JOHN DOS PASSOS - MANHATTAN TRANSFER

TRAJEKTNO PRISTANITE Tri galeba krue nad razbijenim sanducima, korama od nara-naa, trulim glavicama kupusa tono se zibaju meu ogradama od grubih dasaka, zeleni se valovi pjenuaju pod okruglim pramcem, dok trajekt, smicajui se na plimi, razbija i guta razrezanu vodu, klizi i polako se primie pristanitu. Okreu se runa vitla, uz zveket lanaca. Diu se vrata, noge zakorauju preko pukotine, kroz pristanini drveni tunel to zaudara po smeu, tiskaju se mukarci i ene, prignjeeni i nagurani poput jabuka to niz strmi lijeb padaju u tijesak. Bolniarka, nosei u ispruenoj ruci koaru, kao da je krevetna kahlica, otvori vrata velike, suhe i vrue prostorije zelen-kasto-bjeliastih zidova, gdje je, u zraku proetom zadasima alkohola i jodoforma, izvijajui se, visjelo slabo kiselkasto drea-nje iz ostalih koara du zidova. Dok je sputala koaru, zirne u nju napuivi usne. Novoroene se slabano mekoljilo u pamuku, poput klupka gusjenica. Na trajektu jedan starac svirae violinu. Imao je majmunsko lice nakrivljeno na jedan kraj i udarao je takt vrkom istroene lakovane cipele. Bud Korpenning sjedae na ogradi leima okrenut rijeci te ga promatrae. Povjetarac mu je mrsio kosu oko napetog ruba kape i suio mu znoj na sljepoonicama. Stopala su mu bila obasuta uljevima, bio je mrtav umoran, ali kad se trajekt otisnuo od pristanita, mrekajui uzbibane narezuc-kane valie rijeke, osjetio je kako svim njegovim ilama odjednom struji neto toplo i peckavo. - uj, prijatelj, kolko ima odande gdje ovaj trajekt pristaje pa do grada? - zapita on mladia, na glavi mu slamnati eir, a oko vrata plavo-bijela

prugasta kravata, koji je stajao pokraj njega.Mladiev se pogled popne s Budovih cipela izgaenih od putovanja, do crvenih runih zglobova to su strili iz izlizanih rukava njegova kaputa, preko mravog puranskog grla; pa drsko sklizne u paljive oi ispod kape slomljena titnika. - To zavisi o tome kamo elite, poi. - Kako da doem na Broadway?... elim doi u sredite zbivanja. - Idite jedan blok istono pa skrenite na Broadway i nai ete sredite zbivanja budete li ili dovoljno daleko. - Hvala, gospodine. Tako u uiniti. Violinist je prolazio kroz svjetinu ispruena eira, vjetar je mrsio uperke sijede kose na njegovoj olinjaloj elavoj glavi. Bud spazi lice uzdignuto prema njemu, utuene oi, poput dviju crnih glava pribadae, gledahu u njegove. - Nit - osorno e on pa se okrene i pogleda prostranstvo rijeke blistave poput otrica noa. Drvene stijenke pristanita se zatvore, zapucketaju dok se trajekt silovito ljuljao uz njih; nasta kripa lanaca, a svjetina potisne Buda naprijed kroz zgradu trajektnog pristanita. Proao je izmeu dvaju vagona ugljena, iziao, pa preko pranjavoga prostranstva ulice prema utim tramvajima. Koljena mu zaklecaju. Duboko zarine ruke u depove. Jelo na zalogajnici na pola puta niz blok. Ukoeno klizne na okretnu stolicu te dugo prouavae cjenik. - Jaja na oko i alicu kave. - elite li prevrnuta? - zapita riokosac iza tezge koji je brisao pregaom svoje miiave pjegave podlaktice. Bud Korpen-ning poskoi na stolici. - Sto? - Jaja? Hoete li prevrnuta ili sa umanjcem prema gore? - Oh, jasno, preokrenite ih. - Bud se ponovno opusti preko tezge poduprvi rukama glavu. - Djelujete potpunoma umorni, kolega - ree ovjek dok je razbijao jaja u tavi s uscvralom masti. - Doo sam sa sjevera. Jutros sam pjeice preo dvajes etiri kilometra. ovjek zvizne kroz oba onjaka na gornjoj eljusti. - Dolazte u velki grad da potrate poso, je l'? Bud kimne glavom. ovjek pljusne jaja, uscvrala i obrubljena smeilom, na tanjur pa ga gurne prema Budu stavivi uz kraj tanjura kruha i maslaca. - Suknut u ti dobar savjet, kolega, a nita te nee kotat. Idi pa se obrij i oiaj pa valjano ietkaj sjemenke sijena iz odijela prije nego pome trait. Imat e vie izgleda da togod na-e. U ovom ti je gradu vaan izgled.

- Moem ja dobro zapet. Dobar sam radnik - proguna Bud punih usta. - Reko sam ti svoje, od mene tolko - prozbori riokosac pa se opet okrene svojoj pei. Kad se penjao uz mramorne stepenice irokog bolnikog ulaza, Ed Thatcher je drhtao. Zadah lijekova stisne mu grlo. Preko stola ga promatrae ena ukoena lica. Pokuao je umiriti glas. - Moete li mi rei kako je gospoa Thatcher? - Da, moete poi gore. - Ali, gospoice, molim vas, je li sve u redu? r~ - Sestra na katu znat e sve o sluaju. Stepenice lijevo, drugi kat, rodilite. Ed Thatcher drae u ruci kitu cvijea omotanu u zeleni na-voteni papir. Prostrane su se stepenice ljuljale dok je posrtao uz njih, nonim je prstima udarao o bakrene ipke to su prostirku od rogoine uvravale za pod. Zatvore se jedna vrata presjekavi priguen vrisak. Zaustavio je bolniarku. - Molim vas, elim posjetiti gospou Thatcher. - Samo izvolite ako znate gdje je ona. - Ali, premjestili su je. - Morat ete se raspitati u kancelariji na kraju hodnika. Grizao je hladne usne. Na kraju hodnika gledae ga ena crvenih obraza, smjekajui se. - Sve je u redu. Vi ste sretan otac zdrave djevojice. - Znate, ovo nam je prvo dijete, a Susie je tako njena -mucao je trepui oima. - Oh, da, razumijem, naravno, bili ste zabrinuti... Moete ui i razgovarati s njom kad se probudi. Dijete se rodilo prije dva sata. Pazite da je ne umorite. Ed Thatcher bijae sitan ovjek s dva plava uperka brkova i ispranih sivih oiju. Zgrabi bolniarkinu ruku pa je potrese, otkrivajui u osmijehu sve svoje krive ute zube. - Znate, ovo nam je prvo dijete. - estitam - ree sestra. Redovi kreveta pod plinskim svjetlom utim kao u, bolestan zadah posteljnog rublja po kojem su se rodilje neumorno premetale, lica debela, mrava, uta, bijela; eno nje. Susieina uta kosa rasula se, labavo smotana oko njezina sitnog bijelog lica koje je izgledalo zgreno i iskrivljeno. Odmotao je rue te ih stavio na noni ormari. Gledati kroz prozor bijae kao zagleda-ti se u vodu. Stabla na trgu bijahu isprepletena plavom pauinom. Palile se svjetiljke du avenije ocrtavajui zelenim treperenjem ciglastorumene blokove kua; kape na dimnjacima i rezervoari za vodu otro su se usijecali u nebo, zacrvenjeno poput mesa. Plave vjee uzdignu se s njezinih oiju. - Jesi li to ti, Ede? ... Oj, Ede, pa ovo su crvene rue. Kako si rastroan! - Nisam mogao odoljeti, najdraa. Znao sam da ih voli. Bolniarka je straarila pri dnu kreveta. - Ne biste li nam mogli dati da vidimo dijete, gospoice? Sestra kimne glavom. Bijae to ena upalih obraza i siva lica, tankih usana. - Mrzim je - proape Susie, - Ta ena mi ide na ivce; ona nije nita drugo doli podmukla stara frajla. - Nije vano draga, samo na dan-dva. - Susie sklopi oi. - Jo eli da joj damo ime Ellen? Sestra se vrati donijevi koaru te je stavi na krevet pokraj Susie. - Oh, nije li divna! - ree Ed. - Gle, ona die ... I namazale su je uljem. Pomogne eni da se podupre na lakat: uti smotak njezine kose se odmota i raspe preko njegove ruke i mike. - Kako ih razlikujete, sestro? - Katkad ne moemo - ree bolniarka rastegavi usta u osmijeh. Susie je mrzovoljno motrila siuno rumeno lice: - Jeste li sigurni da je ona moja? - Naravno. - Ali, na njoj nema ceduljice. - Odmah u joj staviti ceduljicu. - Ali moje je bilo tamnokoso. - Susie se ponovno zavali na jastuk hvatajui zrak. - Bila je to slatka mala svijetla pahuljica iste boje kao vaa kosa. Susie isprui ruke iznad glave i vrisne: - Nije moja. Nije moja. Nosite je... Ova ena ukrala je moje dijete. - Draga, za ime boga! Draga, za ime boga! - Pokuao je skupiti pokrivae oko nje. - Vrlo nezgodno - mirno e bolniarka podigavi koaru, -Morat u joj dati sedativ. Susie ukoeno sjedne u krevetu. 10 - Nosi je - cikne i ponovno zapade u histeriju, neprestano je isputala slabe stenjajue vriskove. - O, boe! - uzvikne Ed Thatcher krei ruke.

- Bit e bolje ako za veeras odete, gospodine Thatcher... Ona e se smiriti im vi odete... Stavit u rue u vodu. Na posljednjem stepenitu on sustigne bucmasta ovjeka koji se polako klatario nizdol i usput trljao ruke. Oi im se sretnu. - Sve u retu, kospodine? - zapita bucmasti ovjek. - Oh da, mislim da je - izusti Thatcher slabim glasom. Bucmasti se ovjek okrene prema njemu, iz njegova debelog glasa prtala je radost. - estitaj mene, estitaj mene; mein ena rotilo teka. Thatcher protrese malu debelu ruku. - A moja ker - plaho priznade. - Ve pet kotina i svaka kotina ensko, a sad, zamisli, teko. - Da - ree Ed Thatcher kada su izili na plonik - to je veliki trenutak. - Oete mi topustit, kospodine, da vas posofem na pie, estitarsko pie mit mene? - Ovaj, sa zadovoljstvom. Poluvrata s gornjim dijelom u reetkama i staklu zanjiu se u salunu na uglu Tree avenije. Pristojno poteui noge uu u stranju prostoriju. - Ach - izusti Nijemac dok su sjedali za smei izgrebeni stol. - Opiteljski ivot pun priga. - Tono tako, gospodine; ovo mi je prvo dijete. Oe li piti pifo? - U redu meni sve odgovara. - Tvije poe uvosni Kulmbacher ta pijemo za nae maleni. S dviju boca odskoe epovi i u aama se uzdie pjena boje sepije. - U uspjeh ... Prosit prozbori Nijemac i digne svoju au. Otare pjenu s brkova i ruiastom pesnicom lupi po stolu. Oe li piti intiskretno, kospodine ..'. ? - Zovem se Thatcher. - Oe li piti intiskretno, kospodine Thatcher, sapitati koje pi pilo vaa sanimanje? - Knjigovoa. Nadam se da u doskora poloiti struni ispit. - Ja sam tampar a sofem se Zucher - Marcus Antonius Zucher. - Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine Zucher. 11Rukovahu se preko stola meu bocama. - Struan knjigovoa sarauje feliki nofac! - ree gospodin Zucher. - Morat u imati velik novac, za svoju kerkicu. Tjeca, oni jesti nofac - nastavi gospodin Zucher dubokim glasom. - Neete li mi dopustiti da vas poastim bocom? - zapita Thatcher raunajui koliko ima u depu. Jadnoj Susie ne bi bilo drago da pijem u ovakvu salunu. Ali samo jedan put, a ja uim, uim to je to oinstvo. - to fie, to feselije ree gospodin Zucher. - ... Ali tjeca, oni jesti nofac ... Ne rade nita neko jedi i troi otjea. Kat moja firma krene... Ach! Sat ofo mit hipoteka i tekim posajmicom nofci i ofo mit povienje plae i ofi ofte luti sintikati, socijalisti i bacai bomba... - A to emo, gospodine Zucher? Gospodin Zucher istisne palcem i kaiprstom obiju ruku pjenu iz brkova. - Ne roti nam se svaki tan na svijet teko, gospodine Thatcher. - Ili ker, gospodine Zucher. Barman obrie sa stola proliveno pie kada je donio nove boce i stajae u blizini sluajui, iz crvenih ruku visjela mu je dronjava krpa. - I imam natu u mein srce ta kat moj teko pije za svoj teko, to e piti ampanjac. Ach, tako je to u ofom felikom gratu. - elio bih da moja ki bude mirna djevojka za kuu, a ne kao ove dananje mlade ene, sve neke kerefeke i cifranja i utegnute u struku. A ja u se dotad ve povui i imat u kuicu na Hudsonu, naveer u raditi u vrtu ... Znam kolege iz centra grada koji su se povukli s tri tisue godinje. tednja nam to omoguuje. - tednja nita ne valja - ree barman. - tedio sam deset godina i tedionica je bankrotirala a za moj trud nije mi ostavila nita osim tedne knjiice. Pouj dobar savjet pa riskiraj, to je jedini nain. - To je puki hazard - odbrusi Thatcher. - Pa da, gospodine, to je hazard - ree barman vraajui se prema baru i maui dvjema praznim bocama. - Hasard. Nije on tako taleko ot istine - ree gospodin Zucher spustivi na pivo staklast zamiljen pogled. - ofjek koji je ampicjosan mora riskirati. Iz ampicije sam toao ofde iz Frankfurt mit starost tvanaest kotina und sat kat imam sina za koga ratim ... Ach, svat e se Wilhelm, po velikom Kaiseru.

- Moja kerkica zvat e se Ellen kao moja majka. Oi Eda Thatchera napune se suzama. Gospodin Zucher ustane. - Taklem, spokom, gospotine Thatcher. Trako mi je ta sam vas uposnao. Moram poi kua mojim tjevojicama. Thatcher ponovno potrese bucmastu ruku i obuzet toplim slatkim mislima o majinstvu i oinstvu i roendanskim tortama i Boiu gledae kroz pjenuavu maglu boje sepije kako se gospodin Zucher gega kroz mimohodna vrata. Poslije kratkog vremena protegne ruke. Pa, jadnoj maloj Susie ne bi bilo drago to sam ovdje... Sve za nju i za malo slatko djetence. Hej vi tamo, a platiti? - drekne barman za njim kada je doao do vrata. - Nije li kolega platio? Vraga je platio. - Pa, on je mene p-p-pozvao... Barman se nasmije pokrivi novac crvenom ploicom. - Mislim da je ona ispiutura pobornik tednje. Mali krivonogi bradonja s tvrdim pustenim eirom na glavi etao je Allen Streetom, suncem ispruganim tunelom s ijeg su svoda visili nebeskoplavi i ruiasti-kao-dimljeni-losos i goru-ino-uti popluni, zakrenom polovnim namjetajem boje medenjaka. Koraao je sklopivi hladne ruke preko skutova fraka, krei put meu sanducima za pakovanje i meu nemirnom djecom. Neprestano je grizao usne te sklapao i rasklapao ruke. etao je a da nije uo ciku djece ni zaglunu tutnjavu nadzemnih vlakova iznad svoje glave; nije osjeao ueen slatkast nabijen zadah prenastanjenih najamnih zgrada. Zastane pred uto obojenom drogerijom na uglu Canal Streeta i rastreseno se zapilji u lice na zelenom plakatu. Bijae to produhovljeno, dobro obrijano, otmjeno lice uzvinutih obrva i bujnih uredno potkresanih brkova, lice ovjeka koji ima novaca u banci, dobrobitno smjeteno iznad naboranog vrstog okovratnika i iroke crne kravate. Ispod toga je kosim krasopi-som bio potpis: King C. Gillette. Nad njegovom je glavom lebdjela krilatica: NO STROPPING NO HONING. Mali bradonja odgurne eir sa znojna ela i dugo vremena gledae u dolarsko-ponosne oi Kinga C. Gillette. Tad stisne pesnice, isprsi se i stupi u drogeriju. Njegova ena i kerke bile su vani. Zagrijao je zemljani vr vode na plinskom tednjaku. Onda karama to ih je naao na okviru kamina potkree duge smee uvojke svoje brade. Onda 12 13se stane brijati vrlo paljivo novim aparatom za brijanje od bljetava nikla. Stajae drhtei, prelazei prstima niz glatke bijele obraze, pred zamrljanim ogledalom. Kresao je brkove kad iza sebe zau galamu. Okrene prema njima lice glatko poput lica Kinga C. Gillettea, lice dolarskodobrostiva osmijeha. Dvije male djevojice iskolaile su oi. - Mamce ... to je tatca! uzvikne vea. Njegova ena padne na stolicu-ljuljaku kao vrea rublja te prebaci kecelju preko glave. - Ojoj! Ojoj! - uzdisala je ljuljajui se naprijed-natrag. - to je sat? Tebi se ofo ne sviati? Hodao je naprijed-natrag, aparat za brijanje bljetao je u njegovoj ruci, tu i tamo lagano je prelazio prstima po glatkoj bradi. 14 II. METROPOLA Bijahu Babilon i Niniva; graeni bjehu od cigle. Atena bijae od pozlaenih mramornih stupova. Rim bijae podignut na irokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijea oko Zlatnoga Roga ... elik, staklo, opeke, beton bit e graa za nebodere. Nabijene na uskome otoku zgrade s milijun prozora strat e ljeskajui se, piramida na piramidi, poput bijele glave oblaka iznad oluje. Kad se za njim zatvorie sobna vrata, Ed Thatcher osjeti se vrlo osamljen, pun bockave uznemirenosti. O, da je Susie ovdje, priao bi joj o velikom novcu to e ga zaraditi i o tome kako e svakog tjedna ulagati na tedionicu deset dolara samo za malenu Ellen; godinje e to iznositi petstotina i dvadeset dolara... A za deset godina to e bez kamata iznositi vie od pet tisua dolara. Moram obraunati sloene kamate na pet stotina i dvadeset dolara uz etiri posto. Uzbueno je etao po tijesnoj sobi. Plinski je tednjak preo udobno kao maka. Oi mu padnu na veliki naslov Joumala to je leao na podu pokraj kante za ugljen kamo ga je bacio da bi pojurio po fijaker da odveze Susie u bolnicu. MORTON POTPISUJE NACRT ZAKONA ZA PROIRENJE NEW YORKA ZAKLJUUJUI DOKUMENT KOJI E PRETVORITI NEW YORK U DRUGU METROPOLU NA SVIJETU Duboko diui savije novine i odloi ih na stol. Druga metropola na svijetu... A tata je elio da

ostanem u njegovoj staroj peradarskoj prodavaonici u Onteori. A moda bih i ostao da nije bilo Susie... Gospodo, veeras kada mi ukazujete izvanrednu 15ast nudei mi mjesto mlaeg ortaka u svojoj tvrtci, elim vam predstaviti svoju djevojicu, svoju suprugu. Njoj dugujem sve. U naklonu to ga je izveo prema reetki kamina skutom kaputa prevrne

porculansku figuricu s konzole pokraj biblioteke. On cokne jezikom o zube saginjui se da je digne. Glava Holan-anke od plavog porculana odvojila se od njezina tijela. - A jadna Susie toliko voli svoje ukrasne figurice. Bit e mi bolje da poem u krevet. Gurne prozor uvis i nagne se kroza nj. Nadzemna eljeznica tutnjala je na kraju ulice. Daak ugljenog dima ujede ga za nosnice. Dugo je visio na prozoru gledajui uz ulicu i niz ulicu. Druga metropola na svijetu. U kuama od opeka i u prljavosmeoj svjetlosti svjetiljke i u glasovima skupine djeaka koji su se alili i svaali na stepenicama kue nasuprot, u ravnomjerno vrstom koraku policajca, osjeao je mariranje poput vojnika, poput parobroda to na svakom boku ima kotae s lopaticama plovei uzvodno Hudsonom ispod Palisada, poput izborne parade, kroz duge ulice prema neemu visokom bijelom punom stupovlja i dostojanstvenom. Metropola. Ulica se odjednom napuni jurnjavom. Netko bez daha procijedi rije Vatra. - Gdje? Skupina djeaka ratrka se ispod nenatkrivena zaravanka pred kuom preko puta. Thatcher se vrati u sobu. Bijae zadu-ljivo vrue. Gorio je od udnje da izie. Morao bih poi u krevet. S ulice je uo topot kopita i bjesomunu zvonjavu vatrogasne trcaljke. Samo u poviriti. Sjuri se niza stepenice sa eirom u ruci. - Gdje je to? - Dolje, u slijedeem bloku. - To je najamna zgrada. Bijae to petokatnica uzanih prozora. Upravo su podigli vatrogasne ljestve. Iz donjih prozora brzo je kuljao smei dim, tu i tamo posut iskricama. Tri policajca mahala su palicama sabijajui svjetinu natrag, prema stepenicama i ogradama nasuprotnih kua. Na praznom prostoru usred ulice vatrogasna trcaljka i crvena kola sa cijevima bljetahu od sjajne mjedi. Ljudi promatrahu utljivo buljei u gornje prozore gdje su se pomicale sjene i povremeno zasvjetlucalo svjetlo. Tanak stup plamena bljesne iznad kue poput rimske svjetiljke koja u vatrometu izbacuje iz sebe vatrene lopte. - Okno za dovod zraka - apne neki ovjek Thatcheru na uho. Zapuh vjetra ispuni ulicu dimom i smradom spaljenih krpa. Thatchera iznenada obuzme muka. Kad se raziao dim, 16 ugleda ljude kako vise u grozdu i udaraju se nogama, kako na rukama vise na rubu prozora. Vatrogasci s druge strane poma-gahu enama da siu niz ljestve. U sreditu zgrade jarkije bljesne plamen. S prpzora padne neto crno i vritei leae na ploniku. Policajci odguravahu svjetinu prema krajevima bloka. Pri-stizahu nove vatrogasne trcaljke. - Dali su pet alarma - ree ovjek. to na to kaete? Svi oni na gornja dva kata bili su u stupici. To je uinio palikua. Neki prokleti piroman. Na rubnom kamenu pokraj plinske svjetiljke sjedio je mlad pogrbljen ovjek. Thatcher se odjednom obrene nad njim jer ga je gurala svjetina otraga. - On je Talijan. - ena mu je u onoj zgradi. - Pajkani mu ne daju da proe. - ena mu je u drugom stanju. Ne zna engleski pa ne moe zapitat pajkane. ovjek je imao plave naramenice, vezane straga komadom uzice. Ramena su mu se uzdizala i sputala, a s vremena na vrijeme ispustio bi niz stenjajuih rijei koje nitko nije razumio. Thatcher se probijao kroz svjetinu. Jedan ovjek na uglu promatrae kutiju za poarni alarm. Kada Thatcher proia pokraj njega, osjeti zadah petroleja s ovjekove odjee. ovjek s osmijehom die pogled na njegovo lice. Imao je masne oputene obraze i svijetle buljave oi. Thatcherove ruke i noge odjednom se zalede. Piroman. U novinama pie da se oni ovako vuku unaokolo da gledaju poar. Brzo ode kui, pojuri uza stepenice i zakljua za sobom vrata. Soba bijae tiha i prazna. Zaboravio je da Susie nee biti ovdje i ekati ga. Pone se svlaiti. Nije mogao zaboraviti smrad petroleja na ovjekovoj odjei. Mr. Perry lupkao je tapom po ikovu liu. Agent za prodaju nekretnina pledirao je jednolinim glasom: - Potrebno je kazati, gospodine Perry, ovo je prilika kakva se ne smije propustiti. Znate onu staru poslovicu, gospodine ... Prigoda samo jedanput kuca na vrata mlada ovjeka. Praktiki vam mogu zajamiti da e se za est mjeseci udvostruiti vrijednost ovih gradilita. Sada kada smo dio New Vorka, drugoga grada na svijetu, gospodine, to ne zaboravte... Da, doi e vrijeme, a vrsto sam uvjeren da emo ga vi i ja doivjeti, kada e most za mostom premotavati East River te e Long Island i Manhattan postati jedna cjelina; kada e etvrt Oueens isto tako biti srce i pulsirajui centar velike metropole kao to je danas Astor Place. 2 - Manhattan Transfer

17- Znam, znam, ali traim neto smrtno sigurno. Osim toga, elim graditi. Moja ena ovih posljednjih nekoliko godina nije ba najzdravija ... - A to moe biti sigurnije negoli je moj prijedlog? Je li vama jasno, gospodine Perry, da vas uz znatan osobni gubitak uvodim u prizemlje jedne od najveih nekretninskih sigurnosti naega vremena? Na raspolaganje vam stavljam ne samo sigurnost, nego udobnost, komfor, rasko. Uzdignuti smo, gospodine Perry, na veliki val proirenja i napretka. Mnogo e se toga dogoditi slijedeih nekoliko godina. Svi ovi tehniki pronalasci -telefoni, elektrina struja, elini mostovi, koije bez konja - sve to nekamo vodi. O nama ovisi hoemo li biti iznutra, u prvim redovima napretka ... Boe moj! Ne mogu iskazati rijeima to e to znaiti... eprkajui meu suhom travom i ikovim liem, gospodin je Perry pomaknuo neto tapom. Nagne se i podie trokutastu lubanju s parom rogova izvijenim u obliku spirale. - Bogati! ree on. - Ovo je sigurno bio lijep ovan! Sanjiv od mirisa pjene i briljantina i oprljene kose, tono je oteavao sparni zrak brijanice, Bud sjedae kimajui glavom, njegove su ruke krupne i crvene visjele meu koljenima. U bubnjiima je kroz rezuckanje karica jo uo tapkanje svojih nogu na gladnom putu u grad lijepo iz Nvacka. - Slijedei! - taa?... U redu, samo brijanje i ianje. Brijaeve demekaste ruke prelazile su kroz njegovu kosu, a kare su poput obada zujale iza njegovih uiju. Oi su mu se neprestano sklapale; naglo ih rastvori borei se protiv sna. Iza prugastog ubrusa prekrivenog odrezanom kosom boje pijeska vidio je kako poskakuje glavica crnog djeaka koji mu je latio cipele. - Da, gospodine - zagrmi mukarac duboka glasa sa susjedne stolice - ve je vrijeme da demokratska stranka imenuje snanog... - Da obrijem i iju? - Brijaeve mjesecoliko lice masne koe unese se u njegovo. Kimnuo je glavom. - ampon? - Ne. Kada je brija zabacio stolicu da ga obrije, poelje da iskrivi vrat kao mala blatna kornjaa iskrenuta nauznak. Pjena mu se opojno razmazivala po licu, golicala mu nos i napunjala ui. Utopljen u pernate postelje pjene, plave pjene, crne, odsjecane 18 dalekim odsjevom britve, odsjevom trnokopa kroz plavocrne pjenaste oblake. Starac na leima u krumpiritu, brada mu stri uvis, pjenasto bijela, puna krvi. Pune su mu krvi arape od onih uljeva na petama. Ruke mu grabe jedna drugu, hladne i ulje-vite, poput ruku mrtvaca ispod plahte. Dopustite mi da ustanem ... Otvorio je oi. Jastuasti vrci prstiju milovahu mu bradu. Zabulji se u strop gdje su etiri muhe opisivale brojku osam oko zvona od crvenog krep papira. Jezik mu bijae suha koa u ustima. Brija ponovno uspravi stolicu. Bud gledae unaokolo mirkajui. - Pedeset centi i pet centi za ienje cipela. PRIZNAJE DA JE UBIO SAKATU MAJKU - Smijem li askom ovdek posjedit i proitat ove novine? -odjeknu mu u uima vlastiti otegnuti glas. - Samo izvolite. PARKEROVI PRIJATELJI ZATIUJU... Crna mu se slova izvijaju pred oima. Rusi... GOMILA KAMENUJE ... (Poseban brzojav za Herald) Trenton, N. J. Nathan Sibbetts, etrnaest godina, popustio je danas poslije dva tjedna upornog poticanja krivice i priznao policiji da je odgovoran za smrt svoje stare sakate majke, Hannah Sibbetts, poslije svae u njihovoj kui u Jacob's Creeku, deset kilometara sjeverno ovog grada. Veeras je zatvoren u oekivanju odluke porote. OPSKRBITI PORT ARTHUR NEPRIJATELJU PRED NOSOM ... Gospoa Rix gubi pepeo svoga mua. U utorak 24. svibnja oko osam i po sati doao sam kui nakon to sam cijelu no spavao na parnom valjku, rekao je on, i poao sam gore da jo malo odspavam. Tek to sam poao na spavanje kadli doe gore moja majka i ree mi da ustanem, a ako ne ustanem da e me ona baciti niza stepenice. Majka me zgrabila da me baci niza stepenice. Ja sam nju bacio prvi i ona je pala na dno. Siao sam i ustanovio da joj je glava na jednu stranu nakrivljena. Onda sam vidio da je mrtva a onda sam joj ispravio vrat i pokrio je pokrivaem sa svog kreveta. Bud brino savija novine, odlae ih na stolicu i izlazi iz brijanice. Vani zrak zaudara na gomilu, pun je buke i suneva sjaja

19 Kao igla u stogu sijena... A meni je dvadeset i pet godina glasno proguna. Zamisli to ti, etrnaestogodinji klinac... Bre korae du bunih plonika gdje sunce sije kroz nadzemnu eljeznicu, posipajui plavu cestu toplim uarenim utim prugama. Kao igla u plastu sijena. Ed Thatcher sjedae pogrbljen nad klavirskim dirkama prebirui Mosquito Parade. Sunani sjaj nedjeljnog popodneva u snopovima praine je prodirao kroz teke ipkaste zavjese na prozoru, vrpoljio se na crvenim ruama na sagu, i ispunjavao prenatrpanu sobu za boravak mrljicama i trijeskama svjetla. Su-sie Thatcher mlohavo je sjedila pokraj prozora i promatrala ga oima odvie modrim za njezino blijedo lic^. Meu njima je, brino koraajui usred rua na sunanom polju saga, plesala mala Ellen. Dvije malene ruke nadizale su nabranu ruiastu haljinicu, a tu i tamo bi sitan glasi vano rekao: - Mamice, pripazi na moj izraaj. - Gle ti ovo dijete - izusti Thatcher sveudilj svirajui. - Prava pravcata mala balerina. Listovi nedjeljnih novina leali su ondje kamo su pali sa stola; Ellen poe plesati po njima, kidajui listove pod svojom hitrom drobnom nogom. - Ne ini to, Ellen, duo - uzdahne Susie iz ruiastog naslonjaa od plia. - Ali, mamice, ja to mogu raditi dok pleem. - Ne ini to, rekla ti je mama. - Ed Thatcher je preao na barkarolu. Ellen je plesala u ritmu, ruke su joj se njihale u ritmu, njezina noga hitro je kidala novine. - Ede, za ime boga, digni dijete; razdire novine. Spustio je prste u otegnutom akordu. - Draga, to ne smije. Tata nije doitao novine. Ellen mirno nastavi. Thatcher se obrui na nju s klavirske stolice pa je svu vrckavu i nasmijanu posadi na koljeno. - Ellen, uvijek mora sluati to ti kae mama i, draga, ne smije biti destruktivna. Stoji mnogo novaca da se naprave te novine, i na tome su radili ljudi i tata je iziao da ih kupi i jo ih nije doitao. Ellie sad razumije, je li? Nama je na ovom svijetu potrebna kon-strukcija a ne de-strukcija. Onda nastavi svirati barkarolu a Ellen produi plesati, oprezno koraajui meu ruama na sunanom polju saga. est mukaraca za stolom u blagovaonici brzo su jela zaba-civi eire na zatiljak. 20 - Bogara mu! - uzvikne mladi na kraju stola koji je u jednoj ruci drao novine a u drugoj alicu kave. - Jeste li ikad za to uli? - Za to? - proguna mukarac duguljasta lica sa akalicom u uglu usta. - Velika zmija pojavila se na Petoj aveniji... Dame su vritale i razbjeale se na sve strane, jutros u jedanaest i trideset kada je velika zmija ispuzla iz pukotine u potpornom zidu rezervoara na uglu Pete avenije i etrdeset druge ulice pa poela prelaziti preko plonika ... - Pria za malu djecu ... - Nije to nita - izjavi jedan starac. - Kad sam bio djeak, ili smo u lov na ljuke na Brooklvn Flats ... - Sveca ti! etvrt do devet - promrmlja mladi savijajui novine i hrlei na Hudson Street koji bijae pun mukaraca i ena koji su ustro etali kroz crvenkasto jutro. Struganje potkova na dlakavim kopitima konja upregnutih u teka pivarska kola kao i kripa kotaa trnikih zaprega stvarahu zagluno tropotanje i ispunjavahu zrak peckavom prainom. Djevojka s eirom na cvjetove i s velikom ljubiastom kravatom ispod drsko uzdignute brade ekala ga je na ulazu M, Sullivan and Co. skladite i veleprodaja. Mladi je osjeao kako u njemu sve iti, poput svjee otvorene boce gazirane limunade. - Zdravo, Emily!... uj, Emily, dobio sam poviicu. - Zamalo bi zakasnio, zna to? - asna rije, dobio sam poviicu od dva dolara. Nagnula je bradu najprije na jednu a onda i na drugu stranu. - Briga me. - Zna to si rekla ako dobijem poviicu. Pogledala ga je u oi smijuljei se. - A ovo je tek poetak... - to moe s petnaest dolara tjedno?

- Pa, to je ezdeset dolara mjeseno, a uim uvozniki posao. - Glupo mome, zakasnit e. Odjednom se okrenula i potrala uza zasmetljene stepenice, njezina plisirana zvonolika suknja utala je s jedne strane na drugu. - Boe! Mrzim je. Mrzim je. Umrkujui suze koje su mu pekle oi urno sie Hudson Streetom do kancelarije VVinkle and Gulick, West India Impor-ters. 21 Paluba pokraj prednjeg vitla bijae topla i slano mokra. Ispruili su se jedan kraj drugog u masnom trliu, sanjivo aptali, ui su im bile pune kljuanja rasjeene vode dok je krma tupo grabila kroz dugo travnatosivo talasanje Golfske struje. - J'te dis, mon vieux, moi j'fous l'camp a New York... Onog asa kad se priveemo idem na kopno i ostajem na kopnu. Dogustio je meni ovaj pasji ivot. Brodski mali imao je plavu kosu i ovalno ruiastomlijeno lice; dok je govorio, iz usana mu ispadne ugaeni opuak cigarete. - Merde! - Posegne za opukom koji se kotrljao palubom. Izmakne mu se iz ruke pa odskoi u izlivnicu. - Neka ga. Imam ih puno - ree drugi momak koji je leao na trbuhu bacakajui par prljavih nogu uvis, u zamagljeni sunev sjaj. - Konzul e te otpraviti natrag. Nee me uhvatiti. - A tvoja vojna sluba? - Vrag nek je nosi. S Francuskom zajedno. - eli postati ameriki dravljanin? - Zato ne? ovjek ima pravo da bira svoju domovinu. Njegov drug zamiljeno protrlja pesnicom nos a onda ispusti dah u dugom zviduku. - Emile, pametan si ti momak - ree. - uj, Congo, zato i ti ne doe? Ne eli valjda cijeloga ivota kupiti smee u smrdljivoj brodskoj kuhinji? Congo se preokrene te sjedne ukrtenih nogu, eui se po glavi obrasloj kovrastom crnom kosom. - uj, kolko kota emska u Nevv Vorku? - Pojma nemam, bit e skupo... Ne idem ja na kopno da bearim; nai u dobar posao pa raditi. Zar ne moe mislit o niem osim o emskama? - Pa to ondak? Zato ne? - izjavi Congo te se ponovno isprui po palubi, zakopavi meu ukrtene ruke svoje tamno lice zamazano aom. - elim neto postii u ivotu, to mi je namjera. Evropa je gnjila i smrdljiva. U Americi ovjek moe napredovati. Roenje nema veze, obrazovanje nema veze. Vano je samo: napredovati. - A da je kakva zgodna strastvena enica sada ovdje gdje je paluba vrua, zar je ne bi poelio okrenuti? - Kad se obogatimo, imat emo mnogo, mnogo svega. - A oni nemaju vojnu obvezu? - Zato bi je imali? Njima je do love. Oni ne ele slati ljude u rat; oni ele s njima sklapati poslove. Congo nije odgovorio. 22 Brodski je mali leao na leima promatrajui oblake. Leb-djeli su sa zapada, velika nagomilana zdanja, a meu njima se lomila suneva svjetlost, blistava i bijela kao staniol. etao je visokim bijelim naikanim ulicama, koio se u fraku s visokim bijelim okovratnikom, penjao se uza iroke pometene staniolske stepenice, kroz plave portale unie u mramorna predvorja proarana ilicama gdje je novac utao i zveckao na dugim staniol-skim stolovima, novanice, srebrnjaci, zlatnici. Merde v'la l'heure. - Dvostruki udarci zvona iz koa na jarbolu slabo dopru do njihovih uiju. - I ne zaboravi, Congo, prve noi kad se iskrcamo na kopno... - Cmokne usnama. - Zapalit emo. - Spavao sam. Sanjao sam o maloj plavui. Imao bih je da me nisi probudio.

Brodski mali gunajui ustane i stajae trenutak gledajui prema zapadu, onamo gdje zapljuskivanje valova zavravae u otroj valovitoj crti naprama nebu, vrstom i krutom poput nikla. Onda gurne Congovo lice dolje, na palubu, i pojuri na krmu, drvene klompe kloparale su na njegovim bosim nogama dok je trao. Napolju je vrua lipanjska subota povlaila svoje razderane krajeve po 110. ulici. Susie Thatcher nemirno je leala u krevetu, rairivi na pokrivau pred sobom modre koate ruke. Kroz tanki prezid dopirali su glasovi. Mlada je ena plakala kroz nos: - Velim ti, mama, vie mu se ne vraam. A zatim, prijekorno, stari staloen glas idovke: - Zna, Rosie, nije brani ivot samo pivo i unj kuglane. ensko se mora pokorit i radit za svoj mu. - Ne elim. To je jae od mene. Neu se vratiti prljavom grubijanu. - Susie sjedne na krevetu, ali nije mogla uti ono to je starica nato kazala. - Ta ja nisam vie idovka - odjednom vrisne mlada ena. - Nije ovo Rusija, ovo je mali stari Nevv York. Ovdje cura ima neka prava. Zatim vrata zalupe i sve utihne. Susie Thatcher zlovoljno se vrpoljila po krevetu. Ti grozni ljudi nikad mi ni na trenutak ne daju mira. Odozdo dopre klo-pot pianole koja svirae valcer iz Vesele udovice. Oh, gospode! Zato Ed ne doe kui? Okrutno je od njih to bolesnu enu ostavljaju ovako samu. Sebino. Iskrivi usta i zaplae. Onda je ponovno mirno leala piljei u strop, promatrajui muhe kako 23 i napasno zuje oko elektrine svjetiljke. Kola zatropotaju niz ulicu. ula je dreanje djejih glasova. Proe djeak izvikujui posebno izdanje. A kad bi izbio poar. Onaj uasan poar u ika-kom kazalitu. Oh, poludjet u! Bacakala se po krevetu, zariva-la usiljene nokte u dlanove. Uzet u jo jednu tabletu. Moda u malo zaspati. Digne se na lakat i iz limene kutijice uzme posljednju tabletu. Gutljaj vode kojim je isprala tabletu ublai joj grlo. Sklopi oi i leae nepomino. Prene se iza sna. Ellen je skakala po sobi, zelena kapica pala joj s glave, njezini bakarni uvojci su divljali. - Oh, mama, elim biti djeak. - Tie, draga. Mama se nimalo dobro ne osjea. - elim biti djeak. - No, Ede, to si uinio djetetu? Sva je izvan sebe. - Samo smo uzbueni, Susie. Bili smo na predivnom komadu. Svidio bi ti se, tako je poetian i tako dalje. A Maud Adams bila je divna. Ellie je uivala u svakoj minuti. - Mislim da je glupo, kao to sam ti i prije govorila, voditi tako malo dijete... - Oh, tata, elim biti djeak. - Volim svoju curicu ovakvu kakva je. Morat emo ponovno poi, Susie, i odvesti te. - Ede, vrlo dobro zna da se vie neu osjeati dovoljno dobro. Sjela je ravno kao svijea, kosa joj je visjela - ravna izblijedjela uta - niz ramena. - Oh, da sreom umrem. Da sreom umrem i da vam vie ne budem na teret... Oboje me mrzite. Da me ne mrzite, ne biste me ovako ostavljali samu. - Zagrcne se i zarine lice u ruke. - Oh, da sreom umrem jecala je meu prstima. - Daj, Susie, tako ti boga, grozno je to tako govori. Rukom ju je obgrlio te sjeo na krevet kraj nje. Tiho plaui spusti glavu na njegovo rame. Ellen stajae buljei u njih svojim okruglim sivim oima. Onda stane skakutati gore dolje pjevuckajui u sebi: - Ellie e biti djeak, Ellie e biti djeak. Dugim polaganim korakom, epajui malo zbog uljeva na nogama Bud je etao Broadvvavem, mimo praznih gradilita na kojima su limene kutije blistale meu travom i grmovima ruje-vine i korovom, meu nizovima oglasnih ploa i plakatima Bulla Durhama kraj kueraka i naputenih kuica squattera,* pokraj squatter, naseljenik na zemlji na koju nema pravo. 24 klanaca nakrcanim gomilama smea izbrazdanog kotaima, gdje su kola za otpatke iskrcavala pepeo i starudije, pokraj kvrga sive stijene gdje su parne builice neprestano lupetale i grickale, pokraj jametina iz kojih su se vagoni napunjeni kamenjem i glinom s mukom vukli uza ceste obloene daskama na ulicu, dok najzad nije etao po novim plonicima, du niza stambenih zgrada od ute opeke, gledajui u izloge trgovina mjeovitom robom, kineskih praonica, zalogajnica, cvjearni i piljarnica, kro-janica i

prodavaonica delikatesa. Prolazei ispod skele pred novogradnjom spazi starca koji je sjedio na rubu plonika i istio uljanice. Bud zastane kraj njega, zadigne hlae i nakalje se: - ujte, gospode, ne biste l' mogli re kolegi gdje je dobro mjesto da potrai posao? - Nigdje nema dobrog mjesta da potrai posao, mladiu... No, poslova ima... Za mjesec i etiri dana imat u ezdeset pet godina, a radim - mislim - od svoje pete godine, a jo nisam naao dobar posao. - Prihvatio bih bilo kakav posao, samo da je posao. - Ima li iskaznicu sindikata? - Nita ja nemam. - Ne moe se zaposliti u graevinarstvu bez sindikalne iskaznice - ree starac. Zapeem protrlja sive ekinje svoje brade i ponovno se nagne nad svjetiljke. Bud stajae buljei u umu greda (pranjava zadaha) na novogradnji dok ne zapazi pogled ovjeka u tvrdom pustenom eiru uprt u njega kroz prozor uvareve kuice. Smeteno zastrue nogama i krene dalje. Kad bih mogao doi blie sreditu zbivanja... Na slijedeem uglu okupila se svjetina oko bijelog automobila s velikim kotaima. Iz njegova stranjeg dijela navirali su oblaci pare. Policajac drae maloga djeaka ispod pazuha. Iz kola bijesno govorae mukarac crven u licu, s bijelim zaliscima kao u mora: - Kaem vam, redaru, on je bacio kamen ... Tome moramo stati na kraj. Ako redar titi huligane i siledije ... Jedna ena s kosom zaeljanom u vrstu pundu na tjemenu vritala je prijetei pesnicom mukarcu u kolima: Redaru, on me zamalo pregazio, zamalo me pregazio. Bud se progura do mladog ovjeka s mesarskom keceljom koji je na glavu nataknuo kapu za bejzbol. - Staje? - Ti vraga, pojma nemam... Jedan od onih aftomobilskih prekraja, reko bi. Zar ne ita novine? Ja ih ne okrivljujem, a ti? Kakvo pravo imaju ovi vraji aftomobili da jure po gradu i gaze emske i djecu. 25- Borati, zar oni to rade? - Pa naravno. - uj... ovoga... Mo mi re gdje je dobro mjesto da pitam za poso? Mesarski pomonik zabaci glavu i nasmije se. - Ti boga, mislio sam da trait od mene milostinju... Reko bih da nisi iz New Vorka... Rei u ti to da radi. Idi ravno Broadvvavom dok ne doe do gradske vijenice ... - A je li tamo sredite zbivanja? - Svakako... A onda se popni uza stepenice pa pitaj za naelnika ... Kau mi da ima slobodnih mjesta u vijeu gradskih otaca... - Vraga ih ima - proguna Bud te se urno udalji. - Valjajte se, bebice... valjajte se, vi nespretni kukini sinovi. - Dobro si im reko, Slats. - Sedmica! - Slats ispuca kocke iz ruke te zapucketa palcem o znojave prste. - K vra-gu! - Ti si majstor i po za bacanje kocaka, mora se rei, Slats. Prljave ruke nadodaju svaka po pet centi na gomilu usred kruga zakrpljenih koljena ispruenih prema naprijed. Pet djeaka ualo je na petama pod svjetiljkom u South Streetu. - Hajde, curice, mi na to ekamo... Kotrljajte se, gadure male, vrag vas odnio, kotrljajte se. - Kupimo se, deki! Eno niz blok dolaze Veliki Leonard i njegova klapa. - Zviznut u ga u blok-glavu za... etvorica su ve otklimala pristanitem i postepeno se ra-trkavala ne osvrui se. Najmanji djeak bezbrada lica u obliku kljuna, mirno je ostao iza njih i pokupio novie. Onda odjuri uza zid i nestane u mranom prolazu izmeu dviju kua. Pripio se iza dimnjaka i ekao. Nejasni glasovi klape dopru u prolaz; a onda zamuknu niz ulicu. Djeak brojae petake u ruci. - Gle, pa to je pedeset centi... Rei u im da je Veliki Leonard zdipio lovu. Nije imao dna na depovima pa je zavezao petake u skut svoje koulje. Pehar za rajnsko vino uz au za ampanjac na svakom mjestu du bljetavog bijelog ovalnog stola. Na osam blistavobi-jelih tanjura osam canapes* kavijara bijahu poput kruglica od canape (fran.) vrsta sendvia. 26 crnih perlica na listovima salate, okrueni komadiima limuna i rijetko posuti isjeckanim lukom i bjelanjcem od jaja.

- Beaucoup de soing i nemojte to zaboraviti - ree stari konobar nabravi svoje kvrgavo elo. Bio je to nizak ovjek gegava hoda, a nekoliko crnih pramenova kose bijae mu vrsto zalizano na kupolastoj lubanji. - U redu. - Emile ozbiljno kimne glavom. Okovratnik mu je bio preuzak. Stavljao je posljednju bocu ampanjca u poniklova-nu kanticu s ledom na stolu za serviranje. Beaucoup de soing, porca madonna... Ovaj momak baca novce kao konfete, zna... Daje napojnice, zna. On vrlo bogat dentlmen. Ne gleda na troak. - Emile potapa nabor na stol-njaku te ga izravna. Fais pas, como, a ... Tvoja ruka prljav, moda ostaviti trag. Odmarajui se najprije na jednoj pa onda na drugoj nozi ekahu s ubrusima pod mikom. Iz restorana ispod njih - meu masnim mirisima hrane i zveketanjem noeva, viljuaka i tanjura - dopirae njean kolutav zvuk valcera. Kad vidje kako se natkonobar klanja na vratima, Emile stisne usne u smjeran osmijeh. Stie plavojka dugih zuba u ogrtau lososove boje za kazalite, utava, drei ispod ruke mukarca s licem kao puni mjesec koji je pred sobom nosio cilindar kao branik; sti; stie mala djevojka kovrave kose u plavom koja je pokazivala zube i smijala se, debeljukasta ena s tijarom i s crnom barunastom vrpcom oko vrata, pa jedan debela crvena nosa, pa jedan duga lica boje cigare ... plastroni na kouljama, ruke koje poravnavaju bijele kravate, crni odsjaji na cilindrima i na lakovanim cipelama; stie smeuran ovjek zlatnih zuba koji je neprestano mahao rukama pljuvajui pozdrave glasom kao u svrake, a na plastronu koulje nosio je dijamant velik kao petcenta. Riokosa garderobijerka kupila je ogrtae. Stari konobar gurne Emilea laktom. - On velki ef izgovori on krajikom usana klanjajui se. Emile se stisne uza zid dok su oni utei preli u sobu. Kad je udahnuo, od daka paulija odjednom porumeni sve do korijena kose. - A gdje li je Fifi Waters? - vikne ovjek s dijamantnim pu-cetom. - Rekla je da moe doi tek za pola sata. Mislim da je oboavatelji ne putaju da izie kroz vrata za umjetnike. - Pa, ne moemo je ekati iako je ovo njezin roendan; nikada u ivotu nisam nikoga ekao. 27 r Trenutak je stajao i odmjeravao pogledom ene oko stola a onda malo izvadi manete iz rukava svoga fraka i naglo sjedne. Za tren oka nesta kavijara. - Hej, konobar, to je s onim peharom rajnskoga vina? -hrapavo zagrake. - De suite monsieur... - Emile je odnosio tanjure suzdr-avi dah i uvuenih obraza. Maglica se uhvati na peharima dok je stari konobar izlijevao sadraj iz vra od bruenog kristala u kojem su plivali metvica i led i korica od limuna i dugi jezici krastavca - Aha, to je ono pravo. - ovjek s dijamantnim pucetom prinese au usnama, mljacne te spusti au pogledavi ispod oka enu kraj sebe. Ona je stavljala loptice od maslaca na komadie kruha i trpala ih u usta a cijelo vrijeme je mrmljala: - Ja uvijek jedem kao ptiica, kao ptiica. - To vas ne spreava da pijete, Mary, je li? Ispusti kokodakav smijeh i potapa ga po ramenu sklopljenom lepezom: - O, gospode Boe, to ste vi duhoviti. Zbilja! - Allume moi a, sporca madonna - zapiti stari konobar Emileu u uho. Kada je zapalio svjetiljke ispod dviju zdjela s grijalicom na stolu za serviranje, u sobu pone prodirati miris vrueg serija i vrhnja i jastoga. Zrak bijae vru, pun zveketa i mirisa i dima. Nakon to je pomogao pri serviranju jastoga Nevvburg i poto je napunio ae, Emile se nasloni na zid te pree rukom preko vlane kose. Oi su mu klizile po punanim ramenima ene nasuprot njemu pa niz

napudrana lea sve dp. mjesta gdje se siuna svilena kukica otkopala pod ipkastim naborima. elavac pokraj nje isprepleo je nogu s njezinom. Bila je mlada, Emileo-vih godina i neprestano je gledala mukarca u lice pritvorivi vlane usne. Emilea je od toga hvatala vrtoglavica, ali nije se mogao suzdrati a da ne gleda. - Sto li se dogodilo lijepoj Fifi? - krgutne mukarac s dijamantnim pucetom, ustiju punih jastoga. Pretpostavljam da je veeras opet postigla takav uspjeh da je naa skromna zabavica ne privlai. - To je dovoljno da zavrti glavu svakoj eni. - Pa, iznenadit e se kao nikad u svom mladom ivotu ako misli da emo je ekati. Ha, ha, ha - nasmija se ovjek s dijamantnim pucetom. - Nikada u ivotu nisam nikoga ekao pa ne namjeravam ni sad zapoeti s tim. A na kraju stola je ovjek s licem kao puni mjesec odgurnuo tanjur te se igrao s narukvicom na zglavku ene pored sebe. 28 - Veeras si savrena Gibsonova djevojka, Olga. - Sada pozirani za portret - ree ona podiui pehar prema. svjetlu. - Gibsonu? - Ne, pravom slikaru. - Borati, kupit u to. Moda nee imati prilike. Nagne prema njemu svoju plavu Pompadour frizuru. - Ti si zloesta mala podrugljivica, Olga. Nasmijala se napevi usne preko dugih zuba. ovjek se naginjao prema mukarcu s dijamantnim pucetom, udarajui debelim prstom po stolu. - Ne, gospodine, Dvadesetitrea ulica je propala na tritu zemljitem... To je ope priznato... A evo o emu elim jedanput porazgovoriti s vama u etiri oka, gospodine Godal-ming... Kako je zaraen sav veliki novac u Nevv Vorku? Astor, Vanderbilt, Fish... Naravno, prodajom nekretnina. Na nama je da se uvalimo u slijedeu veliku dobit... Ona je gotovo ovdje .... Kupite etrdesetu... Mukarac s dijamantnim pucetom nadigne jednu obrvu i odmahne glavom. - Za jednu no na krilu Ljepote, O brige teke ukloni... ili tako nekako... Konobar, zato si, sto ti gromova, tako spor sa ampanjcem? Ustane, nakalja se u ruku i zapjeva svojim graktavim glasom: O, kad bi Atlantik ampanjac bio, blistavi valovi ampanjca. Svi zapljeu. Stari je konobar upravo podijelio peenu Aljaska koko te je, crven u licu kao cikla, vadio tvrdokorni ep ampanjca. Kad je ep odskoio, dama s tijarom vrisne. Nazdrave mukarcu s dijamantnim pucetom. For he's a jolly good fellow... - Kako ti prija ovo jelo? - mukarac debela crvena nosa nagnuo se i postavio pitanje svojoj susjedi. Crna kosa bijae joj razdijeljena u sredini; na sebi je imala blijedozelenu haljinu s puf rukavima. Polako je namignuo, a onda se vrsto zapiljio u njezine crne oi. - Ovo je najizvanrednije jelo koje sam ikad stavio u usta... Znate l, mlada damo, ja ne dolazim esto u ovaj grad ... - Istrusi 29ostatafc ae. - A kada doem, obino odlazim nekako ogoren ... - Njegov je pogled, blistav i grozniav od ampanjca, istraivao obrise njezina vrata i ramena te tumarao po goloj miici. - Ali sve mi se ini da u ovog puta... - Traganje za zlatom zacijelo je divan ivot - prekinula ga je crvenei. - Bio je to divan ivot u stara vremena, teak ivot ali ivot za ovjeka... Sretan sam to sam zgrnuo bogatstvo u stara vremena ... Sad ne bih imao toliko sree. Podigne pogled prema njemu: - Kako ste vi skromni kada to nazivate sreom. Emile je stajao pred vratima odvojene sobe. Vie se nije imalo nita servirati. Riokosa iz garderobe proe kraj njega drei preko ruke veliki plat ukraen volanima. Nasmijeio joj se nastojei privui njezin pogled. Frknula je i digla nos u zrak. Nee me pogledat jer sam konobar. Kad zaradim neto novaca, pokazat u im ja. - Dis; trai od Charliea jo dvije boce Moet i Chandon, gout americain - dopre mu u uho pitav glas staroga konobara. ovjek s licem kao puni mjesec bio je na nogama: - Dame i gospodo... - Tiina u svinjcu... - zapijue jedan glas. Velika svinja eli govoriti - apne Olga. - Dame i gospodo, uslijed tune odsutnosti nae Betlehemske zvijezde i prezaposlene glumic ... - Gilly, ne huli - ree dama s tijarom. - Dame i gospodo, budui da nisam vian...

- Gilly, pijan si. - ... Hoe li plima... elim rei, hoe li vode biti s nama ili protiv nas ... Netko ga potegne za skut kaputa te mukarac s licem kao puni mjesec odjednom sjedne na stolac. - Uasno je to - ree dama s tijarom obraajui se ovjeku duguljasta lica duhanske boje koji je sjedio na kraju stola... - Uasno je, pukovnie, kako Gilly postaje boguhulan kad se na-pije... Pukovnik je pedantno odmatao staniol sa cigare. - Dragi Boe, ta to kaete? - otegnuto e on. Njegovo lice iznad ekinjastih sivih brkova bijae bezizraajno. - Pria se grozna stvar za jadnog starog Atkinsa, Elliotta At-kinsa, koji je neko bio u Mansfieldu ... - Zbilja? - ledeno e pukovnik reui kraj cigare malim pe-rorezom s drkom od sedefa. 30 - uj, Chester, jesi li uo da Mabie Evans postizava uspjeh? - Pravo da ti kaem, Olga, ne shvaam kako to postizava. Nema nikakvu figuru ... - Dakle, odrao je govor, pijan kao majka, razumije li, jedne noi u Kansasu kad su putovali zbog predizborne kampanje ... - Ona ne zna pjevati... - Jadnik nikad ba nije bio vrlo jak na jarkoj rasvjeti... - Ona nema ni djeli figure ... - I odrao je govor u stilu Boba Ingersolla ... - Dragi stari mladi... Ah, dobro sam ga poznavao onomad u Chicagu u stara vremena... - Ma nemojte. - Pukovnik je brino drao zapaljenu ibicu uz kraj cigare ... - A onda grozno sijevne i vatrena kugla upadne kroz jedan prozor a izae kroz drugi. - Je li... ovoga... poginuo? - Pukovnik uputi prema stropu plav oblak dima. - to, jeste li rekli da je Boba Ingersolla pogodio grom? -krijetavo vrisne Olga. - Pravo mu budi, gadnom ateistu! - Ne, nije ga pogodio, ali ga je tako zastraio da je spoznao vane stvari u ivotu i priao je metodistikoj crkvi. - udnovato koliko glumaca zavri u pastore. - Na drugi nain ne mogu dobiti publiku - zakripi mukarac s dijamantnim pucetom. Dvojica konobara zalijepila se pred vratima sluajui buku iznutra. - Tas de sacres cochons ... sporca madonna! - zapiti stari konobar. Emile slegne ramenima. - Ona crnka te cijelu no slatko motri... - Priblii lice Emileovu te namigne. - Zna, moda bi ti to bila dobra prigoda. - Ne elim nijednu od njih niti njihove prljave bolesti. Stari se konobar lupi po stegnu. Danas nema mladia ... Kad sam ja bio mlad, mnogo put ja riskirao. - One ovjeka ni ne gledaju... ree Emile kroz stisnute zube. - ivo odijelo, to je sve. - ekaj trenutak, uskoro e nauit. Otvore se vrata. S potovanjem se naklone prema dijamantnom pucetu. Netko mu je na plastron koulje nacrtao dvije enske noge. Na oba obraza bijae mu uareno rumenilo. Donji kapak na jednom oku mu se objesio pridajui njegovu lasijem licu zagonetan iskrivljen izgled. 31 L - Ti veraga, Marco, ti veraga! - gunao je on. - Nismo imali nita da pijemo... Donesi Atlantski ocejan i dvije litre. - De suite, monsieur... - Stari konobar se nakloni. - Emi-le, reci Augusteu, immediatement et bien frappe. Dok se Emile udaljavao hodnikom, uo je pjevanje. O, kad bi Atlantik ampanjac bio blistavi va-a-a... Mjeseevo lice i debeli crveni nos vraahu se iz zahoda teturajui, drei se pod ruku, meu palmama u predvorju. - Muka mi je od ovih prokletih luaka. Da, gospodine, nisu ovo ampanjske veeri tono smo ih imali u Friku u dobra stara vremena. - Ah, to su bili divni dani. - Uzgred da kaem - ovjek mjeseeva lica podupre se na zid - Holvoke, stari mome, jesi li vidjo onaj vrlo zgondan mali lanak o trgovini kauukom to sam ga objanvio u jutarnjim novinama? ... Na to e investitori grickati... kao miii. - to ti zna o kauuku?... To nita ne vrijedi.

- ekaj pa e vidjeti, Holvoke, staro mome, ili e izgubit svoju ivotnu ancu ... I pijan i trijezan ja mogu namirisali novac ... u zraku. - Zato onda nema novaca? - Lice ovjeka debela nosa, crveno kao govee meso, posta ljubiasto; previjao se od smijeha isputajui silne urlike smijeha. Zato to uvijek povjeravam svoje naputke prijateljima -trijezno e njegov drug. - Hej, mome, gdje je ovdje odvojena blagovaonica? - Par ii monsieur. Pokraj njih zalepra crvena haljina plisirana kao harmonika, sitno ovalno lice obrubljeno glatkim smeim uvojcima, biserni zubi u smijehu rastvorenih usta. - Fin' VVaters - poviu svi. - Hajde, draga moja mala Fifi, doi u moj naruaj. Dignu je na stolac, na njemu je skakutala s noge na drugu, iz izvrnute ae kapio je ampanjac. Sretan Boi. - Sretna Nova godina. - Sretan ti roendan ... Plavokosi mladi koji je doao za njom, teturao je oko stola u zamrenim putanjama pjevajui: 32 O, na sajam ivotinja smo poli I ptice i zvijeri smo tamo nali A babun crveni Na mjeseini eljao je kosu svoju smeu. - Hopla - vikne Fifi VVaters te zamrsi sijedu kosu mukarca s dijamantnim pucetom. - Hopla. U zaletu saskoi na pod pa zaplee po sobi diui noge visoko zadigavi suknju do koljena. - Oh lala Francuskinja visoko die noge. - Pripazi, Pony Ballet. Njezine vitke noge, sjajne crne svilene arape to su se na kraju zailjavale u papuice s crvenim rozetama, sijevahu mukarcima u lice. - Ona je luda - povie dama u tijari. Hopla. Holyoke se njihao na pragu, a cilindar, mu se nahe-rio nad zajapurenom gomoljikom nosa. Ona zaurla i zbaci mu nogom cilindar. - Gol! - viknu svi. - Kriste boe, odalamila si me nogom u oko. Naas je buljila u njega razrogaenih oiju, a onda briznula u pla na irokom plastronu koulje dijamantnog puceta. - Ne doputam da me tako vrijeaju - jecala je. - Protrljaj drugo oko. - Neka netko nae zavoj. - Bog je ubio, moda mu je izbila oko. - Konobar, pozovite koiju. - Gdje je lijenik? - Skupo e te ovo doi, staro mome. Pritiui na oko rupi pun suza i krvi, ovjek debela crvena nosa otetura van. Mukarci i ene nagrnu kroz vrata za njim; posljednji izae plavokosi mladi, posrui i pjevajui: A babun crveni Na mjeseini eljao je kosu svoju smeu. Fifi VVaters je jecala s glavom na stolu. - Ne plai, Fifi - ree pukovnik koji je jo sjedio na mjestu na kojem je prosjedio cijelu veer. - Evo neto to e ti, pretpostavljam, goditi. Preko stola gurne prema njoj au ampanjca. Ona mrcne i stade piti u sitnim gutljajima: 3 - Manhattan Transfer

33 - Zdravo, Rogere, kako si, mali moj? - Mali je posve dobro, hvala na pitanju... Prilino mu je dosadno, zar ne zna? Veera s ovakvim prokletim prostacima. .. - Gladna sam. - Reklo bi se da nije ostalo nikakvo jelo. - Nisam znala da e biti ovdje, inae bih dola ranije, zaista. - Bi li zaista?... Pa to mi je vrlo milo. Dugi pepeo padne s pukovnikove cigare; ustao je. - uj, Fifi, pozvat u koiju pa emo se provozati Parkom ... Istrusila je ampanjac pa vedro kimnula glavom. - Boe dragi, sad je etiri sata... - Ima prikladni ogrta, je li? Opet je kimnula glavom. - Sjajno, Fifi... Rekao bih da si u formi. - Pukovnikove lice cigarne boje razvedre osmijesi. - Pa, doi. Zapanjeno se ogledavala oko sebe. - Nisam li s nekim dola? - Posve svejedno! U predvorju nabasaju na plavokosog mladia koji je mirno povraao u kantu za gaenje poara ispod umjetne palme. - Oh, ostavimo ga - ree ona napuivi nos. - Posve svejedno - izjavi pukovnik. Emile im donese ogrtae. Riokosa je otila kui. - Sluaj, mome. - Pukovnik zamahne tapom. - Molim te, zovni mi koiju ... Pripazi da konj bude valjan a voza trijezan. - De suite, monsieur. Nebo nad krovovima i dimnjacima bijae safirno plavo. Pukovnik tri-etiri puta duboko udahne zrak to je mirisao na zoru te baci cigaru u kanal. - A da podorukujemo u Cleremontu? Cijele veeri nisam dobio nita dobro za jelo. Taj zvjerski slatki ampanjac, uh! Fifi zahihoe. Nakon to je pukovnik pregledao konju uperak dlake nad kopitom i potapao ga po glavi, popnu se u fijaker. Pukovnik brino namjesti Fifi pod svoju miku pa se odvezu. Emile je naas stajao na vratima restorana odmatajui novanicu od pet dolara. Bio je umoran i boljeli su ga ristovi stopala. Kad je Emile izaao kroz stranja vrata restorana, nae Conga kako ga oekuje sjedei na stepenitu pred vratima. Gongova je koa djelovala zeleno zimogroivo pod otrcanim nadi-gnutim okovratnikom kaputa. 34 - Ovo je moj prijatelj - ree Emile Marku. - Doli smo amo na istom brodu. - Da nema pod kaputom bocu konjaka? Sapristi, vidio sam kako iz ovog lokala izlaze neke make, vrlo dobre. uj, o emu se radi? - Izgubjo sam posao, to je sve... Ne elim vie imat posla s onim tipom. Doite da popijemo kavu. - Narue kavu i utipke u zalogajnici na praznom gradilitu. - Eh bien, svia li ti se ova prokleta svinja od zemlje? - zapita Marco. - Zato ne? Meni se svugdje svia. Uvijek ista stvar, u Francuskoj si plaen slabo, a ivi dobro; ovdje si dobro plaen a ivi slabo.

- Questo paese e completamente sotto sopra. - Mislim da u opet na more ... - ujde, koga vraga vi judi ne nauit engleski? - zapita mukarac s licem cvjetae koji je buno spustio na tezgu tri alice kave. - Ako mi englese govoriti - odbrusi Marco - tebi se moda ne svidi to mi govorim. - Zato su ti otkazali? - Merde. Ne znam. Posvaao sam se sa starim devanom koji vodi lokal... Stanovao je blizu konjunica; tjerao me da osim to perem koije ribam i podove u njegovoj kui... A njegova ena, ona je imala ovakvu njuku. - ongo uvue usne i pokua razroko gledati. Marco se nasmije: Santissima Maria putana! - Kako si s njima razgovarao? - Prstom bi mi pokazali stvari; tad bih kimnuo glavom pa rekao: U redu. Poao bih tamo u osam a radio do est, a svakog dana davali su mi prljavije poslove ... Sino mi rekoe da oistim zahod u kupaonici. Odmahnuo sam glavom ... To je enski posao ... Ona se jako razljutila i poela vritati. Tad sam poeo uiti anglii ... Go awright to 'e 11, kaem ja njoj... Onda doi stari i tjera me na ulicu koijakim biem i kae, on mi ne plati moj tjedan ... Dok smo se prepirali, pozvao je policajca, a kad ja pokuam objasniti policajac, da meni stari duguje deset dolara za tjedan, on meni govori: Gubi se, ugavi digiu! pa me pendrekom odalami po coco... Merde alors ... Marco bijae crven u licu: - Nazvao te: ugavi digi? ongo kimne; usta mu bijahu puna utipaka. 35- A on nije nita nego irska bijeda - promrmlja Marco na engleskom. - Dosta mi je ovoga gnjiloga grada... - Isto ti je na cijelom svijetu, policija nas tue, bogatai nas varaju na naoj crkavici od plaa, a tko kriv?... Dio cane! Ti kriv, ja kriv, Emile kriv... - Nismo mi stvorili svijet... Stvorili su ga oni ili moda ga stvorio bog. - Bog je na njihovoj strani, kao i policajac... Kad doe dan, ubit emo Boga... Ja sam anarhist. Congo je pjevuio les bourgeois a la lanterne nom de dieu. - Jesi li ti na? Congo slegne ramenima: - Nisam katolik ni protestant; nemam novaca i nemam posla. Pogledajte ovo! - Prljavim prstom pokae Congo dugu raz-derotinu na koljenu hlaa. - To je anarhist... Ti vraga, idem u Senegal i postat u crnjo. - Ve tako izgleda - nasmija se Emile. - Zato me zovu Congo. - Sve su to gluposti - nastavi Emile. - Svi su ljudi jednaki. Samo, neki ljudi se probiju a drugi ne... Stoga sam doao u New York. - Dio cane i ja tako mislim prije dvadeset pet godina... Kad ti star kao ja, bolje e znati. Zar se katkada zbog toga ne stidi? Ovdje - ... Zglobovima prstiju se kucne po krutom pla-stronu koulje... Ovdje mi je vrue i kao da me gui... Onda kaem sebi Hrabro, dolazi na dan, na krvavi dan. - Ja sebi kaem ree Emile - Kad e imati novaca, staro mome. - Sluajte, prije nego sam otiao iz Torina, kad sam posljednji put poao vidjeti mamu, bio sam na sastanku drugova ... Jedan tip iz Capue ustade da govori... vrlo naoit ovjek, visok i vrlo mrav... Ree da vie nee biti prisile kada poslije revolucije vie nitko nee ivjeti od tueg rada... Policija, vlade, vojske, predsjednici, kraljevi..., sve to je prisila. Prisila nije stvarna; to je iluzija. Sve to radni ovjek radi jer u to vjeruje. Onoga dana kad prestanemo vjerovati u novac i u vlasnitvo, bit e kao san kad se probudimo. Nee nam biti potrebne bombe ni barikade ... Religija, politika, demokracija, sve je to zato da nas dri uspavane... Svatko mora ii okolo i govoriti ljudima: Probudite se! - Kad izaete na ulicu, bit u uz vas - ree Congo. - Zna li onog ovjeka o kojemu priam? ... Onaj ovjek Enrico Malatesta, u Italiji najvei ovjek poslije Garibaldija... 36 On dati cijeli svoj ivot u zatvor i progonstvo, u Egipat, u Engleska, u Juna Amerika, svugdje... Kad bih mogao biti taki ovjek, nije me briga to mi rade; neka me objese, strijeljaju... Nije me briga... Ja sam jako sretan. - Mora da je lud, takav ovjek - polako e Emile. - Mora da je lud. Marco istrusi posljednji gutljaj kave: - ekaj malo. Ti si previe mladi. Ti e shvatiti... Oni nas jednoga za drugim gone da shvatimo... I zapamti to ja kaem ... Moda sam prestar, moda sam mrtav, ali doi e i to kad se radni ljudi bude iz ropstva... Setat e ulicom a policija e pobjei, ui e u banku, a novac e se prelijevati po podu a ti

se nee zaustaviti da ga podigne, vie nee nita vrijediti... Pripremamo se po cijelom svijetu. Drugovi su ak u Kini... Vaa komuna u Francuskoj bila je poetak ... Socijalizam je zakazao. Na anarhistima je da zadaju slijedei udarac... Congo zijevne: - Pospan sam k'o pas. Vani je zora limunske boje preplavljivala prazne ulice, kap-Ijui sa zidnih vijenaca, s ograda poarnih stepenica, s rubova kanta za smee, rasprujui blokove sjenke meu zgradama. Ugasle bijahu uline svjetiljke. Na uglu pogledaju po Broadvva-yu koji je bio tijesan i opren, kao da ga je opustoio poar. - Nikada ne vidim zoru - ree Marco a glas mu je hripao u grlu - da ne kaem sebi moda... moda danas. Nakalje se i pljune na podnoje stupa uline svjetiljke; zatim se udalji od njih svojim gegavim hodom, uvlaei otre kratke udisaje svjeeg zraka. - Je li istina, Congo, da e opet na brod? - Zato ne? Moram malo vidjeti svijeta ... - Nedostajat e mi... Morat u nai drugu sobu. Nai e drugog prijatelja s kim e spavati. - Ali, ako to uini, cijeloga ivota ostat e mornar. Pa to onda? Kad bude bogat i oenjen, doi u ti u posjet. etali su niz estu aveniju. Nad njihovim glavama zatutnji nadzemna eljeznica uz zujavo kloparanje meu nosaima koje se izgubi kad je prola. - Zato ne nae drugi posao pa jo malo ostane? Iz depa na prsima kaputa Congo izvadi dvije izvijene cigarete, jednu prui Emileu, kresne ibicom na stranjici hlaa i polako ispusti dim kroz nos. - Dosta mi je ovoga ovdje, kaem ti... - Stavi dlan preko Adamove jabuice. - Dovle mi je... Moda odem kui i posjetim 37djevojice u Bordeauxu ... One bar nisu sve od kitove ui... Dobrovoljno u se javiti u mornaricu i nosit u crveni pom-pon ... enama se to svia. To je jedini ivot... Opit u se i lum-povati na dan isplate i vidjeti Daleki istok. - I u tridesetoj godini umrijeti u bolnici od sifilisa... - Pa to onda?... Tijelo se obnavlja svakih sedam godina. Stepenite njihove najamne kue zaudaralo je na kupus i na ustajalo pivo. Zijevajui su teturali uza stepenice. Konobarenje je truo i zamoran posao... Zabole te tabani... uj, bit e lijep dan; vidim sunce prijeko, na rezervoaru za vodu. Congo skine cipele i arape i hlae i sklupa se na krevetu kao maak. - Ove proklete rebrenice proputaju svu svjetlost - progun-a Emile isteui se na vanjskom rubu kreveta. Leao je nelagodno se bacakajui na zguvanim plahtama. Pokraj njega je Congovo disanje bilo duboko i pravilno. O, kad bih sreom bio takav, pomisli Emile, da se nikada ni zbog ega ne brinem ... Ali na taj nain ovjek se ne moe probiti u svijetu. Boe moj, to je glupo... Marco je gaga, stari luak. I leae na leima promatrajui rave mrlje na stropu i drhtei svaki put kad bi nadzemna eljeznica potresla sobu. Ti boga jarca, moram slediti novac. Kad se okrenuo, zakripi dugme na krevetnom okviru i on se sjeti Marcova pitava promukla glasa: Nikada ne vidim zoru a da ne kaem sebi moda. - Izvinite me samo na trenutak gospodine Olafson - ree stambeni posrednik. Dok se vi i gospoa odluite za stan... Stajali su jedno do drugoga u praznoj sobi, gledali kroz prozor Hudson boje kriljevca i ratne brodove na sidritu i kunu koja je lavirala uz rijeku. Odjednom se okrenula prema njemu blistavih oiju: - O, Billy, promisli o tom. Uhvati je za ramena te ju polako privue k sebi: - Gotovo se osjea miris mora. - Promisli, Billv, stanovat emo ovdje, na Riverside Drive. Morat u odrediti dan za primanje kod kue... Gospoa Wil-liam C. Olafson, 218 Riverside Drive ... Dolikuje li tiskati adresu na posjetnicama? Primi ga za ruku te ga povede po praznim pometenim sobama u kojima jo nitko nije stanovao. On bijae krupan klimav mukarac ispranih plavih oiju, duboko usaenim u bijelu djeaku glavu. - Stoji mnogo novaca, Bertha. 38 Sad to moemo sebi priutiti, naravno da moemo. Moramo stanovati u skladu sa svojim prihodima... To zahtijeva tvoj poloaj... I promisli koliko emo biti sretni.

Stambeni se posrednik vraao predvorjem trljajui ruke. - Lijepo, lijepo, lijepo... Ah, vidim da smo donijeli povoljnu odluku ... Istodobno ste i vrlo razboriti, nema ljepeg smjetaja u cijelom New Vorku, a za nekoliko mjeseci ovdje vie nita neete moi dobiti, ni za lijepe oi ni za novac... - Da, uzimamo ga od prvog u mjesecu. - Vrlo dobro... Neete poaliti zbog svoje odluke, gospodine Olafson. - Sutra ujutro poslat u vam ek na taj iznos. - Kako elite... A koja je vaa sadanja adresa, molim? ... - Stambeni posrednik izvadi biljenicu te navlai jezikom krnje-tak olovke. - Napiite Hotel Astor. - Stupila je ispred mua. - Nae su stvari trenutano pohranjene. Gospodin Olafson porumeni. - I... ovoga... molim lijepo, eljeli bismo imati imena dviju osoba u gradu Nevv Vorku. Zaposlen sam kod Keating and Bradlev, vodoinstalacije, 43 Park Avenue ... - Netom je postao zamjenik upravitelja - nadoda gospoda Olafson. Kada su izali na Drive i hodali prema centru nasuprot silovitom vjetru, ona uzvikne: - Dragi, toliko sam sretna... Sad e se uistinu isplatiti ivjeti. - Ali zato si mu rekla da stanujemo u Astoru? - Nisam mu valjda mogla kazati da stanujemo u Bronxu? Mislio bi da smo Zidovi pa nam ne bi htio iznajmiti stan. - Pa dobro zna da ne volim takve stvari. - Pa lijepo, onda emo se bar za kraj tjedna preseliti u Astor, ako si tako istinoljubiv... Nikada u ivotu nisam odsjela u velikom hotelu u centru grada. - Oh, Bertha, radi se o principu... Nije mi drago da si takva. Okrenula se i pogledala ga trzajui nosnicama. - Ti si takav mlakonja, Billv ... O boe, kamo sree da sam za mua uzela mukarca. Uhvatio ju je za miku. - Idemo gore osorno je rekao okrenuvi glavu od nje. Penjali su se poprenom ulicom meu gradilitima. Na uglu je jo stajala trona polovica seljake kue od drvene oplate. Bi39jae to pola sobe sa zidnim tapetama na plave cvjetie izjedenim smeim mrljama, zadimljeno ognjite, rastavljeni ugraeni kre-denc te preklopljeni krevetni okvir od eljeza. Tanjuri beskonano klize kroz Budove masne prste. Zadah sudoperina i vrue sapunice. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i sloi na suilo dugonosom idovskom momku za brisanje. Koljena vlana od prelijevanja, mast mu plazi po podlakticama, laktovi mu se gre. - K vragu, nije ovo poso za bijela ovjeka. - Nije me briga sve dotle dok jedem - ree idovski djeak nadglasavi lupanje tanjura i zveket i kljuanje ognjita gdje su tri uznojena kuhara prila jaja i unku i pljeskavice i krumpire i kosanu usoljenu govedinu. - Pa da, jedem dobro - ree Bud pa prijee jezikom po zubima, ieprkavi iver slana mesa te ga prignjei jezikom o nepce. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i sloi na suilo dugonosom idovskom momku za brisanje. Kratka stanka. idovski momak prui Budu cigaretu. Stajahu oslonjeni na slivnik. - Ne mo zaradit novaca ako pere sue. - Cigareta je podrhtavala na debeloj usni idovskog momka dok je govorio. - Ovo nije poso za bijela ovjeka, nipoto - ree Bud. - Bolje je biti konobar, prima napojnice. ovjek u smeem pustenom eiru ue iz blagovaonice kroz mimohodna vrata. Bijae to ovjek krupne vilice i praseih oiju, a ravno iz sredine usta strala mu je duga cigara. Bud sretne njegov pogled te osjeti kako mu utrobu kvri hladan odsjev. - Ko je to? apne on. - Pojma... Valjda neki gost. - Zar ti ne izgleda kao kakav detektiv? - Kako da, do vraga, znam? Nikad nisam bio u zatvoru. idovski momak pocrveni i isturi eljust. Raznosa suda odloi novu hrpu prljavih tanjura. Dvaput okolo malom krpum, uroni, isperi i slazi na suilo. Kad se ovjek u smeem pustenom eiru vratio kroz kuhinju, Bud je upro pogled u svoje crvene masne ruke. Pa to, do vraga, ak i ako je detektiv... Kada je Bud zavrio s pranjem, odtumara do vrata briui ruke, uzme s kuke kaput i eir pa mugne kroz sporedni izlaz na ulicu pokraj kanta za smee. Lud je to rtvuje dvije satnice. U optiarovu izlogu sat je pokazivao dva i dvadeset pet. etao je Broadvvavem, preao Lincoln Square pa Colum-bus Circle, sve vie kroz poslovni centar, prema sreditu zbivanja gdje e biti vea guva ljudi. 40

Leala je privukavi koljena do brade, vrsto navukavi spa-vaicu pod nonim prstima. - Daj, isprui se i spavaj, draga... Obeaj majci da e spavati. - Zar tata nee doi da me poljubi za laku no? - Hoe kad doe kui; poao je natrag u kancelariju, a mama ide gospoi Spingarn igrati euchre. - Kad e tata doi kui? - Ellie, rekla sam, spavaj... Ostavit u upaljeno svjetlo. - Nemoj, mama, onda nastaju sjene... Kad e tata doi kui? - Kad doe, doao je. - Gasila je plinsko svjetlo. Sjene iz kutova udrue krila i zajedno se zalete. Laku no, Ellen. Svjetla pruga vrata suavala se za mamom, polako se suavala u nit uzdu i po stropu. kljocne kvaka; koraci se udalje niz predvorje; zalupe ulazna vrata. Negdje u tihoj sobi tiktakao je sat; izvan stana, izvan kue kotai i topot kopita, udaljeni glasovi; tutnjava se poveavala. Bijae crno osim dviju niti svjetla koje su u uglu vrata stvarale obrnuto slovo L. Ellie bi voljela ispruiti noge, ali se toga bojala. Nije se usuivala skinuti pogled s obrnutog slova L u uglu vrata. Ako sklopi oi, svjetlost e ugasnuti. Iza kreveta, iz zavjesa na prozorima, iz ormara, ispod stola - sjene su se kripei gurale prema njoj. vrsto se drala za glenjeve i stiskala bradu meu koljena. Jastuk se napuhao od sjene, sjene su se muvale i klizile u krevet. Ako sklopi oi, svjetlost e ugasnuti. Crna spiralna galama napolju otapala se kroz zidove i trzala priljubljene sjene. Jezik joj je lupao o zube poput tiktakanja sata. Ruke i noge bijahu joj ukoene; vrat joj bijae ukoen; vris-nut e. Nadjaat e vriskom vanjsku galamu i umove, Vrisnuti da je uje tata, da tata doe kui. Suzdri dah i ponovno zakrii. Tako da tata doe kui. Sjene su uz riku teturale i plesale, sjene su se okretale posvuda unaokolo. Onda je zaplakala, oi su joj bile pune olakotnih toplih suza, tekle su joj po obrazima i u ui. Okrenula se i leala plaui zarinuvi lice u jastuk. Plinske svjetiljke drhte na tren po ulicama ljubiastim od studeni, a onda se gase u blijedoj zori. Gus McNiel, oiju jo slijepljenih od sna, ide pokraj svojih kolica, njiui ianu koaru s bocama mlijeka, zastajkujui kod vrata, skupljajui prazne boce, penjui se uz ledene stepenice, prisjeajui se vrsta A i B i polulitarki vrhnja i kiselog mlijeka dok nebo iza zidnih vijenaca, rezervoara, vrhova krovova i dimnjaka postaje ruiasto i uto. Mraz blijeti na ulaznim stepenicama i rubnjacima. Konj 41objeene glave teko klima od vrata do vrata. Na zaleenom ploniku poinju se ocrtavati tamne stope. Ulicom se truckaju teka pivarska kola. - Kako je, Mike, malo smrznuto, je l da? - vie Gus McNiel policajcu koji mlatara rukama na uglu Osme avenije. - Zdravo, Gus. Krave jo uvijek daju mlijeko? Bijeli je dan kad on naposljetku udara uzdama po konjskim olinjalim sapima i vraa se u mljekarnu dok prazne boce poskakuju i zvekeu u kolicima iza njega. Na Devetoj aveniji iznad njegove glave vlak klopoui juri prema centru grada iza male zelene lokomotive koja isputa kuglice dima, bijele i guste kao pamuk, koje se rastapaju u otrom zraku meu ukoenim kuama crnih prozora. Prve suneve zrake istiu pozlaeni natpis DA-NIEL McGILLVCUDDV - VINA I ESTOKA PIA na uglu Desete avenije. Jezik Gua McNiela je suh a zora ima slankast okus u njegovim ustima. Limenka piva bila bi prava stvar za momka po ovako hladnom jutru. Zaokree omotavi uzde oko bia te skae preko kotaa. Obamrle noge ga trecaju pri dodiru s plonikom. Teko gazei, kako bi ponovno satjerao krv u none prste, gura se kroz okretna vrata. - Pa, vrag neka me nosi ako ovo nije mljekar koji nam nosi pola litre vrhnja za kavu. Gus pljune u svjee nalatenu pljuvanicu pokraj tezge. - Uh, to sam oednio... - Jamano opet pije previe mlijeka, Gus - mrmlja krmar sa svog etvrtastog lica slinog odresku. Salun vonja po latilu za mjed i po svjeoj piljevini. Traka crvenkastog suneva svjetla miluje kroz otvoreni prozor stranjicu gole dame koja na slici pozlaena okvira iza tezge poiva, mirna kao tvrdo kuhano jaje, na krevetu od pinata. - Daklem, Gus, to izvolijeva u lijepo ladno jutro ko to je ovo? - Pa, moe jedna piva, Mac. U ai se pjena die, podrhtava i prelijeva. Krmar drvenom lopaticom prelazi po rubu, puta da se pjena na trenutak staloi, a onda ponovno stavlja au ispod lagano zadahtane slavine. Gus udobno odlae petu na mjedenu ogradu. - Daklem, kako poslovi? Gus istrusi au piva i stavlja dlan na vrat prije nego to e njime obrisati usta: - Doao mi je do grla ... Rei u ti to u uiniti, poi u na Zapad, zaposjesti besplatnu zemlju u Sjevernoj Dakoti ili negdje drugdje pa uzgajati ito... Podosta se razumijem u po-Ijodjeljstvo... Ovaj ivot u gradu nita ne vrijedi.

42 - Kako e to primiti Nellie? - Isprva joj se to nee mnogo svidjet, voli kunu udobnost i sve stvari na koje je naviknuta, ali mislim da e joj biti drago kad bude tamo, i tako. Ovo nije ivot ni za nju ni za mene. - U tom ima pravo. Ovaj grad ide u propast... Ja i supruga emo, mislim, jednog dana, uskoro, ovo prodati. Ako bi mogli kupiti zgodan prijatan restoran izvan grada ili gostionicu uz cestu, to bi nam odgovaralo. Imam u vidu mali posjed prema Bronxvilleu, do tamo se lako doe kolima. - Zamiljeno prinese bradi pesnicu u obliku malja. - Dosadilo mi da svake noi izbacujem ove proklete pijance. Kog vraga sam otiao iz ringa, bokca ti, nego zato da se prestanem boksati? Ba sino se dvojica dohvatila, a ja sam morao obraditi obojicu da proistim lokal... Dosadilo mi je da se mlatim sa svakim pijancem na Desetoj aveniji ... Bi li neto popio na moj raun? - Joj, bojim se da e to Nellie na meni nanjuiti. - Oh, za to nek te ne boli glava. Nellie bi morala biti nauena da malo pije. Njezin stari voli popiti. - asna rije, Mac, otkad sam se oenio, ni jedanput se nisam nakresao. - Ne zamjeravam, ti. Ona je zbiljam slatka curica, ta Nellie. One njezine kovrice na elu ima da zalude ovjeka. Drugo pivo tjera pjenuavu oporu vruinu u vrke Gusovih prstiju. U smijehu se udara po bedru. - Ona je krasotica, evo to je ona, Gus, izgleda kao dama i... - Daklem, onda idem k njoj kui. - Ti sretni mladi vrae, ide kui u krevet sa enom kad svi mi poinjemo raditi. Gusovo crveno lice jo se vie zacrveni. U uima mu odzvanja. - Katkad je ona jo u krevetu ... Do vienja, Mac. Ponovno teka koraka izlazi na ulicu. Jutro je postalo sumorno. Olovni oblaci nadvise se nad gradom. - Mii se, ti stara kosti i koo! - vikne Gus trzajui konju glavu. Jedanaesta avenija puna je ledene praine, kripavog tropota kotaa i udaraca kopita po kaldrmi. Preko eljeznikih tranica dolazi cilik zvona s lokomotive i klaparanje teretnih vagona na skretnici. Gus je u krevetu sa enom i njeno joj govori: uj, Nellie, ti ne bi imala nita protiv da poemo na zapad, je li? Ispunio sam molbu za besplatne obradive povrine u dravi Sjevernoj Dakoti, dobra zemlja crnica gdje moemo zgrnuti bogatstvo uzgajajui ito; neki se obogate u pet bogatih etava... Na 43svaki nain, zdravije je za djecu ... Hello, Mike! Onaj jadni stari Mike jo je na svom mjestu. Hladan je posao policajaca. Bolje je uzgajati ito i imati veliku seljaku kuu i sue i svinje i konje i krave i pilie... Lijepa kovrava Nellie hrani pilie pred kuhinjskim vratima... - uj ti, Krista ti boga... - vie Guu ovjek s ruba plonika. - Pripazi, vagoni! Usta u vrisku zjape ispod kape sa titnikom, mae zelena zastavica. - Svemogui Boe, ja sam na tranicama. U trzaju okree glavu konja. Sudar razdire kola iza njega. Vagoni, konj, zelena zastavica, crvene kue kovitlaju se i mrve u crnini. 44 III. DOLARI Posvuda du ograda bijahu lica; na otvorima za zrak bijahu lica. Prema zavjetrini dopirae ustajao zadah od bavastog parobroda koji je bio na sidritu, malko nagnut na jedan bok, s utom karantenskom zastavom koja je vijorila na glavnom jarbolu. - Dao bih milijun dolara - ree starac odmarajui se - da znam zato oni dolaze. - Tek tako, latice - odvrati mladi koji je sjedio na krmi. -Nije li ovo zemlja velike anse? - Ipak znam jedno - kazao je starac. - Kad sam bio djeak, divlji Irci dolazili su na proljee s prvim plovama epa... Sada vie nema epa, a ovi ljudi, bog zna odakle dolaze. - Ovo je zemlja velike anse. Mladi mrava lica elinih oiju i tanka nosa nadsvoena izvinutim obrvama zavalio se na okretnoj stolici digavi noge na svoj novi stol od mahagonijeva furnira. Koa mu bijae blijeda, a usne lagano napuene. Mekoljio se na okretnoj stolici promatrajui male ogrebotine to su ih njegove cipele ostavljale na polituri. K vragu, ba me briga. Onda se naglo uspravi u stolici tako da je stolac zakripao, i lupne se stisnutom pesnicom po koljenu. - Rezultati! - uzvikne on. - Ve tri mjeseca sjedim i uljani guzicu na ovoj okretnoj stolici... Kakvog ima smisla diplomirati pravo i poloiti pravosudni ispit ako ne mogu nai nikoga da ga zastupam? Mrko odmjeri zlatni natpis kroz vrata od mutna stakla.

NRVDLAB EGROEG kintejvdo 45 Nivvdlab, Velanin. Skoi na noge. Ve tri mjeseca itam svakog dana ovaj prokleti natpis natrake. Poludjet u. Idem van na ruak. Naravna prsluk i otrese rupiem mrljice praine s cipela, a onda, pridajui licu namrten izraz duboke zaokupljenosti, pohrli iz kancelarije, otkaska niza stepenice te izie na Maiden Lane. Pred restoranom proita glavni naslov rumenog posebnog izdanja: JAPANCI ODBIJENI IZ MUKDENA. Kupio je novine i pre-savinuo ih pod mikom ulazei kroz okretna vrata. Sjedne za stol i paljivo stane itati jelovnik. Sad ne smijem biti rastroan. - Konobar, donesite mi porciju kuhanih krumpira New En-gland, kriku kolaa od jabuka i kavu. Nosati konobar zapie narudbu u blok, a onda je odmjeri krajikom oka, vano se namrtivi... Ovako rua odvjetnik bez klijenata. Baldvvin se nakalje i razgrne novine... Trebalo bi malo oivjeti ruske obveznice. Ratni veterani posjetili predsjednika ... JO JEDNA NESREA NA PRUZI U JEDANAESTOJ AVENIJI. Ozbiljno ozlijeen mljekar. Gle, pa to bi mogla biti lijepa mala parnica za naknadu tete. Augustus McNiel, 253 W. etvrta ulica, voza mljekarskih kola za Mljekarsku kompaniju Excelsior, jutros je teko ozlijeen kada je teretni vlak koji je vozio natrake po pruzi New York Centrala ... Trebao bi tuiti eljeznicu. Bogara ti, moram se dokopati tog ovjeka i nagovoriti ga da tui eljeznicu ... Jo nije doao k svijesti... Moda je mrtav. Dapae, onda ih moe tuiti njegova ena... Jo danas popodne idem u bolnicu ... Stii u prije bilo koga od onih nadriodvjetnika. Odluno grizne kruh i snano ga provae. Ni govora; poi u mu doma da vidim je li tamo ena ili majka, ili tako neto: Oprostite mi, gospoo McNiel, to vam smetam u vaoj dubokoj tuzi, ali trenutano se bavim istragom ... Da, zastupam istaknute interese ... Ispije posljednji gutljaj kave te plati raun. Neprekidno ponavljajui u sebi 253 W. etvrta ulica, ukrca se na Broadvvavu u tramvaj za predgrae. Iao je na zapad etvrtom ulicom, uz Washington Square. Stabla su irila krhke ljubiaste grane u nebo golubinje boje; suelice su kue irokih prozora blistale vrlo ruiaste, nehajne i imune. Pravo mjesto stanovanja za odvjetnika s velikom uhodanom kancelarijom. Razmislit emo o tome. Preao je estu aveniju te iao ulicom sve do prljavog Zapadnog predgraa gdje je zaudaralo po stajama, a plonici bijahu obasuti hrpama smea i vrvjehu djecom. Zamisli ivot ovdje meu prostim Ircima i strancima, otpadom svijeta. Na broju 253 bilo je vie zvona bez imena. ena s pamu46 nim rukavima zavrnutim na miicama kobasiastog oblika pomoli kroz prozor sijedu upavu glavu. - Moete li mi rei stanuje li ovdje Augustus McNiel? - Onaj koji lei tamok u bolnici. Pa naravno da stanuje. - Da, taj. Ima li on kakvu rodbinu koja ovdje stanuje? - A to biste tjeli od njih? - Radi se o malom poslu. - Idite gore na najvii kat i tamok ete na njegovu emsku ali vrlo vjerojatno vas ona nee moi primit... Jadnica je jako zabrinuta za svoga mua, ta tek su osamnaest mjeseci u braku. Stepenice su bile pune tragova blatnjavih stopa, a tu i tamo bijahu poprskane otpacima to su ispali iz kanta za smee. Gore nae svjee obojena tamnozelena vrata te pokuca. - Tko je? - zapita enski glas od kojega je malko zatreperio. Sigurno je mlada. - Je li unutra gospoa McNiel? - Da - ponovno se zau ugodan enski glas. - Tko je to? - Radi se o poslu u vezi s nesreom gospodina McNiela. - Je li o nesrei? Vrata se otvore u malim opreznim trzajima. Imala je otro izvajan bisernobijel nos i bradu i gomilu valovite crvenosmee kose koja je u malim glatkim kovricama okruivala njezino visoko usko elo. Sive oi, otre i sumnjiave, netremice su ga gledale u lice. - Smijem li na trenutak s vama razgovarati o nesrei gospodina McNiela? S tim su vezane stanovite pravne injenice i smatram svojom dunou da vam ih saopim ... Uzgred budi reeno, nadam se da mu je bolje.

- Oh, da, doao je k svijesti. - Smijem li ui? To je pomalo dugo da objasnim. - Mislim da moete. Njezine napuene usne splasnu u usiljen smijeak. - Mislim da me neete pojesti. - Ne, neu nipoto. - Uzrujano se nasmije iz grla. Odvela ga je u zamraenu sobu za dnevni boravak. - Neu dignuti rebrenice da ne vidite nered koji posvuda vlada. - Dopustite mi da se predstavim, gospoo McNiel... Geor-ge Baldwin, 88 Maiden Lane ... Znate, ja sam strunjak za ovakve sluajeve ... Da vam sve jezgrovito izloim ... Va mu je pregaen i zamalo usmren uslijed kanjive, a moda i krivine nemarnosti slubenika Nevv York Central Railroad. Postoje puni i opravdani razlozi za tubu protiv eljeznice. Znate, imam razloga da vjerujem da e Mljekarska kompanija Excelsior podnijeti tubu zbog pretrpljenih gubitaka, konja i kolica i tako dalje ... 47 3 - Mislite rei da smatrate da Gus ima vie izgleda da osobno dobije odtetu? - Tono. - Sto mislite, koliko bi mogao dobiti? - Pa, zavisi o tome koliko je teko ozlijeen, o stavu suda, a moda i o vjetini odvjetnika.... Mislim da je deset tisua dolara umjerena svota. - A ne traite nikakav predujam? - Odvjetniku se rijetko plaa honorar prije nego to je sluaj uspjeno okonan. - A vi ste odvjetnik, asna rije? Nekako mi izgledate premladi za odvjetnika. Sive oi sijevnu u njegove. Oboje se nasmiju. Osjeao je kako ga podilazi topla neobjanjiva struja. - Pa ipak sam odvjetnik. Strunjak sam za ovakve sluajeve. Da znate, prolog utorka dobio sam est tisua dolara za klijenta kojega je ritnuo konj omnibusa to je vozio u okretitu ... Kao to moda znate, upravo o ovom trenutku uvelike se agitira da se posve ukine povlastica eljeznike pruge na Jedanaestoj aveniji... Mislim da je ovo najpogodniji trenutak. - ujte, govorite li vi uvijek ovako, ili je to samo poslovno? Zabacio je glavu i nasmijao se. - Jadni stari Gus, uvijek sam govorila da ima sretnu icu. Djeje cmizdrenje tanko se probije u sobu kroz prezid. - to je to? - Nita, beba... Mala bitanga ne zna nita drugo nego cviliti. - Znai, imate djecu, gospoo McNiel? - Ta ga pomisao nekako ohladi. - Samo jedno... A to se moe? - Je li on u Traumatolokoj bolnici? - Da, i mislim da e vas pustiti k njemu jer se radi o poslu. Ba uasno jei. - Kad bih samo mogao nai nekoliko dobrih svjedoka. - Mike Doheny je sve to vidio ... On je u policiji. Dobar je Gusov prijatelj. - Borati, pa imamo sluaj i pol... Oni e sklopiti vansud-sku nagodbu ... Idem ravno u bolnicu. Iz susjedne sobe dopre svjea bujica kmeanja. - Oh, to derite - apnula je iskrivljujui lice. - Ba bi nam dobro doao novac, gospodine Baldvvin ... - Pa, moram poi. - Uzeo je eir. - I naravno, uinit u sve to mogu u ovom sluaju. Smijem li povremeno navratiti da vas izvjetavam o napredovanju stvari? 48 - Nadam se da hoete. Kad su se rukovali na vratima, inilo se kao da on nikako ne moe ispustiti njezinu ruku. Porumenjela je. - Onda, zbogom i hvala vam lijepa to ste me posjetili -kruto e ona. Baldvvin je oamueno posrtao niza stepenice. Glava mu bijae puna krvi. Najljepa ena koju sam ikada vidio u ivotu. Vani je poeo padati snijeg. Snjene pahuljice bjehu hladna kra-domina milovanja po njegovim zaarenim obrazima. Nebo nad Parkom bijae iarano sitnim oblacima iljasta repa kao polje puno bijelih pilia. - uj, Alice, poimo ovom stazicom. - Ali, Ellen, tata mi je rekao da ravno iz kole poem kui. - Boji se! - Ali, Ellen, oni grozni otmiari... - Rekla sam ti da me vie ne zove Ellen. - Pa dobro, onda Elaine, Elaine ljiljan-djeva Astalota. Ellen je na sebi imala novu plisiranu haljinu crne strae. Alice je nosila naoale, a noge su joj bile tanke kao ukosnice.

- Boji se! - Na onoj klupi sjede uasni mukarci. Doi sa mnom, lijepa Elaine, idemo kui. - Ja ih se ne bojim. Mogla bih letjeti kao Petar Pan, da hou. - Zato onda ne poleti? - Sad mi se ne da. Alice je poela cmizdriti: - Oh, Ellen, mislim da si zloesta... Poi sa mnom kui, Elaine. - Ne, etat u Parkom. Ellen se zaputi niza stepenice. Alice je trenutak stajala na najgornjoj stepenici, drei ravnoteu najprije na jednoj pa na drugoj nozi. - Boji se, boji se, boji se! - uzvikne Ellen. Alice otri cmizdrei: - Rei u tvojoj mami. Ellen je etala po asfaltiranoj stazi meu nasadima ukrasnog grmlja bacajui noge visoko u zrak. Ellen je u novoj haljini od plisirane Crne strae to ju joj je mamica kupila kod Hearna, hodala asfaltiranom stazom, izba-cajui noge visoko u zrak. Na ramenu nove haljine od plisirane Crne strae to ju je mamica kupila kod Hearna, bijae srebrni bro od eljike. Elaine od Lammermoora e se udati. Zaru4 - Manhattan Transfer 49nica. Uangnaan nainainai, razlijegahu se gajde prolazei kroz ra. Mukarac na klupi ima povez preko jednog oka. Straarljiv crn povez. Crn Straarljiv povez. Otmiar Crne Strae, meu utavim grmljem otmiari uvaju svoju Crnu Strau. Ellenini noni prsti vie se ne izbacuju u zrak. Ellen se strahovito boji otmiara Crne strae, krupnog smrdljivog ovjeka od Crne strae s povezom preko oka. Boji se odjuriti. Njezine oteale noge strau po asfaltu im pokuava brzo pojuriti stazom. Boji se okrenuti glavu. Otmiar Crne Strae je tik iza nje. Kad stignem do stupa svjetiljke, odjurit u do dadilje i do djeteta, kad stignem do dadilje i do djeteta, odjurit u do velikog stabla, kad stignem do velikog stabla... Oh, tako sam umorna... Odjurit u u Central Park Wets pa onda kui ulicom. Bojala se okrenuti. Trala je, a sve ju je neto sa strane probadalo. Trala je sve dok joj usta nisu poprimila metalni okus centi. - Zbog ega tri, Ellie? - zapita Gloria Dravton koja je pred Norelandsom preskakala preko konopa. - Zato to sam htjela - zadahtalo e Ellen. Sumrani sjaj vinske boje mrljao je muslinske zavjese i prelijevao se u plavoj polusjeni sobe. Stajahu za stolom jedno nasuprot drugom. Iz lonca s narcisama, jo umotana u svileni papir, zvjezdoliki su cvjetovi blistali mutnom fosforescencijom, irei vlaan miris zemlje zapleten u nehajno trecav parfem. - Lijepo od vas to ste mi ih donijeli, gospodine Baldvvin. Sutra u ih odnijeti Guu u bolnicu. - Za ime Boga, ne zovite me tako. - Kad mi se ne svia ime George. - Svejedno mi je, meni se svia tvoje ime, Nellie. Stajao je gledajui je; mirisna otealost obavijae mu se oko miki. Ruke su mu se objesile poput praznih rukavica. Njezine su oi bile crne, rairene, njezine su se usne napuivale prema njemu preko cvijea. Trgnula je ruke uvis pa prekrila lice. Njegova je ruka bila oko njezinih malih slabanih ramena. - asna rije, George, moramo biti oprezni. Ne smije ovamo dolaziti ovako esto. Ne elim da me sve one stare kvoke u zgradi stanu ogovarati. - Za to ne brini... Ne smijemo se brinuti ni za to. - Ovaj tjedan ponaam se kao da sam luda ... Moram prestati. - Ne misli valjda da se ja ponaam normalno? Bogom ti se kunem, Nellie, nikada prije nisam uinio nita ovakvog. Nisam ja takav ovjek. U smijehu je otkrila svoje pravilne zube: 50 - Oh, nikad se ne zna s mukarcima. - Valjda ne misli da bih na ovaj nain jurio za tobom da ovo nije neto izvanredno i izuzetno? Nikada nisam volio nijednu prije tebe, Nellie. - Dobar vic. - Ali je iva istina... Nikada se nisam bavio takvim stvarima. Isuvie sam radio da zavrim Pravni fakultet pa nisam imao vremena za ene. - Rekla bih da sad nadoknauje izgubljeno vrijeme. - Oh, Nellie, ne govori tako. - Na asnu rije, Georgv, moram ovo prekinuti. to emo uiniti kad Gus izie iz bolnice? A ja zanemarujem dijete i sve. - Isukrste, svejedno mi je to bude ... Oh, Nellie. Okrene njezino lice. Pritisnu se jedno uz drugo, njiui se,

usta su im se bijesno mijeala. - Pazi, zamalo smo prevrnuli svjetiljku. - Boe, divna si, Nellie. Glava joj je klonula na njegova prsa, osjeao je kako ga svega proima opojnost njezine razmrene kose. Bilo je mrano. Zmije svjetla s uline svjetiljke zelenkasto su se obavijale oko njih. Njezine oi diu pogled u njegove, zastraujue, sveano crne. - uj, Nellie, idemo u susjednu sobu proaptao je tihim uzdrhtalim glasom. - Unutra je beba. Odvojie se, ruke im bijahu hladne, gledali su jedno drugo. - Doi pa mi pomozi. Unijet u kolijevku ovdje ... Pazi da ne probudimo malu ili e ona dreati kao divlja. Glas joj bje promuklo napukao. Djetence je spavalo, njezino malo kauukasto lice bijae smireno, a siune ruiaste pesnice stisnute na pokrivau. - Djeluje sretna ree on i usiljeno zahihoe. - uti! Zar ne moe utjeti? ... Hajde, izuj cipele ... Ovdje je bilo dosta gaenja mukih cipela... Georgv, ja ne bih ovo inila, ali jednostavno ne mogu odoljeti... Pipao je za njom u mraku. - Draga... Nespretno se bacio na nju, diui ludo i duboko. - Flatfoot, ti nas zeza ... Ne, asna rije, kunem se grobom moje majke, to je istina... 37. juna irina, a 12. zapadna duina... Idite tamo pa pogledajte ... Na taj otok iskrcali smo se u amcu dragog oficira kad je potonuo Elliot P. Simkins, tamo je bilo etiri mukih i e51trdeset i sedam enskih, ukljuujui ene i djecu. Nisam li ja onom momku reporteru ispriao sve o tome i to je objavljeno u svim nedjeljnim novinama? uj, Flatfoot, kako su te, do vraga, uspjeli odande izvui? - Na nosilima su me odnijeli, dabogda crknuo ako laem. Neka budem kukin sin ako nisam tonuo, uranjao u more pramcem, kao stari Elliot P. Glave zabaene na debelim ijama ispuste salve smijeha, zveknu ae po malome stolu zamrljanom krugovima, bedra su odzvanjala od udaraca, udarahu jedan drugog laktom u rebra. - A kolko je momaka bilo u amcu? - est, i gospodin Dorkins, drugi oficir. - Sedam i etiri su jedanaest... Ti majku!... etiri i tri je-danajstine emskih po glavi ... Otok i pol! - Kad polazi slijedei trajekt? - Radije ispijmo jo jednu aicu u to ime ... Hej, Charlie, puni ae! Emile mune onga u lakat: - Izai van na trenutak. J'ai que'quechose a te dire. ongove su oi bile vlane, malko je posrtao dok je za Emileom iao u vanjski bar: - O le p'tit mysterieux. - Sluaj, moram posjetiti prijateljicu. - Oh, to tebe mui, je l da? Uvijek sam govorio da si ti lukav momak, Emile. - uj, na ovoj ceduljici je moja adresa za sluaj da je zaboravi: 945, Zapadna 22. ulica. Moe onamo poi i spavati ako nisi previe naljoskan, i da nisi doveo nikakve prijatelje ni enske i tome slino. Ja sam u dobrim odnosima s gazdaricom i ne elim to pokvariti... Tu comprends. - A ja sam te htio odvesti na ludi tulum... Faut faire un peu la noe, nom de dieu!... - Ujutro moram na posao. - Ali, u depu imam plau za osam mjeseci... - U svakom sluaju, doi sutra oko est sati. ekat u te. - Tu m'emmerdes tu sais avec tes manieres. - Congo usmjeri mlaz pljuvake prema pljuvanici u uglu bara te se namrten vrati u stranju prostoriju. - Hej, sjedni, ongo; Barnev e otpjevati The Bastard King of England, Emile uskoi u tramvaj i odveze se prema gornjem dijelu grada. Sie na Osamnaestoj ulici te se zaputi na zapad, prema Osmoj aveniji. Na drugim vratima od ugla bijae mala prodavaonica. Nad jednim je prozorom pisalo SLASTIARNICA, a iznad drugoga DELIKATESE. A bijelo emajlirana slova na sredini staklenih vrata objavljivala su: Emile Rigaud, prvorazredne poslastice. Emile ue. Zvrcne zvono na vratima. Tamnokosa punana ena s crnim dlakama iznad kutova usta drijemala je za tezgom. Emile skine eir. - Bonsoir Madame Rigaud.

U trzaju je digla pogled a onda u dubokom osmijehu pokazala dvije jamice. - Tieng c'est