisije obveznica Interborough.- Sve je to politika. Kladim se da se on raduje ratu, jadni stari Gus. Rat će postići jednu stvar, udaljit će tu zadjevicu s naslovne strane ... Za tili čas ću ti pričati o njemu ... Mislim da ne voliš dimljene školjke, a? Ovdje su vrlo dobre.- George, obožavam dimljene dagnje.184- Onda ćemo naručiti dobru staru ribarsku večeru Long Island. Što kažeš na to?Odlažući rukavice na rub stola rukom je okrznula vazu rđa-vo crvenih i žutih ruža. Pljusak uvelih latica sruši joj se na ruku, na rukavice, na stol. Strese ih s ruku.- I reci mu neka odnese ove jadne ruže, George ... Mrzim uvelo cvijeće.Para iz posrebrene zdjele školjaka odmatala se pod ružičastim bljeskom sjenila za svjetiljku. Baldvvin je motrio njezine prste, ružičaste i okretne, kako izvlače školjke iz ljuštura držeći ih za duge vratove, kako ih umaču u rastopljen maslac i orošene ih guraju u usta. Zadubljeno je jela školjke. On uzdahne.- Elaine ... Vrlo sam nesretan čovjek... Susreo sam ženu Guša McNiela. Prvi put nakon toliko godina. Zamisli ti to, bio sam u nju ludo zaljubljen, a sad se ne mogu sjetiti niti njezina imena ... Čudnovato, zar ne? Poslovi su mi se krajnje polagano odvijali kad sam otvorio vlastitu kancelariju. S tim sam prenaglio jer sam tek dvije godine ranije završio pravni fakultet i nisam imao novaca da se izdržavam. U to vrijeme bio sam nagao. Rekao sam samome sebi: ako danas ne dobijem neki slučaj, sve ću ostaviti i vratiti se nekom odvjetniku kao činovnik. Izišao sam na šetnju da razbistrim glavu te vidio kako se teretni vagon koji je ranžirao po Jedanaestoj aveniji, sudario s mljekarskim kolima. Bila je to gadna nesreća, a kada smo podigli čovjeka, za-rekao sam se da ću mu izraditi pravednu odštetu ili da ću pro-pasti u pokušaju da to isposlujem. Dobio sam njegovu parnicu i time sam na sebe skrenuo pažnju niza ljudi u poslovnom centru, i on je tako započeo svoju karijeru a ja svoju.- Znači, on je vozio mljekarska kola, je li? Smatram da su mljekari najmiliji ljudi na svijetu. Moj je vrlo umiljat.- Elaine, da ovo nisi nikome ponovila ... Prema tebi gajim najpotpunije povjerenje.- To je vrlo milo od tebe, George. Zar nije začuđujuće kako su žene svakim danom sve sličnije gospođi Castle? Samo se ogledaj po ovoj prostoriji.- Ona je bila kao divlja ruža, Elaine, svježa i ružičasta i puna irskog žara, a sada je debeljkasta ženica poslovna izgleda.- A ti si isto onako bodar kao što si prije bio. Takav je život.- Sumnjam u to... Ne znaš kako je sve bilo prazno i šuplje prije nego što sam tebe upoznao. Jedino što Cecilv i ja možemo učiniti jest da jedno drugome zagorčujemo život.- Gdje je ona sada?- Ona je u Bar Harbouru ... Imao sam sreće i svakojakih uspjeha dok sam još bio mlad ... Još nemam četrdeset godina.185- Mogu zamisliti da je to čarobno. Jamačno te pravo veseli, inače ne bi postizavao tolike uspjehe na tom polju.- Oh, uspjeh... uspjeh... što to znači?- Voljela bih malo uspjeha.- Ali, drago moje dijete, ti ga imaš.- Oh, ne ono što zamišljam.- Ali to više uopće nije zabavno. Ja samo sjedim u kancelariji i prepuštam mladićima da rade. Već je zacrtana cijela moja budućnost. Pa da, mogao bih postati dostojanstven i pompozan i tjerati privatne poroke... ali nisam na to spao.- Zašto se ne baviš politikom?- Zašto da odem u VVashington u onu prljavu žabokrečinu, kada se nalazim točno na mjestu gdje izdaju naredbe? Najveći je užas u tome što nam, kada nam New York dogusti, ne preostaje više nikakvo drugo mjesto. Ovo je vrhunac svijeta. Jedino što možemo činiti jest da se okrećemo i okrećemo u vjeveričjem kavezu.Ellen je promatrala ljude u laganoj ljetnoj odjeći koji su plesali na ulaštenoj četvorini u središtu; za stolom na suprotnoj strani dvorane spazi ovalno ružičasto-bijelo lice Tonyja Hunte-ra. Oglethorpe nije bio s njim. Stanov prijatelj Herf sjedio je okrenuvši joj leda. Gledala ga je kako se smije, njegovu čupavu crnokosu glavu malo nakrivo nasađenu na raskuštranu vratu. Preostalu dvojicu nije poznavala.- Koga gledaš?

- O, neke Jojoove prijatelje ... Kako li su, zaboga, dospjeli ovamo? Ovo mjesto ne nalazi se u djelokrugu te klape.- Uvijek je to tako kad pokušavam s nečim raščistiti - reče Baldvvin uz iskrivljen osmijeh.- A meni se čini da si cijeli svoj život radio točno ono što si želio.- Oh, Elaine, kad bi mi samo dopustila da radim ono što sada želim raditi. Želim da mi dopustiš da te usrećim. Tako si hrabra mala djevojka stoga što se probijaš sama, na ovakav način. Borati, tako si puna ljubavi i tajanstvenosti i sjaja ... - Zape u govoru, povuče dug gutljaj vina te proslijedi zarumenjena lica: - Osjećam se kao školarac ... Pravim od sebe budalu. Elaine, za te bih učinio sve na svijetu.- Pa, od tebe zahtijevam samo to da vratiš ovoga jastoga. Mislim da nije osobito dobar.- Ti vraga ... možda i nije ... Konobar, amo dođite!... Bio sam toliko uzbuđen da nisam ni znao da ga jedem.- Umjesto toga mi možeš naručiti pile u umaku od vrhnja.- Svakako, jadno dijete, zacijelo si gladna.186_ ... I mali kukuruz na klasu... Sada shvaćam zbog čega si tako dobar odvjetnik, George. Svaka porota bi odavno briznu-la u plač slušajući tako gorljivo zagovaranje.- A što je s tobom, Elaine?- George, molim te, ne pitaj me.Za stolom gdje je sjedio Jimmy Herf pio se viski sa sodom. Čovjek žute puti plave kose i tanka kriva nosa koji se isticao među djetinjim plavim očima, govorio je povjerljivim jednoličnim glasom:- Na časnu riječ, lijepo sam ih isprepadao. Policija je šašava, potpuno šašava, kad ovo vodi kao slučaj silovanja i samoubojstva. Onaj starac i njegova divna nevina kćerka bili su umoreni, sramotno umoreni. A znate li tko ih je ...? - Uperi u Tonvja Huntera debeljkast prst žut od nikotina.- Ne izigravaj mi suca treće instance, ja nemam pojma o tome - reče on i zastre oči dugačkim trepavicama.- »Crna ruka« ih je...- Ispričaj im ti, Bullock - reče Jimmy Herf smijući se. Bullock lupne pesnicom o stol tako da su zazvečali tanjurii čaše.- Canarsie je pun agenata »Crne ruke«, pun je anarhista i otmičara i nepoželjnih građana. Naša je dužnost da ih istjeramo iz njihovih jazbina te da osvetimo čast toga jadnog starca i njegove ljubljene kćerke. Osvetit ćemo čast jadnog starog majmunskog lica, kako mu je ime?- Mackintosh - reče Jimmy. A mještani su ga nazivali Djed Mraz. Naravno, svi se slažu u tome da je već godinama lud.- Mi se ne slažemo ni u čemu osim da je veličanstveno biti američkim građaninom... Ali, do vraga, kakva korist od toga kada onaj prokleti rat zauzima cijelu prvu stranicu? Kanio sam dobiti cijelu stranicu, a prostor su mi sveli na pola stupca. Nije li to nezapamćeno?- Možeš sročiti nešto u tom smislu da je on bio izgubljeni nasljednik austrijskog prijestolja te da je umoren iz političkih razloga.- Zamisao nije tako loša, Jimmy.- A ovo je tako grozna stvar - reče Tony Hunter.- Misliš da smo mi gomila bezdušnih grubijana, je li, Tony?- Ne, jednostavno ne shvaćam kakvo ljudi imaju zadovoljstvo da tako nešto pročitaju.- Oh, sve to spada u svakodnevni život - reče Jimmy. - Ja se ježim zbog mobilizacije vojska, zbog bombardiranja Beogra-187da, zbog zaposjednute Belgije... zbog svega toga. To jednostavno ne mogu zamisliti... Ubili su Jauresa.- Tko je on?- Francuski socijalist.- Ti vražji Francuzi tako su prokleto degenerirani da je jedino što mogu jest to da se biju u dvobojima i da spavaju s tuđim ženama. Kladim se da će Nijemci za dva tjedna biti u Parizu.- To ne može dugo potrajati - reče Framingham, visok dostojanstven muškarac nakostriješenih plavih brkova koji je sjedio pored Huntera.- Pa, volio bih dobiti posao ratnog dopisnika.- Čuj, Jimmy, poznaješ li onoga Francuza koji je ovdje bar-man?- Congo Jake? Kako ga ne bih poznavao?- Je li on dobar momak?- Divan je.- Idemo s njim razgovarati. Možda nam dade kakvu informaciju o ovdašnjem umorstvu. Bože, što bih se radovao kad bih mogao ovo povezati sa svjetskim ratom.

- Čvrsto sam uvjeren - započeo je Framingham - da će Britanci to na neki način srediti.Jimmy je slijedio Bullocka prema baru. Prolazeći dvoranom spazio je Ellen. Kosa joj je bila jako crvena u bljesku svjetiljke što je stajala pored nje. Baldvvin se preko stola naginjao prema njoj, vlažnih usana i blistavih očiju. Jimmvja obuzme osjećaj kao da mu je u grudima nešto blistavo prsnulo, poput popuštene opruge. Odjednom okrene glavu ustranu iz straha da ga ona ne vidi.Bullock se okrene i mune ga u rebra.- Čuj, Jimmy, tko su, do vraga, ona dva momka koja su s nama došla?- Ruthini prijatelji. Ne poznajem ih osobito dobro. Mislim da je Framingham arhitekt za unutrašnje uređenje.Za barom, ispod slike »Luzitanije«, stajaše tamnokos čovjek u bijelom ogrtaču napetom na širokim plećima gorile. Među jako dlakavim rukama trzao je mikser. Pred barom je stajao konobar s poslužavnikom punim čaša koktela. Koktel se zelenka-stobijel pjenio u njima.- Zdravo, Congo - reče Jimmy.- Ah, bonsoir monsieur 'Erf, ča biche?- Dosta dobro ... Čujte Congo, želim vas upoznati sa svojim prijateljem. Ovo je Grant Bullock iz Americana.- Jako dhago. Vi i gospodin 'Erf popijte nešto na moj račun, gospodine.188Konobar diže zveckav poslužavnik s čašama u visinu ramena i odnese ih na dlanu.- Vjerojatno će mi gin fizz pokvariti sav onaj viski što sam ga popio, ali popio bih jedan... Popijte i vi nešto s nama, Congo! - Bullock digne nogu na bakarnu šipku i gucne. - Baš me ranima - polako je izgovorio - šire li se kakve vijesti o onom umorstvu uz cestu.- Svatko ima svoju teohiju ...Jimmy zapazi lagano žmirkanje jednoga od Congovih duboko usađenih crnih očiju.- Stanujete li vi ovdje? - zapitao je da suzdrži cerek.- Ushed noći čujem ja, prolazi automobil, vhlo bhzo, s otvoreni ispušni ventil. Mislim, možda se s nečim sudahio, jeh je vhlo bhzo zaustavio i još bhže natrag odvezao, punim gasom.- Jeste li čuli pucanj?Congo tajanstveno zatrese glavom.- Ja čuo glasovi, vhlo bijesni glasovi.- Borati, ovim ću se izbliza pozabaviti - reče Bullock istru-sivši u sebe ostatak pića. - Vratimo se djevojkama.Ellen je motrila lice, nabrano poput oraha i ugasle bakalar-ske oči konobara koji je točio kavu. Baldwin se naslonio na stolicu i zurio u nju kroz trepavice. Govorio je tiho, jednolično:- Zar ne uviđaš da ću poludjeti ako te ne budem mogao imati? Ti si jedina stvar na svijetu koju sam ikada poželio.- George, ne želim da me nitko ima ... Zar ne možeš shvatiti da žena želi svoju slobodu? Budi drug u tom pogledu. Morat ću poći kući budeš li tako govorio.- Zašto se onda neprestano titraš sa mnom? Ne spadam ja u one muškarce s kojima se možeš poigravati kao s pastrvom. Ti to jako dobro znaš.Pogledala mu je ravno u lice, rastvorenim sivim očima; svjetlost je davala zlatan sjaj smeđim točkicama u njezinoj šare-nici.- Nije lako kad žena nikad ne može imati prijatelje. Pogledala je svoje prste na rubu stola. Njegove su oči bileuprte u bakarni bljesak duž njezinih trepavica. Odjednom je presjekao šutnju koja se među njima napinjala.- Na svaki način, zaplešimo.J'ai fait trois /bis le tour du monde Dans mes voyages,189pjevušio je Congo Jake dok je veliki blistavi mikser treperio među njegovim dlakavim rukama. Tijesni bar, sa zelenim tapetama na zidovima, nadimao se i izvijao od klokotavih glasova, spiralnih isparavanja pića, reskog zveketa leda i stakla, povremenim prodorom glazbe iz susjedne dvorane. Jimmy Herf stajaše sam u kutu pijuckajući gin fizz. Pored njega je Gus McNiel tapšao Bullocka po ramenima i tulio mu u uho:- Uh, ako ne zatvore burzu ... bože svemogući... prije nego što dođe do rasula, bit će prilike ... Pa, do vraga, nemojte to zaboraviti. Panika je pravo vrijeme da se čovjek bistre glave obogati.- Već je došlo do nekoliko velikih slomova a to je tek prvi dašak...- Prilika samo jedanput kuca na vrata mlada čovjeka... Slušajte me dobro, kad nastupi veliko rasulo jedne od onih meše-tarskih tvrtki, čestiti ljudi mogu se tome veseliti... Ali, valjda nećete staviti u novine sve što vam kazujem, je l da? Vi ste dobar momak ... Većina vas novinara stavljaju čovjeku u

usta ono što nije rekao. Vama novinarima ne može se vjerovati Ipak ću vam reći jednu stvar: lockout je divna stvar za građevinske poduzetnike. Ionako neće biti nikakve stambene izgradnje zato što je rat.- Rat neće potrajati više od dva tjedna, a bilo kako bilo, ne shvaćam kakve veze ima rat s nama- Djelovat će na uvjete širom svijeta ... Uvjete ... Zdravo, Joey, kog vraga želite?- Želim trenutak s vama nasamo razgovarati, gospodine. Imam nekih važnih novosti...Bar se postepeno praznio. Jimmy Herf još je stajao na kraju naslonjen o zid.- Vi nikad ne pijani, gospodine 'Erf. - Congo Jake sjedne iza bara da popije šalicu kave.- Draže mi je gledati druge ljude.- Vhlo dobno. Nema smisla pothošit mnogo novaca, a sut-ha da vas glava boli.- Barmanu ne dolikuje da tako govori.- Ja govohim što mislim.- Čujte, uvijek sam vas želio pitati... Nemate ništa protiv da mi to kažete? ... Kako ste dobili ime Congo Jake?Congo se nasmija duboko iz grla:- Ne znam ... Kad ja vhlo malen i prvi put pošao na mohe, oni mene zvati Congo jeh imam kovhčavu kosu i ja taman kao chnac. Onda, kad ja haditi u Amehika, na amehičkom bhodu i tako, jedan čovjek pita mene: Kako se osjećaš, Congo? A ja mu kažem: Jake ... Tako me zovu Congo Jake ...190- Nadimak i pol... slutio sam da ste plovili.- To je život težak... Ja vama kazati, gospodine 'Erf, nešto u meni ima smola. Phvo što se ja sjećam, na jednoj peniche, znate na što mislim... na kanalu, khupan čovjek, ne moj otac, mene mlati svaki dan. Onda ja pobjego i hadio na jedhenjacima tu i tamo po Bordeaimi, znate li to mjesto?- Bio sam tamo kad sam bio dijete, mislim...- Nahavno - ... Vi hazumijete stvahi, gospodine 'Erf. Ali čovjek kao što ste vi, dobah odgoj i sve ostalo, vi ne znate što je život. Kad sam imao sedamnaest godina, d oso sam u New Yohk... Nikakva kohist od toga. Na ništa nisam mislio nego na lumpovanje. Onda sam opet pošo na mohe i bio svugdje, do pakla i nathag. U Šangaju ja naučio spikat amehički i voditi bar. Vhatio se u Fhisco i oženio. Sad želim bit Amehikanac. Ali opet neshetan, znate. Phije nego se ja oženio, ona djevojka i ja živjeli zajedno godinu dana, slatko ko tohta, ali kad se vjenčali, ništa dobho. Ona mi se hugala i zvala me Frenchy, jer ja ne dobro spikat amehički, a onda ona ne micati se iz kuća a ja njoj kazao: Idi k vhagu. Neobična je stvah život čovjeka.J'ai jait trois fois le tour du monde Dans mes voyages...započne on svojim muklim baritonom.Jimmy osjeti nečiju ruku na ramenu. Okrenuo se.- A, Ellie, u čemu je stvar?- Ja sam s jednim luđakom. Morate mi pomoći da pobjegnem.- Evo, ovo je Congo Jake ... Morate ga upoznati, Ellie, on je divan čovjek... Ovo je une tres grande artiste, Congo.- Bi li dama popila mali anisette?- Popijte nešto s nama... Strašno je ovdje ugodno sada kad su svi otišli.- Ne, hvala, idem kući.- Pa ovo je najljepši dio večeri.- Onda, morat ćete snositi posljedice moga luđaka ... Čujte Herf, jeste li danas vidjeli Stana?- Ne, nisam ga vidio.- Nije došao onda kad sam ga očekivala.- O kad biste ga naveli da se kloni pića, Ellie. Zabrinjavam se za njega- Ja nisam njegova paziteljica.- Znam, ali znate na što mislim.191- Sto ovaj naš prijatelj misli o svom ovom ratnom naklapanju?- Ja ne poći... Hadni čovjek nema domovina. Ja ću postati amehički ghađanin... Nekoć sam bio u mohnahica, ali... -Pljusne rukom po podlaktici na kojoj smjesta iskoči mišić, a u ždrijelu mu zatutnji potmuo smijeh... - Dvadest i thi. Moi je suis anarchiste vous comprenez monsieur.- Pa onda ne možete biti američki građanin. Congo slegne ramenima.- O, što mi je drag, divan je - šapnula je Ellen Jimmvju na uho.- Znate zašto oni vode ovaj hat... Tako da hadni ljudi u cijelom svijetu ne učiniti velika hevolucija ... Pheviše će biti zauzeti hatovanjem. Tako Guillaume i Viviani i l'Empereur d'Autri-che i Krupp i Rothschild i Morgan, oni govohe, neka bude hat... Znate što će oni kao phvo učiniti? Ubili su Jauresa jeh je bio socijalist. Socijalisti su izdajnici Intehnacionale, ali ipak...- Ali kako mogu ljude prisiliti da se bore ako se ljudi ne žele boriti?

- U Evhopi su već tisućama godina ljudi hobovi. Nije kao ovdje ... Ali ja sam vidio hat. Vhlo smiješno. Hadio sam u bahu u Poht Ahthuhu, tad sam još bio mladić. Bilo je vhlo smiješno.- Uh, kad bih mogao dobiti posao kao ratni dopisnika.- A ja bih mogla otići kao sestra Crvenog križa.- Dopisnik vhlo dobha stvah... Uvijek pijan u amehičkom bahu, vhlo daleko od bojnog polja.Nasmiju se.- Ali nismo li mi poprilično daleko od bojnog polja, Herf?- U redu, idemo plesati. Morate mi oprostiti budem li jako slabo plesao.- Lupnut ću vas nogom ako nešto pogriješite.Njegova je ruka bila kao gips kad ju je obavio oko nje da pleše s njom. Visoki pepelni zidovi slome se u njemu i stropo-štaju. Na mirisu njezine kose vinuo se u zrak poput balona napunjena vrućim zrakom.- Stanite na prste i krećite se u taktu glazbe... Krećite se u ravnim crtama, to vam je sva mudrost.Njezin glas zareže mu meso poput sitne savitljive oštre pile za kovinu. Gurkaju se laktovi, ukočena lica, izbuljene oči, debeli muškarci i tanke žene, tanke žene i debeli muškarci okretahu se nabijeni oko njih. Mrvio je gips nečim što je bolno praštalo u njegovim grudima, ona je bila složen stroj od pilinih zubaca, od čelika, bijeloblistava, plavoblistava, bakrenoblistava u njegovu naručju. Kad su se zaustavili, njezine grudi i bok i bedro, nađu192se uza nj. Odjednom je bio pun krvi, pušio se od znoja kao odbjegli konj. Kroz otvorena vrata povjetarac je rastjerivao duhanski dim i zgusnuti ružičasti zrak u restoranu.- Herf, želim poći da vidim kućicu u kojoj se odigralo umorstvo, molim vas, odvedite me.- Kao da nisam vidio dovoljno iksova koji označuju mjesto na kojemu je počinjen zločin.U predvorju pred njih stupi George Baldwin. Bio je blijed kao kreda, crna mu se kravata nakrivila, nosnice na tanku nosu su se raširile, prekrivene crvenim^ žilicama.- Zdravo, George.Glas mu je kriještao resko poput klaksona.- Elaine, tebe tražim. Moram s tobom razgovarati... Možda misliš da se šalim. Nikad se ne šalim.- Herf, oprostite na trenutak... No, u čemu je stvar, Geor-ge?- Vrati se za stol.- George, ni ja se nisam šalila... Herf, imate li nešto protiv toga da mi pozovete taksi?Baldvvin je pograbi za ručni zglob.- Predugo se poigravaš sa mnom, čuješ li me? Jednog će dana neki čovjek izvaditi revolver pa će te ustrijeliti. Misliš da se sa mnom možeš titrati kao sa svim ostalim malim plačljivim budalama... Nisi ništa bolja od obične prostitutke.- Herf, rekla sam vam da mi pozovete taksi. Jimmy se ugrize za usnu i izađe kroz prednja vrata.- Elaine, što ćeš učiniti?- George, ne dopuštam da mi itko zapovijeda.Nešto nikleno bljesne u Baldvvinovoj ruci. Gus McNiel pristupi i krupnom crvenom rukom zgrabi ga za ručni zglob.- Dajte mi to, George... Za ime božje, čovječe, saberite se. Gurne revolver u džep. Baldvvin otetura do zida pred sobom. Krvario mu je kažiprst desne ruke.- Ovdje je taksi - reče Herf gledajući čas jedno čas drugo čas treće napeto bijelo lice.- U redu, vi otpratite djevojku kući... Nikakvo zlo nije se dogodilo, tek mali živčani napadaj, jasno? Nema razloga za uzbunu - vikao je McNiel glasom čovjeka koji drži ulični govor na kutiji sapuna. Glavni konobar i garderobijerka nelagodno su se gledali. - Ništa se nije dogodilo... Gospodin je malo uzrujan... premorenost, razumijete - McNiel snizi glas do smirujućeg šapata. - Ne mislimo više na to.Dok su ulazili u taksi, Ellen odjednom reče tankim dječjim glasićem:- Zaboravila sam da smo kanili pogledati kućicu u kojoj se odigralo umorstvo... Neka nas taksist pričeka. Htjela bih na trenutak šetati na svježem zraku.Mirisalo je po slanim močvarama. Noć bijaše ispunjena mramorom oblaka i mjesečine. U jarcima su se žabe glasale poput praporaca na saonicama.- Je li daleko? - zapita ona.- Ne, odmah dolje iza ugla.Noge su im škripale po šljunku, a onda su blago strugale po kamenu tucaniku. Zaslijepe ih farovi, zastanu da puste kola neka odbruje; ispušni plinovi ispune im nosnice i ponovno se rasplinu u mirisu slanih močvara.Bila je to trošna siva kuća s malim trijemom što je gledao prema cesti, zaštićen slomljenom rešetkom. Otraga ju je zasje-njivao veliki rogač. Policajac je hodao tamo-amo pred kućom, potiho zviždućući. Na trenutak se iza oblaka pomoli pjegav ulomak Mjeseca, komadić razbijena stakla u razjapljenu prozoru

pretvori u staniol, istakne malo zaobljeno lišće rogača pa se poput izgubljenog novčića od deset centi skotrlja kroz pukotinu u oblacima.Ni jedno ni drugo ništa nisu govorili. Vrate se prema gostionici uz glavnu cestu.- Na časnu riječ, Herf, niste vidjeli Stana?- Ne, nemam pojma gdje bi se mogao kriti.- Ako ga vidite, recite mu da želim da mi smjesta telefonira... Herf, kako su se zvale one žene koje su pratile vojske u doba francuske revolucije?- Da razmislim. Nisu li to bile cantonnieres?- Tako nekako ... Voljela bih to učiniti.Električni tramvaj zazviždi u daljini desno od njih, dokotrlja se sve bliže i zamre u plačljivoj daljini.Cijedeći se od tanga gostionica uz glavnu cestu rastapala se ružičasta poput grumena sladoleda. Jirnmy ju je pratio u taksi.- Ne, želim biti sama, Herf.- Ali bilo bi mi vrlo drago da vas otpratim kući... Ne želim vas pustiti da sami odete.- Molim vas, to od vas tražim kao prijateljica.Nisu se rukovali. Taksi mu sukne u lice prašinu i zapuh sa-gorjela benzina. Stajao je na stepenicama, ne želeći se vratiti natrag u buku i u dim.Nellie McNiel sjedila je sama za stolom. Pred njom se nalazila stolica odmaknuta od stola, a na naslonu ubrus. Tu je prije sjedio njezin muž. Buljila je ravno preda se; plesači su joj poput194sjena prolazili pred očima. Na drugom kraju sobe vidjela je Georgea Baldvvina, blijedog i mršavog, kako polagano, poput bolesnika, ide za svoj stol. Stajao je pokraj stola brižljivo pregledavajući račun, platio i stajao rastreseno se ogledavajući po sobi. Sad na će je pogledati. Konobar na poslužavniku donese kusur i duboko se pokloni. Baldwin crnim pogledom prijeđe po licima plesača, ukosi ramena i iziđe. Sjetivši se nesnosne slatkoće kineskih ljiljana osjetila je kako joj se oči ispunjavaju suzama. Iz srebrene rupičaste torbice izvadila je knjižicu za sastanke i žurno je prelistavala, šarajući srebrnom olovkom kvačice za umetanje. Nakon kratkog vremena digla je pogled, umorna put njezina lica prkosno se namreškala, i pozvala je konobara:- Molim vas, biste li rekli gospodinu McNielu da gospođa McNiel želi s njim razgovarati? On je u baru.- Sarajevo, Sarajevo; to je mjesto uzdrmalo telegrafske žice - vikao je Bullock frizu lica i čaša duž bara.- Slušaj, kolega - povjerljivo će Joe O'Keefe, ali nije se obraćao nikom posebice - momak koji radi u telegrafskom uredu rekao mi je da je na pučini ispred St. Johna, Nevvfoundland, bila velika pomorska bitka te da su Britanci potopili njemačku flotu od četrdeset bojnih brodova.- Bogati, pa to će odmah okončati rat.- Pa oni još nisu objavili rat.- Kako znaš? Žice su toliko zakrčene da se nijedna vijest ne može probiti.- Jeste li vidjeli da je u Wall Streetu došlo do još četiri sloma?- Kažu mi da je žitna burza u Chicagu pošašavila.- Morali bi pozatvarati sve burze dok ovo ne prohuji.- Pa, možda će Engleska, kad joj Nijemci napraše guzicu, dati Irskoj slobodu.- Ali, oni su... Sutra burza neće biti otvorena.- Ako čovjek ima glavnice da je uloži i ako može zadržati hladnu glavu, ovo bi bilo pravo vrijeme da dobro zaradi.- Dakle, Bullock, stari moj, ja idem kući - reče Jimmy. -Ovo je moja noć za odmor i trebao bih ga potražiti.Bullock namigne jednim okom i pijano mahne rukom. Glasovi u Jimmvjevim ušima udarahu uz elastičnu tutnjavu: blizu, daleko, blizu, daleko. Umire kao pas, stupaj naprijed, reče on. Potrošio je sav novac, ostalo mu je samo četvrt dolara. Strijeljan u praskozorje. Objava rata. Početak neprijateljstava. A oni ga ostaviše samog u njegovoj slavi. Leipzig, the Wilderness, Waterloo gdje stajahu zaraćeni seljaci i pucahu, unaokolo se čuo pucanj ... Ne mogu poći taksijem, ionako želim pješke poći. Ulti-195matum. Vojnički vlakovi idu u klaonice s pjesmom, sa cvijećem iza uha. Neka se stidi lažni Etrušćanin koji se zadržava kod kuće kada...Dok je pošljunčanim odvojkom išao prema cesti, jedna miška zakači njegovu.- Imate li nešto protiv ako pođem s vama? Ne želim ovdje ostati.- Naravno, dođite sa mnom, Tony, pješačit ću.Herf je hodao dugim koracima i gledao ravno preda se. Oblaci su zamračili nebo na kojemu je ostala slabačka mlječnost mjesečine. Lijevo i desno, izvan Ijubičastosivih stožaca rijetkih lučnih svjetiljki,

škrta svjetla su probadala crninu, ispred njega se uzdizalo blještavilo ulica, poput zamagljenih žutih i crvenkastih hridina.- Ne volite me, je l da? - zapita Tony Hunter zasoptalo, poslije nekoliko minuta.Herf uspori hod:- Pa, ne poznajem vas baš dobro. Djelujete mi kao vrlo prijatna osoba...- Ne lažite; nema potrebe da lažete... Mislim da ću se večeras ubiti.- Zaboga! Ne činite toga... U čemu je stvar?- Nemate prava da mi kažete da se ne ubijem. Ništa ne znate o meni. Da sam žena, ne biste bili tako ravnodušni.- Bilo kako bilo, što vas muči?- Poludjet ću, to je sve, sve je tako grozno. Kada sam vas prvi put sreo jedne večeri kod Ruth, pomislio sam da ćemo postati prijatelji, Herf. Djelovali ste mi tako sućutni i puni razumijevanja ... Mislio sam da ste poput mene, ali sada postajete tako bezosjećajni.- Mislim da je to utjecaj Timesa... Uskoro će mi otkazati, budite bez brige.- Dozlogrdilo mi je siromaštvo; želim postići uspjeh.- Pa, još ste vi mladi; vjerojatno ste mlađi od mene. Tony ne odgovori.Šetali su širokom avenijom između dva reda zamračenih drvenjara. Dugi žuti tramvaj uz štropot prošišta kraj njih.- Gle, jamačno smo u Flatbushu.- Herf, nekoć sam mislio da ste vi kao ja, ali sada vas ne viđam osim s nekim ženama.- Što imate u vidu?- Nikad to nisam rekao nikome na svijetu ... Bože, ako ikome kažete ... Kad sam bio dijete, imao sam silan spolni nagon, kad sam imao jedno deset ili jedanaest ili trinaest godina. - Je-196cao je. Dok su prolazili pod lučnom svjetiljkom, Jimmy zapazi siai suza na njegovim obrazima. - Ne bih vam ovo rekao da nisam pijan.- Ali, takve su se stvari gotovo svima nama događale kad smo bili djeca... Ne biste se trebali zbog toga brinuti.- Ali ja sam sada takav, to je tako grozno. Ne mogu voljeti žene. Pokušavao sam i pokušavao... Znate, uhvatili su me na djelu. Toliko sam se postidio da tjednima nisam htio ići u školu. Moja je majka plakala i plakala. Tako sam posramljen. Tako se bojim da će ljudi za ovo doznati. Uvijek se borim da to prikri-jem, da sakrijem svoje osjećaje.- No, sve to može biti umišljeno. Možda se možete izliječiti. Pođite psihoanalitičaru.- Ni s kim ne mogu razgovarati. Večeras samo stoga što sam pijan. Pokušao sam potražiti tu riječ u enciklopediji... Ne nalazi se ni u rječniku. -t Zastao je i naslonio se na uličnu ban-deru zarinuvši lice u ruke. - Ne nalazi se ni u rječniku.Jimmy Herf ga potapša po ramenima.- Trgnite se, za ime Boga. Ima mnogo ljudi u istom položaju. Kazalište je puno takvih.- Sve ih mrzim... Ne zaljubljujem se u takve ljude. Mrzim sebe. Mislim da ćete me poslije ovoga večeras, zamrziti.- Kakva glupost. Nije to moja stvar.- Sad znate zašto se želim ubiti... Oh, to nije pošteno, Herf, nije to pošteno... U životu nisam imao sreće. Počeo sam zarađivati za život čim sam završio srednju školu. Radio sam kao trčkaralo u odmaralištima. Majka mi je živjela u Lakewoodu i slao sam joj sve što bih zaradio. Tako sam naporno radio da postignem ovo što jesam. Kad bi se za ovo doznalo, kad bi nastao skandal i kad bi sve ovo izbilo na vidjelo, bio bih upropašten.- Ali to svi govore za svakog mladog glumca a nikoga zbog toga ne boli glava.- Kad god ne uspijem dobiti ulogu, mislim da je to uslijed toga. Mrzim i prezirem sve muškarce tog soja... Ne želim igrati samo uloge mladića. Želim glumiti. Oh, ,ovo je pakao... Ovo je pakao.- Ali sada imate probe, zar ne?- Šašava predstava koja se nikada neće maknuti dalje odbtamforda. No, kada čujete da sam to učinio, nećete se iznenaditi.- Da ste učinili što?- Da sam se ubio.197Šutke su hodali. Počelo je kišiti. Niz ulicu bi, iza niskih ze-lenocrnih kuća nalik na kutije cipela, povremeno bljesnula ružičasta munja. Vlažan prašnjav zadah uzdizao se od asfalta po kojemu su pljuštale velike kapi kiše.- Zacijelo je negdje u blizini stanica podzemne željeznice... Nije li to ono plavo svjetlo? Požurimo ili ćemo pokisnuli.

- Oh, k vragu, Tony, posve mi je svejedno hoću li pokisnuli ili ne. - Jimmy skine svoj pusteni šešir i zanjiše ga u jednoj ruci. Svježe kapljice kiše padale su mu na čelo, a miris kiše, krovova i blata i asfalta istjerao mu je iz usta štrecav okus viskija i cigareta.- Bogme, to je grozno - odjednom je viknuo.- Što?- Svo ovo pritajivanje seksa. Nikada nisam shvatio svu veličinu te muke, sve do večeras. Bože, mora da vam je gadno... Pa, svima nam je gadno. U vašem je slučaju to samo pitanje sreće, paklenski zle sreće. Martin bi običavao reći: Sve \>i bilo mnogo bolje kad bi iznenada zazvonilo zvonce i kada bi svi rekli svima iskreno što su u tom pogledu činili, kako su živjeli, kako su voljeli. A prikrivanje stvari izaziva truljenje. Bože mili, to je grozno. Kao da i bez toga život nije dovoljno težak.- Pa, idem dolje na stanicu podzemne željeznice.- Morat ćete satima čekati vlak.- Što mogu? Umoran sam i ne želim pokisnuli.- Onda, laku noć.- Laku noć. Herf.Začu se duga tutnjava grmljavina. Počne silno pljuštiti. Jim-my nabije šešir na glavu i naglo digne okovratnik. Želio je trčati i iz sveg grla vikati: Kučkini sinovi. Munja zabljesne duž izbulje-nih redova obamrlih prozora. Kiša je šištala po pločnicima, po izlozima, po stepenicama od smeđeg pješčenjaka. Koljena mu bijahu mokra, polagan mlaz stane mu se cijediti niz leđa, ledeni slapovi tekli su mu s rukava na ručne zglobove, cijelo ga je tijelo svrbilo i probadalo. Nastavi hodati kroz Brooklyn. Opsjednutost svim krevetima u svim tijesnim spavaonicama, isprepletenim spavačima iskrivljenim i pridavljenim poput korijena biljaka lončanica. Opsjednutost nogu što škripe po stepenicama najamnih zgrada, ruku što pipkaju kvake vrata. Opsjednutost sljepoočnica koje lupaju i osamljenih tijela, ukočenih na posteljama.J'ai fait trois fois le tour du monde Vive le sang, vive le sang...198Moi monsieur je suis anarchiste ... / triput se okrene divniš brod, i okrene se triput... Prokletstvo, između toga i nov-i potone brod na dno mora... stalno tapkamo na mjestu.J'ai fait trois fois le tour du monde Dans mes voy... ages.Objava rata ... bubnjava bubnjeva ... stupaju vojnici engleske garde u crvenom, iza blještave palice tambur-majora u šeširu poput dugodlakog mufa, vrti se srebrna jabučica sijevajući g-rm, g-rm, g-rm ... u lice revolution mondiale. Početak neprijateljstava u dugoj paradi kroz prazne ulice šibane kišom. Posebno izdanje, posebno izdanje, posebno izdanje. Djed Mraz ustrijelio kćer koju je pokušao silovati. USMRTIO SE PUŠKOM ... stavio je pušku ispod brade i povukao oroz svojim velikim nožnim prstom. Zvijezde gledaju s neba na Frederickstovvn. Proleteri svih zemalja, ujedinite se. Vive le sang, vive le sang.- Bože, mokar li sam - naglas reče Jimmy Herf. Dokle mu je dopirao pogled prazna se ulica prostirala pod kišom među nizovima mrtvih prozora prošaranih tu i tamo ljubičastim kuglama lukovitih svjetiljki. Očajnički je išao naprijed.

199VI. PET PITANJA PROPISANIH ZAKONOMŽurno se razdvajaju u parovima. STAJANJE U KOLIMA STROGO ZABRANJENO. Škripi uzlazni lanac, zahvaća zupce; kola se uz trzaj uspinju nagibom, izvan zujavih svjetala, izvan zadaha svjetine i prženog kukuruza i kikirikija, uz trzaj i škripu uzdižu se kroz visoku noć rujanskih meteora.More, miris močvara, svjetlosti parobroda Iron koji se otiskuje od pristaništa. Kroz prostrani ljubičasti indigo žmirka svjetionik. Onda spuštanje. More bućka klok, klok, svjetlosti se uzdižu. Njezina kosa u njegovim ustima, njegova ruka na njezinim rebrima, bedra se uzajamno melju.Vjetar njihova pada istrgnuo im je vriskove, uz trzajeve tan-drču uvis kroz isprepletenu konstrukciju greda. Spuštanje. Uzdizanje. Uskipjela svjetla u sendviču tmine i mora. Spuštanje. OSTANITE NA SVOJIM SJEDIŠTIMA DO SLIJEDEĆE VOŽNJE.- Uđi, Joe, pogledat ću može li nam stara dama dati što za klopu.- Vrlo ljubazno od tebe ... ovoga ... nisam ... ovoga ... baš odjeven da se pokažem pred damom, znaš.- Oh, njoj će biti svejedno. To je samo moja majka; sjedni, dovest ću je.Harland sjedne na stolicu pored vrata u mračnoj kuhinji i stavi ruke na koljena. Sjedio je buljeći u svoje ruke; bile su crvene i zamrljane, i uzdrhtale, jezik mu bijaše poput ribeža za malajski oraščić uslijed jeftinog viskija što ga je posljednji tjedan dana pio, cijelo tijelo osjećao je umrtvljenim, i raskva-šenim i kiselkastim. Buljio je u svoje ruke.Joe O'Keefe vrati se u kuhinju.- Ona tamo leži. Kaže da ima juhe straga na peći... Izvoli. Ovo će od tebe učiniti čovjeka... Joe, morao si biti tamo gdje200

' noćas bio. Otišao sam u onu krčmu Seaside Inn prenijeti 'eru ^poruku od nekoga koji mu je javljao da će se burza zatvo-86 • Bila je to najvraškija stvar koju sam ikada vidio u životu. Onai čovo koji je glasovit odvjetnik u centru grada bio je u predvorju i zbog nečega digao dreku. Ti boga, djelovao je gadno. A onda je izvukao revolver i namjeravao ju je ustrijeliti ili tako nešto vraškoga, kadli se pojavi šef, posve hladan; kao i obično šepajući oslonjen na štap i oduzeo mu revolver i stavio ga u svoj džep prije nego što je itko mogao prokužiti što se dogodilo ... Taj čovo Baldvvin je njegov prijatelj, kopčaš? Bila je to najvraškija stvar koju sam ikada vidio. Onda se sav skršio kao...- Znaš što, mali - reče Joe Harland. - Svima se to dogodi, prije ili poslije ...- Hajde, dobro se najedi. Nisi dovoljno pojeo.- Ne mogu baš mnogo jesti.- Naravno da možeš... Čuj, Joe, što se to priča o ratu?- Mislim da je ovaj put ozbiljno ... Znao sam da nam se to sprema, još od događaja u Agadiru.- Uh, htio bih da netko Engleskoj ispraši tur kad ona nikako da Irskoj dade samoupravu.- Morat ćemo im mi pomoći... Na svaki način, sumnjam da bi to moglo dugo potrajati. Ljudi koji rukovode međunarodnim financijama neće to dopustiti. Na koncu konca, uzice vreće s novcem drži bankar.- Mi nećemo priskočiti u pomoć Engleskoj, ne gospodine, ne nakon njezinih postupaka u Irskoj i za vrijeme revolucije i za vrijeme građanskog rata ...- Joey, zamazala ti je oči ona povijest koju svake večeri čitaš u javnoj knjižnici.., Prati burzovne tečajeve dionica i budi stalno spreman za akciju i nemoj dopustiti da te zavaraju svim onim novinskim napisima o štrajkovima i pobunama i socijalizmu ... Htio bih vidjeti da uspijevaš, Joey... Pa, bit će bolje da odem.- Ne, ostani još malo, otvorit ćemo bocu rakije. Začuše teške koračaje u hodniku iza kuhinje.- Tko je?- Jesi l to ti, Joey? - Krupan dječak kučinaste kose širokih pleća i četvrtasta crvena lica i debele šije upao je u prostoriju.- Sto, do vraga misliš, tko je ovo?... Ovo je moj braco Mike.- No, pa što onda? - Mike stajaše klimajući bradom po plećima. Ramena su mu se nadimala prema niskom kuhinjskom stropu.201- Zar nije pravi kit? Čuj, Mike, Krista ti Boga, nisam li ti rekao da ne dolaziš kući kad si pijan? ... On bi mogao razrušiti cijelu kuću.- Moram katkad doći kući, zar ne? Otkad si postao politički agitator, progoniš me više nego stari. Sretan sam što neću još dugo ostati u ovom prokletom gradu. Ima ovdje posve dosta toga što čovjeka tjera da izludi. Ako se uspijem ukrcati na nekakav brodić koji ide na more prije nego Golden Gate, duše mi, to ću učiniti.- Do vraga, nemam ništa protiv toga da ovdje ostaneš. Samo mi se ne sviđa što cijelo vrijeme stvaraš gužvu, kopčaš?- Radit ću ono što mi se svidi, kužiš?- Gubi se odavde, Mike ... Vrati se kući kad budeš trijezan.- Htio bih vidjeti kako ćeš me izbaciti odavde, kužiš? Htio bih doživjeti da me izbaciš odavde.Harland je ustao.- Onda, ja idem - reče on. - Moram pogledati hoću li dobiti onaj posao.Mike se primicao po kuhinji stisnutih pesnica. Joeyu se ukoči čeljust; podiže stolicu.- Njome ću te okruniti.- O, svi sveci i mučenici, zar žena ne može imati mira u svojoj kući? - Niska sjedokosa žena utrči i vrišteći se ubaci među njih; imala je blistave crne oči, široko razmaknute na licu sme-žuranom kao lanjska jabuka; lomatala je po zraku rukama izobličenim od rada. - Začepite gubice, obojica, uvijek psujete i tucete se po kući kao da Bog ne postoji... Mike, idi gore i lezi u svoj krevet dok se ne otrijezniš.- Pa ja sam mu upravo to govorio - reče Joey. Okrenula se prema Harlandu, glas joj je bio poput škripekrede po školskoj ploči:- A vi se smjesta izgubite. Ne trpim nikakve pijane protuhe u svojoj kući. Gubite se odavde. Nije me briga tko vas je doveo.Harland pogleda Joeya kiselo se smijuckajući, slegne ramenima te iziđe.- Dvorkinja - progunđa on dok je ukočenim nogama teturao prašnjavom ulicom uz tamna pročelja kuća od opeka.Omarno poslijepodnevno sunce bijaše mu poput udarca u leđa. U ušima mu odjekuju glasovi služavki, dvorkinja, kuharica, stenodaktilografkinja, tajnica: Da, gospodine, gospodine Harland; Hvala vam, gospodine Harland. Oh, gospodine, velika vam hvala, gospodine, gospodine Harland, gospodine...202

Crveno titravo u njezinim vjeđama probudi je sunce, ona nonovno uranja u ljubičaste, vatom postavljene hodnike sna, opet se budi, okreće se, zijeva, privlači koljena do brade kako bi oko sebe tješnje pripila snenoslatku čahuru dudova svilca. Ulicom treska i tandrče kamion, sunce polaže vruće trake na njezina leđa. Očajnički zijeva i prevrće se i leži posve razbuđena, s rukama pod glavom, buljeći u strop. Iz velike daljine, preko ulica i kućnih zidova do nje dopire dugo jecanje parobrodske zviždaljke, poput mladica digitarija što se probijaju kroz pošljunča-nu stazu. Ellen sjeda i trese glavom da se otarasi muhe što joj zuji oko lica. Muha se ljeska i nestaje u sunčevoj svjetlosti, ali negdje u njoj ostaje peckava neobjašnjiva bol, nešto zaostalo od sinoćnjih gorkih misli. Ali sretna je i posve razbuđena i rano je. Ustaje i u noćnoj košulji tumara po sobi.Tamo gdje sunce tuče u tvrdo drvo, pod je vruć ispod njezinih tabana. Na prozorskom pragu cvrkuću vrapci. Odozgo dopire brečanje šivaćeg stroja. Kada izlazi iz kupaonice, tijelo joj je glatko isklesano i napeto; trlja se ručnikom, raspoređujući sate dugog dana koji je pred njom; šetat će ulicama u centru grada prekrivenim smećem, sve do onog pristaništa na East Riveru gdje slažu velike grede mahagonija, doručkovat će posve sama u Lafayetteu, kavu i zemičke i slatki maslac, rano će poći u kupovinu kod Lorda and Taylora, prije nego što tamo bude zagušljivo a prodavačice iznemogle, ručat će s ... Tada bol koja ju je cijele noći peckala, nadire i praska.- Stane, Stane, tako ti Boga - glasno kaže. Sjedi pred ogledalom zureći u crnilo svojih proširenih zjenica.Žurno se oblači i izlazi, prolazi Petom Avenijom pa na istok po Osmoj ulici, ne gledajući desno ni lijevo. Sunce je već vrelo, škriljastosivo kipi po pločnicima, na staklima izloga, na emajliranim znakovima prošaranim prašinom. Lica muškaraca i žena što kraj nje prolaze smežurana su i siva kao jastuci na kojima se previše spavalo. Prešavši Lafayette Street koja tutnji od kamiona i dostavnih vozila, u ustima osjeti okus prašine, čestice pijeska škripe joj među zubima. A dalje, istočno, sustiže kolica koja ljudi guraju; ljudi brišu mramorne tezge za bezalkoholna pića, orgulje ispunjavaju ulicu blistavim skakutavim smotkovima Plavog Dunava, od štanda za ukiseljeno povrće širi se trpak zadah. Na Tompkins Squareu vrištava se djeca vrpolje po vlažnom asfaltu. Podno njezinih nogu meškolji se hrpa malih dječaraca, prljave razderane košulje, zamazana usta, mlate se, grizu, grebu; od njih dopire pljesniv zadah kao po pokvarenom kruhu. Odjednom Ellen osjeća kako joj klecaju koljena. Okreće se i vraća se onamo odakle je došla.203Sunce je teško, poput njegove ruke preko njezinih leđa, miluje je po nagoj podlaktici kao što je miluju njegovi prsti, to je njegov dah na njezinu obrazu.- Ništa doli pet pitanja propisanih zakonom - veli Ellen muškarcu snažnih kostiju i obješenih očiju kao ostriga, u čiji dug plastron košulje govori.- I tako, presuda je donesena? - svečano je zapitao.- Naravno i to bez osporavanja...- Pa, kao starom obiteljskom prijatelju obiju stranaka vrlo mi je žao što to čujem.- Slušaj, Dick, ja časna riječ, vrlo volim Jojoa. Njemu mnogo dugujem ... U mnogo čemu je on vrlo draga osoba, ali ovo je bilo neophodno.- Misliš reći da imaš drugoga?Diže na njega blistav pogled i napola kimne glavom.- Oh, ali razvod je vrlo ozbiljan korak, draga moja damo.- Oh, pa i nije tako ozbiljan.Vidješe kako im prilazi Harry Goldvveiser kroz veliku dvoranu obloženu orahovinom. Odjednom je povisila glas:- Kažu da će ova bitka na Marni okončati rat.Harry Goldvveiser uze njezinu ruku među svoje dvije ruke mesnatih dlanova te se preko nje nakloni.- Vrlo milo od tebe, Elaine, što si došla da spriječiš dva neženje srednje dobi da jedan drugome smrtno dosađuju sredinom ljeta. Zdravo, Snovv, stari moj, kako si?- Da, kako to da imamo zadovoljstvo da te još ovdje nađemo?- Oh, zadržale su me raznorazne stvari... U svakom slučaju, mrzim ljetovališta.- Ionako nigdje nije ljepše nego na Long Beachu... I taj Bar Harbor, ne bih pošao u Bar Harbor za milijun dolara... za pravi pravcati milijun.Gospodin Snovv osorno frkne nosom.- Čini mi se da sam čuo da si se tamo počeo baviti trgovinom nekretninama, Goldvveiser.- Kupio sam kućicu, to je sve. Čudnovato je da čovjek ne može kupiti ni kućicu a da za to ne dozna svaki kolporter na Times Squareu. Uđimo pa jedimo; moja će sestra odmah doći.Debeljkasta žena u haljini ukrašenoj šljokicama ušla je kad su već sjedili za stolom u blagovaonici po kojoj bijaše povješano jelenje rogovlje; imala je kokošja prsa i blijedu kožu.- Oh, gospođice Oglethorpe, tako se veselim što vas vidim - zakriješti ona sitnim glasićem kao u papigice. - Često sam vas

204eledala i smatrala vas predivnom... Dala sam sve od sebe da nagovorim Harrvja da vas dovede k meni.- Ovo je moja sestra Rachel - reče Goldvveiser Elleni. Uopće nije ustao. - Ona mi vodi domaćinstvo.- Htio bih da mi pomogneš, Snovv, da nagovorim gospođicu Oglethorpe da prihvati onu ulogu u »Djevojci sa cinijama« ... Na časnu riječ, pisana je upravo za tebe.- Ali to je tako malena uloga...- Istina, to nije glavna uloga, ali s obzirom na tvoj ugled raznovrsne i izvrsne umjetnice, to je najbolje što imamo u komadu.- Hoćete li još malo ribe, gospođice Oglethorpe? - zapijuče gospođica Goldvveiser.Gospodin Snovv frkne kroz nos.- Nema više velikih glumaca: Booth, Jefferson, Man-sfield... svih njih više nema. Sad se sve svodi na reklamu: glumce i glumice izbacuju na tržište kao patentirane lijekove. Nije li istina, Elaine? ... Reklama, reklama.- Ali reklama ne stvara uspjeh ... Kad bi ga reklama mogla stvoriti, svaki bi producent u Nevv York bio milijuner - ubaci Goldvveiser. - Tajanstvena i okultna snaga koja ščepa svjetine na ulici i tjera ih da navrate baš u određeno kazalište, ona izaziva porast prihoda na određenoj blagajni, razumijete li me? To ne može učiniti reklama, to ne može učiniti dobra kritika, možda je to genijalnost, možda je to sreća, ali ako možete publici pružiti ono što ona želi u to doba i na tome mjestu, postigli ste uspjeh. A to nam je Elaine pružila u ovoj posljednjoj predstavi... Uspostavila je vezu s gledaocima. Mogao je to biti najbolji komad na svijetu i mogli su u njemu glumiti najbolji glumci na svijetu pa da opet bude potpun neuspjeh... A ja ne znam kako se to radi, nitko ne zna kako se to radi... Jedne večeri legnemo u krevet i glava nam je puna papira, a slijedećeg se jutra budimo s vrištavim uspjehom. To producent ne može nimalo više nadzirati nego što meteorolog može nadzirati vrijeme. Zar ne govorim istinu?- Ah, ukus nevvvorške publike tužno se izrodio od starih dana VVallacka.- Pa bilo je nekoliko divnih komada - cvrkutala je gospođica Goldvveiser.Cijeli dan ljubav bijaše kovrčava u uvojcima... tamnim uvojcima... slomljen u tamnom čeličnom svjetlu ... baca sa zamahom ... visoko o, Bože, visoko u blještavilo... Viljuškom je rezala po kovrčavom bijelom srcu salate loćike. Izgovarala je rijeci dok su se posve druge riječi zbrkano prelijevale u njezinoj205nutrini, poput prekinute ogrlice perlica. Sjedila je i gledala sliku dviju žena i dvojice muškaraca kako jedu za stolom u visokoj drvom obloženoj prostoriji ispod uzdrhtala kristalnog svijećnjaka. Digne pogled s tanjura i ustanovi da su ptičje očice gospođice Goldvveiser ljubazno ispitivački netremice uperene u njezino lice.- Oh, da, New York je uistinu ugodniji sredinom ljeta nego u bilo koje drugo doba; manje ima žurbe i gužve.- O, da, to je živa istina, gospođice Goldvveiser - Ellen odjednom zabljesne oko stola svojim osmijehom ... Cijeli dan ljubav bijaše kovrčava u uvojcima njegova visokog uskog čela. Blještala je u njegovim očima tamno čeličnim svjetlom ...U taksiju su se Goldvveiserova široka kratka koljena priti-skala uz njezina; njegove oči bjehu pune kriomične paukovske radinosti koja je oko njezina lica i vrata tkala toplu slatku zagušljivu mrežu. Gospođica Goldvveiser debeljkasto se opustila u sjedište pokraj nje. Dick Snovv je u ustima držao nezapaljenu cigaru i vrtio je jezikom. Ellen se pokuša točno sjetiti kako Stan izgleda, njegove napete vitkosti skakača s motkom; nije se mogla sjetiti njegova cijelog lica, vidjela je njegove oči, usne, jedno uho.Times Square bio je pun razigrane šarene rasvjete, ukršte-nih valova blještavila. Liftom se popnu u Astor. Ellen je slijedila gospođicu Goldvveiser po vrtu na krovu među stolovima. Muškarci i žene u večernjoj odjeći, u ljetnim muslinima i laganim odijelima okretahu se i gledahu za njom, pogledi su se hvatali za nju dok je prolazila poput ljepljivih vitica vinove loze. Orkestar je svirao In My Harem. Smjestiše se za stol. *T- Da plešemo? - zapita Goldvveiser.Nasmiješila mu se u lice iskrivljenim slomljenim osmijehom dok mu je dopuštala da stavi ruke oko njezinih leđa. Njegovo veliko uho sa dostojanstvenim osamljenim dlakama bilo joj je u razini očiju.- Elaine - dahtao joj je u uho - časna riječ, mislio sam da sam pametan. - Hvatao je dah ... - Ali nisam ... Zavrtjela si mi glavu, djevojčice, i to mi je mrsko priznati... Zašto me ne možeš malko voljeti? Htio bih ... da se vjenčamo čim dobiješ razvod ... Ne bi li mogla s vremena na vrijeme biti ljubazna prema meni? ... Sve bih za te učinio, ti to znaš ... U Nevv Vorku postoje mnoge stvari koje bih mogao za tebe učiniti... - Glazba prestane. Stajahu odvojeni pod palmom. - Elaine, dođi u moj ured pa potpiši onaj ugovor. Nagovorio sam Ferrarija da pričeka ... Možemo se vratiti do petnaest minuta.206- Moram o tome promisliti... Nikada ništa ne radim a da to ne prespavam.

- Bogamu, ti možeš čovjeka dovesti do ludila. Odjednom se u potpunosti sjetila Stanova lica, stajao jepred njom, leptir kravata nakrivila se na njegovoj mekanoj košulji, imao je raščupanu kosu, opet je pio.- Oh, Ellie, tako sam sretan što te vidim ...- Ovo je gospodin Emery, gospodine Goldvveiser ...- Bio sam na najizvanrednijem, na najspektakularnijem putovanju časna riječ, morala si doći i ti... Pošli smo u Montreal i Ouebec i vratili se preko slapova Nijagare i ni na trenutak nismo bili trijezni, sve od onda kad smo ostavili mali stari Nevv York pa dok nas nisu na Boston Post Road uhapsili zbog prebrze vožnje, je li, Pearline? - Ellen je buljila u ženu koja je klimavo stajala iza Stana naturivši cvjetičast slamnati šeširić preko dva oka plava kao razvodnjeno mlijeko. - Ellie, ovo je Pearline... Zar to nije lijepo ime? Gotovo sam pukao od smijeha kad mi je rekla svoje ime... Ali još ne znaš glavni vic... Na slapovima Nijagare toliko smo se nakresali da smo, kad smo došli k sebi, ustanovili da smo se vjenčali... A na vjenčanici imamo po-točnice...Ellen nije mogla vidjeti njegovo lice. Orkestar, kriještanje glasova, zveket tanjura izvijali su se oko nje spiralasto, sve glasnije i glasnije ...A gospe u haremuTočno su znale kako da ih noseNa Orijentu u Bagdadu, davno, davno...- Laku noć, Stane. - Glas joj je hrskao u ustima poput pijeska, vrlo je jasno čula te riječi kad ih je izgovorila.- Oh, Ellie, htio bih da dođeš s nama u lumpanje...- Hvala... hvala.Ponovno je zaplesala s Harrvjem Goldvveiserom. Vrt na krovu okretao se brzo, a zatim sporije. Buka je bolno jenjavala.- Oprosti na trenutak, Harry - reče ona. - Vratit ću se za stol.U zahodu se oprezno spustila na sofu od pliša. Pogledala je svoje lice u okruglom ogledalu pudrijere. Njezine zjenice širile su se iz crnih zjenica, zamagljeno, dok sve ne postade crno.Jimmyju Herfu bijahu noge umorne; pješačio je cijelo po-% Sj?dne na kluPu Pokraj Akvarijuma i gledaše preko . Svjež rujanski vjetar pridavao je čelični sjaj namreškanim207valićima u luci i sivoplavom začađenom nebu. Velik bijeli parobrod žuta dimnjaka prolazio je pred Kipom Slobode. Dim iz tegljača na pramčanom boku sukljao je, oštro, valovito izrezuc-kan kao papir. Usprkos nabijenim pristanišnim zgradama vrh Manhattana činio mu se poput pramca barke što se polagano i ujednačeno provlačio lukom. Galebi su kružili i kriještali. Trgne se i ustane.- Oh, do vraga, moram nešto učiniti.Na trenutak je stajao napetih mišića održavajući ravnotežu na prednjem dijelu stopala. Odrpanac koji je gledao fotografije u nedjeljnim novinama imao je lice koje je Jimmy već negdje vidio.- Zdravo - neodređeno će on.- Odmah sam znao tko si - reče čovjek ne pružajući ruku. - Ti si sin Lily Herf... Mislio sam da nećeš sa mnom razgovarati ... Pa i nema razloga da govoriš sa mnom.- Oh, pa da, vi ste vjerojatno rođak Joe Harland ... Jako mi je drago što vas vidim... Često sam o vama razmišljao.- A što si razmišljao?- Oh, pojma nemam... čudno je to, o rođacima nikad ne mislimo kao o ljudima koji su kao mi, je li? - Herf ponovno sjedne na klupu. - Hoćete li cigaretu? Najobičnija »Camel«.- Pa, ne bi bilo zgorega ... Čim se baviš, Jimmy? Nemaš ništa protiv toga da te tako zovem, je li?Jimmy Herf zapali šibicu; ugasi mu se, zapali novu pa pripali Harlandu.- Ovo je prvi duhan što ga pušim u tjedan dana... Hvala. Jimmy baci pogled na čovjeka pored sebe. Duga ulupina nanjegovu sivom obrazu stvarala je slovo »V« s dubokom borom što. se protezala iz krajička njegovih usta.- Misliš da sam poprilična podrtina, je li? - ispljune Harland. - Žao ti je što si sjeo, je li? Žao ti je što si imao majku koja te odgojila kao džentlemena a ne kao propalicu kakav je ostatak njih...- Pa, zaposlen sam u Timesu kao reporter... vraški truli posao i dozlogrdio mi je - reče Jimmy otežući riječi.- Ne govori tako, Jimmy, premlad si... Takvim držanjem nikada nećeš ništa postići.- Pa recimo da ja i ne želim ništa postići.- Jadna draga Lily, toliko se tobom ponosila... Željela je da budeš velik čovjek, gajila je za te tolike ambicije... Ne želiš valjda zaboraviti svoju majku, Jimmy? Ona mi je bila jedini prijatelj u cijeloj prokletoj porodici.Jimmy se nasmije:- Nisam rekao da nemam ambicija.

208_ Tako ti Boga, tako ti tvoje drage majke, pazi što radiš. Tek si započeo u životu ... sve će ovisiti o nekoliko slijedećih godina. Pogledaj mene.- Pa, Čarobnjak iz Wall Streeta prilično je dobro uspio, moram priznati... Ne, stvar je jednostavno u tome što ne želim podnositi sve one stvari koje moram podnositi od ljudi u ovom prokletom gradu. Dozlogrdilo mi je da podilazim mnoštvu redaktora koje ne poštujem ... Što vi radite, rođače Joe?- Ne pitaj me ...- Gle, vidite li onaj brod s crvenim dimnjacima? Francuski brod. Gle, povlače jedrninu s topa na krmi... Želim poći u rat... Jedina nevolja sastoji se u tome što sam vrlo nespretan kad treba nešto izboksati.Harland je grickao gornju usnu; poslije tišine izvalio je muklim slomljenim glasom:- Jimmy, zamolit ću te da učiniš nešto radi Lily... Ovoga... Imaš li išta... ovoga... sitniša uza se? Uslijed prilično nesretne ... slučajnosti posljednja dva-tri dana nisam baš dobro jeo... Malko sam slab, razumiješ li?- Pa da, upravo sam vam namjeravao predložiti da pođemo na šalicu kave ili čaja ili tako nešto... Znam dobar sirijski restoran u VVashington streetu.- Onda idemo - reče Harland i ukočeno ustane. - Siguran si da ti neće biti krivo što te vide s ovakvim strašilom za ptice?Novine mu ispadnu iz ruke. Jimmy se sagne da ih podigne. Štrecnu ga lice sazdano od moduliranih smeđih mrlja, kao da mu je netko dodirnuo zubni živac. Ne, nije to ona, ona tako ne izgleda, da NADARENA MLADA GLUMICA POSTIZAVA USPJEH U 'DJEVOJCI SA CINIJOM'...- Hvala, ne muči se, ovdje sam ih našao - reče Harland. Jimmy ispusti novine; pale su s prvom stranom prema tlu.- Imaju neke slabe fotografije, je li?- Prolazi ti vrijeme dok ih gledaš, volim pomalo ići ukorak s onim što se događa u New Vorku ... Mačak smije gledati kralja, znaš, mačak smije gledati kralja.- Oh, mislio sam samo to da su slabo snimljene.

VII. TOBOGANOlovni sumrak tišti suhe udove starca koji ide prema Broad-wayu. Obišavši Nedickov štand iza ugla nešto mu škljocne u očima. Razlupana lutka u nizovima lakiranih lutaka koje hodaju i govore, vuče se on opuštene glave u ključanje i peckanje, u visoku peć brojanica svijetlećih slova. »Sjećam se kad su sve ovo bile livade«, gunđa on malom dječaku.LOUIS EXPRESSO ASSOCIATION, crvena slova na plakatu plešu pred Stanovim očima. GODIŠNJI PLES. Ulaze mladići i djevojke. Dva po dva, slon I klokan. Lupanje i tresak orkestra prodire van kroz mimohodna vrata predvorja. Vani pada kiša. Još jednu rijeku, O, moramo prijeći još jednu rijeku. Poravnava posu-vratak na kaputu, pridaje ustima trijezan izraz, plaća dva dolara te ulazi u veliko bučno predvorje presvučeno crvenom, bijelom i plavom tkaninom za zastave. Tetura jpa se na trenutak naslanja na zid. Još jednu rijeku... Plesni podij pun parova što poskakuju, ljulja se poput brodske palube. Bar je stabilniji.- Gle, evo Guša McNiela - kažu svi. - Dobri stari Gus. Krupne ruke lupaju po širokim ramenima, grme usta, crnana crvenim licima. Dižu se čaše i iskričavo se kucaju, dižu se i kucaju u plesu. Krupan muškarac repina lica duboko usađenih očiju i kovrčave kose šepa kroz bar oslanjajući se na štap.- Kako si nam, Gus?- Jej, evo šefa.- Svaka čast starome McNielu, konačno je došao.- Dobra večer, gospodine McNiel! - Bar se stišava. Gus McNiel maše štapom po zraku.- Neka, neka, kolege, dobro se zabavite ... Burke, stari moj, počasti cijelo društvo na moj račun.

Gle, s njim je otac Mulvaney. Živio otac Mulvanev... Taj čovjek je zbilja sila.For he's a jolly good fellow That nobody can deny...Široka ponizno povijena ramena slijede skupinu što sporo korača među plesačima. O, babun veliki na mjesečini češlja kosu svoju smeđu.- Molim za ples! - Djevojka okreće bijelo rame i odlazi.Neženja sam i posve sam živim A bavim se zanatom tkalačkim...Stan zatiče sama sebe kako pjeva svom rođenom licu u ogledalu. Jedna obrva primiče mu se kosi, a druga trepavici...- Ne, ja nisam momak, ja sam oženjen čovjek... Potući ću se sa svakim čovjekom koji kaže da ja nisam oženjen čovjek i građanin grada New Vorka, okrug New York, država Ne\v York...

Stoji na stolici i drži govor, udara pesnicom o ruku.- Prijatelji Riiiimljani i zemljaci, pozajmite mi pet dolara ... Došli smo Cezaru staviti nagubac, a ne da bismo ga obriiiijali... U skladu sa statutom grada New Vorka, okrug New York, država Nevv York, propisno ovjereno i potpisano pred okružnim pravobraniteljem prema odredbama akta od 13. srpnja 1888 ... K vragu i papa.- Hej, prestani s tim.- Momci, izbacimo ovog čovu ... Nije on naš čovjek ... Ne znam kako je unutra upao. Pijan je kao ćuskija.Stan sklopljenih očiju skače na gustiš pesnica. Lupaju ga po oku, u vilicu, ispaljen je kao iz puške van na maglovitu svježu tihu ulicu. Ha ha ha.Jer neženja sam i posve sam živim I moramo prijeći još jednu rijeku Još jednu rijeku do Jordana Moramo prijeći još jednu rijeku...Hladni mu je vjetar puhao u lice i sjedio je na trajektnom pramcu kad je došao k sebi. Zubi su mu cvokotali, tresao se ...- Imam napadaje DT-a.* Tko sam ja? Gdje sam? Grad Nevv Y°rk, država New York ... Stanwood Emery, 22 godine, zanima-DT, kratica za delirium tremens (Op. prev.)nje student... Pearline Anderson, dvadeset jedna godina, zanimanje glumica. Vrag neka je nosi. Borati, imam četrdeset devet dolara i osam centi i gdje li sam, do vraga, bio? I nitko me nije opljačkao. Uh, pa ja uopće nemam DT. Osjećam se dobro, samo malo osjetljivo. Potrebna mi je samo čašica, a vama nije? Uh, mislio sam da je netko ovdje. Jamačno će biti bolje da zavežem.Četrdeset devet dolara visi na zidu Četrdeset devet dolara visi na zidu.Preko cinčane vode visoki zidovi kuća u donjem gradu nalik na brezike titrahu u ružičastom jutru poput zvuka roga kroz čokoladnosmeđu maglicu. Što se brod više primicao, zgrade su se zgušnjavale u granitnu planinu rascijepljenu kanjonima, kao nožem odrezanim. Trajekt prođe blizu trbušasta parobroda koji se ribao na sidrištu, nagnut prema Stanu tako da je on mogao vidjeti sve palube. Uz njega bijaše tegljač s Ellis Islanda. Ustajao zadah dopirao je s paluba pretrpanih licima okrenutim uvis, poput tovara dinja. Tri galeba kružila su naričući. Galeb se vine u spirali, bijela krila dohvate sunce, galeb je nepomično klizio na bi-jelozlatnoj svjetlosti. Sunčev obod uzdigao se iznad vrpce oblaka, ljubičastih kao šljiva, iza East New Yorka. Milijun prozora blještalo je od svjetlosti Iz grada dopiraše gunđanje i mumljanje.Uđu životinje dva po dva Slon i klokanJoš jednu rijeku do Jordana Moramo prijeći još jednu rijekuU bjelasavoj svjetlosti staniolski galebi kružahu nad razbijenim sanducima, trulim glavicama kupusa, korama od naranača što se polako zibahu među rascijepljenim ogradama od grubih dasaka, pjenušalo se zelenilo pod okruglim pramcem dok je trajekt, vukući se na plimi, gutao razlomljenu vodu, sudario se, klizio i polako se primicao pristaništu. Okretahu se ručna vitla uz zveku lanaca, digoše se vrata. Stan zakorači preko pukotine, otetura kroz trajektnopristanišni drveni tunel što zaudaraše po smeću pa iziđe na suncem obasjano staklo i klupe Battervja. Sjedne na klupu i čvrsto obuhvati rukama koljena kako bi mu manje drhtala. Um mu je proizvodio jednoličnu glazbu kao mehanički pijanino.Sa zvončićima na prstima i prstenjem na nožnim prstima Bijela će projahati dama na velikom konju A donijet će nevolju gdje god ljudi ima...212Bjehu Babilon i Niniva; građeni bjehu od opeke. Atena bi-. še Q(j pozlaćenih mramornih stupova. Rim bješe podignut na irokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijeća oko Zlatnoga Roga... O, moramo prijeći još jednu rijeku. Čelik, staklo, opeka, beton bit će građa za nebodere. Nabijene na uskom otoku zgrade s milijun prozora ljeskajući će stršiti, piramida na piramidi, poput bijelih glava oblaka nakupljenih iznad oluje .../ četrdeset kišilo je dana i četrdeset kišilo je noći I nije prestalo sve do Božića A jedini čovjek koji je poplavu preživio Bijaše Dugonogi Jack iz Isthmusa...Kriste, htio bih biti neboder.Brava se okretala u krugu da ne dopusti ključu da uđe. Stan vješto uvreba priliku i uhvati je. Nahrupi pogurene glave kroz otvorena vrata pa niza dugo predvorje, vrišteći: Pearline! u sobu za dnevni boravak. Čudnovato je mirisalo, Pearlinein miris, vrag neka ga nosi. Uze stolicu; stolica je željela letjeti, njihala mu se oko glave pa tresnula o prozor, staklo zadršće i zazveči. Pogleda kroz prozor. Ulica je stajala na jednome kraju. Ljestve s kukom i vatrogasna štrcaljka penjahu se uz nju strelovitom brzinom povlačeći za sobom prodorno tulenje sirene. Požar, požar, nalij vode, Škotska gori. Požar od tisuću dolara, požar od sto tisuća dolara, požar od milijun dolara. Neboderi se uzdižu poput plamenova, u plamenju, plamenovi. Odvrti se natrag u sobu. Stol izvede zvijezdu. Ormar za porculan poskoči na stolu. Hrastove stolice popnu se na plinski štednjak. Nalij vode, Škotska gori Ne sviđa mi se miris u

ovom stanu, u gradu New Yorku, okrugu New York, državi New York. Leže nauznak na pod kuhinje što se okretala pa se smijao i smijao. Jedini čovjek koji je poplavu preživio zajahao je veliku damu na bijelu konju. Uzdiže se u plamenju, uzdiže, uzdiže. Petrolej, prošapće kanta masna lica iz kuhinjskog kuta. Nalij vode. Stajao je njišući se na škripavim izvr-nutim stolcima na izvrnutom stolu. Petrolej ga lizne bijelim hladnim jezikom. Zatetura, zgrabi plinski plamenik, plinski plamenik popusti, ležao je nauznak u lokvi, kresajući šibice, vlažne su, nikako da se zapale. Kresne jedna šibica, zapali se; pažljivo je držao plamen među rukama.- Oh, da, ali moj je muž strašno ambiciozan - govorila je "earline gospođi u trgovini mješovite robe odjevenoj u plavu213pamučnu tkaninu. - Voli se zabaviti i tome slično, ali je mnogo ambiciozniji nego itko drugi koga sam upoznala. Nagovorit će svog starog da nas pošalje u inozemstvo tako da može studirati arhitekturu. Želi postati arhitekt.- O, bit će vam lijepo, zar ne? Takvo putovanje ... Još nešto, gospođo?- Ne, mislim da nisam ništa zaboravila... Da je to netko drugi, zabrinula bih se za njega. Već ga dva dana nisam vidjela. Vjerojatno je morao posjetiti oca.- A tek ste se vjenčali.- Ne bih vam valjda to pričala kad bih mislila da u tome ima zla, je l da? Ne, on je posve pouzdan ... Pa, zbogom, gospođo Robinson.Tutne pakete pod mišku i njišući u slobodnoj ruci torbicu od perlice odšeta ulicom. Sunce je još bilo toplo iako je u vjetru već lebdio dašak jeseni. Dade cent slijepcu koji je na orguljama vrtio valcer iz "Vesele udovice'. Pa, ipak će biti dobro da ga malo izgrdi kad joj se vrati kući, moglo bi mu to često padati na um. Skrene u 200. ulicu. Ljudi su gledali s prozora, skupljala se svjetina. Požar. Onjušila je osmuđen zrak. Sva se naježila; voljela je gledati požare. Požuri. Gle, pa to je pred našom zgradom. Pred našom stambenom kućom. Dim gust poput jutenih vreća sukljao je iz prozora na četvrtom katu. Odjednom zadršće čitavim tijelom. Pritrči joj crni liftboj. Lice mu bijaše zeleno.- Oh, pa to je u našem stanu - vrisne ona - a namještaj je stigao tek prije tjedan dana. Pustite me da prođem.Ispadnu joj paketi, bočica vrhnja razbije se na pločniku. Put joj prepriječi policajac, bacila se na njega i lupala ga po širokim plavim plećima. Nikako da prestane vrištati.- Sve je u redu, draga gospođo, sve je u redu - neprestano je grmio dubokim glasom. Dok je glavom lupala o njegove grudi, čula je kako mu unutra šušti glas. - Spuštaju ga, samo ga je oša-mutio dim i ništa više, samo ga je ošamutio dim.- O, Stanwoode, mužu moj - vrisne ona. Sve se zamračivalo. Pograbila je dva blistava dugmeta na policajčevu kaputu i onesvijestila se.214VIII. JOŠ JEDNA RIJEKA PRIJE JORDANAČovjek viče sa sanduka za sapun na uglu Druge avenije i Houstona pred kavanom Cosmopolitan: » ... ti momci, ljudi moji... isto takvi robovi za plaću kao što sam bio ja... sjede vam na grudima ... vade vam hranu iz usta. Gdje su sve one lijepe djevojke koje sam nekoć viđao kako šeću bulevarom? Potražite ih u kabareima u gornjem gradu ... Oni nas cijede do kraja, prijatelji... kolege radnici, robovi, trebao bih reći... oduzimaju nam naš rad i naše zamisli i naše žene ... Grade svoje Plaža hotele i svoje milijunerske klubove i svoja kazališta za milijun dolara i svoje bojne brodove, a što nam ostavljaju? ... Ostavljaju nam profesionalnu bolest i rahitis i mnoštvo prljavih ulica punih kanti za smeće ... Izgledate blijedi, kolege ... Potrebna vam je krv ... Zašto ne natjerate malo krvi u žile? ... Tamo u Rusiji siromasi... i nisu toliko siromašniji od nas ... vjeruju u vampire, stvorenja koja dolaze noću da čovjeku sišu krv ... Eto što je kapitalizam, vampir koji vam siše krv ... danju... i... noću.«Počinje padati snijeg. Pahuljice su zlatom obrubljene ondje gdje prolaze kraj ulične svjetiljke. Cosmopolitan cafe kroz stakleno okno, pun plavih i zelenih opalnih zavoja dima izgleda poput blatnjava akvarija; lica se bjeličasto grudičaju oko stolova poput loše odabranih riba. Kišobrani se počinju zibati u grozdovima duž snijegom zasute ulice. Govornik diže ovratnik i žustro ide na istok duž Houstona, držeći blatnjavi sanduk za sapune podalje od hlača.Lica, šeširi, ruke i novine plesali su u smrdljivom bučnom vagonu podzemne željeznice poput kukuruza u stroju za prženje. Ekspres za centar grada prohuji tandrčući u žutoj svjetlosti, prozor zalazi u prozor dok se ne preklope poput ljusaka.- Čuj, George - govoraše Sandbourne Georgeu Baldvvinu KOJI se objesio za hvataljku pored njega - možeš vidjeti Fitzge-raldovu kontrakciju.215- Vidjet ću unutrašnjost pogrebnog poduzeća ako uskoro ne iziđem iz ove podzemne željeznice.- Vama plutokratima tu i tamo dobro dođe da vidite kako putuje druga polovica ljudi... Možda će vas to navesti da potaknete neke od svojih suigrača tamo u Tammanv Hallu da se prestanu rječkati te da nama, robovima plaće, dadu bolja prijevozna sredstva... Bože mili, ja bih im mogao reći riječ-dvije ... Ja zamišljam niz beskonačnih tekućih vrpci pod Petom avenijom.- Jesi li to smislio dok si bio u bolnici, Phil?

- Smislio sam mnoštvo stvari dok sam bio u bolnici.- Čuj, siđimo na Grand Centralu pa idimo pješice. Ne mogu ovo podnijeti... Nisam na to naviknut.- Naravno... Telefonira! ću Elsie da ću malo zakasniti na večeru ... Više te ne viđam često, George ... Uh, kao u stara vremena.U grudičastom spletu muškaraca i žena, ruku, nogu, šešira naherenih na znojavim šijama izgurahu ih na peron. Šetali su Lexington avenijom, spokojnoj u prašnjavom crvenkastom odsjaju sunca poslije zalaska.- Čuj, Phil, kako to da si na onakav način istupio pred kamion?- Na časnu riječ, George, nemam pojma... Posljednje čega se sjećam jest to da sam krivio vrat da pogledam užasno lijepu djevojku koja je prolazila u taksiju, a zatim sam pio ledenu vodu iz čajnika u bolnici.- Sram te bilo, Phile, u tvojim godinama.- Za Krista Boga, kao da to i sam ne znam? Ali nisam ja jedini.- Smiješno je da ti se tako nešto dogodi... No, što si čuo o meni?- Zaboga, George, ne uzrujavaj se, sve je u redu... Vidio sam je u »Djevojci sa cinijom« ... Ona nosi čitavu predstavu. Ona druga glumica koja igra glavnu ulogu uopće ne dolazi do izražaja.- Čuj me, Phile, ako čuješ bilo kakva naklapanja o gospođici Oglethorpe, tako ti svega, zataškaj ih. Uh, što je to glupo: ne možeš sa ženom izići na čaj a da već svi u gradu ne započnu svoje prljave brbljarije ... Bogamu, ne želim skandal, svejedno mi je što se drugo bude dogodilo.- Čuj, suzdrži se, George.- Trenutačno je moj položaj u centru grada vrlo škakljiv, to je sve... Nadalje, Cecilv i ja konačno smo postigli modus viven-di... Ne želim da se to poremeti.Šutke su šetali.216Sandbourne je išao držeći u ruci šešir. Kosa mu bijaše go-biiela ali su mu obrve još bile tamne i bujne. Svakih nekoliko0 koraka mijenjao je dužinu koraka kao da ga je hod bolio.Nakašlja se. ••,,-,-.George, pitao si me jesam h za vrijeme boravka u bolnicismislio nešto... Sjećaš li se kako je prije mnogo godina stari Specker pričao o staklenoj i superemajliranoj opeci? Pa, ja sam kod Hollisa radio na njegovoj formuli... Jedan moj prijatelj ima peć od dvije tisuće stupnjeva u kojoj peče keramiku. Mislim da bi to imalo komercijalnu računicu ... Čovječe, to bi značilo revoluciju za cijelu industriju. U kombinaciji s betonom silno bi povećalo elastičnost materijala što arhitektima stoje na raspolaganju. Mogli bismo proizvoditi opeke bilo koje boje, veličine ili izvedbe ... Zamisli ovaj grad kada bi sve zgrade, umjesto što su prljavosive, bile ukrašene živim bojama. Zamisli grimizne vrpce oko neboderskih vijenaca na stupovlju. Obojena opeka izazvala bi revoluciju u cjelokupnom životu grada... Namjesto da ponovno posižemo za narudžbama ili za gotičkim ili romaničkim uresima, mogli bismo razviti nove dizajne, nove boje, nove oblike. Da u gradu ima malo boje, srušio bi se sav ovaj ukočeni sputani život... Bilo bi više ljubavi a manje razvoda... Baldvvin prasne u smijeh:- Nauči ih redu, Phil... Jedanput ćemo o tome porazgovo-riti. Moraš doći na večeru kada tamo bude Cecilv da nam pričaš o tome ... Čuj, zar Parkhurst ne želi ništa učiniti?- Ne bih ga želio u ovo uputiti. Odmah bi se zagrijao za prijedlog, a kad bi dobio formulu, ostavio bi me na suhom. Ne bih mu vjerovao ni darove kad nosi.- Zašto te ne uzme za ortaka, Phile?- Ionako me smjestio onamo gdje me želi... Zna da obavljam sav posao u njegovom vražjem uredu. Isto tako zna da sam previše mušičav a da izađem na kraj s većinom ljudi. On je lukavac.- Ipak smatram da bi ga trebao na to upozoriti.- Smjestio me onamo gdje želi i on to zna, stoga ja i dalje obavljam posao dok on zgrće zaradu... Mislim da je to logično. Da imam više novaca, jednostavno bih ga potrošio. Lijenčina sam.- No, čuj me, čovječe, nisi mnogo stariji od mene... Još je pred tobom karijera.- Naravno, devet sati crtanja dnevno... Bogamu, želio bih da se uključiš sa mnom u ovaj posao s opekama.Baldvvin zastane na uglu i lupi rukom po aktovki koju je nosio.217- Čuj, Phile, znaš da bih bio vrlo radostan da ti pomognem ukoliko mi je moguće ... Ali upravo u ovom trenutku moj financijski položaj užasno je ugrožen. Uvalio sam se u neke prilično nezgodne zavrzlame i Bog zna kako ću se iz njih izvući... Stoga sada ne smijem imati skandala niti se razvesti i tako dalje. Ti ne razumiješ kako su stvari složeno uzajamno pomiješane... Ne bih mogao poduzeti ništa nova, još barem godinu dana. Ovaj rat u Evropi silno je prodrmao stvari u poslovnom centru. Svašta bi se moglo dogoditi.- U redu. Laku noć, George.

Sandbourne se naglo okrene na peti i ponovno krene niz aveniju. Bio je umoran a noge su ga boljele. Bilo je gotovo mračno. Na putu natrag do stanice kraj njega su se vukli prljavi blokovi od opeke i smeđeg kamena pješčenjaka, jednolično poput dana u njegovu životu.Stežu se željezna klješta pod kožom na njezinim sljepoočnicama kao da će joj se glava smrskati poput jaja; krupnim kora-čajima počinje hodati gore-dolje po sobi koja se ježi od svrbljive zagušljivosti; mrljave boje slika, sagovi, stolice, obavijaju se oko nje poput zadušljiva vruća pokrivača. Onkraj prozora su stražnja dvorišta isprugana plavetnilom, Ijubičastilom i topazom kišnog sumraka. Otvara prozor. Da se napiješ kao majka, nema zgodnijeg vremena od sumraka, govorio je Stan. Telefon ispruži uzdrhtala perličasta ticala zvrjanja. Naglo spušta prozor. O, da vraga, zar mi ne mogu dati mira?- O, Harry, nisam znala da si se vratio... Oh, ne znam hoću li moći... Oh, da, mislim da mogu. Navrati po mene poslije kazališta ... Zar to nije divno? Moraš mi ispričati sve o tome.Tek što je spustila slušalicu kadli je pograbi zvonce.- Halo... Ne, ne mogu... Oh, da, možda ipak... Kad ste se vratili? - Smije se zveckavim telefonskim smijehom. - Ali, Ho-vvarde, užasno sam zauzeta... Jesam, časne mi riječi... Jeste li vidjeli predstavu? Pa, dođite jedanput poslije predstave ... Jedva čekam da čujem o vašem putovanju ... znate ... Zbogom, Ho-warde.Godit će mi šetnja. Sjedi za toaletnim stolićem i stresa kosu po ramenima.- Ovo je takva paklenska smetnja, svu bih je ošišala... Brzo se širi. Sjena bijele Smrti... Ne bih smjela ovoliko kasno bdjeti, ovi tamni podočnjaci... A na vratima Izopačenost Nevidljiva ... Samo kad bih mogla zaplakati: ima ljudi koji od plača mogu izgubiti oči, istinski oslijepe od plača... Na svaki način, razvod će proći...218Daleko od obale, daleko od uzdrhtale svjetine Čija jedra se nikad nisu suprotstavila olujiBogamu, već šest sati. Ponovno se ushodala gore-dolje po obi Nose me mračno, stravično u daljinu ... Zvoni telefon.- Halo . Da, ovdje gospođica Oglethorpe... O, zdravo Ruth, pa stoljećima te nisam vidjela, još od gospođe Sunder-land' Oh, svakako, bit će mi milo da te vidim. Navrati pa ćemo nešto prigristi na putu za kazalište ... Treći kat.Spušta slušalicu a iz ormara vadi kišni ogrtač. Za nosnice joj se lijepi zadah krzna i kuglica naftalina i haljina. Opet podiže prozor te duboko udiše vlažan zrak pun hladne truleži jeseni. Čuje potmulu grmljavinu velikog parobroda s rijeke. Tamno, stravično daleko od ovog besmislenog života, od ove neizvjesne budalaštine i borbe; muškarac može uzeti za ženu lađu, ali žena... Telefon uzdrhtalo perličasto zvoni pa zvoni.Istodobno zvrja zvonce. Ellen štišće dugme da otvori bravu.- Halo... Ne, vrlo mi je žao, ali morat ćete mi, na žalost, reći tko je. A, vi ste, Larry Hopkins, mislila sam da ste u Toki-ju ... Nisu vas valjda opet premjestili? Uh, pa naravno da se moramo vidjeti... Dragi moj, to je jednostavno užasno, ali sam rasprodana ova dva tjedna ... Slušajte, večeras sam suluda. Nazovite me sutra u dvanaest pa ću nastojati pomaknuti dogovore ... Uh, svakako da vas moram smjesta vidjeti, vi smiješna starkeljo... - Uđu Ruth Prvnne i Cassandra Wilkins otresajući vodu s kišobrana. - Onda zbogom, Larry... Oh, to je baš ljupko od vas dviju... Odložite na trenutak svoje stvari... Cassie, bi li s nama večerala?- Osjećala sam da te jednostavno molam vidjeti... To je tako divno, tvoj divni uspjeh - reče Cassie drhtavim glasom. -I, dlaga moja, tako sam se glozno osjećala kada sam čula za gospodina Emelvja. Plakala sam i plakala, je li, Luth?- Oh, što imaš krasan stan - istodobno usklikne Ruth. U El-leninim ušima mučno odzvanja.- Svi mi jednom ćemo morati umrijeti - procijedila je osorno. Ruthina noga u kaljači lupka po podu; pogled joj se sretnes Cassienim i prisiljava je da muca i da zapadne u tišinu.- Ne bi li bolje bilo da odemo? Postaje prilično kasno -kaže ona.- Oprosti me na trenutak, Ruth. - Ellen juri u kupaonicu i zalupi vratima. Sjedi na rubu kade pa stisnutim pesnicama mlati po koljenima. Ove ženske će me izludjeti. Onda u njoj popušta napetost, osjeća kako iz nje nešto istječe poput vode iz umivao-. Mirno nanosi na usne malko ruža.219Kad se vraća, govori svojim uobičajenim glasom:- Pa, da odemo ... Jesi li dobila ulogu, Ruth?- Pružila mi se prilika da otputujem u Detroit s putujućom trupom. Odbila sam... Ne želim otići iz New Vorka, pa neka bude što bude.- Dala bih sve na svijetu kad bi mi se pružila prilika da oti-đem iz Nevv Vorka... Časna riječ, kada bi mi ponudili posao pjevačice u Medicin Hatu, mislim da bih ga prihvatila.

Ellen uzima kišobran pa tri žene u koloni stupaju niza stepenice pa na ulicu.- Taksi - viče Ellen.Kola koja prolaze sa škripom se zaustavljaju. Sokolsko crveno lice taksista nakrivljuje se na svjetlosti ulične svjetiljke.- Vozite kod Eugenie u Četrdeset osmoj ulici - kaže Ellen dok druge dvije upadaju. Zelenkasta svjetla i tmine trepere pokraj prozora orosenih svjetlošću.Stajala je zataknuvši ruku pod mišku večernjeg odijela Har-ryja Goldweisera pa gledala preko ograde vrta na krovu. Pod njima je ležao Park trepereći tu i tamo od svjetlosti, prugast od magličaste koprene, kao komadić otpala neba. Iza njih dopiru zapuši tanga, žagor glasova, struganje nogu po plesnom podiju. Ellen se u metalnozelenoj večernjoj haljini osjećala ukočena kao kip od lijevanog željeza.- Ah, ali Bernhardt, Rachel, Duše, gospođa Siddons ... Ne, Elaine, kažem ti, razumiješ li? Nijedna umjetnost ne uznosi se tako visoko kao gluma oblikujući ljudske strasti . . . Kad bih samo mogao učiniti ono što želim, bili bismo najveći ljudi na svijetu. Ti bi bila najveća glumica... Ja bih bio veliki producent, nevidljivi graditelj, razumiješ li? Ali publika ne želi umjetnost, narod ove zemlje ne dopušta nam da za nj ništa učinimo. Žele samo krimić, melodramu ili bijednu francusku farsu u kojoj nema duha, ili mnogo lijepih djevojaka i glazbu. No, kazališni čovjek ima takav posao da dade publici ono što ona želi.- Mislim da je čitav ovaj grad pun ljudi koji priželjkuju nezamislive stvari... Pogledajte sve ovo.- Posve je dobro noću kad to ne možeš vidjeti. Nema umjetničkog smisla, nema divnih zdanja, nema starinske atmosfere, i to je razlog.Neko vrijeme stajahu bez riječi. Orkestar zasvira valcer iz The Lilac Domino. Ellen se odjednom okrene Goldvveiseru te reče odsječnim glasom:- Možeš li shvatiti ženu koja kadikad poželi biti drolja, najobičnija uličarka?220Draga moja mlada damo, kako je ovo neobična i iznenadna izjava iz usta mile divne djevojke.- Pretpostavljam da si šokiran. - Nije čula njegov odgovor. D đe ioj da zaplače. Oštre nokte je zarivala u dlanove i suzdržala dah dok nije nabrojila do dvadeset. Onda reče prigušenim glasom male djevojčice: - Harry, idemo malo plesati.Nebo iznad zgrada od Ijepenke je svod od istučena olova. Bilo bi manje oštro kad bi padao snijeg. Na uglu Sedme avenije Ellen nađe taksi te se skljoka na sjedište trljajući obamrle prste jedne ruke, uvučene u rukavicu, o dlan druge ruke.- Zapadna Pedeset sedma, molila bih. - Iz mučne krinke umora ona gleda izloge voćarna, reklamne natpise, kuće u izgradnji, kamione, djevojke, kurire, policajce - kroz drndav prozor. Ako se rodi moje dijete, Stanovo dijete, ono će odrasti da se drnda po Sedmoj aveniji pod nebom od istučena olova iz kojega nikad ne pada snijeg, promatrat će izloge voćarni, reklamne natpise, kuće u izgradnji, kamione, djevojke, kurire, policajce... Skuplja koljena, uspravno sjeda na rub sjedala grčevito stisnuvši ruke preko ravna trbuha. Oh, Bože, kako li su se gadno sa mnom našalili oduzevši mi Stana, spalivši ga, ne ostavljajući mi ništa osim ovog što u meni raste i što će me ubiti. Jeca u obamrle ruke. O, Bože, zašto ne padne snijeg?Dok stoji na sivom kolniku kopkajući po torbi da nađe novčanicu, prašnjavi uskovitlani komadići papira duž žlijeba ispune joj usta prašinom. Liftbojevo je lice okrugla ebanovina s umeci-ma od slonovače.- Gospođa Staunton Wells?- Da, gospođo, sedmi kat.Lift zuji dok se uspinje. Stoji i gleda se u uskom zrcalu. Odjednom je obuze nešto neobuzdano veselo. Smotanim rupčićem briše prašinu s lica, uzvraća osmijehom liftbojev osmijeh koji je širok poput cijele klavijature glasovira te žustro odšušti prema vratima stana koja otvara nacifrana služavka. Unutra miriši po čaju i po krznima i po cvijeću, cvrkuću ženski glasovi uz zveket šalica - poput ptica u krletci. Pogledi trepću oko njezine glave dok ide u sobu.Po stolnjaku se prolilo vino, a sa špageta su otpali komadići umaka od rajčica. Restoran je bio zagušljiv, na zidovima mu vedute Napuljskog zaljeva oslikane gustim plavim i zelenim bojama. Ellen se zabaci u stolac za okruglim stolom punim mladića, promatrala je kako se dim njezine cigarete spiralno kovrča oko ebele boce chiantija pred njom. Na tanjuru joj se izgubljeno rastapao poveći trobojni komad sladoleda.221- Ali, dobri Bože, zar čovjek nema nekih prava? Ne, ova industrijska civilizacija prisiljava nas da tražimo potpunu, novu prilagodbu vlade i društvenog života...- Zar ne barata krupnim riječima? - prišapne Ellen Herfu koji je sjedio kraj nje.

- On ipak ima pravo - progunđa joj on... - Rezultat toga sastoji se u tome da se u ruke malog broja ljudi stavila veća vlast nego što je ikada postojala u povijesti svijeta još od vremena užasnih robovlasničkih civilizacija Egipta i Mezopotamije ...- Gle, gle ti to.- Ne, ja sam ozbiljan... Radni ljudi, proletarijat, proizvođači i potrošači, bilo kako da ih nazovemo, mogu obraniti svoje interese samo na taj način da stvore sindikate te da se naposljetku tako dobro organiziraju da preuzmu cijelu vladu.- Mislim da si potpuno u krivu, Martine, to što ti nazivaš interesima ... ovi užasni kapitalisti sagradili su ovu zemlju ovakvu kakvom je imamo danas.- Pa, pogledaj je, tako ti boga... To i kažem. U njoj ni psu ne bih podigao štenaru.- Ja tako ne mislim. Divim se ovoj zemlji... Ovo je moja jedina domovina ... I mislim da sve ove ugnjetavane mase uistinu žele biti ugnjetavane, nisu sposobne ni za što drugo... Inače bi bili uspješni poslovni ljudi... Oni koji iole vrijede postat će uspješni.- Ali, mislim da uspješan poslovan čovjek nije najviši ideal ljudskog truda.- Svakako je mnogo viši nego gnjili blesavi anarhistički agitator ... Oni koji nisu kriminalci, luđaci su.- Slušaj, Meade, upravo vrijeđaš nešto što ne razumiješ, nešto o čemu ništa ne znaš... Ne mogu ti dopustiti da to radiš ... Morao bi pokušati da shvatiš stvari prije nego što ih počneš vrijeđati.- Uvreda inteligencije, na to se svodi svo ovo socijalističko blezgarenje.Ellen potapša Herfa po ramenu:- Jimmy, moram poći kući. Bi li me malko pješice otpratio?- Martine, hoćeš li podmiriti naš dug? Moramo poći... El-lie, izgledaš užasno blijeda.- Zato što je ovdje unutra malo vruće ... Uh, baš mi je laknulo ... U svakom slučaju, mrzim raspre. Nikada ne mogu smisliti ništa što bih rekla.- Ona škvadra ne radi ništa drugo osim što blebeće iz noći u noć.

Osma avenija bijaše puna magle koja im se lijepila za grla. K z niu je nejasno prosijavala svjetlost, izranjahu lica, ljeskahu se u obrise te nestajahu poput ribe u blatnjavom akvariju._ Je li bolje, Ellie?- Mnogo bolje.- Baš mi je drago.- Znaš da si ti ovdje jedina osoba koja me zove Ellie. To mi se sviđa... Svi se nastoje ponašati prema meni kao jako odrasloj otkako sam u kazalištu.- Stan te tako zvao.- Možda mi se zato to sviđa - reče ona tihim otegnutim glasom poput krika što se noću čuje iz velike daljine uz žalo.Jimmy osjeti kako mu nešto steže grlo.- Oh, bogamu, život je truo - reče on. - Bože, kamo sreće da za sve mogu krivnju svaliti na kapitalizam, kao Martin.- Ugodno je ovako šetati... Volim maglu.Nastave šetati bez riječi. Štropotahu kotači kroz prigušuju-ću maglu podstavljenu prodornim dalekim tulenjem sirena i zvižducima parobroda na rijeci.- Barem imaš karijeru... Voliš svoj posao, postizavaš silan uspjeh - reče Herf na uglu Četrnaeste ulice i uhvati je za ruku dok su prelazili.- Ne govori to... Ti zapravo ne vjeruješ u to. Ne zavaravam se toliko kao što misliš da se zavaravam.- Ne, ali to je istina.- Bila sam takva prije nego što sam upoznala Stana, prije nego što sam ga zavoljela... Znaš, bila sam luda djevojčica zaljubljena u kazalište, ugurali su me u mnoge stvari koje nisam razumijevala, prije nego što sam imala vremena da naučim išta o životu... Udaja s osamnaest godina, a razvod s 22, to je prilično dobar uspjeh ... Ali Stan je bio tako divan ...- Znam.- Nikada nije ništa govorio, ali mi je davao naslutiti da postoje i druge stvari... nevjerojatne stvari...- Bože, ipak mi je žao što je bio lud... Kakva šteta.- Ne mogu o tome razgovarati.- Onda nemojmo.- Jimmy, ti si jedina osoba koja je ostala, s kojom mogu istinski razgovarati.- Ne želim da se u me uzdaš. I ja te jednog dana mogu razočarati svojim ludilom.Nasmiju se.- Bože, sretan sam što nisam mrtav, i ti, Ellie, je li?222

223- Ne znam. Gle, ovdje je moj stan. Ne želim da se sa mnom popneš ... Idem ravno u krevet. Osjećam se bijedno ... - Jimmy stajaše držeći šešir u ruci te je promatraše. Prekapala je po torbici da nađe ključ. - Čuj, Jimmy, mogu ti to reći... - Primaknu-la mu se i govorila brzo, okrenuvši od njega lice, uperivši u nj ključ patentne brave na kojem se ljeskala svjetlost ulične svjetiljke. Posvuda oko njih magla bijaše poput šatora. - Imat ću bebu... Stanovu bebu. Prekinut ću sav ovaj glupi život i odgajati je. Svejedno mi je što bude.- O, Bože, ovo je najhrabrija stvar koju sam ikad čuo od jedne žene... Oh, Ellie, ti si tako divna. Bože, samo kad bih ti mogao reći što ja...- Oh, ne. - Glas joj se skrši a oči joj se ispune suzama. - Ja sam blesava budala, to je sve. Nakrivila je lice poput malog djeteta i pojurila uza stepenice dok su joj suze tekle niz lice.- Oh, Ellie, nešto ti želim reći... Vrata se za njom zatvore.Jimmy Herf stajaše miran kao klada u podnožju stepenica od smeđeg pješčenjaka. Sljepoočnice su mu kuckale. Želio je provaliti vrata pa za njom nahrupiti. Padne na koljena te poljubi stepenicu na kojoj je stajala. Oko njega je magla kovitlala i treperila od boja poput konfeta. Onda je jenjavao pobjedonosni osjećaj i on je padao kroz crni otvor u kanalizaciji. Stajao je nepomično kao klada. Policajčeve oči - okruglice u kugličnom ležaju - mjerkahu u prolazu njegovo lice, krupan plavi stup što maše pendrekom. Onda odjednom stegne pesnice pa se udalji.- O, Bože, sve je pakleno - naglas reče. Rukavom kaputa obriše prašinu s usana.Stavlja ruku u njegovu da iskoči iz dvosjeda dok trajekt kreće.- Hvala, Larry - te slijedi njegovo visoko tijelo koje polagano korača prema pramcu. Slabi vjetar s rijeke otpuhuje im iz nosnica prašinu i benzin. Kroz bisernu noć četvrtasti obrisi kuća duž Riverside Drivea njima sučelice trepere poput dogor-jelog vatrometa. Valovi nježno zapljuskuju pramac trajekta što se probija. Grbavac na violini škripi Marianelu.- Ništa ne uspijeva kao uspjeh - kaže Larry dubokim gromkim glasom.- Oh, kad biste znali koliko je meni u ovom trenutku malo stalo do svega, ne biste me i dalje zadirkivali svim tim riječima... Znate, brak, uspjeh, ljubav, sve su to samo riječi.- Ali za mene one znače sve na svijetu ... Mislim da bi vam se sviđalo u Limi, Elaine... Čekao sam dok ne postanete slobodni, je l da? I sada, evo me.224- Nikada nismo slobodni... Ali, sva sam se ukočila. Vjetar s rijeke je poluslan. Po vijaduktu iznad 125. ulice e automobili poput kukaca. Dok trajekt ulazi u pristan, čujuškripu i štropot kotača na asfaltu.- Pa, bit će bolje, da se vratimo u kola, ti divna ženo, Elaine. _ Poslije cjelodnevnog izleta, uzbudljivo je, je l da Larry,vratiti se u središte zbivanja.Pored zamazanih bijelih vrata nalaze se dva dugmeta za zvonce s oznakama NOĆNO ZVONCE i DNEVNO ZVONCE. Uz-drhtalim prstom je pozvonila. Otvara nizak širok čovjek štakorskoga lica i glatke crne unatrag začešljane kose. Uz bokove mu vise kratke lutkaste ruke, boje poput mesa gljive. Pogurivši ramena klanja se.- Vi ste ona dama? Uđite.- Vi ste dr Abrahms?- Da... Vi ste dama o kojoj mi je telefonirao moj prijatelj. Sjednite, draga moja damo. - Ordinacija zaudara na nešto poput arnike. Srce joj očajnički poskakuje među rebrima.- Razumijete... - Odurno joj je podrhtavanje vlastitog glasa; onesvijestit će se. - Razumijete, dr Abrahms da je ovo neophodno. Razvodim se od muža pa moram sama zarađivati za život.- Vrlo mlada, nesretno udata... Zao mi je. - Liječnik šapće nježno kao da govori za se. Piskavo uzdahne i odjednom pogleda u njezine oči crnim čeličnim očima poput svrdla. - Samo se vi ne bojte, draga damo, to je vrlo jednostavna operacija ... Jeste li sada spremni?- Da. To neće baš dugo trajati, je li? Ako se uspijem smiriti, u pet sati imam dogovor za čaj.- Vi ste hrabra mlada dama. Za jedan sat to će biti zaboravljeno ... Zao mi je... Vrlo je tužno što je takva stvar potrebna... Draga damo, morali biste imati dom i mnogo djece i muža koji vas voli... Izvolite ući u operacionu dvoranu pa se pripremite ... Radim bez asistenta.Jarko svjetlo što je peče za oči nadima se u središtu stropa, prska nikal oštar poput britve, emajl, blistava kutija - od oštra stakla - oštrih instrumenata. Skida šešir pa se spušta, dok dršće i dolazi joj na povraćanje, na malu emajliranu stolicu. Onda se ukočeno diže te odvezuje pojas na suknji.Buka ulica razbija se poput velikih valova oko školjke kojase trese u agoniji. Motri kako joj je naheren kožnati šešir, puder,narumenjene obraze, grimizne usne koje su krinka na njezinuu. /.akopčana je sva dugmad na njezinim rukavicama. Digla

- Taksi! - Kraj nje protutnji vatrogasna štrcaljka, kola s cijevima a na njima ljudi znojna lica koji navlače gumene kapute, zvektave ljestve na kuci. Sav osjećaj u njoj rasplinjuje se uslijed vrtoglavog zamiranja sirene. Drvena Indijanka, namazana, uzdignute ruke na uglu lice.- Taksi!- Da, gospođo.- Vozite u »Ritz«.TREĆI DIO

I. RADOSNI GRAD KOJI ŽIVIO JE BEZBRIŽNOZastave vijore na svim kopljačama duž Pete avenije. Na britkom vjetru povijesti udaraju velike zastave i povlače svoje uzice na škripavim kopljačama sa zlatnom jabučicom u Petoj aveniji. Zvijezde smireno plešu na pozadini škriljastosivog neba, vijore prema oblacima crvene i bijele pruge.U oluji limenih orkestara i konja što topću i gromoglasne topovske salve, sjene poput sjena pandža grabe nategnute zastave, zastave su gladni jezici što ližu, izvijaju se i kovrčaju.Oh, daleko je do Tipperarvja ... Tamo! Tamo!Luka je zakrčena parobrodima prugastim kao zebra, prugastim kao skunk, šarolikim, Narrovvs se guše od zlatnih poluga, gomilaju se zlatnici sve do stropa Riznice. Plaču dolari preko radija, svi telegrafski kablovi otkucavaju dolare.Ima jedna duga vijugava staza... Tamo! Tamo!U metrou im se izbečuju oči dok slovkaju APOKALIPSA, tifus, kolera, šrapnel, pobuna, smrt u požaru, smrt u vodi, smrt od gladi, smrt u blatu.Oh, daleko je do Madvmosell iz Armenteersa, tamo preko mora! Jenkiji dolaze, Jenkiji dolaze. Orkestri dreče Petom avenijom za akciju Zajma slobode, za akciju Crvenog križa. Bolnički.?vi šuljaju se lukom i istovaruju kriomice noću na starim pristaništima u Jersevu. Na Petoj aveniji vijore zastave sedamnaest nacija, uvijaju se na britkom gladnom vjetru.O, hrast i jasen i vrba tužnaI zelena trava raste u zemlji božjoj.226227Kapetan James Merivale, D. S. C. ležaše sklopljenih očiju dok su mu brijačevi debeljkasti prsti nježno milovali bradu. Pjena ga je škakljala za nosnice; osjećao je miris briljantina, čuo je okretanje električnog vibratora, zveckanje nožica.- Mala masaža lica, gospodine, da vas otarasimo ovih prišti-ća - guguče mu brijač na uho. Brijač je bio ćelav i imao okruglu plavu bradu.- U redu - otegne Merivale - radite što vas je volja. Ovo mi je prvo čestito brijanje otkako je proglašen rat.- Upravo ste stigli preko mora, kapetane?- Daaa ... osiguravao sam svijet za demokraciju. Brijač priguši svoje riječi pod vrućim ručnikom.- Malo vodice od jorgovana, kapetane?- Ne, nemojte na mene stavljati nikakav vaš prokleti losion, samo malo vodice od lijeske ili nešto antiseptično.Plavokosa manikirka imala je lagano namazane trepavice; zamamno ga pogleda a njezine usne poput ražina pupoljka se rastvore.- Mislim da ste se upravo iskrcali, kapetane ... Uh, što ste lijepo preplanuli. - Prepustio joj je ruku na bijelom stoliću. -Mnogo je vremena prošlo, kapetane, otkako se nitko nije brinuo za ove ruke.- Kako znate?- Pogledajte kako je zarasla kožica.- Bili smo previše zauzeti da mislimo na nešto takvo. Ja sam slobodan čovjek od danas u osam sati, to je sve.- Oh, zacijelo je bilo gro... zno.- Oh, bio je to veliki mali rat dok je trajao.- I ja mislim... A sada ste posve gotovi, kapetane?- Naravno, zadržat ću čin u rezervnim snagama. Posljednji je put lepršavo potapšala njegovu ruku a on ustane.•Stavi napojnice u mekan dlan brijača i u tvrdi dlan crnog dječaka koji mu je pružio šešir pa se polako udalji uza bijele mramorne stepenice. Na odmorištu na stubama nalazilo se ogledalo. Kapetan James Merivale zastane da pogleda kapetana Jamesa Merivalea. Bio je visok mladić pravilnih crta lica i laga-no popunjena podbratka. Na sebi je imao uniformu od ripsa uz tijelo, ukrašenu oznakama Rainbovv Division, lijepo nadopunjenu vrpcama i širitima. Svjetlost ogledala srebrnkasto se odražavala na njegovim gamašnama od teleće kože. Nakašlja se dok se promatrao od glave do pete. Za njim se popne mladić u civilnom odijelu.- Zdravo, James, jesi li se posve očistio?

Kako da ne ... Čuj, nije li ono vraško ludo pravilo koje nam ne dopušta da nosimo pojaseve Sam Brovvne? Kvari nam cijelu uniformu ...- Mogu pokupiti sve svoje pojaseve Sam Brovvne pa ih objesiti na guzicu glavnokomandujućega generala, toliko mi je do toga stalo... Ja sam civil.- Još si oficir u rezervnim snagama, nemoj to zaboraviti.- Mogu pokupiti svoje rezervne snage pa ih natjerati šesnaest tisuća kilometara potokom uzvodno. Idemo nešto popiti.- Moram poći svojoj obitelji. - Izišli su na Četrdeset druguulicu.- Onda, do viđenja, James, baš ću se naljoskati... Zamisli, slobodni smo.- Do viđenja, Jerry, nemoj raditi ništa što ja ne bih uradio. Merivale je išao na zapad Četrdeset i drugom. Još su vijorilezastave, visile s prozora, lijeno se klimale s kopljača na rujanskom povjetarcu. Dok je šetao, gledao je u prodavaonice; cvijeće, ženske čarape, slatkiši, košulje i kravate, haljine, šarene zavjese kroz blještava stakla izloga, onkraj struje lica, izbrijanih lica muškaraca, ženskih lica našminkanih usana i napudranih nosova. Od toga osjeti vrućinu i uzbuđenje. Vrpoljio se kad je ušao u podzemnu željeznicu.- Gle kakve ovaj ima širite ... On je D. S. č. - začu kako jedna djevojka govori drugoj. Iziđe na Sedamdeset drugoj ulici pa predobro mu poznatom ulicom od smeđeg kamena pješčenjaka siđe napuhavši grudi prema rijeci.- Dobar vam dan, kapetane Merivale - reče liftboj.- Dakle, jesu li te pustili, James? - poviče njegova majka potrčavši mu u zagrljaj.Kimne glavom te je poljubi. Djelovala je blijeda i uvenula u crnoj haljini. Za njom došušti Maisie, i ona u crnini, visoka i ružičastih obraza.- Tako je divno što obje tako dobro izgledate.- Pa da, izgledamo dobro... onoliko koliko se može očekivati. Dragi moj, preživjele smo teške trenutke ... Sad si ti glava obitelji, James.- Jadni tata ... tako je nenadano preminuo.- Toga si bio pošteđen... Samo u New Vorku od toga je umrlo na tisuće ljudi.Jednom rukom privine Maisie a dragom majku. Ništa nisu govorili.- bi ~-Dakle ~ rece Merivale prešavši u sobu za dnevni boravak bio je to velik rat dok je trajao. - Majka i sestra u stopu su ga slijedile. Sjeo je u kožnati naslonjač te ispružio nalaštene noge. - Ne znate kako je divno opet biti kod kuće.Gospođa Merivale primakne svoju stolicu uz njegovu.- A sada nam, dragi sinko, sve ispričaj.U tmini trijema pred kućnim ulazom poseže za njom i privlači je k sebi.- Nemoj Bouy, nemoj; nemoj biti grub. - Njegove se mišice zatežu oko njezinih leđa poput zauzlanih konopa; njoj dršću koljena. Njegova usta traže njezina usta, duž jagodične kosti pa niz jednu stranu njezina nosa. Ona gubi dah od njegovih usana što istražuju njezine usne. - Oh, ovo ne mogu izdržati.Odmakne je od sebe. Ona dašćući otetura uza zid, pridržavaju je njegove krupne ruke.- Ne brini ni za što - nježno joj šapće.- Moram otići, kasno je... Moram ustati u šest sati.- A što misliš, u koliko sati ja ustajem?- Mama bi me mogla uhvatiti...- Reci joj neka ide k vragu.- I hoću, jednoga dana... i još gore od toga ... ako me ne prestane zadirkivati.Dohvati njegove čekinjaste obraze i brzo ga poljubi u usta i odvoji se od njega te trči uza četiri stepeništa prljavih stepenica.Vrata su zatvorena samo na kvaku, nisu zaključana. Izuje plesne cipele te na bolnim nogama oprezno prolazi kuhinjom. Iz susjedne sobe dopire gromoglasno dvostruko hrkanje strica i strine. Netko me voli, al' ne znam tko... Taj napjev prožima joj čitavo tijelo, bridi joj u nogama, prodro joj je u golicavo mjesto na leđima za koje ju je on čvrsto držao dok je s njom plesao. Anna, moraš to zaboraviti, inače nećeš zaspati. Anna, moraš zaboraviti. Kad je udarila o stol, odvratno zazveči i zazvekeće posuđe po-stavljeno za doručak.- Jesi li to ti, Anna? - dopre pospan mrzovoljan glas iz majčina kreveta.- Pošla sam popiti malo vode, mama.Starica stenjući diše kroz zube, škripe krevetne opruge dok se ona okreće. Cijelo vrijeme spava.Netko me voli, al' ne znam tko. Svlači svečanu haljinu i oblači spavaćicu. Zatim na vrhovima prstiju ide do ormara da objesi haljinu te napokon klizne među pokrivače, malo-pomalo, tako da ne zapucketaju letvice. Al' ne znam žfco. Povlačenje nogu, povlačenje nogu, jarka svjetla, rumena nejasna lica, ruke što grabe, napete butine, skakutave noge. Al' ne znam ifco. Povlačenje nogu, gromko izvijanje saksofona,

povlačenje nogu u ritmu bubnja, trombona, klarineta. Noge, butine, obraz uz obraz, Netko me voli... Povlačenje nogu, povlačenje nogu. At ne znam tko.230Na ležaju u kabini spavalo je djetence sitnih zgrčenih Ijubi-• t rumenih obraza i pesnica. Ellen se nadvila nad crni kožna-tf kovčeg. Jimmy Herf je u rukavima od košulje gledao kroz okrugli prozorčić.- Dakle, eno Kipa slobode... Ellie, morali bismo izići napalubu.- Proći će čitava vječnost prije nego što pristanemo... Pođi sam na palubu. Evo mene odmah gore, s Martinom.- Oh, dođi i ti; djetetove stvari stavit ćemo u torbu dok brod budu privezivali za pristanište.Izašli su na palubu u zasljepljujuće rujansko popodne. Voda bijaše zeleno modra. Ravnomjerni vjetar neprestance je meo smotke smeđeg dima i grudice pare bijele kao pamuk s visokog golemog plavoindigo nebeskog svoda. Na pozadini zača-đena obzorja isprepletena barkama, parobrodima, dimnjacima električnih centrala, pokrivenim brodogradilištima i mostovima, donji je Nevv York bio ružičastobijela zašiljena piramida, nježno izrezana iz kartona.- Ellie, morali bismo iznijeti Martina tako da i on vidi.- Pa da zatuli kao tegljač ... Bolje mu je ondje gdje je sada. Sagnu se ispod konopa, kliznu pokraj klepetava parnog vitla pa iziđu na pramac.- Bože , Ellie, ovo je najveličanstveniji prizor na svijetu... Nisam mislio da ću se ikada vratiti, a ti?- Ja sam bila čvrsto odlučna da se vratim.- Ne ovako.- Ne, ovako zacijelo ne.- S'il vous plait madame ...Mornar im je davao znak da se vrate. Ellen okrene lice uvjetar kako bi odmaknula iz očiju bakarne pramenove.- C'est beau, n'est-ce pas? - Nasmiješila se uvjetar u morna-revo crveno lice.- J'aime mieux le Havre ... S'il vous plait madame.- Dakle, idem dolje da sredim Martina.Oštro brundanje motora jednog tegljača koji je prolazio pokraj njih izbije joj iz ušiju Jimmvjev odgovor. Odmakne se od njega te se spusti u kabinu.Zaglave u stisci ljudi na kraju silaznog mostića.- Čuj, mogli bismo sačekati nosača - reče Ellen.- Ne, draga, ja ću ih ponijeti. - Jimmy se preznojavao i te-urao noseći u svakoj ruci po jedan kovčeg a pod miškom za-motuljke. Djetence je gugutalo na Elleninim rukama i istezalo 1Spružene ruke Prema licima što su ih odasvud okru-231- Znaš što? - reče Jimmy dok su prelazili silazni mostić. -Gotovo bih poželio da se sad ukrcamo... Mrsko mi je vraćati se kući.- Meni to nije mrsko... Tamo je slovo H... Ja ću odmah za tobom... Željela bih pogledati jesu li tamo Frances i Bob. Zdravo...- Dakle, nezamislivo...- Helena, nadebljala si se, divno izgledaš. Gdje je Jimps? Jimmy je trljao ruke, ukočene i nažuljane od ručaka teškihkovčega.- Zdravo Herf. Zdravo, Frances. Zar ovo nije sjajno?- Bogami, drago mi je što te vidim ...- Jimps, najbolje će biti da s djetetom pođem ravno u Brevoort...- Zar nije drag?- ... Imaš li pet dolara?- Imam samo dolar sitniša. Ova stotica je u putnim čekovima.- Ja imam mnogo novaca. Helena i ja poći ćemo u hotel, a vi, dečki, možete doći za nama, s prtljagom.- Inspektore, smijem li proći s djetetom? Moj će se suprug pobrinuti za kovčege.- Pa naravno, gospođo, samo izvolite proći.- Zar nije sladak? Oh, Frances, kako je ovo zabavno.- Idi naprijed, Bobe, sam ću brže ovo obaviti... Ti sprove-di dame u Brevoort.- Pa, mrsko nam je što te ostavljamo.- Oh, samo idite ... Evo mene odmah za vama.- Gospodin James Herf i supruga i djetence ... je li to sve?- Da, tako je.- Evo mene odmah k vama, gospodine Herf... Je li tu sva prtljaga?

- Da, sve je tamo.- Zar nije dobar? - kvocne Frances dok su ona i Hilde-brand ulazili za Ellenom u taksi.- Tko?- Djetence, naravno ...- Oh, morali biste ga katkad vidjeti... Izgleda da voli putovati.Policajac u civilu otvori vrata taksija te pogleda unutra dok su izlazili kroz rampu.- Želite li nam primirisati dah? - zapita Hildebrand. Čovjekovo lice bijaše kao klada drva. Zatvorio je vrata.- Helena još ne zna što je to prohibicija, je l da ne zna?232_ prestrašio me ... Pogledajte.- Mili Bože! - Ispod pokrivača u koji je omotala dijete ona izvuče omot u žutom papiru ... - Dvije litre našeg posebnog ko-' ka g°ut famiMe '^rf • • • a imam još jednu litru u termoforu • od pojasa.. • Stoga izgledam kao da ću ponovno roditi. Hildebrandovi počnu vrištati od smijeha.- I Jimps ima termofor oko struka, a u pljoski uz bedro mu je chartreuse ... Jamačno ćemo morati položiti kauciju da ga izvučemo iz zatvora.Kad su stigli pred hotel, još uvijek su se toliko smijali da su im suze tekle niz obraze. U liftu dijete počne kmečati.Čim je zatvorila vrata velike sunčane sobe, izvukla je termofor ispod haljine.- Čuj, Bobe, telefoniraj neka nam pošalju istuckani led i sodu ... Svi ćemo popiti cognac a l'eau de selz ...- Ne bi li bilo bolje da pričekamo Jimpsa?- Oh, on će odmah stići... Nemamo ništa za carinsku prijavu ... Previše smo u besparici a da bismo išta imali... Frances, kako se u New Vorku snalazite za mlijeko?- Otkud da znam, Helena? - Frances Hildebrand pocrveni i ode na prozor.- Oh, pa dobro, opet ću mu dati njegovu redovitu hranu ... Za vrijeme putovanja dobro mu je prijala.Ellen položi dijete na krevet. Ležao je bacakajući noge, gledajući uokolo tamnim okruglim očima sa zlatnim točkicama.- Što je debeo!- Tako je zdrav da je sigurno slabouman ... Oh, Bože, a moram nazvati tatu ... Nije li obiteljski život očajno kompliciran?Ellen je smještala svoju malu špiritjeru na toaletni stolić. Dođe poslužitelj pa na pladnju donese čaše i zdjelu cilinkava leda i bocu White Rocka.- Spremi nam piće iz termofora. Moramo ga dokrajčiti ili će nagristi gumu... A pit ćemo u zdravlje čafe d'Harcourt.- Naravno, djeco, vi ne shvaćate - reče Hildebrand - da je za vrijeme prohibicije teško ostati trijezan.Ellen se nasmije; nagnula se nad malu svjetiljku iz koje se šino miran domaći zadah vrućeg nikla i spaljena alkohola.George Baldwin šetao je uz Madison Avenue prebacivšipreko ruke lagani ogrtač. Njegovo utučeno raspoloženje je oživ-kro h U iskričavom JesenJern sumraku ulica. Od bloka do blokaz benzinsko sumračje zujavo od taksija, u njegovoj su glavi233raspravljala dva odvjetnika u crnim frakovima i ukrućenim okovratnicima. Ako pođeš kući, bit će udobno u knjižnici. Stan će biti sumoran i tih i moći ćeš sjesti s papučama na nogama pod poprsjem Scipiona Afričkog, u kožnatom naslonjaču i čitati i naručiti da ti donesu večeru ... Nevada će biti razuzdana i sirova i pričat će ti viceve... Ona zna sve tračeve iz City Halla... dobro je to znati... Ali nećeš se više sastajati s Nevadom ... previše opasno; potpuno te zbuni... A Cecilv sjedi uvenula i ele-gantna i vitka, grize usne i mrzi mene, mrzi život... Dobri Bože, kako da sredim svoj život? Zastane pred cvjećarnicom. Vlažan topao meden skup miris dopiraše s vrata te se opojno širio na oporu čeličnoplavu ulicu. Bar da mogu učvrstiti svoj financijski položaj... U izlogu bijaše minijaturni japanski vrt s uzvinutim mostovima i jezercima u kojima su zlatne ribice izgledale kao kitovi. Proporcija, to je to. Zacrtati svoj život kao razborit vrtlar, orući i sadeći. Ne, večeras neću poći Ne vadi u posjet. Međutim, mogao bih joj poslati cvijeće. Žute ruže, one bakarne ruže... ove bi morala nositi Elaine. Kad pomislim da se ponovo udala i da ima dijete. Ušao je u prodavaonicu.- Kakva je ovo ruža?- Gold of Ophir, gospodine.- U redu, želim da odmah pošaljete u Brevoort dva tuceta... Gospođici Elaine... Ne, gospodinu i gospođi James Herf... Napisat ću pisamce.

Sjedne za stol s perom u ruci. Miomiris ruža, miomiris iz tamne vatre njezine kose ... Ne, besmislica, za miloga Boga...DRAGA ELAINE,Nadam se da ćete dopustiti starom prijatelju da ovih dana posjeti vas i vašeg muža. I molim vas, zapamtite da sam uvijek iskreno željan - predobro me poznajete a da ovo protumačite kao puku uljudnu ponudu - da pomognem vama i njemu na bilo koji način koji bi mogao doprinijeti vašoj sreći. Oprostite što se potpisujem kao vaš doživotni rob i obožavatelj.GEORGE BALDVVINPisamce ispuni tri cvjećareve bijele ceduljice. Pročita ga napućivši usne, brižno stavljajući crtice na »t« i točkice na »i«. Onda plati cvjećara iz svežnja novčanica što gaje izvukao iz stražnjeg džepa te ponovno iziđe na ulicu. Već je bila noć, bilo je blizu sedam sati. Još je uvijek oklijevajući stajao na uglu pa promatrao kako prolaze taksiji, žuti, crveni, zeleni, narančasti.Tuponosi transport polako se pod kišom probija kroz Na-rrows. Narednik-vodnik O'Keefe i redov prve klase Dutch Ro-bertson sjede u zavjetrini palubnog zdanja te promatraju prekooceanske brodove usidrene u karanteni i niske obale načička-ne brodogradilištima.- Gle, neki od njih još imaju ratnu kamuflažu - državni brodovi... Nisu vrijedni ni baruta koji bi ih digao u zrak.- Nisu, k vragu - neodređeno će Joey O'Keefe.- Borati, mali stari New York dobro će mi izgledati...- I meni, narednice, padala kiša ili sijalo sunce, svejednomi je.Prolaze pored mase parobroda usidrenih u gomili, neki se od njih naginju na jedan ili na drugi bok, vitki brodovi kratkih dimnjaka, zdepasti brodovi visokih dimnjaka crvenih od čađe, neki su od njih isprugani i poprskani i istačkani sivilom stolarskog kita i plavilom i zelenilom, bojama za kamuflažu. Čovjek u motornom čamcu maše rukama. Ljudi u nepromočivim khaki kaputima šćućureni na sivoj palubi transporta, po kojoj je rominjala kiša, zapjevajuOh, pješadija, pješadija Prljavo joj iza ušiju...Kroz blistavu perličastu maglicu iza niskih zgrada Gover-nors Islanda oni razabiru visoke pilone, zaobljene kablove, prozračnu čipku na Brookh/n Bridgeu. Robertson vadi iz džepa omot pa ga zavitla preko ograde.- Sto je to?- Samo moja vreća za profilaksu... Više mi neće biti potrebna.- Kako to?- Oh, živjet ću čistim životom i naći dobar posao i možda ću se oženiti.- Mislim da ta zamisao i nije toliko loša. Dosadilo mi je da se sam potucam. Bože, mora da je netko dobro zaradio na onim državnim brodovima.- Tamo ljudi koji su se obvezali da služe za dolar na godinu dolaze na svoje.- Svijetu ću pričati da je tako. A gore sprijeda pjevajuOh, ona u tvornici pekmeza radi I možda je to posve u redu...234235- Bože, plovimo uz East River, narednice. Što oni, do vraga, misle, gdje će nas iskrcati?- Bome, bio bih kadar da isplivam na kopno. Kad samo pomislim na sve one momke koji su cijelo vrijeme bili ovdje i zarađivali na nama... Deset dolara dnevno za rad u brodogradilištu, zamisli ti to...- K vragu, narednice, mi imamo iskustvo.- Iskustvo...Apres la guerre finee U SAD vraćam se ja...- Kladim se da je kapetan popio beaucoup viskija sa sodom pa je zamijenio Brooklvn za Hoboken.- Pa, eno Wall Streeta, kolega.Prolaze ispod Brooklvn Bridgea. Nad njihovim glavama bruje i ječe električni vlakovi, tu i tamo s vlažnih tračnica bljesne ljubičasta boja. Iza njih, s druge strane barka, tegljača i trajekata za automobile, visoke zgrade, bijelo prošarane prame-njem pare i magle, sive strše u ovješene oblake.Nitko nije govorio dok su jeli juhu. Gospođa Merivale u crnini sjedila je na čelu ovalnog stola pa kroz polunavučene zavjese i kroz prozor salona promatrala stup bijela dima što se pod sunčevom svjetlosti odvijao iznad željezničkih depoa, prisjećajući se svog muža i na to kako su prije mnogo godina došli pogledati stan u nezavršenoj kući koja je mirisala po gipsu i po boji. Naposljetku, kad je pojela juhu, ustade i reče:- Dakle, Jimmy, vraćaš li se novinarstvu?- Mislim da hoću.- Jamesu su već ponudili tri posla. Mislim da je to izvanredno.

- Ipak mislim da ću prihvatiti majorovu ponudu - reče James Merivale Elleni koja je sjedila pored njega. - Major Good-year, znate, rođakinjo Helena ... Jedan od Goodvearovih iz Buf-fala. On je šef odjela za inozemnu trgovinu u Bankarskom trustu ... Rekao je da mi može isposlovati brzo napredovanje. Preko mora smo bili prijatelji.- To će biti divno - reče Maisie gugutavim glasom - je li, Jimmy? - Sjedila mu je sučelice, vitka i ružičasta u crnoj haljini.- On će me predstaviti Piping Rocku - produži Merivale.- A što je to?- Kako, Jimmy, pa sigurno to znaš... Rođakinja Helena zacijelo je tamo mnogo puta išla na čaj._ Znaš Jimps - reče Ellen uprijevši pogled u tanjur. -T mo je otac Stana Emervja išao svake nedjelje._ Oh, zar ste poznavali tog nesretnog mladića? To je bilo " no - reče gospođa Merivale. - Toliko se užasnih stvari do-dilo posljednjih godina ... Gotovo sam na to zaboravila. g° - Da, poznavala sam ga - kazala je Ellen.Stiže janjeći but popraćen prženim patlidžanima, kasnim kukuruzom i slatkim krumpirom.- Znate, smatram da je jednostavno užasno to - reče gospođa Merivale kad je narezala meso - što nam vi momci ne želite ništa pričati o svojim doživljajima preko mora... Jamačno su mnogi od njih bili izvanredno zanimljivi. Jimmy, pretpostavljam da ćeš napisati knjigu o svojim dogodovštinama.- Okušao sam se na nekoliko članaka.- Kada će izići?- Čini se da ih nitko živ ne želi tiskati... Znaš, u stanovitim pitanjima ja sam radikalno različitog mišljenja od njih...- Gospođo Merivale, već godinama nisam jela ovako slasne slatke krumpire ... Ovi imaju okus kao jam.- Dobri su... Sve ovisi o tomu kako ih skuhate.- Pa, bio je to velik rat dok je trajao - izjavi Merivale.- Gdje si bio one noći kad je zaključeno primirje, Jimmy?- Bio sam u Jeruzalemu u Crvenom križu. Zar to nije besmisleno?- Ja sam bio u Parizu.- I ja - kazala je Ellen.- Znači da ste i vi bili tamo, Helena? Na koncu konca ipak ću vas zvati Helena pa stoga mogu odmah sad s tim početi... Zar to nije zanimljivo? Jeste li se vi i Jimmy tamo upoznali?- Oh, ne, mi smo bili stari prijatelji... Ali često smo bili zajedno ... Radili smo u istom odjelu Crvenoga križa - u odjelu za propagandu.- Prava pravcata ratna idila - pjevuckavo će gospođa Merivale. - Zar to nije zanimljivo?- Dakle, drugovi, ovako stoje stvari - poviče Joe O'Keefe, a na njegovu crvenom licu izbijao je znoj. - Hoćemo li progurati ovaj mirovinski prijedlog ili nećemo? ... Borili smo se za njih, je l da, potukli smo Švabe, je l da? A sada, kad smo stigli kući, dobili smo prljavi kraj štapa. Nemamo zaposlenja ... Naše djevojke su otišle i udale se za drugoga... Prema nama postupaju kao Prema bandi prljavih propalica i lijenčina, a mi tražimo samo svoju opravdanu zakonsku i zakonitu naknadu ... mirovinu. Hoćemo h mi to podnositi? ... Nećemo. Hoćemo li podupirati ban-236237du političara koji prema nama postupaju kao da kucamo na stražnja vrata pa prosimo milostinju? ... Pitam vas, momci... Noge zatutnje po tlu:- Ne!- Vrag neka ih nosi - poviču glasovi...- Kažem ja vama, vrag neka nosi političare ... Mi ćemo svoju kampanju prenijeti na selo... velikom silnom velikodušnom američkom narodu velikog srca, narodu za kojega smo se borili i krv svoju prolijevali i živote polagali.Velika oružarna zaori se od pljeska. Ranjenici u prvom redu lupali su o pod svojim štakama.- Joey je dobar momak - reče muškarac bez ruku ćoravcu s umjetnom nogom koji je pokraj njega sjedio.- Upravo tako, Buddy.Dok su izlazili nuđajući jedan drugog cigaretama, na vratima stajaše jedan čovjek izvikujući:- Sastanak komisije, komisije o mirovini.Četvorica su sjedila oko stola u sobi koju im je ustupio pukovnik.- Pa, momci, da popušimo cigaru.Joe poskoči do pukovnikova stola te izvadi četiri Romea i Julije:- Nikada ne ostaje bez njih.- Pravi mali korupcionaš, kažem ja - reče Sid Garnett is-pruživši svoje duge noge.- Da možda unutra nemaš sanduk Scotcha, Joey? - zapita Bili Dougan.

- Nee, trenutačno ne pijem.- Znam gdje se može dobiti zajamčeni »Haig and Haig« -ponosno ubaci Segal - predratna roba, šest dolara litra.- A otkud da smognemo šest dolara, tako ti Krista?- Poslušajte me, momci - reče Joe sjedajući na rub stola.-Prijeđimo na bitne stvari... Moramo namaknuti novac od škvadre i na drugim mjestima gdje god možemo... Slažemo li se u tome?- Naravno da se slažemo, ti im to reci - izjavi Dougan.- Poznajem i mnoge starije ljude koji smatraju da se prema nama nepošteno postupa... Ovo ćemo nazvati Komisija za mirovinske zahtjeve u Brooklynu udružena sa Stanicom Sheamus O'Riellyja u Los Angelesu ... Nema smisla išta poduzimati osim ako se to dobro ne izvede ... Dakle momci, jeste li za to ili ste protiv?- Naravno da smo za, Joey... Ti im to reci a mi ćemo udarati takt.- Dakle, Dougan mora biti predsjednik zato što je najnao-čitiji.Dougan pocrveni kao cikla i zamuca.- Oh, ti Adonisu s plaže - podsmjehne se Garnett.- A ja mislim da ću biti najbolji kao blagajnik jer imam najviše iskustva.- Zato što si najpokvareniji, želiš reći - potiho će Segal. Joe isturi vilicu.- Čuj, Segal, jesi li za to ili nisi? Bit će najbolje da nam odmah kažeš ako nisi za to.- Naravno, prestanite s glupostima - reče Dougan. - Joey je pravi čovjek za ostvarenje ovog pitanja i vi to znate . . . Prestanite s glupostima . . . Ako ti se ovo ne sviđa, možeš se povući.Segal protrlja svoj tanki kukasti nos.- Samo sam se šalio, ljudi, nisam mislio ništa zla.- Slušaj - gnjevno proslijedi Joe - što ti misliš, zbog čega ja žrtvujem svoje vrijeme? . . . Zašto sam još jučer otklonio pedeset dolara tjedno, nije li tako, Side? Vidio si me kad sam razgovarao s onim čovjekom.- Kako da ne, Joey.- Oh, smirite se, momci - reče Segal. - Samo sam zadirkivao Joeya.- Dakle, Segal, mislim da bi ti trebao biti tajnik jer se razumiješ u kancelarijski posao . . .- Kancelarijski posao?- Naravno - kazao je Joe napuhavši grudi. - Dobit ćemo prostor za stol u kancelariji jednog mog poznanika . . . Sve je to uglavljeno. On će nam ga besplatno ustupiti dok se ne uhodamo. A imat ćemo i kancelarijski pribor i memorandum. Ništa se ne može postići na ovom svijetu ako dolično ne izložimo stvari.- A kakvo će biti moje zaduženje? - zapita Sid Garnett.- Ti si komisija, ti veliki tupoglavče.Poslije sastanka je Joe O'Keefe zviždučući šetao po Atlantic Avenue. Bijaše svježa noć; išao je kao da hoda na oprugama. U ordinaciji dra Gordona gorjelo je svjetlo. Pozvonio je. Vrata otvori čovjek bijela lica u bijelom mantilu.- Dobra večer, doktore.. ,..~ Je.ste li to v' O'Keefe? Izvolite ući, mladiću moj. - Nešto ° " laSU Stisne ga za kičmu poput hladne ruke-

Dakle, je li vaš test dobro ispao, doktore?Dobro . . . pozitivno je. - Kriste.J Ne brinite se previše zbog toga, mladiću moj, mi ćemo za nekoliko mjeseci izliječiti.238239- Mjeseci.- Pa, po skromnoj procjeni, pedeset pet posto ljudi kojesrećete na ulici zaraženo je sifilisom.- A nisam se ponašao kao neka budala. Pazio sam prekomora.- Za vrijeme rata to je neizbježivo ...- Sad mi je žao što se nisam razuzdao... Oh, koliko samprilika propustio.Liječnik se nasmije.- Zacijelo nećete imati nikakve simptome ... Samo ćete primati injekcije. Za tili čas bit ćete zdravi kao riba ... Želite li da vam sada dam injekciju? Već sam je pripremio.O'Keefeu se zalede ruke.- Pa, dobro - usiljeno se nasmije. - Mislim da ću biti vražji toplomjer kad završite moju terapiju.

Liječnik se škripavo nasmije.- Krcat arsenom i živom, a? .. Točno tako.Puhao je hladniji vjetar. Cvokotali su mu zubi. Odšeta kući kroz strugutavu noć od lijevana željeza. Baš sam lud što sam se onesvijestio kad me ubo. Još je osjećao mučan ubod igle. Zaškr-guće zubima. Poslije ovoga moram imati malo sreće... Moram imati malo sreće ...Dva dežmekasta čovjeka i jedan mršav čovjek sjede za stolom pored prozora. Svjetlost cinčanog neba mami blistavougla-te odsjaje s čaša, srebrnine, ljusaka ostriga, očiju. George Bald-win okrenut je leđima prozoru. S desne strane sjedi mu Gus McNiel a s lijeve Densch. Kad se konobar naginje nad stol da odnese prazne ljušture ostriga, on kroz prozor, iza parapeta od vulkanskog kamena, vidi vrške nekoliko zgrada što strše poput posljednjih stabala na rubu hridine te staniolska prostranstva luke po kojoj su porazbacani brodovi.- Ovaj put ja vama držim prodiku, George ... Bog zna, u stara vremena održali ste mi dovoljno prodika. Časna riječ, to je čista ludost - govori Gus McNiel. - Čista je ludost u vašim godinama dopustiti da vam promakne šansa za stvaranje političke karijere ... U cijelom Nevv Vorku nema prikladnijeg čovjeka za tu dužnost.- Sve mi se čini da je to vaša dužnost, Baldvvine - veli Densch dubokim glasom, vadi iz futrole svoje naočale od kornjačine ljuske te ih žurno natiče na nos.Konobar je donio veliki garnirani odrezak okružen bedemima gljiva i narezane mrkve i graška te iscifranim potamnje-lim pire krumpirom. Densch namješta naočale te se pažljivo za-bulji u garnirani odrezak.240Vrlo lijepo jelo, Bene, vrlo lijepo jelo, moram priznati... Evo kako je, Baldvvine ... kako ja na to gledam ... zemlja proživljava opasno razdoblje ponovne izgradnje ... smušenost vezanu za završetak velikog sukoba... bankrot kontinenta... šire se boljševizam i subverzivne doktrine ... Amerika ... - kaže on režući oštrim blistavim čeličnim nožem debeli, polusirovi i dobro zapapren odrezak. Polako žvače zalogaj. - Amerika - ponovno započinje - nalazi se u položaju da preuzme stečajnu upravu nad svijetom. Velika načela demokracije i one trgovačke slobode na kojima počiva čitava naša civilizacija, ugroženi su više nego ikada. Danas su nam u javnim službama potrebni više nego ikada, ljudi potvrđene sposobnosti i besprijekorna poštenja, osobito u onim službama koje zahtijevaju stručno sudsko i pravno znanje.- To sam ti neki dan pokušavao kazati, George.- Da, sve je to vrlo dobro, Gus, ali kako znaš da ću biti izabran? .. Na koncu konca, to bi značilo da na stanovit broj godina ostavim svoju odvjetničku praksu, to bi značilo...- Samo vi to meni prepustite ... George, već ste izabrani.- Izuzetno dobar odrezak - reče Densch - moram priznati... Ne, ali ostavimo nastranu novinska naklapanja... Iz tajna i pouzdana izvora slučajno znam da među nepoželjnim elementima u ovoj zemlji postoji subverzivna zavjera... Bože mili, pomislite samo na bombaški napad u Wall Streetu... Moram kazati da je u jednom pogledu držanje novina ipak povoljno ... naime, približujemo se nacionalnom jedinstvu o kojemu prije rata nismo mogli ni sanjati.- Slušaj, George - upadne Gus - izrazi se na ovaj način ... Reklamna vrijednost političke karijere doprinijet će vašoj odvjetničkoj praksi.- I hoće i neće, Gus.Densch odmata staniol s cigare.- Bilo kako bilo, ovaj prizor je veličanstven. - Skida naočale te iskrivljuje vrat te se zagleda u blistavo prostranstvo luke koja se proteže puna jarbola, dima, kuglica pare, tamnih duguljastih barka, sve do brežuljaka Staten Islanda što se rasplinjuju u magli.Sjajne pahuljice oblaka Ijuštile su se s neba prigušene indi-goplave boje nad Parkom Batterv gdje su skupine umazanih ljudi odjevenih u tamno, stajali po pristaništu Ellis Island i oko m°\a za male čamce, šutke nekoga iščekujući. Otrcan dim tegljača i parobroda visio je nisko i potezao se nad neprozirnom staklenozelenom vodom. Škunu s tri jarbola teglili su niz North River. Netom podignut flok nespretno je lamatao na vjetru. Adalje u luci pomaljao se, viši, sve viši parobrod, s pramcem naprijed, četiri crvena dimnjaka zbijena u jedan, blješte palubna zdanja krem boje.- Mauretania upravo stiže sa zakašnjenjem od dvadeset i četiri sata - uzvikne čovjek koji drži teleskop i dogled... - Pogledajte Mauretaniju, najbrži prekooceanski brod, kasni dvadeset četiri sata.Mauretania se poput nebodera šepirila kroz brodovlje u luci. Pukotina sunčeve svjetlosti zaoštravala je sjenu pod prostranim mostom i duž bijelih pruga gornjih paluba, blještila je u nizovima okruglih prozorčića. Dimnjaci se odvoje jedan od drugog, trup se izduži. Crni nemilosrdni trup Mauretanije gurajući pred sobom zadahtale tegljače, zasijecao se u North River poput duga noža.Trajekt je polazio iz useljeničke stanice, kroz gomilu prođe žagor i nabijen stigne do rubova pristaništa.

- Deportirci... To su komunisti koje deportira Ministarstvo pravde... deportirci... Crveni... Oni deportiraju crvene. - Trajekt se odmaknuo od pristaništa. Na krmi skupina ljudi stajaše nepomično sićušna poput kositrenih vojnika. - Crvene šalju natrag u Rusiju.Na trajektu zaleprša rupčić, crveni rupčić. Ljudi su se tiho, na prstima, odšuljali do ruba prolaza, na prstima, nečujno, kao u bolesničkoj sobi.Iza leđa muškaraca i žena koji su se tiskali uz rub vode uzrujano su hodali tamo-amo narogušeni policajci gorilskih lica, vitlajući pendrecima.- Crvene šalju natrag u Rusiju ... Deportirce ... Agitatore ... Nepoželjnike. - ... Galebovi su kružili i kriještali. Boca kečapa teško se Ijuljkala na valićima od mutnog stakla. S trajekta dopiraše pjev, jenjavao je i otklizao preko vode.Čest la lutte finale, groupons-nous et demain L'Intemationale sera le genre humain.- Pogledajte deportirce ... Pogledajte nepoželjne strance -uzvikne čovjek koji je držao teleskop i dogled.Odjednom odjekne ženski glas: »Listajte prezreni na svijetu.«- Pst... Zbog ovoga bi te mogli krivično goniti.Pjevanje se gubilo preko vode. Na kraju mramor-brazde trajekt se smanjivao u magli. Sa Intemacionalom... sloboda zemlji svoj. Pjev zamre. S rijeke dopre otegnuto bučno tulenje parobroda koji je isplovio iz pristaništa. Galebovi su kružili iznad tamne prljavo odjevene svjetine koja je šutke stajala gledajući u zaljev.

II. KINO ZA GROŠGroš prije ponoći kupuje sutrašnjicu . . . glavni novinski naslov o oružanom prepadu, šalicu kave iz automata, vožnju u VVoodlavvn, Fort Lee, Flatbush . . . Groš u prorezu kupuje žvakaću gumu. Somebodv Loves Me, Baby Divine, Vou're in Kentuckv Juss Shu'As Vou're Born . . . nagnječene note fokstrota hramajući izlaze iz vrata, bluzovi, valceri (We'd Danced the Whole Night Through) u vrtnji vuku za sobom blistave uspomene ... Na Šestoj aveniji, na Četrnaestoj još ima stereoptikona koje su zamazale muhe, a gdje za groš možete zirnuti u požutjelu jučerašnjicu. Pokraj praskave streljane saginjete se u titranje VRUĆE VRIJEME, NE2ENJINO IZNENAĐENJE, UKRADENA PODVEZICA . . . korpa za otpatke slomljenih snatrenja . . . Groš prije ponoći kupuje našu jučerašnjicu.Ruth Prynne iziđe iz liječnikove ordinacije i čvršće stegne krzno oko grla. Osjećala se malaksalo. Taksi. Čim je ušla unutra, sjetila se zadaha kozmetike i prepržena kruha i prljava hodnika u stanu gospođe Sunderland. Oh, ne mogu odmah sada poći kući.- Soferu, vozite, molim vas, u Staru englesku čajanu na Četrdesetoj ulici. - Otvorila je svoju duguljastu zelenu kožnatu torbu te pnvirila u nju. Bože mili, samo dolar, četvrt dolara, pet centi i dva centa. Uprla je oči u brojeve koji su treperili na tak-simetru. Zamalo nije izgubila živce pa zaplakala . . . Kako novac nestaje^ Prašnjav hladan vjetar zaškripi joj u grlu kad je izišla._ osamdeset centi, gospođice . . . Nemam sitnog, gospođice. centa n' Zadržite kusur ~ Bože mili. samo trideset dva kolače a je bil° toP'° * prijatno je mirisalo na čaj i natu' je H ovo Ruth • -? Najdraža, dođi u moj zagrljaj ovih godina. - Bio je to Billy Waldron. Bio je debljii bljeđi nego prije. Teatralno ju je zagrlio i poljubio u čelo. -Kako si? Ispričaj mi... Kako distingue izgledaš u tom šeširu.- Upravo sam liječila grlo na rendgenu - reče ona hihoćući. - Osjećam se kao gnjev božji.- Što radiš, Ruth? Čitavu vječnost nisam čuo za tebe.- Odložio si me kao zaostali broj, je li? - Ljutito je odbrusila na njegove riječi.- Poslije one tvoje divne uloge u »Kraljici voćnjaka« ...- Pravo da ti kažem, Billy, imala sam užasan slijed zle sreće.- Oh, znam, sve je zamrlo.- Slijedećeg tjedna imam sastanak sa Belascom ... Možda nešto bude iz toga.- Pa da, i ja bih rekao, možda bude, Ruth ... Čekaš li nekoga?- Ne... Oh, Billy, ti si još uvijek onaj isti stari podruglji-vac ... Danas popodne me nemoj zadirkivati. Nisam za to raspoložena.- Jadnice mala, sjedni pa popij sa mnom šalicu čaja ... Kažem ti, Ruth, ovo je užasna godina. Mnogi dobri glumci ove će godine založiti posljednju kariku svog lanca za sat... Pretpostavljam da obilaziš menedžere.- Ne spominji mi to... Kad bi mi se samo grlo oporavilo... Takva te stvar srva.- Sjećaš li se starih vremena u trupi Sommerville?- Billy, zar bih ih ikada mogla zaboraviti? ... Zar nije bilo genijalno?- Posljednji sam te put vidio, Ruth, u »Leptiru na kotačima« u Seattleu. Bio sam u prvom redu ...- Zašto nisi došao u garderobu pa me posjetio?

- Mislim da sam se još na te ljutio... Tada sam bio silno utučen. U dolini sjena... sjeta... neurastenija. Bio sam na suhom, bez centa... Te noći bio sam pomalo pod gasom. Nisam želio da u meni gledaš zvijer.Ruth nalije sebi novu šalicu čaja. Odjednom se osjećala grozničavo radosnom.- Oh, Billy, zar nisi sve to zaboravio? ... Tada sam bila glupa djevojčica... Bojala sam se da bi se ljubav, brak ili nešto slično sukobljavalo s mojom umjetnošću, razumiješ ... Toliko sam ludo željela uspjeti.- Bi li danas učinila istu stvar?- Ne znam ...- Kako je ono išlo? ... Prst se pomiče i piše, a kad napiše, pomiče se dalje...244- Nešto u onom smislu Sve tvoje suze neće isprati ni jednu ri-d toea Čuj, Billy - zabacila je glavu i nasmijala se - po-ih da me se ponovno spremaš zaprositi... Joj, moje grlo. _ RUth, bilo bi mi milije da ne ideš na tu rendgensku tera-Čuo sam da je to vrlo opasno. Ne daj se ovim zastrašiti, draga moja... ali sam čuo da su neki slučajevi raka nastali naBesmislica, Billy... To je samo onda kad se rendgenske zrake nepravilno koriste a i tada im se trebaš izlagati godinama... Ne, mislim da je taj dr Warner izvanredan čovjek.Kasnije, dok je sjedila u ekspresu podzemne željeznice koji je vozio u predgrađe, još je osjećala njegovu mekanu ruku kako miluje njezinu ruku u rukavici.- Zbogom, djevojčice, čuvao te Bog - rekao je promuklo.- Postao je trećerazredni glumčić, i to u pravom smislu riječi - neprestance se podsmijevalo nešto u njezinoj nutrini. -Bogu hvala da to nikada nećeš doznati...Zatim se, zamahnuvši šeširom široka oboda i zatresavši srebrnom sijedom kosom, kao da glumi u »Monsieur Beaucaire«, okrenuo i udaljio Broadwayem u gomili. Možda me prati zla sreća, ali iznutra nisam onako trećerazredna kao on ... Rak, rekao je. Gledala je gore i dolje po vagonu lica koja su se drmala nasuprot njoj. Od svih ovih ljudi jedan ga jamačno ima. OD PET OSOBA ČETIRI OBOLE OD ... Glupačo, to se ne odnosi na rak. EX-LAX, NUJOL, O'SULLIVAN'S ... Prinijela je ruku grlu. Grlo joj bijaše grozno nateklo, grlo joj je grozničavo bridilo. Možda se pogoršalo. To je nešto živo što raste u mesu, što ti proždire život i ostavlja te užasnom, trulom ... Ljudi nasuprot njoj netremice su buljili preda se, mladi muškarci i mlade žene, sredovječni ljudi, zelena lica pod prljavim svjetlom ispod reklama jarkih boja. OD PET OSOBA ČETIRI OBOLE OD... Željeznički tovar leševa koji se treskaju, kimajući i njišući se dok ekspres prodorno tutnji prema Devedeset šestoj ulici. Na Devedeset šestoj ulici morala je presjesti na lokalni vlak.Dutch Robertson sjedio je na klupi na Brooklyn Bridgeu, zadigavši okovratnik svog šinjela, prelijećući očima ponude za zaposlenje. Bilo je sparno poslijepodne zagušljivo od magle; most stajaše pokapan i izdvojen poput stabla u gustom vrtu parobrodskih zviždaljki. Prođu dva mornara.Najbolji lokal u kojemu sam bio poslije Buenos Airesa. urtaka za kinodvoranu, prometno područje ... ulog... 3000 da ' ob ^ ^ ?emam tri tisuće • • • Pult za cigare, prometna zgra-vezna žrtva... Privlačna i potpuno opremljena pro-245davaonica radija i muzikalija ... prometno... Moderna tiskara srednje veličine koja se sastoji od valjaka, Kelleya, Millera, malih tijesaka, linotipa i cjelokupne knjigovežnice ... Košer restoran i delikatese ... Kuglana... prometno... Velika plesna dvorana i ostale dozvole. KUPUJEMO UMJETNA ZUBALA, staro zlato, platinu, stari nakit. Nek idu k vragu. TRAŽIMO MUŠKARCA ZA ISPOMOĆ. To je već nešto za tebe, tupoglavče. Pisari adresa, prvorazredni kaligrati ... Ja tu otpadam ... Umjetnik, pomoćnik, Servis automobila, bicikala i motocikala ... Izvadi poleđinu omotnice te pribilježi adresu. Čistači cipela... To još ne. Boj; ne, mislim da više nisam boj, slasticama, akviziteri, perači automobila, sudoperi. ZARADI DOK UČIŠ. Zubotehnika je najkraći put do uspjeha ... Nema mortsezone ...- Zdravo, Dutch ... Mislila sam da nikad neću ovamo stići. Djevojka siva lica u crvenom šeširu i sivom kaputu od zečjeg krzna sjede pokraj njega.- Uh, smučilo mi se od čitanja ponuda zaposlenja. - Protegne ruke i zijevne ispustivši novine koje mu kliznu na noge.- Zar ti nije hladno dok ovako sjediš na mostu?- Možda i jest... Idemo jesti. - Skočio je na noge pa prinio svoje crveno lice, tanka slomljena nosa, tik uz njezino i zagledao se u njezine crne oči svojim blijedosivim očima. Snažno ju je potapšao po mišici. - Zdravo, Francie ... Kako moja djevojčica?Vrate se natrag prema Manhattanu, putern kojim je ona došla. Pod njima je kroz maglu svjetlucala rijeka. Polako je klizio veliki parobrod, svjetla su mu već gorjela; preko ruba pločnika gledali su dolje u crne dimnjake. "- Je li brod na kojem si ti pošao preko mora bio ovako velik, Dutch?

- Još veći.- Uh, što bih željela poći.- Jednom ću te odvesti onamo i pokazat ću ti sva ona ondje mjesta... Bio sam u mnogim mjestima onaj put kad sam se udaljio bez dopuštenja.Na stanici nadzemne željeznice su oklijevali.- Francie, imaš li uza se išta love?- Pa naravno da imam dolar... No, moram ga sačuvati za sutra.- Imam samo svojih zadnjih dvadeset pet centi. Pojedimo u onom kineskom restoranu dvije večere po pedeset pet centi... To će iznositi dolar i deset.- Moram imati pet centi da se ujutro odvezem u kancelariju.- Oh, prokletstvo! Bogamu, želio bih da imamo novaca.246_ Jesi H nešto pronašao?Pa zar ti ne bih rekao da sam našao?- Dođi, u sobi imam ušteđenih pola dolara. Od toga mogu platiti prijevoz. - Promijenila je dolar i stavila dva petaka u automatski obrtni križ. Sjeli su u vlak koji je vozio za Treću aveniju.- Čuj, Francie, hoće li nam dopustiti da plešem u khakikošulji?- Zašto ne, Dutch, izgleda posve u redu.- Nekako mi je neugodno zbog toga.Džez orkestar u restoranu svirao je Hindustan. Mirisalo je na chop suey i na kineski umak. Šmugnu u separe. Mladići glatke kose i sitne djevojke kratko ošišane kose plesali su pripijeni. Kad su sjeli, smješkali su se jedno drugome u oči.- Uf, što sam gladan.- Gladan si, Dutch?Gurnuo je koljena naprijed dok se nisu ispreplela s njezinima.- Znaš, dobro si ti dijete - reče on kad je pojeo juhu. - Časna riječ, ovaj tjedan ću naći posao. A onda ćemo naći lijepu sobu i vjenčat ćemo se, i tako.Kad su ustali da plešu, toliko su drhtali da su jedva mogli plesati u taktu glazbe.- Gozpodine ... ne plesati bez dolične odjeće ... - reče dotjerani Kinez položivši ruku Dutchu na mišku.- Što on hoće? - zareži on nastavivši plesati.- Mislim da se to odnosi na košulju, Dutch.- Vrag nek je nosi.- Umorna sam. Ionako bih radije razgovarala nego plesala ...Vrate se u svoj separe svom desertu od ananasa u kriškama. Poslije su išli na istok po Četrnaestoj ulici.- Dutch, zar ne možemo poći u tvoju sobu?- Ja nemam sobu. Stara glupača ne dopušta mi da ostanem a zadržala je sve moje stvari. Časna riječ, ako ovaj tjedan ne nađem zaposlenje, idem regrutnom naredniku pa ću se ponovo prijaviti u vojsku.- Oh, nemoj to; onda se nikada ne bismo mogli vjenčati, uutcn ... No, zašto mi to nisi rekao?- Nisam te želio uznemiravati, Francie ... Šest mjeseci bez P_ ema''' Uh> to Je dovoljno da čovjek poludi.- M . **• kuno možemo poći?stamste °gli biSm° P°Ći na °n° Pristanište • • • Poznajem pri-247- Tako je hladno.- Ne može mi biti hladno kad si ti uza me, dijete.- Ne govori tako... To mi se ne sviđa.Naslonjeni jedno na drugo šetali su u tmini blatnjavim utabanim ulicama uz rijeku, među golemim nadutim rezervoarima benzina, polomljenim ogradama, dugih skladišta s mnoštvo prozora. Na uglu ispod ulične svjetiljke jedan dječak zazviždi dok su prolazili.- Nabit ću ti njušku u glavu, mali gade - dobaci Dutch krajičkom usta.- Ne odgovaraj mu - šapne Francie - ili će se cijela škvadra na nas okomiti.Kliznu kroz vratašca u visokoj ogradi nad kojom su stršali kosi balvani. Osjećali su miris rijeke i cedrovine i piljevine. Čuli su kako rijeka zapljuskuje stupove pod njihovim nogama. Dutch je privuče uza se i pritisne usta na njezina.- Hej vi, zar ne znate da ovamo ne možete tek tako doći noću? - zaštekće na njih jedan glas. Stražar ih zabljesne fenjerom u oči.- U redu, smirite živce, samo smo pošli u šetnjicu.- Kakva šetnja!Ponovno su se vukli niz ulicu, a crni rječni vjetar puhao im je među zubima.- Pazi. - Prođe policajac tiho zviždučući. Razdvojili su se. -Oh, Francie, natjerat će nas u ludnicu ako ovako nastavimo. Idemo u tvoju sobu.

- Gazdarica će me izbaciti, to je sve.- Neću stvarati nikakvu buku ... Imaš ključ, zar ne? Iskrast ću se prije svjetla. Bogati, natjeraju te da se osjećaš kao podlac.- U redu, Dutch, idemo kući... Svejedno mi je što bude. Stepenicama obasutim blatnim stopama uspnu se na naj-gornji kat najamne kuće.- Izuj cipele - prosikta mu u uho dok je uvlačila ključ u bravu.- Imam rupe na čarapama.- To nema veze, budalo. Pogledat ću je li prolaz slobodan. Moja je soba otraga iza kuhinje, prema tome, ako su svi oni u krevetu, neće nas čuti.Kad ga je ostavila, čuo je otkucaje svoga srca. Ona se za tili čas vratila. Na prstima ode za njom po škripavom hodniku. Kroz vrata dopre hrkanje. U hodniku je lebdio vonj kupusa i sna. Kad su se našli u njezinoj sobi, zaključala je vrata te stavila stolac uz vrata ispod kvake. S ulice prodre trokut pepeljaste svjetlosti.Tako ti Boga, tiho, Dutch. - Držeći još u rukama cipele nosegnuo je za njom te je prigrlio.Ležao je pokraj nje neprestance šapćući priljubivši usne uznjezino uho:- Znaš, Francie, ja ću se probiti, časna riječ, probit ću se; preko mora sam dotjerao do narednika sve dok me nisu degradirali zato što sam se udaljio bez dopuštenja. To pokazuje da ja mogu nešto postići. Kad mi se ukaže prilika, naslagat ću cijelu gomilu love pa ćemo se ti i ja tamo vratiti pa ćemo vidjeti Cha-teau-Thierry i Pariz i tako dalje; časna riječ, to bi ti se svidjelo, Francie .. Uh, gradovi su stari i neobični i mirni i udobni i imaju najljepše gostionice gdje sjediš vani na suncu za malim stolovima pa gledaš ljude kako prolaze a i hrana je odlična kad se na nju privikneš a oni posvuda imaju hotele u koje bismo mi mogli poći kao na primjer večeras i nije ih briga jesmo li vjenčani, ni ništa drugo. I imaju velike krevete posve od drva, udobne i donose ti doručak u krevet. Uh, Francie, svidjelo bi ti se to.Kroz snijeg su išli na večeru. Velike snježne pahuljice vrtjele su se i spiralasto oko njih uvijale prskajući svjetlost ulica plavom i ružičastom i žutom bojom, zamagljujući perspektive.- Ellie, mrsko mi je što prihvaćaš taj posao... Morala bi nastaviti glumiti.- Ali, Jimps, moramo živjeti.- Znam... znam. Jamačno nisi bila pri zdravoj, Ellie, kad si se za mene udala.- Oh, ne govorimo više o tome.- Večeras se dobro zabavimo ... Pao je prvi snijeg.- Je li to taj lokal? - Stajahu pred neosvijetljenim vratima u prizemlju prekrivenim gustom mrežastom rešetkom. - Da pokušamo.- Je li zvonce zazvonilo?- Mislim da jest.- Otvore se unutrašnja vrata a djevojka u ružičastoj pregači zime u njih:- Bon soir mademoiselle.- Ah... bon soir monsieur 'dame.Uvede ih u predvorje osvijetljeno plinom koje je zaudaralo PO nram. Bijaše ovješeno kaputima i šeširima i rukavicama ša-ćimTt ,Z ZaSt°r na vratima restoran ih zapahne u lice vrućim dahom kruha i koktela i prženog maslaca i parfema i ruževa a u*ne- zveketom i Zagorom glasova.apsinta ~ reče Ellen- ~ Hajdemo se užasno248249

••- Bože mili, pa tu je Congo... Zar se ne sjećaš Conga Jakea iz Seaside Inna?Stajao je glomazan na kraju hodnika i mahao im. Lice mu je bilo jako preplanulo a nosio je sjajne crne brčiće.- Večeh, gospodin 'Erf... Kako ste?- Kao bubreg u loju. Congo, ovo je moja supruga.- Ako vam ne smeta što smo u kuinji, popit ćemo nešto.- Naravno da nam ne smeta... To je najbolje mjesto u kući. Gle, pa ti šepaš... Što ti je nozi?- Foutue... Ostavio sam je en Italie ... Nisam je mogao donijeti sa sobom kad su mi je odsjekli.- Kako se to dogodilo?- Prokleta luda stvah na Mont Tomba... Moj šogoh mi je dao vhlo lijepu umjetnu nogu ... Sjednite ovdje. Čujte, madame, možete li sad reći koja je koja?- Ne, ne mogu - reče Ellie smijući se.Sjedili su za mramornim stolićem u uglu natrpane kuhinje. Za jelovim stolom u sredini jedna je djevojka servirala jelo na tanjure. Dva su kuhara radila nad peći. Zrak je bio ispunjen us-cvrčanim

masnim mirisima hrane. Congo došepa do njih noseći na malom poslužavniku tri čaše. Stajao je nad njima dok su pili.- Salut - reče on dižući čašu. - Koktel od apsinta, onakav kako ga phiphemaju u New Ohleansu.- Odlična stvar.Congo izvadi posjetnicu iz džepa na prsluku.MAROUIS DES COULOMMIERSUVOZNA TVRTKA

Riverside 11121- Možda vam jednoga dana ustheba kakva stvahčica... Ne thgujem ničim doli phedhatnom uvoznom hobom. Ja sam najbolji khijumčah alkoholnih pića u New Vohku.- Ako se ikad dokopam novca, svakako ću ga kod tebe potrošiti Congo ... Kako ti se sviđa posao?- Vhlo dobho... Phičat ću vam o tome. Večehas sam phe-više zauzet... Sad ću vam naći stol u hestohanu.- Je li i ovo tvoj lokal?- Ne, ovo je lokal mog šurjaka.- Nisam znao da imaš sestru.- Nisam znao ni ja.Kad Congo odšepa s njihova stola, među njima se spusti muk poput azbestne zavjese u kazalištu.- Čudan svat - reče Jimmy te se usiljeno nasmije.250_ Na svaki način.- Čuj Ellie, popijmo još jedan koktel.- U redu.- Moram ga dohvatiti pa izvući iz njega nekakve priče o krijumčarima alkohola.Kad je ispružio noge ispod stola, dotakne njezina stopala. Povukla ih je. Jimmy osjeti kako mu vilice prežvakavaju, tako su mu glasno škrgutale ispod obraza te je pomislio da ih je zacijelo čula Ellie. Sjedila je sučelice njemu u sivom kostimu, njezin vrat zanosno se izvijao iz bjelokosnog V izreza što ga je stvarao nabrani volanski okovratnik njezine bluze, njezina glava se nakrivila pod nabijenim sivim šeširom, njezine su usne bile namazane; rezala je komadiće mesa ali ih nije jela, nije govorila ni riječi.- Bome . . . popijmo još jedan koktel. - Osjećao se uzet kao u mori; ona je bila porcelanska figura ispod staklenog zvona. Struja svježeg snijegom ispranog zraka odjednom se negdje uskovitla kroz zamagljenu nabijenu bučnu svjetlost restorana, presiječe miris hrane i pića i duhana. Na trenutak do njega dopre miris njezine kose. U njemu se uspale kokteli. Bože, ne želim pasti u nesvijest.Sjede u restoranu na Gare de Lyon, jedno kraj drugoga, na crnoj kožnatoj klupi. Njegovi obrazi okrznu njezine kad se nagi-nje da na njezin tanjur stavi sleđa, maslac, sardine, inćune, kobasicu. Na brzinu jedu, lakomo gutaju, smijulje se, loču vino, trzaju se kad god zapišti lokomotiva . . .Vlak izlazi iz Avignona, njih dvoje je budno, gledaju jedno drugom u oči u kupeu punom hrkavih ljudi podbuhlih od sna. On se njiše i pentra preko zapletenih nogu da popuši cigaretu na kraju mutnog treskavog hodnika. Didum, na jug, didum, na jug, pjevaju kotači nad tračnicama niz dolinu Rhone. Naslonio se na prozor, puši slomljenu cigaretu, pokušava popušiti zgnječenu cigaretu, drži prst preko razderotine. Glabglab glabglab dopire iz džbunova, od srebrom pokapanih jablana duž željezničke pruge.- Ellie, Ellie, slavuji pjevaju uz prugu.- Oh, zaspala sam, dragi.Tapka za njim posrćući preko nogu spavača. Jedno pored arugog na prozoru u drndavom trzavom hodniku.Didum, na jug. Uzdah slavuja duž tračnica među srebrom Pokapanim jablanima. Luda oblačna noć puna mjesečine miriše ' Češnjak' riJeke' svJeže Pognojene poljske ruže. UzdahSučelice njemu progovori Ellie-lutka:a je nestalo salate od jastoga ... Zar to nije nezgodno?251Odjednom mu se povrati moć govora:- Bože, kad bi bilo samo to.- Što misliš?- Zašto smo se uopće vratili u ovaj truli grad?- Sve otkako smo se vratili trabunjaš kako je divan.- Znam. Mislim da je to kiselo grožđe ... Popit ću još jedan koktel... Ellie, tako ti Boga, što je to s nama?- Razboljet ćemo se ako ovako nastavimo, ja ti to kažem.

- Pa dobro, neka se razbolimo... Budimo zdravo bolesni. Kad sjedaju na veliki krevet vide preko luke, vide križiće najarbolu velikog jedrenjaka i bijelu topovnjaču i crveno-zeleni tegljač igračku, a nasuprot: jednostavne kuće iza vodene pruge šarene kao paun; kad liježu, na nebu vide galebe. U suton odijevajući se klimavi, drmavi, posrćući kroz pljesnive hodnike hotela na ulice bučne poput limene glazbe, pune bubnjave, bakrenog sjaja, kristalnog bljeska, trubnjave i brujanja motora... Sami zajedno u sutonu, piju seri ispod širokoliste platane, sami zajedno u uzbibanim raznobojnim gomilama, poput nevidljivih ljudi. A proljetna noć uzdiže se iznad mora, grozna afrička noć i skuplja se oko njih.Popili su kavu. Jimmv je svoju pio vrlo polagano kao da ga očekuje nekakva silna bol kad je popije.- Dakle, bojala sam se da ćemo ovdje naći Barneveve -reče Ellen.- Znaju li oni za ovaj lokal?- Pa ti si ih ovamo doveo, Jimps... A ona grozna žena uporno je sa mnom cijelu večer razgovarala o bebama. Mrsko mi je razgovarati o bebama.- Bože, što bih želio da pođemo u kazalište.- Ionako bi bilo prekasno.- A tako bismo samo trošili novac koji nemam .'.. Popijmo konjak da sve ovo okrunimo. Svejedno mi je ako nas to upropasti.- Pa vjerojatno hoće i to u više pogleda.- Dakle, Ellie, u zdravlje hranitelja obitelji koji je naprtio breme bijelog čovjeka.- Čuj, Jimmy, mislim da bi bilo prilično zgodno da neko vrijeme obavljaš urednički posao.- Bilo bi mi zgodno da imam bilo kakav posao... Pa, u svakom slučaju, mogu biti kod kuće i čuvati bebu.- Ne budi tako ogorčen, Jimmv, to je tek privremeno.- Onda je i cijeli život privremen.Taksi zaustavi. Jimmv ga plati svojim posljednjim dolarom. Ellie stavi ključ u vanjska vrata. Ulica bijaše zbrka uskovitlana252niieea zamagljena apsintom. Za njima se zatvore vrata njihova stana. Oko njih su se natiskivale stolice, stolovi, knjige, prozorske zavjese, gorke od jučerašnje prašine, od prekjučerašnje, od prekprekjučerašnje. Tištili su ih zadasi pelena i kavovara i ulja za pisaći stroj i »Dutch Cleansera«. Ellen stavi van praznu bocu za mlijeko te legne. Jimmy je i dalje uzrujano šetao po prednjoj sobi. Jenjavalo je njegovo pijanstvo ostavljajući ga ledeno trijeznim. U praznoj klijetki njegova mozga jedna riječ s dva lica zveckala je poput kovana novčića: Uspjeh Neuspjeh, Uspjeh Neuspjeh.Luda sam za Hanjjem A Harry je lud za mnompotiho pjevuši ona dok pleše. Duga plesna dvorana, na jednom kraju orkestar, zelenkasto osvijetljena s dva grozda električnih svjetiljki koje vise među papirnatim girlandama u središtu. Na kraju, tamo gdje su vrata, lakirana ograda zadržava rep ljudi. Ovaj s kojim Anna pleše visok je, četvrtasto građen Šveđanin, njegova krupna stopala nespretno se vuku za njezinim sitnim nogama koje lagano pocupkuju. Glazba prestaje. Sad mali crno-kosi vitki Židov. Pokušava se pripiti uz nju.- Prestani s tim. - Ona ga odgurava.- Oj, imaj srca.Ona ne odgovara, pleše hladno i precizno; mučno je umorna.Ja i moj momak Moj momak i jaTalijan je zapahne u lice češnjakom, marinski narednik, Grk, mlad plavokos momak ružičastih obraza, osmjehnula mu se; pijan postariji čovjek koji je pokušava poljubiti... Charlev my boyO Charley my boy... glatke kose, pjegavi, razbarušene kose, bubuljičava lica, prćastih noseva, ravnih nosova, brzi plesači, tromi plesači... Goin souf... Wid de taste o de sugarcane right in my, m°"t • • uz njezina leđa krupne ruke, vruće ruke, znojave ruke, hladne ruke, dok se povećavaju njezini plesni listići i postaju joj gomila u šaci. Ovaj dobro pleše valcer, umiljato izgleda u crnom odijelu.~ Uh, što sam umorna - šapće ona.- Mene ples nikada ne umara.- R U^fa me što sa svakim moram plesati.iste h željeli poći pa da negdje plešete samo sa mnom?- Poslije plesa čeka me momak.253Nemam ništa doli fotografiju Da joj jade svoje kažem... Sto da učinim... ?- Koliko je sati? - pita ona plećatog samouvjerenog momka.- Upravo onaj sat da se ti i ja upoznamo, seko ... Odmahnula je glavom. Odjednom glazba zatriješti AuldLang Syne. Otrgla se od njega pa otrči za pult u gomilu djevojaka koje se laktaju da predaju svoje plesne listiće.

- Slušaj, Anna - kaže joj plavuša širokih kukova ... - jesi li vidjela onog balvana koji je sa mnom plesao? ... Kaže on meni, onaj balvan, kaže ti on meni: »Vidimo se kasnije!« a ja kažem njemu, tom balvanu, kažem mu ja: »Najprije će te vidjet u paklu ...« A ondak on kaže: »Ti Boga!« kaže on ...254

III. OKRETNA VRATAVlakovi, blistave krijesnice, lete tamo-amo u sutonu kao čunak, kroz maglovit tkalački stan paučinastih mostova, liftovi se uzdižu i padaju u svojim oknima, žmirkaju svjetla u luci.Poput biljnog soka u prvi mraz u pet sati muškarci i žene postepeno počinju istjecati iz visokih zgrada u poslovnom centru, svjetine sivih lica preplavljuju podzemne željeznice i metroe, nestaju ispod zemlje.Cijelu noć velike zgrade stoje tihe i prazne, tamno je njihovih milijun prozora. Slineći svjetlost trajekti žvaču pruge preko lakirane luke. U ponoć ekspresni parobrodi s četiri dimnjaka klize u tminu iz svojih blistavih sidrišta. Bankari očiju krmeljivih od tajnih dogovaranja, čuju tulenje tegljača dok ih čuvari-krijesnice puštaju kroz sporedna vrata; gunđavo se smještaju na stražnja sjedala limuzina te se žurno prebacuju u predgrađe, u četrdesete ulice zveckave od svjetala bijelih kao džin, žutih kao viski i prštavih kao jabukovac.Sjedila je za toaletnim stolićem i uplitala kosu. On je stajao iznad nje, ljubičaste naramenice visile su s hlača njegova odijela, dok je debelim prstima nabadao na košulju dijamantna puceta.- Jake, kad bismo kojom srećom već bili izvan ofo*ga -kmeči ona kroz usta puna ukosnica.- Izvan čega, Rosie?- Izvan »Prudence Promotion Companv« ... Časna riječ, zabrinuta sam.- Pa sve se sjajno odvija. Samo moramo izblefirati Nicholsa 1 to je sve.- A ako bude tužio?A u~i. neće- U tom bi slučaju izgubio mnogo novaca. Mnogodar? H Pr°Ći ak° Se s nama naS°di • • • U svakom slučaju, za tje-ana mo8u mu platiti u gotovini. Ako ga uspijemo držati u255uvjerenju da imamo novaca, onda će nam on jesti iz ruke. Zar nije rekao da će večeras biti u El Feyu? - Rosie je stavila češljić s umjetnim draguljima u zavoj svoje crne kose. Kimne glavom i ustane. Bila je to debeljkasta žena širokih bokova krupnih crnih očiju i visoko uzvinutih obrva. Nosila je steznik ukrašen žutom čipkom i ružičastu svilenu košulju.- Stavi na sebe sve što imaš, Rosie. Želim da mi se nalickaš kao božično drvce. Večeras idemo u El Fey pa ćemo buljiti u Nicholsa. Onda ću sutra poći k njemu pa ću mu iznijeti prijedlog ... U svakcra slučaju popijmo gutljajčić ... - Pošao je na telefon. - Pošaljite gore istucani led i dvije boce White Rocka u sobu 404. Moje je ime Silverman. Ne odugovlačite.- Jake, izvucimo se odavde - odjednom vrisne Rosie. Stajala je pred vratima zidnog ormara s haljinom preko ruke. - Ne mogu izdržati sve ove brige... To me ubija. Bježimo u Pariz ili u Havanu ili bilo kamo, pa počnimo iznova.- Onda bismo tek bili u kaši. Mogu nas ekstradirati zbog krupne krađe. Bože, ne želiš valjda da cijeli život idem okolo s tamnim naočalima i lažnim brkovima?Rosie se nasmija:- Ne, mislim da ne bi baš dobro izgledao s lažnom bradom ... Oh, htjela bih da se barem vjenčamo.- To među nama ništa ne bi promijenilo, Rosie. Onda bi me gonili i zbog bigamije. To bi bilo lijepo.Rosie zadršće kad poslužitelj pozvoni. Jake Silverman odloži na komodu poslužavnik sa zveketavom zdjelom leda te uzme iz zidnog ormara četvrtastu bocu viskija.- Meni ništa nemoj natočiti. Nemam potrebe za tim.- Dijete, moraš se smiriti. Stavi na sebe vesele prnje pa ćemo poći u kazalište. Do vraga, bio sam u mnogim težim položajima nego što je ovaj. - S čašom viski sode u ruci priđe telefonu. - Dajte mi kiosk za prodaju novina... Zdravo, ljepotice ... Naravno da sam ti ja stari prijatelj... Jasno da me poznaješ ... Čuj, Hfcžeš li mi nabaviti dva mjesta za Follies...? Upravo tako ... Ne, ne mogu sjediti iza osmog reda ... Baš si ti ljupka djevojčica... I nazovi me za deset minuta, hoćeš li, dušice?- Čuj, Jake, ima li uopće išta boraksa u onom jezeru?- Naravno da ima. Zar nemamo pismenu zakletu izjavu četvorice stručnjaka?- Svakako. Samo sam se pitala... Slušaj, Jake, ako se ovo uopće sretno završi, hoćeš li mi obećati da se više nećeš upuštati u nove prevarantske planove?- Naravno; to mi neće biti potrebno... Majke ti, u toj si haljini vatrena mačka.256_ Sviđa H ti se?- Izgledaš kao Brazil ... Ne znam . . . nekako tropski.- To je tajna mog opasnog šarma.Telefon zazvoni i prodorno zacilinka. Skoče na noge. Pritisnula je na usne korijen palca.- Dva mjesta u četvrtom redu. Baš lijepo . . . Odmah ćemo sići pa ih preuzeti ... Ti majku, Rosie, ne smiješ i dalje biti tako uzrujana; i mene uznemiruješ. Saberi se, zašto se ne možeš sa-brati?

- Izađimo i jedimo, Jake. Danas sam cijeli dan pila samomlaćenicu sirutku. Mislim da ću prestati s pokušajima da smršavim. Od ovih briga ionako ću dovoljno smršaviti.- Moraš s tim prestati, Rosie ... To mi ide na živce. Zastanu kraj cvjećarnice u predvorju.- Želim gardeniju - reče on. Naduo je grudi i osmjehnuo se svojim smješkom nakovrčanih usana dok mu ju je djevojka namještala u zapućak smokinga. - Što ti želiš, draga? - razmetljivo se okrenuo prema Rosie. Napućila je usta.- Ne znam pravo što bi pristajalo uz moju haljinu.- Dok se odlučuješ, idem po karte za kazalište. Rastvorivši kaput i povukavši ga unazad da otkrije bijeli na-puhani plastron košulje i manžete koje su prelazile preko njegovih debelih ruku, šepirio se prema kiosku s novinama. Rosie je krajičkom oka, dok su joj u svileni papir zamatali peteljke crvenih ruža, vidjela kako se on nadvija nad časopise razgovarajući s plavokosom djevojkom kao s djetetom. Vratio se blistavih očiju sa svežnjem novčanica u ruci. Pribola je ruže za svoj krzneni kaput, stavila ruku ispod njegove te su zajedno prošli kroz okretna vrata u hladnu blještavu električnu noć.- Taksi - zaštekće on.Blagovaonica je mirisala na prženi kruh i kavu i na New York Times. Merivaleovi su doručkovali uz električno svjetlo. U prozore je udarala solika.- Dakle, Paramount je pao za još pet bodova - reče James iza novina.7. ^' James> mislim da je užasno što si takav šaljivac - za-kmeči Maisie koja je u malim gutljajima, kao kvočka, pila kavu.- A u svakom slučaju - reče gospođa Merivale - Jack više ne radi u Paramountu. Sada se bavi propagandom za Famous- On će za dva tjedna doći na istok. Kaže da se nada da će ovamo stići na prvog od godine.17 ~ Manhaltan Transfer

257- Zar si opet dobila brzojav, Maisie? Maisie kimne glavom.- Znaš li, James, Jack nikada ne piše pisma. Uvijek šalje brzojave - reče gospođa Merivale sinu kroz novine.- Na svaki način zakrčuje nam kuću cvijećem - progunđa James iza novina.- Sve brzojavima - pobjedonosno će gospođa Merivale. James odloži novine.- Pa, nadam se da je on onako dobar momak kao što izgleda.- Oh, James, grozan si u pogledu Jacka... Mislim da si jako zločest.Ustala je te kroz zavjese izišla u sobu za dnevni boravak.- Pa, ako će mi postati šurjak, mislim da i ja imam pravo reći svoje prilikom izbora - progunđa on.Za njom iziđe gospođa Merivale.- Vrati se i završi doručak, Maisie, on je jednostavno užasan šaljivac.- Ne trpim da on tako govori o Jacku.- No, Maisie, ja mislim da je Jack divan mladić. - Obgrlila je kćerku i odvela je natrag za stol. - Tako je jednostavan i znam da ima dobre namjere... Sigurna sam da će te on veoma usrećiti.Maisie ponovno sjedne dureći se ispod ružičaste mašne svoje budoarske kapice:- Mama, smijem li popiti još šalicu kave?- Draga, znaš da ne smiješ piti dvije šalice. Dr Fernald reče da je to ono što te čini toliko uzrujanom.- Samo malčice, mama, vrlo slabu. Želim do kraja pojesti ovaj kolačić, a jednostavno ga ne mogu jesti ako ga nemam čime zaliti a znaš da ne želiš da imalo više smršavim.James odmakne svoju stolicu te iziđe držeći pod miškom Times.- Osam i trideset, James - reče gospođa Merivale. - Mogao bi ostati unutra cijeli sat vremena kad uđe onamo s onim novinama.- Dakle - mrzovoljno će Maisie. - Idem natrag u krevet. Smatram da je glupo što svi ustajemo za doručak. Ima u tome nečega tako prostačkog, mama. To više nitko ne radi. Kod Per-kinsovih doručak ti stiže u krevet na poslužavniku.- Pa James u devet sati mora biti u banci.- To nije razlog da se mi moramo izvlačiti iz kreveta. Na taj način dobit ćemo lice puno bora.- Ali onda bismo vidjele Jamesa tek za večerom, a ja se volim rano dizati. Jutro je najljepši dio dana. - Maisie očajno zijevne.Na pragu predsoblja pojavi se James, prelazio je četkomoko šešira. .Što si učimo s novinama, James?- Oh, ostavio sam ih unutra.- Ja ću ih donijeti, ništa zato... Dragi moj, nakrivila ti se igla u kravati. Namjestit ću ti je ... Evo. - Gospođa Merivale stavi mu ruke na ramena i zagleda se sinu u lice. Na sebi je imao tam-nosivo odijelo

s blijedozelenim prugama, maslinastozelenu pletenu kravatu s malom grudom samorodog zlata, maslinastozelene vunene kratke čarapice s crnim oznakama i tamnocrvene niske cipele, a vezice su im bile čvrsto povezane dvostrukim čvorovima koji se nikada ne mogu odvezivati. - James, zar ne nosiš štap?Oko vrata je imao maslinastozeleni vuneni rubac i navlačio je svoj tamnosmeđi zimski kaput.- Zapazio sam da ih mladići u poslovnom centru ne nose, majko ... Ljudi bi mogli pomisliti da je to malko ... Ne znam ...- Pa gospodin Perkins nosi štap sa zlatnom papiginom glavom.- Da, ali on je jedan od potpredsjednika, može raditi što zaželi ... Ali, moram odjuriti. - James Merivale na brzinu poljubi majku i sestru. Dok se spuštao u liftu, stavio je rukavice. Po-gnuvši glavu u slankast vjetar žurno je išao Sedamdeset drugom. Na ulazu u podzemnu željeznicu kupio je Tribune te pohrlio niza stepenice na peron, krcat, kiselkasta vonja.Chicago! Chicago! prodiralo je u naletima iz zatvorena fono-grafa. Tony Hunter, vitak u crnom tijesno pripijenom odijelu, plesao je s djevojkom koja je stalno stavljala na njegovo rame svoju masu kovrčave pepeljastoplave kose. Bili su sami u hotelskoj sobi za dnevni boravak.- Slađani, ti si odličan plesač - gugutala je priljubivši se bliže uza nj.- Misliš, Nevada?- Aha... Slađani, jesi li na meni zapazio nešto osobito?- A što to, Nevada?- Zar nisi nešto zapazio na mojim očima?- To su najljepše očice na svijetu.- Da, ali ima u njima nešto osobito.Misliš na to da je jedno zeleno, a drugo smeđe.- Oh, on je to zapazio, cakani malecki. - Nadigla je usta prema njemu. Poljubio ih je. Ploča je došla na kraj. Oboje otrče prema tonografu da ga isključe. - To nije bio osobit poljubac, TonyNevada Jones stresajući uvojke s očiju. Stavili su ploču Along. J J J H

258259- Čuj, Tony - reče ona kad su ponovno počeli plesati. - Što ti je rekao psihoanalitičar kad si jučer bio kod njega?- Oh, ništa osobito, jednostavno smo razgovarali - reče Tony uzdahnuvši. - Rekao je da je sve to moja utvara. Predložio mi je da bolje upoznam neke djevojke. On je sposoban. Međutim, ne zna o čemu govori. On ništa ne može učiniti.- Kladim se da ja mogu.Prestali su plesati i pogledali jedno drugoga, a krv im je usplamtjela u licima.- Poznanstvo s tobom, Nevada - žalostivo će on - više mi znači... Tako si mila prema meni. Uvijek su svi bili toliko gadni.- Zar nije bombastičan? - Zamišljeno je otišla i zaustavila fonograf.- Šala i po na Georgeov račun, rekao bih.- Grozno se osjećam zbog toga. Bio je tako pristojan ... I na kraju, nikada ne bih sebi uopće mogao priuštiti da pođem dru Baumgardtu.- Sam si je kriv. On je prokleti glupan... Ako misli da me može kupiti pukim smještajem u hotelu i kazališnim kartama, grdno se vara. Ali, časna riječ, Tony, moraš nastaviti s tim liječnikom. On je učinio čudo za Glenna Gastona... Mislio je da je takav dok se nije oženio pa dobio blizance ... A sada mi daj pravi poljubac, najslađaniji. Tako valja. Još malo zaplešimo. Uh, ti si odličan plesač. Dečki kao ti uvijek dobro plešu. Ne znam zbog čega...Telefon odjednom zareže u sobu blještavim zvrndanjem pi-linih zubaca.- Halo... Da, ovdje gospođica Jones ... O, pa naravno, George, očekujem te ... - Spustila je slušalicu. - Tako ti svega, Tony, nestani. Nazvat ću te kasnije. Nemoj sići liftom, srest ćeš ga kako se penje.Tony Hunter rastopi se s vrata. Nevada stavi Baby... Babee Deevine na fonograf te uzrujano koračaše po sobi, namještajući stolice, poravnavajući svoje guste kratke kovrčice.- Oh, George, mislila sam da nećeš doći... Dobar dan gospodine NcNiel! Ne znam zašto sam danas sva uzrujana. Mislila sam da nećeš ni doći. Neka nam pošalju nešto za ručak. Tako sam gladna.George Baldwin stavi tvrdi pusteni šešir i štap na stol u uglu.- Što želiš, Gus? - zapita on.- Uvijek naručim janjeći but i pečeni krumpir.- Ja ću samo krekere i mlijeko, želudac mi nešto nije u redu ... Nevada, pogledaj možeš li zamiješati gospodinu McNie-lu viski sa sodom.260- Pa, baš bi mi godio viski sa sodom, George.

- George, naruči mi pola pečenog pileta, jastoga i salate od avokada - vrisne Nevada iz kupaonice u kojoj je gnječila led.- Ona je luda za jastogom - reče Baldvvin smijući se dok je išao na telefon.Vratila se iz kupaonice s dva viskija sa sodom na poslu-žavniku; oko vrata je stavila grimizno papagajski zelen šal odbatika.- Pit ćemo samo vi i ja, gospodine McNiel... George je trezvenjak. Doktor mu je naredio.- Nevada, što kažeš na to da danas poslijepodne pođemo na mjuzikl? Želim skinuti s vrata mnoge poslove.- Ludo volim poslijepodnevne predstave. Imaš li nešto protiv toga da povedemo Tonyja Huntera? Telefonirao mi je da je usamljen i htio je popodne navratiti. Ovaj tjedan ne radi.- U redu ... Nevada, hoćeš li nas ispričati ako samo na trenutak budemo poslovno razgovarali ovdje pokraj prozora? Zaboravit ćemo na to čim stigne ručak.- U redu, promijenit ću haljinu.- Sjedni ovdje, Gus.Na trenutak su šutke sjedili gledajući kroz prozor crveni kavez armiranih greda na susjednoj kući u izgradnji.- Dakle, Gus - rekao je Baldvvin odjednom, promuklo -uvalit ću se u to.- Svaka ti čast, George, potrebni su nam ljudi kao što si ti.- Kandidirat ću se za reformu.- Do vraga, nećeš valjda?- Želio sam ti to osobno kazati, Gus, bolje nego da za to čuješ zaobilaznim putem.- Tko će te birati?- Oh, imam ja svoje zaleđe ... Imat ću dobru novinsku podršku.- Novine, k vragu ... Mi imamo birače ... Ali, prokletstvo, da nije bilo mene, tvoje se ime nikada ne bi pojavilo na spisku za okružnog tužioca.- Znam, uvijek si mi bio dobar prijatelj pa se nadam da ćeš to i unaprijed biti.- Još nikada nisam iznevjerio čovjeka, ali, tako ti svega, Oeorge, ruka ruku mije.- Dakle - upadne Nevada približujući im se plesnim koracima, odjevena u flamingo ružičastu svilenu haljinu - zar se niste dovoljno nasvađali?H-, L~ ,Gotovi smo - progunđa Gus. -... Čujte, gospođice Neva-oa. kako ste dobili to ime?261- Rodila sam se u Renou... Moja je majka pošla onamo da dobije razvod ... Bože, što je bila srdita ... Naravno, taj put sam ja usosila stvar.Anna Cohen stoji iza tezge ispod oznake NAJBOLJI SENDWICH U NEW YORKU. Bole je noge u šiljastim cipelama izvrnutih peta.- Pa, smatram da će oni uskoro početi ili nam se danas piše slab promet - veli mikser sode pored nje. Ima sirovo lice i is-pupčenu adamovu jabučicu. - Uvijek nahrupe svi u jedan mah.- Da, reklo bi se kao da svi istodobno dolaze na istu zamisao.Stoje i gledaju kroz staklenu pregradu beskonačne redove ljudi koji se gurkaju u podzemnu željeznicu i iz nje. Odjednom ona klizne od tezge pa ode u stražnju zagušljivu kuhinjicu u kojoj krupna postarija žena čisti peć. Na čavlu u uglu visi ogledalo. Anna iz džepa na kaputu obješena na vješalici vadi pudrijeru i počinje pudrati nos. Zastane na trenutak omjeravajući sićušan jastučić za pudranje, promatrajući svoje široko lice, šiške preko čela i glatku, crnu kratko ošišanu kosu. Odvratna Židovka, gorko pomisli u sebi. Klizi natrag na svoje mjesto za pultom kadli naleti na upravitelja, malog debelog Talijana masne ćelave glave.- Zar ništa drugo ne možeš raditi nego se cijeli dan cifrati i gledati u zrcalo? ... Vrlo doobro, otpuštena si.Zabuljila se u njegovo lice glatko poput masline.- Smijem li ostati do konca radnog dana? - promuca ona. On kimne glavom.- Miči se; ovo nije salon za uljepšavanje.Ona hrli natrag na svoje mjesto za pultom. Sve su stolice pune. Djevojke, kuriri, knjigovođe sivih lica.- Sendvič od piletine i šalica kave.- Sendvič od maziva sira i masline i čaša mlaćenice.- Čokoladni sladoled s voćem.- Sendvič od jaja, kava i uštipci.- Šalica bujona.- Pileća juhica.- Čokoladni sladoled sa sodom.Ljudi na brzinu jedu ne gledajući jedan drugog, oči su im uprte u tanjure, u šalice. Iza ljudi što sjede na stolcima progu-ravaju se oni koji stoje. Neki jedu stojećki. Neki okreću leđa tezgi i jedu gledajući kroz

staklenu pregradu i natpis HCNUL ENIL NEERG, naguranu svjetinu što nahrupljuje u podzemnu željeznicu i iz nje, kroz prljavosivi suton.262- Dakle, Joey, ispričajte mi sve o tome - veli Gus NcNiel od-biiaiući velik oblak dima iz svoje cigare i naslanjajući se u svoju okretnu stolicu. - Što vi to smjerate tamo u Flatbushu?O'Keefe se nakašlje i strugne nogama.- Dakle, gospodine, imamo odbor za agitaciju.- Zapazio sam da ga imate ... To nije razlog da upadate na ples konfekcijskih radnika, je l da?- S tim nisam imao nikakve veze . . . Ljudi su se razljutili na sve one pacifiste i na crvene.- Sve to bilo je posve u redu prije godinu dana, ali javno mnijenje se mijenja. Kažem ti, Joe, narodu ove zemlje dobrano su dozlogrdili ratni heroji.- Tamo imamo borbenu organizaciju.- Znam da imate, Joe. Znam da imate. To vam vjerujem . . . Ipak bih malčice zakočio to pitanje mirovine . . . Država New York ispunila je svoju dužnost prema bivšim vojnicima.- U tome ima dosta istine.- Nacionalna penzija značila bi poreze za prosječnog poslovnog čovjeka, i ništa više . . . Nitko ne želi nove poreze.- Ipak mislim da će momci u tome uspjeti.- Svi mi očekujemo mnogo toga što nikada nećemo dobiti ... Za Krista Boga, nemoj mi ovo citirati . . . Joey, uzmi cigaru iz one tamo kutije. Poslao mi ju je prijatelj iz Havane po pomorskom oficiru.- Hvala, gospodine.- Hajde, uzmi četiri-pet.- Uh, hvala vam.- Čuj, Joey, kako će glasati vaši momci na izboru za načelnika?- Zavisi o tome kakav će oni stav zauzeti u odnosu na potrebe bivših vojnika.- Slušaj me, Joey, ti si pametan čovjek . . .- Oh, oni će zauzeti dobar stav. Mogu ih obraditi.- Koliko ljudi tamo imate?- Stanica Sheamus O'Rielly ima tri stotine članova, a svakog dana pridolaze novi . . . Dobivamo ih sa svih strana. U oru-zarni ćemo imati božični ples i neke boksačke susrete ako uspijemo dobiti boksače.McNiel zabaci §lavu na SV°J°J bikovskoj šiji te se na-- Tako valja!- Ah, časna riječ, mirovina je jedini način da ljude držimo na okupu.263- Kako bi bilo da jedne večeri svratim onamo pa da im održim govor?- To bi bilo posve u redu, ali oni su sada prokleto srditi na sve one koji nisu vojevali u ratu.McNiel pocrveni.- Nakon povratka osjećate se lukavi, je li, vi momci koji ste bili preko mora? - Nasmijao se. - Ovo neće potrajati dulje od godinu-dvije ... Vidio sam ih ja kad su se vratili iz španjolsko--američkog rata, sjećaš li se toga, Joe?Uđe kurir pa odloži na stol posjetnicu.- Traži vas jedna dama, gospodine McNiel.- U redu, uvedi je ... To je ona stara kučka iz crkvenog odbora ... U redu, Joe, navratite opet slijedećeg tjedna... Razmiš-Ijat ću o vama, o vama i o vašoj vojsci.U prednjem uredu čekao je Dougan. Tajanstveno se pri-šuljao.- Dakle, Joe, kako se stvari odvijaju?- Posve dobro - reče Joe napuhnuvši grudi. - Kaže mi Gus da će Tammanv svojski poduprijeti našu mirovinsku kampanju ... planira je proširiti na čitavu naciju. Dao mi je nekoliko cigara koje je njegov prijatelj avionom prenio iz Havane ... Hoćeš li jednu?Nakrivljenih cigara što su im stršile iz uglova usta žustro i gizdavo šetali su preko City Hali Squarea. Sučelice starom City Hallu nalazila se skela. Joe upre cigarom u nju.- Ono je novi kip Građanske krijeposti koji je naručio načelnik.Para od kuhanja iskrivi njegov zgrčeni želudac dok je prolazio pored Childa. Zora je prosijavala sitnom sivom prašinom iznad crnoga grada od lijevanog željeza. Dutch Robertson potišteno je prolazio po Union Square sjećajući se Francieina toplog kreveta i opojna mirisa njezine kose. Duboko gurne šake u prazne džepove. Ni prebijena centa, a Francie mu nije mogla ništa dati. Šetao je na istok pokraj hotela na Petnaestoj ulici. Jedan je crnac meo stepenice. Dutch ga zavidno pogleda: on ima zaposlenje. Kraj njega zazveckaju mljekarska kola. Na Stuyvesant Squa-reu kraj njega prošiša mljekar noseći bocu u svakoj ruci. Dutch isturi čeljust i tvrdo reče:- Daj mi gutljaj mlijeka, hoćeš li?Mljekar je bio slabačak mladac ružičasta lica. Njegove plave oči bijahu uvenule.

- Kako da ne, idi straga u kola, pod sjedištem je otvorena boca. Ali nitko ne smije vidjeti da piješ.264Pio je mlijeko dubokim gutljajima, sladili su i ublažavali nje-eovo osušeno grlo. Bože, nisam morao tako grubo govoriti. Čekao je dok se dječak nije vratio._ Hvala ti, prijatelju, ovo je bilo divno od tebe.Odšetao je u hladni park i sjeo na klupu. Za asfalt se uhvatilo inje. Podigao je razderan komad ružičastih večernjih novina. OPLJAČKANO 500.000 $. Bankovni kurir opljačkan u Wall Streetu za vrijeme najveće gužve.U najprometnije doba, u podne, dvojica su napala Adolphu-sa St. Johna, bankovnog kurira za Guarantee Trust Companv, te mu istrgnuli iz ruku vreću koja je sadržavala pola milijuna dolara u novčanicama ...Dutch osjeti kako mu srce lupa dok je čitao napis. Čitavo tijelo mu se sledi. Ustane i počne lamatati rukama oko sebe.Congo je teško stupao kroz okretište na posljednjoj stanici nadzemne željeznice. Za njim je išao Jimmv Herf gledajući čas na jednu a čas na drugu stranu. Vani je bilo tamno, oko njihovih ušiju fijukao je snježni vjetar mećave. Pred stanicom čekao je jedan jedini Ford sedan.- Kako vam se sviđa, gospodine 'Erf?- Lijepo, Congo. Je li to voda?- Ono je Sheepshead Bay.Šetali su cestom, uklanjajući se povremenom plavočelič-nom odsjevu lokve. Lučne su svjetiljke izgledale kao smežurano grožđe koje se leluja na vjetru. Desno i lijevo treptale su mrljice kuća u daljini. Zaustave se ispred duguljaste zgrade koja je počivala na stupovima u vodi. BILIJAR; Jimmy je s mukom razabirao slova na neosvijetljenom prozoru. Vrata se otvore kad su do njih stigli.- Zdhavo, Mike - reče Congo. - Ovo je gospodin 'Erf, moj phijatelj.Iza njih se zatvore vrata. Unutra je bilo crno kao u peći. Zu-Ijava ruka zgrabi u tmini Jimmyjevu ruku.- Drago mi je da sam vas upoznao - reče jedan glas.- Čujte, kako ste našli moju ruku?- Oh, ja vidim u tmini. - Glas se grleno nasmije.U međuvremenu je Congo otvorio unutrašnja vrata. Navali svjetlost obasjavši stolove za bilijar, dugi bar na jednoj strani, police za kije.- Ovo je Mike Cahdinale - reče Congo.265Jimmy se nađe pokraj visokog blijedog čovjeka plašljiva izgleda kuštrave crne kose koja mu je dobrano obrasla čelo. U unutrašnjoj su se prostoriji nalazile police pune porculana i okru-gao stol pokriven komadom navoštenog platna boje gorušice.- Eh la patronne - uzvikne Congo. Kroz susjedna vrata sučelice izađe debela Francuskinja koja je imala obraze crvene kao jabuka; iza nje dopre zapah uscvrčalog maslaca i češnjaka.- Ovo moj phijatelj... Sad možda mi jesti - klikne Congo.- Ona moja žena - ponosno će Cardinale. - Vrlo gluha... Morate glasno govoriti. - Okrenuo se i pažljivo zatvorio vrata velike prostorije i navukao rezu. - Ne smiju vidjeti svjetlo s ceste - reče.- Ljeti - kazala je gospođa Cardinale - katkada damo sto obroka dnevno, možda sto pedeset.- Nemaš ništa da ispehemo ghlo? - zapita Congo. Mumljajući se spusti na stolac.Cardinale stavi na stol debelu bocu vina i nekoliko čaša. Kušali su ga mljacnuvši usnama.- Bolji je nego digićko crveno a, gospodin 'Erf?- Na svaki način. Ima okus kao pravi Chianti.Gospođa Cardinale postavi šest tanjura, a u svaki prljavu viljušku, nož i žlicu, a onda stavi nasred stola zdjelu juhe iz koje se pušilo.- Fronto pasta - zakriješti ona poput biserke.- Ovo Anetta - reče Cardinale kad u sobu dotrči crnokosa djevojka ružičastih obraza i dugih trepavica što su se zavijale iznad blistavih crnih očiju, a za njom preplanuo mladić u khaki kombinezonu, kovrčave kose izblijedjele na suncu. Svi oni smjesta sjednu te počnu jesti zapaprenu gustu kašu od povrća, duboko se nagnuvši nad tanjure.Kad je Congo pojeo juhu, on digne pogled.- Mike, jesi li vidio svjetlost? Cardinale kimne glavom.- Jasno... svaki čas će stići ovamo.Dok su jeli pržena jaja i češnjak, cvrčave teleće odreske i pržene krumpire te prokulice, Herf u daljini začuje pop pop pop motornog čamca. Congo ustane od stola i dade im znak da šute pa pogleda kroz prozor, brižno uzdigavši ugao rebrenice.- To je on - rekao je dok je teško gazio natrag prema stolu. - Ovdje mi dobho jesti, a, gospodin 'Erf?Mladi čovjek ustane obrisavši usta podlakticom.

- Imaš li pet centi, Congo? - zapita on i izvede dvostruki korak svojim nogama u platnenim cipelama s gumenim potplatom.266_ Evo ti, Johnny. ..,.,.Dievojka ode za njim u tamnu prednju prostoriju. Za tih čas hanički klavir počeo zveckati valcer. Jimmy ih je kroz vra-T vidio kako plešu u pravokutniku svjetlosti i izvan njega. Štek-tanie motornog čamca se približi. Congo iziđe, zatim Cardinale i njegova žena, dok Jimmy ne ostade sam, srčući čašu vina među ostacima večere. Osjećao se uzbuđeno i smušeno i pomalo pijano. U mozgu je već počeo graditi priču. Sa ceste dopre škripa prijenosnika jednog kamiona, pa još jednoga. Motor čamca se priguši, prerano se upali pa stane. Začu se škripanje broda uz stupove, zapljuskivanje valova pa tišina Mehanički klavir utihne. Jimmy je sjedio srčući vino. Osjećao je smrdljiv zadah slanih močvara koji je prodirao u kuću. Pod njim se začu lagano udaranje vode o stupove. Drugi motorni čamac počeo je štektati u daljini.- Imate li pet centi? - zapita Congo te naglo upadne u sobu. - Muzika svihaj... Večehas vhlo smiješna noć. Možda vi i Anette stalno dhžati muzika u klavih. Nisam vidio McGeea phi-likom iskhcavanja ... Možda netko doći. Mohamo biti vhlo bhzi.Jimmy ustane i počne preturati po džepovima. Pokraj klavira našao je Anette.- Biste li zaplesali?Kimnula je glavom. Klavir je svirao Innocent Eyes. Rastreseno su plesali. Vani su se čuli glasovi i koraci.- Molim vas - odjednom je rekla te prestanu plesati. Drugi je motorni čamac došao vrlo blizu; motor kašljucne pa crkne. -Molim vas, ostanite ovdje - reče ona te se odšulja od njega.Jimmy Herf uznemireno je šetao gore-dolje i puštao dim iz cigarete. U mozgu je gradio priču ... U osamljenom napuštenom plesnjaku u Sheepshead Bayu... divna raspupala talijanska djevojka ... prodoran zvižduk u tmini___Morao bih izići pa pogledati što se događa. Pipkao je po ulaznim vratima. Bijahu zaključana. Ode do klavira te ubaci u njega još pet centi. Zatim zapali novu cigaretu te ponovno stane šetati gore-dolje. Uvijek ista stvar... parazit u životnoj drami, reporter sve gleda kroz rupicu kao sladogleđe. Nikad se ne miješa. Klavir je svirao Yes We Have No Bananas.- Oh, do vraga! - neprestano je gunđao i škrgutao zubima i šetao gore-dolje.Vani se topot koraka pretvorio u rvanje, rezahu glasovi. ,ac,u se k°madanje drva i tresak polomljenih boca. Jimmy po-g eaa kroz prozor blagovaonice. Vidio je sjenke ljudi koji su se miatm i natezali na pristaništu za čamce. Nahrupi u kuhinju B J se sudari s Congom koji je oznojen došepao u kuću, osla-njajući se na teški štap.267- Phokletstvo... slomili moja noga - poviče on.- Bože mili! - Jimmy mu pomogne da prijeđe u blagovaonicu. Congo je ječao.- Platio sam pedeset dolara da je zakhpim kad sam je posljednji put smhskao.- Misliš, svoju nogu od pluta?- Nabavno, nego što mislite?- Jesu li to bili agenti prohibicije?- Ma kakvi agenti phohibicije, phokleti khiminalci... Hajde, ubaci pet centi u onaj klavih. - Beautiful Girl of My Dreams, veselo odgovori klavir.Kad se Jimmy vratio k njemu, Congo je sjedio na stolcu Ijuljkajući u rukama batrljak. Na stolu je ležala proteza od pluta i aluminija, rascijepljena i ulubljena.- Regardez-moi ča... c'est foutu ... completement foutu.Dok je on govorio, uđe Cardinale. Iznad očiju imao je duboku zasjekotinu iz koje mu je mlaz krvi curio niz obraze na kaput i na košulju. Za njim je išla njegova žena kolutajući očima; nosila je umivaonik i spužvu kojom ga je neprekidno besciljno tapkala po čelu. Odgurnuo ju je.- Jednoga od njih lijepo sam odalamio komadom cijevi. Mislim da je pao u vodu. Bože, nadam se da se utopio.Uđe Johnny visoko uzdignute glave. Annette ga je obgrlila oko struka. Imao je modricu, a jedan rukav košulje visio mu je u dronjcima.- Juh, bilo je kao na filmu - reče Annette, histerično se smijuckajući. - Je li da je bio divan, mama, je li da je bio divan?- Joj, sva sreća da nisu počeli puškarati; jedan od njih imao je revolver.- Mislim da se bojao pucati.- Kamioni su otišli.- Razbio se samo jedan sanduk... Bože, bila su petorica.- Uh, zar ih nije lijepo udesio? - drekne Annette.- Oh, umukni - zareži Cardinale. Skljokao se na stolac a žena mu je spužvom brisala lice.- Jesi li dobho pogledao čamac? - zapita Congo.

- Bilo je previše mračno, do vraga - reče Johnny. - Momci su govorili narječjem Nevv Jerseya ... Prije nego sam se pravo snašao, pristupi mi jedan od njih i kaže, ja sam porezni službenik, a ja mu jednu opalim prije nego što je imao vremena da izvuče revolver i tresnuo ga preko ograde. Joj, baš su bili kukavice. Onaj George u čamcu zamalo je jednom raskolio glavu veslom. Onda su se vratili u svoju staru krntiju i pobjegli.268- Ali kako znaju gdje mi phistati uz obala? - promuca Con-se netko izbrbljao - reče Cardinale. - Ako doznamtko je taj, tako mi Boga, ja ću ... - pucnuo je usnama.- Znate, gospodin 'Erf - reče Congo svojim uobičajenim blagim glasom - sve je to bio šampanjac za phaznike . . . Vhlo vhijedan tehet', a? .Annette je mirno sjedila silno zajapurenih obraza i promatrala Johnnvja pritvorivši usne i previše blistavih očiju. Herf zapazi da je porumenio kad ju je pogledao.Ustao je:- Pa, moram se vratiti u veliki grad. Hvala na jelu i na melodrami, Congo.- Hoćete li naći put do stanice?- Naravno.- Laku noć, gospodin 'Erf, možda vi kupit sanduk šampanjac za Božić, phavi Mumms.- Previše sam švorc, k vragu, Congo.- Onda vi možda phodat vašim phijatelji a ja vama dam phovizija.- U redu, vidjet ću što se može.- Sutha ću vam telefonihat da kažem cijena.- Dobra zamisao. Laku noć.Truckajući se kući u praznom vlaku kroz prazna predgrađa Brooklvna, Jimmy je pokušavao razmišljati o reportaži o krijumčarima alkohola koju će napisati za Nedjeljni prilog. Neprestano su se u to ubacivali djevojčini ružičasti obrazi i previše blistave oči, pomućujući uredan redoslijed njegovih misli. Postepeno je zaranjao u sve sanjarskije maštarije. Prije nego što se rodilo dijete, i Ellie je ponekad imala takve previše blistave oči. Onomad na brežuljku kad je odjednom uvenula u njegovu zagrljaju i povraćala, a on ju je ostavio na travnatom obronku među kravama koje su glasno žvakale i mirno zurile i pošao je u pastirevu kolibu i donio joj mlijeko u drvenoj kutlači i polako, dok su planine uranjale u večer, u njezine se obraze vraćala boja i ona ga je onako pogledala i rekla nasmijavši se suho i tiho: To je mali Herf u meni. Bože, zašto ne mogu prestati naricati za stvarima koje su prošle? A kad je dijete dolazilo i kad je Ellie bila u američkoj bolnici u Neuillvju, on je rastreseno lutao po sajmu, išao je u cirkus buha, vozio se na vrtuljcima i na parnim ljuljačkama, Kupovao igračke, bombone, u ludoj omaglici kladio se na lutke eturao natrag u bolnicu noseći pod miškom veliku svinju od gipsa. Smiješni su ovi napadaji bijega u prošlost. A da je ona269umrla; mislio sam da će umrijeti. Onda bi prošlost bila posve zaokružena, uokvirena, mogao bi je nositi oko vrata kao kameju, mogli bi je složiti u slova, uobličiti na pločama za Nedjeljni prilog, kao prvi od članaka Jamesa Herfa o gnijezdu krijumčara alkohola. Uzavreli isječci misli neprestano su padali na mjesto, a slovkao ih je brundavi linotip.U ponoć je prolazio Četrnaestom ulicom. Nije želio poći kući u krevet iako mu je rezak vjetar derao vrat i bradu svojim oštrim ledenim pandžama. Odšeta na zapad preko Sedme i Osme avenije, pored zvonca u mutno osvijetljenom predvorju nađe ime Roy Sheffield. Čim je pritisnuo zvono, škljocne brava na vratima. Pojuri uza stepenice. Roy pomoli kroz vrata svoju veliku kovrčavu glavu staklastosivih izbuljenih očiju.- Zdravo Jimmy; samo ti uđi; svi smo nakresani kaoćuskije.- Maloprije sam gledao tučnjavu krijumčara alkohola i kriminalaca.- Gdje?- Dolje u Sheepshead Bayu.- Ovdje je Jimmy Herf, upravo se potukao s agentima prohibicije - vikne Roy svojoj ženi. Alice je imala tamnokestenjastu lutkinu kosu i naprćeno lice lutke, a put breskva i vrhnje. Pritrčala je Jimmyju te ga poljubila u bradu.- Oh, Jimmy, svakako nam ispričaj sve o tome ... Nama je tako grozno dosadno.- Zdravo - vikne Jimmy; upravo je zapazio Frances i Boba Hildebranda na kauču, u mutnom kraju prostorije. Dignu čašu te mu nazdrave. Jimmyja društvo gurne u naslonjač, tutnu mu u ruke čašu džina i đumbirovca.- Dakle, što je s tom tučnjavom? Bolje će ti biti da nam ispričaš jer nećemo valjda kupiti Saturday Tribune da to doznamo - reče Bob Hildebrand dubokim mrzovoljnim glasom.Jimmy povuče dug gutljaj.

- Pošao sam tamo s jednim svojim znancem koji je kralj svih francuskih i talijanskih krijumčara alkohola. On je dobar čovjek. Ima nogu od pluta. Pozvao me na odličnu večeru i na pravo talijansko vino u napuštenoj biljarnici na obalama Sheepshead Baya ...- Uzgred budi rečeno - zapita Roy - gdje je Helena?- Ne prekidaj, Roy - reče Alice. - Ovo je dobro... a osim toga, nikad ne smiješ pitati muža gdje mu je žena.- Onda nastane silno treperenje signalnim svjetlima i tako dalje i stiže motorni čamac dupkom pun posebno suhim Mum-movim šampanjcem za božične proslave u Park Avenue, a na270brodu pristignu kradljivci krijumčarenog alkohola... brzom je to bio hidroavion, došao je tako brzo... Vjeroj ^ ^ ^ ovo ^budijjvo _ gugutala je Alice. - ... Roy, za-ito se ti ne prihvatiš krijumčarenja alkohola?- Najkrvavija tučnjava što sam je ikada vidio osim u filmovima dohvatilo se njih šest-sedam pa sve jedan drugog mlate na malom tijesnom pristaništu velikom kao ova prostorija, ljudi udaraju jedni druge veslima i komadima olovnih cijevi.- Je li netko bio ranjen?Svi su bili ranjeni... Mislim da su se dva lupeža krijumčarenog alkohola utopila. U svakom slučaju, nagnali su u bijeg ostavivši nas da ližemo proliveni šampanjac.- Oj, zacijelo je bilo užasno - uzviknu Hildebrandovi.- Što si učinio, Jimmy - zapita Alice bez daha.- Oh, skakutao sam unaokolo uklanjajući se opasnostima. Nisam znao tko je na čijoj strani, a posvuda bijaše mračno i vlažno i zbrkano ... Naposljetku sam izvukao iz tučnjave svog prijatelja krijumčara kad su mu smrskali nogu... njegovu drvenu nogu.Svi kliknu. Roy ponovno napuni Jimmvjevu čašu džinom.- Oh, Jimmy - gugutala je Alice - ti provodiš silno uzbudljiv život.James Merivale proučavao je netom dešifriran brzojav i udarao olovkom po riječima dok ih je čitao. »Tasmanian Man-ganese Production« daje nam naputak da otvorimo zajam ... Na njegovu stolu zazvrja telefon.- James, ovdje tvoja majka. Smjesta dođi; dogodilo se nešto užasno.- Čuj, ne znam da li mogu otići...Već je spustila slušalicu. Merivale osjeti kako je problijedio.- Razgovarao bih s gospodinom Aspinvvallom, molim vas ... Gospodine Aspinvvall, ovdje Merivale... Moja se majka nenadano razboljela. Bojim se da je možda kap. Htio bih potrčati tamo na sat vremena. Vratit ću se na vrijeme da pošaljem brzojav u pogledu tvrtke Tasmania.- U redu... Veoma mi je žao, Merivale.Zgrabio je šešir i kaput, zaboravivši šal, pa odjuri iz banke a onda ulicom do podzemne željeznice.Zadihan je nahrupio u stan, uzrujano pucketajući prstima, spođa Merivale ga je siva lica sačekala u predsoblju. Draga mama, mislio sam da si se razboljela.- Nije u tom stvar ... radi se o Maisie. Da joj se nije dogodila nesreć... ?271- Uđi unutra - prekine ga gospođa Merivale. U sobi za boravak sjedila je sitna žena okrugla lica u okruglom šeširu od nerca i u dugom kaputu od nerca. - Dragi moj, ova žena tvrdi da je supruga Jacka Cunninghama, a to dokazuje vjenčanicom.- Bože mili, zar je to istina? Žena sjetno kimne glavom.- A pozivnice smo poslali. Od njegova posljednjeg brzojava Maisie naručuje opremu.Žena rastvori veliki vjenčani list ukrašen potočnicama i ku-pidima te ga pruži Jamesu.- Možda je krivotvoren.- Nije krivotvoren - blago će žena.- John C. Cunningham, 21 godina... Jessie Lincoln, 18 godina - naglas je pročitao ... - Razbit ću mu lice zbog ovoga, gad. Ovo je sigurno njegov potpis, vidio sam ga u banci... Gad.- Čuj, James, ne nagli.- Mislila sam da će ovako biti bolje nego poslije vjenčanja- ubaci žena svojim tankim šećerastim glasom. - Ni za što na svijetu ne bih dopustila Jacku da počini bigamiju.- Gdje je Maisie?- Jadnica mala, skrhana u svojoj sobi.Merivaleovo lice pocrveni kao cikla. Pod okovratnikom gaje svrbio znoj.- Čuj, najdraži - neprestano je ponavljala gospođa Merivale- moraš mi obećati da nećeš učiniti ništa prenagljeno.- Da, pod svaku cijenu moramo sačuvati Maisien ugled.

- Dragi, mislim da će biti najbolje ako ga pozovemo ovamo pa ga suočimo s ovom ... s ovom ,.. damom ... Slažete li se s tim, gospođo Cunningham?- Oh, Bože ... Da, ja se slažem.- Pričekajte trenutak - dovikne Merivale pa se udalji niz predsoblje do telefona. - Rector 12305 ... Halo. Molim gospodina Jacka Cunninghama, molim vas ... Halo. Je li to kancelarija gospodina Cunninghama? Ovdje gospodin James Merivale ... Nije u gradu ... A kad će se vratiti? ... Hm. - Krupnim korača-jima prođe kroz predsoblje. - Prokleti nitkov otišao je iz grada.- Sve godine koliko ga god poznajem - reče sitna žena u okruglom šeširu - on je uvijek bio izvan grada.Izvan širokih kancelarijskih prozora noć je siva i maglovita. Tu i tamo rijetka svjetla stvaraju mutne horizontale i vertikale zvjezdica. Phineas Blackhead sjedi za svojim stolom duboko zavaljen u mali kožnati naslonjač. U ruci, zaštitivši prste velikim272rupčićem, drži čašu vruće vode i sodu bikarbonu.svileni ^^ . zaobljen kao bilijarska loptica, sjedi u dubokom]S -aču poigravajući se sa svojim naočalima od kornjačinan^ gve je tiho, osim povremenog šuškanja i kvrcanja par-111 - Densch, moraš mi oprostiti... Znaš da rijetko sebi dopuštam neku primjedbu koja se odnosi na poslove drugih ljudi -vori Blackhead polako, srkutajući; onda odjednom sjedne uspravno u stolicu. - To je vraški glup prijedlog, Densch, bogati, glup je... Tako ti Isusa, to je smiješno.Nimalo više nego ti ne želim prljati ruke... Baldvvin je dobar momak. Mislim da ćemo biti sigurni ako ga malko podupiremo.- Kog vraga jedna uvozno-izvozna tvrtka ima da se miješa u politiku? Ako bilo koji od tih momaka želi milostinju, neka dođe ovamo po nju. Naš je posao cijena graha... a vraški je niska. Kad bi ijedan od vas cendravih pravnika mogao povratiti tečajnu ravnotežu, učinio bih sve na svijetu ... Oni su lupeži, svaki od njih je lupež ... Tako mi Isusa, oni su lupeži. - Lice mu oblije tamno rumenilo, uspravno sjedne na stolac lupajući pesnicom po kutu stola. - Sad si me silno uzrujao ... To škodi mom želucu i škodi mom srcu. - Phineas Blackhead važno štucne te popije velik gutljaj čaše sode bikarbone. Onda se ponovno zavali u naslonjač, pritvorivši oči teškim vjeđama.- Dakle, stari moj - govori gospodin Densch iznemoglim glasom - možda sam u tome pogriješio, ali sam obećao da ću potpomagati kandidata reforme. To je posve privatna stvar koja se ni u kojem pogledu ne tiče tvrtke.- Vraga se ne tiče ... A McNiel i njegova bagra? ... Uvijek su se vrlo ispravno ponašali prema nama, a sve što smo mi ikad za njih učinili bijaše nekoliko sanduka viskija i koja cigara, tu i tamo... Sad smo doživjeli to da su ti reformisti izazvali metež u cijeloj gradskoj upravi... Tako mi Isusa ...Densch ustaje:Dragi moj Blackheade, smatram svojom građanskom dužnošću da pripomognem pročišćavanju prljave podmitljivosti, pokvarenosti i spletkarenja koji postoje u gradskoj upravi... smatram svojom građanskom dužnošću... - Zaputi se prema vratima, njegov zaobljeni trbuh ponosno je isprćen pred njim.- Pa, dopusti mi da kažem, Densch, da mislim da je to vraš-tak "Pnjedl°g! ~ dere se za nJim Blackhead. Kad je njegov or-prim ^V trenutak se zavaljuje sklopljenih očiju. Lice mu po-a mrlJastu boju pepela, njegova krupna mesnata tjelesinaskuplja se poput probušenog balona. Naposljetku stenjajući ustaje. Zatim uzme šešir i kaput te polaganim teškim korakom odlazi iz kancelarije. Hodnik je prazan i mutno osvijetljen. Dugo mora čekati lift. Odjednom gubi dah pri pomisli na pljačkaše koji se prikradaju kroz praznu zgradu. Boji se pogledati iza sebe, poput djeteta u mraku. Naposljetku lift dojuri gore.- Wilmeru - kaže on noćnom vrataru koji vozi lift - noću bi ovi hodnici trebali biti bolje osvijetljeni... Mislim da bi ti za vrijeme ovog vala kriminala morao jarko osvjetljavati zgradu.- Da, gospodine, možda imate pravo, gospodine ... ali nitko ne može ući ovamo a da ga ja prethodno ne vidim.- Banda te može nadjačati, VVilmeru.- Želio bih ih vidjeti kako to pokušavaju.- Mislim da imaš pravo... puko pitanje hrabrosti. Cvnthia sjedi u Packardu i čita knjigu.- Dakle, draga, jesi li pomislila da neću ni doći?- Gotovo sam završila knjigu, tata.- U redu, batleru ... u predgrađe, što možeš brže. Zakasnili smo na večeru.Dok limuzina bruji Lafavette Streetom, Blackhead se okreće svojoj kćeri:

- Ako ikada čuješ čovjeka koji govori o svojoj građanskoj dužnosti, tako ti Isusa, ne vjeruj mu... U devet od deset slučajeva on sprema neku prijevaru. Ne znaš koliko je meni olakšanje što ste se ti i Joe lijepo snašli u životu.- Što je, tata? Jesi li danas naporno radio u kancelariji?- Nema više tržišta, na ovom prokletom svijetu nema tržišta koje nije otišlo u vražju strinu... Kažem ti, Cvnthia, to je vrlo ujednačena utrka. Nitko ne zna što se može dogoditi... Čuj, prije nego zaboravim, možeš li sutra u podne biti u banci u predgrađu? ... Poslat ću onamo Hudginsa s nekim vrijednosnim papirima, osobnim, razumiješ, želim ih pohraniti u tvoj sef.- Već mi je dupkom pun, tata.- Onaj sef u Astor Trustu glasi na tvoje ime, je li?- Udruženo na moje i Joeovo.- Pa, uzmi novi sef na banci u Petoj Aveniji, na svoje ime ... Točno u podne onamo će stići materijal... I zapamti što ti kažem, Cvnthia, ako ikada čuješ poslovnog partnera kako priča o građanskoj krijeposti, budi na oprezu.Prelaze Četrnaestu ulicu. Otac i kći gledaju van kroz staklo vjetrom šibana lica ljudi koji čekaju da prijeđu ulicu.Jimmy Herf zijevne te odgurne škriputav stolac. Nikleni bljesak pisaćeg stroja ranjava mu oči. Bole ga vršci prstiju. Mal-274ori vrata na posmik te zirne u hladnu spavaću sobu. Jed-'azabire Ellie koja spava na krevetu u zidnom udubljenju. Na Va r otnom kraju sobe nalazila se djetetova kolijevka. Osjećao se S|abašan mliječno-kiselkast zadah dječjeg rublja. Ponovno zatvo-' rata te se počne svlačiti. O, kad bismo imali više prostora, mumljao je on; živimo stiješnjeni u našem vjeveričjem kavezu Povuče s kauča naprašeni kašmir te ispod jastuka potegne svoju pidžamu. Prostora, prostora, čistoće, tišine; riječi su gestikulirale u njegovu mozgu kao da se on obraća brojnoj publici.Odvrne prekidač, otvori pukotinu prozora te se drven od sna skljoka na krevet. Smjesta je na linotipu pisao pismo. Idem spati Boga zvati... majka velikog bijelog sumraka. Ručka lino-tipa bijaše ruka žene u dugoj bijeloj rukavici. Kroz štropot iza stopala jantarne boje Ellien glas: Nemoj, nemoj, nemoj, jako me boli .. Gospodine Herf, kaže čovjek u kombinezpnu, ozljeđujete stroj pa nećemo moći tiskati prokleto izdanje, Bogu hvala. Lino-tip bijahu proždrljiva usta s niklenoblistavim nizovima zuba, gutala su, hrskala. Probudio se sjedeći na krevetu. Bijaše mu hladno, zubi su mu cvokotali. Skupi oko sebe pokrivače i ponovno se spremi na spavanje. Kad se slijedeći put probudio, bio je već dan. Bilo mu je toplo i bio je zadovoljan. Pred visokim prozorom plesale su pahuljice, oklijevale, vrtjele se.- Zdravo, Jimps - reče Ellie dolazeći prema njemu noseći poslužavnik.- Što je, jesam li umro i otišao u raj, ili što je?- Ne, nedjelja je ujutro... Pomislih da ti je potrebno malo raskoši... Ispekla sam kukuruzne kolačiće.- Oh, divna si, Ellie ... Čekaj trenutak, moram skočiti i oprati zube. - Vratio se oprana lica, odjeven u kućni haljetak. Njezina usta trgnu se pod njegovim poljupcem. - A tek je jedanaest sati. Dobio sam jedan sat od svog slobodnog dana... Bi li i ti popila kavu?- Samo trenutak... Čuj, Jimps, želim s tobom o nečem razgovarati. Čuj, zar ne misliš da bismo trebali naći drugi stan sad kad ti ponovno cijelo vrijeme radiš noću?- Misliš da preselimo?- Ne. Mislila sam, mogao bi negdje u blizini naći drugu sobu u kojoj bi spavao, onda te nitko ujutro ne bi smetao.- Ah, Ellie, nikad se ne bismo viđali... Pa i ovako se jedva vidimo.-iT Užasno je to... ali što se može kad je naše radno vrijeme iko u raskoraku?275Martinov plač navre u zapuhu iz susjedne sobe. Jimmy je sjedio na krevetnom rubu s praznom šalicom kave na koljenima i gledao u svoje bose noge.- Kako ti želiš - tupo je rekao. Želja da je pograbi za ruke, da je gnječi uza se dok joj ne nanese bol, uzleti u njemu kao raketa pa zamre. Pokupila je pribor za kavu pa odšuštala. Njegove usne poznavale su njezine usne, njegove ruke poznavale su ispre-pletanje njezinih ruku, poznavao je duboke šume njezine kose, volio ju je. Dugo je vremena sjedio promatrajući svoja stopala, slabašna crvenkasta stopala nabreklih plavih vena, stopala sputavana cipelama, iskrivljena na stepenicama i pločnicima. Na oba mala prsta imao je kurje oko. Opazi da mu se oči pune suzama sućuti. Dijete je prestalo plakati. Jimrnv pođe u kupaonicu pa odvrne slavinu da voda teče u kadu.- Kriv je onaj tvoj bivši momak, Anna. On te naveo na to da misliš da ništa ne vrijediš ... On te pretvorio u fatalistkinju.- Što to znači?- Osoba koja misli da borba nema smisla, osoba koja nema vjere u ljudski napredak.- Misliš da je Buoy bio takav?

- Na svaki način, bio je kršitelj štrajka... Nijedan od tih južnjaka nije klasno svjestan ... Zar te nije natjerao da prestaneš plaćati svoj sindikalni doprinos?- Dozlogrdilo mi je da radim za šivaćim strojem.- Mogla si izrađivati ručne radove, modne stvari, i dobro zarađivati. Nisi ti njihova, ti si naša ,.. Opet ću te vratiti u dobro stanje pa ćeš opet dobiti dobar posao... Bože, ja ti nikad ne bih dopustio da na onaj način radiš u plesnoj dvorani, kao što ti je on dopustio. Anna, mene je užasno boljelo što vidim židov-sku djevojku kako se potuca s onakvim čovjekom.- No, on je otišao, a ja nemam posla.- Takvi su ljudi najveći neprijatelji radnika... Ne misle ni na koga osim na sebe.Polako su šetali Drugom Avenijom kroz maglovito veče. On je mladi Židov rđave kose i tanka lica, upalih obraza i blijedo-sive kože. Ima krive noge konfekcijskog radnika. Anni su cipele pretijesne. Pod očima ima duboke podočnjake. Magla je puna skupina koje tumaraju, govore jidiš, prenaglašeni engleski jezik Istočnog predgrađa, ruski. Tople napukline svjetlosti od trgovina delikatesama i iz kioska bezalkoholnih pića ocrtavaju se na blistavom pločniku.- O, kad se cijelo vrijeme ne bih osjećala ovako umornom - gunđa Anna.276_ Ovdje se zaustavimo pa pijmo... Uzmi čašu mlaćenice,Anna, g^ ^ ^. ^ Elmer. Uzet ću čokoladu sa sodom.- Od toga će ti se samo smučiti, ali uzmi je ako želiš. Ona sjedi na tankom niklovanom stolcu. On stajaše porednje Malo se naslonila unazad uz njega.Nesreća radnika sastoji se u tome ... - Govorio je dubokim bezličnim glasom. - Nesreća radnika sastoji se u tome što mi ništa ne znamo, ne znamo kako da jedemo, ne znamo kako da živimo, ne znamo kako da zaštitimo svoja prava ... Uh, Anna, želim te nagnali da misliš na takve stvari. Zar ne vidiš da smo mi u žaru bitke, upravo kao u ratu?Dugom ulijepljenom žlicom Anna je lovila komadiće sladoleda iz debele pjenušave tekućine u svojoj čaši.George Baldvvin gledao se u zrcalu dok je prao ruke u malom zahodu iza svoje kancelarije. Njegova kosa koja je još bila gusta sve do čela, sada bijaše gotovo bijela. U svakom uglu njegovih usta i preko brade bijaše duboka crta. Pod njegovim blistavim pronicljivim očima bijaše mlohava namreškana koža. Kad je polagano i savjesno oprao ruke, iz gornjeg džepa na prsluku izvadi kutijicu strihninskih pilula, proguta jednu te, osjećajući kako ga prožima očekivani poticaj, vrati se u kancelariju. Kurir duga vrata vrpoljio se kraj njegova stola držeći u ruci posjetnicu.- Jedna dama želi s vama razgovarati, gospodine.- Ima li sastanak? Pitajte gospođicu Ranke... Čekajte trenutak. Odmah uvedite damu u kancelariju.Na posjetnici je pisalo Nellie Linihan McNiel. Bila je skupo odjevena, s mnoštvom čipke u otvoru velikog krznenog kaputa. Oko vrata joj je na lančiću od ametista visio lorgnette.- Gus me zamolio da te posjetim - reče ona kad joj je pokazao stolac pored stola.- Čime ti mogu služiti? - Iz nekog razloga srce mu je snažno kucalo.Trenutak je gledala u njega kroz lorgnette.- George, ti to podnosiš bolje nego Gus.- Sto?Oh, sve ovo ... Nastojim nagovoriti Guša da otputuje sa mnom u inozemstvo na odmor ... Marienbad ili tako nešto... an on kaže da je previše zaglibio a da se pokupi.Mislim da to vrijedi za sve nas - reče Baldvvin uz hladan osmijeh.Na trenutak su šutjeli, a onda Nellie McNiel ustane.277- Slušaj, George, Gus je zbog ovoga strašno utučen ... Znaš, on voli potpomagati svoje prijatelje a voli i da prijatelji potpomažu njega.- Nitko ne može reći da ga nisam podržavao... Stvar se jednostavno sastoji u ovom, ja nisam političar, a budući da sam, vjerojatno glupo, dopustio da me kandidiraju, moram se boriti na vanstranačkoj osnovi.- George, to je samo pola priče i ti to znaš.- Reci mu da sam uvijek bio i da ću uvijek biti njegov dobar prijatelj... On to savršeno dobro zna. U ovoj konkretnoj kampanji zarekao sam se da ću se suprotstaviti stanovitim elementima s kojima se Gus zapetljao.- Dobar si govornik, George Baldwine, i uvijek si bio. Baldvvin porumeni. Stajali su ukočeno jedan pored drugogna ulazu u kancelariju. Njegova ruka nepomično je počivala na kvaki kao da je uzeta. Iz prednjih kancelarija dopiralo je kucanje pisaćih strojeva te glasovi. Izvana se čula duga ustrajna lupa strojeva za zakivanje koji su radili na novoj zgradi.

- Nadam se da je tvoja obitelj dobro i zdravo - reče on na koncu s naporom.- Oh, da, svi su dobro, hvala... Zbogom. - Otišla je. Baldvvin trenutak stajaše promatrajući kroz prozor sivuzgradu crnih prozora nasuprot. Glup sam što dopuštam da me stvari toliko uzrujaju. Potreban mi je odmor. Uzme s vješalice iza zahoda šešir i kaput te iziđe.- Jonas - reče on čovjeku okrugle ćelave glave u obliku dinje rebrače koji je zadubljen nad novinama sjedio u knjižnici visoka stropa koja bijaše središnja prostorija odvjetničke kancelarije. - Pokupi sve što je na mom stolu ... Večeras ću to proučiti kod kuće.- U redu, gospodine.Kada je izišao na Broadvvav, osjećao se kamo mali dječak koji markira iz škole. Bilo je iskričavo zimsko popodne s užurbanim napuklinama sunca i oblaka. Uskočio je u taksi. Na putu u predgrađe zavalio se u sjedište i zadrijemao. Probudio se na Četrdeset drugoj ulici. Posvuda bijaše zbrka blistavih unakrsnih ploha boje, lica, nogu, izloga, tramvaja, automobila. Sjedne uspravno odloživši na koljeno ruke u rukavici, pjenušajući se od uzbuđenja. Pred Nevadinom stambenom zgradom platio je taksi. Sofer je bio crnac te pokaže bjelokosna usta puna zuba kad je dobio napojnicu od pedeset centi. Nijedan lift nije bio dolje pa Baldwin lagano otrči uza stepenice, čudeći se samom sebi. Pokuca na Nevadina vrata. Nitko se ne javlja. Pokuca ponovno. Oprezno ih je otvorila. Ugledao je njezinu kovrčavu kudeljastu278clavu Prošišao je u sobu prije nego što ga je stig bi ie imala samo kimono preko ružičaste spistigla zaustaviti. Nabi je imaa sam spavaćice.SC - Bože moj - reče ona - mislila sam da je konobar. Sčepao ju je i poljubio. _ Ne znam zbog čega, ali osjećam se kao trogodišnje dijete.- Izgledaš kao da si dobio sunčanicu... Ne volim da mi dolaziš a da se telefonski ne najaviš, znaš to.- Ne zamjeri, jedan jedini put sam zaboravio.Baldwin spazi nešto na kratkoj sofi; ustvrdi da bulji u par tamnoplavih uredno složenih hlača.- Osjećao sam se užasno zamoren dolje u uredu, Nevada. Pomislih, idem s tobom porazgovarati da se malo razvedrim.- Upravo sam uvježbavala ples uz fonograf.- Da, vrlo zanimljivo... - Počeo je elastično hodati gore-do-Ije. - Čuj me, Nevada... Moramo porazgovpriti. Svejedno mi je tko se nalazi u tvojoj spavaćoj sobi. - Odjednom mu se zagledala u lice te sjela na kratku sofu pokraj hlača. - Zapravo već stanovito vrijeme znam da ti i Tony Hunter Ijubujete. - Stisnula je usne i prekrižila noge. - Zapravo me cijela ta stvar i glupost da on mora ići psihoanalitičaru za dvadeset pet dolara na sat, silno zabavljala... Ali upravo ovog trenutka zaključio sam da mi je toga dosta. Više nego dosta.- George, ti si lud - mucala je ona a onda odjednom zahi-hotala.- Znaš što ću učiniti - nastavi Baldvvin jasnim odvjetničkim glasom - poslat ću ti ček na pet stotina jer si mila djevojka i sviđaš mi se. Stan je plaćen do prvog u mjesecu. Odgovara li ti to? I molim te, nemoj ni na koji način stupati više sa mnom u vezu.Valjala se po kratkoj sofi i bespomoćno hihotala pokraj uredno složenog para tamnoplavih hlača. Baldvvin joj mahne šeširom i rukavicama te ode zatvorivši za sobom vrata vrlo nježno. Sretan ti put, pomisli on dok je pažljivo za sobom zatvarao vrata.Kad se ponovno našao na ulici, žustro krene prema gornjem gradu. Osjećao se uzbuđen i raspoložen za razgovor. Razmišljao je koga bi mogao posjetiti. Potištio se prebirući po imenima svojih prijatelja. Počeo se osjećati osamljenim, napuštenim. Želio je razgovarati sa ženom, htio je u njoj izazvati sućut prema jalovosti svoga života. Uđe u trafiku pa stane proučavati teletonski imenik. Slabašno zatreperi kad je naišao na slovo H. ^onacno je našao prezime Herf, Helena Oglethorpe. , l CIada Jones duS° Je sjedila na kratkoj sofi i histerično hi-ncnaia. Naposljetku uđe Tony Hunter u košulji i gaćama, savršeno vezane kravate.~ Je li otišao?279- Otišao? Naravno da je otišao, zauvijek otišao - vikne ona.- Vidio je tvoje proklete hlače.Skljokao se na stolac- Oh, Bože, pa ja sam najnesretnije stvorenje na svijetu.- Zašto? - zapita ona pršteći od smijeha dok su joj suze tekle niz obraze.- Ništa nije kako bi trebalo. To znači da ću ostati bez poslijepodnevne predstave.- Mala Nevada opet se vraća na tri predstave dnevno... Svejedno mi je ... Nikad mi se nije sviđalo da budem izdržavana ljubavnica.- Ali ti ne misliš na moju karijeru ... Žene su tako sebične. Da me nisi zavela...

- Umukni, mala budalo. Zar misliš da ne znam sve o tebi?- Ustala je tijesno pripivši kimono oko sebe.- Bože, samo mi je bila potrebna prigoda da pokažem što mogu učiniti, a sad je nikad neću dobiti - ječao je Tony.- Naravno da ćeš je dobiti budeš li radio ono što ti ja kažem. Odlučila sam da od tebe učinim muškarca, mali, pa ću to i učiniti... Uvježbat ćemo točku. Stari Hirschbein će nam dati priliku, bio je zacopan u mene ... A sad dođi, opalit ću te po čeljusti ako ne dođeš. Da počnemo razmišljati... Počet ćemo s plesnom točkom, znaš ... Onda ćeš se ti praviti kao da me želiš osloviti... Ja ću čekati tramvaj... znaš ... a ti ćeš reći Zdravo, djevojčice, a ja ću viknuti Policija.- Odgovara li vam ova duljina? - zapita krojač poslovno za-crtavajući komadom krede oznake na hlačama.James Merivale zagleda se u krojačevu malu zelenkastu smežuranu ćelavu glavu ispod sebe i u smeđe hlače koje su mu obilato lepršale oko nogu. - Malo kraće ... Mislim da predugačke hlače čine čovjeka pomalo starim.- O, zdravo, Merivale. Nisam znao da i ti kupuješ hlače kod Brooksa. Uh, baš mi je drago što te vidim.Merivaleu krv stane. Gledao je ravno u plave alkoholičarske oči Jacka Cunninghama. Ugrize se za usne i pokuša u njega buljiti hladno, bez riječi.- Bože mili, znaš li što smo učinili? - uzvikne Cunningham.- Kupili smo jednako odijelo... Kažem ti, na dlaku jednako.Merivale je zapanjeno motrio od Cunninghamovih smeđih hlača do svojih, iste boje, ista sićušna crvena pruga, a lagano poprskane zelenom.- Bože mili, čovječe, dva buduća šurjaka ne mogu nositi jednako odijelo. Ljudi će misliti da je to uniforma ... Smiješno je to.280_ Pa što da radimo u tom pogledu? - Merivale začu samog sebe kako gunđavo Pita. ..,..,..,,_..- Moramo baciti pismo-glava pa ćemo vidjeti tko će dobiti . . to ;e sve ... Hoćeš li mi, molim te, uzajmiti četvrt dolara?- Cunningham se okrene prema svom prodavaču. - U redu. Jedno bacanje, ti reci što si dobio._ Glava - mehanički će Merivale.- Smeđe odijelo je tvoje ... Sad moram izabrati drugo... Bože, sretan sam što smo se na vrijeme sreli. Čuj - vikne on kroz zavjese kabine - zašto ne bi danas sa mnom večerao u Sal-magundi klubu? ... Večerat ću s jedinim čovjekom na svijetu koji je zaneseniji za hidroavionima nego ja... To je stari Per-kins, poznaješ ga, on je jedan od potpredsjednika tvoje banke... I čuj, kad vidiš Maisie, reci joj da ću je sutra posjetiti. Izvanredan slijed događaja spriječio me da joj se javljam ... najnesret-niji slijed događaja koji mi je sve do ovog trenutka potpuno oduzimao vrijeme ... Kasnije ćemo o tome razgovarati.Merivale se nakašlje.- Vrlo dobro - suho će on.- U redu, gospodine - reče krojač pa posljednji put potapša Merivalea po stražnjici. Vratio se u kabinu da se odjene.- U redu, starce - poviče Cunningham - moram izabrati drugo odijelo... Čekat ću te u sedam. Dočekat ću te s Jack Rose.Merivaleu su drhtale ruke dok je zakapčao opasač. Perkins, Jack Cunningham, prokleti nitkov, hidroavioni, Jack Cunningham, Salmagundi, Perkins. Priđe telefonskoj kabini u kutu prodavaonice te nazove majku.- Halo, majko, na žalost, neću moći doći na večeru ... Večerat ću s Randolphom Perkinsom u klubu Salmagundi... Da, vrlo je zgodno ... Oh, pa, on i ja uvijek smo bili dosta dobri prijatelji ... Oh, da vrlo je bitno imati dobre veze sa pretpostavljenima. A vidio sam Jacka Cunninghama. Odmah sam mu očitao bukvicu, kao muškarac muškarcu i bio je silno zbunjen. Obećao mi je potpuno objašnjenje u roku od dvadeset četiri sata... Ne, vrlo sam se dobro savladao. Smatrao sam da to dugujem Maisie. Velim ti, smatram da je on nitkov, ali dok ne bude dokaza... Onda, laku noć, draga mama, ako zakasnim. Oh, ne, molim te, ne čekaj me. Reci Maisie da ne brine, moći ću joj reći sve pojedinosti. Laku noć, mama.281jem je bio komadić zelenila. Lice Ruth Prynne djelovalo je mlohavo i iznemoglo ispod šminke.- Elaine, jednostavno moraš doći - govorila je cendravim glasom. - Tamo će biti Cassie i Oglethorpe i cijela stara banda... Na koncu konca, to što sad postizavaš toliki uspjeh kao novinarka nije nikakav razlog da posve napustiš svoje stare prijatelje, je l da? Ne znaš koliko mi mnogo govorimo o tebi i za te se zanimamo.- Ne, Ruth, stvar je jedino u tome što sam zamrzila velike terevenke. Vjerojatno sam ostarjela. Pa dobro, skoknut ću na trenutak.Ruth odloži sendvič što ga je grickala i posegne za Elleni-nom rukom te je potapša.

- Tako valja, mala ... Naravno, znala sam cijelo vrijeme da ćeš doći.- Čuj, Ruth, nikad mi nisi rekla što se ljetos dogodilo onoj putujućoj kazališnoj trupi...- O Bože moj - provali iz Ruth. - To je bilo grozno. Naravno, bio je to vrisak, pravi vrisak. Dakle, prvi u nizu događaja bijaše to da je muž Isabel Clyde, Ralph Nolton, menedžer putujuće trupe, kronični alkoholičar ... a nadalje, divna Isabel nije puštala na pozornicu ni jednu ženu koja ne bi glumila kao lutka, iz straha da rulja neće znati tko je glavna zvijezda... Oh, ne mogu ti više o tom pričati... Meni to više nije smiješno, to je jednostavno užasno... Oh, Elaine, tako sam malodušna. Bože mili, ostarjela sam. - Odjednom je briznula u plač.- Oh Ruth, molim te, nemoj - reče Ellen tankim promuklim glasom. Nasmijala se. - Na koncu konca, nitko od nas se ne pomlađuje, je li?- Draga, ti ne razumiješ ... Nikad nećeš razumjeti.Dugo su sjedile bez ijedne riječi, iz drugih kutova mutne čajane dopirahu do njih prigušeni ulomci razgovora. Konobarica blijede kose donese im dvije porcije voćne salate.- Uh, mora da je kasno - naposljetku izusti Ruth.- Tek je osam i pol... Ne želimo prerano stići na tu terevenku.- Uzgred da te pitam ... Kako Jimmy Herf? Nisam ga vidjela čitavu vječnost.- Jimps je dobro... Užasno mu je dozlogrdio novinarski posao. Tako bih željela da nađe neki posao koji bi uistinu volio raditi.- On će uvijek biti nemiran duh. Oh Elaine bila sam toliko sretna kad sam čula da ste se vjenčali... Ponašala sam se kaoglupača .. • Plakala sam i plakala ... A sad kad imaš Mar-finaT sve skupa, zacijelo si užasno sretna.- Oh, slažemo se posve dobro... Martin se razvija, čini se da mu Nevv York godi. Dugo je bio tako miran i debeo te smo se užasno bojali da smo stvorili imbecila. Znaš što, Ruth, mislim da više nikad neću imati djece ... Tako sam se grozno plašila da će on biti deformiran ili tako nekako... Smuči mi se kad na to pomislim.- Oh, ali to je jamačno ipak divno.Pozvone na zvonce ispod male bakarne ploče na kojoj je pisalo Hester Voorhees INTERPRETACIJA PLESA. Uspnu se uza tri stepeništa škripavih, svježe lakiranih stepenica. Na otvorenim vratima koja su vodila u sobu punu svijeta srele su Cassan-dru Wilkins u grčkoj tunici, s vijencem od satenskih ružinih pupoljaka oko glave i s pozlaćenom frulom u ruci.- Oh, mile moje - uzvikne ona te istodobno baci ruke oko njih obiju. - Hestel je lekla da nećeš doći ali ja sam znala da ćeš doći... Dođi odmah ovdje i skini svoje stvali, počinjemo s nekoliko klasičnih litmova. - Slijedile su je kroz dugu prostoriju obasjanu svijećnjacima, opojna mirisa, punu muškaraca i žena u širokoj odjeći.- Čuj draga moja, nisi nam rekla da će ovo biti krabuljna zabava.- Oh, da, žal ne vidite da je sve glčko, potpuno glčko ... ? Evo Hestel... Evo ih, dlaga ... Hestel, poznaješ Luth... a ovo je Elaine Ogletholpe.- Sad se zovem gospođa Herf, Cassie.- O, oplosti mi, tako je teško ići ukolak s događajima... Stigle su uplavo na vlijeme ... Hestel će otplesati jedan olijentalni ples koji se zove litmovi iz alapskih noći... Oh, to je prelijepo.Kad je Ellen izašla iz spavaće sobe u kojoj je ostavila svoje ogrtače, oslovi je visok lik s egipatskom frizurom, krivih rđavih obrva.- Dopusti mi da pozdravim Helenu Herf, uglednu urednicu Mannersa, dnevnika koji u najskromnije ognjište donosi sjaj Rit-za... zar nije tako?- Jojo, ti si užasan podrugljivac... Silno se veselim što te vidim.- Idemo sjesti u kut da razgovaramo, oh, jedina ženo što volio sam ikadaDa, sjednimo... Ovdje mi se baš ne sviđa.- Čuj, draga moja, jesi li čula da je psihoanalitičar izliječio onyja Huntera i sad se potpuno oporavio te nastupa u vodviljus nekom ženom po imenu Kalifornija Jones.282283- Čuvaj se, Jojo!Sjednu na kauč u udubljenju između tavanskih prozora. Krajičkom oka vidjela je ženu kako pleše, u zelenim svilenim koprenama. Fonograf je svirao simfoniju Cesara Francka.- Ne smijemo propustiti Cassiein ples. Jadna djevojka grozno bi se uvrijedila.- Jojo, pričaj mi o sebi, kako si?Odmahnuo je glavom te rukom u obilatim rukavima opisao široku kretnju. - Ah, sjednimo na tlo pa stare pričajmo priče o smrtima kraljeva.- Oh, Jojo, dozlogrdile su mi takve stvari... Sve je to tako glupo i bijedno... Žao mi je što sam im dopustila da me nagovore da skinem šešir.

- Bijaše to stoga da mogu pogledati zabranjene šume kose tvoje.- Oh, Jojo, daj budi razuman.- Kako tvoj muž, Elaine, ili, radije, Helena?- Oh, on je dobro.- Ne bi se baš reklo da si jako oduševljena.- I Martin je dobro. Ima crnu kosu i smeđe oči a obrazi će mu biti ružičasti. Uistinu, strašno je sladak.- Draga moja, poštedi me tog izljeva materinske sreće... Sad ćeš mi još pričati da si stupala u dječjoj paradi.Nasmijala se.- Jojo, mnogo me zabavlja što te ponovno vidim.- Još nisam dovršio svoj katekizam, draga moja... - Vidio sam te neki dan u ovalnoj blagovaonici s čovjekom vrlo otmjena izgleda, oštrih crta i sijede kose.- Zacijelo je to bio George Baldvvin. Čuj, pa ti si ga poznavao u stara vremena.- Naravno, naravno. Kako se promijenio. Izgleda mnogo zanimljivije nego nekoć, moram priznati... Vrlo neobično mjesto da se ondje javno vide na ručku supruga boljševičkog pacifiste i agitatora I. W. W. moram priznati.- Jimps baš nije takav. Gotovo bih željela da jest... - Napućila je nos. - Osim toga, malo mi je dosadilo sve to.- To sam slutila, dlaga. - Čassie samouvjereno zaleprša pored njih.- Oh, daj dođi i pomozi mi... Jojo me grozno zadirkuje.- Pa, tludit ću se sjesti samo na tlenutak, onda ću plesati... Gospodin Ogletholpe čitat će svoj plijevod pjesama Bilitisa uz koje ću ja plesati.Ellen je gledala od jednoga do drugog; Oglethorpe izvine obrve i kimne glavom.7 tim je Ellen dugo vremena sama sjedila promatrajući mutnu omaglicu dosade prenatrpanu sobu u kojoj se plesalo i čavrljalo.Ploča na fonografu bila je turska. Hester Voorhees, koštu-'ava žena čupave henacrvene kose, kratko podšišane u razini uha iziđe držeći pred sobom posudu opojna mirisa, a pred njom su išla dva mladića koja su odmatala sag dok je ona nailazila. Na sebi je imala srebrne hlače i zveckav metalni pojas i grudnjak. Svi su pljeskali i govorili »Kako je divna, kako je veličanstvena«, kadli iz susjedne sobe dopru tri prodorna ženska vriska. Svi skoče na noge. Na pragu se pojavi krupan čovjek s tvrdim pustenim šeširom na glavi.- U redu, djevojčice, odmah prijeđite u stražnju sobu. Muškarci neka ostanu ovdje.-A tko ste vi?- Nije važno tko sam, učinite kako vam rekoh. - Čovjekovo lice je pod tvrdim pustenim šeširom bilo crveno kao cikla.- On je detektiv.- Ovo je sramota. Neka pokaže značku.- Ovo je oružana pljačka.- Ovo je racija.Prostorija se odjednom ispuni detektivima. Stajahu pred prozorima. Pred kaminom stajaše čovjek s kockastom kapom, lica grudičasta poput kaše. Grubo su gurali žene u stražnju prostoriju. Muškarce su natiskali u malu skupinu pored vrata; detektivi su im zapisivali imena. Ellen je još sjedila na kauču. » ... telefonski su se žalili glavnom štabu« začu nekoga kako kaže. Tad opazi da se na stoliću pored kauča na kojemu sjedi nalazi telefon. Digne slušalicu i nečujno zatraži broj.- Halo, je li to ured okružnog tužioca? ... Dajte mi molim vas gospodina Baldvvina ... George ... Sva sreća što sam znala gdje si. Je li tamo okružni tužilac? Baš lijepo... ne, ti mu to ispričaj. Došlo je do grozne pogreške. Ja sam u stanu Hester Voorhees; znaš, ona ima plesni studio. Pokazivala je određenom broju prijatelja neke plesove a nekom greškom policija je izvršila raciju u stanu ...Čovjek s tvrdim pustenim šeširom stajao je iznad nje. . ~ Pa lijepo, telefoniranje vam nema nikakvog smisla... Prijeđite u susjednu prostoriju.Imam vezu s uredom okružnog tužioca. Razgovarajte s njim ... Halo, je li to gospodin Winthrop? ... Da, O ... Dobra večer. Molim vas, hoćete li razgovarati s ovim čovjekom? - Pružila je telefon detektivu te se udaljila u sredinu prostorije. Bože, šte-la sto sam skinula šešir, pomislila je.284

285Iz susjedne sobe dopre jecanje i teatralni glas Hester Voor-hees kako vrišti;- Ovo je grozna pogreška... Ne dopuštani da me ovako vrijeđate.Detektiv spusti slušalicu. Prišao je k Ellen.- Želim vam se ispričati, gospođice ... Postupali smo na temelju nedovoljnih obavještenja. Smjesta ću povući svoje ljude.- Radije se ispričajte gospođi Voorhees ... Ovo je njezin studio.- Dakle, gospođe i gospodo - započne detektiv bučnim vedrim glasom - potkrala nam se sitna pogreška i veoma nam je žao ... Uvijek se događaju nezgode...Ellen šmugne u susjednu sobu po šešir i kaput. Neko je vrijeme stajala pred ogledalom pudrajući nos. Kad se ponovno našla u studiju svi su govorili u isto doba. Naokolo stajahu muškarci i žene ogrnuvši plahte i kućne haljetke preko svoje oskudne plesne odjeće. Detektivi su se isparili isto onako iznenadno kao što su došli. Oglethorpe je govorio glasno i zanesenjački usred skupine mladih muškaraca.- Baš su gadovi kad su napali žene - vikao je crven u licu, mašući ukrasom za glavu koji je držao u jednoj ruci. - Srećom sam se uspio svladati ili bih počinio djelo zbog kojega bih žalio do smrti... Zaista sam jedino zahvaljujući silnom samosvlađivanju...Ellen se uspjela iskrasti, potrčala niza stepenice i našla se na kišovitim ulicama. Zaustavila je taksi pa otišla kući. Kada se svukla, telefonirala je Georgeu Baldwinu kući.- Halo, George, užasno mi je žao što sam morala uznemiriti tebe i gospodina Winthropa. Pa, da na ručku nisi rekao da ćeš cijele večeri biti tamo, oni bi nas sada vjerojatno iskrcavali iz crne marice ispred Jefferson Market Courta ... Naravno, bilo je smiješno. Jednom ću ti pričati o tome, ali toliko sam sita svih stvari... Oh, ama baš svega, i estetskog plesa i književnosti i radikalizma i psihoanalize ... Jednostavno sam prezasićena, smatram ... Da, mislim da je upravo to, George... Mislim da sazrijevam.Noć bijaše grumen crne škripave hladnoće. Dok mu je u nosu još uvijek bio zadah tijesaka, i dok mu je u ušima još odzvanjalo kucanje pisaćih strojeva, Jimmy Herf stajao je na City Hali Squareu s rukama u džepovima, promatrajući kako odrpani ljudi s kapama i naušnjacima nabijenim na lica i šije boje sirova odreska, lopatama odgrću snijeg. Stara i mlada, njihova lica imala su istu boju, njihova je odjeća imala istu boju. Britki vjetar sjekao mu je uši a od vjetra ga je čelo boljelo između očiju.

- Zdravo Herf, što misliš, bi li prihvatio posao? - zapita l d'ć mliječna lica koji mu je vedro prišao i pokazao hrpuTSL-

' Zašto ne, Dane? Ne znam zašto to ne bi bilo bolje nego rotratiti cijeli život kopajući po tuđim poslovima sve dok ne postaneš ništa drugo doli prokleti putujući diktafon.- Ljeti bi to bio lijep posao ... Ideš li u Zapadno predgrađe?- Idem pješice ... Večeras sam užasno uzrujan.- Uh, čovječe, smrznut ćeš se i poginuti.

- Baš me briga ... Dospiješ dotle da više nemaš privatnog života, postaneš obični automatski pisaći stroj.- Pa, ja bih želio da se mogu otarasiti malog dijela svog privatnog života... Pa, laku noć. Nadam se da ćeš naći nekakav privatan život, Jimmy.Jimmy Herf se nasmijano leđima okrene razgrtačima snijega i zaputi se Broadwayem, povijajući se na vjetru zagnjurivši bradu u okovratnik kaputa. Na Houston Streetu pogledao je na svoj ručni sat. Pet sati. Bože, danas je zakasnio. Nema tog mjesta na svijetu gdje bi mogao dobiti nešto za piće. U sebi zacvili pri pomisli na ledene blokove koje još ima propješačiti prije nego stigne u svoju sobu. Tu i tamo je zastajkivao da tapšanjem unese malo života u obamrle uši. Naposljetku se vratio u svoju sobu, upalio plinsku peć pa se sav zamrznut nadvio nad nju. Njegova je soba bila mala četvrtasta sumorna soba na južnoj strani Was-hington Squarea. Sav namještaj sastojao se od kreveta, stolca, stola pretrpana knjigama i plinske peći. Kad mu je postalo malo toplije, posegne ispod stola za bocom ruma koju je bio pokrio košarom. Na plinsku peć stavi vode u limenoj šalici da je zagrije te počne piti vrući rum i vodu. U njemu su se razuzdavale sve vrste bezimenih boljki. Osjećao se poput čovjeka iz bajke koji je oko srca imao željezni obruč. Sad se željezni obruč kidao.Ispio je rum. Povremeno se soba svečano i melodično počinjala oko njega vrtjeti. Iznenada je naglas rekao: »Moram s njom razgovarati... Moram s njom razgovarati.« Nabije šešir na glavu te navuče kaput. Vani je bila hladnoća poput melema. Zveckajući prođe šest mljekarskih kola, jedna za drugim.Na Zapadnoj dvanaestoj natjeravale su se dvije crne mačke, ve je bilo ispunjeno njihovim ludim mijaukanjem. Osjećao je fla će mu nešto prsnuti u glavi, pa da će i on iznenada odjuriti zamrznutom ulicom i jezovito mijaukati.Dršćući je stajao u mračnom hodniku pa zvonio i zvonio na ono s oznakom Herf. Onda pokuca što je mogao glasnije. Na vrata dođe Ellen u zelenom ogrtaču.286287- Što je, Jimps? Zar nemaš ključ? - Lice joj je bilo mekano od sna; oko nje je lebdio sretan ugodan sladak miris snenosti. Zadihano je procijedio kroz stisnute zube:- Ellie, moram s tobom razgovarati.- Jesi li nakresan, Jimps?- Pa, znam što govorim.- Grozno sam pospana.Pođe za njom u spavaću sobu. Zbacila je s nogu papuče i vratila se u krevet, sjela uspravno gledajući ga očima oteščalim od sna.- Ne govori preglasno, zbog Martina.- Ellie, ne znam zašto mi je uvijek tako teško govoriti o bilo čemu... Uvijek se moram napiti da kažem ono što mislim... Čuj me, da li ti se još sviđam?- Znaš da te strašno volim i da ću te uvijek voljeti.- Mislim na ljubav, znaš na što mislim, bez obzira što je to ... - promuklo je upao.- Smatram da nikoga ne mogu dugo voljeti osim ako nije mrtav... Ja sam užasna žena. Nema smisla o tome govoriti.- Znao sam to. Znala si da to znam. O, Bože, potonule su mi sve lađe, Ellie.Sjedila je digavši koljena i prekriživši preko njih ruke, gledala ga je rastvorenim očima.- Jesi li istinski tako lud za mnom, Jimps?- Čuj, razvedimo se pa okončajmo s tim.- Nemoj toliko žuriti, Jimps... A tu je i Martin. Što ćemo s njim?- Povremeno mogu namaknuti za nj dovoljno novaca, jadno dijete.- Zarađujem više nego ti, Jimps ... Još ne bi smio to učiniti.- Znam, znam. Kao da to ne znam?Sjedili su i gledali se bez riječi. Oči su ih pekle od pustog zurenja jedno u drugog. Odjednom Jimmv silno poželje da spava, da se ničega ne sjeća, da pusti glavu neka mu utone u crninu, kao u majčino krilo kad je bio dječak.- Pa lijepo, idem kući. - Suho se smijuckao. - Nismo mislili da će se sve to na ovaj način raspasti, je l'da?- Laku noć, Jimps - procvili ona zijevajući. - Ali stvari ne završavaju ... Samo kad ne bih bila ovako grozno pospana .. • Hoćeš li ugasiti svjetlo? !U mraku je pipkao put do vrata. Vani se dizalo arktičko ju- j tro, sivo od zore. Požuri natrag u svoju sobu. Želio je leći u krevet i zaspati prije svjetla.288Duguljasta niska prostorija, a niz sredinu dugi stolovi natr-ilenim i krep tkaninama, smeđim, ružičastim kao losos,P£Uaragdnozelenim. Miris niti koje se paraju j pribora za odjeću.

A^už svih stolova pognute riđe, plave, crne, smeđe glave kroja-Šegrti guraju tamo-amo po prolazima pokretne stalke ovje-šane haljinama. Zazvoni zvonce i soba se prolama od galame i drečavog Zagora kao krletka za ptice. Anna ustaje i isteže ruke:- Bože, puca mi glava - kaže ona djevojci pored sebe.- Noćas si kasno legla? Kimne glavom.- Moraš prestati s tim, dušice, pokvarit će ti ljepotu. Žena ne može bančiti koliko muškarac. - Ta djevojka je tanka i plava i ima krivi nos. Obrgli Annu oko struka. - Bože, kad bih mogla dobiti malo tvoje težine.- I ja bih htjela da možeš - veli Anna. - Bez obzira što jedem, pretvori se u salo.- Ipak nisi predebela... Samo si punačka pa te muškarci vole stisnuti. Pokušaj nositi dječačke stvari kao što sam ti rekla pa ćeš dobro izgledati.- Moj momak kaže da voli da žena ima forme.Na stepenicama se probijaju kroz skupinu djevojaka koje slušaju sitno djevojče crvene kose što govori brzo, širom otvarajući usta i kolutajući očima.- ... Živjela je u slijedećem bloku, Cameron Avenue 2230, i bila je s nekim prijateljicama na hipodromu i kad su se vraćale kući bilo je kasno i ostaviše je da sama pođe kući, po Cameron Avenue, shvaćate? A sutradan ujutro kad ju je njezina obitelj počela tražiti, našli su je iza reklamnog plakata Peperminta na zapuštenom gradilištu.- Je li bila mrtva?- Pa nego što... Crnac joj je učinio nešto grozno a onda ju je zadavio... Užasno sam se osjećala. Išla sam s njom u školu. A nijedna djevojka iz Cameron Avenue ne izlazi van poslije mraka, tako se boje.- Naravno, sinoć sam o svemu tome čitala u novinama. Zamislite a mi stanujemo odmah u slijedećem bloku.- Jesi li vidio kako sam dodirnula onu grbu? klikne Rosie Kad je sjeo pored nje u taksi. - U predvorju kazališta?Povukao je hlače koje su mu se zategnule preko koljena, d "i, grba će nam donijeti sreću, Jake. Nikad nisam doživjela to da grba zakaže ... ako mu dodirneš grbu ... Joj, smuči mi se od toga što ovi taksiji tako brzo voze. - Polete naprijed jer je taksi iznenada stao. - Bože mili, zamalo smo pregazili dječaka. Jake Silverman potapše je po koljenu.- Jadno malo djetence, je li mi se uzrujalo?Dok su se primicali hotelu, drhtala je i zagnjurila lice u okovratnik kaputa. Kad su pošli na pult po ključ, namještenik reče Silvermanu:- Tamo vas čeka jedan džentlemen, gospodine. Priđe mu dežmekast čovjek izvadivši iz usta cigaru.- Biste li na trenutak došli ovamo, gospodine Silverman?Rosie pomisli da će se onesvijestiti. Stajala je potpuno mirna, zaleđena, duboko zagnjurivši obraze u krzneni okovratnik na kaputu.Sjedili su u dva duboka naslonjača i šaptali primaknuvši glave vrlo blizu. Korak po korak im se primicala i osluškivala. »Nalog za hapšenje ... Ministarstvo pravde ... upotreba sredstava u svrhu prijevare ...« Nije čula što je u stankama ubacivao Jake. Neprestano je kimao glavom kao da se slaže. Onda odjednom progovori uglađeno, nasmiješen.- Pa, čuo sam vašu stranu, gospodine Rogers ... Evo moje. Ako me sad uhapsite, bit ću upropašten, a propast će i mnoštvo ljudi koji su uložili novac u ovaj pothvat... Za tjedan dana mogu cijeli koncern likvidirati sa profitom... Gospodine Rogers, ja sam čovjek koji je pretrpio silne štete stoga što je bio lud pa vjerovao pogrešnim ljudima.- Ja tu ništa ne mogu ... Moja je dužnost da izvršim nalog za hapšenje ... Na žalost, morat ću pretražiti vašu sobu ... Vidite, imamo niz sitnih podataka... - Čovjek strese pepeo s cigare i počne čitati jednoličnim glasom: - Jacob Silverman, alias Ed-ward Faversham, Simeon J. Arbuthnot, Jack Hinklev, J. J. Gold ... Oh, imamo zgodan spiščić ... Obavili smo vrlo lijep posao u vašem slučaju, iako nije na meni da se hvalim.Ustali su. Čovjek sa cigaretom trgne glavom prema mršavom čovjeku s kapom koji je sjedio na suprotnoj strani predvorja i čitao novine.Silverman ode na pult.- Moram poslovno otići - rekao je namješteniku. - Molim vas, hoćete li mi pripremiti račun? Gospođa Silverman će još nekoliko dana zadržati sobu.Rosie je izgubila moć govora. Za njima trojicom ode u lift.- Zao mi je što ovo moramo učiniti, gospođo - reče mršavi detektiv natežući štitnik svoje kape. Silverman im otvori vrata sobe i pažljivo ih za sobom zatvori.290novu- Hvala vam na uviđavnosti, gospodo... Moja vam žena za-

hva )£)£• .£e na jednostavnu stolicu u kutu sobe. Grčevito je . la°,zik, Sve grčevitije, kako joj se usne ne bi trzale.- Shvaćamo, gospodine Silverman, da ovo nije posve običan kriminalan slučaj.- Jeste li za piće, gospodo?Odmahnuše glavom. Dežmekasti čovjek pripalicigaru.U redu, Mike - reče on mršavom čovjeku. - Pretraži ladice i ormar.- Je li to propisno?- Kad bi ovo bilo propisno, vama bismo nabili lisičine, a gospođu bismo uhapsili kao suučesnicu.Rosie je sjedila stegnuvši ledene ruke među koljenima, njišući tijelo s jedne strane na drugu. Oči joj bijahu sklopljene. Dok su detektivi premetali po ormaru, Silverman iskoristi priliku da joj stavi ruku na rame. Otvorila je oči.- Onog časa kad me prokleti detektivi odvedu, telefoniraj Schatzu pa mu sve reci. Pronađi ga pa makar morala probuditi cijeli Nevv York.Govorio je tiho i brzo, usne su mu se jedva micale.Gotovo odmah je otišao u pratnji dvojice detektiva koji su preko ramena prebacili torbu s remenom punu pisama. Njegov poljubac još joj bijaše vlažan na usnama. Zabezeknuto je gledala po praznoj samrtnički tihoj sobi. Zapazila je da nešto piše na ljubičastoj pugačici na stolu. Bio je to njegov rukopis, vrlo neuredan: Sve nosi u zalagaonicu i nestani; dobro si ti dijete. Suze joj počnu teći niz obraze. Dugo je sjedila opustivši glavu na stol, ljubeći olovkom načrčkane riječi na pugačici.

291IV. NEBODERMladić bez nogu zastane nasred južnog pločnika Četrnaeste ulice. Na sebi ima plavi pleteni džemper i plavu pletenu kapu u šilj. Njegove se uvis izbuljene oči šire dok ne ispune papirnato bijelo lice. Plovi nebom zračna lađa, blistava staniolska cigara zamagljena od visine, blago probada kišom isprano nebo i nježne oblake. Mladić bez nogu zastane poduprijevši se na ruke, nasred južnog pločnika Četrnaeste ulice. Među nogama u iskoraku, mršavim nogama, gegavim nogama, nogama u suknjama i hlačama, i u kratkim širokim hlačicama stegnutim ispod koljena, on zastaje kao ukopan, poduprijevši se na ruke, gledajući na nebu zračnu lađu.Bez zaposlenja, Jimmy Herf iziđe iz Pulitzer Buildinga. Zastane pokraj hrpe ružičastih novina na rubu pločnika, duboko je udisao, gledao uvis blistavo vreteno Woolwortha. Dan bijaše sunčan, nebo je bilo plavo poput crvendaćeva gnijezda. Skrene na sjever i stade ići u gornji grad. Što se više od njega udaljavao, Woolworth se izduljivao poput teleskopa. Išao je na sjever kroz grad sjajnih prozora, kroz grad iščrčkan alfabetima, kroz grad zlaćanih reklamnih natpisa.Proljeće bogato biljnim ljepilom ... Krcato zlatnim bogatstvom, slast u svakom ugrizu, OTAC SVIJU NJIH, proljeće bogato biljnim ljepilom. Nitko ne može kupovati bolji kruh nego PRINCE ALBERT. Kovani čelik, aluminij, bakar, nikal, kovano željezo. Cijeli svijet voli prirodnu ljepotu. LOVE'S BARGAIN, ono odijelo kod Gumpela, najbolja ponuda u gradu. Zadržite tu djevojačku put... JOE KISS, startanje, paljenje, svjećice na automobilima i generatori.Uslijed svega toga kipio je od suzdržanih cereka. Bijaše jedanaest sati. Nije legao u krevet. Život se okrenuo glavačke, on bijaše muha koja hoda po stropu izokrenutoga grada. Ostavio je292.. jmao ništa raditi danas, sutra, prekosutra, zakosutra. posao,jiy^ uspinje, to se i spušta, ali tek nakon niza tjedana i mieseci Proljeće bogato biljnim ljepilom.Uđe u zalogajnicu, naruči slaninu i jaja, prepečeni kruh i kavu sjedne te ih zadovoljno stane jesti, temeljito uživajući u okusu svakog zalogaja. Misli su mu jurile divlje poput pašnjaka punog ždrijebaca jednogodišnjaka, izbezumljenih od zalaska sunca. Za susjednim je stolom jedan glas jednolično izlagao:- Dao joj je nogu... I kažem vam, morali smo obaviti čišćenje. Svi su oni bili članovi vaše crkve, znate. Znali smo cijelu priču. Savjetovahu mu da je otjera. On reče »Ne, vidjet ću kako će ovo završiti«.Herf ustane. Mora opet hodati. Izišao je s okusom slanineu zubima.Ekspresna služba udovoljava zahtjevima proljeća. O, Bože, zadovoljiti potrebe proljeća. Nemamo limenke, ne, gospodine, ali svaki mekani prstohvat duhana za lulu sadrži bogatu kvalitetu... SOCONV. Jedan ukus govori više nego milijun riječi. Žuta olovka s crvenom vrpcom. Više nego milijun riječi, nego milijun riječi.- U redu, dajte mi taj milijun... Ne otkrivaj ga, Bene. Smatrajući ga mrtvim, banda iz Vonkersa ostavila ga je naklupi u parku. Oružano su ga napali, ali dobili su samo milijun riječi...- Uh, Jimps, toliko sam umorna od razgovora o knjigama i od proletarijata, razumiješ li?Krcato zlatnim bogatstvom, proljeće.

Mati Dicka Snovva posjedovala je tvornicu kutija za cipele. Propala je a on je napustio školu i počeo se potucati po uglovima ulica. Prodavač za tezgom bezalkoholnih pića dao mu je savjet. Opteretio se s dvije isplate za biserne naušnice crnokose židovske djevojke koja je imala obline kao mandolina. Na stanici nadzemne željeznice sačekali su bankovnog kurira. On se nasadio preko okretaljke za prijelaz i ostao tamo visiti. Otišli su s torbom u Ford sedanu. Dick Snovv je zaostao prazneći svoj revolver u mrtvaca. U zatvoru je iščekujući smaknuće udovoljio zahtjevima proljeća napisavši pjesmu svojoj majci koju su mu objavili u Evening Graphicu.Sa svakim dubokim udisajem Herf je udisao buku i škripu i ^are"e rečenice, sve dok se nije počeo nadimati, dok nije os-j no kako krupan i neodređen posrče, kako poput stupa dima skih H travanJskin ulica, gledajući u prozore mehaničar-ostet 10mCa> tvornica dugmadi, najamnih kućerina, dok nije J "o miris prljave posteljine i ravnomjerno brujanje tokarskih293strugova, pisao je psovke na pisaćem stroju među daktilografki-njinim prstima, pomiješao u robnim kućama natpise sa cijenom. U njemu je sve šištalo poput soda vode u slatkim travanjskim sirupima, jagode, sarsaparille, čokolade, trešnje, vanilije, cijedeći pjenu kroz blagi benzinskoplavi zrak. S mučninom pada četrdeset i četiri kata, zgnječio se. A da kupim revolver pa ubijem El-lie, da li bih udovoljio zahtjevima travnja sjedeći u zatvoru iščekujući smaknuće pišući pjesmu o svojoj majci koju će objaviti Evening Graphic?Skupljao se sve dok nije bio majušan kao zrnce prašine, probijao se među vrletima i hridinama u tutnjavom kanalu, pentrajući se na slamke, zaobilazeći jezera motornog ulja.Sjedio je na Washington Squareu, ružičastom od podneva, motreći kroz slavoluk po Petoj aveniji. Iz njega je iscurila groznica. Osjećao je hladnoću i umor. Još jedno proljeće, Bože, prije koliko li sam proljeća išao s groblja plavom cestom od kamena tucanika, gdje su cvrkutali poljski vrapčići, a na natpisu pisalo: Vonkers. U Vonkersu sam pokopao svoje dječaštvo, u Marseil-lesu sam, okrenut licem u vjetar, utopio u luci svoje mladenačke godine. Gdje li ću u Nevv Vorku pokopati svoju dvadeset i de-vetu godinu? Možda su bili deportirani te su se otisnuli na pučinu na trajektu za Ellis Island, pjevajući Internacionalu. Ori se Internacionala preko mora, gubi se uzdišući u magli.DEPORTIRANJames Herf mladi novinar iz 190, Zapadne Dvanaeste ulice nedavno je izgubio svoju dvadeset i devetu godinu. Odgovarali su pred sucem Merivaleom i poslaše ih u deportaciju na Ellis Island kao nepoželjne strance. Četvorica najmlađih, Šaša, Mihajlo, Nikola i Vladimir, već su neko vrijeme provela u istražnom zatvoru optuženi za kriminalnu anarhiju. Peti i šesti optuženi su zbog skitnje. A posljednji, Bili, Tony i Joe, zatvoreni su zbog različitih krivičnih djela u koja spadaju zlostavljanje žene, podmetanje požara, tučnjava i prostitucija. Svi utvrđeni krivim za prekršaj, zloupotrebu službenog položaja i propust.Poslušajte, poslušajte, poslušajte, zatvorenice... Dokaze smatram sumnjivim, reče sudac nalivši si čašu jakog pića. Pisar koji je miješao neki staromodni koktel odjednom je obrastao lišćem vinove loze i sudnica je mirisala po procvjetalom grožđu a Blistavi krijumčar pograbio je bikove za rogove te ih je uz tiho rukanje vodio niza stepenice sudnice. »Suđenje se odgađa do daljnjega« uzvikne sudac kad je u svojoj boci vode pronašao džin. Reporteri su otkrili načelnika odjevena u leopardovu kožukako pozira kao Građanska krijepost položivši nogu na leđa istočnjačke plesačice princeze Fifi. Vaš dopisnik naginjao se kroz prozor Bankarskoga kluba u društvu svog tetka, Jeffersona T. Merivalea, dobro poznatog člana klubova u ovom gradu, te u društvu dvaju dobro zapaprenih janjećih odrezaka. U međuvremenu su konobari na brzinu okupljali orkestar, upotrijebivši tr-bušine Gausenheimera kao male bubnjeve. Glavni je konobar ostvario istinski prekrasnu interpretaciju pjesme My OldKentuc-ky Home na taj način što je po prvi put kao ksilofon upotrijebio rezonantne ćelave glave sedmorice upravitelja »Kompanije dobro razvodnjenog benzina« iz Delavvarea. A Blistavi je krijumčar, odjeven u ljubičaste gimnastičke hlače i sa svilenim šeširom ukrašenim plavom vrpcom, cijelo vrijeme vodio bikove Broad-wayem, u iznosu od dva milijuna tri stotine četrdeset dvije tisuće petstotina i jedan. Kad su stigli do Spuvten Duvvila, neodlož-no su se utopili, jedan red za drugim, u pokušaju da otplivaju u Vonkers.I dok ja ovdje sjedim, pomisli Jimmy Herf, u mojoj nutrini svrbe novine poput osipa. Sjedim ovdje kozičav od novina. Ustao je. Ispod klupa sklupčalo se žuto psetance i spavalo. Žuto psetance djelovalo je vrlo sretno.- Potrebno mi je da se dobro ispavam - glasno će Jimmy.- Sto ćeš s tim učiniti, Dutch, hoćeš li ga založiti?- Francie, ni za milijun dolara ne bih dao ovaj mali revolver.- Tako ti Boga, ne govori mi sada o novcu . . . Slijedeći put neki će ga pajkan spaziti na tvom bedru pa će te uhapsiti na temelju Sullivanova zakona.- Još se nije rodio taj pajkan koji bi mene uhapsio . . . Zaboravi na to.Francie je zaječala.- Ali, Dutch, što da radimo, što da radimo?

?Utch tutne rev°lver u džep i skoči na noge. Uz asfaltiranom Cestom naprijed-natrag. Večer bijaše ' '""T1 automobm k°Ji su se kretali po bljuzgavoj ces-možeš mi----------ju,, cmoljenjem i plačem... Zar nei. - Ponovno mrzovoljno sjedne kraj nje. - Uči-a sam čuo kako se netko miče u grmlju... Ovaj vom Eradi7"irJn JC pajkana u civilu• • • U cijelom ovom šuga-8radu mkamo ne možeš poći a da te ne nadziru.294295- Ne bi mi to smetalo da se ne osjećam tako traljavo. Ništa ne mogu pojesti a da ne povratim, a cijelo vrijeme toliko se bojim da ostale djevojke nešto ne zapaze.- Pa rekao sam ti da znam kako ćemo sve srediti, je l da? Obećavam ti da ću za nekoliko dana sve lijepo srediti ... Otputovat ćemo pa se vjenčati. Poći ćemo na jug... Kladim se da u drugim mjestima ima mnogo zaposlenja... Postaje mi hladno, maknimo se odavde, do vraga.- Oh Dutch - reče Francie iznemoglim glasom dok su hodali po asfaltnoj cesti blistavoj od blata - što misliš, hoćemo li se ikada više onako provoditi kao nekoć?- Sad nas prati zla sreća, ali to ne znači da će uvijek tako biti. Pa preživio sam one plinske napadaje u Oregonskoj šumi, zar ne? U posljednjih nekoliko dana razmatrao sam mnoge stvari.- Dutch, ako te uhapse, neće mi preostati ništa drugo doli da skočim u rijeku.- Zar ti nisam rekao da me neće uhapsiti?Gospođa Cohen, pogrbljena starica lica smeđa i mrljava poput crvenosmeđe zimske jabuke, stoji pored kuhinjskog stola položivši svoje kvrgave ruke preko trbuha. Njiše se u bokovima dok beskrajnom mrzovoljnom bujicom jidiša kudi Annu koja očiju krmeljivih od pospanosti sjedi nad šalicom kave:- Bolje bi bilo da te vrag odnio u kolijevci, da si se mrtva rodila... Oj, zašto li sam odgojila četvero djece zato da svi oni budu ništarije, agitatori i uličarke i probisvijeti... ? Benny dvaput u zatvoru a Bog zna gdje li Sol izaziva nered, a Šarah, prokleta bila, grijehu se odala lamatajući nogama u kazalištu Min-sky, a sada i ti, dabogda usahla na toj stolici, čuvaš štrajkašku stražu za švelje, bestidno ideš ulicom s natpisom na leđima.Anna umoči komad kruha u kavu te ga stavi u usta.- Oh, mama, ti ne razumiješ - reče ona punih usta.- Da razumijem, da razumijem kurvaluk i poročnost... ? Oj, zašto ne ideš na posao i držiš jezik za zubima i mirno primaš plaću? Lijepo si zarađivala i mogla si se lijepo udati prije nego što ti se omililo ludovanje po plesnjacima s onim gojom. Oj, oj, da sam ja odgojila kćerke u starosti svojoj koje nijedan pošten čovjek ne želi odvesti kući svojoj i njima se oženiti...Anna ustane vrišteći:- To se tebe ne tiče ... Uvijek sam redovito plaćala svoj dio stanarine. Ti misliš da žena ne zavrijeđuje ništa drugo nego da cijeloga života robuje i da joj prsti pucaju od rada ... Ja mislim drukčije, čuješ li me? Da se nisi usudila da me psuješ...296Oi sada odgovaraš svojoj staroj majci. Da je Solomon živ, k o bi te šibom. Bolje bi bilo da si se mrtva rodila nego da nTajci svojoj odgovaraš kao goj. Nosi se iz ove kuće i to brzo, prije nego što te prokunem.- Pa dobro, ići ću. - Anna otrči kroz tijesni hodnik zakrčen kovčegom, u spavaću sobu pa se baci na svoj krevet. Obrazi su joj gorjeli. Nepomično je ležala nastojeći razmišljati. Iz kuhinje je dopiralo divljačko jednolično jecanje stare žene.Anna se na krevetu uspravi u sjedeći položaj. U zrcalu sučelice spazila je napregnuto lice orošeno suzama i razbarušenu kuštravu kosu.- Bože moj, što grozno izgledam - uzdahnula je. Dok je ustajala, peta joj se zaplete u obrub haljine. Haljina se resko raspara. Anna sjedne na rub kreveta te je plakala i plakala. Zatim je sitnim savjesnim bodovima pažljivo zašila razderotinu na haljini. Šivanje ju je smirilo. Stavila je na glavu šešir, obilno napud-rala nos, nanijela na usne malo ruža, navukla na sebe kaput te izišla. Travanj je iz ulica u Istočnom predgrađu izmamljivao neočekivane boje. Iz kolica krcatih ananasom dopirala je slatka pohotljiva svježina. Na uglu je našla Rose Segal i Lillian Diamond kako za tezgom bezalkoholnih pića piju koka kolu.- Anna, popij s nama koka kolu - u zboru će one.- Hoću ako me počastite... ja sam švorc.- Kako, zar nisi dobila svoju štrajkašku plaću?- Sve sam dala staroj... Ipak nikakve koristi od toga. Cijeli dan samo psuje. Prestara je.- Jesi li čula da su revolveraši upali u prodavaonicu Ikea Goldsteina i razlupali je? Sve su razlupali čekićima a njega ostavili onesviještena na gomili laganih tkanina.- Oh, to je grozno.- Pravo mu budi, kažem ja.

- Pa oni ne bi smjeli na taj način uništavati čovjekovo vlasništvo. Mi od toga živimo isto kao i on.- Lijep život, bome ... Polumrtva sam od toga - reče Anna lupnuvši praznom čašom po tezgi.- Lakše lakše - reče prodavač za tezgom. - Čuvajte mi posuđe.- Ah najgore od svega bilo je ovo - nastavi Rose Segal -aok su se oni gore u Goldsteinovoj prodavaonici tukli, kroz pro-or je poletjela zakovica i pala niz devet katova i ubila vatrogas-KOJI Je prolazio u kamionu tako da je mrtav ispao na ulicu.£ašto li su to učinili?č™, ~ VJer°Jatno je neki čovo zavitlao zakovicom na drugog c°vu a ona izletjela kroz prozor.297- I ubila vatrogasca.Anna vidje kako avenijom prema njima ide Elmer, njegovo mršavo lice bilo je istureno, a ruke skrivene u džepovima izlizanog kaputa. Ostavila je djevojke pa se zaputila prema njemu.- Jesi li krenuo u našu kuću? Nemoj, idemo, jer stara stravično psuje ... O kad bih je uspjela strpati u »Kćeri Izraelove«. Ne mogu je više podnositi.- Onda idemo onamo pa sjednimo na trgu - reče Elmer. -Zar ne osjećaš proljeće?Pogledala ga je krajičkom oka:- Da ga ne osjećam? Oh, Elmeru, voljela bih da ovaj štrajk završi... Poludjet ću od toga što čitavog dana ništa ne radim.- Ali Anna, štrajk je radnička velika prilika, radničko sveučilište. Dajte nam priliku da studiramo i da čitamo te da idemo u Javnu knjižnicu.- No, uvijek misliš na to da će za dan-dva završiti, a osim toga, kakva korist od toga?- Što smo obrazovaniji, korisniji smo svojoj klasi.Sjeli su na klupu okrenuvši se leđima igralištu. Nebo je nad njima blještalo sedefnim pahuljicama zalaska sunca. Prljava djeca vrištala su i galamila po asfaltnim stazama.- Oh - reče Anna pogledavši u nebo - željela bih imati parišku večernju haljinu, a da ti imaš smoking, pa bismo izišli na večeru u divan restoran i pošli bismo u kazalište, i tako dalje.- Da živimo u pristojnom društvu, to bismo mogli... Onda, poslije revolucije, i za radnike će biti veselja.- Ali, Elmeru, kakva nam korist od toga ako budemo stari i cendravi kao moja stara?- Naša djeca imat će te stvari.Anna sjedne na klupu, ravna kao svijeća.- Nikada neću imati djece - istisnula je kroza zube - nikad, nikad, nikad.Alice ga je dodirnula za ruku kad su se okrenuli da pogledaju izlog talijanske slastičarne. Na svakoj torti ukrašenoj vedrim cvjetovima analina i žljebićima, stajalo je šećerno uskrsno janje i uskrsna zastava.- Jimmy - reče ona okrećući prema njemu svoje ovalno lišće previše crvenih usana, poput ruža na tortama - moraš nešto poduzeti u pogledu Roya... Mora se zaposliti. Poludjet ću ako mi još bude sjedio po kući čitajući novine, s onim užasnim apa-tičnim izrazom ... Znaš na što mislim... On te poštuje.- Pa on se nastoji zaposliti.- Zapravo ne nastoji, i ti to znaš.298- On misli da nastoji. Mislim da ima neobičnu predodžbu o sebi.. .'Ali ja sam ti baš pravi da govorim o zaposlenju ...- Oh znam, mislim da je to divno. Svi kažu da si ostavio no-vine pa da ćeš pisati knjiguJimmy zatekne sebe kako gleda dolje u njezine proširene smeđe oči koje su u dnu imale bljesak, poput bljeska vode u zdencu. Okrenuo je glavu; stisne mu se grlo; nakašljao se. Šetali su po raspjevanoj šarenoj ulici.Na vratima restorana nađoše Roya i Martina Schiffa koji su ih iščekivali. Kroz prednju prostoriju uđu u dugo predvorje zakrčeno stolovima, stiješnjenim između dviju zelenkasto-plavi-častih slika Napuljskog zaljeva. Zrak bijaše zasićen mirisom parmezana i dimom cigareta i umaka od rajčice. Alice malko namr-šti lice dok se namještala na stolac.- Uh, želim koktel, odmah, brzo.- Jamačno sam prostodušan - reče Herf - Ali ovi čamci što koketiraju pred Vezuvom uvijek u mene uliju osjećaj da moram nekamo otputovati. Mislim da ću za nekoliko tjedana otputovati.- A kamo to, Jimmy? - zapita Roy. - Zar to nije nešto novo?- Zar tu neće svoje kazati Helena? - ubaci Alice. Herf je pocrvenio.- A zašto bi? - oštro će on.- Jednostavno sam ustanovio da u tom ne bih ništa postigao - začu sama sebe kako izjavljuje malo kasnije.- Oh, nitko od nas ne zna što želi - procijedi Martin. - Stoga i jesmo tako slabačak naraštaj.

- Počeo sam učiti mnoge stvari koje ne želim - mirno će Herf. - Barem počinjem skupljati hrabrosti da samom sebi priznajem koliko su mi mrske sve stvari koje ne želim.- Pa to je divno - usklikne Alice - odbacio si karijeru zbog ideala.- Oprostite - reče Herf odmičući stolac unazad. Na zahodu pogleda sebe u oči u valovitom ogledalu.- Ne govori - prošapće. - Ono o čemu govoriš, nikad ne učiniš...Lice mu je imalo supijan izražaj. Udubinu svojih ruku ispuni vodom te ga opere. Svi za stolom kliknu kad je sjeo. Hura za putnika - reče Roy.A1lC*e f jela sir na du£im kriškama kruške.- Mislim da je to uzbudljivo - reče ona.Nieenv r J1 dosadno ~ uzvikne Martin Schiff poslije šutnje, dim Jt kruPnih očiju i koštanih naočala plivalo je kroz 01 rest°rana poput ribe u tmurnom akvariju.299- Upravo sam razmišljao o svim mjestima na koja bih sutra trebao tražiti zaposlenje.- Želiš zaposlenje? - melodramatično će Martin. - Želiš prodati svoju dušu najboljem ponudiocu?- Uh, ako je to sve što imaš prodati... - zaječi Roy.- Zabrinjava me moj jutarnji san ... Ipak je ušljivo ponuditi im svoju osobnost i tako dalje. Nije važna tvoja sposobnost da obavljaš posao nego tvoja osobnost.- Prostitutke su jedine poštene ...- Ali, za miloga Boga, prostitutka prodaje svoju osobnost.- Ona je samo iznajmljuje.- Ali Rovu je dosadno... Svima vam je dosadno ... Ja vam svima dosađujem.- Divno se zabavljamo - uporno će Alice. - Čuj, Martine, ne bismo ovdje sjedili da nam je dosadno, je l da? ... Htjela bih da nam Jimmy kaže kamo namjerava poći na svoja tajanstvena putovanja.- Ne, u sebi mislite kako sam ja dosadan tip, kakve koristi ima društvo od njega? Nema novaca, nema lijepu ženu, ne razgovara zanimljivo, ne daje burzovne upute. On je beskoristan teret društvu... Umjetnik je teret.- Nije tako, Martine ... Govoriš bez veze.Martin zamahne rukom preko stola. Dvije čaše vina se pre-vrnu. Preplašeni konobar stavi ubrus preko crvenih potoka. Ne opazivši to, Martin nastavi:- Sve je to himba ... Kad govorite, vi govorite sitnim lažljivim vršcima jezika. Ne usuđujete se razgolititi svoje istinske duše ... Ali sada me morate posljednji put poslušati... Kažem vam, posljednji put... Dođi ovamo, konobaru, i ti, nagni se nad nas pa se zagledaj u crnu jamu čovječje duše. A Herfu je dosadno. Svima je vama dosadno, dosadno kao muhama koje zuje po prozorskom oknu. Mislite da je soba prozorsko okno. Ne znate što je unutra u crnoj dubini... Jako sam pijan. Konobar, još jednu bocu.- Smiri se, Martine... Ne znam hoćemo li i ovako moći platiti račun ... Nije nam potrebno ništa više.- Konobar, još jednu bocu vina i četiri grappe.- Pa, reklo bi se da nam se sprema burna noć - zacvili Roy.- Bude li potrebno, platit ću svojim tijelom... Alice skini svoju krinku ... Ti si divno malo dijete iza krinke ... Dođite sa mnom na rub jame... O! Previše sam pijan da vam kažem što osjećam. - Strgne svoje naočale od kornjačine ljuske i zgnječi ih u ruci, leće se blješteći skotrljaju po podu. Razrogačeni konobar sagne se po njih među stolove.300Na trenutak je Martin sjedio žmirkajući. Ostali se zgledaše. Onda on poskoči na noge._ Vidim vašu malu podsmješljivu ohol - oholost. Nije ni- do što više ne možemo imati pristojne ručkove, pristojne raz-ovore Moram dokazati svoju atavističku iskrenost, dokaza-fi - Počeo je navlačiti kravatu.- Čuj, Martine, stari moj, smiri živce - ponavljao je Roy.- Nitko me neće zaustaviti... Moram otrčati u iskrenost crnine Moram otrčati do kraja crnog pristaništa na East Riveru pa se baciti.Herf je kroz restoran trčao za njim na ulicu. Na vratima je zbacio sa sebe kaput, a na uglu prsluk.- Bogamu, trči kao jelen - dahtao je Roy teturajući uz Her-fovo rame. Herf digne kaput i prsluk, savine ih pod miškom te se vrati u restoran. Bijahu blijedi kad su sjeli, svaki s jedne Ali-ceine strane.- Hoće li on to uistinu učiniti? Hoće li on uistinu to učiniti?- neprestance je pitala.- Neće, naravno da neće - reče Roy. - Poći će kući; samo nas je zaluđivao jer smo ga prozreli.- A ako on to uistinu učini?- Bilo bi mi mrsko da to doživim... Vrlo mnogo ga volim. Svom djetetu nadjenuli smo ime po njemu - turobno će Jimmy.- Ali ako se uistinu osjeća tako užasno nesretnim, kakvo pravo imamo da ga zaustavimo?- Oh, Jimmy - uzdahne Alice - daj, naruči kavu.

Vani je vatrogasna štrcaljka ječala, lupala, tutnjala niz ulicu. Ruke su im bile hladne. Bez riječi su pijuckali kavu.Francie je izišla kroz sporedna vrata jeftine robne kuće »Pet i deset centi« na kraju dnevne gužve, u šest sati kada svi kreću kućama. Čekao ju je Dutch Robertson. Smješkao se; lice mu je bilo rumeno.- Čuj, Dutch, što je ... ? - riječi joj zapnu u grlu.- Zar ti se ovo ne sviđa.. ? - Šetali su Četrnaestom ulicom, sa svake strane strujila je pokraj njih magla lica. - Sve je sjajno, Francie - mirno je govorio. Nosio je lagani sivi proljetni ogrtač i lagani pusteni šešir koji je dobro pristajao uz ogrtač. Na nogama sumu blistale crvene zašiljene polucipele. - Kako ti se sviđa °..°ra: Rekao sam samome sebi, nema smisla pokušavati išta učinit, bez elegantne vanjštine.- Ah, Dutch, kako si to dobio?Napao sam čovjeka u prodavaonici cigara. Uh, to je bila glavna stvar.301- Pst, ne govori tako glasno; mogao bi te netko čuti.- Ne bi znali o čemu govorim.Gospodin Densch sjedio je u uglu boudoira gospođe Densch u stilu Louisa XIV. Sjedio je sav pogrbljen na maloj pozlaćenoj stolici ružičasta naslona dok inu je trbušina počivala na koljenima. Na njegovu zelenom mlohavom licu stvarahu dva trokuta debeli nos i bore koje su od prirubnica nozdrva vodile do uglova širokih usta. U ruci je držao hrpu brzojava, a na vrhu dešifriranu poruku na plavom papiru koja je glasila: Deficit u poslovnici u Hamburgu otprilike 500.0000 $; potpis Heintz. Kamo god je gledao po sobici krcatoj pahuljastim blistavim predmetima, vidio je kako zrakom plešu ljubičasta slova otprilike. Tad opazi da je u sobu ušla služavka, svijetla mulatkinja nabrane kapice, te da bulji u njega. Njegove oči zapnu na velikoj plosnatoj kartonskoj kutiji što ju je držala u ruci.- Što je to?- Nešto za gospođu, gospodine.- Donesi to ovamo... Od Hicksona... a zbog čega li ona kupuje nove haljine, recite mi, molim vas ... Od Hicksona... Otvorite. Ako bude djelovala skupo, poslat ću je natrag.Služavka oprezno odmota sloj svilenog papira otkrivši večernju haljinu boje breskve i zelenoga graška. Gospodin Densch ustane praskajući:- Ona zacijelo misli da je još rat... Recite im da mi ovo ne primamo. Recite im da ovdje ne stanuje ta gospođa.Djevojka pokupi kutiju zabacivši glavu te iziđe s nosom u zraku. Gospodin Densch sjedne u malu stolicu te ponovno počne proučavati brzojave.- Ann-ee, Ann-ee - dopre cičav glas iz susjedne sobe; odmah zatim uđe glava u čipkastoj kapici u šilj, tijesno pripijenoj, i krupno tijelo u bezobličnom nabranom negligeeu.- Što je, J. D. što ti ovdje radiš u ovo doba jutra? Čekam svoju frizerku.- Vrlo je važno ... Upravo sam od Heintza primio brzojav. Draga Serena, Blackhead i Densch nalaze se u vrlo lošem stanju, s obje strane vode.- Da, gospođo - začu se iza njega služavkin glas. Trznuo je ramenima te pošao na prozor. Osjećao se umorani mučan i težak od mesa. Ulicom prođe kurir na biciklu; smijao se a obrazi mu bijahu ružičasti. Densch vidje sebe, na trenutak se osjeti vruć i vitak kako prije mnogo godina gologlav trči niz Pine Street te krajičkom oka zirka na djevojačke gležnjeve. Vrati se natrag u sobu. Služavka je otišla.302- Serena - započne on - zar ne možeš shvatiti ozbilj-t •) Sve zbog ovog pada cijena. A povrh svega toga tržištegraha otišlo je do vraga. Ovo je propast, velim ti...Pa, dragi moj, nije mi jasno što od mene očekuješ u tompogledu.- Štedi... štedi... Pogledaj koliko je pao tečaj kaučuka ... Ona haljina od Hicksona...- Pa, ne želiš valjda da odem na zabavu kod Blackheada kao seoska učiteljica, zar ne?Gospodin Densch zastenje i odmahne glavom.- Oh, ti ne želiš shvatiti; zacijelo i neće biti zabave... Čuj, Serena, ovdje više nema mjesta šali... Želim da spakuješ kovčeg tako da bilo kojeg dana možemo otploviti... Potreban mi je odmor. Namjeravam poći na liječenje u Marienbad... To će i tebi koristiti.Njezin pogled odjednom se sretne s njegovim. Prodube se sve boriće na njezinu licu; koža pod očima bijaše joj poput opne smežurane loptice. Prišao joj je i stavio joj ruku na rame i napućio je usne da je poljubi kadli ona iznenada plane.- Ne podnosim da se miješaš između mene i mojih krojača... Ne podnosim to ... Ne podnosim to...- Oh, neka bude kako želiš. - Izišao je iz sobe pogurivši glavu među debela opuštena ramena.- Ann-ee!- Da, gospođo. - Služavka se vrati u sobu.

Gospođa Densch utonula je usred male sofe vretenastih nogu. Lice joj bijaše zeleno.- Molim te, Annie, dodaj mi onu bocu slatke amonijačne soli i malo vode... I Annie, mogla bi nazvati kod Hicksona pa im reći da je ta haljina poslana natrag... batlerovom greškom, i molim lijepo da je odmah pošalju natrag jer je navečer moram odjenuti.Potraga za srećom, neotuđiva potraga ... pravo na život, na u i... Crna noć bez mjesečine; Jimmy Herf sam šeće po Streetu. Iza pristanišnih zgrada brodovi uzdižu u nebo sjenovite kosture.on š -Iak°umi Isusa' PriznaJem da sam smušen - glasno kaže ie n K ,°vlh travanjskih noći sam tumara ulicama, opsjedao ga stavi ° nažHJ'eblJena zgrada što strši uvis s nebrojenim bli-laci t Prozonma' Pada na njega iz neba po kojem jure rijetki ob-yerani vjetrom. Pisaći strojevi zasipaju mu uši neprekidnim303niklovanim konfetima. Lica djevojaka iz Folliesa, koje je proslavio Ziegfeld, smješkaju mu se i domahuju mu s prozora. Ellie u zlatnoj haljini, Ellie sazdana od tanke zlatne folije, posve kao u prirodi, maše mu sa svakog prozora. A on šeće po blokovima pa opet po blokovima, traži vrata brujavog nebodera blještavih prozora, šeće po blokovima pa opet po blokovima a još nikakvih vrata nema. Kad god sklopi oči, spopada ga san, kad god se prestane prepirati sam sa sobom pompoznim razboritim rečenicama, spopada ga san. Mladiću, da spasiš svoje duševno zdravlje, moraš učiniti jednu od dvije stvari... Molim vas, gospodine, gdje su vrata ove zgrade? Iza bloka? Valja zaobići blok... jednu od dvije neotuđive alternative: otiđi u prljavoj laganoj košulji ili ostani u čistom uškrobljenom okovratniku. Ali kakva ti je korist od toga da cijeli život provodiš bježeći od Grada razaranja? Što je s tvojim neotuđivim pravom, s Trinaest provincija? U umu mu se odmataju rečenice, on tvrdokorno ide naprijed. Ne želi otići ni na koje određeno mjesto. O, kad bih samo još imao vjere u riječi.- Dobar dan, gospodine Goldstein - vedro je pjevušio reporter dok je stiskao debelu ručetinu koja mu bijaše pružena preko tezge u prodavaonici cigara. - Zovem se Brewster ... Pišem kriminalnu rubriku u Newsu.Gospodin Goldstein bijaše muškarac oblikovan kao ličinka, kriva nosa, pomalo izvijena na sivom licu iza kojega su neočekivano zurile ružičaste pažljive oči. Pogledao je reportera sumnjičavim stisnutim očima.- Ako biste bili tako dobri, želio bih čuti vašu priču o sinoć-noj maloj... nezgodi...- Vi ne dobiti nikakva priča od mene, mladiću. Što vi od nje učiniti nego je objaviti tako da drugi mladići i djevojka doći na istu zamisao.- Baš šteta što tako mislite, gospodine Goldstein ... Hoćete li mi, molim vas, dati Roberta Burnsa... ? Čini mi se da je reklama isto toliko potrebna kao ventilacija... Pušta unutra svjež zrak. - Reporter odgrizne kraj cigare, zapali je i zamišljeno gledaše gospodina Goldsteina kroz uskovitlani kolut plavog dima. - Vidite, gospodine Goldstein, ovako vam stoji stvar - započeo je značajno. - Pristupit ćemo ovom slučaju sa stanovišta ljudskog zanimanja ... sućut i suze ... shvaćate. Fotograf se spremao doći ovamo da vas snimi... Kladim se da bi to povećalo obujam vaših poslova u slijedećih nekoliko tjedana... Zacijelo ću mu sad morati telefonirati da ne dolazi ovamo.304e, taj momak - iznenada započne gospodin Goldstein - n ie dobro odjeven, reklo bi se, nov proljetni kaput i tako da-l'e i uđe vam on kupiti kutiju Camela... »Lijepa večer« kaže on otvarajući kutiju i vadeći cigaretu da je popuši. Ja zada opazi, djevojka s njim ima na glavi koprenu.- Znači, nije imala kratko ošišanu kosu?- Sve što sam vidio bio je nekakav žalobni veo. Prije nego što sam se snašao, našla se iza tezge i zabila mi revolver u rebra i počela govoriti... znate, onakvo šegačenje ... i prije nego što sam se pravo snašao, momak je pročistio blagajnu i meni on kaže: »Imaš li išta gotovine u džepu, braco?« Ma kažem vam, gadno sam se preznojavao ...- I to je sve?- Naravno, kada sam se dokopao pajkana, bili su preko sedam mora i sedam gora.- Koliko su odnijeli?- Oh, jedno pedeset dolara i šest dolara što sam ih imao uza se.- Je li djevojka bila lijepa?- Ne znam, možda je bila. Lice bih joj razbio. Morali bi te bitange kazniti električnom stolicom ... Nigdje nema nikakve sigurnosti. Zašto bi itko radio ako je potrebno samo nabaviti revolver pa napadati susjede?- Kažete da su bili dobro odjeveni... kao dobrostojeći ljudi?- Da-a.- Radim s pretpostavkom da je on student a ona djevojka iz visokog društva i da to rade iz zabave.- Onaj momak bio je okorjeli nitkov.- Pa, ima i okorjelih studenata... Pričekajte reportažu u slijedećim nedjeljnim novinama, pod naslovom »Zlatni banditi«, gospodine Goldstein ... Primate News, zar ne?Gospodin Goldstein odmahne glavom.

- Na svaki način, poslat ću vam jedan primjerak.- Želim da te bitange budu osuđene, razumijete li? Ako išta mogu učiniti, rado ja to učiniti... Nema više sigurnosti... Nije mi stalo ni do kakve reklame u nedjeljnom prilogu.- Pa, fotograf će sad na doći. Siguran sam da ćete pristati ff P°zirate, gospodine Goldstein ... Pa, hvala vam najljepša ... uo viđenja, gospodine Goldstein.Odjednom gospodin Goldstein izvuče ispod tezge blistavi noV1 revolver te ga uperi u reportera.20 *an Transfer

305- Hej, lakše s tim.Gospodin Goldstein nasmije se sardoničnim smijehom.- Spreman sam za njih kad slijedeći put dođu - vikne on za reporterom koji je već grabio prema podzemnoj željeznici.- Naš se posao, draga moja gospođo Herf - deklamirao je gospodin Harpsicourt gledajući je umiljato u oči i smješkajući se svojim sivim smiješkom Cheshirske mačke - sastoji u tome da se iskrcamo na kopno na valu mode časak prije nego što se val razbije, poput vožnje na surf dasci.Ellen je žlicom nježno kopala po polovici avokada; uperila je oči u tanjur, a usne je lagano pritvorila; osjećala se svježe i vitko u tijesno pripijenoj tamnoplavoj haljini, stidljivo oprezna usred spleta poprijekih pogleda i jednoličnog pomodnog razgovora u restoranu.- Ja taj dar u vama mogu proreci više nego u bilo kojoj ženi, a dražesniji ste od bilo koje žene što sam je ikada upoznao.- Proreci? - zapita Ellen nasmijano pogledavši gore u njega.- Ne biste se smjeli hvatati za starčevu riječ... Krivo sam se izrazio... To je uvijek opasan znak. Ne, vi to odlično shvaćate iako to pomalo prezirete ... priznajte ... Siguran sam da vi meni možete kudikamo bolje objasniti što nam je potrebno u takvom časopisu.- Naravno, želite postići to da se svaka čitateljica osjeća na licu mjesta, u središtu zbivanja.- Kao da sad ovdje ruča u Algonquinu.- Ne danas nego sutra - nadoveže Ellen.Gospodin Harpsicourt nasmije se svojim kriještavim tihim smijehom te se pokuša zagledati duboko među nasmijane zlatne točkice u njezinim sivim očima. Porumenjevši, spustila je pogled u izdubljenu polovicu avokada na svom tanjuru. Poput nekakvog ogledala iza seba osjećala je prodorne ispitivačke poglede muškaraca i žena za stolovima oko sebe.Palačinke bijahu ugodno krznenasto mekane na njegovom jeziku izgriženom od džina. Jimmy Herf sjedio je kod Childa usred bučna pijana društva. Oči, usne, večernje haljine, miris slanine i kave, maglili su se i pulzirali oko njega. Pomno je jeo palačinke i naručio još jednu kavu. Bolje se osjećao. Bojao se da će povraćati. Počne čitati novine. Slova su plivala i širila se poput japanskog cvijeća. Onda se ponovno razbistre, uredno, u ravnomjernom crno-bijelom ljepilu jurila su njegovim urednim crnobijelim mozgom:306Zavedena mladež ponovno je platila svoj tragični obol među bl'eštavim središtima za razonodu na Coney Islandu, svježe obo-jenimza sezonu, kada su policajci u civilu uhapsili »Dutcha« Ro-binsona i njegovu pratilicu koja je navodno Gangsterica. Njih dvoje optuženo je za više od dvadeset pljački počinjenih u Brooklynu i u Oueensu. Policija je nekoliko dana držala par pod prismotrom. Unajmili su mali stan s kuhinjicom na 7356 Seacroft Avenue. Prvi znakovi sumnje pojavili su se kada je djevojka, na putu da postane majkom, prebačena kolima hitne pomoći u Prezbiterijansku bolnicu Canarsie. Bolničko osoblje iznenadilo se kako to da Ro-binsonovi naizgled imaju beskonačno mnogo novaca. Žena je imala posebnu sobu, svakog dana primala je skupocjeno cvijeće i voće, a na mužev zahtjev pozvali su na konzultaciju glasovitog liječnika. Kad je došlo vrijeme da se zapiše ime novorođene djevojčice, mladi je čovjek priznao liječniku da nisu vjenčani. Jedan pripadnik bolničkog osoblja, zapazivši da žena odgovara opisu gang-sterice i njezina prijatelja što ga je objavio Evening Times, telefonirao je policiji. Policajci u civilu nekoliko su dana slijedili par nakon što se vratio u stan u Seacroft Avenue, a danas popodne su ih uhapsili.Hapšenje Gangsterice ...Na Herfove novine aterira vruć biskvit. Trgnuvši se digne pogled; tamnokosa židovska djevojka za susjednim stolom pravila mu je grimasu. Kimnuo je glavom te skinuo zamišljeni šešir.- Zahvaljujem ti, nimfo divna - rekao je oteščala jezika i počeo jesti biskvit.- Prestani s tim, čuješ li? - zatuli mu u uho mladić koji je sjedio pokraj nje i koji je izgledao kao boksački trener.Svi za Herfovim stolom razjape usta u smijehu. Platio je račun, neodređeno zaželio laku noć te izišao. Sat iznad blagajne pokazivao je tri sata. Vani je oko Columbus Circlea još vrvjelo mnoštvo ljudi. Zapah kolnika vlažnih od kiše miješao se s ispušnim plinovima iz automobila, a na mahove je dopirao iz parka dašak mokre zemlje i trave koja je nicala. Dugo vremena stajaše na uglu ne znajući kamo da

pođe. Po ovakvim noćima bijaše mu mrsko poći kući. Nekako mu bijaše žao što su uhapsili Gangste-ricu i njezina prijatelja. Požali što nisu uspjeli pobjeći. S vese-jem je iščekivao da svakog dana čita u novinama o njihovim Podvizima. Jadnici, pomisli on. A uz to imaju i novorođeno dijete. J

^ U međuvremenu se iza njega kod Childa zapodjenula tučnjava. Vrati se pa kroz prozor pogleda na gradele na kojima su cvrcale napuštene palačinke. Konobari su se borili da izbace vi-og muškarca u smokingu. Prijatelji su zadržavali širokoče-307Ijusnog prijatelja mlade Židovke koja je dobacila biskvit. Onda se kroz gužvu progura redar iz restorana. Bijaše to onizak plećat muškarac duboko usađenih umornih majmunskih očiju. Mirno i bez oduševljenja dohvatio je visokog muškarca. U djeliću sekunde zavitlao ga je kroz vrata. Našavši se na pločniku, visoki se čovjek smušeno ogledavao oko sebe i pokušavao naravnati okovratnik. U tom trenutku stigoše tuleća policijska kola. Iz njih iskoče dva policajca te na brzinu uhapse trojicu Talijana koja su mirno čavrljala na uglu. Herf i visoki čovjek u smokingu se zgle-daju, gotovo progovore pa se podosta otriježnjeni zapute u suprotnim smjerovima.308

V. BREME NINIVEKaplje crveni sumrak iz magle Golfske struje, pulzira bakreno ždrijelo što tuli kroz ulice ukočenih prstiju, vire otvorene staklaste oči nebodera, štrca crveno olovo na rešetkaste bokove pet mostova, zadirkuju mijaukavi tegljači na žezi ispod lelujavih zadimljenih stabala luke.Proljeće napućuje naša usta, proljeće što nam naježuje kožu raste gigantsko iz tulenja sirena, uz golemu paničnu buku stropoš-tava se kroz zaustavljeni promet, između pomnih zaleđenih blokova kuća što stoje na prstima.Gospodin Densch, navukavši oko ušiju okovratnik svog dugog vunenog kaputa i naturivši veliku englesku kapu duboko na oči, uzrujano je šetao naprijed-natrag na vlažnoj palubi Volen-dama. Kroz maglovitu kišu promatrao je sive pristanišne zgrade i ovalne kuće koje su se urezivale na pozadini nezamislivo gorkog neba. Upropašten čovjek, upropašten čovjek, neprestano je šaptao u sebi. Naposljetku po treći put zapišti parobrodska zviždaljka. Gospodin Densch turne prste u uši, stajaše zaklonjen čamcem za spašavanje motreći kako se napuklina prljave vode između brodskog boka i pristaništa sve više širi i širi. Paluba za-dršće pod njegovim nogama dok su propeleri zarezivali struju. Sive poput fotografija stanu kliziti zgrade Manhattana. Ispod paluba je orkestar svirao O Titin-e, Titin-e. Crveni trajekti, automobilski trajekti, tegljači, pržinari, brodice s teretima drva, teretni brodovi neredovite plovidbe, plutali su između njega i zapare-nog stršavoga grada koji se skupljao u piramidu i počinjao maglovito uranjati u smeđezelenu vodu zaljeva. . G°sPodin Densch siđe u kabinu. Gospođa Densch u zvono-ikom šeširu na kojem je visila žuta koprena tiho je plakala na-slonivši glavu na košaru s voćem.309- Nemoj, Serena - muklo će on. - Nemoj... Mi volimo Ma-rienbad... Odmor nam je potreban. Naš položaj nije tako beznadan. Poslat ću Blackheadu radiogram... Na koncu konca, njegova tvrdoglavost i naglost dovele su tvrtku... dovde. Taj čovjek misli da je kralj na zemlji... Ovo... ovo će ga razjariti. Kad bi psovke mogle ubijati, sutra bih ja bio mrtav čovjek.Iznenadio se ustanovivši da su se sive iznemogle crte njegova lica rastegle u smiješak. Gospođa Densch diže glavu i otvori usta da s njim razgovara, ali je svladaše suze. Pogledao se u ogledalu, nadigao ramena i naravnao kapu.- Pa lijepo, Serena - reče on s tragom vedrine u glasu -ovo je završetak moje poslovne karijere ... Idem poslati onaj radiogram.Majčino se lice naginje i ljubi ga; njegove je ruke grabe za haljinu, a ona odlazi ostavljajući ga u mraku, ostavljajući u mraku slabašan dašak mirisa koji ga nagoni na plač. Mali Martin leži i bacaka se unutar željeznih prečaka na svom krevetiću. Vani je mrak a iza zidova i opet vani užasni veliki mrak odraslih ljudi, tutnji, poskakuje, u grumenima plazi kroz prozore, uvlači prste kroz pukotinu na vratima. Izvana, nadglasavajući štropot kotača, dopire prigušen jecaj koji ga grabi za grlo. Piramide mraka nagomilane iznad njega stropoštavaju se na njega. On vrišti, a između dva vriska guguće. Nounou ide prema krevetiću duž spasonosnog drvenog mostića od svjetlosti.- Ne boj se... nije to ništa. - Njezino crno lice mu se smi-julji, njezina crna ruka naravnava pokrivače. - To samo prolazi vatrogasna štrcaljka ... Valjda se ne bojiš vatrogasnih kola.Ellen se naslonila na naslon sjedišta u taksiju i na časak sklopila oči. Ni kupka ni polusatni san nisu isprali zamorno sjećanje na kancelariju, zadah kancelarije, kucanje pisaćih strojeva, do beskraja ponavljane rečenice, lica, otkucane stranice. Osjećala se veoma umornom; sigurno ima podočnjake. Taksi se zaustavi. Na semaforu pred njima upalilo se crveno svjetlo. Peta je Avenija do rubnog kamenja bila krcata taksijima, limuzinama, autobusima. Zakasnila je; ostavila je bila sat kod kuće. Minute su visile oko njezina vrata, olovno, kao sati. Uspravno sjedne na rub sjedala a pesnice je tako čvrsto stiskala da je kroz rukavicu osjećala kako joj se oštri nokti zarivaju u dlanove. Napokon taksi trgne naprijed, provali plin iz ispušnih ventila i zabruje motori, gruda saobraćaja počne kretati po

Murrav Hillu. Na uglu spazi sat. Petnaest do osam. Saobraćaj ponovno zastane, zaškri-pe kočnice taksija, ona poleti naprijed na sjedalu. Zavali se una-310d sklopljenih očiju, krv joj je lupala u sljepoočnicama. Svi su ^ "ni živci bile bučne žice od oštra čelika koje su se u nju za-S1JCC- Pa što onda? - neprestance se pitala. - On će čekati. Ne žuri mi se da ga vidim. Da vidimo, koliko blokova? ... Manje od dvadeset, osamnaest.Ljudi su jamačno izmislili brojeve kako bi izbjegli ludilo. Tablica množenja bolji je lijek za uzburkane živce nego Coue. Jamačno je na to mislio stari Peter Stuvvesant, ili tko je već postavio brojke u gradu. Smješkala se samoj sebi. Taksi se ponovno poče kretati.George Baldwin hodao je naprijed-natrag u hotelskom predvorju, pušeći cigaretu u kratkim dimovima. Tu i tamo zir-nuo bi na sat. Čitavo njegovo tijelo bijaše zgrčeno i napeto poput visoke violinske strune. Bio je gladan i dupkom pun stvari koje je želio izreći; bijaše mu mrsko čekati ljude. Kada je ušla, svježa i svilenasta i nasmiješena, poželje da joj pristupi i da je pljusne u lice.- George, shvaćaš li da nismo svi ludi samo zato što su brojevi tako hladni i nepodložni uzbuđenju? - reče ona te ga lagano potapša po miški- Četrdeset pet minuta čekanja dovoljno je da svatko poludi, to je sve što znam.- Moram ti to objasniti. To je sistem. Sve sam to smislila dok sam se vozala taksijem... Uđi pa naruči što god te volja. Ja na trenutak idem na WC ... I molim te, meni naruči martini. Večeras sam mrtva, jednostavno mrtva.- Jadno moje malo, naravno, hoću... I nemoj se dugo zadržati, molim te.Koljena su mu klecala, osjećao se kao okopnjeli led dok je išao u pozlaćenu pretjerano ukrašenu blagovaonicu. Bože mili, Baldvvine, ponašaš se kao sedamnaestogodišnja šeprtlja... i to poslije tolikih godina. Tako ništa nećeš postići...- Dakle, Joseph što ćete nam večeras dati za jelo? Gladan sam .. Ali najprije recite Fredu neka zamiješa najbolji koktel od martmija što ga je ikada učinio u životu.- Tres bien, monsieur - reče dugonosi rumunjski konobar te mu dostojanstvenom kretnjom pruži jelovnik.Ellen je dugo vremena ostala gledajući se u ogledalu, otresajući s lica suvišna zrnca pudera, pokušavajući donijeti odluku, neprestano je navijala zamišljenu lutku, samu sebe, i postavljala J raz»cite položaje. Odatle su uslijedili sićušni pokreti, izve-

311deni na raznim modelima pozornice. Odjednom se okrenula od ogledala, trgnuvši svojim prebijelim ramenima te pohrlila u blagovaonicu.- Oh, George, umirem od gladi, jednostavno umirem od gladi.- I ja - reče on napuklim glasom. - Znaš, Elaine, imam za te novosti - nastavio je užurbano kao da se boji da će ga ona prekinuti. - Cecilv je pristala na razvod. To ćemo mirno obaviti ovog ljeta u Parizu. A sada bih želio znati, hoćeš li ti... ?Nagnula se i potapšala njegovu ruku koja se grčevito uhvatila za rub stola.- George, najprije večerajmo ... Moramo biti razumni. Bog zna da smo oboje u prošlosti dovoljno zamutili stvari... Pijmo za val kriminala.Mekana sićušna pjena koktela milovala joj je jezik i grlo, postepeno se toplo u njoj žarila. Pogledala ga je nasmiješeno, iskričavih očiju. On jednim gutljajem istrusi koktel.- Boga ti, Elaine - reče on bespomoćno se raspalivši - ti si najdivnije stvorenje na svijetu.Tokom večere osjećala je kako se kroz nju prikrada postepeno ledena hladnoća, kao novokain. Donijela je odluku. Činilo joj se kao da je na svoje mjesto stavila svoju fotografiju, zauvijek zaleđenu u jednom jedinom pokretu. Oko grla joj se stezala nevidljiva svilena vrpca gorčine, gušila ju je. Iza tanjura, bjelokosne ružičaste svjetiljke, slomljenih komadića kruha, njegovo se lice trzalo i kimalo iznad bijelog plastrona košulje; obrazi su mu se sve više žarili; na nosu mu se hvatala svjetlost čas s jedne a čas s druge strane, njegove su se napete usne rječito pomicale preko žutih zubi. Ellen se osjećala, sjedeći onako prekriženih gležnjeva, ukočena poput porcelanske figure ispod svoje odjeće, činilo joj se da se sve oko nje otvrdnjuje i emajlira, zrak što ga je dim cigareta isprugao plavilom pretvaraše se u staklo. Njegovo drveno lice marionete bez razloga se drmalo pred njom. Zadrhtala je i povila ramena.- Što je, Elaine? - provali iz njega. Lagala je:- Ništa, George ... Zacijelo je netko prešao preko mog groba.- Mogu li ti donijeti ogrtač ili nešto drugo? Odmahnula je glavom.- Pa lijepo, što je s tim? - zapita on kad su ustali od stola.- Što? - zapitala je nasmiješeno. - Poslije Pariza?

- Poslije Pariza?- Mislim da ću moći to podnijeti ako budeš mogao ti, George - mirno je rekla.Čekao ju je stojeći na otvorenim vratima taksija. Vidjela ga je kako se čilo zacrtava na tamnoj pozadini, u smećkastom pustenom šeširu i u laganom smećkastom ogrtaču, osmjehujući se kao kakva slavna ličnost u ilustriranom prilogu Sundav papera. Mehanički je stisnula ruku koja joj je pomogla da se ukrca utaksi.- Elaine - tronuto će on - sada će mi život nešto značiti . . . Bože, kad bi samo znala koliko je moj život bio prazan tolike godine. Bio sam poput limene mehaničke igračke, unutra posve. . ,..,..„- Nemojmo govoriti o mehaničkim igračkama - reče onastisnutim glasom.- Ne, razgovarajmo o našoj sreći - poviče on.Njegove se usne nepopustljivo pripiju uz njezine. Iza drnda-vog staklenog prozora taksija ona je kao utopljenica krajičkom oka gledala uskovitlana lica, ulične svjetiljke, brujave kotače od blistava nikla.Starac u kockastoj kapi sjedi na trijemu od smeđeg pješčenjaka zarinuvši glavu među ruke. Zablješteni sleđa Broadvva-yem kraj njega neprekidno titraju ljudi prema kazalištima niz ulicu. Starac jeca kroz prste u kiselkastom zadahu džina. Tu i tamo podiže glavu i promuklo viče:- Ne mogu, zar ne vidite da ne mogu? - Glas je neljudski poput cijepanja daske. Koraci se ubrzavaju. Sredovječni ljudi okreću glavu. Djevojke se kriještavo cerekaju kad ga gledaju. Uličari se gurkaju, vire kroz tamnu svjetinu.- Prokleti alkohol.- Dobit će on svoje kad naiđe policajac ovog bloka.- Jako piće prohibicije. .Starac podiže iz ruku svoje vlažno lice, bulji krvlju podlive-nim očima koje ne vide. Ljudi se odmiču, staju na noge onima iza sebe. Poput cijepanja drva prodire iz njega glas.- Zar ne vidite da ne mogu . . . ? Ne mogu ... Ne mogu.Kad je Alice Sheffield upala u bujicu žena koje su prolazile kroz vrata Lorda and Tavlor'sa i u nosnicama osjetila blizak miris tkanina, nešto joj škljocne u glavi. Najprije priđe tezgi s ru-Kavicama. Prodavačica je bila vrlo mlada i imala je duge zavinu-I c.me trePavice i lijep osmijeh; razgovarale su o trajnoj ondu-|aciji dok je Alice isprobavala sive rukavice od jareće kože, bijele od jareće kože, s resicama kao sportske rukavice. Prije nego312313što ih je probala prodavačica je spretno napudrala iznutra svaku rukavicu drvenom posudom duga grla. Alice naruči šest pari.- Da, gospođa Roya Sheffielda... Da, imam odobrenje da smijem naknadno platiti, evo moje posjetnice... Naručit ću mnoge stvari pa ćete mi ih poslati. - A u sebi je cijelo vrijeme govorila: Smiješno kako sam čitavu zimu išla unaokolo u prnjama ... Kad stigne račun, Roy će morati smisliti nekakav način da ga plati, to je sve. Ionako je već vrijeme da prestane plando-vati. Svojedobno sam platila dosta njegovih računa, Bog znade.Onda je počela pregledavati svilene čarape boje mesa. Otišla je iz prodavaonice dok joj se u glavi još kovitlalo od dugih nizova tezgi u ljubičastoj električnoj magli, od veziva ukrašenog resicama i vrpcama i svila boje dragoljuba; naručila je dvije ljetne haljine i večernji ogrtač.Kod Maillarda je imala sastanak s visokim plavim Englezom koji je imao glavu u obliku stošca i zašiljene pramenove brkova boje kudjelje ispod velikog dugog nosa.- Oh Buck, divno se provodim. Poludjela sam u Lordu and Tavlor'su. Znaš li da je vjerojatno prošla godina i pol otkako nisam kupila nikakvu odjeću?- Jadnice mala - reče on vodeći je prema stolu. - Pričaj mi o tome.Skljokala se u stolac i odjednom zaječala.- Oh, Buck, ja sam tako sita svega toga ... Ne znam koliko ću još moći ovo podnijeti.- Pa, mene ne možeš okrivljavati... Znaš što ja želim da učiniš...- A što će biti ako to učinim?- To bi bilo predivno, izvrsno bismo se slagali... Ali moraš popiti malo krepke juhice ili tako nešto. Moraš se okrijepiti.Zahihotala je.- Oh, srce moje milo, upravo to mi je potrebno.- Pa, kako bi bilo da za Calgarvja proizvodim tračnice? Tamo imam znanca koji će mi, mislim, naći zaposlenje.- Oh, odmah idemo. Nije mi stalo do odjeće ni do čega... Roy može te stvari vratiti Lordu and ~Taylor'su... Imaš li išta novaca, Buck?

Na jagodičnim kostima izbije mu rumenilo te se preko sljepoočnica proširi do njegovih plosnatih nepravilnih ušiju.- Priznajem, mila Al, da nemam ni centa. Mogu platiti ručak.- Oh, do vraga, unovčit ću ček; račun glasi na ime nas obaju.314U Baltimoreu će mi ga unovčiti, tamo me poznaju. Kad dođemo u Kanadu, sve će biti posve u redu, uvjeravam te. U do-inionu Njegova Veličanstva prezime Buckminster vrijedi mno-M više nego u Sjedinjenim Državama.Oh, znam dragi, u Nevv Vorku ne vrijedi ništa osim novca. Dok su šetali Petom avenijom, odjednom je zakvačila rukuza njegovu.- O Buck, moram ti ispričati nešto grozno. Od toga mi se smrtno smučilo... Znaš što sam ti pričala o onom užasnom smradu u stanu, za koji smo mislili da je od štakora? Jutros sam srela ženu koja stanuje u prizemlju... O, smuči mi se kad na to i pomislim. Lice joj je bilo zeleno kao onaj autobus ... Izgleda da je inspektor pregledao kanalizaciju... Uhapsili su ženu na katu iznad nas. O, ovo je odviše gadljivo. Ne mogu ti to ispričati... Nikad se neću onamo vratiti. Umrla bih kad bih se vratila... Jučer cijeli dan u kući nije bilo ni kapi vode.- A što je bilo?- To je odviše grozno.- Reci tatici.- Buck, neće te prepoznati kad se vratiš kući u Orpen Manor.- No, što je to bilo?- Žena na katu obavljala je nezakonite operacije, pobačaje... To je začepilo kanalizaciju.- Bože mili.- Na neki način to je bila posljednja kap koja se prelila iz čaše ... A Roy je mlitavo sjedio iznad svojih prokletih novina usred onog smrada, s onim groznim apatičnim izražajem na licu.- Jadna djevojčice.- Buck, ne mogu ti potpisati ček na više od dvije stotine ... Inače bi bio bez pokrića. Hoće li ti to biti dovoljno da otputuješ u Calgary?- Morat ću se stisnuti... U Montrealu imam poznanika koji će me zaposliti kao pisca vijesti iz društva... Gadan je to posao, ah mogu pisati pod lažnim imenom. Onda možemo otkaskati odavde kad dobijemo malo više kinte, kako ti to zoveš... Kako bi bilo da sad unovčimo taj ček?Čekala ga je pokraj šaltera za informacije dok je on kupovao karte. Osjećala se osamljenom i sićušnom usred velikog bijelog svoda stanice. Cijeli njezin život s Royem promicao je po-raj nje kao film koji se premata unatrag, sve brže i brže. Buck se vratio, djelovao je zadovoljan i nadmoćan, ruke su mu bile Pune zelenih dolara i željezničkih karata.315- Nema vlaka prije sedam i deset, Al - reče on. - Kako bi bilo da pođeš u Palače pa da mi ostaviš sjedište za blagajnom... Ja ću odjuriti po svoj kovčeg. Evo mene odmah ... Evo ti pet dolara.I on je otišao a ona je sama šetala Četrdeset trećom ulicom po vrućem svibanjskom poslijepodnevu. Iz neshvatljiva razloga je zaplakala. Ljudi su zurili u nju; nije se mogla suzdržati. Tvrdokorno je hodala dok su joj suze tekle niz lice.- Osiguranje protiv potresa, oni to tako zovu! Velika im korist od toga kad gnjev Gospodnji zadimi grad kao što mi zadim-Ijujemo obadovo gnijezdo, pa kad ga on pograbi i kad ga on pro-drma kao što mačka drma štakora... Osiguranje protiv potresa!Joe i Skinnv poželjeli su da otiđe taj čovjek koji je imao zaliske kao četke za čišćenje boca i stajaše nad njihovom logorskom vatrom mrmljajući i vičući. Nisu znali govori li on njima ili samom sebi. Pravili su se kao da njega nema pa su uzrujano nastavili pripreme da ispeku komad šunke na gradelama sazda-nim od starih žica kišobrana. Ispod njih, iza sumpornozelene čipke propupalih stabala, bijaše Hudson srebrn od večeri i bijela palisada najamnih kuća gornjeg Manhattana.- Ne govori ništa - šapne Joe pa žurno opiše krug oko uha. - On je lud.Skinnvja podiđu žmarci, osjeti kako mu se usne hlade, želio je pobjeći.- Je li to šunka? - Čovjek im se odjednom obrati milim dobrostivim glasom.- Da, gospodine - oklijevajući će Joe poslije stanke.- Zar ne znate da je Gospodin Bog zabranio djeci svojoj da jedu svinjetinu? - Njegov glas prijeđe u jednolično mumljanje i uzvikivanje. - Gabrijele, brate Gabrijele ... pristoji li se da ova djeca jedu šunku? ... Naravno. Anđeo Gabrijel je moj dobar prijatelj, znate, rekao je da je to sve dobro, za ovaj put, ako to više ne ponovite ... Pazi, brate, izgorjet će ti.Skinnv je ustao.- Sjedni, brate. Ništa ti neću učiniti. Ja djecu razumijem. Mi volimo djecu, ja i Gospodin Bog... Bojite me se zato što sam probisvijet, je li? Pa, dopustite da vam nešto kažem, nikada se ne bojte probisvijeta.

Probisvijeti ti ništa neće učiniti, dobri su to ljudi. Gospodin Bog bio je probisvijet kad je živio na zemlji. Moj prijatelj anđeo Gabrijel kaže da je mnogo puta bio probisvijet ... Pogledajte, imam pečeno pile što mi ga je dala stara crnkinja ... O, Bože mili! - stenjući sjedne na kamen pokraj dvojice dječaka.316

- Namjeravali smo se igrati Indijanaca, ali mislim da ćemo d igrati probisvijeta - reče Joe koji se malo razgalio.86 S^z bezoblična džepa svoga kaputa pozelenjelog od vremena robisvijet izvadi novinski smotuljak te ga stane pomno odmatati Od uscvrčale šunke dopirao je ugodan miris. Skinny ponov-siedne, ali još uvijek se držao što je dalje mogao, no tako da mu ništa ne promakne. Probisvijet podijeli svoje pile pa ga zajedno počnu jesti.- Gabrijele stari moj, hoćeš li ovo samo pogledati? - Probisvijet započne svoje jednolično uzvikivanje koje ponovno zastraši dječake. Počinjalo se smračivati. Probisvijet je vikao punih usta uperivši batak pilića prema ustreptalim četvorinama svjetlosti duž Riverside Drivea. - Zadrži se ovdje samo trenutak pa je pogledaj, Gabrijele... Gledaj staru kučku, oprosti mi na izrazu. Osiguranje protiv potresa, bogamu, potrebno im je, je l da? Narode, znate li koliko je Bogu bilo potrebno da razori Babilonski toranj? Sedam minuta. Znate li koliko je Gospodinu Bogu bilo potrebno da razori Babilon i Ninivu? Sedam minuta. U jednom bloku u New York čityju ima više poročnosti nego u jednom kvadratnom kilometru Ninive, a što mislite, koliko će vremena biti potrebno gospodinu Bogu Sabaotu da razori Nevv York City i Brooklyn i Bronx? Sedam sekundi. Sedam sekundi... Čuj, mali, kako ti je ime?Prešao je na svoj tih umiljat glas pa ponudio Joea svojim pilećim batkom.- Joseph Cameron Parker ... Stanujemo u Unionu.- A kako je tebi ime?- Antonio Camerone ... dečki mene zovu Skinny. Ovaj ovdje je moj bratić. Njegovi su promijenili prezime u Parker, razumijete li?- Promjena prezimena ništa ne koristi... U Knjizi suda zapisana su sva lažna imena... I, zaista vam kažem, bliži se Dan Gospodnji... Još jučer mi je Gabrijel rekao: »Čuj, Jonah, hoćemo li dopustiti da se ona raspori?« A kažem ja njemu: »Gabrijele, stari moj, misli na žene i na djecu i na bebice koji ne znaju ništa bolje. Ako je protreseš potresom i s neba ispališ vatru paklenu, svi će oni poginuti kao i bogataši i grešnici« a kaže ti on meni: »U redu, Jonah, konju stari, neka bude kako ti hoćeš...at cemo im J°š tjedan-dva vremena....... Ali užasno je na toPomisliti narode, na vatru i oganj pakleni i potres i na val plime i na visoke zgrade koje se ruše.Joe odjednom opali Skinnyja po leđima.Imaš ga! - reče on i odjuri. Skinny je posrćući išao za J'm uskom stazom među grmljem. Stigao ga je na asfaltu.317- Da, onaj čova je lud - vikne on.- Umukni, zar ne možeš umuknuti? - obrecne se Joe. Virio je iza sebe kroz grmlje. Još su vidjeli tanak dim svoje male vatre što se ocrtavao na nebu. Probisvijet se izgubio iz vida. Samo su čuli njegov glas kako doziva: »Gabrijele, Gabrijele.« Zasoptalo otrče prema ravnomjerno raspoređenim lučnim svjetiljkama i ulici što su im ulijevali sigurnost.

Jimmv Herf uzmakne pred kamionom; blatobran mu je samo okrznuo skut kabanice. Časak je stajao iza stupa nadzemne željeznice dok mu se niz kičmu otapao ledeni mosur. Iznenada se pred njim otvore vrata limuzine i on začu dobro poznat glas, ali nije mogao odrediti kome pripada.- Upadajte, gospodin 'Erf... Mogu vas negdje phebacit? T-Dok je mehanički ulazio, zapazi da ulazi u Rolls-Royce.Dežmekast čovjek crvena lica s tvrdim pustenim šeširom na glavi bijaše Congo.- Sjednite, gospodin 'Erf... Baš mi je dhago što vas vidim. Kamo idete?- Nemam određenog cilja.- Dođite sa mnom mojoj kući, želim vam nešto pokazati. Kako ste danas?- Oh, lijepo; ne, želim reći, u gadnoj sam kaši, ali svejedno.- Sutha možda ja odem u zatvoh ... šest mjeseci... ali možda ne. - Congo se grleno nasmije i pažljivo namjesti svoju umjetnu nogu.- Dakle, konačno su te prikliještili, Congo?- Zavjeha... Ali nema više Congo Jake, gospodin 'Erf. Zovite me Ahmand. Sad sam oženjen; Ahmand Duval, Pahk Ave-riue.- A što je s marquisom des Coulommiers?- To je samo za thgovinu.- Znači, stvari idu dosta dobro, je l da? Congo kimne glavom.- Ako odem u Atlantu, a nadam se da neću, za šest mjeseci ja izađem iz zatvoha kao milijunaš... Gospodin 'Erf, ako vam potheban novac, samo hecite ... Pozajmit ću vam tisuću dolaha. Za pet godina čak vi meni to vhatite. Poznajem vas.- Hvala, nije mi potreban baš novac, i to je cijela nevolja.- Kako vaša žena? ... Tako je lijepa.- Razvodimo se ... Jutros me kresnula u novinama... To je sve na što sam još čekao u ovom prokletom gradu.Congo se ugrize za usne. Onda nježno kvrcne Jimmvja kažiprstom po koljenu:318Za thenutak mi stići kući... Ja vama dam vhlo dobho Da, phičekajte - dovikne Congo šoferu dok je dostojan-^t'^no šepao, oslonjen na štap sa zlatnom jabučicom, u mramorno predvorje prošarano žilicama u zgradi. Dok su se penjali u liftu, on reče: - Možda vi ostati na večehi.- Na žalost, večeras ne mogu, Con ... Armand.- Imam jednog vhlo dobhog kuhaha... Kad sam tek došao u New Yohk phije jedno dvadesetak godina, na bhodu je bio jedan momak ... Tu su vhata, vidite A. D., Armand Duval. On i ja zajedno smo pobjegli a on meni uvijek kazao »Ahmand, nikad nećeš uspjeti, phelijen si, pheviše juhiš za ženama... Sad mi je on kuhah ... Phvohazhedni chef, cordon bleu, eh? Život je smiješan, gospodin 'Erf.- Uh, ovo je divno - reče Jimmv Herf zavalivši se u španjolski naslonjač s visokim naslonom u knjižnici obloženoj tamnom orahovinom, držeći u ruci čašu starog burbona. - Congo... Htjedoh reći, Armand, kad bih bio Bog pa morao odlučivati tko bi u ovom gradu zaslužio da zaradi milijun dolara, a tko ne bi, kunem ti se, tebe bih izabrao.- Možda zamalo stigne i moja suphuga. Vhlo lijepa, ja vama pokazati. - Prstima je okolo po glavi opisivao kovrčice. - Vhlo mnogo plave kose. - Odjednom se namrgodi. - Čujte, gospodin 'Erf, ako ikad budem išta mogao za vas učiniti, novac ili bilo što, javite mi se, eh? Već deset godina vi i ja vhlo dobhi phijatelj... Još čašicu?Uz treću čašu burbona Herf počne govoriti. Congo je sjedio i slušao, malko je pritvorio svoje debele usne, povremeno bi kimao glavom.- Razlika između tebe i mene sastoji se u tome što se ti pe-nješ na društvenoj ljestvici, Armand, a ja se spuštam... Kad si ti bio brodski mali na parobrodu, bio sam grozno malo dijete kredasta lica koje je stanovalo u Ritzu. Moja majka i otac pro-živjeli su sve te velike babilonske stvari, ovaj mramor iz Ver-monta i tamnu orahovinu... Ja tu više nemam što uraditi... Žene su kao štakori, znaš, odlaze s broda koji tone. Udat će se za onog Baldwina kojega su upravo imenovali Okružnim tužio-ce™- Govorka se da ga se spremaju kandidirati za gradonačelnika fuzionirane reforme ... Opsjena moći, to njega glođe. Žene na to padaju kao lude. Kad bih mislio da će mi to imalo koristiti kunem se, imam energije da sjednem pa da zaradim milijun aolara. Ali više me ta stvar nimalo ne privlači. Moram naći nešto novo, drukčije ... Takvi će biti tvoji sinovi, Congo... Da samtekao pristojno obrazovanje i da sam dovoljno rano počeo, bih postao velik znanstvenik. Da sam bio malo seksual-319niji, mogao sam postati umjetnik ili se posvetiti religiji... Ali evo me ovdje, tako ti Isusa Krista, gotovo mi je trideset godina i žudim za životom ... Da sam dovoljno romantičan, zacijelo bih se odavno ubio, tek tako da nagnam ljude da o meni govore. Nisam ni toliko uvjeren da budem uspješan pijanac.

- Heklo bi se - reče Congo ponovno puneći čašice uz polagani smiješak - gospodin 'Erf, vi pheviše mislite.- Naravno da mislim, Congo, naravno da mislim, ali što da radim, do vraga, u vezi s tim?- Pa, kad vam zatheba malo novaca, sjetite se Ahmanda Du-vala... Hoćete li popiti nešto slabije?Herf odmahne glavom.- Moram sebe potjerati... Do viđenja, Armande.U mramornom predvorju sa stupovljem naleti na Nevadu Jones. Nosila je orhideje.- Zdravo, Nevada, što ti radiš u ovoj palači grijeha?- Ovdje stanujem, a što si mislio? ... Neki dan sam se udala za tvog prijatelja Armanda Duvala. Želiš li poći gore da ga vidiš?- Dolazim od njega... Dobar je on čovjek.- U svakom slučaju.- Sto si učinila s malim Tonvjem Hunterom? Primakla mu se i govorila tihim glasom.- Zaboravi na mene i na njega, čuješ li? ... Bože, što smrdiš od pijančevanja ... Tony je velika greška Božja, s njim sam prekinula ... Jednog sam ga dana našla kako žvače krajeve saga valjajući se po podu garderobe zato što se bojao da će me iznevjeriti s jednim akrobatom... Rekla sam mu neka to i učini i tako smo odmah prekinuli... Ali, časna riječ, ovaj put sam se predala bračnoj radosti, u pravom smislu riječi pa tako, za ime Božje, nikome nemoj dopustiti da Armandu išta došapne o Tonvju ili o Baldwinu... iako on zna da se nije oženio nekakvom djevicom od gipsa... Zašto ne dođeš s nama večerati?- Ne mogu. Sretno ti bilo, Nevada. - Dok mu je viski grijao želudac i bridio u prstima, Jimmy Herf zakorakne u sedam sati na Park Avenue koja je brujala od taksija, ispruganu zadasima benzina i restorana i sumraka.Bila je to prva večer da James Merivale ide u Metropolitan Club otkako su ga u nj primili; bojao se da ga to postaruje, kao i nošenje štapa. Sjedio je u dubokom kožnatom naslonjaču pored prozora, pušeći cigaru od trideset i pet centi, s primjerkom Wall Street Journala na koljenima, dok mu se uz desno bedro oslanjao broj Cosmopolitana i, očiju uperenih u noć preplavljenu svjetlima poput kristala, prepustio se snatrenju: Ekonomska kri-320zaDeset milijuna dolara... Poslije rata kriza. Propast i po, 'Vću svijetu. BLACKHEAD AND DENSCH PROPALI S GUBITKOM OD 10,000.000 $... Densch je prije nekoliko dana otputovao iz zemlje ... Blackhead nikoga ne prima u svojoj kući u G eat Necku. Jedna od najstarijih i najuglednijih uvozno-izvoz-nih tvrtki u New Vorku, 10,000.000 $. O, nebo se uvijek plavi Kad se nađu druži pravi To je prednost bankarstva. Čak i u deficitu imaju novaca za manipuliranje, kolateralne obveze. Ti trgovački poslovi uvijek sadrže stanovit rizik. Ili će nam doći ili ćemo ih namamiti, eh, Merivale? To je rekao stari Perkins kad mu je Cunningham zamiješao onaj Jack Rose... Sa vrčem u ruci Zvone pjesme zvuči Dobra je veza taj čovjek. Maisie je na koncu konca znala što radi... Čovjek na takvu položaju uvijek je izložen ucjenama. Lud je što je ne tuži... Rekao je da je ona žena luda, da je udata za drugog čovjeka koji nosi isto ime... Takav slučaj morao bi biti u sanatoriju. Bože, što bih mu naprašio stražnjicu. Okolnosti su ga potpuno oslobodile krivnje, čak je i majka to priznala. O Sinbad bje u zlu u Tokiju i Rimu... to je nekoć pjevao Jerry. Jadni stari'Jerry, nikad se nije domaće osjećao u prizemlju Metropolitan Cluba... Potječe iz siromašne obitelji... A sada Jimmy... nema čak ni tu ispriku, posvemašnji promašaj, propalica od glave do pete ... Mislim da je stari Herf bio prilično divalj, jahtaš. Nekoć sam slušao mamu kako priča da je tetka Lily morala mnogo toga pretrpjeti. Pa ipak je mogao stvoriti nešto od sebe sa svim svojim prednostima... sanjar, lutalica... Iz Greenwich Villagea. A tata je za njega radio sve ono što i za mene... A sad razvod. Preljub ... jamačno s kakvom prostitutkom. Zacijelo je imala sifilis ili tako nešto. Propast od deset milijuna dolara.Propast. Uspjeh.Uspjeh od deset milijuna dolara ... Deset godina uspješnog bankarskog poslovanja ... Sinoć je na večeri Američkog bankarskog udruženja James Merivale, predsjednik »Bank and Trust Company« u odgovoru na zdravicu »Deset godina uspješnog bankarskog poslovanja« rekao... Gospodo, ovo me podsjeća na starog crnca koji je jako volio piliće ... Ali ako mi dopuštate nekoliko ozbiljnih riječi povodom ove svečane prigode (blic, foto-gn a) ^° blh VaS °P°menuti • • • kao američki građanin, kao predsjednik velike ustanove koja ima veze širom zemlje, međunarodne u pravom smislu riječi, dapače, svjetske veze i odgovornosti, osjećam se dužnim (blic, fotografija)... Naposljetku, nad-giasavsi gromoglasan pljesak, James Merivale nastavio je govor, njegova dostojanstvena čeličnosiva glava tresla od uzbu-.. Gospodo, previše ste me počastili... Dopustite mi jošsamo da nadodam da mi je u svim iskušenjima i nedaćama, smirenom usred mračnih voda poruge ili prkoseći brzacima javnog poštivanja,

za vrijeme mirnih kratkih noćnih sati, i u galami milijuna ljudi u podne, moj oslonac, moj kruh svakidašnji, moje nadahnuće, bila moja trojaka odanost mojoj ženi, mojoj majci i mojoj zastavi.Prekine se dug pepeo s njegove cigare i padne mu na koljena. James Merivale ustane i ozbiljno strese s hlača lagani pepeo. Onda se ponovno namjesti te je pomno i namršteno počeo čitati članak o vanjskoj trgovini u Wall Street Journalu.Sjede na stolcima u zalogajnici.- Čuj, mali, kako si se, do vraga, unajmio na tom starom brodu za prijevoz ugljena?- Nije bilo ništa drugo što plovi za Istok.- Pa lijepo, ovoga puta ti je na svaki način upala sjekira u med, mali, kapetan je narkoman, prvi oficir najprokletija je lo-puža što je izašla iz Sing Singa, posada je gomila Čeha, stara podrtina ne vrijedi ni da je netko spasi... Koje ti je bilo zadnje zaposlenje?- Noćni čuvar u hotelu.- Čuj ti tu cvebu... Svemogući Isuse Kriste, pogledaj čovjeka koji je ostavio dobar posao službenika u lijepom hotelu u Nevv York Čitvju da postane brodski mali na parnoj jahti samog Davvja Jonesa... Lijep ćeš mi ti biti brodski kuhar. - Mlađi čovjek pocrveni.- Što je s tom pljeskavicom? - viče on krčmaru.Nakon što su pojeli, dok dopijaju kavu, okreće se prema svom prijatelju pa tihim glasom pita:- Slušaj, Roonev, jesi li ikad bio preko mora... u ratu?- Dvaput sam bio u Saint-Nazaireu. Zašto?- Ne znam ... To me nekako golicalo ... Dvije godine sam bio tamo. Stvari su se promijenile. Nekoć sam smatrao da želim samo naći dobar posao i oženiti se i smjestiti, a sad me za to ne boli glava... Mogu obavljati neki posao šest mjeseci ili otprilike toliko, a onda me počne onako golicati, razumiješ li? Stoga pomislih da bih trebao malo vidjeti Orijent...- Bez brige - kaže Roonev odmahujući glavom. - Vidjet ćeš ga, bez brige.- Kolika je šteta? - pita mladić krčmara.- Zacijelo su te mlada uhvatili.- Bilo mi je šesnaest godina kad sam se prijavio. - Uzima sitniš te za Roonevevim širokim gegavim ramenima izlazi na ulicuM kraju ulice, iza kamiona i krovova skladišta, vidi jar-' jadim parobroda i bijelu paru što se uzdiže na sunčevojPovuci rebrenice - dopre s kreveta muški glas.- Ne mogu, pokvarene su ... Oh, k vragu, sad su mi i pale. - Anna gotovo brižne u plač kad je rebrenice udare po licu. -Popravi ih - kaže ona upućujući se prema krevetu,Baš me briga, ne mogu nas vidjeti unutra - kaže muškarac te je pograbi u smijehu.- Samo mi smeta ovo svjetlo - ječi ona pa iznemoglo klone u njegovom zagrljaju.Sobica je malena, ima oblik kutije cipela, u kutu zida nasuprot prozoru nalazi se željezni krevet. Ulična buka štropoće uza udubljenje u zgradi koje ima oblik slova V. Ona na stropu vidi izmjeničan sjaj električnih natpisa duž Broadvvava, bijelo, crveno, zeleno, onda prevrtanje kao kad puca mjehur, pa opet bijelo, crveno, zeleno.- Oh, Dick, koliko bih željela da popraviš tu rebrenicu, ta svjetla idu mi na jetra.- Svjetla su baš zgodna, Anna, kao da smo u kazalištu ... To je Veseli bijeli put, kako su ga nekoć zvali.- To je posve zgodno za vas ljude koji ne živite u gradu, ali meni ide na jetra.- Znači, sada radiš kod Madame Soubrine, je li, Anna?- Želiš reći da sam štrajkolomac . . . Znam. Stara me izbacila pa sam se morala ili zaposliti ili crknuti . . .- Umiljata djevojka kao što si ti, Anna, uvijek može naći prijatelja.- Bože, što ste vi muškarci pokvareni . . . Misliš zato što hodam s tobom, da bih pošla s bilo kim ... Pa lijepo, ne bih, jesi li me razumio?- Nisam tako mislio, Anna . . . Uh, večeras si grozno na-brušena.- Mislim, to su živci . . . Ovaj štrajk pa stara me izbacila iz kuće, pa lomim štrajk radeći kod Soubrine ... to bi svakoga razjarilo. Svi mogu ići k vragu što se mene tiče. Zašto me ne puštaju na miru? U cijelom životu nikad nisam nikome učinila ništa nažao. Želim samo da me ostave na miru i da mi dopuste da dobijem plaću i da se tu i tamo provedem . . . Bože, Dick, to je užasno ... Ne usuđujem se izići na ulicu iz straha da ne sretnem neke^ djevojke s kojima sam prije radila.... ~ K vragu, Anna, ne piše ti se tako loše, časna riječ, odveo Din te sa sobom na Zapad kad ne bih imao ženu.323Annin glas proslijedi u ujednačenom cmoljenju:- A sada, zato što si mi se svidio i zato što te želim dobro zabaviti, ti me nazivaš prokletom kurvom.

- Nisam ništa takvoga rekao. Nisam na to ni pomislio. Mislio sam kako si vraški mila drugarica, a nisi kao većina žena, na-lickana lutka ... Čuj, ako će ti to išta pomoći, pokušat ću popraviti tu rebrenicu.Ležeći na boku gleda kako se njegovo teško tijelo miče na pozadini mliječnog prozorskog svjetla. Naposljetku se vraća k njoj cvokoćući zubima.- Ne mogu popraviti onu prokletu stvar... Kriste, što je hladno.- Ništa zato, Dick, dođi u krevet... Zacijelo je kasno. Moram biti tamo u osam.On izvlači svoj sat ispod jastuka:- Sad je dva i pol... Zdravo, mačkice.Ona na stropu vidi odsjaj izmjeničnog sjaja električnih reklamnih natpisa, bijelo, crveno, zeleno, onda prevrtanje kao kad puca mjehur, pa opet bijelo, zeleno-crveno.- Štoviše, ni na vjenčanje me nije pozvao... Časna riječ, Florence, oprostila bih mu da me pozvao na vjenčanje - kaže ona crnoj služavci koja joj je donijela kavu. Bila je nedjelja ujutro. Sjedila je na krevetu raširivši novine na krilu. Gledala je fotografiju u ilustriranom prilogu ispod koje je pisalo »Gospodin i gospođa Jack čunningham odlaze na prvi dio medenog mjeseca na njegovom senzacionalnom hidroavionu Albatros VII«. -On lijepo izgleda, je li?- Na svaki način, gospođo... Ali, zar niste mogli nešto poduzeti da ih spriječite, gospođo?- Ama baš ništa... Znaš, rekao je da će me zatvoriti u ludnicu ako to pokušam... On jako dobro zna da jukatanski razvod nije pravovaljan.Florence uzdahne.- U svakom slučaju, muškarci nanose zlo nama jadnim ženama.- Oh, ovo neće dugo potrajati. Na licu joj vidiš da je zla sebična razmažena djevojčica... A ja sam njegova prava žena pred Bogom i pred ljudima. Gospodin Bog zna da sam je pokušala opomenuti. Što je Bog spojio, nijedan čovjek ne može razriješiti ... Tako stoji u Bibliji, je li? ... Florence, ova kava je jutros jednostavno užasna Ne mogu je popiti. Odmah idi pa mi skuhaj novu.324M deći se i sliježući ramenima Florence iziđe i odneseP°S Gospođa Čunningham duboko uzdahne te se namjesti među jastuke. Vani su zvonila crkvena zvona.Oh Jack, dragi moj, svejedno te volim - reče ona slici. Zatim ju je poljubila. - Slušaj, dragi, crkvena su zvona zvonila kao onog dana kad smo pobjegli s maturalne zabave pa se vjenčali u Milvvaukeeu... Bilo je to divno nedjeljno jutro. - Onda se za-bulji u lice nove gospođe čunningham. - Oh, ti - reče ona te je probode prstom.Kad je ustala, ustanovila je da se sudnica vrlo polagano, mučno vrti i vrti; bijeli sudac ribljeg lica s cvikerom, lica, policajci, uniformirani podvornici, sivi prozori, žuti stolovi, sve se vrtjelo i vrtjelo u mučnom bliskom smradu, njezin odvjetnik bijela sokolskog nosa brisao je ćelavu glavu, mrgodio se, sve se to vrtjelo i vrtjelo dok joj se ne učini da će povraćati. Nije čula ni riječi od onoga što su govorili, neprestance je treptala da odagna omaglicu iz očiju. Iza sebe je osjećala Dutcha, pogrbljena, glavu je zarinuo među ruke. Nije se usuđivala osvrnuti. Onda, poslije niza sati, sve postade oštro i jasno, vrlo daleko. Sudac je vikao na nju, njegove su se usne izvlačile i uvlačile iz malog kraja lijevka poput usta ribe.- ... A sada kao čovjek i građanin ovoga velikog grada želio bih optuženima reći nekoliko riječi. Ukratko, ovakvim stvarima valja stati na kraj. Neotuđiva prava ljudskog života i vlasništva što su ih u ustav položili velikani koji su osnovali ovu republiku, moraju se ponovno uspostaviti. Dužnost je svakog čovjeka u službi i izvan službe da se svim sredstvima koja su u njegovoj moći bori protiv ovog vala bezakonja. Stoga usprkos onome što ona sentimentalna novinska piskarala koja kvare javno mnijenje te utuvljuju u glavu slabićima i propalicama kao što ste vi, zamisao da se mogu odupirali zakonu Boga i čovjeka, a privatno vlasništvo da mogu silom otrgnuti od mirnih građana, ono što. su zaradili mukotrpnim radom i mozgom ... i proći nekažnjeno; usprkos onome što bi ti novinarski plaćenici i šarlatani nazvali olakotnim okolnostima, ja ću na vas dvoje kriminalaca primijeniti zakon s najvećom strogošću. Krajnje je vrijeme da damo primjer...Sudac se napije vode. Francie vidje kako mu kroz pore na nosu izbijaju sitne graške znoja.- Krajnje je vrijeme da damo primjer - vikne sudac. - To ne znaci da ja kao nježan i zaljubljen otac ne osjećam nesreće, nedostatak obrazovanja i ideala, nedostatak dragog doma i njež-

325ne brige jedne majke, što je ovu mladu ženu odvelo u život ne-ćudoređa i bijede, zavedenu iskušenjima okrutnih i lakomih muškaraca te uzbuđenjem i opačinom, onime što je tako dobro nazvano razdobljem jazza. Pa ipak, u trenutku kada bi ovakve misli mogle milošću ublažiti mračni gnjev zakona, neophodno se prisjetiti drugih mladih djevojaka, možda ih u ovom trenutku ima na stotine u ovom velikom gradu, koje su u napasti da padnu u pandže grubog i bezobzirnog napasnika kao što je ovaj Ro-bertson... za njega i ljude njegova soja nijedna kazna nije dovoljno stroga... a podsjećam vas da se pogrešno primijenjena milost na dugu stazu često pokaže kao okrutnost. Sve što možemo učiniti jest da prolijemo suzu za zabludjelu ženskost i da iz-molimo molitvu za nedužno djetence koje je ova nesretna žena donijela na svijet kao plod sramote svoje...Francie osjeti kako joj se na vršcima prstiju hvataju hladni žmarci pa joj se uz ruke penju u zamagljenu uskovitlanu mučninu cijelog tijela.- Dvadeset godina - začula je šapat po sudnici, činilo se kao da svi oni ližu usne dok su tiho šaptali: - Dvadeset godina.- Zacijelo ću se onesvijestiti - rekla je samoj sebi kao prijatelju. Sve uz tresak pocrni.Poduprt na pet jastuka usred svog prostranog kolonijalnog kreveta od mahagonija s ananasima na stupovima sjedio je Phi-neas P. Blackhead, lice mu bijaše ljubičasto kao njegova svilena kućna haljina, i psovao. Velika spavaća soba ukrašena mahagonijem, u kojoj su na zidovima umjesto tapeta bile zalijepljene batik tkanine s Jave, bijaše prazna, u njoj se nalazio samo sluga Indijac u bijelom kaputu i s turbanom na glavi, koji stajaše u podnožju kreveta, stavivši ruke na bokove, tu i tamo naklonio bi glavu kad bi nahrupila glasnija bujica psovki pa bi rekao:- Da, Sahib, da, Sahib.- Živoga ti Boga, ti prokleti žuti Babu, donesi mi taj viski ili ću ustati pa ti polomiti svaku kost u tijelu, čuješ li, Isuse Bože, zar ne mogu uživati posluha u svojoj vlastitoj kući? A kad kažem viski, mislim na raženi, a ne na sok od naranče. Prokletstvo. Evo ti!Digne s noćnog ormarića krčag od brušena stakla te ga zavitla na Indijca. Onda ponovno utone u jastuke, na usnama mu se zapjeni slina, gušio se da dođe do dahaIndijac šutke smota debeli sag iz Beludžistana te ga zavitla iz sobe s gomilom razbijenog staklovinja što ga držaše u ruci. Blackhead je lakše disao, oči su mu upale u duboke duplje i izgubile se u naborima mlohavih zelenih vjeđa.326Činilo se kao da on spava kada je ušla Gladys u kišnoj kabanici i s vlažnim kišobranom u ruci. Na prstima pođe do pro-ra te se zagleda u sivu kišovitu ulicu i sučelice u stare kuće od smeđeg pješčenjaka, nalik na grobove. Na djelić sekunde ponovno je bila djevojčica koja je u spavaćici došla u nedjelju ujutro dorućkovati s tatom u njegovu velikom krevetu.

Uz trzaj se probudio, ogledao se oko sebe očima podlivenim krvlju, teški mišići njegovih obraza zatezali su se pod stravično ljubičastom kožom.- Dakle, Gladvs, gdje je onaj viski što sam ga naručio?- Oh, tata, znaš što je rekao dr Thom.- Rekao je da će me još jedno jako piće prekinuti... Pa lijepo, još nisam mrtav, ili možda jesam? On je prokleta guzica.- Oh, ali moraš paziti na sebe i ne smiješ se uzrujavati. Poljubila ga je i položila mu svoju svježu vitku ruku na čelo.- Zar nemam razloga da se uzrujavam? Kad bih se samo domogao vrata onog prljavog kukavičkog gada ... Mi bismo se izvukli da on nije izgubio hrabrost. Pravo mi i budi kad sam takvu kukavičku krpu uzeo za ortaka ... Dvadeset i pet, trideset godina rada, sve je otišlo k vragu u deset minuta... Dvadeset i pet godina moja je riječ vrijedila kao novčanica. Bit će mi najbolje da za tvrtkom odem u pakao, odnio me vrag. I tako ti živoga Boga, ti mi, moja krv i moje meso, kažeš da ne pijem... Bože svemogući. Hej, Bobe ... Bobe ... Kamo li je pošao onaj prokleti teklić? Hej, neka ovamo dođe jedan od vas kučkinih sinova, što vi mislite, za što vas plaćam?Bolničarka pomoli glavu kroz vrata.- Gubite se odavde - vikne Blackhead - ne želim oko sebe ni jednu od vas uškrobljenih djevica. - Bacio je jastuk koji je držao ispod glave. Bolničarka nestane. Jastuk udari o jedan stup te se odbije na krevet. Gladvs zaplače.- Oh, tata, ja ovo ne mogu podnijeti... a svi su te uvijek toliko poštivali... Ipak se pokušaj savladati, dragi tata.- A zašto bih, tako ti Krista... ? Predstava je završena, zašto se ne smijete? Zavjesa je spuštena. Sve je ovo šala, gnusna šala.Počeo se bjesomučno smijati, onda se gušio, ponovno borio da dođe do daha, stisnuvši pesnice. Naposljetku je rekao slomljenim glasom:- Zar ne vidiš da me držao samo viski? Odlazi i ostavi me, Gladys, i pošalji mi onog prokletog Indijca. Uvijek si mi bila draža od svega na svijetu... To znaš. Brzo, reci mu da mi donese °no što sam naručio.327Gladys iziđe plačući. Vani je njezin muž išao gore-dolje po predvorju.- Ti prokleti reporteri... Ne znam što da im kažem. Oni tvrde da vjerovnici kane podići tužbu.- Gospođo Gaston - prekine je bolničarka - bojim se da ćete morati naći bolničara ... Uistinu ništa ne mogu s njim ... -Na katu ispod njih telefon je zvonio i zvonio.Kad je Indijac donio bocu viskija, Blackhead napuni visoku čašu pa povuče dubok gutljaj.- Ah, od ovog mi je već bolje, tako ti živoga Krista, bolje mi je. Ahmete, dobar si ti momak ... Pa, mislim da ćemo morati povući posljedice pa rasprodavati... Hvala Bogu, Gladys je osigurana. Prodat ću svaku prokletu stvar koju imam. Šteta što je moj mili zet takav glupan. Ja sam uvijek te sreće da me okružuje gomila kopuna... Bogati, dopustio bih i da me zatvore ako im to imalo bude koristilo; zašto ne? Život je takav. A poslije, kad iziđem, zaposlit ću se kao lađar ili kao pristanišni čuvar. To bi mi se sviđalo. Zašto se ne bih opustio nakon što sam se cijeloga života uzrujavao, a, Ahmete?- Da, Sahib - reče Indijac te se nakloni. Blackhead ga je oponašao:- Da, Sahib... Ti uvijek kažeš da, Ahmete, nije li to smiješno? - Počeo se smijati prigušenim škripavim smijehom. - Mislim da je tako najlakše.Smijao se i smijao a onda se odjednom više nije mogao smijati. Trzav grč obuzme mu cijelo tijelo. Iskrivio je usta u naprezanju da govori. Na trenutak su njegove oči gledale po sobi, oči malog djeteta koje je ozlijeđeno prije nego što je progovorilo, dok nije mlitavo pao nauznak, dok je otvorenim ustima grizao rame. Ahmet ga je dugo vremena hladno gledao, a onda mu je prišao te mu pljunuo u lice. Smještaje iz džepa svog lanenog kaputa izvadio rupčić te obrisao ispljuvak s napregnute bjelokosne kože. Onda sklopi usta i podupre tijelo među jastuke pa tiho iziđe iz sobe. U predvorju je u velikom naslonjaču sjedila Gladvs i čitala časopis.- Sahib mnogo bolje, on možda malo spavati.- Oh, Ahmete, toliko sam sretna - reče ona te ponovno pogleda svoj časopis.Ellen siđe iz autobusa na uglu Pete avenije i Pedeset treće ulice. Ružičasti sumrak brizgao je iz sjajna zapada, svjetlucao u bakru i niklu, na pucetima, u očima ljudi. Svi prozori na istočnoj strani avenije bijahu u plamenu. Dok je stisnutih zuba stajala na rubnom kamenu čekajući da prijeđe, lice joj zapahne sla-328bašan dašak mirisa. Mršav mladić nakostriješene kudjeljaste kose ispod kape strana izgleda nudio joj je u košari epigeju. Kupila je stručak i zarinula u nj nos. Svibanjske šume rastopiše joj se uz nepce kao šećer.Zazviždi pištaljka, zaškripe kočnice dok automobili počeše pljuštati iz sporednih ulica, križanje je vrvjelo od ljudi. Ellen osjeti kako se mladić očeša o nju dok je kraj nje prolazio. Ustuknula je. Kroz

miris svibanjskog cvijeta načas je osjetila neopran smrad njegova tijela, smrad doseljenika, smrad Ellis Islanda, prenapučenih najamnih zgrada. Pod svim niklom popločenim, zlatom opločenim ulicama, emajliranim svibnjem, nelagodno je osjećala nabijen zadah što se u tamnim polaganim zgurenim masama širio kao iskvarenost, istjecao iz kanalizacije, poput svjetine. Užurbano je hodala prijelazom na ulici. Uđe kroz vrata, pokraj male, savjesno uglačane bakrene pločice:MADAME SOUBRINEROBES

Sve je zaboravila u mačkastom osmijehu Madame Soubrine osobno, debele crnokose žene, možda Ruskinje, koja joj iziđe ususret iza jedne zavjese, raskrilivši ruke, dok su ih ostale mušterije, koje su čekale na sofama u nekoj vrsti salona u stilu carice Josephine, zavidljivo promatrale.- Draga moja gospođo, Herf, gdje ste bili? Vašu haljinu završile smo prije tjedan dana - uzvikne ona odviše savršenim engleskim jezikom. - Ah, draga moja, pričekajte ... veličanstvena je... A kako gospodin Harrpiscourt?- Imala sam mnogo posla... Znate, ostavit ću posao. Madame Soubrine kimne glavom i značajno namigne te jekroz draperiju uvede u stražnji dio radnje.- Ah ča se voit... II ne faut pas trravailler, on peut voir deja des toutes petites rrides. Mais ils disparaitront. Oprostite mi, draga. - Debela ruka oko njezina struka čvrsto je stisne. Ellen malko izmakne... - Vous la femme la plus belle de Nevv Vorrk... Angelica, večernju haljinu gospođe Herf - vikne ona kriještavim i prodornim glasom kao u morske kokoši.Uđe izblijedjela plavuša upalih obraza noseći haljinu na vješalici. Ellen skine svoj sivi pripijeni kostim. Madame Soubrine kružila je oko nje brujeći.- Angelica, pogledaj ova ramena, boju kose... Ah c'est le reve - gurala se malo preblizu poput mačke koja želi da je pro-trljaju po leđima. Haljina je bila svijetlozelena s grimiznim i tamnoplavim rasporom.329- Ovo je posljednji put što šijem ovakvu haljinu, dosadilo mi je da uvijek nosim plavo i zeleno... - Madame Soubrine, usta punih pribadača, bijaše podno njezinih nogu, mučeći se oko poruba.- Savršena grčka jednostavnost, lijepo opasana kao Dijana... Produhovljena proljećem ... posljednje ostvarenje jedne Annette Kellermann koja visoko uzdiže luč slobode, mudra djevica - mumljala je ona kroz svoje pribadače.Ima ona pravo, razmišljala je Ellen, dobivam oštre crte. Gledala se u visokom zidnom ogledalu. Onda će otići moj stas, me-nopauza koja stravično progoni kozmetičke salone, stavljat ću maske za lice, operirat ću lice da mi odstrane bore.- Regardez-moi ča, cherrie - reče krojačka ustajući i vadeći iz usta pribadače. - C'est le chef d'oeuvre de la maison Soubrine.Elleni odjednom postane vruće, zaplela se u nekakvu britku paučinu, glava ju je boljela od užasne zagušljivosti obojenih svila i krepova i muslina; jedva je čekala da se ponovno nađe na ulici.- Osjećam zadah dima, nešto se događa - odjednom uzvikne plavuša.- Ps-ss-t - propišta Madame Soubrine. Obje su nestale kroz vrata prekrivena ogledalom.Ispod krovnog prozora u stražnjoj prostoriji Soubrineina salona sjedila je Anna Cohen te brzim sitnim bodovima prišivala obrub na haljini. Na stolu pred njom uzdiže se velika gomila tila, puna svjetlosti, poput istučena bjelanca. Charley my boy Oh Charley my boy, pjevuši ona zašivajući budućnost brzim sitnim bodovima. Ako me Elmer želi uzeti za ženu, pa možemo; jadni Elmer, simpatičan mladić, ali veliki sanjar. Neobično da se zaco-pao u djevojku kao što sam ja. On će to prerasti, ili možda u re-voluciji, on će postati velik čovjek... Morat ću prestati sa zabavama kad budem Elmerova žena. A možda bismo mogli zaštedjeti novaca pa na Aveniji A otvoriti malu radnju na dobrom položaju, tamo bismo bolje zarađivali nego u predgrađu. La Pari-sienne, Modes.Kladim se da bih mogla isto tako dobro prolaziti kao ona stara kučka. Da smo svaki svoj šef, ne bi bilo ovih borbi oko štrajkaša i štrajkolomaca ... Jednake prilike za sve. Elmer kaže da su sve to isprazne riječi. Za radnike nema nade doli u revoluciji. Oh, jednostavno sam luda ifl Harrjjem, a Harry je jednostavno lud za mnom... Elmer u telefonskoj centrali u smokingu, sa slušalicama na ušima, visok kao Valentino, snažan kao Doug. Proglašena je revolucija. Petom avenijom maršira Crvena straža.330Anna zlatnih uvojaka, držeći pod miškom mačkicu, naginje se s njim kroz najviši prozor. Bijeli golubi prevrtači lepršaju na pozadini grada ispod njih. Peta avenija krvari crvenim zastavama, blješti od orkestara što stupaju, promukli glasovi na jidišu pjevaju Die Rote Fahne; daleko, na Woolworthu vijori se stijeg na vjetru. »Pogledaj, dragi Elmeru« BIRAJTE ZA NAČELNIKA EL-MERA DUSKINA. A u svim kancelarijskim zgradama plešu čarl-ston ... Tam. Tam. Taj čarlston ples... Tam. Tam... Možda ga ipak volim. Elmeru, vodi me. Elmer ljubi kao Valentino, gnječi me svojim rukama jakim kao u Douga, vruć kao plamen, Elmer.

Ona u snu šije, miču se bijeli prsti. Bijeli til blješti previše blistavo. Odjednom iz tila ščepaju crvene ruke, ona se ne može odhrvati crvenom tilu koji je posvuda oko nje, grize je, obavijen oko njezine glave. Krovni prozor pocrnio je od uskovitlanog dima. Soba je puna dima i vriske. Anna je na nogama, kovitla se unaokolo, rukama se bori protiv zapaljenog tila oko sebe.Ellen stoji i gleda se u visokom zidnom ogledalu u prostoriji za probe. Zadah osmuđenih tkanina se pojačava. Nakon što je neko vrijeme uzrujano hodala tamo-amo, izlazi kroz staklena vrata, hodnikom povješanim haljinama, saginje se pod oblakom dima te kroz suzne oči vidi veliku radionicu, drečave djevojke skutrene iza Madame Soubrine koja na pougljenjene gomile materijala oko stola uperuje stroj za gašenje požara. Iz pougljenjena materijala vade nešto što stenje. Krajičkom oka vidjela je ruku u dronjcima, ispaljeno crnocrveno lice, užasno razgolićenu glavu.- Oh, gospođo Herf, molim vas, recite onima sprijeda da nije ništa, ama baš ništa ... Odmah ću doći onamo! - zasoptalo joj viče Madame Soubrine. Ellen sklopljenih očiju trči kroz hodnik ispunjen dimom u čist zrak prostorije za probe, a onda, kad su joj oči prestale suziti, prolazi kroz zastore i ide uzrujanim ženama u čekaonici.- Madame Soubrine me zamolila da svima kažem da nije ništa, ama baš ništa. Samo mala vatrica u gomili smeća ... Sama ju je ugasila uređajem za gašenje požara.- Ništa, ama baš ništa - kažu žene jedna drugoj zabacujući se na sofe u stilu carice Josephine.Ellen izlazi na ulicu. Pristižu vatrogasne štrcaljke. Policajci odbijaju svjetinu. Ona želi otići, ali ne može, ona nešto čeka. Naposljetku je čuje kako tuli ulicom. Dok vatrogasne štrcaljke sa stropotom odlaze, približuju se kola hitne pomoći. Bolničari unose sklopljena nosila. Ellen gubi dah. Stoji pokraj kola hitne pomoći iza širokog plavog policajca. Nastoji dokučiti zašto li je331toliko ganuta; osjeća se kao da će neki dio nje biti zamotan u one zavoje, odnesen na nosilima. Prebrzo to izlazi, među svakodnevnim licima, tamnim uniformama bolničara.- Je li grozno ispečena? - nekako uspijeva upitati ispod policajčeve miške.- Neće umrijeti... ali za ženu je to gadna stvar.Ellen se lakta kroz gomilu i žuri prema Petoj aveniji. Gotovo je mrak. Svjetla blistavo plivaju u noći svijetloplavoj poput dubokog mora.Zbog čega li sam toliko uzrujana? neprestano se zapitkuje. To je samo nečija zla sreća, takve se stvari događaju svakodnevno. A ječava buka i štropot vatrogasnih kola nikako da u njoj za-mru. Neodlučno stoji na uglu dok automobili i lica trepere uz tresku pokraj nje. Krajičkom oka motri je mlad čovjek s novim slamnatim šeširom, pokušava je osloviti. Ona mu bezizražajno zuri u lice. On nosi crveno zeleno i plavu kockastu kravatu. Žurno prolazi pokraj njega, prelazi na drugu stranu avenije i skreće prema predgrađu. Sedam i trideset. Negdje ima s nekim sastanak, a ne može se sjetiti gdje. U njoj je užasna umorna praznina. O, Bože moj, što da radim? ječi u sebi. Na slijedećem uglu zaustavlja taksi.- Molim vas, vozite u Algonquin.Sad se svega sjeća, u osam sati ima večeru sa sucem Sham-meverom i s njegovom ženom. Morala sam poći kući da se pre-svučem. George će se rasrditi kad me vidi da sam ovako doletjela. Voli se razmetati sa mnom, nalickanom kao božično drvce, kao lutkicom Effenbee koja hoda i govori, proklet bio.Sjedi zabacivši se u kutu taksija, sklopljenih očiju. Opustiti se, mora se više opuštati. Smiješno je uvijek biti ovako napeta tako da je sve poput krede što škripi na ploči. A da sam užasno opečena, kao ona žena, za cijeli život iznakažena. Jamačno će izvući velik novac iz stare Soubrine, početak za karijeru. A da sam otišla s onim mladićem ružne kravate koji me pokušao ufaćkati... Šalili bi se uz bananu prelivenu sladoledom u slado-ledarnici, autobusom bi se vozili u gornji grad pa opet u donji, njegovo koljeno pritiskalo bi se uz moje koljeno, a njegova ruka bila bi mi oko struka, malo smionog ljubakanja u veži... Toliko bih života mogla proživjeti samo da imam manje obzirnosti. Obzir za što, za što; za mišljenje ljudskog roda, novac, uspjeh, hotelska predvorja, zdravlje, kišobrane, biskvite Uneeda... ? Moj mozak cijelo vrijeme radi brrr poput pokvarene mehaničke igračke. Nadam se da nisu naručili večeru. Natjerat ću ih da pođemo na neko drugo mjesto ako nisu naručili. Otvara pudrijeru i počinje pudrati nos.332Kad taksi stade a visok vratar otvori vrata, ona iskorači na prstima plesnim koracima kao mala djevojčica, plaća i skreće, obrazi su joj malko zajapureni, oči su joj iskričave od blistave morskoplave noći dubokih ulica, u okretna vrata.Dok prolazi kroz blistava nečujna okretna vrata koja se okreću prije nego što njezina ruka u rukavici dodiruje staklo, odjednom kroz nju prostruji iznenadno žiganje da je nešto zaboravila. Rukavice, torbica, pudrijera, rupčić, sve to imam. Kišobran nisam imala. Što li sam zaboravila u taksiju? No ona se već nasmiješeno primiče dvojici sijedih muškaraca u crnom s bijelim plastronima na košuljama, koji ustaju, smješkaju se i pružaju joj ruku.

Bob Hildebrand u kućnom haljetku i u pidžami šetkao je gore-dolje ispred dugih prozora pušeći lulu. Kroz vrata na po-smik dopiraše u predvorje zveket čaša i struganje nogu i smijeh i Running Wild štono je potmulo škripila pod tupom iglom fo-nografa.- Zašto ovdje ne prenoćiš? - zapita Hildebrand svojim dubokim ozbiljnim glasom. - Ovi će se ljudi malo-pomalo razići... Možemo te smjestiti na kauču.- Ne, hvala - reče Jimmy. - Oni će za tili čas početi razgovarati o psihoanalizi i ostat će ovdje do zore.- Bilo bi ti mnogo bolje da otputuješ jutarnjim vlakom.- Neću otputovati nikakvim vlakom.- Čuj, Herf, jesi li čitao o onom čovjeku u Philadelphiji koji je poginuo zato jer je 14. svibnja stavio na glavu slamnati šešir?-^ Bogamu, kad bih osnivao novu religiju, proglasio bih ga svecem.- Zar nisi o tom čitao? Da pukneš od smijeha... Taj čovo imao je smjelosti da brani svoj slamnati šešir. Netko mu ga je ulupio a on se stao tući a u tučnjavi mu jedan od onih junaka s ugla ulice priđe s leđa pa ga komadom olovne cijevi odalami po glavi. Podigoše ga smrskane lubanje, a u bolnici je umro.- Bobe, kako se zvao?- Nisam na to obratio pažnju.- Kakav Neznani vojnik? ... To ti je pravi junak; zlatna legenda o čovjeku koji se usudio da izvan sezone nosi slamnati šešir.Među dvostrukim vratima pomoli se glava. Čovjek zajapurena lica s kosom preko očiju zirne unutra.333- Momci, da vam donesem čašicu džina? ... Čujte, dajte mi recite čiji ovo sprovod slavimo?- Ja ću u krevet, neću džin - mrzovoljno će Hildebrand.- Ovo je sprovod svetog Alojzija od Filadelfije, djevca i mučenika, čovjeka koji se izvan sezone usudio nositi slamnati šešir - reče Herf. - Ja bih mogao onjušiti malo džina. Za trenutak moram bježati... Do viđenja, Bobe.- Do viđenja, tajanstveni putniče ... Javi nam svoju adresu, čuješ li?Duguljasta prednja soba bijaše puna boca džina, boca đum-birovca, pepeljara krcatih polupopušenim cigaretama, plesnim parovima, ljudima izvaljenim na sofama. Fonograf je beskrajno svirao Lady... lady be good Netko gurne Herfu u ruku čašu džina. Priđe mu djevojka.- Razgovaramo o vama... Jeste li znali da ste vi tajanstven čovjek?- Jimmy - dopre kriještav supijan glas - osumnjičen si da si bandit kratko podšišane kose.- Zašto ne odete putem kriminala, Jimmy? - zapita djevojka obgrlivši ga rukom oko struka. - Doći ću vam na suđenje, časne mi riječi.- Kako znate da neću poći tim putem?- Znate - reče Frances Hildebrand koja je iz kuhinjice donijela zdjelu zgnječena leda - događa se nešto tajanstveno.Herf uhvati za ruku djevojku koja je stajala pokraj njega i natjera je da s njim zapleše. Neprestano je posrtala preko njegovih nogu. Plesao je s njom okolo dok nije došao nasuprot vratima hodnika; otvori vrata pa s njom u ritmu fokstrota iziđe van u hodnik. Ona mehanički uzdigne usta da ih on poljubi. Brzo ju je poljubio i ispružio ruku da nađe šešir.- Laku noć - reče on. Djevojka zaplače.Kad se našao na ulici, duboko udahne. Osjećao se zadovoljnim, mnogo zadovoljnijim nego od poljubaca djevojke iz Gre-enwich Villagea. Posegne za satom kadli se prisjeti da ga je založio.Zlatna legenda o čovjeku koji se izvan sezone usuđivao nositi slamnati šešir. Jimmy Herf ide na zapad po Dvadeset i trećoj ulici, u sebi se smije. Dajte mi slobodu, rekao je Patrick Henry stavljajući Prvog maja slamnati šešir na glavu, ili mi dajte smrt. I uslišali su ga. Nema tramvaja, tu i tamo zaštropoću poneka mljekarska kola, mračne su snuždene kuće od opeka u Chel-seau... Prolazi taksi povlačeći zbrkanu galamu pjevanja. Na334uglu Devete avenije zamjećuje dva oka poput rupa u bijelom trokutu papira, žena u kišnoj kabanici domahuje mu iz veže. Malo dalje dva engleska mornara rječkaju se na pijanom kokni-ju. Zrak postaje mliječan od magle kako se primiče rijeci. On čuje snažno, prigušeno udaljeno tuljenje parobroda.Dugo vremena sjedi čekajući trajekt, u pohabanoj crvenkasto osvijetljenoj čekaonici. Sjedi i sretno puši. Kao da se ničega ne može sjetiti, nema budućnosti, nego samo zamagljena rijeka i trajekt koji se krupan pomalja, sa svjetlima u nizu, poput crn-čeva osmijeha. Stoji za ogradom skinuvši šešir i u kosi osjeća vjetar s rijeke. Možda je poludio, možda je ovo amnezija, neka bolest s dugim grčkim imenom, možda će ga naći kako u Hobo-ken Tube bere kupine. Glasno se smije te ga starac koji je došao otvoriti rampu pogleda iznenadno i iskosa. Kuku, gluhonjo, to on kaže u sebi. Možda ima pravo. Bogamu, kad bih bio slikar, možda bi mi dopustili da u ludnici slikam, naslikao bih svetog Alojzija od Filadelfije sa slamnatim šeširom na glavi umjesto s aureolom, a u ruci mu olovna cijev, predmet njegova mučenja, i sićušnog sebe kako podno njegovih nogu molim. Jedini je putnik na trajektu, tumara unaokolo kao da

je trajekt njegov. Moja privremena jahta. Boga ti, ovo su noćne depresije, tako je to, mrmlja on. Stalno pokušava samom sebi objasniti svoju veselost. Nisam ja pijan. Možda sam lud, ali mislim da nisam ...Prije nego što trajekt polazi, na nj se ukrcavaju konj i kola, dotrajala lagana kolica natovarena cvijećem, vozi ih smeđi čovu-Ijak visokih jagodičnih kostiju. Jimmy Herf ih zaobilazi; iza ovje-šenog konja koji ima butine kao polica za odlaganje šešira mala iskrivljena kola neočekivano su radosna, natovarena loncima grimiznih i ružičastih geranija, karanfila, alisuma, ruža, plave lo-belije. Od njih dopire bogat miris svibanjske zemlje, vlažnih lončanica i staklenika. Vozač sjedi poguren natukavši šešir na oči. Jimmyja obuze želja da ga zapita kamo on to odlazi sa svim tim cvijećem, ali on to suzbija i ide sprijeda na trajekt.Našavši se izvan prazne mračne magle rijeke trajektno pristanište odjednom zijevne, crna usta s grlom od svjetlosti. Herf hrli kroz šupljikastu tminu te izlazi na zamagljenu ulicu. Onda ide uza strminu. Pod njim su tračnice i polagano kloparanje tereta, pištanje stroja. Na vrhu brežuljka zastaje da se osvrne. Ne vidi ništa doli maglu izrupičanu nizom zamagljenim lučnih svjetiljki. Onda nastavlja hod, uživa u disanju, u kucanju svoje krvi, u gaženju svojih nogu po pločniku, između redova daščara s onog svijeta. Postepeno se magla razilazi, odnekud sipi jutarnje biserje.335Izlazak sunca ga zatiče kako šeće betonskom cestom među stovarištima punim zadimljenih gomila otpadaka. Sunce crvenkasto sja kroz maglu na zarđalim parnim dizalicama, kosturima kamiona, kobilicama Fordova, bezobličnim masama razjedenog metala. Jimmy žustro hoda da iziđe iz smrada. Gladan je; na velikim nožnim prstima cipele mu stvaraju mjehure. Na raskršću gdje još žmirka i žmirka semafor nalazi se benzinska stanica, a nasuprot njoj zalogajnica »Krijesnica«. Pomno troši na doručak svojih posljednjih četvrt dolara. Preostaje mu još tri centa, za dobru sreću, ili pak za zlu. Veliki kamion za prijevoz namještaja, blistav i žut, stao je pred zalogajnicom.- Hoćete li me povesti? - pita on riđokosca za volanom.- Koliko daleko idete?- Pojma nemani... Prilično daleko.336

POGOVOR

O američkoj književnosti dvadesetih godina napisano je bezbroj prikaza i analiza, ali to je desetljeće toliko protejsko da ga nitko nije uspio do kraja definirati. Historijski to je doba povlačenja Amerike s internacionalne pozornice nakon prvog svjetskog rata, doba velikog industrijskog i trgovačkog procvata. Politički to je doba stišavanja nakon jedne, i pred početak druge, mnogo strasnije bure. U književnosti to je doba jedne prvenstveno umjetnički angažirane generacije na razmeđi između reformatorske svijesti Uptona Sinclaira ili Dreisera i radikalne politizacije književnog poprišta tridesetih godina. To je u američkoj književnosti iznad svega doba inovacije, eksperimenta i velikih umjetničkih ambicija. Generacija Fitzgeralda, Heming-wayja, Faulknera i Dos Passosa učinila je za američku prozu ono što je za evropsku učinila nešto starija generacija Gidea i Joy-cea. Ta, starija, generacija kulturnih internacionalista kojoj su, paradoksalno, pripadala i dva američka pjesnika - Eliot i Pound - izgradila je veliku modernističku građevinu na širokim temeljima kulture i tradicije Zapada. U umjetničkom pogledu ta je građevina, međutim, pripadala zatvorenom svijetu knjige-arte-fakta i Axelova dvorca simbolista. Nova generacija američkih romanopisaca bila je i uža i šira od velikih modernista. U njoj je bilo manje kulture, vjerojatno i manje dubine, ali je s druge strane bila otvorena prema američkom eksperimentu u društvenom i umjetničkom pogledu, izravnije je bilježila promjene u svijesti i senzibilitetu svog vremena.Bilo je to vrijeme koje je Fitzgerald nazvao »dobom jazza«, doba Ku Klux Člana i političke reakcije, ali i vrijeme deprovin-cijalizacije Amerike, emancipacije žene, velikih promjena u stilu života. Bilo je to desetljeće »izgubljene generacije« - mladića koji su bili duboko pogođeni i izranjeni doživljajem prvog svjetskog rata i razočarani snažnim valom materijalizma koji je nakon rata zapljusnuo njihove obale, »ekspatrijata« koji su mnogo živjeli izvan Amerike.Pored osjećaja »izgubljenosti«, pesimizma, čak beznađa, koje osjećamo u romanima te generacije, u njima nalazimo i uzbudljiv osjećaj promjene, dolaska nečeg novog, traženja identiteta u jednom bitno izmijenjenom svijetu. Za razliku od naših suvremenika, ta je generacija, naime, još uvijek vjerovala u mogućnost da mučnu zagonetku svijeta može razriješiti kroz umjetničku formu. Svi pisci koje smo spomenuli u svojim su najboljim djelima sjajni stilisti. Od krhkog nostalgičnog šarma Fitzge-ralda koji tako lako klizne iz zlata u pozlatu, iz sentimenta u sentimentalnost, od Hemingvvavjeve estetike »isključenja« i redukcije jezičnih sredstava na prividni minimum u želji da pravom riječi gotovo mistički rekreira doživljaj trenutka, pa sve do Faul-knerovih retoričkih vodopada, vodoskoka i meandara - u tim piscima osjećamo stvaralački napor da jednostavniji naturali-zam i realizam svojih neposrednih američkih prethodnika obogate estetskim eksperimentom.Faulknerova je slava rasla polako i dosegla vrhunac tek u naše doba. Dos Passosovi prijatelji Fitzgerald i Hemingway već su kao mladi ljudi postigli ne samo književnu nego i osobnu slavu. Fitzgerald i njegova žena Zelda, zvijezde mondenog intelektualnog društva živjeli su po luksuznim hotelima i vilama Nevv Yorka i Long Islanda, Pariza i Ažurne obale, a Fitzgeraldovi su romani i novele postizali basnoslovne honorare. Hemingvvav je nakon povratka iz Pariza, krajem dvadesetih godina, živio na otoku Key West u Floridi, vrlo blizu Kube, kamo se kasnije i preselio. U ono su se doba njihovi putovi često križali s Dos Pas-sosovim: nakon studija na Harvardu i služenja u elitnim američkim bolničkim jedinicama na talijanskom i francuskom frontu u prvom svjetskom ratu, Dos Passos je poslijeratne godine također proveo pretežno u Evropi. Iz imućne obitelji dijelom portu-falskog porijekla, Dos Passos je posebno volio Španjolsku -panjolsku slikara, pisaca i revolucionara, hispaničku zemlju svojih predaka. U svojoj knjizi uspomena The Best Times (Najljepša vremena, 1967) vidimo kako je drugovao i dozrijevao sa svojim suvremenicima: s »Hemom« je skijao u Švicarskoj i prisustvovao koridi u Pamploni koja nalikuje koridi opisanoj u romanu A sunce izlazi Provodio je praznike u Antibesu na Ažurnoj obali s američkim bogatašima kakve je Fitzgerald opisao u Blaga je noć i prisustvovao večerama na kojima su Fitzgerald i Zelda, pijani, na koljenima puzali kroz grmlje u vrtu i bacali rajčice na goste za stolom. Kasnije je posjećivao »Hema« u Key Westu, ribario s njim i promatrao kako u njemu raste potreba za »kultom ličnosti«, kako rastu njegova nepovjerljivost i čudaštvo. Kultivirani harvardski đak i dopisnik američkih novina, Dos Passos je u Francuskoj upoznao Picassa i Legera, umjetnike iz ruskog baleta Sergea Djagiljeva, pa Aragona i Tristana Tzaru.Zanimljivo je da je upravo on, najobrazovaniji i najburžoas-kiji od svih njih, najozbiljnije i najvatrenije zakoračio u politički život američke ljevice koja je odigrala vrlo istaknutu ulogu u338stvaranju američke intelektualne i kulturne klime tridesetih godina. Zanimljivo je, nadalje, da je upravo on, najveći putnik i najnemirniji duh, zabilježen u povijesti američke književnosti kao najistaknutiji politički i društveno angažiran pisac svoje generacije.

Iz Dos Passosova doživljaja prvog svjetskog rata, velike škole njegove generacije koja im nije dala samo iskustvo smrti i stradanja, nego i poslijeratni dragocjeni kontakt s kulturom i društvom stare Evrope, napose Francuske, izrasle su dvije rane knjige Čovjekova Inicijacija (One'Man's Initiation, 1920) i Tri vojnika (Three Soldiers, 1921). Ti romani, međutim, još odaju gotovo fin-de-siecleovski esteticizam, melodramatičnost i sentimentalnost treperavo senzibilnog intelektualca koji još nije izgradio ni svoju ličnost ni svoj umjetnički jezik. Dvadesete su godine, međutim, godine Dos Passosova dozrijevanja. Pored mnogih putovanja, npr. u zapadnu Evropu, Maroko, na Kavkaz, u Sovjetski Savez, Dos Passos se u Americi sve jače povezivao s naprednim intelektualcima. Dos Passosove Ijevičarske simpatije razvile su se već u studentskim danima. Već je kao mladić od 21 godinu prije odlaska na frontu 1917. napisao u pismu:Došao sam do zaključka da je moja jedina nada revolucija, opći pokolj svih državnika, kapitalista, huškača rata, šovinista, izumitelja, učenjaka - uništenje svih strojeva industrijskog svijeta, jednako jalovih u razaranju i u izgradnji.Jedini spas od najdublje depresije nalazim u snovima o osvetničkim giljotinama.Njegov je protest ovdje radikalan, ali nije posve ozbiljan. U ratu se njegovo razočaranje produbljuje: on osjeća da je cijeli svijet u šakama kapitalista, čini mu se da je stanje beznadno.Pridružuje se intelektualcima okupljenim oko tada najvažnijeg Ijevičarskog časopisa Nove mase (The New Masses) i 1926. godine postaje član njegova izvršnog odbora. Piše cijeli niz političkih članaka i sudjeluje u mnogim akcijama, od kojih je na apravo presudno djelovalo angažiranje u slučaju Sacca i tija, koji je dvadesetih godina potresao cijeli napredni t. Ta su dva agitatora i anarhista talijanskog porijekla 1920. bila optužena za grabežno umorstvo. Sudski je postupak bio pristran, vođen konzervativnim predrasudama. U Americi se cijela, inače prilično razjedinjena, lijeva fronta ujedinila pod parolom icca i Vanzettija. Cijelih sedam godina Odbor za stojao je nizom govora, članaka i političkih l..su d.voJica anarhista nedužne žrtve diskrimi-,,i :__ raciikalnim pogledima, anarhističkimuvnn t , mral IveTo međS ^ Stavovima ^ v"Jeme prvog svjetskog su na efektH^ l r ^f Pom°glo. Sacco i Vanzetti smaknutineobično strastvln^1^27- g°dine' Dos Passos Je Pred kraj Dično strastveno sudjelovao u njihovoj obrani. Za njega je339njihovo smaknuće predstavljalo pravu osobnu tragediju, koja je učvrstila njegove pesimističke nazore o čovjeku i društvu i izravno djelovala na duh u kojem je koncipirao svoju trilogiju USA Nakon njihova smaknuća objavio je u Novim masama »pjesmu«:Smaknuti su Sacco i VanzettiTo nije pjesma ...Čuvar ih je privezao za električnu stolicuKrvnik je pritisnuo prekidačI pustio ih, slobodne, u vjetarSad su se oslobodili snovaoslobodili zamašćenog zatvorskog odijelaglasove im vjetar vraća u tisućunarječja, ali jednoj pjesmiod koje će se rasprsnuti bubnjići Massachusettsa.Pretvorite to u pjesmu ako se usuđujete.O Saccu i Vanzettiju Etos Passos je napisao i jedan od najpotresnijih odlomaka svoje trilogije USA koji završava njegovom možda najslavnijom rečenicom, osudom Amerike: »U redu, mi smo dva naroda«. Slučaj Sacca i Vanzettija dugo je vremena ostao američki Ijevičarski bojni poklik. On je označio početak Dos Passosova najgorljivijeg i najmilitantnijeg političkog angažmana na ljevici. Godine 1928. izvedena mu je drama Avionska kompanija (Airways, Inc.) u kojoj želi iznijeti »društveno stvaralačke ideje ... novi mit koji... mora zamijeniti imperijalistički mit o blagostanju ako želimo mašineriju američkog života ikad staviti pod društvenu kontrolu«. Taj je komad Dos Passos napisao za revolucionarno Kazalište novih dramatičara (New Playwrights Theatre) kojem je on dao u zadatak da »crpi život i ideje od svjesnih segmenata industrijske i činovničke radničke klase koja nastoji steći kontrolu nad velikom mlohavom masom kapitalističkog društva i usmjeriti je prema vlastitim ciljevima. U idealnoj državi takva bi se grupa mogla održati na životu bez subverzivnih političkih nagnuća. To sada nije moguće«.Dos Passos je, međutim, još kao mladić jednom napisao: »Organizacija je smrt«. U biti on je uvijek bio osamljeni individualist koji se mora sam suočiti s »krvničkim snagama povijesti«. Za vrijeme boravka u Španjolskom građanskom ratu razočarao se u službenoj politici Sovjetskog saveza i počeo povlačiti iz Ijevičarskog pokreta. U pismu Fitzgeraldu 1936. godine izjavio je da živi »u najtragičnijem trenutku historije«, ali je već iz njegova intervjua 1939. očito da krivce za to više ne traži u kapitalizmu i američkom društvenom sistemu. On se, dapače, po-miruje s njim, tj. pomiruje se s onim njegovim

tradicijama u koje još može vjerovati: »Vjerujem da u vrlo miješanoj američkoj tradiciji ima dovoljno istinske demokracije koja će nam340omogućiti da s malo hrabrosti i sreće prebrodimo društvene preobrazbe koje su u toku, a da pritom ne izgubimo slobodu i čovječnost - medij u kojem rastu civilizacije. Povratak domaćim načinima mišljenja zdrava je obrana pred totalnim bankrotom Evrope. Budući da sam došao do čvrstog uvjerenja da u politici sredstva uvijek na kraju teže da budu važnija od ciljeva, vjerujem da će nam biti to bolje što budemo više podsticali svoj latentni pragmatizam i cinizam u odnosu na ideje«.U razdoblju od 1939-1951. Dos Passos je objavio svoju drugu trilogiju pod naslovom District of Columbia. U prvom dijelu Doživljaji mladića (Adventures of a Young Man 1939, u priču o glavnom junaku projicira svoje razočaranje u komunizam. U drugom dijelu, Broj jedan (Number One, 1943) prikazuje američku verziju fašista. U trećem, Veliki plan (The Grand Design, 1949) on ponovno odbacuje svaki oblik organizacije i birokratizacije, čak i Rooseveltov »New Deal« (koji inače nije politički osuđivao) u ime svojevrsnog narodnjačkog misticizma i individualne slobode. Ta nas trilogija, međutim, manje zanima, jer je ona mnogo slabije napisana od prve. Osim te trilogije i romana Sredina stoljeća (Mid-Century, 1961) Dos Passos je u poslijeratnom razdoblju pisao djela pretežno historijske ili autobiografske prirode. Iz njegova obnovljenog zanimanja za korijene američke tradicije potekla su djela Glava i srce Thomasa Jeffersona (The Head and Heart of Thomas Jefferson, 1954) i Ljudi koji su stvorili naciju (The Men Who Made the Nation, 1957).Dos Passosova Ijevičarska vjera slomila se vjerojatno 1937. godine kad je za vrijeme građanskog rata boravio u Španjolskoj, a komunistički su lojalisti strijeljali njegova prijatelja, trockistu Josea Roblesa Pazosa. On, međutim, ionako nikad nije bio pravi revolucionar. U životu i djelu bio je prvenstveno osamljeni senzibilni intelektualac u potrazi za vlastitom istinom i pravdom. Taj se senzibilni pojedinac u trilogiji USA uglavnom skriva u bezimenoj struji svijesti prikazanoj u »Oku kamere«, ali se pojav-ljuje i u njezinu kratkom uvodu:»Mladić, sam, brzo hoda kroz gomilu koja se gubi u zanoćalim ulicama; noge su mu umorne od dugog pješačenja; oči mu hle-pe za toplim oblinama obraza, za bljeskom prepoznavanja u očima ...Ulice su prazne. Ljudi su se ugurali u podzemne željeznice, popeli u tramvaje i autobuse; razbježali po vlakovima koji voze u predgrađa; upali u iznajmljene sobe i bijedne stanove, popeli se liftovima u stambene zgrade ...Mladić hoda sam, brzo, ali ne dovoljno brzo, daleko, ali ne dovoljno daleko (lica mu izmiču iz vidokruga, govor se raspada u poderane dronjke, koraci tapkaju sve tiše u pokrajnim uličicama);341mora uloviti posljednji podzemni vlak, tramvaj, autobus, potrčati uz mostove svih parobroda, prijaviti se u svim hotelima, zaposliti se u svim gradovima, odgovoriti na sve oglase, izučiti obrte, prihvatiti zaposlenje, živjeti u svim pansionima, spavati u svim krevetima.Jedan krevet nije dovoljan, jedno zaposlenje nije dovoljno, jedan život nije doyoljan.Noću, opijen žudnjom, hoda sam, osamljen. Nema zaposlenja, nema žene, nema kuće, nema grada.Taj je senzibilni pojedinac bio junak njegova prva dva romana, ali tamo Dos Passos oko njega još nije umio sagraditi čvrsto strukturiranu i motiviranu knjigu. Tek nakon što je svog slabog junaka s njegovim senzibilitetom i esteticizmom uklopio u širi, naturalizmom, ekspresionizmom i socijalnim revoltom nadahnuti okvir, Dos Passos je počeo nalaziti sebe. Da bi mogao sjediniti raznorodne elemente svoje vizije bila mu je, međutim, potrebna nova elastična i kaleidoskopska forma. Roman Prijelaz za Manhattan, ili Manhattan Transfer (1935) već ima mnoge nove formalne elemente. Taj roman ne stavlja u prvi plan suočavanje, sukobljavanje i međusobno djelovanje ljudskih sudbina u dru-štvu karakteristično za tradicionalni roman. U njemu nema »junaka«; njegov je junak moderan grad - divan, strašan, razoran, neljudski New York. Neki će kritičari, međutim, ipak inzisdrati da je junak romana senzibilni piščev dvojnik, Jimmy Herf, koji usprkos svojoj nemoći ima moralnu svijest i senzibilitet koji njegovu životu daju ljudsko značenje. Bez obzira na to osjećamo da su ljudske sudbine u ovom romanu ipak samo pasivni sudionici nemilosrdnih i jalovih društvenih kretanja. Pozadina je zbivanja grad, prikazan u impresionističkim isječcima bez čvrstih obrisa, koji tek zajedno stvaraju neki opći dojam, kroz tematske konstante i svjesno strukturirane simbole i slike i iznad svega kroz filmske tehnike: rezanje i spajanje kadrova, miješanje planova, close-up i flash-back. Kritičar Brian Lee, npr., smatra da gotovo svaku stranicu Prijelaza za Manhattan možemo čitati kao dio scenarija za jedan Griffithov film.Sve te tehnike s jedne strane pridonose izvjesnoj Jovceov-skoj impersonalnosti i objektivnosti: poput modernog filmskog režisera pisac bilježi, izabire i montira bez izravnog komentara. Dos Passosova je selekcija, međutim, vrlo smišljena i zapravo subjektivna, podređena njegovoj krajnje pesimističkoj viziji. Subjektivni su i odlomci poetske proze koji uvode u svako poglavlje: u njima galebovi kruže nad prljavom vodom njujorških pristaništa, a putnici se slijevaju s brodova na obalu, tendenciozno uspoređeni s jabukama koje padaju u prešu; New York je također opisan kao mitski grad: nakon Babilona i Ninive sad on sa bijelim piramidama svojih nebodera stoluje poput krune bijelih oblaka nad olujom. Poetski se evocira sparina koja je po-

342legla na grad poput parnog valjka, opisuje stari piljar koji sjedi uz kolica s povrćem poput Jone pod bundevom, a sve je to popraćeno opisima krađa, požara, tekstovima oglasa poduzeća pod stečajem, novinskim naslovima. U tim malim uvodnim tekstovima zapravo nailazimo zametke dvaju »tehnika« trilogije USA-Filmskih novosti i Oka kamere. U Prijelazu m Manhattan nailazimo već i na kaleidoskop ljudskih sudbina koji će se razrađe-nije i gušće ispreplitati u trilogiji. Likovi su uvijek podijeljeni na one slabe i senzibilne, koji obično gube, i one jake koji stječu vlast i bogatstvo po cijenu integriteta i ljudskog ispunjenja. U velikoj trilogiji USA čije je dijelove objavljivao u razmaku od deset godina, Dos Passos je do kraja razvio svoju panoramsku koncepciju romana i po mišljenju većine kritičara u njemu dosegao vrhunac. Dijelovi trilogije nose simboličke naslove, to su: 42. paralela (The 42nd Parallel, 1930) koja presijeca Sjedinjene države na dva dijela i na kojoj se nalazi Chicago; 7979 (1932) godina Versajskog mira, i Velike pare (The Big Money, 1936), bog koji nemilosrdno vlada svijetom Zapada.U tom se djelu izmjenjuju četiri pristupa, četiri načina prikazivanja. Tu su najprije »Filmske novosti«, kolaž isječaka i naslova iz štampe izmiješan s naslovima popularnih šlagera. Oni ne predstavljaju neku objektivnu činjeničnu pozadinu izmišljenom dijelu radnje, nego su piščev neizravni ironični komentar na ljude i vrijeme. Njihova trivijalnost, nepovezanost i tobožnja neutralnost kojom jednako registriraju velike tragedije i sitne društvene tračeve, potcrtavaju nestvarnost, besmislenost i konfuziju modernog svijeta. Druga je tehnika »Oko kamere« koje donosi emocije, doživljaje i komentare senzibilnog anonimnog pripovjedača - »persone« samog autora, koji su napisani tehnikom struje svijesti. U Najljepšim vremenima Dos Passos je zapisao: »1922. na prolazu kroz Pariz kupio sam rano izdanje Uliksa (Joyceov je Uliks tiskan u Parizu 1922. godine) i čak stisnuo mlohavu ruku blijedog, ravnodušnog čovjeka s tamnim naočarima koji je sjedio pokraj peći u stražnjoj sobi Shakespeare & Com-pany (slavne knjižare u kojoj su se okupljali pisci modernističkog kruga) i za kojeg je gđica Beach tvrdila da je James Joyce. Knjigu sam pročitao u jednom dahu u krevetu, s gripom, u maloj unutarnjoj kabini, duboko dolje u trećem razredu jednog od velikih prekooceanskih brodova.« Utjecaj Uliksa uočljiv je u struji svijesti »Oka kamere«, ali i u kolažu novinskih naslova koji nas podsjeća na njegovo poglavlje »Eol«.Najveći dio trilogije ipak je ispunjen životnim pričama likova koje se u romanu isprepliću. One su pak popraćene »biografijama« historijskih ličnosti - revolucionara, pisaca, političara i bankara - koje su odabrane i raspoređene u uskoj vezi s fikcio-nalnom radnjom, i također predstavljaju neizravni komentar uos Passpsa na život i razvoj Sjedinjenih američkih država u -a- V7c ^ J'eća našeg stolJeća- u Prijelazu za Manhattan i tri-, Dos Passos je neobično informiran, snažan pisac, koji343je u posljednje vrijeme vjerojatno bio nepravedno zapostavljen. Lionel Trilling napisao je još 1939. godine:USA... ostaje važan roman desetljeća ... U njemu nema nimalo ekscentričnosti; začuđujuće je normalan; uz opasnost da ispadnem paradoksalan rekao bih da je uzbudljiv upravo zbog svojih klišeja: u njemu su sadržani sudovi o modernom američkom životu koji mnogi od nas žive već godinama ...Ipak ne smijemo precijeniti tu knjigu... (jer ona) ništa ne' započinje. Ona potvrđuje ali ne unapređuje, sumira, ali ne sugerira. U njoj nema nijednog naglaska ili osjećajne intonacije koji bi nekoga mogli dovesti u iskušenje da ih usvoji ili nadogradi na svoj način. Mislim da nijedan pisac neće učiti od Dos Passosa, a čitaoci, ma koliko mu se divili, neće s njim uspostaviti onaj odnos koji su uspostavili, recimo sa Stendhalom ili Henrvjem Jamesom ili čak E. M. Forsterom. Dos Passosova je zamisao veća od osjećaja koje izaziva; njegova knjiga govori više nego što jest A ipak ono što govori, a govori točno, profinjeno i umješno, ima golemu važnost, i nitko to drugi još nije rekao niti upola tako dobro.Šonja Bašić

344

SadržajPrvi dioI Trajektno pristanište............................ 7II Metropola ...................................... 15III Dolari.......................................... 45IV Tračnice ....................................... 69V Parni valjak .................................... 97Drugi dioI Velika dama na bijelu konju.................... 109II Dugonogi Jack iz Isthmusa ..................... 122III Junakinja dana ................................. 143IV Vatrogasna štrcaljka ............................ 170

V Pošli smo na sajam životinja.................... 183VI Pet pitanja propisanih zakonom................. 200VII Tobogan ....................................... 210VIII Još jedna rijeka prije Jordana .................. 215Treći dioI Radosni grad koji je živio bezbrižno ............ 227II Kino za groš ................................... 243III Okretna vrata .................................. 255IV Neboder ................................... 292V Breme Ninive .................................. 309

Pogovor (Šonja Bašić) ................................ 337