KAZNE NISU

RJEŠENJE

Vijeće roditelja, 28. siječnja 2014.

RODITELJSKA ULOGA

Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba

postiže se odgojem

odgoj podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor

DIMENZIJE RODITELJSTVA

Odgojni postupci roditelja značajno utječu na djetetov razvoj.

Dvije dimenzije roditeljstva posebno su vezane za djetetov razvoj.

Roditeljska

toplina

količina podrške,

ljubavi i ohrabrivanja

koju roditelji pružaju

Roditeljski nadzorstupanj nadzora,

discipline i

upravljanja, nasuprot

nebrizi i

nezainteresiranosti

ODGOJNI STILOVI RODITELJSTVA

•Autoritarni

•Autoritativni

•Permisivan

•Indiferentan

4 tipa roditeljskog

stila od kojih svaki drugačije utječe na

razvoj djetetove ličnosti

1. AUTORITARNI RODITELJI

Roditelji postavljaju velika

očekivanja i zahtjeve pred dijete

provodeći strogi nadzor i kontrolu

pri čemu ne pružaju dovoljno

topline i podrške.

roditelji su usmjereni na postavljanje

granica i pravila

skloni su kažnjavanju u situacijama kada

se isto ne poštuje ili se prekrši

Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti

djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na

odnosu nadređenosti i podređenosti.

Takva su djeca često nesigurna, povučena ali mogu biti i

agresivna, niskog praga tolerancije na frustraciju.

Ĉesto su nepovjerljiva, neuspješna u rješavanju problema, stalno

brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

Ukoliko su roditelji skloni jako kažnjavati pogreške (vikanjem i

fizičkim kaznama), djeca su sklona prikloniti se neprijateljskom

ponašanju prema drugoj djeci, često slabijoj od sebe.

2. AUTORITATIVNI RODITELJI

Stil koji kombinira čvrstu

roditeljsku kontrolu i

emocionalnu toplinu.

•Roditelji postavljaju zahtjeve i

očekivanja koja su primjerena dobi

djeteta

• provode nadzor i imaju čvrstu

kontrolu nad djetetovim

nepoželjnim obrascima ponašanja

• uz ljubav, podršku i emocionalnu

toplinu.

Postavljaju jasna pravila ponašanja i usmjeravaju aktivnosti djeteta, ne zaboravljajući ga podržati

Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija.

Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole, odgovorna i imaju visoku motivaciju za postignućem.

3. PERMISIVNI RODITELJI

Stil koji podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu.

Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem.

Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje.

Takva djeca su često nesigurna i

nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole

sklona agresivnosti kada se susretnu s

ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju

želja i zahtjeva.

4. INDIFERENTNI RODITELJI Stil koji podrazumijeva

slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja.

•roditelji postavljaju male zahtjeve

• nemaju kontrolu nad djetetovim

ponašanjem

• djetetu ne postavljaju granice

• emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti

• zaokupljeni su sami sobom

• rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

• djeci daju mnogo slobode i ne prave jasne granice u pogledu

onoga što je dobro, a što loše.

Očekuju da drugi (često škola)

preuzmu odgovornost za odgoj

djeteta. Njih same ne zanima

previše što se događa s

djetetom. Poruka koju šalju

djetetu je: „Ne smetaj!“.

takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja.

osjećaju se nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

imaju osjećaj da nisu posebno zanimljiva ni vrijedna svojim roditeljima, pa tako ni drugim ljudima

DISCIPLINA ≠ KAŽNJAVANJE

Disciplina označava proces učenja i

vođenja.

Skup postupaka i pravila koje roditelji

upotrebljavaju kako bi djecu naučili

vrijednostima i normama ponašanja u

društvu odnosno kako bi se trebala

ponašati.

Discipliniranje zahtijeva

razmišljanje, planiranje i

strpljenje.

Kazna najčešće podrazumijeva

udaranje, vikanje, zabranu ili bilo koji

drugi način kontroliranja ponašanja.

Primjena negativnih stimulansa

za smanjivanje ili eliminaciju

nepoželjnoga ponašanja

Kažnjavanje ne potiče razvoj

samodiscipline. Ono samo zaustavlja

neprimjereno ponašanje u trenutku

kažnjavanja.

KAŽNJAVANJE DJECE

Kažnjavanje djece oduvijek je bilo sastavnim

dijelom obiteljskog odgoja, a različiti oblici

kažnjavanja primjenjuju se i danas.

zakonom regulirano roditeljsko pravo na tjelesno i

ponižavajuće kažnjavanje djeteta.

Načini kažnjavanja: Tjelesno kažnjavanje

Verbalno kažnjavanje

Ukidanje povlastica

Ograničavanje slobode djetetova kretanja

Kad netko tuče odraslu osobu, to se zove napad.Kad netko tuče životinju, to se zove surovost.

Kad netko tuče dijete, to je „za njegovo dobro“

Tjelesno kažnjavanje

Oblik je kažnjavanja u kojem se osobi koja se loše ponašala nanosi tjelesna bol.

Razlog česte primjene tjelesne kazne jest to što ona djetetovo neželjeno ponašanje uglavnom trenutno zaustavlja.

Ĉesta primjena sile smanjuje njenu učinkovitost.

Da bi ostala djelotvorna i pri učestalom korištenju, tjelesna kazna mora pojačavati svoj intenzitet, a to vodi u zlostavljanje djeteta.

Prema istraživanju

provedenom 1995.g, na uzorku

od četiristotinjak obitelji

pokazalo je da postoji 4 puta

veća vjerojatnost da su djeca,

koja se često agresivno

ponašaju, kod kuće bila

izložena strogom tjelesnom

kažnjavanju, od djece koja se

rijetko ponašaju agresivno.

Upotreba tjelesne kazne

povećava vjerojatnost pojave

djetetova agresivnog ponašanja

i socijalno neprihvatljivog

oblika ponašanja.

Tjelesna kazna djetetu šalje poruku da je nasilje prihvatljivo i da je u redu udariti slabijeg od sebe.

Isto tako valja imati na umu da se tjelesno kažnjavanje mora napustiti kako dijete raste i ojačava pa se, ako roditelji ne poznaju alternativne oblike discipliniranja, gubi roditeljski utjecaj na dijete.

Verbalno kažnjavanje

Upotrebljavaju mnogi roditelji,

smatrajući ga prihvatljivijom

alternativom tjelesnog

kažnjavanja

prekoravanje kojemu je cilj

uklanjanje nepoželjnoga

ponašanja djeteta.

Pojavni oblici: posramljivanje djeteta, upotreba okrutnih riječi,

iskazivanje razočaranja djetetom, držanje lekcije i različite

prijetnje mogućim posljedicama djetetova ponašanja.

Meta roditeljske verbalne agresije smatraju sebe manje kompetentnima za školu, manje sigurnima u svoje ponašanje te općenito manje vrijednima.

verbalno se kažnjavanje usmjerava na ono što je kod djeteta neprihvatljivo, ne nudeći pritom model ispravnog ponašanja, što u djeteta može razviti osjećaj pogrešnosti.

Ukidanje povlastica Najčešće se upotrebljava kod

starije djece, a osobito kod

tinejdžera.

Temelji se na uskraćivanju

nekog ugodnog iskustva djetetu

zato jer se loše ponašalo.

Uključuje različite pojavne

oblike, kao što su ukidanje

džeparca, mobitela , slatkiša,

izlazaka i sl.

Odgojna poruka koju ovaj oblik

kažnjavanja nosi jest da

povlastice dolaze s

odgovornošću i da ih je

potrebno zaslužiti prihvatljivim

i odgovornim ponašanjem.

Kako bi ovaj način

kažnjavanja bio djelotvoran

valja ispuniti nekoliko uvjeta.

◦ Prije svega, povlastica koja se ukida

mora djetetu biti važna, ukidanje

nečega što je djetetu nevažno može

polučiti upravo suprotan učinak i

pojačati nepoželjno ponašanje.

◦ Nadalje, ukidanje povlastica ne smije

se provoditi prečesto jer gubi svoje

djelovanje kada se dijete navikne na

takvu kaznu da ju više ne doživljava niti

zbog nje pokušava promijeniti svoje

ponašanje.

◦ U svojoj odluci, kao i u svemu u

disciplini, roditelji trebaju biti dosljedni

i ustrajni.

POSLJEDICE KAŽNJAVANJA

šalje poruku kakvo ponašanje nije prihvatljivo, ali ne i kakvo je to ispravno ponašanje koje se od djeteta očekuje.

poželjno ponašanje djeteta samo dok je roditelj prisutan;

lošu kvalitetu odnosa roditelja i djeteta; povećanu sklonost agresivnosti, asocijalnom ponašanju i

delinkvenciji; dijete uči da je nasilje prihvatljiv način ponašanja; sprečava razvoj samopouzdanja; povećava tjeskobu i strah kod djeteta.

Stoga većina stručnjaka, koji smatraju da je kažnjavanje potrebno u odgoju, savjetuju da ono bude praćeno poticanjem djetetova pozitivnog ponašanja pohvalama, nagradama i pozornošću.

DISCIPLINA

OZNAĈAVA PROCES VOĐENJA I UĈENJA

skup postupaka i pravila koje roditelji upotrebljavaju kako bi djecu naučili vrijednostima i normama ponašanja u društvu odnosno kako bi se trebala ponašati.

pomaže da djeca nauče uspostavljati kvalitetne odnose s drugima te da mijenjaju odnosno nauče kontrolirati vlastito ponašanje.

Disciplina uči dijete što je ispravno, a što

pogrešno, što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo.

Pozitivna ili konstruktivna disciplina

pristup nastao kao posljedica neodobravanja upotrebe tjelesnog kažnjavanja;

temelji se na poštivanju djetetove ličnosti, poštivanju djetetovih razvojnih potreba i motivacije, razvijanju samodiscipline i prosocijalnogponašanja;

je proces u kojem roditelj jasno obrazlaže zbog čega određeno ponašanje ne odobrava te kakvo ponašanje očekuje i zašto;

je proces u kojem roditelji i djeca zajednički donose odluke o pravilima ponašanja i rješenjima problema;

BIT DOBROG RODITELJSKOG

POSTUPANJA

LJUBAV I PRIHVAĆANJE

+

VISOK STUPANJ RODITELJSKE POTPORE

+

RODITELJSKI NADZOR

Podrazumijeva autoritativnog, nenasilnog roditelja koji

voli, prihvaća i podržava dijete, ali ujedno postavlja

granice.

Kako disciplinirati pozitivno?

Slušajte i razgovarajte

Osuđujete ponašanje, a ne dijete

Reagirajte odmah

Disciplina treba biti u skladu s prekršajem

Budite realistični

Ostanite hladni

Postavite granice Iskoristite to kao situaciju za učenje Budite dosljedni Budite kreativni Odredite jasna pravila i očekivanja Budite model dobrog ponašanja Više poticaja, pohvala i nagrada nego kazni, ali ni

u čemu ne treba pretjerivati

Hvala na pozornosti!

Prezentaciju izradila: Ivana Kirić Balažić, prof.