maja kovski
TRANSCRIPT
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 1/27
Vladimir Vladimirovich Mayakovsky (/ˌmɑ ːjəˈkɔːfski, -ˈkɒf-
/;[1] Russian: ; July 19 [O.S. July
7] 1893 – April 14, 1930) was a Russian and Soviet poet, playwright, artist
and stage and film actor.[2] He is among the foremost representatives of
early-20th century Russian Futurism.
He was born the last of three children in Baghdati, Kutaisi Governorate,
former Russian Empire, in country Georgia (Georgia) where his father
worked as a forest ranger. His father was of Ukrainian
Cossack descent[3] and his mother was of Kuban Cossacks descent. Although
Mayakovsky spoke Georgian at school and with friends, his family spoke
primarily Russian at home. At the age of 14 Mayakovsky took part
in socialist demonstrations at the town of Kutaisi, where he attended the
local grammar school. After the sudden and premature death of his father in
1906, the family — Mayakovsky, his mother, and his two sisters — moved
to Moscow, where he attended School No. 5.
In Moscow, Mayakovsky developed a passion for Marxist literature and took
part in numerous activities of the Russian Social Democratic Labour Party; he
was to later become an RSDLP (Bolshevik) member. In 1908, he was
dismissed from the grammar school because his mother was no longer able
to afford the tuition fees.
Around this time, Mayakovsky was imprisoned on three occasions forsubversive political activities but, being underage, he avoided deportation.
During a period of solitary confinement in Butyrka prison in 1909, he began
to write poetry, but his poems were confiscated. On his release from prison,
he continued working within the socialist movement, and in 1911 he joined
the Moscow Art School where he became acquainted with members of the
Russian Futurist movement. He became a leading spokesman for the
group Gileas (Ге), and a close friend of David Burliuk, whom he saw as
his mentor.
Literary life[edit]
The 1912 Futurist publication A Slap in the Face of Public Taste (Пщён
бщетенну уу)[4] contained Mayakovsky's first published
poems: Night (Нь) and Morning(Ут). Because of their political activities,
Burlyuk and Mayakovsky were expelled from the Moscow Art School in 1914.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 2/27
Image from Mayakovsky's Как делать стихи ("How to Make Poems").
His work continued in the Futurist vein until 1914. His artistic development
then shifted increasingly in the direction of narrative and it was this work,
published during the period immediately preceding the Russian Revolution,
which was to establish his reputation as a poet in Russia and abroad.
A Cloud in Trousers (1915)[5] was Mayakovsky's first major poem of
appreciable length and it depicted the heated subjects of love, revolution,
religion and art, written from the vantage point of a spurned lover. The
language of the work was the language of the streets, and Mayakovsky went
to considerable lengths to debunk idealistic and romanticised notions of
poetry and poets.
Your thoughts,
dreaming on a softened brain,
like an over-fed lackey on a greasy
settee,
with my heart's bloody tatters I'll
mock again;
impudent and caustic, I'll jeer to
superfluity.
Of Grandfatherly gentleness I'm
devoid,
there's not a single grey hair in my
soul!
Thundering the world with the
might of my voice,
I go by – handsome,
twenty-two-year-old.
шу ыь
етющую н згенн згу,
ыжеш е н
зенн ушете,
буу знть б енны
ец ут:
ыт зъзеюь, нхьны
е.
У ен уше н нг ег
,
те нежнт нет не!
г щью г,
у – ы,
цтухетн.
(From the prologue of A Cloud in Trousers.)
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 3/27
Vladimir Mayakovsky and Lilya Brik.
In the summer of 1915, Mayakovsky fell in love with a married woman, Lilya
Brik, and it is to her that the poem "The Backbone Flute" (1916) was
dedicated; she was the wife of his publisher, Osip Brik. The love affair, as
well as his impressions of World War I and socialism, strongly influenced his
works of these years. The poem "War and the World" (1916) addressed the
horrors of World War I and "Man" (1917) is a poem dealing with the anguish
of love.
Photo, 1917 (sign: "Futurist Vladimir Mayakovsky ")
Mayakovsky (centre) with friends including Lilya Brik, Eisenstein (third from
left) and Boris Pasternak (second from left).
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 4/27
Mayakovsky was rejected as a volunteer at the beginning of World War I,
and during 1915-1917 worked at the Petrograd Military Automobile School as
a draftsman. At the onset of the Russian Revolution, Mayakovsky was
in Smolny, Petrograd. There he witnessed the October Revolution. He started
reciting poems such as "Left March! For the Red Marines: 1918" (Леы
ш (т), 1918) at naval theatres, with sailors as an audience.
His satirical play Mystery-Bouffe was staged in 1918, and again, more
successfully, in 1921. In 1918, Mayakovsky wrote and starred in three silent
films made at Neptun studio in St. Petersburg. The only surviving film of
Mayakovsky's is The Young Lady and the Hooligan, based on the long tale La
maestrina degli operai (The Workers' Young Schoolmistress) published in
1895 by Edmondo De Amicis, author of the unforgettable Heart , and directed
by Evgeni Slavinsky. The other two films, It Cannot Be Bought for
Money and Shackled by Film were directed by Nikandr Turkin and arepresumed lost.[6]
Mayakovsky's home in Moscow
After moving back to Moscow, Mayakovsky worked for the Russian State
Telegraph Agency (ROSTA) creating — both graphic and text —
satirical Agitprop posters. In 1919, he published his first collection of
poems Collected Works 1909-1919 (е ненне
). In the cultural climate of the early Soviet Union, his popularity
grew rapidly. From 1922 to 1928, Mayakovsky was a prominent member of
the Left Art Front and went on to define his work as 'Communist futurism'
(фут). He edited, along with Sergei Tretyakov and Osip Brik, the journal LEF.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 5/27
Agitprop poster by Mayakovsky
As one of the few Soviet writers who were allowed to travel freely, his
voyages to Latvia, Britain, Germany, the United States, Mexico and Cuba
influenced works like My Discovery of America (е тыте Ае,
1925). He also travelled extensively throughout the Soviet Union.
On a lecture tour in the United States, Mayakovsky met Elli Jones, who later
gave birth to his daughter, an event which Mayakovsky only came to know in
1929, when the couple met clandestinely in the south of France, as the
relationship was kept secret. In the late 1920s, Mayakovsky fell in love with
Tatiana Yakovleva and to her he dedicated the poem "A Letter to Tatiana
Yakovleva" (Пь Ттьне Яе, 1928).
Mayakovsky's influence is not limited to Soviet poetry. While for years he
was considered the Soviet poet par excellence, he also changed the
perceptions of poetry in wider 20th century culture. His political activism as
a propagandistic agitator was rarely understood and often looked upon
unfavourably by contemporaries, even close friends like Boris Pasternak.
Near the end of the 1920s, Mayakovsky became increasingly disillusioned
with the course the Soviet Union was taking under Joseph Stalin: his satirical
plays The Bedbug (Кп, 1929) and The Bathhouse(Бн, 1930), which deal
with the Soviet philistinism and bureaucracy, illustrate this development.On the evening of April 14, 1930, Mayakovsky shot himself. This is disputed
by his daughter, Yelena Vladimirovna Mayakovskaya, a professor of
Philosophy and Women's Studies at Lehman College in New York City.
The unfinished poem[7] in his suicide note read, in part:
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 6/27
And so they say-
"the incident dissolved"
the love boat smashed up
on the dreary routine.
I'm through with lifeand [we] should absolve
from mutual hurts, afflictions and spleen.
Mayakovsky was interred at the Moscow Novodevichy Cemetery.
Legacy[edit]
Mayakovsky's grave at Novodevichy
In 1930, his birthplace of Baghdati in Georgia was renamed Mayakovsky in
his honour. After his death, Mayakovsky was attacked in the Soviet press as
a "formalist" and a "fellow traveller" (ппут) (as opposed to officially
recognised "proletarian poets", such as Demyan Bedny). When, in
1935, Lilya Brik wrote to Stalin to complain about the attacks, Stalin wrote a
comment on Brik's letter:
"Comrade Yezhov, please take charge of Brik's letter. Mayakovsky is still the
best and the most talented poet of our Soviet epoch. Indifference to his
cultural heritage is a crime. Brik's complaints are, in my opinion,
justified..."[8]
These words became a cliché and officially canonized Mayakovsky but,
as Boris Pasternak noted,[9] they "dealt him the second death" in some
circles.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 7/27
Yevgeny Yevtushenko once said, "As a poet, I wanted to mix something from
Mayakovsky and Yesenin."[10] Mayakovsky was the most influential futurist
in Lithuania and his poetry helped to form the Four Winds movement
there.[11] He was also an influence on the writer Valentin Kataev.Andrey
Voznesensky called Mayakovsky a teacher and favorite poet[12] and dedicated
a poem to him entitled Маяковский в Париже(Mayakovsky in Paris).[13] In
1967 the Taganka Theater staged the poetical performance Послушайте!,based on Mayakovsky's works. The role of the poet was played by Vladimir
Vysotsky, who also was inspired by Mayakovsky's poetry.[14]
In 1938 the Mayakovskaya Metro Station was opened to the public. In 1974
the Russian State Museum of Mayakovsky was opened in the center of
Moscow in the building where Mayakovsky resided from 1919 to 1930.[15]
Frank O'Hara wrote a poem named after him, "Mayakovsky", in which the
speaker is standing in a bathtub, a probable reference to his play The
Bathhouse.
In 1986 English singer and songwriter Billy Bragg recorded the album Talking
with the Taxman about Poetry , named after a namesake Mayakovsky's
poem.
In 2007 Craig Volk's stage bio-drama Mayakovsky Takes the Stage (based on
his screenplay At the Top of My Voice) won the PEN-USA Literary Award for
Best Stage Drama.[16]
References[edit]
1. Jump up^ "Mayakovsky". Random House Webster's Unabridged
Dictionary .
2. Jump up^ Sensitive Skin, Mayakovsky - New Translations
3. Jump up^ . .
пннх еенн [Mayakovsky, Vladimir Vladimirovich.
Vladimir Mayakovsky in the memoirs of contemporaries](SHTML) (in
Russian). Lib.ru. Retrieved 7 April 2010.
4. Jump up^ "A Slap in the Face of Public Taste". Futurism. The Niuean
Pop Cultural Archive. Retrieved 7 April 2010.
5. Jump up^ "A Cloud in Trousers (Part 1) by Vladimir Mayakovsky".
vmlinux.org. Retrieved 7 April 2010.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 8/27
6. Jump up^ Petrić, Vlada. Constructivism in Film: The Man With the
Movie Camera:A Cinematic Analysis. Cambridge University Press.
1987. Page 32. ISBN 0-521-32174-3
7. Jump up^ Belyayeva Dina. "B. -Любн
збь быт... En" [V. Mayakovsky - The Love Boat smashed upon the dreary routine ... En]. poetic translations (in Russian and
English). Stihi.ru - national server of modern poetry. Retrieved 7
April 2010.
8. Jump up^ Katanyan, Vasily (1998) Memoirs. p. 112
9. Jump up^ [1][dead link ]
10. Jump up^ Петьтеь, пжут (2008-04-23). Еген
Етушен: "К пэт хте енть г Еенн" |
Куьту - Агуенты Фты [Yevgeny Yevtushenko: "As a poet, I
would like to connect Mayakovsky and Esenin»] (in Russian). Aif.ru.Retrieved 2012-07-13.
11. Jump up^ "tekstai". Tekstai.lt. Retrieved 2012-07-13.
12. Jump up^ Огне: К Н Бы Стшн! [Spark: How It
was terrible!] (in Russian). Ogoniok.com. Retrieved 2012-07-13.
13. Jump up^ Ане знеен.
Пже [Andrei Voznesensky. Mayakovsky in Paris] (in Russian).
Ruthenia.ru. Retrieved 2012-07-13.
14. Jump up^ Тет н Тгне: ыц уге [Taganka
Theater: Vysotsky and other] (in Russian). Taganka.theatre.ru.Retrieved 2012-07-13.
15. Jump up^ "Museum". mayakovsky.info.
16. Jump up^ PEN Center USA Literary Awards Winners
Bibliography[edit]
Aizlewood, Robin. Verse form and meaning in the poetry of Vladimir
Maiakovsky: Tragediia, Oblako v shtanakh, Fleita-pozvonochnik,
Chelovek, Liubliu, Pro eto (Modern Humanities Research Association,London, 1989).
Brown, E. J. Mayakovsky: a poet in the revolution (Princeton Univ. Press,
1973).
Charters, Ann & Samuel. I love : the story of Vladimir Mayakovsky and Lili
Brik (Farrar Straus Giroux, NY, 1979).
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 9/27
Humesky, Assya. Majakovskiy and his neologisms (Rausen Publishers, NY,
1964).
Jangfeldt, Bengt. Majakovsky and futurism 1917-1921 (Almqvist & Wiksell
International, Stockholm, 1976).
Lavrin, Janko. From Pushkin to Mayakovsky, a study in the evolution of aliterature. (Sylvan Press, London, 1948).
Mayakovsky, Vladimir (Patricia Blake ed., trans. Max Hayward and George
Reavey). The bedbug and selected poetry. (Meridian Books, Cleveland,
1960).
Mayakovsky, Vladimir. Mayakovsky: Plays. Trans. Guy Daniels.
(Northwestern University Press, Evanston, Il, 1995). ISBN 0-8101-1339-
2.
Mayakovsky, Vladimir. For the voice (The British Library, London, 2000).
Mayakovsky, Vladimir (ed. Bengt Jangfeldt, trans. Julian Graffy). Love isthe heart of everything : correspondence between Vladimir Mayakovsky
and Lili Brik 1915-1930 (Polygon Books, Edinburgh, 1986).
Mayakovsky, Vladimir (comp. and trans. Herbert Marshall). Mayakovsky
and his poetry (Current Book House, Bombay, 1955).
Mayakovsky, Vladimir. Selected works in three volumes (Raduga,
Moscow, 1985).
Mayakovsky, Vladimir. Selected poetry. (Foreign Languages, Moscow,
1975).
Mayakovsky, Vladimir (ed. Bengt Jangfeldt and Nils Ake Nilsson). VladimirMajakovsky: Memoirs and essays (Almqvist & Wiksell Int., Stockholm
1975).
Mayakovsky, Vladimir. Satira ('Khudozh. lit.,' Moscow, 1969).
Mikhailov, Aleksandr Alekseevich. Maiakovskii (Mol. gvardiia, Moscow,
1988).
Novatorskoe iskusstvo Vladimira Maiakovskogo (trans. Alex
Miller). Vladimir Mayakovsky: Innovator (Progress Publishers, Moscow,
1976).
Noyes, George R. Masterpieces of the Russian drama (Dover Pub., NY,
1960).
Nyka-Niliūnas, Alfonsas. Keturi vėjai ir keturvėjinikai (The Four Winds
literary movement and its members), Aidai , 1949, No. 24. (Lithuanian)
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 10/27
Rougle, Charles. Three Russians consider America : America in the works
of Maksim Gorkij, Aleksandr Blok, and Vladimir Majakovsky (Almqvist &
Wiksell International, Stockholm, 1976).
Shklovskii, Viktor Borisovich. (ed. and trans. Lily Feiler). Mayakovsky and
his circle (Dodd, Mead, NY, 1972). Stapanian, Juliette. Mayakovsky's cubo-futurist vision (Rice University
Press, 1986).
Terras, Victor. Vladimir Mayakovsky (Twayne, Boston, 1983).
Vallejo, César (trans. Richard Schaaf) The Mayakovsky case (Curbstone
Press, Willimantic, CT, 1982).
Volk, Craig, "Mayakovsky Takes The Stage" (full-length stage drama),
2006 and "At The Top Of My Voice" (feature-length screenplay), 2002.
Wachtel, Michael. The development of Russian verse : meter and its
meanings (Cambridge University Press, 1998).
Vladimir Vladimirovič Majakovski (rus.
, Bagdadi pokraj Kutaisa, 19. srpnja 1893. -Moskva, 14.
travnja 1930.), ruski književnik, jedan od začetnika ruskog futurizma.
Polazio je slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije,
oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj
pjesnički i slikarski talent. Pjesnički rad počeo je kao futurist, stojeći ujednona čelu toga pokreta. Nastojao je stvoriti novu poeziju koja bi odgovarala
urbanom, a zatim i revolucionarnom razdoblju povijesti Rusije i čovječanstva.
Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske riječi, namjerno grube antiestetizme,
stvara vlastite kovanice, služi se vrlo često igrom riječi, dotada nepoznatim
metaforama, a posebno voli hiperbole.
Razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu
"stepenasti " stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pjesnika što se
izravno obraća velikom auditoriju. Smisao takve poezije odvodi ga izravno na
revolucionarnu tribinu, miting. Eksperimentalnu liriku slijede velike lirske
poeme monološkog tipa "Oblak u hlačama", "Flauta-k ralješnica", "Rat isvijet", "Čovjek".Stavljajući poeziju svjesno u službu revolucije
piše agitacijske pjesme ("Lijevi marš" ) te scensko djelo na temu revolucije s
biblijskim motivima "Misterij Buffo" .
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 11/27
Svojim djelom izvršio velik utjecaj na razvitak sovjetske poezije, a djelovao
je i na pjesnike izvan SSSR-a (Aragon, Becher, Vapcarov i dr.)
Završio je život samoubojstvom.
ј (Бгт пе Кутј, 19.
ју 1893. - , 14. п 1930.), је б уњжен.
Пш је у у шу, б зтен збг цјте
гтцје, ушељен пхт Отбу еуцју т у
њену ужбу ј пен тент. Пен пе је
футут, тјећ ујен н еу тг пет. Нтј је
т ну пезју ј б г убн зт
еуцнн збљу тје Рује ент. У у
пезју угзе, жгне е, нен губе нтететзе,т тте нце, уж е ет г е, т
непзнт етф, пебн хпебе.
Рзбј тцнну ту тутуу тх т н, у
гф гу "степенасти" тх, ј пебн пгује ту
етг пен ј е етн бћ е утјуу.
С те пезје г етн н еуцнну тбну,
тнг. Епеентну у ее ее е пее ншг
тп"Облак у панталонама“, „Рат и свет“, „Човек“. Стљјућ пезју
ен у ужбу еуцје пше гтцје пее ("Леви марш" ),цен е н теу еуцје ббј т "МистеријаБуфо" .
Сј е зш је е утцј н зј јете пезје,
е је н пене зн СССР (Агн, Бехе, пц .)
Зш је жт убт.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 12/27
Volim
Brodovi i -
oni u luke se slise.
Vozovi - na stanicu teraju i oni.
A mene ka tebi nesto tim vise -
jer volim -
vuce i goni.
Puskinov vitez u podrum se skriva,
cicija u svome novcu da uziva.
Tako ti se vracam
ja, draga, predano
Moje je to srce,
s divljenjem ga gledam.
i garsa sebe spira, brije se i mije.
Tako i ja,
tebi vracajuci se,
zar
ne odlazim kuci,
zar nije?!
Konacnoj se vracamo meti.
Smrtne zemaljsko narucju veze
Tako
tek sto rastanemo se ja i ti,
nepokolebljivo ti
tezim.
IZ SVEG GLASA
Vec prodje jedan.I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
Ne zuri mi se.I munja-telegram
nema zbog cega da plasi te i budi.Kao sto kazu,incident je resen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili,i sto da se drese
uzajamne boli,uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 13/27
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji,vekovima i kosmosu.
Majakovski
Mene vise prepoznati ne moze:
ja sam zgrcenagomila
zila.
Sta takva gomila pozeleti moze?
A mnogo hoce takva gomila.
Jer vise nije vazno
ni to sto sam od bronze,
ni to sto srce moje -
od gvozdja hladnog -
bije.
Nocu i covek svoj zvek
u nesto zensko, meko,
zeli da sakrije.
I ja sam,
ogroman.
na prozoru savijen,
rastapam staklo celom od celika.
da li je to ljubav ili nije?
I kakva je -
mala ili velika?Odakle velika u takvom telu:
mora da je to malena,
neka krotka ljubav, sto se u stranu baca
od automobilskih sirena
i voli zveket praporaca.
Godine 1893. na današnji dan rođen je Vladimir Vladimirovič Majakovski, ruskiknjiževnik. Pošao je u slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije,oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pesnički i
slikarski talenat. Pesnički rad počeo je kao futurista, stojeći ujedno na čelu toga pokreta.Nastojao je da stvori novu poeziju koja bi odgovarala urbanom a zatim i
revolucionarnom razdoblju istorije Rusije i čovečanstva. Uveo je u poeziju vulgarizme,
žargonske reči, namerno grube antiestetizme, stvarao vlastite kovanice, služio se vrločesto igrom reči, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voleo hiperbole. Razbio jetradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "stepenasti" stih,koji posebno pogoduje stavu retoričkog pesnika koji se direktno obraća velikom
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 14/27
auditorijumu. Smisao takve poezije odvodi ga direktno na revolucionarnu tribinu, miting.
Eksperimentalnu liriku slede velike lirske poeme monološkog tipa "Oblak upantalonama", "Rat i svet", "Čovek". Stavljajući poeziju svesno u službu revolucije pišeagitacijske pesme ("Levi marš"), scensko delo na temu revolucije s biblijskim motivima"Misterija Bufo". Svojim delom izvršio je veliki uticaj na razvoj sovjetske poezije, adelovao je i na pesnike izvan SSSR (Aragon, Beher, Vapcarov i dr.) Završio je životsamoubistvom.(Bagdadij, 19. 07. 1893 - Moskva, 14. 04. 1930)
Sugestivna moć pozorišnih formi*
O sugestivnoj moći pozorišta može se govoriti s različitih stanovišta. Mi ćemo našeizlaganje usredsrediti na onaj aspekat te moći koji povezujemo sa subverzivnimdejstvom pozorišta smatrajući ga inherentnim prirodi ove umetnosti. Jer sve namere dase od pozorišta načini škola dobrog vladanja, institucija koja respektuje i slavi vladajući
poredak (u najširem smislu ovog pojma), uglavnom su propadale. To se mnogo boljepostizalo parateatarskim formama, onim "masovnim spektaklima" čiju su sumornu,frustrirajuću estetiku do savršenstva doveli totalitarni sistemi. Čak i forme takozvanogpropagandnog pozorišta koriste se energijom pobune, ali samo u kratkom razdoblju kojerazdvaja rušenje jednog autoriteta od ustoličenja novog. Početnu potporu našoj tezi nalazimo u Aristotelovoj Poetici , u pojmu katarze, pre svega,koji je unesen u teorijsku spekulaciju kao moralni korektiv saznanju da tragička radnjacrpe svoju snagu iz sagrešenja, prekoračenja, remećenja ravnoteže u utvrđenomodnosu snaga.Činjenica da je Frojd u antičkoj tragediji video psihološke sličnosti sa prazločinom, a uparicidu i incestu dve potisnute želje Edipovog kompleksa, druga je jaka potpora našem
uverenju da sugestivna moć pozorišta počiva na ambivalenciji odnosa prema autoritetu ida se priroda jednoga društva najbolje sagledava u tome kako ono sankcioniše "tragičnukrivicu" pobune.Naše će dalje izlaganje biti samo grupisanje primera koji, kako nam se čini, idu u prilognašoj tvrdnji.
*
Dve osnovne dramske vrste - tragedija i komedija - ne samo da nastaju istovremeno(što svedoči o posebnoj logici njihove međuzavisnosti), već obe počivaju na istomeksplozivnom odnosu, na odnosu vladanja i potčinjenosti, i na istim figurama koje
doslovno ili metaforično predstavljaju taj odnos, na ocu i sinu; obe imaju isti uzroksukoba - vlast i/ili ljubavni predmet, i istu perspektivu raspleta - paricid i incest. Jedinasuštinska razlika među ovim žanrovima (sve ostale su konvencionalne i promenljive)počiva na razlici u pristupu krivici. Osećanje krivice koje u tragediji pritiska sina, ukomediji je pomereno na oca - otac je kriv.1 Međutim, ma kako psihološki tumačili ovu inverziju, bilo bi pogrešno, čini nam se, akobismo time automatski pridavali komediji veću subverzivnu moć i na socijalnom planu. Uoba slučaja autoritet je predstavljen kao eminentno represivan, pa prema tome u oba
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 15/27
slučaja daje pravo na pobunu. Ovo je prvi shvatio Ruso. Mnogo pre Frojda on će govoriti o paricidu i incestu, "timzločinima kojih se priroda grozi", kao o osnovnim dramskim situacijama, kao što ćeuočiti inverziju tragičkog koda kod Molijera. No ti su zločini za njega samo krajnjakonsekvencija onoga što on naziva "izvrtanjem prirodnih odnosa" koji počivaju na
"poštovanja dostojnim pravima očeva nad njihovom decom, muževa nadženama, gospodara nad slugama". Negativan uticajpozorišta na ljudsku prirodu njega u prvom redu plaši jerpredstavlja opasnost po autoritet oličen u ocu porodice,republikanskim ustanovama i domovini. Komedija itragedi ja nisu za njega lice i naličje stvari, već su obeslika poremećenog reda koji počiva na pokornosti.
Ako bismo Rusoovu osudu pozorišta ( Leure ŕ M. D'Alembert , 1758), uz sve njene specifičnosti, ipak moglida vežemo za tradiciju antipozorišnih spisa, u čemu
prednjače Sveti Oci, njegova razmišljanja o potrebigrađanskih praznika, kao zameni za pozorište, apsolutnasu novina, i poslužiće kao inspiracija ne samo Mirabouza njegovu besedu o javnim svetkovinama, iz 1791,
već i Keržencevu i Lunačarskom kada dvadesetih godina budu pravili svoje programe"narodnih proslava". Praznici, onakvi kakvim ih zamišlja Ruso, treba da izbegnu opasnudvosmislenost i uznemirujuću neizvesnost dramskih događaja. Njihova je svrha daproblematičnu individualnu volju i hirovito individualno biće svladaju i korisno upotrebepod okriljem opšte volje (volonté générale) i za opšte dobro. U smrtno ozbiljnimtotalitarnim sistemima, ova će estetika praznika dostići svoj najviši domet u organizacijivojnih parada i posmrtnih svečanosti!
*
Jedan od najboljih primera kako se od rušenja autoriteta može napraviti zabava zanarod koji uživa u pravu da se nekažnjeno ruga, jeste Dan strašnog suda za kraljeve(Le jugement dernier des rois), "proročanstvo u jednom činu", od Silvena Marešala(Sylvain Marechal), izvedeno u Pozorištu Republike (Théâtre de la République), 18.oktobra 1793, dva dana posle pogubljenja Marije Antoanete. Ovaj "uzorni revolucionarnikomad", "zamišljen da posluži kao moćno oružje revolucionarne propagande", kako ćereći izvesni Danijel Amiš2 (Daniel Hamiche) u svojoj levičarskoj brzopletosti, 1973, ovaj
je komad dakle jedan laički moralitet, republikanska bajka, okrutna kao i sve bajke u
kojima po pravilu nema ni sažaljenja ni saosećanja. On je u infantilizovanoj publici budioradost zbog savladanog straha i osvetničku veselost - u tome treba videti osnovnerazloge njegovog velikog uspeha u vreme Terora.3 Ovim će komadom Marešal, poredostalog, zadužiti propagandnu mašineriju serijom epiteta za slikanje neprijatelja, koji segotovo nepromenjeni susreću i u zvaničnim političkim govorima. Evo samo nekoliko njih:"krunisana čudovišta", "šačica strašljivih razbojnika", "krunisani pokvarenjaci", "divljezveri", "gnusna skupina političkih ubojica", "koljači", "neprijatelji ljudskog roda", "odvratnabića", "bedni tirani", "ljudožderi", "društveni otpaci". Sve ovo podseća na ritualna
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 16/27
verbalna ruženja, dok je ceo prizor dalek odjek scene "ruganja Hristu", koja niu misterijama nije bila lišena ambivalentnosti. (Komična figura kralja u rimskom mimubila je figura lažnog kralja, i pre je služila za podsmeh kraljevstvu kao snu siromaha,nego samom kraljevskom autoritetu.) Po Marešalovom će se modelu upostrevolucionarnoj Rusiji pisati na desetine "narodnih komada", među koje spada
i Misterija bufo Majakovskog.
*
U ovom kontekstu nije nezanimljiva činjenica da u vremenima restauracije uspevajusentimentalne vrste koje služe nečem što bismo mogli nazvati kolektivnimdekulpabilizovanjem za "greh pobune". Jedna postrevolucionarna vrsta - melodrama, utumačenju An Ibersfeld,4 imala je za cilj da izbriše sećanje na "oceubistvo nadoceubistvima - smrt Kralja".Centralnom figurom melodrame postaje otac porodice, pravljen po modelu ocaiz parabole o bludnom sinu: on razume, prašta i štiti, dok melodramski patos najčešće
počiva na siročetu, na detetu lišenom očinske zaštite. U odnosu na revolucionarnedogađaje uspostavlja se ono što se u psihologiji naziva "naknadna poslušnost".
*
Amblematična figura kralja Ibija (koga u komadu svi oslovljavaju sa Oče Ibi) otkrivainfantilnu dimenziju volje za moć i histeričnu samovolju koja iz toga proizlazi, grotesknunesrazmeru između ozbiljnosti vladarske funkcije i beznačajnosti onih koji je oličavaju.Žari je parodirajući nimalo bezazlen pompijerizam istorijskih komada XIX veka postavio
jednu zagonetku koja je u osnovi cele surove istorije XX veka, i koju nismo ni do danasodgonetnuli.
Kada je šezdesetih godina Kralj Ibi počeo da se izvodi u beogradskom pozorištu Atelje212, izazvao je u publici radost verovatno blisku onoj što su je osećali francuski sankilotiposmatrajući infantilnost, kukavičluk, gramzivost i glupost "krunisanih glava" izMarešalovog komada. Ibi je ostao na repertoaru dvadeset godina crpeći popularnost izsnage svog komičkog ritma, ali i analogije između Oca i Majke Ibi i našeg "vladarskogpara". (Bilo bi zanimljivo videti kako ta analogija funkcioniše danas.) Sigurno je sa istim osećanjem zavereničkog zajedništva sovjetska publika gledalasedamdesetih godina Hamleta sa Visockim u naslovnoj ulozi. Dvorski komploti,uhođenja, mutne erotske veze, ludilo kao način da se preživi, osvetnički instinkti - sve jeto ovu predstavu činilo subverzivnom u očima vlasti, a u publici budilo osećanje da isama učestvuje u nekoj vrsti zaver e.Poslednje veliko razdoblje pozorišta, kada je ovo sabiralo u sebi ogromnu energijupobune, bile su upravo te šezdesete i rane sedamdesete godine. Pozorište je tada bilo urukama pobunjenih sinova koji su za svoj program mogli da uzmu i onu čuvenu Artoov urečenicu iz pisma Upravniku Francuske komedije: "Mi odbijamo da i dalje podržavamokult vašeg krvoločnog Korneja koji žrtvuje sinove u čast očeva i koji daje prednost nekimpatriotskim motivima nad uzvišenim zahtevima srca".5
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 17/27
*
Na kraju kratak osvrt na sudbinu pozorišta u Jugoslaviji. Za nekoliko godina svoje populističke vladavine, Milošević je od naroda napraviofrustriranu i agresivnu gomilu, čija je energija nezadovoljstva, gomilana decenijama,
vešto kontrolisana i upravljana u željenom pravcu. Najpre su to bili Miloševićevinajneposredniji politički konkurenti, zatim su došle na red druge nacije, da bi na krajuušla u opticaj teza o "planetarnoj zaveri". Ova gradacija u snazi odabranog neprijateljapojačavala je strah i osećanje bespomoćnosti i jačala privrženost onome koji senametnuo kao zaštitnik. Pozorište je pratilo sve faze njegovog političkog uspona,odigravši jednu od najsramnijih uloga u svojoj istoriji. Gradeći brižljivo privid subverzije,poigravajući se starim zabranama, ono je zapravo opsluživalo vlast i stvaralo prostor zanove tabue; umesto otrežnjenja doprinelo je novoj indoktrinaciji. Za ilustraciju dovoljna jesamo sumarna klasifikacija dominantnih pozorišnih tema: - Kriminalizacija komunizma, njegovih ideja i vođa da bi se što ubedljivije stvorila iluzija oraskidu s prethodnom politikom.
- Rehabilitacija narodnih vođa (mahom kolaboranata), gonjenih od komunističkogrežima. - Rehabilitacija dinastije, kulta pravoslavlja, svetaca i obreda, kulta krvi i tla.- Elaboracija argumenata za nacionalne rasprave i svađe, veliki bazar razloga zanacionalne mržnje.
A kad je posao obavljen, kad su iscrpljeni svi oblici glorifikovanja i ruganja, došla je nared zabava, umirivanje kolektivne nečiste savesti. U Beogradu bez ikakvog stidafunkcioniše ogromna mašinerija zabave (vodvilji, Meterlinkova Plava ptica, klasičnibaleti i opere čija oprema uveliko premaša materijalne mogućnosti zemlje): "muzikasvira, zastavnik pocupkuje" (kako bi rekao Gogolj).6 Masa uz čiju je pomoć Milošević došao na vlast, nema više nikakve vlasti. Ona jevraćena u položaj deteta, u njoj se sistematski neguje osećanje zavisnosti,bespomoćnosti i uverenje da Država (a Milošević - to je država) ima neograničeno pravopresuđivanja i kažnjavanja.
Mirjana Miočinović
(Pročitano na skupu koji je u organizaciji Evropske fondacije za psihoanalizu, održan19. i 20. juna 1993. u Strazburu. Okvirna tema ovih studijskih dana glasila je Aktuelnost»psihologije mase«, imajući za polazište Frojdovu studiju Massenpsychologie und Ich- Analyse, iz 1921.)
* Iz: Književna reč br. 422, Beograd, 10. septembar 1993.
1 Prve teorijske spekulacije o ovoj inverziji izneo je Ludwig Jekels u jednom kratkom, alivrlo instruktivnom eseju O psihologiji komedije ( Zur Psychologie der Komödie, Imago,XII, 1926), da bi Šarl Moron (Charles Mauron) na njemu zasnovao svoju obimnustudiju Psihokritika komičkog žanra ( Psychocritique du genre comique, 1964). (Videti uknjizi Moderna teorija drame, Nolit, 1981. Priredila M. M.)
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 18/27
2 Daniel Hamiche, Le theatre et la Révolution, col. 10/18, Paris 1973.3 Marešal smešta sve onovremene krunisana glave, pridružujući im papu, na "lavomupola prekriveno ostrvo", u nameri da ih tu prevaspita radom, ili, što je sigurnije, uništiradom (on tako mitologiji ostrva, koja se do tada kretala između dveju krajnosti, Kitere iLemnosa, pridodaje ostrvce iz budućeg velikog arhipelaga). No logika kratkog komada
primorava ga da s njima što pre svrši. Samo što su kročili na ostrvo, gde su ih vezanelancima doveli evropski sankiloti, imajući tek toliko vremena da im se narugaju, a zatimsrećno isplove: "Počinje erupcija vulkana: on baca na scenu kamenje, užarenu lavu...itd. Čuje se eksplozija: vatra sa svih strana zahvata kraljeve, oni padaju i nestaju u utrobizemlje. KRAJ".4 Anne Ubersfeld, Les bons et le méchant, Revue des sciences humaines, 1976, 2.5 A. Artaud, A l' administrateur de la Comedie Francaise (Śuvres completes, t. III). 6 Ova rečenica iz Revizora ušla je u jezik (videti Šklovskog, Konjički skok, 1923) i koristise da bi se ismejale zaludne i pompezne proslave.
Mystery-Bouffe From Wikipedia, the free encyclopedia
Mystery-Bouffe (Russian: Мистерия-Буфф; Misteriya-Buff) isa socialist dramatic play written by Vladimir Mayakovsky in 1918/1921. Mayakovskystated in a preface to the 1921 edition that "in the future, all persons performing,presenting, reading or publishing Mystery-Bouffe should change the content, making itcontemporary, immediate, up-to-the-minute."
[1]
Contents
[hide]
1 Plot
2 First version
3 Second version
4 Later versions
5 Characters
6 Settings of the Acts
7 See also
8 References
9 External links
Plot[edit]
This article needs a plot summary. Please add
one. (January 2013)
First version[edit]
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 19/27
The play was written for the anniversary of the 1917 revolution, and was accepted by theCentral Bureau to be part of the festivities. The title is likely a reference to the operabuffa/opéra bouffe, comic opera genres popular at the time. This original version wasdirected and produced by Vsevolod Meyerhold, and the art was done by KazimirMalevich. The premiere was in the Theatre of Musical Drama on November 7, 1918.
Mayakovsky himself played the role of the "simple man", as well as some bit rolesincluding Methuselah and one of the demons. This version of the play lasted threeseasons.
Second version[edit]
After two years, Mayakovsky reworked the text of his play. This second versionpremiered in the First Theatre of the RSFSR on May 1, 1921. A printed edition of thesecond version was released in June of that year. This version of the play lasted about100 shows.
Later versions[edit]
Mystery-Bouffe
Directed by David Cherkasskiy
Written by Vladimir Mayakovsky (Play)
Robert Vikkers[2]
(Script)
Music by G. Firtich
Production
company
Kievnauchfilm studio[3]
Release dates 1969
Running time 60 min.
Country Ukraine
A 60-minute animated film adaptation of the play was made in 1969, directed by DavidCherkasskiy. It was the first animated feature to be made in Ukraine. The Sovietgovernment banned screenings outside of the Ukrainian SSR.[4]
In 2007, after several decades of the play not being seen anywhere, the Moscow A.R.T.O. theatre put on an updated version of the play which was dubbed "Mystery-
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 20/27
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 21/27
1) A Soldier of the Red Army
2) A Lamplighter
3) A Truckdriver
4) A Miner
5) A Carpenter
6) A Farmhand
7) A Servant (Female)
8) A Blacksmith
9) A Baker
10) A Laundress
11) A Seamstress
12) A Locomotive Engineer
13) An Eskimo Fisherman
14) An Eskimo Hunter
2. A Compromiser
3. An Intellectual
4. The Lady with the Hatboxes
5. Devils:
1) Beelzebub
2) Master-of-ceremonies Devil
3) First Messenger
4) Second Messenger
5) Guard
6) 20 of the Clean with Horns and Tails
6. Saints:
1) Methuselah
2) Jean-Jacques Rousseau
3) Leo Tolstoy
4) Gabriel
5) First Angel
6) Second Angel
7) Angels.
7. Jehovah
8. Actors of the Promised Land:
1) A Hammer
2) A Sickle
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 22/27
3) Machines
4) Trains
5) Automobiles
6) A Carpenter's Plane
7) Tongs
8) A Needle
9) A Saw
10) Bread
11) Salt
12) Sugar
13) Fabrics
14) A Boot
15) A Board and Lever
9. The Man of the Future
Settings of the Acts[edit]
1. - The entire universe.
2. - The Ark.
3. - Hell.
4. - Paradise.
5. - Lord of chaos.
6. - The promised land.
Мистерия-Буфф (Буфф, вероятно, от bouffe/buffa — комическая опера) —
социально-бытовая драматическая пьеса Владимира Маяковского 1918/1921 года.
Режиссёр-постановщик — Всеволод Мейерхольд, художник — Казимир Малевич.
Содержание
[убрать]
1 Первый вариант
2 Второй вариант 3 Постановки
4 Роли (согласно второй редакции)
5 Места действий
6 Источник
7 Экранизации
8 Примечания
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 23/27
9 Ссылки
Первый вариант[править | править вики-текст]
Написана к первой годовщине Октябрьской революции и была включенаЦентральным бюро по организации празднеств в честь годовщины революции вчисло праздничных мероприятий.
Премьера спектакля — в помещении театра музыкальной драмы 7 ноября 1918
года.
Маяковский сыграл в спектакле роль «Человека просто», и кроме того, заменяянекоторых исполнителей, роль Мафусаила и одного из чертей.
25 ОКТЯБРЯ, 18-й ГОД Окончил мистерию. Читал. Говорят много. ПоставилМейерхольд с К. Малевичем. Ревели вокруг страшно. Особеннокоммунистичествующая интеллигенция. Андреева чего-чего не делала. Чтоб
мешать. Три раза поставили — потом расколотили. И пошли «Макбеты».
Автобиография Владимира Маяковского «Я сам»
Второй вариант[править | править вики-текст]
Через два года Маяковский переработал текст пьесы. Премьера второговарианта спектакля в Театре РСФСР 1-м состоялась 1 мая 1921 года.
Мистерия-буфф была поставлена в цирке для делегатов III конгрессаКоминтерна (в переводе на немецкий язык , выполненном Р. Райт). Режиссёр-
постановщик — А. Грановский. Отличиями этого спектакля стали написанныезаново пролог, эпилог и сцена во втором действии.
Самостоятельное издание второго варианта пьесы вышло в июне 1921 года.
21-й ГОД Пробиваясь сквозь все волокиты, ненависти,канцелярщины и тупости — ставлю второй вариант мистерии. Идетв I РСФСР — в режиссуре Мейерхольда с художниками Лавинским,Храковским, Киселевым и в цирке на немецком языке для IIIконгресса Коминтерна. Ставит Грановский с Альтманом иРавделем. Прошло около ста раз.
Автобиография Владимира Маяковского «Я сам»
Постановки[править | править вики-текст]
1921 — Томск, Студийный рабоче-крестьянский театр (1 редакция)
1921 — Тамбов, Первый пролетарский театр-студия (реж.Н. М. Ряжский-Варзин)
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 24/27
1921 — Екатеринбург (реж. Г. В. Александров)
1922 — Иркутск (реж. Н. П. Охлопков)
1923 — Москва, Опытная школа эстетического воспитания
1923 — Казань, КЭМСТ
1923 — Казань, Большой театр
1923 — Казань, Второй советский театр
1957 — Москва, Театр сатиры (реж. В. Н. Плучек)
1967 — Свердловск
1967 — Владивосток
1967 — Каунас
It was based on a political play of the same name by the great Russian poet and
playwright Mayakovsky that was first written in 1918 for the anniversary of the
Revolution (Wikipedia article here). Mayakovsky wrote in the preface to the second 1921edition that "in the future, all persons performing, presenting, reading or publishing
Mystery-Bouffe should change the content, making it contemporary, immediate, up-to-
the-minute."
This quote by Petri Liukkonen describes its content fairly well:
In Mystery-Bouffe (1918), a religious mystery play which mocked religion, the poet
described a struggle between two groups, the "Unclean" working class and the "Clean"
upper class. The earth has been destroyed by a flood, the survivors seek refuge at the
North Pole. The "Unclean" defeat the "Clean" and create a workers' paradise on Earth,
where people "will live in warmth / and light, having hade electricity / move in waves."
When Mayakovsky later tried to make a film of the play, the project was rejected by the
Moscow Soviet because of its "incomprehensible language for the broad masses."
Опера буфа (итал opera buffa комична опера) је италијанска врста комичне опере.Развила се у XVIII веку, делимично из интермеца, који су се изводили измеђучинова опере серије. У опери буфи музичке тачке су повезане или говорним
дијалозима или тзв. речитативо секом. Појавила се као изданак ојачалогграђанског сталежа и његовог реалистичког гледања на музичко позориште.Грађанству нису више били потребни митолошки, фантастични и историјскисадржаји који су владали либретима опере серије. Опера буфа износи напозорницу људе, карактере и збивања из свакодневног живота, који често исмевајунездраве друштвене појаве. У опери буфи редовно наступају типизирани ликови. Упочетку у опери буфи учествује мали број извођача, у њој нема хора, а
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 25/27
оркестарска пратња је скромна. Оперу буфу су изградили композитори напуљскешколе. Међу најстарије заокружене облике убраја се Тријумф части (1718) А.Скарлатија, а најпознатија од раних опера је Служавка господарица (1733) Ђ.Перголезија. У првом раздобљу опере буфе истичу се дела Н. Логрошина и Б.Галупија. С временом продиру у њу елементи опере серије. Аутори таквих каснијих
опера буфа су Н. Пичини, Ђ. Паизјело, Д. Чимароза. Врхунац та врста опередосеже у делу Севиљски берберин (1816) Ђ. Росинија.
Russian Futurism was a movement of Russian poets and artists who adopted the
principles of Filippo Marinetti's "Futurist Manifesto". Russian Futurism may be said to
have been born in December 1912, when the Moscow-based literary group Hylaea
(Russian: Гилея[Gileya]) (initiated in 1910 by David Burlyuk and his brothers at their
estate near Kherson, and quickly joined by Vasily Kamensky andVelimir Khlebnikov,
with Aleksey Kruchenykh and Vladimir Mayakovsky joining in 1911)[1] issued a manifesto
entitled A Slap in the Face of Public Taste.[2] Although Hylaea is generally considered to
be the most influential group of Russian Futurism, other groups were formed in St.
Petersburg (Igor Severyanin's Ego-Futurists), Moscow (Tsentrifuga, with Boris
Pasternak among its members), Kiev, Kharkov, andOdessa.
Like their Italian counterparts, the Russian Futurists were fascinated with the dynamism,
speed, and restlessness of modern machines and urban life. They purposely sought to
arouse controversy and to gain publicity by repudiating the static art of the past. The
likes of Pushkin and Dostoevsky, according to them, should be "heaved overboard from
the steamship of modernity". They acknowledged no authorities whatsoever;
even Filippo Tommaso Marinetti, when he arrived in Russia on a proselytizing visit in
1914, was obstructed by most Russian Futurists, who did not profess to owe himanything.
In contrast to Marinetti's circle, Russian Futurism was primarily a literary rather than a
plastic philosophy. Although many poets (Mayakovsky, Burlyuk) dabbled with painting,
their interests were primarily literary. However, such well-established artists as Mikhail
Larionov, Natalia Goncharova, and Kazimir Malevich found inspiration in the refreshing
imagery of Futurist poems and experimented with versification themselves. The poets
and painters collaborated on such innovative productions as the Futurist opera Victory
Over the Sun, with music by Mikhail Matyushin, texts by Kruchenykh and sets
contributed by Malevich.
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 26/27
Natalia Goncharova. Cyclist , 1913. The painting Cyclist is an example of how Russian
Futurism affected Natalia's later works.
Members of Hylaea elaborated the doctrine of Cubo-Futurism and assumed the name
of budetlyane (from the Russian wordbudet 'will be'). They found significance in the
shape of letters, in the arrangement of text around the page, in the details of typography.
They considered that there is no substantial difference between words and material
things, hence the poet should arrange words in his poems like the artist arranges colors
and lines on his canvas. Grammar, syntax, and logic were often discarded; many
neologisms and profane words were introduced; onomatopoeia was declared a universal
texture of verse. Khlebnikov, in particular, developed "an incoherent and anarchic blend
of words stripped of their meaning and used for their sound alone",[3] known as zaum.
With all this emphasis on formal experimentation, some Futurists were not indifferent to
politics. In particular, Mayakovsky's poems, with their lyrical sensibility, appealed to a
broad range of readers. He vehemently opposed the meaningless slaughter of the GreatWar and hailed the Russian Revolution as the end of that traditional mode of life which
he and other Futurists ridiculed so zealously.
After the Bolsheviks gained power, Mayakovsky's group—patronized by Anatoly
Lunacharsky, Lenin's minister of education—aspired to dominate Soviet culture. Their
influence was paramount during the first years after the revolution, until their program—or rather lack thereof —was subjected to scathing criticism by the authorities. By the
time OBERIU attempted to revive some of the Futurist tenets during the late 1920s, the
Futurist movement in Russia had already ended. The most militant Futurist poets either
died (Khlebnikov, Mayakovsky) or preferred to adjust their very individual style to moreconventional requirements and trends ( Aseyev, Pasternak).
The Russian avant-garde was a large, influential wave of modern art that flourished in
the Russian Empire and Soviet Union, approximately 1890 to 1930—although some
have placed its beginning as early as 1850 and its end as late as 1960. The term covers
8/9/2019 Maja Kovski
http://slidepdf.com/reader/full/maja-kovski 27/27
many separate, but inextricably related, art movements that flourished at the time;
namely Suprematism, Constructivism, Russian Futurism, Cubo-
Futurism, Zaum and Neo-primitivism. Given that many avant-garde artists involved were
born or grew up in what is present day Belarus and Ukraine (including Kazimir
Malevich, Aleksandra Ekster , Vladimir Tatlin, Wassily Kandinsky, David
Burliuk, Alexander Archipenko), some sources also talk about Ukrainian avant-garde.
The Russian avant-garde reached its creative and popular height in the period between
the Russian Revolution of 1917 and 1932, at which point the ideas of the avant-garde
clashed with the newly emerged state-sponsored direction of Socialist Realism. Notable
figures from this era include: