IZVANREDNA IZDANJA

Urednica ANITA ŠIKIĆ

Korektorica BLANKA PEČNIK-KROFLIN

Likovna oprema LUKA GUSIĆ

Grafička urednica SANJA HABIĆ

CI P-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 821.163 (497.6).1

DIZDAR, Mak

Zapis o vremenu: izabrane pjesme / Mak Dizdar; priredio Božidar Petrač. - Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, .

1999. - 253 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Izvanredna izdanja)

Pogovor: str. 231-247.

ISBN 9S1-1 (JI)-()l()-R

Ijlj(J I I � (JI S

r r

I I I

I

Mak Dizdar

ZAPIS O VREMENU

Izabrane pjesme

Priredio

Božidar Petrač

HRVATSKA SVEU(;ILISN,\

�AKLAllA

Zagreb, 1999.

" I

VIDOVOPOLJSKA NOĆ (1936.)

(

Vlaga na zidovima sobnim

Vlaga mokro dira zidovima priče: o sušičavoj ženi na truloj dasci što leži o ranjavoj i crnoj jednoj glavi krvavoj rani ko cvijetnoj vriježi nekoj ludoj nježnoj djevojci koju negdje vode mladom čovjeku što baca krv, umire o nekom što nešto plače i huče i čudne jezive riječi viče. Te ubojne sjene! Sjene plaze ljigave zmije i hode Sjene mene gaze. Iz bezdanih dubina mraka lik za likom niče i svoj im hladnim rukama mene dotiče.

Jeza mene hvata jer crna vlaga svakog od njih već davno mrtvim imenom viče. Tmurnost sluzi i bije slika se mrtvački ceri i smije. Likovi!

.

Crna povorka me bije ...

Otvaram olovne oči. Vlaga zidovima u me će doći. O vlaga!

7

H

Jutro duhanskih radnica u Katmergradu

Zora vam mutna najavi rad, a vi je nikada ne vidite bojom. Tada vas guta ulica i smrdi kužni grad. Kako starački vaš život je mlad kad vas on ogrnu mrkim mantlom bijede.

Mnogo vas nehotično posti. Svugdje ste samo gosti. Grob je dom što maše vaše kosti, kad vam kose nevremenom sijede.

Vi često tako umorne sjedeći poslije rada same u sobi razgovarate same sobom i s četiri zida. Zidovi vam pričaju o planini, pastirici i mob i a za mnogo lijepo vama ne daju proljetnog vida.

S j (..'sen i lišće jarko, jarko pocrveni. Vi sl'l:lldit e svom blijedom licu i !lIil'sto Ila 11.1 e III u u ispljuvku l'IVl'IIi <-"vidovi lliču.

Ilid t!l']lIIvi('·:I ludI 1111 su/.e srmeni.

I ta(..o Sl' postak prl'! :lllollepotrebno.

Tako sc stari, Zora vam najavi jutroIII rad.

Onda vas guta ulica, guta grad.

I smrad improviziranih ljubičica.

l . ,

\ ,�

Meditacije seljaka Jure na njivi

Teško je. Negdje daleko daleko strši glava mlina koj i ne melje.

Znoj. Zemlja je teška kao natopljena glina. Naša vječna slina. Čuju se ptice iz šipovog šipražja. To one se bore. Znaju i one za bijedu, za noć, za crne riječi snijega, za ljepotu hljebne kore, dok nebom lete kola velika i vražja. Avioni. Ptice se plaše a na njih liče. Glava druga orača na brijegu, horizont dotiče, a ja nad drvenim plugom glupo stojim pogrbljena tijela nad kojim su isto tako pradjedova uporna stajala.

o ja vidim pa se za humničke seljake i za se bojim jer zastale vijekove u meni brojim,

000.

9

PLIVAČICA (poema)

(1954.)

Plivačica

Oznanila se u šaptanju pijeska kojim kao da je rekla

Ovdje suježevi bodljivi za sve noge

ovdje su galebovi plavi

za sve snove

Prolaz se sam pred njenim dahom otvorio marginom što razdvaja javu i san u trenu razmeđa ubistva i stvaranja Baka ma od podneva srpnja obasjana biserom u školjkama očiju crna od tajne dlanove šišmiša sa deset strijela deset magneta bijele od mesa foka skrila je ljiljanima ubranim u bokorima bure

U kosi modroj od bezmjernosti neba u zrcalu pučine umirila je vjetar i prosula oštar miris soli mahovine ma lja sa školja tijela i kadulje oblih njegovih obala

B. v. Ra dičeviću

13

Nosnice spavača probudiše se i raširiše do kliktaja

Znala je da je čekaju svi od jutra i stvaranja svijeta prvog jutra Drhatom bedra od crna mramora kao da obeća jednom iz hiljada ravnih običnih i jednakih ruke za korake u sve kapije što vode dubinama vrtoglavim

14

u tame tamnjane zrelih cvjetova

Tad mladić snen od čekanja zore oslonjen ramenom snage na kabinu zabranjenih dana napet od volje za otkrovenjem svog bića ciganin ili pjesnik to kasnije niko nije znao reći prenu se iz vatre neuhvatne i zašilji zjene u vršak igle

vida strelovitog Jagodicama svojih želja uhvati njen osmijeh što ga je dala muškosti sunca i za njom pođe lakoćom mjesečara kao da su se za ovo viđenje dogovorili još davno davno prije rođenja

On pođe pođe sam za svojim stopama ne znajući da je samo jedan samo jedan iz povorke

Cvrčci u smrči su ga pjesmom podsticali

Ovdje suježevi bodljivi za sve noge

ovdje su galebovi plavi za sve snove

Znao je Sam sebi sam dovoljan za rasuđivanje srca Znao je Čist sam pod suncem dobrim za sve napore i sve lijenosti Čist od odjeće i obuće čist od imena

koje nisam sebi izabrao

15

16

Ravnopravno je udisao nebo i hodao hodom čovjeka od krvi korakom slobodnih od brojeva i vlasnika vozila Ceste su njegove bile sve ceste ceste su njegove obale i vode obale i vode ptica ptica amfibija

Kada je u nju gledao svi su je vidjeli Svi su je gledali i vidjeli Odjednom je skočila i nestala sa stijene nijemog zova a kupači goli goli i u pantalonama bez razmišljanja skočiše u njenu sjenu gustu i crvenu i zaplivaše

Plivali su neumorno kao nikada dosad kao da su se takmičili sa velikom šansom na zlatnu olimpijsku medalju Ili su htjeli u nepoznatoj ženi koja je u snovima najavila svoj dolazak da uhvate sam život život na ostrvima tropa naslikan u očima brodolomnika

život što ga je nosila u smeđem kljunu golubova

na vrhovima dojki punih bijele krvi

Plivali su i sjekli more čežnjama kao nikada dosad goli i u pantalonama a šešire i novčanike predali na čuvanje morskim lastama

Plivali su u vruću radost punu zvijezda dok se ne prestraviše od dubina i grčeva u hladnim strujama i zelenim o kojima se ne zna ništa gdje počinju i gdje svršavaju

Tada se sjetiše balkona i albuma i djece koja su došla i koja su još zaključana u narandžama i limunima u zrenju sjetiše se dućana i mušterija spisa i protokola i zakonika i građanskog morala u knjizi o bon-tonu bez obzira na finese ponašanja sjetiše se kade kade u kojoj se može napraviti malo more

malo more i mali brodovi

mali brodovi i male ljubavi

18

sjetiše se i zaprepastiše nad sobom i krkljanjem udavljenika piskut1jivijim od sirene vatrogasaca pozvaše najbrže čamce za spasavanje ne raspravljajući o boji krme ne pitajući za cijenu kilometraže Glas im je drhtao od plača u kome ajkule poznaše titraje žalosti starih bogomoljaca zakasnjelih za odgovor na neodoljivi poziv ljubavi

More se zaljuljalo i promrmljalo Ovdje suježevi bodljivi za sve noge

ovdje su galebovi plavi za sve snove

Mladić je širokim okom sve vidio ali nije mogao ništa da vidi od sjaja sedefnih leđa u koje se zavuklo sunce i sve je glasove slušao al' ništa nije čuo od pjesme smijeha što ga je vodila pučinom nade

Kada je zaronila i posljednji plivači zaroniše hvatajući u vrtove pluća posljednje kraj ičke neba Bila su još četiri plivača i svi su bili goli a mladić sa sanjivim očima Ciganin ili pjesnik il' neko drugi

to niko kasnije nije znao reći bio je najgoliji Četvorica ronilaca upornih i lukavih mađijom što samo dvonožac je nosi u nevidljivom štapu ljubavi pretvoriše se u morske lavove u morske konjice u delfine i kitove probijajući jaki i pomamni sante magle

Smijeh je zvonio i zvao sve dublje u dubine bez dna Tri građanina se utopiše rizikujući ime i zvanje posmrtni marš i vijence i dva metra zemlje ispod krstače

Samo je mladić još jurišao svetionicima očiju i lukom stegana sve gladniji sve žedniji Kada je osjetio tlo nogama lava protrnu od slasti Zgrabi je pograbi bakarnu od podneva

1 9

20

sjajnu od bisera mirisnu od soli crnu od tajne Njeno tijelo zadrhta ko krošnja stabla zagrljena dahom aprila i otvori cvjetove alga korala krinova zvijezda On uđe bodljama smeđe volje u pore njenog disanja i predade se milovanju Vrhovi jezika im se sastaviše

Točio je svoju krv u njenu nepovratno i njega nestade u nJoJ Umirući osjeti prvi i posljednji put da živi

Ježevi se nakostriješiše Galebovi zakliktaše

Kada se u predvečerje na obali oznanila crvena od krvi u ribljem mesu snažna od života jaka od smrti prolaz se sam od njena daha otvorio

Udovice sa suncobranima vrisnuše

Kupači oboriše glave dobrih građana u pijesak tjeskobe

Plivačica se nasmija jetko otrovom jegulje a sunce pade treskom u kose planina

2 1

OKRUTNOSTI KRUGA (1960.)

Dan odmora, dan sedmi

Knjiga postanja Glava prva

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta

I bješe tama nad bezdanom I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost

I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestoije svoje na njemu I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more

I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme

I drvo poče da rađa plodovima

I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde Da vidjela bude danju i noću

bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu

A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri

I ti vidje da je to dobro I reče Da načinimo čovjeka po obličju svoJem kao što

smo i rni

25

26

Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica

nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja što miču se po zemlji

stvori ti čovjeka po obličju svoJem Stvori muško

Stvori ih i blagoslovi l reče Rađajte se i množite se

i žensko

Tada ti pogleda sa svojih vIsIna na ono sve što si stvorio

Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi

a desnom po trbuhu I reče Gle Ovo je dobro veoma I bi Dan šesti

A ja pogledah okolo po zemlj i I vidjeh gdje voda zemlju proždire Gdje sunce vodu pije vidjeh Gdje zemlja vatru bljuje Vidjeh zvijer na zvijer da ide I čovjek čovjeku krv da proliva Ja vidjeh zločin na sve strane Ja vidjeh zločin koji ti stvori Jer okusih plod od drveta znanja Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše Pa zavriskah

Nije to dobro Nije to dobro Nije Ova tvoja zemlja Dobra je samo za tvoje kamenje

To bješe dan sedmi Dan odmora

Vertikalno i horizontalno

Kako vriskove da zakopamo duboko u zemlju zaborava

Da nas ne dostignu na ovim teškim putovima Kako da skupimo sve drage riječi i osmijehe u ove

tijesne torbake Kako da potkujemo što otpornijom kožom ove

ranjave noge

Za nama neka ostane tuga i sve njezine druge

I neka umjesto baklji pohoda u ovom mračnom

Sve dublje i dublje svjetlucaju Kosti mrtvaca

Uzaludnih

tijestu nepoznatog

27

2H

Slovo o Kalipsi

Plačem Zbog ljubavi tvoje što napravi me robom Zbog ljubavi što oslobodit me ne može

Plačeš

Sjećam se jednog razgovora u zatonu pod planinom

Kaži mi kaži majko mornara kaži ml kako te srce ne boli

Za sinom kojega voliš koji te voli Za onim koji će smrt naći kada i ne mora

o strašne li smrti u dubini mora

Kaži mi kaži majko drvosječe kako te srce ne boli Za onim kojega voliš koji te voli Za onim koji će smrt naći od stabla do stabla bora

o strašne li smrti u mraku gustih gora

29

30

Sirene

Dođi čovječe slavni O velika ahejska diko

Dođi

Zar tvoje se srce veliko Što okamenilo je na Troji Zar se to srce kameno Pjesme ove boji

Dođi čovječe slavni

Most

Sanjah da ću jednom izgraditi Most do sunca al od želje osta

temeljac

u dubini srca

3 1

32

Banket

Oči u oči Naprijed I sa strane Sa svih strana Nasmijane Vučje oči

Na stolu stolnjak i cvijeće I mnogo jela I više pića

Ona golubica još tuži zbog ptića

Tele ono nikada neće postati junac

Onaj grah zeleni bijelim cvijetom prošaptati neće nikada

Jela se služe jedno za drugim

Ali

Gladan sam

Gladan

Vučjih jezika

Oči

1.

Vidim Da se divim

Divim se Kad vidim

2.

Vidim Da se divim

Vid ovaj je U vidicima Sivim

Pa Da li sad da vid vidam Ili drukčije vidike Da zidam

33

34

Prsti

Oprosti starče Palče Na tom prelomu neuroznom u mučen om pasu Oprosti Srednjače na ovom urliku Na ovom stranom glasu Oprosti Malče na bolu Koji me očinski boli Prstenjače oprosti Zbog ove nesreće Nesreće ove što Jednako nas Voli

I ti Kažiprste oprosti Ti koji si čas lucidan Čas hud čas lud Pokaži već jednom za me Pokaži jednom za se već Pokaži velim opet Taj izlaz iz te tame Taj prolaz iz te čame Presudi jednom Taj sud

Oprosti mi Oprostite svi Oprostite prsti Vi koji ste još dobri Vi koji ste još bodri Vi što još bolite Vi još što volite

(Jer ja znam I vi jer znate Da su od one Zelene kore Od pozlate Ostale tamo Ostale samo Ostale Bore)

35

36

Ostrva

Sprva su ostrva bila od perja crvenog i biserja Bila su ostrva od pitkog domaha i bliskog dna Od lišća su bila ukusnog Od vjetra Konačnog raskršća Ostrva bijela od sunca Slatka od sna

Sada su ostrva na naše stope skrvila Ako nas i ne bi možda u čeljusti mržnje smrvila Ne bi nas ostrva kao nekad Od samih nas više skrila

Ostrva pod prstima čudnog buđenja Ostrva za našim kamenim plačem Ostrva oko našeg stalnog čuđenja Ostrva na klatnu sata i pod otiračem Ostrva koja će biti i koja su bila Ostrva Ostrva Ostrva

Ostrva svuda oko nas

Ostrva blaga i draga

Ostrva ova Što su se Ostrvila

Iskaz petog svjedoka

I šta da ti pričam dalje Trebalo je Već da krenemo iz naselja Uz pratnju Najstarijih staraca i male djece v •

Žene su određene za klečanje pred Cekanjem Pred.djevicom i sinom Trebalo je dakle Da krenemo Tad začu se Anatema je bio Raspra Ni sad se ne zna Ko započe je prvi Ko Prihvati Ko podgrija Ko Nastavi Tek Sjećam se Kao da je sad bilo Sjevernjak je rekao kako se Riba lovi najbolje na Sjeveru A Južnjak Da Sjevernjaci ne znaju ni riba šta je to Da li je Ljeto ili Zima Da l' ljubav ili Mržnja ... Sprva su ljudi sa Zapada u osmijeh gornju usnu knvIh

A Istočnjaci mudro lule pušili Ali i oni svoje prednosti Ni mačke Ni miševi Najzad istakoše . . Zaboga zar kod nas zaboga Sunce naše prvo �e IzlaZI Zar kod nas zaboga naše Sunce prvo ne zalaZI Pokušao sam i ja Jedan od rijetkih da Pređu predem Koliko je važno l nije važno Koliko je važno Da li se Zemlja okreće oko Sebe Oko sebe se okreće I oko Sunca Koliko je važno ovo naše More Ovo more Uz Obalu Uz Plimu Uz Oseku

37

38

More ovo i ove Ribe Koliko je važno Da razmrsim Pokušao Vjerujte I pametno I pametno i ludo AI' zamrsim još Dok nisam glavu svoju najzad bacio Kroz ovaj crveni zid među masline Kroz ovaj tužni prozor Među dlanove AI raspra tim ne presta Kavga Žešća posta čak Za crve i dijane Za meridijane Za karavele Za paralele I pokaza se da strasti uzaludne Nema samo Istočnjak Da vlast ne drijema Da ima je I gdje se ne sije Da ima je U pijesku U vrijesku U tresku Ne samo Da ima je Ima Ima

Ima specifičnost mnogih Klima O koj ima svakako voditi računa treba Ozbiljna Fauna fantastična Bujna Vegetacija biljna AI i tu Razlika ima nekih Na plohi istog Neba Tako naprimjer da Jugozapad nije Jugozapad samo Bistro i čisto Jer ima jugozapad Jedan i jugozapad Drugi I jasno je kažu da nije to sve jedno te isto Postoji tamo tako Jugozapad Zapadni Jugozapad Južni Kao na Sjeveru Kao na Istoku što se zna Za Sjeveroistok Upravo za Sjeveroistoka Dva Sjeveroistok Istočni

I Sjeveroistok Sjeverni I tako dalje Sve dalje Visoko Niže Daleko Bliže Od stare Atike Do nove Matematike

Što se sve desilo na kraju I sami ste već čuli I više sad znate Neki se sad nalaze u Paklu A neki u Raju Nekim su razbili samo Glavu A nekom i Gnjate Čamci su se rasušili

Mreže proglodali miši

Sad hodamo po tuđoj uri Bez svjetla Bosi Po buri Po kiši

39

40

Da onda zaborave da zaboravljaju

Pao je Pao je ne trepnuvši Na koljena na grudi na dlanove Čelom o tvrdu zemlju

Uspravna čela Pao je riješen u sebi Ne za sebe Pao je mučen Za druge riješen u sebi Za one čije će sutra svanjavati bez udarca oka u oko

Bez tifusa u jagodicama ljubavi Bez žutog žiga na nadlaktici Čija će podneva grijati bez reflektora u očima

Bez igala pod noktima Bez laži u protokolima Za večeri lišća na mirisnim granama Za trenutke kermesa u bezbroj krijesnica

Za glasove djece koja će navijati za plave i crvene bez mržnje na plavo i crveno

Pao je mučeničkom smrću Za one koji ga polako zaboravljaju I pitaju ponekad o onome koji je

Pao na koljena na dlanove na grudi Čelom o tvrdu zemlju

Uspravna čela Riješen u sebi Ne za sebe

Za one kojima će jutra svanjivati Čija će podneblja grijati Čije će večeri mirisati

Pao mučeničkom smrću

Za one koji ga polako zaboravljaju I pitaju ponekad

A ko to bijaše

Zaboravljajuć ponekad i da zapitaju

Da onda zaborave Da zaboravljaju

41

KOLJENA ZA MADONU (1963.)

Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?

(Pjesma nad pjesmama, VI, 9)

Slaba si. Slabošću svojom ponovo me plijeniš I ponovo zarobljavaš.

(M. D. Pa kad sam sit neba)

Izgubljena

U tvojim očima blistalo je nebo nade moje I njime prolazili ko morskom pučinom lađe

nepoznate oblaci sanja i nada mojih

iz crnih zjena kupina što su sabrale toplinu proljeća pjevale su ptice i grijalo sunce ko mladunče ovce runo majke meko i drago (do prve igre oblaka i duge kroz koju si htjela da se provučeš vjerujuć da će ti pasti na ramena u bojama haljine rascvjetanog polja­ostavljajuć me sretna zadivljena ludostima tvojim)

Vlaga sa usana zamagljenih mutila mi glavu ko mirisno planinsko cvijeće i najopojnije vino i budila novu žeđ (putnik sam bio što je okušao opsjenjen ključeve

modrog izvora u zoru i nije se dugo ogledao u čudu prirode bojeći se sjećanja kasnijeg na slasti napitka, u goloj

pustinji podneva što se nazirala na zreniku)

Zagrljaj tvoj bio je plodan ko mlječno sjeme zemlje i ja sam u njemu jačao rastao a grudi su se moje nadimale kao jedra mora u buri do prvog zrna saznanja da poslije plime dolazi praznina

45

46

i naše ruke strše na suhu katarke razbijenog broda na hridini

Darivanje života donosi nov život ali i smrt možda jednako draga jer valja uvijek ići nekud ma nikad i ne stići

Na dlan sam ti zato jednog dana u danima krvavi nar darovao

po običaju predaka što vjerovahu u vodu i vatru i nikada nisi saznala da si srce moje jedini posjed koji sam imao kao igračku kakvu na mjesec na trave bacala

Ništa ti o tome ne rekoh jer mišljah da šutnja govori više od riječi

Ništa ti o tome ne rekoh i izgubih te na čudnim putovima ljubavi

Putovi su sad pusti oko mene hladnim snjegovima pokriveni i stope tvoje zametene nepovratno

Sjećanje na tebe kakva si bila kakva si mogla biti i kakva nećeš nikada postati leluja se LLopsjeni osama noći što se ne prekida

Jagodicama oguljenim u grozničavom lomljenju prstiju teku za tebe rijeke teku

otkinuti cvjetovi rada i ljiljana vrište vranci izgubljeni bijela i crvena ostrva strmoglavim brzacima krvi peče led zemlje pod nogama i časovi tijela tuku zvonicima gustim ko šuma dana neizvjesnih

Kad prenem se u noći bez sna iz snova jave ove dugo morne skidam lagano crne mrene i da ne ozlijedim uspomene tiho varku po varku san po san sa dlanova iz kosa skidam a noć noć mračnija postaje skidam a bol bolnija bol golija ostaje

Dokle ću dokle ovako stojati sam pod nebom tražeći tebe među zvijezdama?

47

48

Krug

U ovom hodu pod zvijezdama hladnim polaznici smo trajni

na pohodu zvijezdi svojoj AI samo si ti ona koja jezdi na mom nebu Čas večernjača sjajna što obećava zoru čas zornjača umorna što nudi buduće veče Kad staneš da odahneš i zemlja staje samo mirisno bilje otrovno i slatko i kovilje i smilje udiše tvoj dah i ne prestaje za ljepotu otetu bez krika i rana volšebno da baje da raste kad se predaje U sumnji toj priklona pravog znam da nisam sam nadajuć dlane i suncu i munji al' smiju se sebi svi oni što kriju da vole pregršt cvijeća plavog te izvjesna je od pitanja mnogih neizvjesnost samo Ovamo tu rijeku što zaprepastila si juče svojim bijelim

tijelom i na plač potonji na tu kajnu jeku kazala si srca laka i jaka neka vode teku neka samo teku neka mjesto da se vratiš i da platiš tajnu U sobu što posivjela je beznadno u preranoj dobi ušla si danas i gle kobi njine sve stvari oživjela zaboravljeno ogledalo je palo i odmah se dalo probuđene stvari sad pamte te i zbog tebe pate Tamo si i tu Posijana Ko u drevnoj bajci iz luži ne mrtve svoju pticu stvaraš a viteza ZIVOg. u

stamen kam pretvaraš pa čemu onda ja da se nadam što rekli bi pjesnici i davni

i slavni valja da šutim valjda i da se ne jadam i šuteći tako u ljubavi vječnoj i vječno da stradam

Da kleknem neću Da reknem zbogom poslovno i jasno bilo bi i uzaludno i kasno jer desilo bi se meni ko vjerniku svakom sa njegovim

bogom tebe da našao bih gdje kročio god nogom u svakoj travci u svakoj javci u svakoj varci Središte si strašno što širok krug oko sebe stvara ja trunka sam nemoćna što bijegom svakim sve dublje

taj krug otvara

49

50

Ptica

Odletjela si

Zašto nisi odnijela I svoj cvrkut Koji mi je Naselio Krv

Krik

I opet me plavi Po tijelu Glavi Opet me peče Opet me davi Taj klik

Svoj klik sanjan Klik svoj prosanjan Svoj klik nedosanjan Kliknuću

Svoj klik ću sam U lik da dam

U slik nedovikan U vik nedoslikan

Svoj klik ću U krik

5 1

52

Pa kada sam sit neba

Pa kad sam sit neba i kad sit sam zemlje Odlazim u kulu svojih koraka I gorim oči do korijena Korijenjem novim

Otkucaji tvog srca su tada slabi Ruka umorna a plač djetinji i tih Premećeš se sva u krhku stabljiku U jedan jedini bijel i nježan stih Pa moliš vjetrove da te salome što prije Da te nigdje više nema I da te nije

Polaziš onda malaksalim koracima Na posljednju liticu očaja

Na rijeku zaborava Ideš tamo zauvijek A znaš da nikada Stići nećeš

O kako si slaba Slabošću svojom ponovo me plijeniš I ponovo zarobljavaš

Kad opet ko nekad ti reknem Ti Nebo Moje Veliko I Zemljo Draga

Stizanje i prestizanje

Dolazila si u moju noć kao san Svanjivala dolaskom Kao jedini dan Srce sam grijao ulicom koju si prolaskom grijala Igrorri i smijehom koračao kojom si se igrala koji� si

se smIjala Koraci tvoji kovači od vatre Od vatre te čudne oči mi gore i snatre Korake tvoje od mog sna od boje tvoje Kako da stignem Ne znam

Koračao sam Stizao Korak u korak Stope u stope

Kako da koračarno u istom tijelu U istom djelu Ne u dvoje

A da nam se stope vruće i jake Ne rasto pe

Stigao sam I prestigao . Pa ne znam da li da svoje porasle korake skratIm Da li da zviždeći s vjetrom i dalje predvodnički idem Ili da se vratim

53

54

Brod

Da ovaj brod Hod ovaj da Da ovaj bol Prebrodimo

Da ovaj hod Bol ovaj da Da ovaj brod Prebolimo

Da ovaj bol Brod ovaj da Da ovaj hod Potopimo

Koljena za Madonu

Toj ptici zlatorepoj toj ptici žar njoj spavači ruke izgubljene njoj sanjači noć joj bogovetnu a nebo je visoko lukavo lovci već oblatnjali nesretni pomalo u granju zeleni opet od zamke zamršene a snijeg nikako da padne

To si Jedino što slijepac ovaj vidi I vid već zaboravom Djetetu što još ni prohodalo nije porasli očnjaci pa kako neće njemu noge krilate bogalju beznogome Vuci urliču u tvojoj šumi i oštre vučje slave ali za čopor ti imaš pregršt soli na dlanu lepezu razglednica Pa šta onda šta da radimo nas dvoje Šta mi preostaje nego da Božje ime premetnem u tvoje

55

56

Da svak po sebi svak u sebi naložili bi se mi drveta mi suhi mi hladni mi u jednoj

lomači I jesmo dim sutrašnji

Daleko si otišla I onaj što nektar pije stoljećima usaljen poslije ručka dugočasnog zaspao ne bi natočio bi popio vrč iskapio iz rijeke te ma i zamuljene

od oblaka i cesta i drugi gurman što samo glavu zubaca rado grize a kamen stanac bi čergaš pokopao nebo jedino bi kako se kune gle teško kune samrtnik da ruka bi tvoja našla Lazara a isposnik sveti već koljena dere proštenjem Madoni

KAMENI SPAVAČ (1981.)

Pa ipak mi nisi naredio uzalud: »Kreni prije nego što stigne moja Stega,

za kojom Sudbina slijedi s obiljem bogatstava da ih razdijeli u oba tabora

kao baštinu, spasenje i propast!«

Zarathustra Yasna (XLII, 12)

Zamara me dužina čekanja. U jednom danu po dva put mi klone duša kojoj se mrači

vid i postaje već teško vjerovati.

Ivo Andrić Ex Ponto (I)

Putovi

Putovi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu Ideš prema meni I u jurišu Smijući se i plačući Pred sobom Sve čistiš I ništiš

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš Ali nikako da nađeš Istinski put. Do mene

Jer Ti poznaješ uklesane i utrte pute I niti ijedan drugi (A mali su zapravo i jalovi Bez obzira koliko su Za tebe Oholog i jakog I preteški I Dugi)

Ti poznaješ samo one putove Što prolaze Od srca I Oka Ali to nije sve Ima putova što su se ispružili pred nama Bez javnog traga kolovoza

6 1

62

Bez voznog reda l roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene Veoma sigurna i česna Ona Što dolazi S lijeva Ili Zdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići Smjerovima sličnim Sa sjevera Ili Juga

Ali to nije sve

Kuga Oči uvijek Pametno mi traži Ispod ustalasale na vjetru raži Iz korjena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visina Odozgora Pritiskivati Grudi Najjače Može Mora

Ali to nije sve

Ti ne znaš zakon raskrsnice između svjetlila

Tmice Jer najmanje znaš da u svome žiću Najteža rvanja su l ratovi pravi U samome Biću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje između mnogih Mojih Velikih Zala

Ti ne znaš s kim Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene Nije isto što i put Od mene Do tebe

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu Skrivenom za tvoje moćne oči (Ti ne znaš da meni je Mnogo više Nego što misliš Sudbina Namrijela I Dala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš Ali nikako da nađeš istinski put Do mene

63

64

(Shvatam te: Čovjek si u jednom prostoru i vremenu Što živi tek sada i ovdje I ne zna za bezgranični Prostor vremena U kojem se nalazim Prisutan Od dalekog jučer Do dalekog sjutra Misleći O tebi

Ali to nije sve)

A iz bezmjernih visina Odozgora Pritiskivati Grudi Najjače Može Mora

Ali to nije sve

Ti ne znaš zakon raskrsnice Između svjetlila I Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaš da u svome žiću Najteža rvanja su I ratovi pravi U samome Biću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje Između mnogih Mojih Velikih Zala

Ti ne znaš s kim Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ima putova što su se ispružili pred nama Bez javnog traga kolovoza Bez voznog reda Bez vremena I roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene Veoma sigurna i česna Ona Što dolazi

S lijeva Ili Zdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići Smjerovima sličnim Sa sjevera Ili Juga

Ali to nije sve

Kuga Oči uvijek

65

Pametno mi traži Ispod ustalasale na vjetru raži Iz korjena zemlje gdje se zgusla tmina

Slovo O čovjeku

66

Prvo

Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba

Kako da premosti?

69

70

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina AI u domu tvome

Kad će domovina?

Treće

Zatvoren u meso zarobljen u kosti Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš h ljeba vina Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?

7 1

72

Četvrto

Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi U tom kolu bola

Potonji il' Prvi?

:.'

Peto

U tom kolu bola ni potonji ni prvi Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela Kad će tijelo samo da

Postane djelo?

73

Slovo o nebu

Pravednik

Hodeći kroz zemlju Kroz noći kroz dane Vidio je navist Vidio jest bolest

I vidao rane

Pa izreko slovo Dižuć glavu k nebu Pitajuć o tajni Na putu ka grebu

Pitajuć o tajni

A nebo bi pino Muka ot olova Te ta slova čuše Oni što brez duše

Te ta slova čuše

Vraždom se zasmija Zmija aždahaka Bo glas se izgubi U gl uhoti mraka

Bo glas se izgubi

On se spusti u se Među katakombe

77

78

Psi kosti rastepu Nakon hekatombe

Psi kosti rastepu

Tako tijelo stade Na putu kroz tminu Pade al glas jedan Zvoni kroz tišinu

AI glas jedan zvoni

Glas što vječno leti K nebu u visinu

Eže vječno leti

Molitva

Molitvu jednu ledinu znam U ovome svijetu

Beskrušnom

Molitvu jednu ledinu imam Molitvu o kruhu

Inosušnom

79

80

Labud djevojka

Rekoh joj Od devet dveri zar nisi otključala devet Od devet odaja zar nisi otvorila devet Od devet kovčega zar nisi otklopila devet Od devet pečata zar nisi Otpečati la devet

A ona Ona će meni

Otk lj učah devet dveri Otvorih devet odaja Otklopih devet kovčega Otpečati h devet pečata Ali ne otključah Ne otvorih Ne otklopih Ne otpečati h Pečat Tvoga Srca

Dadoh joj znak ključa

A ona zaklikta Gle ptice one što juri k zelenoj grani Gle ptice one zelene Ispod oblaka

Pogledah i ne vidjeh

Tada ona reče Znaj da je tajna broja devet Tajna labud djevojke Čik stigni me

Pretvorih se u sokola

Al Labudica je već bila stigla za oblak U zemlju gdje je oko sokolovo Mrtvo oko

8 1

Zapis o otkivanju

Tamo gdje su psalmi tu su i prokletstva

82

Zapis o lovu

Neka se podzemna voda budi u jasnom sjajnom ozoru iz svog dubokog sna i teče nekoj dalekoj rijeci nekom umornom moru

Neko nejako lane posrće kroz zlatnozelenu goru i neće da stane dok ne pristane svom bistrom izvoru

Jedna smetena košuta žuri kroz neke žute vriježe tražeći nestali šapat tražeći davne dane što bježe kroz tavne trave kroz travne mreže

Vidim ljeljena onog što pati kad prati oči one srne i slijediće ih omamljen tako sve dok na zahodu sunce ne utrne sve dok mu koraci ne ucrne

Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja Lijep Slijep od velje želje Nijem Bez glasa on gazi za lavežom pasa Što urla što žedno diše i kidiše u krv budućeg razboj a

83

84

Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog dana Kao na dogledu dlana I

Znam da nikada onaj gladni harni vrutak neće ući u daleko ono ušće u svoj krotki kutak da nikada zagrliti neće svoj čisti bjelutak

Košuta brižna više nikada neće čuti onaj mali glas što pred njom ide što prati je kroz vlati što nikad neće više reći mati

Na stijenu onu propeti ljeljen neće se nikada više na onaj zelen zov one zelene kiše

Ni konjik tragač u sjajnom bojnom odijelu usred sjajne tragačke svite nikad odapeti neće iz sulice vite onu ubojnu strijelu

Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad sobom obuzeti bjehu goniči svi I sasvIm samI

Te strasne lovce ulovih u nevidime konce ja kovač Grubač i vjerno upisah i smjerno narisah u ove vele u bijele u kami

Prepoznavanje

A na dnu smrti boje će ubo biti bolje

85

86

Kolo

Ruka do ruke luka do luke

Ruka u ruci muka u muci

Zemlja priteže nebo visoko

O da sam ptica da sam soko

Ljeljeni

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima Ljudima)

Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korjena te iz nje izletješe vitorozi Ije lj eni u trku

(I rastrkaše se na sve četiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)

Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekaju da nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje Iz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova)

87

88

Zapis o izvoru

Rastvorio sam se I potekao

Potocima

Rijekama

Morima

Sada sam tu Bez sebe

Gorak

Kako svom izvoru Da se vratim?

Sunce

Jedno mlado sunce odbjeglo od oca nastani se na ledini izmeđ ledenih planina

Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko dok ne stiže do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom i izdiže se kao tica krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskršća i stramputice i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice

Zagrlismo se tada kao da smo čekali samo na to

Postadosmo bliski pa smo kao jedno i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navraćalo sunce od ljeta do ljeta samo i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta

Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je otišlo kako to i zašto to sam dobri Bog sada može da zna

I možda bismo ga zaboravili kao lijepu slučajnost (kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo) da se vascijelim svojim bićem ne grijemo još

Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova

89

90

Ruke

Kroz kamen živi nosih ruke dvije kao dva znamena

Sad ruke ove trudne žive u srcu tog kamena

Mjesec

Iz guste tame dana na umoru iznikao je ponad naših glava mlad i nježan lik mjeseca

Sada plovi cijelom širinom svoga neba budeć iz snenosti one koji su sebe izgubili

Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju i prije nego što u svom rašćenju izgubi korak

(i dobije okolo svih svojih strana bijelu i srebrenu kosu)

Ureži njegov znak u mekoj bjelini miljevine kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku

Svoje neizrecive boli i nade

9 1

92

Zapis o vremenu

Davno ti sam legao I dugo ti mi je Ležati

Davno Da trava mi kosti Davno Da crvi mi meso Davno Da stekoh tisuću imena Davno Da zaboravih svoje ime

Davno ti sam legao I dugo ti mi je . Ležati

Dažd

Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako dažd pada pada

Trebalo bi se odkameniti i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaći izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panične makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvijestiti se u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkameniti i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog

kamenog grada

Trebalo bi htjeti i svu noć bdjeti slušajuć kako dažd pravedni pada

pada pada

93

94

Zapis na dvije vode

l.

U ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetu dobri radojica bjelić vavijek se radovao

i u tome kratkom u lijetu i kad je cvijet je brao i kad je ratio i kad patio vazda je zvijezde krao

na putu kroz žitije sije on bugario nije put žarka sunca gledao je i modra neba

i kad obvlada ga brijeme stade u vrijeme na tom putu pade dosegavši tamu samo svoga greba

sada mu nitkor sadar mu ništor više ne treba u sjenci tog vječno plavog hlada

ne treba mu više ni vina ni hljeba jer sitosti tu nije niti glada

ni sunca nit kiše

ne treba mu ništa do sunčanih počivališta

2.

Oprostite mi što ipak vas molju i bratiju i družinu i gospodu do vratiju mojih da dođu da me pohodu

molju i kume i prije i strine i nevjeste da me ne minu već da me kad pominu da se kad sjete

jer ja sam bil kako vi sada jeste a vi ćete biti kako sada jesam ja

95

96

Kolo bola

Koliko kola od dola do dola Koliko bola od kola do kola

Koliko jada od grada do grada Koliko greba od brega do brega

Koliko krvi od usudnih rana Koliko smrti do suđenog dana

Koliko kola od dola do dola Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola

Zapis o rijeci

Jutros se jedan vrutak probudi u meni

U podne poče da teče Poče da buja da se pjeni

Naveče oblinom velike rijeke obremeni

U kasne čase noći Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne Nemirni koraci moji kao čudo svako pohode

97

Radimlja

ruka

Ova ruka kaže ti da staneš

i zamisliš se nad svojim rukama

98

loza i njene rozke

Ovdje je prisutan onaj Koji po vjernom očitovanju reče Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar I vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja ću odsjeći AI onu koja rađa da polje bude bolje Da slađ i dar i plod veći Č istim

V i već ste čisti slovom istim koje vam glagoljah Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama Budite tako u meni a ja ću svakako u vama Kao u onim što sam od iskoni koje voljah Az esam loza A vi ste Grozje

Ovdje je prisutan onaj Što spreman je uvijek na riječ i na djelo Gdje riječ je od pr ijeka lijeka A djelo kao vrelo Gvozje On čeka me od vijeka On čeka i v idim ga zac ijelo I s ilazim k njemu Kroz to b ijelo Lozje

99

100

sunčani Hristos

Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam tek onaj koji je u sjeni

Onog što u vremenu se

Ovremeni

Ovdje je prisutan onaj Kome zavidješe crni zakonici Objesiše ga u šesti čas onog dana Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta

Raširivši ruke od prsta do prsta

On pobjedi

Smrt

Smrt ga tražaše al ne nađe ništa

Ne nađe ni kosti ni meso ni krvi

Osta joj samo obris znameni i prvi Put za nešto smrt zube nije imala Gle kako sad bezglavo skače

Plače i rida očajna

I mala

Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam samo onaj koji je u sjeni

Onog što mu smrt ne mogaše ništa

Onog što pretoči se u stub Sunčani

Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni Iz zatoka tvari iz te tvarne muke U ona daleka sunčana počivališta Pruža

Ruke

10 1

vrata

Ovdje smo još uvijek samo steći gosti I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti Iz tijela ovog golog u tijelo vječnosti

Kada se doskitah u ovo veče kasno On mi reče a da ga ne pitah

Ja sam ta porta i kroz nju uđi u mene jako ja u tebe On tako reče al gdje su usta brave gdje prst pravog

ključa za vrata u stepeništa goruća? Pa tragam po travi zato i tražim u glavi tako ključ

taj plavi Kroz cvijet ja proljet ja kroz kose smrti tražim ušće u te

zlatne dveri Zađem u mrave u bilje u privide u zbilje Tražim i nađem Al ad ruke moje do ključanice kto tu strogu istragu

iznevjeri?

Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi

Ostavljam sestru brata ostavljam oca i majku između zvijeri i ljudi

Da sebe budem našao u svom biću na putu svom stubu sjaja

Kako ću kada u tom žiću da zgadim se u slovu Što bi u otkriću?

On reče mi tako kad ga za to i ne pitah Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada

102

Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratku

A vjetar vjetar vjetar

Ako su vrata iz riječi samo san ako su samo gatka bajna Ja ipak neću više da se s vrata vratim

Ja opet hoću tamo da snim Tu slatku Gatku

103

vijenac

Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada reče Kako se u ovo veče sva ostrva razbježaše I gore se više ne nađoše Jer je vrijeme blizu

I reče k tomu još veće Da zbačena bi na zemlju otrovna guja aždahaka Što zabludi vas svijet vasioni iz ždrijela svog mraka Da čistih je malo na zemlju stalo da anđela nije ostalo Pa teško onim koji žive na kopnu teško onima na moru Jer opaka zvijer raširi krila i sakri zoru Znajući da vremena ima malo

I kuga bi i rat i glad pa žvatasmo jezike svoje od bola I davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca gola Želeći smrt al smrt je od nas bježala Jer je vrijeme blizu

Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu Jer je vrijeme blizu

U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zrače Sunce mjesec i savršen čovjek snage su makrokozrna On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znače

Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna Da carstvo nebesko je van nas Neka se spozna

104

I eto tako sva ostrva pobjegoše i gore se više ne nađoše Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zađoše Pa kto čini nepravdu neka i dalje nepravdom prijeti Kto pogan jest neka se još pogani I svet kto je neka se još sveti Jer je vrijeme blizu Vas koji ste čisti sad mačem će da gone sa svakoga stanka I kao podvig hvaliće čas tvog mučnog i mučkog rastanka Stog uzmi štit i oklop izvuci mač na svoje goniče Kroz smrt uništi smrt uzdigni tako jedino žiće Jer je vrijeme blizu

Pa neka otvori oči kto hoće da vidi Neka otvori uši kto hoće sada da čuje Jednim okom nek odmjeri i žali i hridi oko nas Drugim nek zađe u sebe duboko da nađe svoj glas Jer je vrijeme blizu

105

106

četvrti jahač

Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile Vrijeme jest da se razmisli o vremenu Jer velike vode na nas brode Gle kako deru i žderu njine vilne sile Vrijeme jest ubo da se zamisli u vremenu Jer vjetar hitri vjetar zmajeviti Na nas će hudo danas da poleti Vrijeme je vatra jer neka sažga nas i satra Vrijeme jest ubo da uđe se u ovo vrijeme Jer vremena ima tako malo I vremena neće više biti

bbbb

1.

Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo i ne vidimo

Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidirno One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas One imaju svoj miris i boju One su nemušte ili Imaju Glas

Neka krhka riječ se penje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao sićušna puzavica Ona se vješto propinje Od posnog kamena Do sunčanog grma I samog Sunca

A neka se glavato i glasito Šepuri do na vrh bunjišta A znamo da njome je Zauzet prostor I više Ništa

2.

Kao niz brzu vodu nekada riječi dođu brzo i još brže odu Ima ih koje dugo čekaju svoj sanjani čas Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobu Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu Riječ je tek tada riječ ako Za nju i čulo steknemo Najgolemija je nekada ona Koju i ne Reknemo

Jedna te ista riječ Nije ipak ista Kad ulazi u I izlazi iz Ulišta

107

108

Riječi su zapravo sve i riječi upravo nisu ništa (Pa i na one ovdje izrečene Prašina je već gusta pala I odvela ih na kolovoze Do kala

I prašina ta još veće pada Jer Mada kazane tek sada One u hipu postaju uvele i stare I za njih više ne mare ništa Ni gomile sa ulica Ni žedna lica Sjemeništa)

Ali se čeka nova riječ

3.

Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robu Na teške tezge malih i velikih trgova i trzana Bajate su olinjale i jalove Poput starih krzana -Čim ih ugleda novo jutro Čim ih dotakne Bistro oko Dana

(Izgleda da vrijede samo još neke male riječi Od čije oštrine i gorčine nevidljive Čovjek zatečen u gledanju Počinje uporno da se pita Da l' postaje manji Il' postaje Veći

Goleme one iz raznih bogoslovija Metanisanja ili liturgija Praznih slavoslovija Bića su letargija

I bića Poraznih Prazno­Slovija)

4.

Riječi su u svemu sadržane Riječi su dakle sve ali i kao ograničenost su svega dane

Jedina je riječ koja se još čeka Ona što valja da stigne iz iskoni Iz daleka

5.

Ali smo netom čuli neke nove riječi

Ali smo eto čuli takve nove riječi od kojih I kada se tiho rečene vaseljena ječi Riječi o božijem prstu u sunčanom krstu O gradu što valja ga sazdati u nama O vinogradaru i njegovom vinogradu O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama Čuli smo riječi o žrecima i vječitim vijencima O nekim uskim vratima pred našim trudni m nogama Čuli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi što ih istraga crna proliva

109

1 10

Uz križ i kalež uz palež i pseći lavež Ima novih riječi o novim i oštrim mačima I čudnim štitima spasenija Budnim za badce bludne Za njina čtenija i Bdenija

Čuli smo dakle riječi što nam umiju Nešto novo reći

6.

Čuli smo eto sada neke nove riječi Kakve ranije još nikto Govorio nije

Čuli smo riječi o hljebu nasušnome: Da hljeba valja dati svakome Koji ga treba

No neka se od sada zna da nije sve u Hljebu ovome: Neka se istina zna o hljebu Inosušnome

7.

Do nas stigle i kroz brenija Ove riječi su stvorene Za čista Prenija

8.

On govoraše glasom i glasnim i jasnim Da ništa ni ikoga i niti od koga da ne krije Od takve riječi kroz usahlosti kroz oholosti i lasti Procvjetaće iz pustih mladica zeleni jeleni i mliječi Ovako još nikto govorio ranije nije Da svaka riječ je na ranu rečena Da rane liječi On tako toplo i meko govoraše

Kao kad blagodetna proljetna kiša romoraše U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti Na obali slanog mora kao u hramu

Na cesti kao na maslinovoj gori Kad nigdje još zlatne zrake kad nigdje glasa Ni pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori U kojoj bi od riječi da se Uznemiri žiće Ustalasa Masa On slovom svojim gorkim a ne mačem i kopljem Učini se i žeteocem i snopljem

On slovom svojim krči pute I put otvori Zori

9.

Tako još nikto ovdje na zemlji govorio nije Govori on nam dakle i smjerno i vjerno I silno govori on nekada Kao da fijuče bičem S medom i pelin daje nam u svojoj čaši

1 1 1

1 12

Nikada nas nikto ne časti takvim pićem Silno nekada govori kao da fijuče bičem To nas on samo bićem riječi Plaši

A kad se slovom svojim on ponekad nasmije Najtanjom zlatnom žicom iz tog smijeha Nekad nas miluje A nekada Bije

Ovako još nikto Govorio Nije

10.

Govoreći tako ja vam ne govorih sam od sebe ništa To što vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pišta Ja rekoh vam riječ od drugog što je stekoh Ja rekoh riječ tek onoga Koji je kroz mene Rekao

Čuli smo eto sada njegove riječi Kakve ne govoraše nikto prije Zato blago nama I zato jao Nama

Jer tako još nikto Govorio Nije

To kroza nj progovori Riječ Sama

1 1.

Pokušavah ovdje pronaći prave riječi o Riječi Okušavah podobnu sliku naći za riječ čovjeka Riječ o onome svemu što nas oko nas Od iskoni tišti i što nas Čeka Kušah urezat slovo o Slovu Što u nama vapije

I vrišti

Ne znađah ne umjeh Na kraju ništa Ja Ništi

12.

(Na putu zadanom između zraka i mraka Na putu tvoga znaka

Sumnjen i Smušen

Ponovo se vraćam Duboko U sebe Srušen)

1 13

1 14

13.

Ja ne znam još uvijek dakle kako Da oslovim Tebe

Pa ostah stoga na svome hudome Be i Be Be i Be

14.

(Bože Oprosti mi Što sam tek došao

Tamo odakle sam pun nade i pošao)

Suočenje

Vjetar u borju crnom kiša u mramorju

Usudna smjena godišnjih doba od bonog proljeća do

proljeća bono g

Kroz dane kroz godine kroz stoljeća hodimo za suncem

visokim kroz kamenje i šume ledenog gorja onog S morom na grudima sa zorom u zjenama srljamo

slanom gorkomodrom morju

A zamka zamamne u znacima neba u toploj mahovini

tla u žutom žišku hljeba

Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoče

korake na rubu ove oštre jave

Na povjerenje toplo one ostaju nijeme na zdušno one

se ravnodušno objave

Imenujemo pitomo bilje žarke ptice pitamo zovemo davne zvijeri

I u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice zagledamo ljude

Predjele beskonačnog obzorja molimo da se iz hladnog

bešćutja probude

Ronimo tajno tamnom maticom dana od juče

Omamljeni neizvjesnošću kraticom po dnevu ovom se

skitamo

Pitamo mudrace nesigurne o tome šta s jutra biće Zovemo tako između oblaka na sve strane svoje pravo

biće

A samo u snu znamo za ono zlatno lišće

Tražimo vrijeme a ono za nas kao da i ne zna

Vrijeme što ni sebe ne primjećuje u grotlu bezdna

U ovom tijestu glasova opet šutnja svakako caruje

svijetom

1 15

1 16

Pa hajde da se s tim cvijetom šutnje uputimo U slutnji jednoj na iskonsku šutnju da i mi zašutimo Skrhan i konačno slomljeni na svojoj zelenoj grani U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeni Da upustimo se strasno u zagrljaj sa svojim slatkim

jadom Kad sastati se nikad nećemo sa nade svoje svojim

gradom Da više nikakav glas se ini u tišini iskonskoj ne čuje Samo ono zvono tišine nek se vine u meni -Čisto od vatre stare teško od novog smisla Ko vjetar kroz borja crna umorna Ko kiša kroz mramorja smrti pokisla Kroz nebo tek pred nama otvoreno -Do zvijezda neka Odjekuje

Poruka u mramorje prispjelom

Tek što si pošao izgubio si se već na tom kratkom putu traganja

Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O prošloj slavi i stravi No čim odmače pun sebe i o sebi Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan stiže na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teške misli kako su Kroz mećave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobom

I bježa ti I stalno Bijega

Zalutalom među upitnicima ovih biljega Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti Jer

Povratka više nema I dalje ćeš tako beznadno ići I stići od bola do bola što se za te sprema Kao nagrada za saznanje o spasenju i propasti Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu I ići ćeš tako i nećeš da se vratiš dok ne shvatiš Da svi glasovi ne bjehu u ovome davorju Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju Ostaćeš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju Sve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu Sve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davnina

nejednaki su

1 17

1 18

Smrt

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda

Brotnjice

Čekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo čekali

Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih Ima ih koji su i gdje nikada sijani nisu Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude Ima ih što marljivo su djeljali ražanj a zec kao zec Ima ih koji su voljeli nego išta na visokoj grani AI onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali I gavrani tavni sjeli nam na mozak A na vrh te patnje Nismo ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno u

nas uđe Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije Kroz mreže od buđe davnom obećanju idemo Što pred nama se krije sve zbiljnije sve luđe Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrirno Kroz kupinje crno kroz drače vremena kroz vražije kroz

Ruke su još tu al još se ne rukovasmo Od opčinjenosti još se ne izliječismo Jer lijeka još ne nađosmo Osim one stare molitve Osim one stare kletve Osim

vrače

Od Drine do Ukri ne i Save od Une i Sane do Rame i Neretve

Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre Zapreštaju vam sa vasernim silama nebeskim urilom i

rapailom i epimilom Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama

1 19

nečastivim pometenom Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za

kletvu Iako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo Da oblasti se i vlasti vražje osvobodimo I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečine Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providura

onkraj agalara Krčimo kroz grče kroz sulude grane kroz dane od lane Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz žive

rane S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što

na tjeme pane Otkud kaži sada Kuda kaži tada Kada kaži ikad A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad Opsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njeg

nismo Nikto Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje

si da si Još se ne izliječismo od lijekova mnogih jer Lijeka još ne nađosmo Osim ove molitve od čarne čarke

od vilne varke I kletve ove od kletvenika mnogih od klevetnika ubogih Zapreštaju vam dijavole sa ancilijašom akomirašom

cernicašom Da ne prihodite ka metehu ka siemu Al šta sam ja Glas vapijućeg u pustinji iako Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako Nikad nisam jeo lipov krst ni kršćavao vodom Moja nada je prst u stubu svjetlosti Moja svjetlost je u nadi Ona je vjera u koju ja vjerujem Ta što nema imena Ona je u dobrom danu kome kažem Gdje si da si ako si

120

Kao što ste već čuli Tako mu ja A on nema uha Pa nehajan kao tisuć i dva gluha Otsjekli su ga zbog otvorenosti Prema svim stranama slova On nema ni glasa da san naš zatalasa Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog

usuda I neće dan imati moći sve do jednog dana Sve do dana kad neće biti ni noći Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite

ljubavi Kroz trnuše i tmače neka sve jače moćni mačevi Neka svi lijepi neka svi dobri svi ružni i gubavi Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove Kao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove grebove Jer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesan

Da nas ne nahrani trulež Da nas ne sahrani plijesan Ne sudite nas po tom što nam je zamračeno lice Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno

grozje Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive Između moje molitve i kletve Nek dođu one od vesne Nek priđu te nebesne Nek slete Drobne lastavice I kobne kukavice Sve stajačice i lutalice Sve pjevačice i šutalice Prepelice jarebice i sjenice Nek se u ruke ove zapletu

12 1

Nek se upletu u trepavice Nek mi u sjećanje uđu Kroz zjenice Kroz ovo vito valovito Kroz ovo vito Vilovito Jer Na ovom putu Sada smo prvi put zastali Znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak r iječi i djela

uzalud čekali (Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u i zrazu i

glasu -Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba)

Pitao si me brate i pobrate za zbitije Što kriju ih brotnje Brotnjice

Ja rekoh ti sve što sam o tome znao A više od toga ako hoćeš da saznaš Ti onda tad Zapitaj Ptice

122

I Svatovska

Smrću mojom umro je i moj svijet U prazne oči Mrak se Pradavni Nasel i

Smrću mojom umro je i moj svijet Ali svijet svijeta Neće da se Raseli

Sada kroz sudbinske tišine B ijel i trak sjećanja Probija oklop Tmine

Kroz čudno okno tog prozora Rodi se neko novo Duboko Oko

Pa vidim na svom obzorju Kako se iz ničeg Podiže opet Zora

Eno žuto podne do svog srca zrije Eno veče truda Na trudna Ramena

1 23

124

Mojom smrću umro je i moj svijet Ali on neće da stane Zbog zaustavljenih Moj ih Ruku

I kamen sam kao da nije Od kamena

Pod nebom veoma visokim Pod nebom plavim I mekim kao svila Opet se stanak U Podvisokim Sastao

A ja bez jedinih ruku A ja bez roka A ja bez oka A ja bez Krila

Pa opet mi se nasred tog bola B ijela vila snila Pa opet se Želja Vrela

Opet se ko ljuta guja Pod grlo Savila

Mojom smrću umro je i moj svijet Ali n i srce smrti

. N ije prazno N i jalovo

Žitka kad požute kad sazru žita Zažele da ih žanju Žene

Za hrabrene bojne Za hrabre vojne Za mlade Ženike

I za žedne pute

Jer pravo od travničke Lašve Pa preko Rame i Neretve Da travunjske Lastve Lete te laste Na Lastovo Plavo

Samo ptice kamne ove ptice amo Sve kroz puzavice Čuvaju vječno Čuvaju Vjerno

Topl inu rukavice Od mahovine

Smrću mojom umro je i moj svijet Ali cvijet ja svijeta Svugdje i sad Ima

Na krilima dima Na kolima Sunca

125

126

Kroz sunčana b i lja I klija i Cvjeta

Među obalama negdje Otančale vode šume Moleći Za kišu

Negdje kroz l i st ja sna Snene se šume U kolu Nj išu

Kroz šum kasne mjesečine Opet sad nekog U nedohod Vode

Još sužnj i u tankoj nadi dišu Dok hladna rosa Na bose im Noge Pada

Tražeći trkom sebe u svom gradu Nekto je opet ostao Bez svog jedinog Grada

Mrtav sam Mrtav

Ali sa smrću mojom Nije umro I Svijet

Opet se u nekim očima Svjetlost Zanavjek Gasi

U nekim mekim Tek počinju Da plamte Snovi

Pa preko visokih brana Preko zabrana

Preko Grobnog Kamena

Preko kostiju što sve jače Svijetle U tami

Gorom i dolom Kićeni Svatovi

127

Slovo o zemlji

Zapis o jednome zapisu

Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjel i nismo Pred naše oči stiglo iz vremena davna i daleka Duga i golema šutnja neka Među nas Uđe

Muk taj prekide tad jedan smiren i smion glas -Ovaj stari zapis kao da je risan Kao rukom dijaka da I nije Pisan

Potome drugi o zapisu će u nedoumici reći o tome -Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno On teče bez brige s desna na l ijevo Naopako Kome je ovaj zapis pisan tako Kome

Prevarit će se ipak svi oni uporni čitači koj i ga Sa desne strane na lijevu čitali budu­Reći će tretj i pomalo zbunjen I pomalo U čudu

Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena Kao da niče pred nama iz dna nekog mutnog sna Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma U zrcalu gledana -Šapnuše slova

131

Tiha i ledna Usta Jedna

A peti od nas iz čvrstih pesti i drhtavih prsti Ogledalo spasonosno i jasno Nehotice Na tle Pusti

Prepoznavši u tome trenu u njemu Izgubljeno Svoje Davno Lice

132

S podignutom rukom

S podignutom rukom do beskraja neba Znamenj ima veljim oko sebe velim Sva nasušna slova spletena od greba Što me zaustavi u kretanju bonom Bol da pojača na putu Ka onom

Stani Velim suncu Što tjeme mi prži Velim zemlj i čvrsto što me drži Velim danu što opet odlazi Velim zmij i drevnoj što okolo plazi

Vel im Pametaru Što gori i plamti Kad pohodom čestim ka rukama moj im Još uvijek me misli i uvijek se pamti

Velim A ništa Ne zastaje Okolo mene je sve isto I jednako u kretanju svome Ne okreće se za sobom Teče i j ednako traje

(U stvari svi rade svoj jadan I uzaludan posao)

133

I riječ Rečena u pustinj i ovoj Nemušta i n ij ema gubi se i nestaje

Samo je moj krik Čvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan

134

Zapis o petorici

Četvorica jednog vode Jednog gone četvorica

Četvorica mrka lica Preko vode preko žica

I od ića i od p ića I od ruha i od kruha

Kroz živice kroz ižice Od svo bode od slobode

I od hiže i od greba I od zemlje i od neba

Četvorica jednog vode Jednog vode četvorica

Četvorica jednog broj i Četiri se jednog boj i

135

136

Zapis o prijestolju

Kakvo to lice čudno vidim na svetoj stolici?

Kakvo to lice vidim na stolici Petra i Pavla?

To lice sveto obraz je kleti samoga Dijavia!

Slovo O sinu

Šutjela b ih kao kamen ali kamen jadna nisam

Oprostite zato slovu koje će se skameniti:

Ljuto hrastu zgromovijenom uzeše mu zelen grane

Skršiše mu vite ruke koj ima se gorju dizo

Na putima nebosklonu sa govorom nadonosnim

Koj imaje ka zvijezdama svoju vjeru govorio

Uzeše mu obje ruke ostaviše rane dvije

Grdne rane neprebolne jednoj boli inokosnoj

Sve mrtvace sahraniše A on osta tavnu vranu

Šta će majka samohrana Na svijetu bešćutnome?

(--------------)

137

138

Šutj ela bih kao kamen ali kamen jadna nisam

Neka barem ovo slovo hudu povjest okameni!

Zapis o odlasku

Na svijetu ovom dugo ja žih Bih osamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu

u svoj dom mnoga blaga spremih i skrih Ne časih ni časa namjernika ne častih ne pogostih gosta

Na svijetu sijem ja živjeh dosta I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh

Sada u končini Odlazim

Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh Pusto iza mene sve blago osta

139

140

Zapis o vitezu

Volio je trave volio je ptice volio oblake Volio je nebo volio je zemlju I dane razigrane Ko konj ice Lake

I zato i tako smrti nikad ne poiska Al smrt je uza nj vavijek bila Prisutna i Bliska

Za službu temže vjernu Za svog gospodina Bodoše ga Sjekoše ga Deraše ga

I u tom danu I u toj noći boja velega Tuj smrtni junak smrti ne dopade

U buni jednoj on pade U pobuni protiv nevjerstva svijeta on skonča slavno Umrije davno pred mnogo godina Umrije a mrtav Još nije

Zapitaj sad za ime njegovog gospodina Da djelo mu bijaše nevjerstvo I ime da bješe mu zlo To samo se Sada Zna

" I :

Zapis o n esp in i

Na ishodu jedan badac stoj i Tisuće badaca na istoku postoj i

Posvunoć badi badac povazdan badi Budan je badac kad ruši budan kad gradi

Na mostu badac badi na drumu bdije Badac nikada ne plače niti se smije

Na gradu badi badac badi na vasi Badac se nikadar ne vidi niti se glasi

Na naše ruke badac vreba cijele noći Vreba na naše danju i uši i oči

Za jedan pogled mrki badci u tmaču vode Zajednu riječ dobru badac u srce bode

Na ishodu jedan badac stoj i Tisuće badaca na istoku postoj i

Badci su ovi bludni svagda budni budni

Ej ej ej Ašte su badci budni Ni nespine klete ne spiju

141

Kosara

Kad je nekud gone preko oštrog drača Gradim most od ruku nj ime da korača

Sve dalje je vode preko mutne vode Ali čudom stiže meni sve to bl iže

Glavu čistu meću pod oštricu mača U sebi si viša U meni si jača

Tebe više nema AI ti nisi nijema Na nebu se javi ko crvena rana

Ozvjezdana

142

Gorčin

Ase ležit Vojnik Gorčin U zemlj i svojoj Na baštini Tuždi

Žih A smrt dozivah Noć i dan

Mrava ne zgazih U vojnike Odoh

B i l sam U pet i pet vojni Bez štita i oklopa E da ednom Prestanu Gorčine

Zgiboh od čudne boli

Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posječe Sablja

Zgiboh od boli Neprebol i

143

144

Volju A djevu m i ugrabi še U robje

Ako Kosaru sretnete Na putevima Gospodnj im Molju Skažite Za vjernost Moju

Zapis o štitu

Poiskah štit dobri da štiti me

Bacih ga potom dobrog jer Tišti me

145

Zapis o časti

... I da e vidimo vsakome komu se podoba . . .

Velika čast svakoj vlasti koja je data od gospoda našeg vel ikog boga

Velika čast svakoj vlasti što stiže nam bilo ma od koga Čast kralju našem i svoj vlasteli rusaga bosanskog Čast neka je kralju otcu i kralj ic i majci Čast blagorodnoj djeci kraljevskoj i blagorodnoj

kraljevskoj bratij i Čas pobratima nj ihovim i svoj bratskoj satnij i Vel ikom dvorskom vojvodi čast što dvorom upravlja na

čast kralju i gospodi Velikom vojvodi bosanskom čast jer bojeve vele i male

vodi i predvodi Neka je čast kaznacu i tepačij i neka je čeln iku i

peharniku I svim ostalim uzmnožnim i umnožnim bojarima Svim knezovima županima i drugim glavarima Svim oblastn icima naredbenicima i vlastnicima Svim dukatarima mitničarima globarima i sokolarima I glavi glavnoj svim vlaškim katunarima Čast lastnoj vlasteli velikoj i maloj Čast sestrama nj ihovim Strinama i nevjestama Čast muškim im i ženskim otrocima Čast zetima i domazetima Rodbini toj čast i ostaloj Čast vlasteli jako i vlastel ićima Čast svakoj vlasti vel im kol iko je ima Čast i stavi lcu ki postavlja povelenije o časti

146

Čast neka je bratijo u časti I svim inim časnicima

Sa vel ikog stola časti neka i meni na kraju ostane nešta-

Čast vel ika da skažem kmetima i kmetićima i ostalim sviIJla

Kako podjela te časti bi Mudra i Vješta

147

148

Zapis o nadi

A ovo pisa Sužanj koj i se ne raduje

Nek bude potonj i sužanj Što izgubio nadu je

Nevoljni vojno

Kroz mnoge ova glava vojne projde Od morja južnog do sjevernog gorja

I svugdje su je vjenčale čast i slava Uz zvuke uboj ne roga i trube strojne

U bitci j ednoj dvogubo ranjen sam ja Rane mi vidali mliječom od cvijet ja

U rvanju potonjem al desnica mi pala A hvala i slava na dane krvi na rane nestala

Slava ko magla što se u nebo nenadno digla Slava ko slama što je u oganj stigla

Što ostah bez službe novo nije na svijetu tom Bez družbe što ostah hudo je na putu pustom

Okolo šapću kako mi život bje uzaludan Ne znaju da ranjen ovako veće sam budan

Ne znaju kako ću potonji udarac da dam Zlehudi o kojoj sad sve znam

Sobom i sam

149

150

Hiža u Milama

Djedovska tu hiža bi stvorena Krepča da krepost U srcima Ostane

Pa neka je zato vazda otvorena Za dosta drage I velikane Srčane

Za sve pod nebom dobre ljude I za sve dobre Bošnjane

Za sve vojnike u velikoj vojni Što vojuje se Protiv Vojne

I raznih drugih golemih zala I inih silnih I sitnih Zlica

Za sve one što u vijeku bježe Iz svoje hiže Koja im se Ožeže

Iz širokog ognjenog kruga U kojima zapaljene Lomače Leže

Ispod visokih krvnikovih vješala I križnih I kužnih

Za sve one koji se opekoše Jer k suncu dalekom I velikom Teže

Za sve one što pravu riječ U pravi čas Rekoše

I na stazi krvavog ishoda Što ruku im Otsjekoše

Za riječ da hljeb je hljeb Da vino je vino A voda da je Voda

Za one kojima su meso smudili I ognjenim pečatom Čist obraz Žigosali

Oni koji se vazda pozivaju Ne samo na zakone zakonika Nego i na zakone Milosti Božije

151

Neka je djedovska velika kuća Za one kojima su jedini jezik Uvijek i širom U grlu iščupali Otvorena Jer datu riječ Nijesu Za one koji nikada ne mare Odali Za starostavne

Ni za nove Za one koji su bez suda osuđeni Care Da umru na repovima konja Između dva crna kl ika Koj i ne mare za kralje Dvoj ice crnih Niti za bane Konjika Ni bojare

Nekaje ova djedovska kuća Za njihova moćna blaga Vazda i širom Za dukate zlate Otvorena Za dinare

Za te Za one koje su sa svetih oltara Zle Provanse i Lombardije Pare Zare i Rasije I Arkadije Neka je otvorena za sve ljude Proklinjali Što mitnice ne minu

AI mitničare U omami teškog tamjana Ne mite U bornome zboru Krstova i Nego ih uvijek j asno i javno Mačeva I ruže

I kude U tome gorkom e koru Riječi od Kuzme Neka su vrata djedovske hiže l od Damjana Širom otvorena

Za one koji su trikleto kleli Za one što na mučnom ročištu Jer još ih nisu Znaju za riječ U svome mlinu Blagu i Samljeli Čistu

152 153

154

Za riječi koje su jednako dane Za one daleke i neznane Kao za one uz skute Što su nam Bliže

Za one hude što život bez jala žive A život im se Povazdan Ruga

Neka je otvorena za neznanog brata I neznanog Druga

Za one koji u tmici svoje tamnice U čami svog čamovog tijela Zbog toga pate

Žudeći da slovo ono bude Za svekolike Ljude

Da se svi oni konačno Sa tim slovom Zbrate

Neka je djedovska hiža Širom otvorena Posvunoć i Povazdan

Za onog što davno je već pošao I sada po tmuši gazi Veoma trudan Iz daleka

AI zna da stići će jednom budan Tamo gdje Nekto ga Čeka

Neka je zato djedovska hiža Otvorena Širom

A ako I i kto ta vrata kreposti U sebeljubiju svom Nenadno Zatvori

Neka se hiža djedovska do temelja Sori i sruši U mojoj Duši

U obor čađavi neka se obori Neka se u gar goli I pepeo crni Neka se U veliko ništa Neka se Satvori

Neka se u njoj Kao u satan skom logu Izlegu skorpije i zmije

(Oprostite svi vi koj i ste kleti i prokleti Na ovoj kletvi kletvenika

Ali hiža djedovska Bez mi log gosta i dosta Hiža moja ni hiža tvoja Nit hiža djedovska više nije)

155

156

Blago

(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)

Liblaliga linelima Lido lioličilinjeg livilida

Lidraliža lisi limi Liod lioličiliju

Lidraliga

Razmirje

U davno u slavno u bana Stipana Drugog Vukcu se rodi sin Vučihna Tad vrati se s grčkih strana S deset uboja s deset rana -On zgibe tako u službi vjernoj Za svoga gospodina

U vrijeme bana i kralja Tvrtka Vučihna Vučić rodi sina Vuka -U vjernoj službi za svoga gospodina Ubi ga tagda negdje na razmirju Ungarska carska ruka

I Vukić njegov rodi sina Vukaj ia Poželiv zdravlja i snage da bude Hude ga tad turačke sablje pogube Za smjernu i vjernu službu Za svoga gospodina U vrijeme kraljice naše Jelene Grube

U jednom zapisu dijaka Ostoje Ovakvi dani ovakve noći ovakvi Konci života i smrti stoje: Vukaj lo rano rodi sina Vukasa Kad jedinac poraste I za mač stasa Ljeta tisuć četiri sta petnadeset godina Pogubi ih vlastita družina oba I baci kao dva psa Za zdravlje i slavlje Za svoga gospodina

157

158

A potom potomstvo ovo Prema predanju starom ide ovako: Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana Vukoman poslije-I sve tako redom Do današnjeg Dana

Sve za vjernu za službu Za svoga gospodina

, I

Onemuštio

1.

Mislio je Da Slušajući vodopad Krvi u venama Da Na svijetu je tako Golub traži golubicu Mjesec zvijezdu Danicu

Rekao je Da I baci se U sedlo vrancu

Sada jezdi U sretanje zvijezdi

2.

Strepnjaje umrla Kad nikla je sjena na drumu

U umu se umornom sama iskova Nova strijela vjere

Cvijet i raste u gordinju Da se ubere

159

5. 3.

Pjevao je Sada se je povezala Carskim drumom Povezala Glasom čežnje Opasala Punim

Srcem Suncem se je povezala Mjesečinom opasala Sada se je povezala

Povezala U očima Opasala Zvijezde Gore Suncem se je povezala

Mjesečinom opasala Zvijezde gore

4. U očima

Gazio je noć Da je nije Kopitama odluke Da nje nije Za zvijezdom u noći Ne bi bilo Pružao ruke Ne bi

Ne bi Da Ne bi bilo Rekao je Niti Jednom i to treba da počne Dana Treba i to jednom da se svrši

Jednom valja već 6. Popeti se na vrhunce Da bi se uhvatile dubine Kadaje stigao

Na vidiku su ga dočekali Jednom već treba se Bodeži Pretočiti u sunce Tišine

Pogledao je u ruke uzroka I osjetio miris snijega

160 161

162

U njemu su ostavil i stope Tuđi konji

7.

Htio je da pita Htio je Da viče O konji Konj i vremena Koje je izmaklo Na kakvom je vatraiju

Pobjeglo moje pitanje Pitanje moje I moj Odgovor

Htio je da pita Al noć je bila Preduboka I jezik Zaleđen

Zapis o blagu

Nikada nikom ne rekoh Kako stekoh blaga

Sada neka se zna Da tagda u ruke vraga Stigoh

Da s njega Zbog blaga da pogiboh

163

164

Slovo O smijehu

(Kako ga je izgovorio Mravac

tisuću četiri sta pet desetog ljeta dva na deseti dan februara u Dubrovniku)

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah

Osmijavah nasmijavah zasmijavah I sve aha i sve eha I ne spavah od smijeha

Kad se smijah tim se grijah Sve u svemu kad se smijah tad i bijah

Onda smijeh posta grijeh Grešni grijeh Grešni smijeh

Pa tad smijač smijulj i se Smiješno smije Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije

Alad grijeha čuj ti smijeha posta smijeh Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijač može da se smije Smije smijehom smije grijehom

Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam Od smijeha od tog grijeha i ne spavam

Od svih kvaka po najviše smijeh kvači I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači

Kad se smijah tad i bijah Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem

I na kraju Možda ja to samo snijem Kako smijem kako smijem

o tom grijehu O tom smijehu?

165

166

Zapis o očima

V idim da se divim Divim se kad vidim

A vidik vas mi sad Sad u bojama sivim

I ne znam tad da l i da vid vidam

I l i drukčije Neke vidike

Da zidam?

Uspavanka

Kako si nježan i krhak I kako si l ijep i čist Kao svako dijete kad se rodi Kosa ti je zasvil i la i orosila Kao l išće mlade stablj ike u aprilu Usne su tvoje pupoljak ruže još nerazvijen Ruke kao plavi nagovještaj zore Noge o jadniče kao i da nemaš To su dva lj i ljana samo za tetošenje Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan Kako nezaštićen Nikad se zbog toga nećemo rastati mi l i N ikad se nećemo rastati Nikada tijelu mog tijela Dušo moje duše Nikada Znam Ti ćeš me nositi u srcu Jer sam ti srce i sve oko srca dala Ti ćeš me nositi dokle god budeš Pozdravljao rađanje dana I javljanje zvijezda Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja I žal io padanje l išća Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope Živjet ćeš u tvojoj djeci U tvojoj djeci i djeci nj ihove djece Živjet ćeš Živjeti

167

168

Znaće se da smo bi l i trenuci trajanja Zrnce u pijesku na sprud u Varnica u ognju Vlat u travi Vječnosti

Kako si Nježan i krhak A treba da živiš Treba da živiš med ljudima a riječi nemaš Trebaš da živiš med vucima a zuba nemaš A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka Vuka i čovjeka Ruke su tvoje plavi dozivi zore A nj ima valja da se hvataš u koštac Da dijeliš bojeve na razmirj ima Sa zmijskim čudima u kojima živi aždahaka Zato nek rastu brzo Nek rastu i jačaju brže

Noge su tvoje dva nježna lj i ljana za tetošenje AI ja ću te pitati rosom sa mog naj ljepšeg cvijeta Ja ću ti pričati naj ljepšu priču Ovog i onoga svijeta Da budeš spreman za snove Za pletisanke i nesanice U srcu tijesnih krugova U trnju dugih Drumova

Usta su tvoja mladi pupoljci Hraniću te vodicom iz kljuna laste Da ozubatiš za kletvu na zlotvora Da progučeš za dobrodušna namjernika U životu treba mudro da šutiš AI riječ ako rekneš Neka bude teška kao svaka istina

Neka bude rečena za čovjeka Došao si ovde Gdje je najnezahvalnije bi lo doći Ovdje gdje je naj luđe bilo doći

169

170

Jabukov cvijet

Snjegovi postaju sve dublj i i crnj i kao grijesi U životu koji se bliži svom kraju

Hoćemo li još uvijek imati oči Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet?

Krajina

Iz onog bijelog kama eno niče klica Iz neke davne ruke iz nekog tavnog lica

Niče i raste u neko bolno bijelo cvijeće

Već ptica iz svog skrivenog gnijezda slijeće U skrovit krug nečijih samotnih svijetlih sanja

Slijeće ta ptica sa zelenog granja

Kraj ovaj kajni zar može bez zmije Bez otrova njenog zar može zar smije

Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije

I z onog bijelog kama eno niče klica Iz ruke davne iz tavnog l ica sad žiće kliče

Iz znanog kama znamen stamnog plama

171

172

Krin ovi

u polju i u gori bijeli krinovi procvali

Po polju i gori krin kao da nešto zbori Po gori i dolu svaki krin Kao da gori

I kada tiho između procvalih cvjetova Zamišljen tako Prolaziš

Možda kao i ja pomisliš na one koj i su Prije tebe ovuda tiho Prolazi l i

Između procval ih bijel ih cvjetova

Pitaj ući se isto tako kao i ti Šta l i su ovi b ij el i Krinovi

Da l i su to nečij i klikovi I l i Krikovi

Znaci onih koj i su nekada prolazi l i I u bespućima ovim Beznadno Gazi l i

U potrazi za bijelim cvijećem

Zapis o zemlji

Pars fuit IIIyrici, quam nunc vocat inco la Bosnam, Dura, sed argenti munere dives humus.

Non ilIic virides spacioso margine campi,

Nec sata qui muIto foen ore reddat ager.

Sed rigid i montes, sed saxa minantia coleo,

Castella et summis imposita alta jugis.

lani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI)

Pitao jednom tako jednoga vrl i starac neki : A kto je ta šta j e ta da prostiš Gdje l i j e ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti

A zapitani odgovor njemu h itan tad dade: Bosna da prostiš jedna zemlja imade I posna I bosa da prostiš I h ladna i gladna I k tomu još Da prostiš Prkosnei Od Sna

173

Slovo o slovu

Proslov

Ovo slovo osloviti

osloviti suočice

suočice sučelice

sučelice suglavice

suglavice osloviti

osloviti sve u l ice

ako oči jošte vide

ako čelo jošte plamti

ako glava jošte pamti

sve u lice osloviti

osloviti slovo ovo

177

178

Prvo

Gdje j e slovo ono što će da se rodi Gdje je ono slovo što će

Da se zgodi?

Drugo

Jedno slovo krto Drugo slovo škrto Jedno iz okova Drugo od olova

Slovo kudi slovo Dok ga ne probudi A kada poludi h ita da osudi

Slovo zna da grmi Od jeda pocrni Slovo jede slovo Oba ublijede

Slovo nekad drema Kao da ga nema Dreman pak se zaroti

Pa pobunu koti

179

180

Treće

Slovo je u grozdju S lovo je u gvozdju S lovo je u duši I slovo u tmuši

Zatrepti u zraku Zasvjetli u mraku Slovo zna da voli Znade i da boli

Slovo kad se rađa bremena je lađa Gdje stići će ne zna Do sunca

Il bezdna

v

Cetvrto

Ima slovo staro što će s j utra doći Ima slovo novo al nestaje

S noći

18 1

182

Peto

U dimu ono U vatri U srcu što snatri U snu o slobodi U kamu U vodi

U zvuku svakom U muku i gluhnj i U vjeri I u

Sumnj i

Šesto

Neko slovo zlatno Neko slovo blatno Jedno iz okova Drugo od olova

Ima slova mekih Veće ima jetkih Ima slova britkih ma od roda plitkih

S lovo nekad slavi a radi o glavi Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi

Ima slovo nužno Volim slovo južno Slave slovo ružno Ako je

Okružno

183

184

Duboko

Ovo slovo s logovo Ono slovo bogov o Slovo od aždaha I slovo bez straha

Slovo trči za slovom Hvataju se u kolo Kad to drvo jelovo A to kolo jalovo

Neko slovo staro Neko s lovo novo Slovo što je bilo Što b it će I ovo

Vidio sam slovo Leti do oblaka A čuo sam slovo Dublje nego

Raka

Osmo

Ima slovo budno Ima uzaludno A oholo u kolo grede sred srijede

Jedno slovo slogovo drugo slovo bogovo Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi

S lovo je u duhu Slovo i u sluhu Slovo od aždaha I slovo bez straha

Hoće i da snije Pa se negdje skrije Ali tako ne može Nek se za san

B ije

185

186

Deveto

Slovo je u grozdju Slovo i u gvozdju Slovo je u duši Slovo i u tmuši

To je jedan jauk To je jedan san Slovo život sam je S više ljubve

Da nam je

Kolo

o topole kolo igramo u t\apnji Dok nas kolo svuče sve do kože gole

Tada čelom lupimo o zakone zida A slovo se javi oku da ga vida

Pobacasmo bezdnu tmačne h imbe skrinje Nek izjedu srebro crvi prah i inje

Puzavice kad nam ocvjetaju l ice Dođe s lovo jedno svrh te nesanice

Iz raspuklog lesa na krilima snova Putuju bezglasja do vrha nebesa Nikto nije bio Nikto nije bio Al je nekto

Snio

187

188

Jedanaesto

Ima slovo staro što će s jutra doći Ima slovo novo al nestane s noći

ledno živi za se Drugo

Razdaje se

Dvanaesto

Ima staro slovo što glagoli svima Slovo novo ima što sam si ga skovo

Ima jedno slovo U zvijezdama svij etli O njem taje noći O njem ćute pijetli

Sad se traži slovo vječito da važi Možda pravo gnjije negdje

I gdje nije?

189

190

Trinaesto

S lovo grizu crvi Ono će ih strti Slovo je u krvi S lovo je

U smrti

Razbojište

Sa dveri slova drevna otključaj teški lokot i glavu nujnu s nebom u tome hramu vjeri

Bez lova u krv golu ležat će nijeme zvijeri na stolu puste usne zelen sazreti čokot

U dol gonjena ptica sletjet će da se sjati i ruka davno odbjegla ruci će da se vrati

Suha se bi la rozga neka se čisti do smisla na ročištima mozga da nada ne bi svisla

Polovina će sebe sastat se s polovinom i tada nećeš znati šta bi sa onim vinom

Šta bi sa onim vinom tad više nećeš znati al zlato natrag slatko tu kožu možeš dati

Na razbojištu Nevinom

191

192

Petnaesto

Neko slovo velmi staro Neko slovo mnogo novo Slovo što je bilo Što bit će Što viče I ovo

Kad je svijet tijesan Kad je život nesan Slovo se ugnijezdi Tu

U moju pjesan

San

Ima slovo tajno O sebi što šuti Tajni su mu snovi Tajanstveni puti

Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice Zbog njega smo sada nagrdil i l ice

U snu mekom lakom letimo ka plavom Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom

Zbog tog slova dragog živimo od snova Da nas slovo ovo na javi

Ne ostavi?

193

194

Sedamnaesto

S lovo plavi gore Ono ore more Slovo stup plameni Slovo plam znameni

Najveće je slovo što se samo sluti Najdublje je ono što u nama

Ćuti

Osamnaesto

Neka slova stara Neka slova nova Razbijena C ijela S lova raznog kova

Ova slova bolna Ona slova b ijela Unutra i spolja Puna

Protuslovlja

195

196

Slojevito

Ono slovo neuhvatno Znači dvore a bez vrata Slovo ono što ne hvata Dveri znači a bez brave Kad je c ijelo da je djelo Ni primaći ni umaći Što n ikome ne dijeli se Naći bijelo usred dana Ni dodati n i uzeti Crno znači usred noći Kako kada kamo kuda Da b i kao sunce sjalo Čisto suho žuto zlato Ma hodilo b latištima Na sve strane Na sve rane Sve okato sve bogato Čisto suho žuto zlato Kako slovo moćno naći U nemoći neizmjernoj Ne mjereći vjerom mjere A da srcu radost b iva Pod kožu mu U srce mu Ravno zaći Onom slovu neuhvatnom Ne vjereći vjerom mjere Slovo ono što ne hvata Da sve sanja i da sniva Srcu bola srcu slave U glavi se sunca naći

A da srcu radost biva I iz njega n igdje maći Nigdje maći Tu ostati tu ostati Vjenčan s nebom onebiti Snebiti se Tu ostati tu ostati Umrijeti u toj klijeti Smrću svojom Tu postati

197

198

Dvadeseto

000 Ovo ov ovo os ovo 01 O oso o 010 O ovo O ovos Ovo solos ovo sovos ovo slovos Sov O volos sol o lovos o sovol

O oi Oslovio ovolosi o losovi ovo slovo

Slo vosla vlje

Od proslova do zaslova mnogo noga mnogo slova od proslova do zaslova mnogo gloga mnogo boga

Slova dobrog slavoslovlja slova gorkog slovoslavlja slova mnogog slovoslovlja slova ova protuslovlja

U tom moru raznosiovlja bit će nešto pravoslovlja

(Sačuvaj me molim ti se pričuvaj me mutne vode praz-nos-lov-lja)

Pa i slova kraj imaju te idimo tome kraju -znaš da slovo jest o slovu znaš da slovo jest u slovu

A potonje potomu

I k tomu

199

200

Dvadeset i drugo

Ovo slovo osloviti suoči ce sučelice

sučelice suglavice osloviti sve u l ice

ako oči jošte vide ako čelo jošte plamti

ako čelo jošte plamti ako glava jošte pamti

ovo slovo prosloviti

Slovo O bolesti

Kad je svijet tijesan Kad je život ne san Slovo se ugnijezdi Tu u moju pjesan

Slovo stiha volim Volim ga i molim Molim ga i lovim Lovim ga I lomim

Prav sam zdrav sam s njega tek kada obolim

Tek kada obolim

201

202

Modra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona malo znamo al je znano

iza gore iza dola iza sedam iza osam i još hude i još lude preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje iza devet iza deset

i još dublje i još jače iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga

i još hude i još lude iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka širokaje duboka je

sto godina široka je tisuć ljeta duboka jest

o dulj in i i ne sanjaj trna i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka -valja nama preko rijeke

203

204

Čeono i potonje

Gdje je slovo ono što će da se rodi gdje je ono slovo što će da se

Zgodi?

Poruka

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera I srušiti do temelja moj grad Blažen u sebi Veleći

Uništen je on sad I uništena je

Nevjerna Njegova Vjera

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako Ponovno koracam Tih po gradu Opet te Želeći

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada Moje žilište sažeći Do samog dna I pada

I reći ćeš onda svoje tamne riječi

Sada je ovo gnijezdo već gotovo Crknut će taj pas pseći Od samih Jada

A ja ću začudo još na zemlj i prisutan sniti Pa kao mudar badac sa istoka

205

206

Što drugom brani da bdije i snije Sasut ćeš Otrov U moj studenac Iz koga mi je Piti

I smijat ćeš se vas opijen Kako me više neće B it i

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim Ti nemaš pojma o kući u kojoj jajedem Ti ne znaš ništa O h ladnom zdencu Iz koga ja Pijem)

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac Vinograd ćeš moj do žile sasjeći Pod nogama ubogim da Bude manje hlada I ponor Veći

I više glada da ima U staništima

A ja ću ti ovako iz dalj ine Svoju prastaru I pravu Istinu Izreći

(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda Niti vinogradara Njegovog

Ti ne znaš vrijednost takvoga dara)

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji Veoma je kratko

Ali opako

Ništeći njegove prave pojave Utvrđuješ ti Upravo tako Njegove Jave I Njegove Sne

Oružnik si najzad najstrožij i I istražnik božij i Krvav do očiju Do očaja B ijesan Od borbe Za žive I mrtve Robe

Zapal it ćeš me znam na kraju priče

Zapal it ćeš me znam Na tvojoj presvetoj I svijetloj Lomači

Koja U Tebi Eto

207

208

Već Niče

A ja se na tome tvome strasnom I strašnome Stratištu Neću Niti po-Ma-Ći

I b it ću vjeruj kao stanac kamen Dok posao svoj ne svršiš I ne svrši Posao Tvoj Plamen

Taj kraj takav slavit će Tvoj trikrati Amen Amen Amen

Na mome mjestu Ležati će pepeo Za kojim će se otimati žene

Al ostat će zato poslije mene Na prvoj kamenoj gromači Iz nekih dobrih I boln ih ruka Procvala Cvjetna Poruka

I I

Kada učini ti se da cilj tvoja je

Svrhi tvojoj najbliža-

Znaj da jest

I tijelo to Njegovo Bilo Samo Čas ita Njegova

Hiža Ti tijelo njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega­

Zatvor njegov !njegove Suze

(Ne rekoh l i ti već jednom Da o meni zaista ne znaš ništa-Da ne znaš ništa o mome luku i strijel i Da ništa ne znaš o mome štitu i maču Da nemaš pojma o tim Lj utim oružj ima Da ne znaŠ ništa o mome bijednom tijelu Niti kakav on žarki plamen U sebi Ima)

Čekam te Jer te znam Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to Na kaležu na križu na oštrici mača Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

209

2 10

Pa Dođi

Navikao sam davno na tvoje pohode Kao na neke velike bolesti Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode Što donosi ih sve jača Ova noćna rijeka Tmača

Bilješke i rječnik

,

I

BILJEŠKE I RJEČNIK MANJE POZNATIH RIJEČI, FRAZA I POJMOV A

Čovjek - to je njegov svijet.

Naslov, kao i najveći broj stihova ove knjige, inspirisan je ot­krivanjem zavičajnih medievainih fenomena, u prvom redu steća­ka, tih jedinstvenih spomenika u svjetskom krugu sepulkralne i artističke prakse. U svoju sliku svijeta autor je još iz ranog dje­tinjstva upio upečatljivo doživljaj zagonetke fantastičnih predsta­va sa mramorja i isprepleo je vlastitim čuđenjem nad polivalen­tnim značenjem nerješivih upitnika i stvari, koje su se pokatkad opet otvarale na prvi odani pogled i prvi povjerljivi, bl iski dodir.

Bilješke koje slijede donekle će objasniti značaj , smisao i pri­rodu puteva jednog dugog traganja, sUkobljavanja i sporazumije­vanJa.

SLOVO O ČOVJEKU

Satvoren - stvoren, izgrađen, načinjen otrgnut od neba - čovjek bačen s neba na zemlju ; čovjek kao pali

anđeo, zarobljen u ljudskom tijelu (»inclusi in corpore«) u stalnoj je težnji da se oslobodi nametnutih mu okova što su uslovljeni tijelom (Vidjeti i konzultirati: 1. Ivanov Bogomi/ski legendi, Sofija 1 923; Dr Aleksandar Solovjev Vjersko učenje Bosanske crkve, Zagreb MCMXLII; S. Petrement Le Dualisme

dans l'histoire de la Philosophie et Religions, Paris 1 946. i Dr Dragutin Kniewald Vjerodostojnost latinskih izvora o bosan­skim krstjanima, Zagreb 1949). Za nas je ovdje naj interesan­tniji komentar A. Solovjeva o srednjovjekovnim glosama što ih j.e objavio M. N. Speranski mnogo ranije.

213

SLOVO O NEBU

PRA VEDNIK

Po legendi, pod starim kamenjem srednjovjekovnih bosanskih nekropola leže dobri ljudi, izginul i u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena. Tamo gdje ima stećaka o koj ima se vodi računa i koj i se čuvaju - na pada krupa (grad). U sušnim ljetnim danima mramorje se obi lazi s mol itvom da dođe kiša. I autor ovih redaka obi­lazio je kao dječak nekropole Nekuk i RadimIju kod Stoca, u grupi što je mol i la za kišu. Žene su strugale neke stećke, tesane od meke mi­ljevine, vjerujući da sastrugani prah l iječi od raznih bolesti.

Pod jednim stećkom stolačkog kraja, u predjelu srednjovje­kovne Vidoške ne zna se tačno pod koj im kamenom, zakopan je i Pravednik, nazvan tako zato što je ubijen u nekoj istrazi, masakru . Njegov glas leti prema nebu i letjet će sve dok ne bude usl išen. Taj glas se može ponekad čuti, ali tamo gdje ne vlada buka svjeti­ne, u tišini, a može ga razabrati samo onaj koj i i sam svojom miš­Iju, riječju i djelom teži tome da se pravda ostvari u svijetu.

Navist - mržnja, zavist, pakost greb - grob; neki drugi i drukčij i svijet pino - puno ot - od slovo - riječ, istina eže - što sut- su brez - bez vražda - neprijateljstvo; svađa, mržnja, krv; parničenje o krivici aždahaka - (od staropers.) zmaj, aždaha (aždaja); zlo; simbol mraka

i principa zla. Likovna predstava aždahe može se naći na nekim stećcima i starim bosanskim rukopisima (Veliki stećak iz Zgošće u lapidariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu ima naj ljepšu skulptu­ru zmaja). Uporediti : Apokalipsa XII, 9. Vidjeti : O. B ihalj i Merin i Alois Benac Stećci, Beograd 1 963 .

2 1 4

I

bo - jer rastepu - rastrgnu, raznesu

PREPOZNA VANJE

ubo - dakle, jer

ZAPIS O LOVU

ozor - svanuće, zora zahod - zalazak sunca, zapad velje - velike, strasne razboj - sukob, bitka: mjesto bitke haran - pohvalan, vrijedan, cijenjen nevidimo - neshvatlj ivo, nepoznato; nevidlj ivo kovač - klesar (skulptor) koj i je radio reljefe i natpise na stećcima

i ostalim lapidarnim spomenicima. Kovač Grubač je jedan od najpoznatij ih majstora koj i je svoje radove potpi sivao. Djelo­vao je sredinom XV v ijeka, u okol ini Vidoške. Radovi njegove škole zapaženi su u Boljunima, Opličićima i drugim nekropo­lama toga kraja. Pokopan je na Boljunskom grobištu, a njegov epitaf uklesao je Obrad.

Nekako u isto vrijeme i u istom kraju djelovao je i Semorad, koj i se potpisivao kao dijak a ne kovač.

klimi - nadgrobni spomenici od kamena, poznati pod raznim ime­nima (kao stećci, bi ljezi, mramorovi, mašeta, itd). otuda »poka­menovati« umjesto »podići spomenik«. Figuracija i ornamen­tika na grobnom kamenju je raznovrsna i ima pol ivalentnu, često ideogramsku simbol iku (Vidjeti: R. Gi lles Le symbolisme

de l/art religieux, Paris, 1 924. kao i radove na ovu temu A. Solovjeva).

2 1 5

MOLITVA

Samo neznatnom, skoro nezapazivom izmjenom bosanski su krst jan i interveniral i u crkvenim rukopisima koj ima su se s lužil i . Tako u Daničićevom evanđelju umjesto »jedinočedni sin« stoji »ino­čedni«, umjes!o »hljeb naš nasušni« stoj i »hljeb naš inosušni daj nam danas«. Cital i su knj ige Novog zavjeta, a mol i l i samo Očenaš (sa navedenom izmjenom, dakle u svojoj verzij i shvatanja »hlje­ba«). Gotovo svi njihovi rukopisi sadrže Apokalipsu i Ioanovo evanđelje, naročito početak tog evanđelja sa mističnom frazom: »Od iskoni bje Riječ i Riječ bješe u Boga i Bog bješe Riječ« (Vidj . kod Vuka). Na ovaj početak o Logosu upozorava Hegel kao na važan podatak za shvatanje suštine učenja prvobitne crkve (Vidj . G. W. F. Hegel Vorlesungen uber die Philosophie der Ge­schichte, Stuttgart 1 939).

ZAPIS O VREMENU

Na grobnoj ploči Stipka Radosalića u Premi lovom polju kod Ljubinja uklesan je polumjesec - lađa koja bi trebalo da ga preve­ze u pravi, vječni život. Dvostih »Davno ti sam legao i vele ti mi je ležati« epitaf je na Stipkovom kamenu.

ZAPIS NA DVIJE VODE

vavijek - uvijek, kroz čitav život žitije - život, životopis sije - ovo bugario - tužio, oplakivao brijeme - starost; potonje vrijeme nitkor - n itko (niko), javlja se u starijem obliku kao niktor

ništor - ništa bratija - braća (od starosl . bratrija) dojdu- dođu

2 1 6

pohodu - pohode sunčana počivališta - drugi svijet; vječna svjetlost, blaženstvo za

čiste i pravedne

Posljednja dva stiha iz pjesme Zapis na dvije vode (2) uklesana su na desetine spomenika, u raznim varijantama. Stihovi su proi­zašl i iz narodne mudrosti o prolaznosti života, a nj i hov sadržaj oblikovan je i zasvjedočen još u antičko doba, nastavljen u raznim varijantama i kasnije, do Vijona i Šekspira. Epitaf na grobu Ra­doj ice Bi l ića, koj i je inspirisao pisca ovih redaka da nap iše svoj Zapis, napisao je i potpisao dijak Veseoko Kukulamović. Epitaf je uklesan na kamenu u Starom Selu, naselju između Donjeg Vakufa i Jajca (Vidj . M. Dizdar Stari bosanski epitaji, Sarajevo 1 96 1 ).

RA DIMLJA

Lokalitet pod imenom Radimlja je najkompletnUa i najzani­mij ivija, iako nije i najveća nekropola srednjovjekovne Bosne. po­red tzv. profan ih motiva (lova, turnira i s l ičn ih) na Radimlji su zastupljen i i mnogi motivi jedne drevne fantastične s imbolike, zajedničke većini nekropola stare Bosne (u koju je bio uključen dio Dalmacije do Makarske, Splita i Šibenika, nadalje istočno, srp­sko Podrinje i današnja zapadna Crna Gora): sunce, mjesec, sun­čani krst, loza, štit, svastika, arkade - vrata, itd.

ruka

Motiv ruke, naročito prema nebu ispružene, veoma je čest u ka­menu. Ako je kombiniran sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, onda označava adoraciju, jer su nebeska svjetli la lađe za putovanje duša pravednika, krstjana, u vječni svijet. Najstarij i meni poznati motiv ove vrste primijetio sam na Kulinovoj ploči iz Muhašinovića, s kraja XII vijeka, koja se sada čuva u Zemaljskom muzeju u Sara­jevu. Veoma je sl ična motivu sa sarkofaga iz Domozana u južnoj Francuskoj, katarskog porijekla. Radimske predstave ruke ispružene prema nebu potječu iz sredine XV vijeka.

2 1 7

Motiv ruke na nadgrobnjacima nije iščezao sa nestankom Cr­kve bosanske. Na jednom nišanu iz XVI vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se može vidjeti lij epo izvedena predstava ispru­žene ruke prema nebu i mjesecu na njemu.

loza i njene rozge

Az esam - ja sam loza - čokot vsaku rozgu - svaku lozu, svaki trs, svaku granu glagoljah - govorih

Stihove 3-8. uporedi sa Iv. XV, 1 -4

sunčani Hristos

Zakonici - redovnici, svećenici; crkvena birokratija raširivši ruke - Mesija nije otkupitelj nego utješitelj, n ije imao

ljudsko tijelo nego je bio bestjelesan, nije razapet nego je samo raširio ruke i tako napravio znak križa (doketizam). Bosanski krst jani su zato priznavali samo simbol krsta, a ne raspelo i l i bilo kakvo drugo opredmećenje krsta.

stup sunčani - nebeska svjetlost; vječito sunce. Na kamenim sar­kofazima često se prikazuju stubovi raznog oblika i nad njima simbol sunca. Kao što je ispružena ruka čežnja pokojnika da dospije na Sunce, tako je i sunčani stub identifikacija te čežnje. U vezi sa ovim trebalo bi usporediti Manesove psalme kod Alberrya, kao i grčke i raške anateme. Vidjeti i Herakleidesove himne u C. R. Alberrty A manichaean Psalm Book, Stuttgart 1 93 8 (str. 1 67 . I 1 95 - 1 96). O kultu Sunca postoj i velika l itera­tura, te nije naodmet pročitati poglavlje Istočnjačke religije na Zapadu u djelu Dž. Frejzera Zlatna grana (»Kosmos«, Beo­grad 1 93 7) .

vrata

Vidj . Mat. VII, 1 4 i Alberrty c. dj . str. 6

2 1 8

vijenac

Uporedi Apokalipsu (Otkrivanje u Vukovom prevodu). Motiv vijenca na stećcima identičan je sa »vječitim i trajnim vijencem« (coronae immarcesibiles) u bečkoj Tajnoj knjizi - njime se nagra­đuje pravedan čovjek.

četvrti jahač

Vidj . Apokalipsa 1,3; XI, 1 8 i XII, 1 2

bbbb

Trzan - trg; borilište pseći lavež - aluzija na dominikance kao istražitelje hereze. Do­

minikanski red osnovao je Dominikus de Gucman u Tuluzi 1215. godine, u središtu katarskog otpora protiv feudalističke oficijelne crkve i u vremenu progona katara. Dominikanci su sebe smatrali božjim psima (domini kan) i tom metaforom bili ponosnI.

pišta - pića, hrana (od sts l . ) sumnjen - onaj koji sumnja, skeptičan

Na Radimlj i su sačuvana 1 33 stećka, od koj ih je jedna trećina ukrašena ornamentima i l ikovnim predstavama, a samo na pet se nalaze natpisi sa veoma jednostavnom sadržinom u kojoj se daju najosnovniji podaci o pokojniku. Za utjehu, zbog ovog siromaštva ikonografija je veoma bogata i pruža gledaocu sa maštom velike mogućnosti za interpretaciju. Tako je i autor ovih redaka, stojeći kod Malog stećka na kome su urezana četiri pismena (BBBB) o kojima još niko nije utvrdio šta znače, pokušao da prodre u tajnu klesarove i dijakove inspiracije. A. Benac misl i da se na ovom stećku, ispod figure čovjeka sa ispruženom rukom, potpisao dijak Bolašin B o g a č i ć dva puta sa inicijalima svog imena (Radimlja,

Sarajevo 1 960).

2 1 9

SUOČENJE

Kao da se umorio od eshatoloških spekulacija svog vremena, Dražeslav dijak, rodom Boj ić, »nadvorni p isac« bana Stjepana Kotromanića I i kasnije bana i kralja Tvrtka, u povelj i upućenoj Dubrovčanima 1. juna 1367. napisat će »svojom rukom malokori­stnom« rezignirano: »Zemlja mi je mati, a otačstvo mi je grob, od zemlje jesmo i u zemlju unidemo!« (Fr. Miklošić Monumenta ser­

bica, Vienae 1858, str. 176).

BR O TNJICE

Brotnj ice su lokalitet kod Dubrovnika, odnosno Cavtata, na kome se nalazi jedinstven bosanski spomenik, sa veoma živim re­ljefom i značajnom figurainom ornamentikom, simboličkog ka­raktera.

Redak od 17. do 20. uzet je u ovu pjesmu iz Molitve ot treska ot groma ot bijesa i ot grada, napisane krajem XV v ijeka kao za­pis (apotropaia, hamajl ija) za stanovnike »meteha kunovskog«, b ivše »krstjane« - oni su tada b i l i napust i l i staru vjeru i već nose strana, is lamska imena, al i nisu b i l i još uvijek napust i l i i svoja sta­ra vjerovanja. Vidjeti: M. Dizdar Stari bosanski tekstovi, str. 296 (423), Sarajevo 1969.

Zapreštaju vam - prijetim vam (zaklinjemo vas kod Truhelke) vasemim - svim urilo, rapailo, epimil, rumil- imena nečastivih meteh - kraj, kotar, oblast sokolar - l ičnost na dvoru raške gospode, starješina koj i vodi bri­

gu o lovcima sa sokolom i pošti pomoću sokola gospar - dubrovački i mletački gospodin agalar - pripadnik novog sloja posjednika u krajevima što i h os-

voj iše Osmanlije; aga ange[uš, ancilijaš, cernicaš, akomiraš - imena nečastivih, prema

komentaru Ć. Truhelke

220

zgura i providura - mletačkih službenika i namjesnika vodonosac - pežorativno za Jovana Krstitelja kojeg su krst j ani

odbacivali jer je krštavao vodom. Oni su kao i francuski katari , i l i kao bugarski bogumi l i , imali »duhovno krštenje« polaga­njem evanđelja na glavu i čitanjem Očenaša sa njegovim speci­fičn im izmjenama. Vidj . u cit. dj . A. Solovjeva.

lipov krst - materijalni, lažni simbol . Taj izraz se i danas može čuti u nekim krajevima Bosne.

vjera u koju ja vjerujem - tako su posredno označavali svoju re li­giju krst jani, a takvo određenje tolerirala je i dubrovačka kan­celarija pri l ikom potpisivanja ugovora i ostal ih pravnih akata i tako čini la razl iku od ostalih re l igija.

a on nema uha - aluzija na način kažnjavanja bogumi la i drugih pripadn ika dual ističke hereze. Vidjeti: D. Sp. Radojč ić Anto­logija stare srpske knj iževnosti, Beograd 1960 (str. 29, 68, 76).

On nema uha ni glasa - isto glas su mu iščupali - iščupali su mu jezik ( isto)

SLOVO O ZEMLJI

ZAPIS O JEDNOM ZAPISU

Jedan broj starih bosanskih natpisa u kamenu urezivan je na čudnovat način - kao da normalnu sl iku pisma čitamo iz ogledala. U ovim natpisima pisanje ne ide samo sa desne strane nego je i čitav tekst okrenut prema dolje . Zato se takvi natpisi mogu čitati samo pomoću ogledala, odnosno fotografirati u samom ogledalu, kako bi se pronašao pravi original . Ovaj fenomen otkrio je prvi Ć. Truhelka (vidi: Bosančica, Wien 1914). Neki istraživači pripisi­vali su ovaj način pisanja neukosti klesara, kao da su oni tobože kao nepismeni ljudi samo presl ikaval i original teksta, te su ga okre­tal i pri tome naopačke. Takva mišljenja su bez ikakve osnove, j er bi u takvom slučaju klesanja sama slika teksta bi la drukčija. Čudno-

221

vata praksa bosanskih klesara (kovača) ima vjerovatno nekakav dublj i smisao koj i do sada nije odgonetnut.

S PODIGNUTOM RUKOM

Pametar - čovjek koj i pamti, najstarij i čovjek u naselju; h i storičar

ZAPIS O PRIJESTOLJU

Iz glosa Srećkovićevog rukopisa (koje potvrđuju navode i op­tužbe inkvizitora rimske i istražitelja carigradske crkve) vidi se da su krs�ani smatral i sebe nasljednicima apostola Petra i »apostol­skom crkvom«. Po nj ima su pape uzurpirale i izopači le crkvu i zato papu nazivaju »ekonom Sotone«, »starješinom Sotonine crk­ve«, »namjesnikom dijavola« itd. a njegove redovnike »zakonici­ma koj i otpuštavaju človječeske grijehe i tako gube ljudske duše« (vidj . Kniewaldovo ranije citirano djelo).

ZAPIS O PETORICI

Hiža- kuća živica - plot od živog bi lja i trnja; život ižica - aluzija na nametanje tuđe vjere i vjerovanja, fonem Y u

staros lavenskom, koj i su Bosanci veoma rano izbaci l i iz svog pisma kao nepotreban, u stalnoj težnj i da stvore svoje pismo, pri lagođeno živom narodnom jeziku i njegovom izgovoru.

Pjesma Petorica napisana je prvi put negdje na prelazu između 194 1. i 1942. godine starom leksikom, kojom se i formalno pove­zuje vremenski udes našega čovjeka kroz h istoriju - uvijek su ga lovi l i i kažnjavali , pa i u vremenu pisanja ovih stihova, i to naro­čito okrutno. U manuskriptu pjesma je bi la napisana bosanskim

222

aljamo pismom, kako bi se za svaki slučaj stekao utisak da se radi o nekom vjerskom tekstu, zbog tadašnje opasnosti od progonitelja.

Naknadno, pri l ikom boravka u Berl inu 1958. godine, naišao sam na pjesmu sličnog nadahnuća - zato Zapis o petorici posve­ćujem Bertu Brehtu.

SLOVO O SINU

A on osta tavnu vranu - osta nesahranjen, jer je odveden i ubijen od neprijatelja

slovo koje će se skameniti - riječi koje će poslužiti kao epitaf u kamenu

ZAPIS O ODLASKU

Nesoh - nosih, donosi h, stekoh končina - kraj , konac, smrt ništi - bezvrijedni, beznačajni , skromni

Vidj . M. Vego Zbornik srednjovjek. natpisa BiH (1,6)

ZAPIS O VITEZU

Ne poiska - ne zatraži, ne zažel i , ne požel i temže - stoga, tako da

ZAPIS O ČASTI

I da je vidimo vsakome komu se podoba - i da je poznato svakome na koga se odnosi (tipična fraza na početku bosanskih povelja)

rusag - zemlja, država (metateza od mađar. orszag)

223

satnija - odred stotine (množina od stsl . s't) komornik - rizničar (praefectus, aerario) ponekad se naziva i protovistiarom (vrhovni nadzornik riznice) kaznac - blagajnik; visoki s lužbenik koj i ima dužnost da preko

svoj ih organa utjeruje sva novčana potraživanja u zemlj i i van nje

tepčija, tepačija - najviši dvorski plemić kao vaspitač mladih ple­m ića za dvorsku i vojničku službu; zapovjednik dvorskih oru­žan ih odreda

peharnik - majstor ceremonija i organizator svetkovina i gozbi ; kraljev vrhovni konobar

veliki dvorski vojevoda - dvorski knez; najveći dvorski dosto­janstvenik (praefectus aulae, palatinus)

veliki vojevoda· bosanski - glavni vojskovođa zemlje; najuticaj­n ija l ičnost u zemlj i posl ije kralja

dukatar - službenik koj i se brinuo o sakupljanju poreza u narodu, godišnjeg poreza od jednog dukata na kuću

mitničar - carin ik globar - izvrši lac novčanih kazni katunar - predstavnik vlaških i ostalih polunomadskih plemena i

skupina stanovništva (od arban . katun - selo) otroci - djeca inim - drugim, ostalim; nepoznatim stavi/ac - pravnik; šef kancelarije ; sastavljač ugovora i rješenja (s

obzirom na nj ihovu pravnu stranu) dijak - pisar, pisac; postojal i su dijaci raznog ranga prema mjestu

koje su obavljal i , a sastavljali su osim povelja i razne natpise, zapise, prepisival i duhovne knj ige unoseći u stare tekstove na­rodni govor, itd. Veliki broj dijaka ostao je anoniman, ali se zna i za imena izvjesnih što su za sobom ostavi l i potpise na margi­nama evanđelja, povelja, pod epitafima i s l .

lastan - obmanj ivački, prevaran; bezbrižan; parazitski poveljenije - povelja, naredba, zapovijed, ugovor; svaki pravni akt

vladara izdan pismeno iz dvorske kancelarije

224

.1

I

ZAPIS O NA DI

Na zidu blagajske tamnice kod Mostara donedavno je bio saču­van natpis jednog zatočenika, čij i početak glas i : »A se pisa Vrsan Kosarić, sužanj koj i se ne raduje . . . « Njegovu misao kao da je iz­nenada prekinuo udarac mača i l i sablje.

ZAPIS O NESPINI

Nespina - onaj koj i je budan, koj i bdije, koj i ne spava. Postoj i i takvo vlastito ime. Nadgrobna ploča velikog kaznaca Nespine nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

badac - onaj koj i bdije; budni stražar u državi cara Dušana; oVdje: uopće onaj stražar koj i čuva zakonitost, skrojenu protiv slobode mišljenja

ašte- ako vas - selo, naselje nikagdar - nikada riječ dobra - riječ što je kažu dobri ljudi, heretička m isao (U Du­

šanovom zakoniku babunska rijec)

GORČIN

Napisanu negdje 1954. godine, ovu pjesmu pročito sam na P l i­tvicama 1956, na inzistiranje Vesne Krmpotić. Iz ruku pjesnika Vaska Pope i Radonje Vešovića dospjela je u časopise Delo i Su­sreti, a odatle, kao i iz pUbl ikacije sa Plitvičkog festivala poezije, preštampavana je mnogo puta u raznim povodima i u raznim edi­cIJama.

U antologij i savremenih jugoslavenskih pjesnika Dragoslava Adamovića našao se i Gorčin (Vidjeti: Koju svoju pjesmu najviše

volim, Sarajevo 1958) a u mom odgovoru na zadano pitanje, iz­među ostalog stoj i i ovo: »Godinama me muči fenomen srednjo­vjekovnog čovjeka Bosne (zbog kojeg su anđeli pocrnjeli , a Satane l

225

dobio nove bore). Satima sam stajao pred stećcima nekropola ove zemlje, smještenim pod noge prastarih šuma. Sa kamenih gromada ulazi l i su u mene raznoliki s imbol i sunca, isprepletenog bi lja i i s­pruženih ljudskih ruku . Noću sam opkoljen zapisima sa margina starih knj iga čij i redovi vrište upitnicama apokal ipse. U pohode mi tada dolazi spavač ispod kamena. Njegove b l ijede usne od mi­ljevine otvaraju se da bi njegov nemušti jezik postao zvučan. U nje­mu prepoznajem sebe, al i još nisam siguran da sam na putu skida­nja plašta sa ove tajne . . . «

Od pjesme o Gorčinu do knj ige Kameni spavač, koja je već u navedenoj izjavi najedan način najavljena, put n ije bio ni ravan n i kratak. Neposredni povod za brži rad na knj izi dao mi je televizij­ski redatelj i snimatelj Jan Beran, koji je tražio od mene rukopis za snimanje poetske emisije pod naslovom Pjesma o Gorčinu.

ZAPIS O ŠTITU

Mnogobrojne štitove na stećcima neki h istoričari smatraju he­raldičkim amblemima, a neki misle da imaju simbol ički karakter, naročito oni kulturni h istoričari koj i se se bavi l i uporedo sa više istraživačkih discipl ina. Po nj ima, to bi b i l i »štitovi spasenija« (Vidjeti : Psalmi XVIII, 3 5 i XXXV, 2-3) .

HIŽA U MILAMA

Mile - jedno vrijeme sjedište velikog djeda Crkve bosanske. U njemu je vjerovatno Tvrtko krunisan za bosanskog kralja (a kao kralj Srpske zemlje, č ij i je znatan dio zadobio, kruntsan je u Mileševi). Djedovska hiža vrijedila je kao sigurno utočište (jus asili) za sve one koj i su progonjeni i u njoj zatraži l i zaštitu.

krepost - tvrđa, snaga, samopouzdanje dost - prijatelj, namjernik, putnik gost, strojnik, starac - redovnici Crkve bosanske, »savršeni« (za

razl iku od običnih pristalica te crkve, »mrsnih ljudi«)

226

krstjanin, krstijanin - vjernik, pripadnik Crkve bosanske, bogumi l zakoni zakonika - regule Rimske crkve; zakoni koje s u u praksi

provodi l i istražitelj i (inkvizitori) koje su tri proklinjali - javno prokl injanje pripadnika Crkve bo­

sanske (Vidjeti: Spisi svetog Save i Stefana Prvovenčanoga, preveo L . Mirković, Beograd 1 939).

BLA GO (Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)

Odbacivanjem prefiksa na svakom slogu svake riječi u tekstu (ovdje li) dobijamo dvostih, izražen na način narodne l irske pjes­me u desetercu :

Blaga nema do očinjeg vida ­Draža si mi od očiju, draga!

Ima desetine i stotine mogućnosti da se racionalnim sredstvi­ma dosljednim stavljanjem prefiksnog (i l i sufiksnog) dodatka, ka� i metatezičkim postupcima, svaka riječ drukčije, na više nači­na kaže, a'tako izgovoreni i l i napisani tekstovi dobijaj u zvučnost i melodičnost magij ske snage, dok sadržina ostaje bazična, uvijek ista, ali se ne odgoneta tako brzo i lako. Tom igrom sakrivanja. �ra­vog smisla stiha (izjave, misl i , rečenice) bav� s� i d�nas pasttr1, a tragovi takvog izražavanja (koje je u prošlosti bt lo sigurno raspro­stranjenije) vide se i iz sačuvanih i zabi lježenih ��rodnih pje.sama (pronađite kod Vuka: Srpske narodne pjesme, knJI�a I). Ovaj. dre­vni način izražavanja i sakrivanja prisutan je kao Jedan od nJego­vih značajnih elemenata i u savremenom knj iževno� stvaralaštv�, naročito u modernim knj iževnim pokretima novog Izraza: dadaI­zmu nadreal izmu, letrizmu. Komparacija nije nimalo slučajna -adekvatna je situacija i u l ikovnoj umjetnosti, prezasićenoj aka�e­mizmom. Taj l ikovni moderni izraz prožima se ?�na.s sa. p.r�sta��m l ikovnim izrazom i postupkom iščezlih i l i primltIvmh CIVIl IzaCIJa. Letrizam i neki drugi književni pravci služe se onomatopejom kao jednom od njegovih bitnih instrumenata. Međutim, na svijetu

.�iš�a

n ije novo. Još je Aristofan u Pticama, tražio osnovnu melodijU IZ

227

sazvučja ptičjeg kontrapunktainog orkestra. Naša narodna poezija puna je »Ietrizma« i ja ne krijem činjenicu da nju radije oslušku­jem nego tekovine nekih novih »izama«. Tako sam u svoje vrije­me objavio Kažu o kokoški koju priča Sretan ne očekujući da će taj tekst dočekati bi lo kakvu dobrodošlicu. I zaista, odmah su se javi l i oficijelni i oficiozni (h)umoristi, olinjal i od otužnih v iceva na račun rečenih direktora, konobara i umjetnika, pokušavaj uć i na svoj im radio-stanicama i u svoj im l i stovima da omalovaže, ismiju i proglase imbecilnim ono što ne mogu da prihvate zbog svoje vlastite imbeci lnosti . Svakako, postigli su sasvim suprotan efekat, a u povodu toga je dr Ivan Esih napisao osvrt o poezij i ove vrste, kao svoj »prilog teorij i knj iževnosti« (Vidjeti: Onomatopeja u po­eziji - Mak Dizdar i Jan Koržinek, Život 4, 1962). O ovoj temi re­koh nešto više zbog dvije sl ične pjesme koje sam uvrstio u ovu knj igu (Blago i Slovo o smijehu).

RAZMIRJE

Ban Stipan Drugi - Stjepan II Kotromanić Tvrtko, Dahiša, Jelena Gruha, Ostoja - bosanski kraljevi hnetački - mletački ungarska - ugarska, mađarska turačka - turska

SLOVO O SMIJEHU

Mravac - artista i začinjavac sa dvora hercega Stjepana Vukčića u Blagaju. Nastupao je u Dubrovniku, na pokladnim svečanostima. Takvi artisti postojali su na svim značajnim dvorcima, a imali su svoje mjesto i na dvoru bana, odnosno kralja. Tu tradiciju saču­val i su bosanski feudalci i u vrijeme turske dominacije te je u Dubrovačkom arhivu zabilježen slučaj da neki vojvoda Ali-beg šalje svoje »glumce« u Dubrovnik, na festu sv. Vlahe.

228

Osim epitafa i rijetkih natpisa druge vrste na kamenim spome­nicima, te nekoliko glosa na marginama evanđelja koja su se sa­čuvala kao crkvene knj ige, stvaralaštvo bosanskih dijaka i drugih pisaca nije b i lježeno i čuvano, ako se izuzme ono malo stihova koj i su kasnije djelomično ušli u dje la nekih dubrovačkih l iterata kao proizvod anonimnih pisaca. Pjesma se prenosila usmeno i ta­ko ostala dio usmene, narodne knj iževnosti. Nije slučajno da je na t lu Bosne zato i zabilježen najveći broj l irskih narodni h stihova najveće knj iževne vrijednosti - imena autora izgubljena su u tami vijekova, ali nj ihova riječ živi među nama do danas.

Pored ljubavnih i drugih l irskih pjesama, začinjavci su recitovali i šalj ive, satirične pjesme. Ja sam pokušao ovdje da rekonstruišem takvu jednu pjesmu na osnovu svog shvatanja i bio slobodan da je pripišem Mravcu iz hercegovačkog Huma.

Vidjeti: Fragmenti iz kulturnog života srednjovjekovne Bosne Ante Babića (Radovi Filozofskog Jakulteta, II, Sarajevo 1964).

ZAPIS O ZEMLJI

U zaglavlju su kao motto, stihovi Ianusa Panoniusa (Ivana Česmičkog ) koj i II prevodu Nikole Šopa sa latinskog glase:

Bijaše dio I l irije, koj i sad Bosna se zove, Divlja zemlja, al i bogata srebrnom rudom. Tu se dugom brazdom nisu prostrana pružala polja, Ni nj ive, koje bi obilnom rađale žetvom, Nego surove gore, nego sure, nebotične stijene I visoke kule na vrletnom stršeći bi lu .

Već preko stotinu godina oficijelni naši h istorici pišu kako je Bosna pala bez otpora, a zna se da se uporno odupirala b lizu stoti­nu teških ljeta najmoćnijem tadašnjem svjetskom carstvu. Zna se da su Bosanci prvi veći sukob s turskom silom imali i pobjednički privel i kraju 1388. kod Bileće, godinu dana prije boja na Kosovu u kome su i sami u velikom broju učestvovali, pomažući kneza

229

Lazara, kao što su ga pomagal i s uspjehom u bici na Pločniku, a da je posljednje bosansko-humsko uporište Novi na moru (što ga podiže kralj Tvrtko I kao Sv. Stjepan, čije je ime kasnije promije­njeno u Herceg-Novi) izgubljeno 1 486. Evropa, koja je kroz tri stoljeća u tu »zemlju nevjerničkog korova i trnja« slala samo uho­de, palikuće, robce i inkvizitore (Vidj . Miroslav Krleža Bosanske medijevalne teme, Život 4-4, 1 965) zlurado je s lušala glasove ka­ko propada iz dana u dan to zlehudo kraljevstvo, vjekovima napa­dano sa svih strana. Trgnuo se u posljednj i čas papa Pio II, mir­skim imenom Si lvio Enej Pikolomini, al i kako je prošla njegova vojna avantura, naj bolje će reći drug sa studija ovog poznatog humaniste, Ivan Česmički, u jednom epigramu (De pontijie, in expeditione mortus) :

Dok Pijo II na Turke se digao, boj sveti spremao, Dok rat je već bjesnio, a tromi skup gospode drijemao, Dok je Zapad i Sjever sav se predvodn ikom hodio, Dok je on spremao brodovlje, dok digao jedra da odbrodio, Na Jadranskoj obali u Ankoni , kob ga zateče, Smrt gromoglasni put mu presječe. Iako si pobjedi silnoj se varavo nadao, Brižni Rime, nemoj da bi se na sudbu jadao. Ne žal i njegov prekinuti put, j er to što se samo digao Malo je, no još bi manje b i lo - da je stigao !

, .

Bosni j e bi lo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, al i da je ne dočeka.

Rječnik manje poznatih riječi sačinjen je u glavnin i po Vuku, Daničiću i Rječniku JAZU, a riječ i uzete iz povelja, epigrama i glosa, protumačene su sl ičnim riječima koje se još nalaze u .savre­menim slavenskim jezicima, te iz nekih oskudnih priručnika.

230

Pjesništvo Maka Dizdara

Božidar Petrač

U dosadašnjoj recepCiji poezije Maka Mehmedalije Dizdara uvriježio se stav da njegovo pjesništvo pripada u sam vrh ukupne hrvatske poezije 20. stoljeća iznikle na bosansko-hercegovačkom tlu. Istina, s pravom se može govoriti o njegovoj dvostrukoj pripad­nosti : onoj bosansko/bošnjačke provenijencije, i vlastitom izraže­nom voljom i javnim očitovanjem, pripadnosti hrvatskoj knj iževno­sti. Naime, Šime Vučetić je u svomu eseju o poezij i Maka Dizdara izrijekom napisao kako je naš pjesnik »najznačajn ij i hrvatski pje­snik koj i se iz bosansko-hercegovačkih strana javio u matici hrvat­ske knj iževnosti u razdoblju od rata do danas«, dok, pak, Dubravko Jelčić u svojoj Povijesti hrvatske književnosti izričito D izdarovu pripadnost hrvatskoj knj iževnosti određuje njegovom, Makovom, »vlastitom voljom i javno očitovanom odlukom«. Osim toga, nitko nije osporavao nazočnost Dizdarovih pjesama u Antolo�iji hrvat­

ske poezije dvadesetog stoljeća (Mihalić, Pupačić, Soljan) iz 1966., u edicij i Poesie croate contemporaine (Suvremena hrvatska

poezija, ur. Slavko Mihalić) iz 1 970., dakle za pjesnikova života, a u zbirci stihova na francuskom jeziku Le dormeur de pierre (Kameni

spavač), Novejšoj hrvaškoj poeziji (Radoslav Dabo) iz 1 97 1 ., Zlat­

noj knjizi hrvatskog pjesništva (Vlatko Pavletić) iz 1 970., La

poesie croate des origines il nos jours (Mihalić, Kušan) iz 1 972.,

Antologiji Novata hrvatska poezija (Mihalić, Todorovski) iz 1 973 . , Antologiji hrvaški poeziji (Mihalić) iz 1 975 . i l i antologij i U sjeni transcendencije (hrvatsko pjesništvo od Matoša do da­nas) (J urica, Petrač) iz 1 987. te Antologiji suvremene hrvatske

poezije (Pejaković iz 1 997.). Ne želeći ulaziti u daljnje rasprave koje uglavnom znaju računati s određenim političkim, pa i politi­kantskim argumentima i razlozima, treba pravu pozornost posvetiti

23 1

Dizdarovu pjesništvu, vidjeti koj i su to pjesnički svjetovi ostavi l i u njegovoj poezij i slutlj ivih, vidljivih i jasnih tragova, te koj i su du­hovni razlozi nagnali našega pjesnika da svoj im stihom pokuša pro­niknuti u smisao i duh vrlo složene sredine i njezine povijesti kakva je povijest bosansko-hercegovačka, i to tako kako n ije učinio n ije­dan pjesnik, napasno obuzet drevnim spisima i dokumentima, steć­cima, tim dizdarovskim »kamenim spavačima«, svjedocima bosan­skih krstjana i nj ihovih životnih i filozofskih iskustava, iskazujući istodobno dojmlj ivu jezičnu inventivnost i modernu simboliku. Nisu ga stoga i oni koj i su ponekad znali kritički »oplahnuti« prononsira­ne veličine i dirnuti se u nedodirlj ive svetinje, poput Tomislava La­dana, određivali kao najcjelovitiju pjesničku pojavu koju je »taj vi­lajet«, Bosna i Hercegovina, u posl ijeratno vrijeme iznjedrila.

Iako je objavio dobar n iz pjesničkih knj iga, jasnu prekretnicu u njegovoj kritičkoj recepcij i svakako predstavlja zbirka Kameni

spavač ( 1 966.), posebno njezino drugo i treće dopunjeno izdanje iz 1 970. odnosno 1 973 . Naime, pojava te knj ige bacila je u sjenu sve njegove dotadašnje zbirke (Vidovopoljska noć, Plivačica,

Povratak, Okrutnosti kruga, Koljena za Madonu i Minijatu­

re), te mu pribavila glas iznimna pjesnika, pjesnika koj i će zavaz­da ostati u knj iževnoj memorij i i baštini ne samo hrvatske pisane riječi, nego i one koja se u raznim i velikim krugovima š iri i istoč­no i zapadno od svoga bosansko-hercegovačkoga ishodišta i sre­dišta. No, ma koliko se neki trude tu prekretnicu posve jednozna­čno i jednostavno odrediti, činjen ica je da se cjelokupni Dizdarov pjesnički opus može i mora sagledati kao cjelinu pjesničkih nasto­janja i istraživanja, te da se u svim spomenutim zbirkama mogu naći i l i tek u slutnj i osjetiti sve teme i motivi koj i takvom sil inom i jezgrovitošću progovoriše u nenadmašnoj poemi o srednjovje­kovnoj Bosni i Humu, u Kamenu spavaču. Ali, kad bi to bila tek poema o srednjovjekovnoj , medijevalnoj Bosni i njezinu bogumi l­sko-patarenskom fenomenu, jedinstvenu na ovim prostorima, kad b i to bilo samo to, lako bi se pronašao ključ za njezino razumije­vanje . Međutim, ta je zbirka daleko više i dublje od toga: n ije ona tek samo reminiscencija na povijesna, često tragična i krvava zbi­vanja, n ije tek nostalgično prisjećanje na vrijeme dobrih i čestitih »hiža« - zajednica i dobrih i čestitih bosanskih krstjana; ona, ta

232

zbirka, izrečena posebnom jezičnom izražajnošću, prožimanjem drevne prošlosti, »zaspale« pod humskom zemljom i žive u poru­kama stećaka s našom suvremenicom i svim teškim egzistencijal­nim osobnim i zajedn ičkim pitanj ima, teško je dokučiva metafi­zičko-duhovna potraga za otkrivanjem smisla, kako iznimno teške prošlosti, tako i teško razumlj ive sadašnjosti u tjesnacima vreme­na koje su osobu - čovjeka podjednako pritiskali, ne dajući mu od­već prostora da se domogne spasonosne formule svoga opstanka. Dizdarova duhovnost, odnosno, metafizička usmjerenost nemaj u onoga pečata koj i bi bio karakterističan za konfesionalnu para­digmu odgonetke smisla vlastite egzistencije i egzistencije svoga naroda (bilo da je riječ o kršćanskoj, katoličkoj paradigmi i l i pa­radigmi islamske provenijencije). D izdar je u tom smislu nešto posve drugo, drukčij i put, drukčije traženje i drukčije pronalaže­nje odgovora na ledene upitnike što ih nameće breme povijesti, vremena i njegove prolaznosti . Sl ičnost bi se mogla naći u čvrstoj etičkoj okornici Dizdarova pjesništva, onoj, dakle, okornici kakvu nedvojbeno njeguju i kršćanski i islamski odgovori . Osim toga, Mak Dizdar se od najveće većine hrvatskih pjesnika koj i su grče­vito tražil i odgovore na posljednja, odnosno, prva pitanja razl ikuje i po tome što ga je teško odrediti kao pjesnika agnostika, n ikako kao n ih i l ista, teško kao panteista, i l i već kako drukčije . Možda gnostik, ali, vidjet će se, teško je reći, već letimičnim pregledom, da bi to moglo biti Dizdarovo duhovno određenje, odnosno, da b i g a njegova duhovna pozicija mogla opravdati .

Vidovopoljsku noć, koja nije tiskana u cijelosti jer je tadašnja cenzura zabranila šesnaest pjesama, iz 1 936. pjesnik je zamisl io i izveo kao socijalnu kritiku društvenoga poretka, dao je kao i niz drugih prijeratnih pjesnika svoj obol tzv. izrazito tendencioznoj l iteraturi, lomeći se između estetskoga i etičkoga, ljudskoga opre­djeljenja. U biti, poput n iza drugih pjesnika koj i su duboko osje­ćali »tamne kraljevske noći« tvorevine u kojoj su živjel i i supati l i s onima koj ima je patnja bila jedina mogućnost, Mak Dizdar poku­šava s jedne strane svjedočiti o jednom tamnom i mračnom vre­menu, s druge, pak, strane nastoj i umjetničkoj ljepoti ne oduzeti ono što joj pripada i što je ne će povrijediti. Nakon rata, jasno, u svoj im će nekim tekstovima ekspl icitno zagovarati nužnost revo-

233

lucionarno-kolektivističkoga zanosa. Istina, to su tekstovi/članci koj i n isu imali nekih posebnih programatski h i pjesničkih namje­ra; većma bijahu dio tadanje duhovne »estrade« postrevolucionar­nih i »oslobodi lačkih« gibanja. Kao pjesnik nikada nije postao dijelom te i takve »estrade«, štoviše, pjesnički se vrlo brzo d istan­cirao i pokušao graditi vlastiti stvaralački put. U ono su doba, uo­stalom, supostojala dva tipična plućna kri la hrvatskoga pjesništva: ono »estradno«, »programsko«, »avangardno«, i ono »privatno«, zakučasto, intimno. Prvo, »estradno«, imalo je društvenu, pol itič­ku, svaku potporu, drugo, pak, trebala je čitati cenzura, brižlj ivo bdjeti nad tamnim metaforama, ne bi li otkrila kakav smisao / dvosmisao koj i bi mogao predstavljati nekovrsnu ugrozu tadanje­ga establ ishmenta. Njegova poema Plivačica ( 1 954.) odmiče ga od tzv. angažirane l iterature, i one revolucionarne, i one epopejne, i one socijalne; odmiče ga od pjesničke »propagandne estrade«. To je naprosto poema vel ikoga zamaha, inače nipošto karakteristi­čna za gnomski Dizdarov izraz, ma o kojoj zbirci pjesama da je riječ, poema gotovo barokne e lokventnosti i ljubavnih zanosa s otvorenim erotskim aluzijama. S l ičnu će poemu u drugom vreme­nu, olovnom vremenu, ispisati Ivan Tolj u svomu Biokovskom balu. Dakle, tipično intimna l irika u kojoj nema nikakve opasnosti da bi mogla nauditi programskim načel ima pragrne i političke avangarde. U potpunoj suprotnosti s Plivačicom godine 1 958 .

Mak Dizdar objavljuje zbirku Povratak. Bl iskost sredozemnih / mediteranskih sastavnica Plivačice s Usnulim mladićem Vesne Parun zamjenjuju tematski povezane pjesme koje je Dizdar rijetko pretiskivao, i koje ga postupno pribl ižavaju stihovima koj i će doći dijelom do izražaja u zbirci Okrutnosti kruga ( 1 960.), a u c ije­losti u Kamenu spavaču. Primjerice, pjesma Iskaz petog svjedoka

koja se u Povratku zove Iskaz prv()g svjedoka vrlo je dobar pri­mjer postupnoga pronalaženja vlastitoga pjesničkoga identiteta, vlastite izvornosti i prepoznatlj ivosti . Elokventnost poeme zami­jeni la je, dakle, stanovita stroga i škrta, šimićevska forma. Osim toga, u toj se zbirci već najavlj uju neke teme (primjerice, napasna tema lova / ribolova koja će se ubrzo pretvoriti u metaforički govor o lovu na čovjeka, o lovu na ljude, bez obzira na povijesne okol­nosti, društvene sustave i aktualne režime). Da se Dizdar postupno

234

pripremao za svoje naj bolje stihove, svjedoče neke pjesme o ko­j ima je ostavio zapisane bi lješke o nj ihovu nastajanju . To se na­dasve odnosi na antologijske pjesme Garčin i l i Zapis o petorici. Također nas njegove bilješke nužno upućuju na tijesnu poveza­nost s hrvatskom aljamiado poezijom. Tako će u njegovu komen­taru uz pjesmu Zapis o petorici, u kojem će nastojati jezično pje­smu zaogrnuti u neprepoznatlj iv signum temporis, pisati : »Pjesma Petorica napisana je prvi put negdje na prelazu između 1 94 1 . i 1 942. godine starom leksikom, kojom se i formalno povezuje vremenski udes našega čovjeka kroz h istorij u - uvijek su ga lov i l i i kažnjavali, pa i u vremenu pisanja ovih stihova, i to naročito ok­rutno . U manuskriptu pjesma je b i la napisana bosanskim aljamo pismom, kako bi se za svaki slučaj stekao utisak da se radi o ne­kom vjerskom tekstu, zbog tadašnje opasnosti od progonitelja«. Očito, Mak Dizdar je, gradeći svoj pjesnički svijet Kamenoga

spavača, dorađujući i prerađuj ući svoje pjesme, nastojeći ih za­grnuti plaštom nerazumlj ivosti i nepristupačnosti, osjećao da se mora čuvati, bez obzira na vrijeme kada je koja od pjesama nas­tajala. Pisanje stihova uglavnom donosi teškoće. Ta, i sam se pitao u svoj im Bilješkama iz dnevnika: »Zar ima veće nevolje nego što je nevolja pisanja stihova?«.

U zbirci Okrutnosti kruga ( 1 960.) Dizdar je otisnuo pjesme koje je ranije namjeravao objaviti pod naslovom Most na Sunce, ali su ga u tom naumu spriječi le ratne pri l ike. U toj se zbirci po­javljuj u neke pjesme koje će svoje trajno mjesto naći u Kamenu

spavaču. Pa ipak, n ipošto se ne može reći da se suočavamo s onom vrstom problema, onom vrstom naših, srednjovjekovnih, povijesnih, problema, s bogumilskom problematikom; Dizdar se, kao mediteranski pjesnik, klas ički usmjeren, okrenuo motivima stare Helade, drevnom sl ijepcu Homeru i njegovim j unacima i mitovima, plovidbama, povratcima i putovanj ima, Pol ifernu, Odi­seju i Kirki. Što se same izvedbe tiče, D izdar će posegnuti za onom tipično svojom igrom riječi, riječi koje ga asocijativno pri­vlače po svojoj sl ičnosti, koje ga opčinjaju svojom magijom, riječi bajanja, prokl injanja i mol itve, riječi koje pripadaju trima temelj­nim slojevima njegove, Dizdarove, i naše civil izacije, hebrej skoj tradicij i, kršćanstvu i islamu, riječi koje često znade posuditi od

235

naših narodnih pjesama i broj i l ica, legendi i predaja koje je naš narodni pjesnik, poigravajući se riječima, pojedinim sintagmama, koristeći se asonancama i aliteracijama, pretakao u narodno pjes­ničko blago . Tipičan primjer takva kazivanja predstavlja pjesma Šapat: »Kaži mi kaži kažu o kaži / kaži mi kažu o š ipražj u / kaži mi kaži ono što važi / kaži mi kažu o laži / kaži mi kaži laž o laži / j er laž lažova prokaže lažj u / laž lažova pokaže do gola«. Osim toga, pučke ćemo tradicije i ritmičnosti susresti i u nekim drugim pjes­mama koje će umah dozvati ponajbolja ostvarenja Kamenoga

spavača: Oči, Krik, Brod, Sjećam se jednog razgovora u zatonu pod

planinom. »Vidim / Da se divim / Divim se / Kad vidim / Vidim / Da se divim / Vid ovaj je / U vidicima / Sivim / Pa / Da li sad da vid vi­dam / Ili drukčije vidike / Da zidam« (Oči). U tim pjesmama, očito, i mimo sadržajne razine, igrivost pučkoga pjevača odjekuje i zapam­tlj ivo ostaje u uhu čitateljevu, pa se kadšto može učiniti i svojevrs­nim pretjerivanjem, onim pretjerivanjem koje suvremene pjesničke teorije nazivaju letrizmom. Dizdarova poigravanja riječima, sintag­mama, podudaranjem samoglasnika i suglasnika, njegove pjesničke figure,figurae etymoligicae, tipične za narodnu pjesmu, nipošto n i­su puka presl ika nekih posebnih avangardnih traženja; one su, jer su ga pjesničke dosjetke osobito privlači le, naprosto šiknule iz nasušne potrebe da se u staro, drevno, povijesno, u kamen uklesano slovo i l i gnomu, unese posebna živost, živost koja će u recipijenta potaknuti č itav sl ijed asocijacija, sjećanja i odgonetanja nemuštih, nerazgovi­jetnih i nerazumlj ivih poruka s kamenih svjedoka povijesti . Ona, pak, mediteranski/starogrčki posve i motivima i l ikovima određena l irika, dat će nekim pjesmama, poput Slova o Kalipsi, značenje s kakvim se od stiha do stiha, od pjesme do pjesme, od stranice do stranice, susrećemo u Kamenu spavaču.

Godine 1 963 . pojavljuje se zbirka ljubavne poezije Koljena za

Madonu. Teško se oteti dojmu da se Dizdar n ije d ij elom okrznuo o Ujevićeve zbirke Lelek sebra i Kolajna. Riječ je u oba s lučaja o posebnoj ljubavnol poezij i , n ipošto onakvoj kakvu je Dizdar ostvario u svojoj Plivačici. Osim toga, u njegovim su stihovima nazočne sastavn ice sl ične poezij i Walta Witmana, Rabindranata Tagorea i Omera Hajama. l Rubaije, i Vlati trave, i Gradimir ostavi le su u hrvatskoj poezij i vrlo očite tragove, bi le su i ostale

236

na v isokoj cijen i . Za Ujevića smo utvrdi l i njegovu sklonost Dan­teovu mladenačkom djelu Vita nova, i to u tzv. petrarkističkom razdoblj u njegova stvaralaštva. Ujević je ostvario svoj , >>ujevićev­ski« petrarkizam i nj ime otvorio u našoj ljubavnoj poezij i nove obzore: njegov misticizam ljubavi odvaja ga od suvremenih mu pjesnika. Ujević će, osim toga, mistiku ljubavi zamijen iti strašću mistike. Svoju strast mistike uzdignut će na razinu univerzuma i njome će dodirnuti kozmički m isticizam. Ne želeći, dakako, Di­zdaru priboj it i nešto što mu ne pripada, dostatno je reći da će Di­zdar učin iti sl ično, samo ne u osluhu Danteova mladenačkoga djela, nego u osluhu duha istočnjačkoga misticizma, onoga njego­va dijela koj i je karakterističan za cijelu bosansku l iriku islamskoga nadahnuća. Dizdaru se n ipošto ne može i ne smije odbaciti njegov specifičan i slam i l i šutke prijeći preko njegovih i slamskih korijena; štoviše, treba ih prepoznati i ugraditi u njegov cjelokupni pjesnič­ki svijet. U slučaju zbirke Koljena za Madonu ne mogu se uklo­n iti sastavnice sevdaha islamskoga korijena, ne mogu se odbaciti elementi istočnjačkoga pantei stičkoga misticizma, nazočna u muslimanskih pjesnika koj i su pisali na hrvatskom jeziku i arap­skom pismu i l i nekim drugim orijentalnim jezicima. U suvreme­nom pjesničkom izrazu upravo za Dizdara vrijede riječi da je . s posebnom osjetlj ivošću oživio l iriku jedn?ga Safv:et-beg Bašagića, i l i čudesnu ljepotu ljubavne l irike Muse Cazima Catića i sevdal in­ki Hamza Hume. Iako su posrijedi tri različita pjesnička naraštaja, senzualnost, melankol ična ćutilnost i iznimna pjesnička subl ima­cija ljubavnih, uglavnom neispunjenih čežnj i , zajednički su se na­šle u toj Dizdarovoj zbirc i . Riječ je o čistu ljubavnom pjesništvu, o vrsti erotskoga senzualizma kakva u Plivačici, rekosmo, nema, rij eč o posebnom »ljubavnom romanu«, »novom životu«, da se poslužimo naslovom, ali samo naslovom, Danteova dje la, u kojem se ne ispisuju stihovi doživljene i l i nedoživljene ljubavi, nego se nastoj i strast ljubavi, osobni ljubavni doživljaj , pretočiti u univer­zalnu, kozmičku, dramu, u kojoj božansko načelo žene ostaje ne­dostižan i nedokučiv ideal . Ujevićeva i Dizdarova Madona nisu istoga podrijetla: Ujević u svojoj danteskno-petrarki stičkoj fazi svoju Madonu doživljava kao marijanski ideal - Bogomajku; Di­zdar, pak, svoj u Madonu doživljava u okvirima sufizrna, is lam-

23 7

skoga misticizma. No, i jedna i druga Madona preobražene su u apsolutni pjesnički ideal koj i ostaje nedostupan, a pjesnik razapet između osobnoga i općeg, pojedinačnoga i un iverzalnog, u stal­nom tragičnom osjećanju boli, poraza i besmisla te vital ističkoj žudnj i za mirom i spokojom.

Napokon, knj iga koja se dugo rađala, knj iga koja je doživlja­vala u pojedinim dijelovima različite preinake, knj iga koja je b it­no utjecala na čitav niz pjesnika i Dizdaru priskrbi la glasovitost i mjesto među vrhovima hrvatske pjesničke riječ i 20. stoljeća, Ka­

meni spavač. Tu su zbirku izvrsno odredi l i istodobno jednostav­nom i monumentalnom. Za njezino je stvaranje trebalo znanja, is­kustva i zrelosti. Svaki imalo značajan pjesnik pokušavao je isto­dobno stvarajući vlastitu poeziju stvarati temelje svoje poetike. Činio je to Ujević, č in i l i su to davno prije Dante i Petrarka, činio je to u nekim svoj im tekstovima i Mak Dizdar. Komentare svojoj poezij i pisal i su i Dante i Petrarka. Ujević je u nekim svoj im b it­nim esej ima također objašnjavao vlastitu poeziju . Mak Dizdar je, uz razgovore i komentare i b i lješke koj ima je popratio pjesme u Kamenu spavaču, svoja izvorišta i l i uporišne točke objašnjavao u esej ima O starim bosanskim tekstovima. Stari bisanski epitaji, O kulturnom nasljeđu Bosne i Hercegovine . . . Dizdar je proučavao problem Crkve bosanske, učenje bosanskih pataren a i bogumi la, posebno o principu dualističkoga pogleda na svijet. Opčinjen je b io zapisima što ih je otkrivao na stećcima, crkvenim građevina­ma, kaznenim pločama; napasno su ga progoni l i nadgrobni teksto­vi - epitafi koj i su gotovo u pravi lu bi l i koncizni , lapidarni, maksi­malno reducirana i zgusnuta sadržaja/poruke. Ti natpisi su uglav­nom započinjal i formulom: »A se neka se zna« i l i »A se leži«, uz pokatkad spomenuti lokal itet i l i pokojnikovu s lužbu. Bosanski i humski epitafi i epigrafi, piše Dizdar, »rezultat su dubokih l ičnih emocija i senzacija autora, izazvanih jačinom tragičnosti do�ađaja o kome je trebalo ostaviti svjedočanstvo potomstvu. Ima epigrafa kaj i svojom konciznošću i misaonošću mogu da zapl ijene i kritič­ki raspoloženog čitaoca našeg vremena, a ima tekstova koj ih poet­ski patos može zagrij ati i pravoga l iterarnog s ladokusca, čak i onoga koj i priznaje samo najmodern ij i izraz u umjetnosti«. Mak Dizdar je jamačno bio takav sladokusac: svaki epitaf, urezan na

238

stećak posebno je doživljavao, umetao ga u svoje stihove i l i ga naprosto do golosti prenio kako ga je vidio napisana. »Neizmjerna je tuga utamničenika koj i je trunuo u vlazi i tami blagaj ske tamni­ce, podignute ispod zid ina dvorske tvrđave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna. U jednom ka­menu od mi ljevine uznik je, možda i samim gol im noktima, uspio da ureže svoj bolni i zatomljeni krik: A ovo pisa Vrsan Kosarić, sužanj, koji se ne raduje . . . « I dalje, razlažući svoje mis l i : »Život je čudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi računa kao misterij u što nas neminovno grabi . Zato je motiv smrti, kao neminovnosti, najčešće prisutan u misl ima ovjekovječenim u kamenu. Ovoze­maljski život je tmača, mrak, apsurd, iz kojeg treba što prije izaći, j er je produkt načela zla«. Neki nepoznati autor iz Gorice obi lje­žio je svoj grob riječima: Odar zapisah ja u tmači / i ostavih mu­dro / za novi čas . . . Ako je život ovozemalj ski tma, tmača i tmuša, tada smrt sa svoj im počivalištem pruža nadu nekom novom životu, »novom času«. Duboko su bezvremeni i bezprostorni zapisi, krat­ke, lapidarne rečenice, uzdasi i l i gnomski dvostis i koj i otkrivaj u svu različitost gledanja na ljudsku konačnicu, prolaznost i stapa­nje s vječnošću: »Bože, davno ti sam legao / i vele ti mi je leža­ti . . . «. Odakle je mogla poteći i l i se slutiti Dizdarova antologij ska Modra rijeka? Zasigurno na temelju čitanja i osluškivanja tih ra­zličitih sentencija koje određuju i našu sutrašnj icu, našu budućnost sa svim svoj im neizvjesnostima, strahovima i nadama. O pjesmi Garčin, koja je nastajala ranih pedesetih godina, Dizdar je, među ostalim, kazao: »Godinama me muči fenomen srednjovjekovnog čovjeka Bosne (zbog kojeg su anđeli pocrnjel i , a Satanael dobio nove bore). Satima sam stajao pred stećcima nekropola ove zemlje, smještenim pod noge prastarih šuma. Sa kamenih gromada ulaz i l i su u mene raznoliki s imbol i sunca, isprepletenog b i lja i ispruženih ljudskih ruku. Noću sam opkoljen zapisima sa margina starih knj iga čij i redovi vrište upitnicima apokal ipse. U pohode mi tada dolazi spavač ispod kamena. Njegove bl ij ede usne od mi lj evine otvaraj u se da bi njegov nemušti jezik postao zvučan . U njemu prepoznajem sebe, ali još nisam siguran da sam na putu skidanja plašta sa ove tajne . . . « Dizdar je u pjesmama iz Kamena spavača

jednostavno i monumentalno ozvučio nemušti jezik, te l ikovi njego-

239

vih pjesama progovoriše davnim i uvijek staln im iskustvom doživ­ljaja života i svijeta, ljubavi i bo l i , prolaznosti i vječnosti, smisla i n ištavila, plešući svoje Kolo bola, ples stalan rađanja i umiranja, ži­vota i smrti, radosti i tuge, bogatstva i siromaštva, vlasti i ropstva, straha i slobode.

U čemu se sastoj i posebnost Dizdarova Kamena spavača? U skladnoj povezanosti zavičajno-rodoljubne tematike s univerzal­nom tematikom osobne/lj udske egzistencije . Poznato je da se u tzv. malim knj iževnostima zavičajno-rodolj ubni tematemi često i obi lno koriste; da su naprosto izraz kolektivne potrebe i nužnost opstanka tzv . mal i h naroda. Istina, nerijetko su tek deklarativne naravi i nedostatne estetske vjerodostoj nosti . Pa ipak, ima li se u vidu posebno cjelokupna hrvatska knj iževnost - kroz sva njezina stoljeća - te su teme uvijek nalazile dostatno snažna i uvjerlj iva pera koja su, unatoč svim zamkama, uspijevala ostvariti pjesn ička djela neprolazne vrijednosti, ujedno i djela koja su svjedoči la sa­mostojnost i identitet našega naroda. Mak Dizdar je jedan od rje­đih primj era koj i se, s j edne strane nije izgubio u isključivo zav i­čajno-nacionalnim vizijama svoje Bosne i Hercegovine, i koj i se, s druge strane, n ije utopio u nerazumlj ivosti i ish itren im rješenj ima u koj ima bi se povijest, duhovnost i život jednoga naroda izgubi l i . Naprotiv, poezija Kamenoga spavača svjedoči nadasve stvara­lački pristup u vještoj sprezi jedne i druge b itne sastavnice te naj­značajn ije Dizdarove zbirke. Dizdarova pjesma, naime, sadrži u sebi sve odredn ice zavičajno-rodoljubne baštine bosansko-herce­govačke prošlosti, istodobno prožete elementima koj i nacionalne okvire premašuju . Ona je, dakle, i stodobno i zavičajna, i nacio­nalna, i un iverzalna. Sam je bio svjestan da je Bosna oduvijek bi la posve određenom raskrsnicom razni h interesa i utjecaja kao kraj ­nja zemlja »istoka izložena prema zapadu« i krajnja zemlja »zapa­da okrenuta ka istoku«. Njezin je geografski položaj zadavao i njezinu duhovnost, prožimanje razl ičitih civi l izacij skih krugova i rel igij skih svjetova. B io je susretište razl ičitih civi l izacija, kultura i vjera. One su se, na žalost, u tijeku povijesti često nadmetale, že leći ostvariti pojedinačnu prevlast, i ta i takva kob nije mimoi la­zi la Bosnu i Hercegov inu sve do naših dana. Mak Dizdar se ko­risti - na temelju stećaka i nj ihovih zapisa, te drugi h zapisa - pje-

240

sničkim preobraženj ima bogumilskoga dualističkoga učenja, na­stojeći preko nj ih progovoriti i osvijetliti tragičnu sudbinu Bosne i njezinih ljudi i u dalekoj prošlosti, prošlosti u posljednj ih stoti­njak godina i njezinoj (njegovoj) sadašnjosti koja se n imalo i l i tek nešto više pokazivala svjetlijom i izglednijom. No, u tim pjesnič­kim tvorevinama Dizdar se uvijek klonio povišena tona i suvišne patetike; njegovo je spretno i sretno spajanje drevnosti i suvreme­nosti, arhaičnoga i modernoga, polučilo stihove koj i su u svoj im najbolj im dijelovima posvjedoči l i - ne vjersku i l i vjerničku - ne­go etičku, ljudsku, okomicu, j edinu sposobnu da se suprotstavi Zlu i Zlorne, odnosno, da tim pošastima sučel i zrelu svijest o čovjeku koj i u sebi i svome stvaralaštvu, u odnosima prema dru­gima i prirodi može svladati svaku »tmu« i »tmušu«, i sva ona zla što proizlaze iz moći i vlasti, težeći etičkom pročišćenju, ujediniv­š i tri tradicije koje su stoljećima oplođivale duhovnost Bosne i Huma, natpise sa stećaka, usmenu narodnu poezij u i aljamiado pjesništvo. Osim toga, u Kamenn spavaču svoje stalno mjesto imaju bib l ij ski motivi i tek površno njegovi već spomenuti i slam­ski korijeni . Stećci su ga fascin iral i ; u usmenoj narodnj poezij i oduševljavao se njezinim »letrizmom«; aljamiado poezija dodatno ga je napajala svoj im orijentalnim sokovima; Bibl iju je prihvatio i čitao kao bogumil, bosanski krst janin 20. stoljeća, i čovjek islama. Poruke stećaka doživljavao je kao tipično bosansko-humski usud, ali i kao univerzalnu ljudsku sudbinu: sve ima svoj vijek traj anja, život je prolazan, nije nevažno kako ga živjeti i koje vrijednosti promicati, smrt kao konačnica ispunja nas sviješću u trenutačnosti svake si le i vlasti, smrt, možda, i n ije konačnica . . . Što se usmene narodne poezije tiče, broj i l ica, pital ica, bugarštica, ona je naprosto napasno djelovala na Dizdarov pjesnički postupak. Primjerice, u pjesmama Blago i Slovo o smijehu, i l i već spomenutim pjesmama Šapat, Oči i Krik Dizdar strastveno prihvaća » igru sakrivanja pra­voga smisla stiha«, koristi »ovaj drevni način izražavanja i sakri­vanja« koj i su preuzel i u suvremenom knj iževnom stvaralaštvu razni moderni pokreti : dadaizam, nadrealizam, letrizam, osobito, potonj i koj i se služi onomatopejom kao jednom od svoj ih b itnih sredstava. Dizdar izrijekom kazuje: »Naša narodna poezija puna je » letrizma« i ja ne krijem činjen icu da nju radije osluškujem nego

24 1

tekovine nekih novih »izama«. Stoga će. se česte izmjene asonanci i aliteracija, te onomatopeja naći ne samo u pjesmama koje posve korespondiraju s usmenim narodnim pjesmama, nego i u pjesma­ma koje je Dizdar, ponesen zvukovnošću i značenjskim slojem zvukovno st i pojedine riječi, vješto umetao i ugrađivao u svoje sti­hove. Poruke stećaka, pak, nikako n isu mogle prerasti u neke širo­ko zamišljene pjesničke strukture; one su većma u Dizdara, koj i je prigrlio bogumi Isko učenje, baladične gnoze o i stin i , ljubavi i dobroti, pročišćenom životu, koj i je jedini spreman i sposoban su­očiti se s prvim i posljednj im pitanj ima ljudske egzistencije . Zato se Bosna i Hum n ikako ne mogu naći opjevani u nekim š irokim zamasima, oni su opjevani šturo, škrto, ali rječito i srcato kroz bolne izričaje raznih epitafa i epigrafa, zapisa na grobištima dvaju najvećih dviju nekropola, Radmilja i Brotnj ice. Uostalom, sam je svjedočio u svoj im Bilješkama: »Naslov (Kameni spavač, o. p.), kao i najveći broj stihova ove knj ige, inspiriran je otkrivanjem zavi­čajnih medievaInih fenomena, u prvom redu stećaka, tih jedinstve­nih spomenika u svjetskom krugu sepulkralne i artističke prakse. U svoju sl iku svijeta autor je još iz ranog djetinjstva upio upečatlj ivo doživljaj zagonetke fantastičnih predstava sa mramorja i isprepleo je vlastitim čuđenjem nad polivalentnim značenjem nerješivih upitnika i stvari, koje su se pokatkad opet otvarale na prvi odani pogled i prvi povjerlj ivi bl iski dodir.« Rekli bismo, otvoreno izrečena poetika, iz­njedrena iz osobnih drama pojedinih osoba koje su stjecajem raznih okolnosti doživljavale najčešće krute prste sudbine: Garčin, Nevolj­ni vojno, Zapis o vitezu, Zapis o petorici. Ponekad je Dizdar više pozornosti posvećivao pojedinim likovnim motivima, primjerice, prizorima lova, uzdignutoj ruci, štitu . . .

Je l i samo gorčina, osjećanje ljudske prolaznosti u bezgranič­nom protoku vremena u tijeku stoljeća osjenčala D izdarova Ka­mena spavača? Je l i , primjerice, pjesma Zapis o vremenu, pastala na lapidarnoj gnomi srednjovjekovnoga zapisa obilježila Dizdarovo remek-djelo? Uporaba toga zapisa: »Davno ti sam legao / I dugo ti mi je / ležati« jasno upućuje na tipične lekseme i morfeme koj ima obiluje srednjovjekovni govor, od Bašćanske ploče, preko bugar­štica/žalostinkilžalopojki, spajajući tu knj iževnu vrstu s našom svakodnevicom, izričući neposredno iskustvo narodnih poslovica i

242

zagonetki. Velik broj stihova Kamena spavača koristi srednjo­vjekovne legende i predaje, koristi nj ihove l ikove, zluduheIzle du­hove i sl ične motive narodnoga pripovijedanja. Primjerice, pjesma Pravednik koja izrijekom govori da su te nekropole počivali šta dobrih i čestitih ljudi, koj i su pokleknuli u borbama s raznim ažda­hakama (zmajevima, aždajama, đavolj im sjemenom) i č ij i se glas upinje prema nebu, tražeći svoju pravdu i svoj smiraj . S imbol i zla, istina, n isu posljedicom korištenja i l i iskustva s narodnim legen­dama i predajama: simboli Zla i Zloga crpe se iz Biblije, tako na­ročito u pjesmama Uspavanka i l i cijelu ciklusu Radmilja. Dizda­rova Uspavanka, uz Pupačićevu, svakako predstavlja sam vrhunac majčinsko-očevske poezije, pisana gotovo bibl ijskim stihom i l i sti­lom, gotovo psalamski : »Noge su tvoje dva nježna lj i ljana za teto­šenje / Al ja ću te pitati rosom sa mog naj ljepšeg cvijeta / Ja ću ti pričati naj ljepšu priču / Ovoga i onoga svijeta / Da budeš spreman za snove / Za pletisanke i nesan ice / u srcu tijesnih krugova / u trnju dugih / Drumova«; i l i , pak, sam završetak pjesme: »Došao si ov­dje / Gdje je najnezahvalnije b i lo doći / Ovdje gdje je naj luđe bi lo doći« . Jasno, to dijete, »nježno, čisto i krhko«, treba živjeti »med vuci ma a zuba nema«, »A kako ćeš razlikovati čovjeka i vuka / Vuka i čovjeka / Ruke su tvoje plavi dozivi zore / A nj ima valja da se hvataš u koštac / Da dijel iš bojeve na razmirj ima / Sa zmij skim čudima u koj ima živi aždahaka«. Obilje zabrinutosti sadrži ta pje­sma, nježna, ali i opominjajuća, ispletena od čistoće ljubavnog pletera, sa svim iglama i žaokama, poput one bib l ij ske, o Majčinu srcu koje će višekratno probosti mač. Na Uspavanku se savršeno vezuje pjesma Slovo o sinu, opet u fino tkanoj pjesničkoj strukturi narodne usmene pjesme i čiste bibl ijske poruke: »Šta će majka samohrana / na svijetu bešćutnome? / ---------/ Šutjela bih kao ka­men / al i kamen jadna n isam / Neka barem ovo slovo / hudu povi­jest okameni ! «. Značajno je, ima li se pred očima c ijela zbirka, istaknuti dvije njezine stalne odrednice: Mak Dizdar će najveći dio epitafskih i epigrafskih gnoma iskoristiti da iz svoje suvreme­nice progovori o ljudskoj sudbini u povijesnom vremenu i da u ljepoti srednjovjekovnoga atropocentrizma i bogobojaznosti osmisli svoje i naše trajanje u toj prolaznosti i bezvremenosti, inzistirajući na altruizmu zajedništva i etičkim načelima, etičkim okomicama, kao jedin im uporišnim točkama našega kola od boli. U rješenj ima

243

zagonetki i svoj im odgovorima Dizdar je sveto, transcendentalno, božansko nastojao naći u srednjovjekovnoj baštini bosansko-bo­gumi iske Crkve i njezinih krstjana. Krst jani »Crkve bosanske« javi l i su se oko 1 200. U Bosni i Humu. Riječ je o heterodoksnoj s ljedbi koja je naglašeno htjela živjeti po uzoru i načel ima prvih kršćanskih zajednica. Obuhvaćala je zajednice (hiže), te stoga Dizdar i pjeva o Hiži u Milama. Mile bijahu neko doba sjedište velikog djeda Cr­kve bosanske; »djedovska h iža« bi laje utočištem svih progonjenih i oni su u njoj traži l i svoju zaštitu; odatle gotovo ideal iziran obl ik života koj im su ti vjernici - krst jani i nj ihovi dosti - prijatelj i i putnici, gosti - strojnici - starci - redovnici Crkve bosanske, »sa­vršeni«, živjel i . »Djedovska tu h iža bi stvorena / Krepča da kre­post / U srcima / Ostane / Pa neka je zato vazda otvorena / za doste drage / I velikane / Srčane / Za sve pod nebom dobre ljude / I za sve dobre / Bošnjane / Za sve vojnike u velikoj vojni / Što vojuje se / Protiv / Vojne / I raznih drugih golemih zala / I inih s i ln ih / I sitnih / Zlica«. Tim stihovima Dizdar započinje svoju idealnu vizij u jedne krstjanske zajednice, »hiže«, koja će svakom dobru biti otvorena, za svako zlo zatvorena. Odnosno, neka se »sori i sruši«, zatre do temelja u trenutku »ako li kto ta vrata kreposti / U sebeljub lj u svom / Nenadano / Zatvori«. »Hiže djedovske« nema bez mi loga, kreposnoga krstjana i prijatelja. Dakle, Mak Dizdar, oslanjajući se na bogumi isko učenje, zna da su bosanski krst jani iskreno nastojal i nasljedovati primjer prvih kršćana, i to iz razdoblja samih početa­ka kršćanstva i stvaranja prvih kršćanskih zajednica. No, kao što je, primjerice, u tom dual ističkom učenju sa strogom razdjeln icom između dobra i zla, nježnost, vedrinu i ljubav majčinsko-očevsku u pjesmi Uspavanka potamnjela sura stvarnost i neumolj iva kob c ijeloga bosansko-humskog podneblja u »kojem se i umire da b i s e živjelo«, tako će i u nizu pjesama bib lijskih motiva dualizam dobra i zla ostati temeljnicom Dizdarova pjesničkoga svijeta. Ci­jeli je taj pjesnički svijet utemeljen na nepremostivoj razlici izme­đu tame i svjetla, života i smrti, dobra i zla, i stine i laži, osoba, pak, starozavjetni čovjek i l i krst j anin, ostat će razapet između dviju krajnosti, neispunjen u svojoj žudnj i za nebeskim spase­njem, i ukotvljen u »okrutnosti krugova« i ponesen, u simbol ičkoj vizij i Berama, ludim plesom »kola boli«. Ne ulazeći dublje u bo­gumi lsko učenje koje Dizdaru omogućuje njegov posve specifičan

244

pjesnički svijet, treba posebno istaknuti neke pjesme koje se, iako proizišle iz toga učenja, otvaraju trascendencij i , otvaraju »vrata nebeska« do koj ih je Dizdaru itekako stalo, š ire prostore prema onkraj u i vječnosti u kojoj se n išta od ljudskoga/osobnoga ne će izgubiti, nego, štoviše, naći će svoj smiraj i sjedinjenje s božan­skim. Primjerice, već spomenuta Radmilja, sa svoj im pjesma­ma/ciklusom ruka, loza i njezine rozge, sunčani Hristos, vrata, vijenac, četvrti jahač i bbbb (1-14) posve korespondiraju sa s lič­nim b ib l ij skim, novozavjetnim motivima, posebno povezanim s Ivanovim evanđeljem i njegovom Apokalipsom. Ako tim pjesmama pridodamo još Dizdarove antologijske stihove iz pjesme Smrt, Modra rijeka, Dažd, Pravednik i još neke, možda osluhnemo i l i naslutimo Dizdarove odgovore i l i odgonetku da čovjek ipak n ije »otrgnut od neba« - čovjek bačen s neba na zemlju ; čovjek kao pal i nađeo, zarobljen u ljudskom tijel� koje b i morao napustiti (prema učenju, dakle, Crkve bosanske). Stoviše, te nas pjesme mo­gu okrijepiti, pa i utvrditi u razmiš ljanj ima da su bosansko-humski krst j ani ispovijedal i »umjereni dualizam« koj i, dakako, pretpo­stavlja Boga stvoritelja sviju stvari , pa i čovjeka, al i koj i je do pojave eshatona - vječnosti - nebeskoga kraljevstva prepustio Satanaelu - Sotoni, predvoditelj u pali h i pobunjenih anđela. Osim toga, niz je pokazatelja, pa i u okvirima Dizdarove poezije, da bo­sansko-humski krst jani n isu odbacivali križ i l i se izravno protiv i l i štovanju poznate kršćanske ikonografije. Prema nekim najnov ij im razmišljanj ima sam tekst Početie svieta ne sadrži strogo duali sti­čki nauk, te se Crkvi bosanskoj , odnosno, bogumi lsko-pataren­skom učenju treba postaviti s manje strogosti, a više razum ijeva­nja, osobito u onim dijelovima u koj ima se prepoznaje nj i hova prožeto st autentičnim kršćanskim duhom i evanđeoskom poru­kom, te nj ihova riješenost da u svojemu osobnom i javnom životu pokušaju ostvariti ideal zajedništva prvih kršćana. Bib l ij ski i skaz Loze i njegove rozge, Sunčani Hristos, i l i , pak, pjesma Smrt, jasno kazuju »sunčanu stazu uspona« kojom je čovjeku prijeći iz vre­menitosti u bezvremenost - vječnost - u svijet Božje blizine i vla­stitoga ispunjenja. Kadšto, dakako, Dizdar ne može mimoići sum­nju, ne može pomirlj ivo prihvatiti trenutak smrti kao obećanu i dosegnutu radost. Zato se u dijelu njegova Kamenoga spavača mogu susretati različito intonIrane pjesme, u rasponu od čuvenih

245

stihova »Al i smrt n ije kraj Jer smrti zapravo i nema / I nema kraja Smrću je samo obasjana / Staza uspona od gnijezda do zvijezda«, do, primjerice, stihova iz pjesme S podignutom rukom: »(U stvari svi rade svoj jadan / I uzaludan posao) / I riječ / Rečena u pustinj i ovoj / Nemušta i n ijema gubi se i nestaje / Samo j e moj krik / Čvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan«. Ako ciklus Slovo o nebu završava pjesmom utjehe Smrt, ako cije l i ciklus Radimlja sabire vel iku nadu i vjeru u ljudsko ispunjenje u sunčanim prostranstvi­ma vječnosti, ako uvodna pjesma Putovi navješćuje c ijelu Dizda­rovu kozmičku vizij u vremenitoga i vječnoga svijeta, ako ciklus Slovo o zemlji možda najjasnije zbori o bosansko-humskom usu­du, posebno u završnoj zavičajno-rodoljubnoj pjesmi Zapis o zemlji, uz dvije iznimno uspjele i antologijske pjesme Kosara i Garčin, ako se c iklus Slovo o slovu, s automatskim asocijacijama na početke Ivanova evanđelja zaključuje pjesmama Modra rijeka, Čeono i potonje i Poruka u kojoj će ponovno progovoriti Dizdar u neodlučnosti konačnoga opredjeljenja, odb i l i smo zbirku pjesama, dob i l i smo Kamenoga spavača, cije l i jedan pjesnički opus negdje između poricanja i afirmacije svijeta, života i transcendencije, od­ricanja trascendentalnoga smisla Riječi i njegova potpunoga pri­hvaćanja. Dizdarova potraga za metafizičkim-duhovnim-transcen­dentalnim smislom pjesničkoga govora i života zaiskri la je iznim­no rijetkom zrakom velikih i teških p itanja, kao neprekinuta n it razgovora s otaj stvom života i svih njegovih vrijednosti . Kameni spavač, i sve druge Dizdarove zbirke, nastajala u tridesetak godi­na, oživjele su tajanstvo poruka sa stećaka i drugih dokumenata vremena, okrenule su se vječnim bibl ij skim upitnicima, ljepoti i snazi hrvatske usmene narodne pjesme, te se u sklopu svoj ih ukupnih tema našle u čvrstom zagrljaju/stisku pjesnikove želje za pobjedom i čudesnih osjećaja poraza. Ipak, u konačnici, tražimo l i rješenje posljednje, zašto ga ne bismo našl i u jedinstvenoj ljepoti sumnje i vjere, s golemim sugestijama da se posredstvom simbola modre rijeke može prepoznati i pronaći put u one sunčane, nebeske i vječne predjele u koj ima nestaju trnuše, hude tmače i neprebolne bol i . Viziju spasa u Dizdarovoj pjesmi n itko ne može ukloniti i l i premetnuti u nešto drugo, u neku drugu mutež: osluh Iskona, osluh Onkraj a, osluh »sunčane staze uspona« od gnijezda do zvijezda naprosto je neizbrisiv. Ne može čuditi što se Dizdarov pjesnički

246

opus u suvremenom hrvatskom pjesništvu, nastao na humusu »tamnoga vilajeta«, Bosne i Huma, razaznaje kao jedna od naj­cjelovitij ih pjesničkih pojava. Nepresušan izvor poruka, gnoma i mudrih izreka koje će dovijeka napajati njegove č itatelje.

247

Biobibliografska bilješka

Mak (Mehmedal ija) Dizdar rođen je 1 7 . l istopada 1 9 1 7 . u Stolcu u Hercegovin i . Osnovnu školu završio je u Stolcu, a gimna­ziju u Sarajevu. Radio je kao novinar, s lužbenik, urednik i profe­sionalni knj iževnik. Bio je suradnik »Jugoslovenskoga l i sta« ( 1 936 . - 1 93 8 . ), »Jugoslovenske pošte« ( 1 939 .- 1 940.) . Od 1 946. do 1 948. glavni je urednik »Tanjuga« za BiH, a od 1 949 .- 1 95 1 . ured­n ik »Oslobođenja«, te glavni urednik SP »Narodna prosvjeta« ( 1 95 1 .- 1 959.) i časopisa »Život« ( 1 964.- 1 97 1 .) . Umro je 1 7 . kolo­voza 1 97 1 . u Sarajevu. Za života objavio je sljedeće zbirke pjesa­ma: Vidovopoljska noć ( 1 936 . Sarajevo), Plivačica (poema, 1 954. Sarajevo), Povratak ( 1 958 . Sarajevo), Okrutnosti kruga ( 1 960. Sa­rajevo), Koljena za Madonu ( 1 963 . Sarajevo), Minijature ( 1 965. Kruševac), Ostrva ( 1 966. Sarajevo), Kameni spavač ( 1 966., Sa­rajevo, 2 . prošireno izd. 1 970. i 3 . izd. 1 973 . , bibliofilsko izdanje 1 973 . i Sarajevo, 1 975 .) . Godine 1 968. izlazi izbor stihova Poezija

(Sarajevo), a 1 97 1 . Modra rijeka (Sarajevo, 2 . izdanje 1 972.), te izbor Pjesme ( 1 972. Zagreb). Godine 1 98 1 . objavljene su u redak­cij i Enesa Durakovića Dizdarova Izabrana djela (I-III, Sarajevo). Osim toga, uredio je, baveći se srednjovj ekovnom bosan­sko-hercegovačkom knj iževnošću, izbor nadgrobnih natpisa Stari bosanski epitaji i knj igu Stari bosanski tekstovi ( 1 970. i 1 97 1 .) . Priredio je, među ostalim, i zbirku Narodne pjesme iz borbe i iz­gradnje ( 1 95 1 .), Omer i Merima i druge balade ( 1 952 .), te Pano­�amu savremene bosansko-hercegovačke poezije ( 1 96 1 . ) .

(It P.)

248

Priređivačeva napomena

Prihvativši se priređivanja pjesničkoga opusa u vlastitom izbo­ru pjesnika Maka Mehmedalije Dizdara priređivač se poslužio njegovim Izabranim djelima u tri knj ige. Pritom n ije zanemario nijednu pojedinačnu Dizdarovu zbirku. Pjesme su donesene kro­nološkim redoslijedom, kako ih je sam pjesnik u svoj im zbirkama donio. Što se, pak, tiče Dizdarove najpoznatije zbirke Kameni spavač, priređivač ju je donio u cijelosti prema izdanju Izabranih djela u redakcij i Enesa Durakovića, uključujući, dakako, pjesni­kove Bilješke i rječnik manje poznatih riječi, fraza i pojmova. Enes Duraković se, naime, o zbirci Kameni spavač oslonio na posljednju autorovu verziju, te je stoga priređivač Izabranih pje­sama smatrao u stanovitom smislu to posljed�jom voljom pjesni­kovom. Priređivač se i skreno zahvaljuje nositelj ima autorskih prava Maka Dizdara, njegovim sinovima, zahvalj uje se na potpori glavne urednice »Hrvatske sveuči l išne naklade«, te vjeruje da n i u kojem pogledu n ije iznevjerio, ni izborom ni pristupom, pjesnički opus toga vel ikana pjesničke riječi . Svjestan da pjesništvo Dizda­rovo nije bi lo prisutno u Hrvatskoj, ako se izuzmu pojedine anto­logije, nastojao je što u dije lovima, što u cijelosti predstaviti Diz­darov najznačajnij i pjesnički opus.

U Zagrebu, na dan Gospe Žalosne 1 998. B. P.

249

Kazalo Labud djevojka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

Zapis o otkivanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

Zapis o lovu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Prepoznavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Kolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

VIDOVOPOLJSKA NOĆ (1936.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Vlaga na zidovima sobnim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Jutro duhanskih radnica u Katmergradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Medi!acije seljaka Jure na njivi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

PLIVACICA (poema) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . '" 1 1

P livačica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3

LjeJjeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Zapis o izvoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Sunce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Ruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

Mjesec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1

Zapis o vremenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

OKRUTNOSTI KRUGA (1960.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Dan odmora, dan sedmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Dažd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Zapis na dvije vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

Vertikalno i horizontalno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Kolo bola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Slovo o Kalipsi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Sjećam se jednog razgovora u zatonu pod planinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

S irene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Zapis o rijeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Radimlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

ruka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

Most.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 1 loza i njene rozke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

Banket . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 sunčani Hristos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 00

Oči . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 vrata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 02 Prsti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Ostrva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Iskaz petog svjedoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Da onda zaborave da zaboravlj<l:ju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

KOLJENA ZA MADONU (1963.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Izgubljena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

Ptica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

Krik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1

Pa kada sam sit neba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

Stizanje i prestizanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Brod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Koljena za Madonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

KAMENI SPAVAČ (1981 .) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 1

Slovo o čovjeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Prvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . 69

Drugo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

Treće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1

�� . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . n

Peto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

Slovo o nebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

Pravednik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

vijenac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 04

četvrti jahač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 06

bbbb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 06

Suočenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 5

Poruka u mramorje prispjelom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 7

Smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 8

Brotnj ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 9

Svatovska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Slovo o zemlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 29

Zapis o jednome zapisu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3 l

S podignutom rukom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 33

Zapis o petorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3 5

Zapis o prijestolju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 36

Slovo o sinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 37

Zapis o odlasku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 39

Zapis o vitezu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 40

Zapis o nespini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 4 1

Kosara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 42

Gorčin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 43

Zapis o štitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 4 5

Zapis o časti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 46

Zapis o nadi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 48

Nevoljni vojno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 49

Hiža u Milama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 50

250 25 1

Blago . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 56

Razmirj e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 5 7

Onemuštio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 59

Zapis o blagu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 63

Slovo o smijehu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 64

Zapis o očima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 66

Uspavanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 67

Jabukov cvijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 70

Kraj ina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 7 1

Krinovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 72

Zapis o zemlj i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 73

Slovo o slovu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 75

Proslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 77

Prvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 78

Drugo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 79

Treće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 80

Četvrto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 8 1

Peto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 82

Šesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 83

Duboko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 84

Osmo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 85

Deveto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 86

Kolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 87

Jedanaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 88

Dvanaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 89

Trinaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190

Razboj ište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 9 1

Petnaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 92

Sm . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I �

Sedamnaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 94

Osamnaesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 95

Slojevito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 96

Dvadeseto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 98

Slovoslavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 99

Dvadeset i drugo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200

Slovo o bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 l

Modra rijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

Čeono i potonje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .• . . . . . . 204

Poruka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

Bilješke i rječnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 1

Pjesništvo Malw Dizdara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 1

Biobibliografslw bilješlw . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

Priređivačeva napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249

252