-pra u

iJ. t

ob. ~la­l'na. are rli· . IV.

'IJu. mi· rna.

2. sv. rd u od pra

jena t to

oo­ur or oje

O tbr ja u !Iva (u­

IZda· l)Jii

li& l l U

an k, !eli· atska

l

~l l l

1'111t1rla1 pllltiDI o 1otovo God. IV.

1\Đđlla)a p~tplatl Đto 30.-

Ea laoumltvo dvolbuko.~

Adn:a Uredolltva l llpnve: ~ibenik, p. p.17

.Katolik" lallll IYIId tjedao,

Sibenik, 12. veljače 1933. Br. 3. Cijena 1.· Dia

Vlasnik l odgovorni urednik; S već. Joso F e ll e l n o v l O Šibenik ulica sv. Mar11n a

Štampa : Pučka Tiskari (Braća Matačić pk. Petra) Predstavnik Vjek . Mata čić.

Oglasi po naročitoj tarifi.

Sv. O~e l Mi smo s Tobom 1 ••• Osim rijetkih J udinih sljedbenika cje­

lokupno je katoličko svećenstvo, kako

svib biskupiJa, tako i ovih dviju naših,

složno kao jedan čovjek sa svojim

Pastirom na obranu Kristove nauke i

katoličke civilizacije. Ostalo je vjerno

obećanju, danom na dan ređenja,

vjerno i poslušno, svaki na svom

mjestu, na obranu svoga položaja, po­

nosno , da tim sluša Krista na zemlji i

najbolje služi svom dragom narodu.

U britanskom parlamf nf u jednoć

je netko dobacio velikom O'Connell· u

tobvle uvredljiv naziv: .Ps pin sluga t•

.Ovaj bouc za slobodu Irske i t::laso·

viti katolički govornik tada ustsdt>, te

- za"oite onomu, koji ga je tim mislio,

b uvrijedi: .Jadniče l Mislili stt>, da će­

te me tim nszivcm nvrijediti, a kad

11mo vi ste me njim pcčastili. Jest, ja

um Papin slllga i ponosim se tim, jer biti

-..jeran Papi znači, da se moja vjt>ra

spaja s onim lancem nikad prekirutim

••sljednika sv. Petrs, koji nas spaja

sa lsllsom Kristom; dok vaš lanac ne

ite dalje od Lutera, Kalvina, Henrika

VUL i Elizabete. Jest, ja sam Papin

.sluga, a kad biste Vi samo mdo shva­

tali stvari, tada biste ra2umjeli, da je

mnogo bolje u vjuskcm pogledu biti

Đvisan cd Pape negoli od Kralja, od

tijue negoli od krune, cd reverende

(svećemfke haljine) negoli od civilnog

mdijela, od koncila negoli od parla­

menta. Pocrvenile vi i s~moga se sebe

uamite, što nemate oi vjere oi razu·

:mal Zato je bolje, da šutite!• I mi se ponosimo s Papom, uvijek

i svuda. Svi mi katolici iz cijele

Jugcslavije, a napose mi Hrvati, sinovi

.onoga naroda, koji je bio nazvan

.Predziđe kršćanstva•, svetenstvo i v jer­

Jliti, u ovim časovima sv. Ocu Papi

kličemo iz dna srca: Sv. Oče Pio Xl.,

Jlli smo s Tobom, jer si ti živući Petar,

• wgaoni kan en S\ ete katoličke Crkve l

.Ako to svaki dan osjećamo i svaki dan

u Tebe u.olimo, danas, na dan jeda­

naeste godišnjice Tvoga krunisanje,

1reba da Ti to i javno očitujemo i

tvoreno ispovjedimo. Poslušnost je ona krepost, po kojoj

if l Tko treba NAOČALA

r l

ntka ~e cbrati optičaru

\linku Vulita - šibenik Ulita Kralja Tomislava

(DROOERIJA):

se pobjedu je u svim bo rb a ma života.

.Mi se divimo discipliniranoj vojsci, koja

slijedi svoje ustave i svoga gene·

rala, a da ne kriti 't uje ili ispravlja i

mijenja njegove naredbe. Treba se

zato diviti i poslušnosti vjernika i svib

3.800 svećenika Jugoslavije našim

biskupima, a preko njih Papi, vrbov­

ne m glavaru i učitelju Crkve. Ima nažalost zlobnih ljudi, koji bi

1eljell da vide te katoličke redove uz. drmane, podijeljene, Jer bi time velika socijalna moć Crk1 e u društvu bila slomljena i ohnjena. No, ljogu hvala, Dade su se naših neprijatelja izjalovile.

Tu svoju lijepu i divnu poslušnost i

jedinstvo sa izrazima svoje najodanije

sinovske ljubavi mi poklanjamo sv.

Ocu danas, na ovaj Njegov veliki dan. Uredništvo

Dobrotvornost • l kroz Pape vijekove

Karitativna akcija nije ništa nova

u kato !ićke j Crkvi, pače ona je s njom

tijesno spojena, te i svoj početak ima

baš u podrijetlu same Crkve. Siro­

maštvo, koje je Isus posvetio u svojoj

osobi, Crkva je uvijek osobito štovala,

poka2ujući veliku i trajnu brigu u

svako đoba prema siromasima i ubo­

zima, u čemu su bili prvi upravo

Pape. Oni su već od prvih dana kršćan­

stva marno i s pravom očinskom lju­

bavlju pritjecali u p ome ć potrebama

čitavcga kršćanstva određujući, da se

sakupljaju milodari za pomaganje si­

romašne i progonjene braće. A ta lju ­

bav pnih kršćana prama nevoljn icima

bila je tako žarka, da su imućniji

dobrovoljno prodavali svoja dobra i

novac pedavali na raspolaganje Papi,

koji bi njim onda pomagao siromahe.

Iz velike ljubavi prvih kršćana

prama siromasima osnovan je i po·

sebni red, red dakonA, kojima je bila

dužnost pomagati uboge i dvoriti ne­

moćne. Oni su imali čak kuće i go­

stinjce, gdje su vršili ovu svoju pleme­

nitu dužnost prama siromasima, a ši ·

roki rukavi dalmatikt>, koju svećenici

nose još i danas pri sv. Misi, potječu

baš iz toga vremena, kad su bili sim­

bolom njihove osobite darežljivosti.

Pored spomenute dalmatike oa kari­

tativnu akciju prvih kršćana podsjeća

nas i takozvani sukcintorij. To je je­

dan odjevni predmet samoga Pape,

koji je u drevaoj starini pridržavao

torbu, keju je sam Papa nosio uvijek

sobom za sakupljanje milodara. Na Veliku subotu bilo je kraj sv.

Petra u Rimu osobito mjesto, sa ko­

jega je Papa javno dij elio milostinju

siromašnom puku, što najbolje doka­

zuje, koliku su ljubav gojili Pape

prama si romasima. Iz te njihove očinske ljubavi prama

bijednicima nikle su i prve bolnice,

u božišta, gesti n j ci , odgajališta i druge

dobrotvorne ustanove. Mnogi znam e·

niti pisci kao Magri, Muratori, Nicolai

i drugi veličaju u svojim djelima da­

režljivost Pap 1t i njihovu brigu prama

siromasima, koju su osobUo pokazivali

u velikim nesrećama i oskudicama. Da se vidi, koliko su Pape učinili

dobra nevoljnicima novcem, branom i

dobrotvornim ustanovama, mi ćemo

samo . površno iznijeti najzaslužnije

među njima: Papa sv. Soter bio je veoma

darežljiv, te je dijeljenje pripomo­

ći , koju su njegovi predšasnici uveli

za siromahe Rima, proširio na bije·

dnike i najudaljenijih kršćanskih zema­

lja. Na crkvenom saboru u Rimu, o­

držanom za sv. Silvestra (314.-337.)

u prisuću cara Konstantina, bi odre­

đeno, da se četvrtina crkvenih prihoda

n JI

8trana 2. KATOLIK Bro.1 s ~==~-------------------------------------------------

Lpofrijebi u dobrotvorne svrhe. Pa lJ a sv. Gelazij (492.-496.) , i sam vel iki d ... režl jivac, piše u jednom pismu, da .ništa bol je ne pristaje uzvišenoj službi svf:ćenika od zaštite siromaha i b ~ lesnika".

Pa pa sv. Simah (198.-514.) sa­gradio je vlastitim novcem bolnicu za bol esnike i gostinjac za hodočasn i k e.

Benedikt l. (574.-578.) bio je ne· i ' cr pi v u darežljivosti, te je sve svoje imanje podijelio siromac;l ma.

Sv. Grgur 'veliki (590. - 604.) bio je tako daret.ljiv, d a je jednoga dana ne imajući što drugo pri ruci darovao siromahu svoju srebrenu po u1u, u kojoj mu majka sv. Silvija slsše objeđ. Isti je Papa na us;>omenu dvanaesto· rice apostclata odredio, da se na nje· gov r ačun di jel i dnevno ručak dva­naestorici prosJaka.

Sv. Deodat (615.-619 ) ne samo je obilno darivao siromahe, već je ta­kođer posjećivao i dvor io raz ne bole­snike, pa i g bavce, te je je1noga po· ljupceru i zliječio.

Sv. Lava ll. (68 2.-683.) radi njego­ve darežlji vosti savremeni sli kari pri~~.:a­

zivabu uvi !Pk, k9ko vodi pod ruku ne­volj nike. Sv. Grgur III. (731.-741.) nije uopće poznavao gra nica u da režlj ivo­sti, pa je i dugove siromaha prenašao na se.

Sv. Nikola l . držao je popis svih ubogara i nevoljn ika Rima te im je osobn o dijel io svagdanje jelo, pri­pravljeno nu njegov trošak Sv. Lav IX. (1049. -2051 .) tako je ljubio siro­mahe i bolesnike, da je jed noga gu· bavca položio sa sn b om u krevet, al i ga ujutro nije našao kraj sebe, jer je u osobi toga gubavca bio sam l.ms. Inocent III. (1198.-12 16.) uvede re­(lovitu m1lostinj11 za siromaoe i bole­snike, koj a se dugo održ •l a.

Na osobit naćin bio ie duež ljiv Aleksandar 'v. (1409.- 1410.), o komu su govorili, da je bio bogll t kao bi· slwp, siromah kao ka rdinal, a prosjak kao Pa pa . Pavao ll. (1464.-1471 ) đr­žao je po svim predjehma Rima svoje pouzdanike s nalogom, da dijele stalnu mjeseč 1u oripomoć svim sirom'lsima. Pod Silvestrom \1 . (1 471.-1484.) di­jelila se dvaput se dmično kod crkve sv. Marije u Rimu milostinja u kruhu i vil,u.

Aleksandar 'vii. (1 656.-1667.) po­stavši Papom proda sve svo je pokuć­

stvo i posuđe, što ga je imao l<ao

kardi na l, a novac razdijeli među ubo­ge. fno cent XII. sagr~di veliki zavod i u nj smjesti svu sir ma~ou djecu i nemoćne starice i starce, a siromahe uzme za rođ'lke i ostavi im svoje imanje. ,

Pape, koji slijede upravo se natječu u darežljivosti, zbog koje su Benedikta Xlfl . (172t-1730.) or Hvali .oc~rn

siroma ha". Pio 'vl. (1775.- 1799.) po· kazao je sv.Jje osobitu darežljivost pri jednoj po Javi Rima, jer su svi po· stradali našli k Jd njega 1 zda~nu pa­moć. Lav X!. (1823.-1829.) odredi,

da se njegovom milostinjom plaćdja:

liječnici i lijekovi za siromahe. Plo X. rođen kao siromah živio je stromaš:Ja i kab svećenik i kao biskup i kao Pa­pa te je i umro siromah radi svoie velike ljubavi prama siromasima.

I tako evo po ovom nizu velikib dobroči nitel ja među Papama dolazim!J do slav og imena današnjega sv. Oca Pija XI, koji je u ime i za ljubay Isusovu, a za pomoć muogobrojnik siromaha sadaš'ljice, progla~io svetit voj nu kršć a n ke dobrotroraosti protior svalce vr >ti bijede.

SociJalna dobročinstva Pap nstv Povj est civilizacije je povijest Pa·

pinstva. Pape su joj po~t!lvili i prve temelje u niruti kao mučenici za slo­bodu sa·tjesti u doba, kad su se cuevi smatrali bogovimq, Tko je za Btavio barbare i njih rog vođ ll Atilu, prozva­nog .b ič 8Jt ji"? Papa sv. Lav! Pape su u srednjem vijeku velilti pi;niri ci­vilizacije u Njemačkoj, u E1gleskoj, pa i kod nas Hrvata. Tko je podigao čast i dostoja ns tvo žeoe, očuva() sveto>t i nerazrješivost ženidbe? Tko je ople­menio ruč n i rad, rašir io ceb.ovsku rad­nićk.u organiz1ciju, koja je bila najbo · Ije riješila ra1 ničko pitanje, raštrio i obranio građanske i političke slobo­štine grado 1a i autonomnih općina i tak , k d na-s is,>isao najsjajnije stra­nice naše prošlosti? Tko je širio zna­nost , pro~vjetu i sve lijepe umjetnosti u teškim da 1ima, k.ađ za njih više nitko nije marb? Tko otvorio univerze i druge škole? Tko je zadivio svijet karitativnim djelima u sva k:o doba, dok su se ljudi u rabvima klali kao zvje­rad? Rirns . i Pape. O :ti sami.

U doba straho ·titin borba na obra­nu kršćanstva protiv polumjeseca, u kojima se t Jiiko is taknuo i proc;lavio naš hrvat) l{i naroj, da je đo'Jio č11stan naslov • Predziđe k.ršća ostva •, Papin· stvo je ono, koje je organiziralo i vodilo obra nu od Turaka i najviše doprinijelo sjaj 1im pobJeda ma pod L~,)antom, p:ld Bećom i Beogradom.

Pa pe su oni, koj i se dogovaraju sa vladarima, osvajačim a Amerike, da se s njibovom vojsko 11 iskrcaju i mi­sionar i, pio'liri mira i c ivilizacije. Po­vijest dviju Amenka je U31to vezana sa povješb rim~k i b Pa pa. K11ko su se odlučno zauzeli zadnji Pape, os'lbito Lav XIII., za potpuno uki 1uće ropstva l

Isti Lav Xlii. je onaj , koji enciklikom • Rerum Nov.1rum• po!!azuje svijetu . pu tokaz za najbolje i najpravednije rješenje radničkoga pitanja, pak:. je ou­nim pravom to Papino pi ;mo proz.vaWI_ Magna cllJrla rađnićkib zahtjeva.

U strašnom svjets 'mm ratu Paoe su zastavnici dobrotvornosti i milosrđa na svijetu stojeći kao velika moralna sila iznad svih ratujućih naroh. U oaj· crnijim danima civilizacije i u doba novih barbarstva o ni su pokazivali, da svij etlo života i civilizacije dolazi jedino iz vječiloga Rima.

Sa daš 1ji pak Papa Pio Xl. nasta­vl ja rad prošl1h Papa za izmirenje na­rađa na temelju one vječne pravde_ koja proizlazi iz nauka evaađeiJa. P.J­maže bijednike u R11siji i po svijeta. Još neviđenim tarom obnavlja apo­stolat vjernika za obraćenje nevjernika. a sa enciklikom • Quadrageslmo anno• p:>kazuje l t uđtma put Zi socijalnll otJ­novu svijeta. Organizira svuda Kata­lič ku Altciju, te sa eaciklikom .,ca~tl

connubii" upućuje današnji moderni sebični i poganski svije t, kako je 11

sakramentu ž eniđbe spas obitelji ođ.

teš.~:e krize, u kojoj se ona dana!i na­lazi.

K1d bi;mo htjeli sve spomenuti. šta su Pape učinili za dQbrobit čovječ'ln­stva, m 'lral l bismJ naptsati čitave knji­ge. S·takako povijest najbolje svjedoči. da su kroz ovih zadnjin 20 vijekova Pa pe nepobjedivi branioci kršćanske.

civilizacije.

.Svima je poznato, dobro je. da svatko znade, da nam je osobito mlla Katolička Akcija, l, kako smo i~­ričlto rekli, ona je zjenica naših o čl tu.•.

Papa Pio XI.

v ~ ·

g

si

D

d i ti p o

JI

b te Je

.dJ lli

nJ

se .D

Broj s. I(ATOLII\

• IS up a okružnica o so o Br. 301/Pr.

časnom svećenstvu i vjernicima svojim Mir i Blagoslov u Gospodu

Ćitav svijet nalazi se u zlu, u ne

vol ji. A u to zlo đošao je svijet zato, ~to se udPijio od Krista, Sina Božje·

ga , i S\ etih njegovih nauka i zapovi­jedi,- što je zanemario i odbija svetu

njegovu milost, koju nam je zaslužio

g rkom sn rtu na križu i predao Cr·

kvi svojoj, da nam je dijeli u svetim

sakramentima. Svijet neće l< rista Spa·

sitrlja, već se oslanja jedino na svoju

mnđrost i traži svu sreću jedi no u ze­maljskim stvarim a i tjeles nom uživanj u.

Ktko je krivo ovo mi~ljenje i na~to­jaoje, pokazuje najočitije opća ne volja,

kcia je navalila na svijet, i strdna

pokvarenost, koja se toliko jaće širi,

k< liko više gine vjera u srcima ljudi.

S , jfdoci su tome grozna razuzdanost, letve, krade i psovke, umorstv a i sa­

m"ubojstva, koja se tako straš1o mr. o­ie. l koje čudo! Mi svi dobro znade­

mo, kako teško i s kolikim samopr1je gorom u današnjem pokvllfenom svijetu i uz pomoć vjere i milosti Božje svla·

davsmo zlo, a što onda, ako čovjek

nema vjere u Boga ni u besmrtnu

~l.išu. Samo vjera, dakako živa vjera,

.kt:dra je čovjeku dati sorgu, da e o­tuva od ćudoredne iskvarenosti i pro­pa~ti , i da živi životom, koji dolikuje

đieci Božjoj. Zato svi oni, koji vjeru

.D srcima ljudi oslabljuju, potkapaju -htjeli ili ne htjeli - ruše ovaj jedini

temelj, na kojemu čvrsto stoji čudo·

nde pojedinih ljudi i naroda . Predragi vjernici! Sveta je naša

dužnost, skopčana s teškom odgovor­nošfu pred Bogom, da vas upozorimo

na jednu veliku pogibao, koju krije u

sebi za vjeru vašu i djece vaše uzgoj

.a sokolskom aubu Tyršova sustava. To vam, predragi, želimo pokazati

tako jednostavno, da budete mogli svi

fi4Umjeti. Tyrš, koji se rodio pred

sto gedina, bio je osnivač češkoga

Sokola. Un je po krsnom listu doduše

bio katolik, ali je već rano izgubio

..svoju katoličku vjeru. Ne samo da nije

priznavao kršćanske vjere, već nije

vje[Ouo ni u Bega, ni u besmrtnu

dašu, a pakao i nebo ljudska su mu

izmišljotina. To su sve dokazali pisci

1z redova njegovib vlastitih pristaša.

2ivot čovjeka na zemlji, vječno giba-

nje i razv i1ak č ovje čans tva. to mu je

sve. l samo 2a ovu svrhu irna se ude­šavati sva odgoja čov j eka.

l ovu Tyršov u na ku postavio je

SKJ kao osnov !=vega svoga reda živcta. Sc1kolstvo• - vele njihova pu\ ila (C1I jev1 i pr ftv r) - .jest po­

kret u smislu Tyršove ideje• . • Sokol­

stvo hoće i mora u smislu svoji/z na­

čela, da jača naš narod tjelesno, mo­

ralno i duševno u pravcu vječitog

kretanja i Tyršo1 e nauke·. Prtma tomu se sav život i rad So­

kola po Tyršovu duhu vrši i 1eč e bez

Boga, bez vjere: Sokol je dRkle po

sebi sasvim bezvjersko društvo. Ali budući da Sokol prerr a tim načelima

redi među mlacleži i u naroC:u te hoće da 2a Stbe pred bije sav narod, ru ši

on u src·ma svoJih članova svaku a napose katoličk u vjeru : nije dakle sa­mo bezvjersko, već je i prot u v j ersko

društvo. Nij e ni Ćeški Sokol odmah u po­

četku otvoreno priznao svoj protu­vjerski duh, ali poslije rata godine 1920. izjavio je: .Sokol ne ože biti

prish ša Rima, mi jesmo i moramo

biti proti katolicizmu•. Prema tim i2javbma je češki Sokol

zaista i radio, a jednako je radio i bivš1 Jugosokol u Hrvatskoj i Sit ve­

niji. Kazuje nam to odrEšita i jasna

riječ jednoga jugosokola u listu .Nevi Rod• od l. ožujka 1920. Tu se veli:

.Pa bar je to jasno, da nijedan So­

kol ne može biti rimski vjernik, du­

ševni rob. Zaista se Sokolstvo i ka­

tolicizam Isključuju, i nepošten ie o­naj, koji to ikada pomisli da zanije­

če. jednom za uvijek, jednom za sve

Sokole: mi smo u boju protiv Pape,

kardinala i st•ih nenarodni h popova."

Tako bivši Jugosokol, a SKJ ne može

takoder drugačije, jer je isto, ~to je

bio bivši Jugosokol. To je jssno izjavio prvi podstaro­

sta SKJ na sjtdnici predsjedništva Sa­

veza Slovenskog Sokol stva u Pragu dne 11. siječnja 1931. On je rekao,

da je Soko/stvo .po unutrašnjoj strani

u srcima i dušama ostalo, kakovo je

bilo i prije u smislu sokolsk.e ideje.

Naše sol!.o/ske organizacije sve su u

duliu slarifl tradicija sokolsk{'g brat­

stva Tyršovi!t Idej a. Dok stoji mo na

čelu ml stari Sokoli, u novoj org ani­

ze ciji 1/adat će stari duh slo venskog soko/skog bratstva .·

Pa j to je izj1 vio i SP 111 Savez SKJ na svo joj slm pštiti u ožujku prošle god ine, gdJe je slu žbe no i svečano

proglasio, da clanašn ji Sokol r11je ni­šta drugo go nasl jertn i , ranijeg So­kolstva, a zadat ak mu 1e, da rađi u

istom smjeru u ko jE m ~e ra J1lo pri­je !

To je zs ista jasno rečene. A što to znaci? To zn ~ či, da će Sl< J isto otalw rad1ti prohv vjEre, kako je radio bivši J ll j!'OSOkoJ.

Ali, govore nam Sokoli, zar ni 'e u

pravili •na Sok la jasno ozn ačen o, ka­ko se im adu Sr koli vladati prema vjeri. .Sokol tvo" - ve li se tamo (CJ!j{vi i putevi, str. 21) - .pcštuje svako vjersko uvjerenje i osjećanje,

jer smatra, da je vjera najsvetiji deo unutrašnjeg života svakog pojedinci. Usleđ toga je Sokolstvo dužno, da jedn&ko poštuje ispol javanje svakog verslwg uverenja i osećan j a. Svaki pripadnik sokol ke organizac1j e može slobodno da izvršava zapovesti i pro­pise sv je vere i crl<ve. M

I slnn pod tHosta napisao je knji­gu "Tyršc vo Sokolstvo•, u kojoj i

preko mjere veliča Sokolstvo i njtgo­ve ciljeve : požrtvovnost pojedinca za dobrobit cj c::lioe, ljubav domov in e, u­strajnost u radu, jednakost, bratstvo i

slobodu itd. Sve to, što je lijepo j i tir ito u toj

knjižici, nije iznašašće Tyršovo, već je

sve to i kršćanska vjera od svoga po­čEtka naučavala i dala najsjajnije pri·

mjere u svojim sljedbenicima. On ist ič e, kako Crkva nema u Tyršovom

Sokolstvu protivnika ni čak neprija­telja, te se poziva na spomenuta mje­sta iz Pravilnika. To je sve lijepo re­čeno, ali l<ako prema tome izgleda

život i rad Tyršova ~okolstva?

Vjera je jako nježna biljka. Nju treba od najranijeg djetinjstva brižno

gojiti i njegovati, jer će inače zahiriti i napokon usahnuti. Velika je i sveta dužnost roditelja i škole, da u dušu

tl

r

8tTa.na 4.

dje teta usade i ond njeguju tu nježnu bi'jkJ , a naroč ita je dJJžno ;t sv. Crkve, dd vjersku odgoju rukovodi i provodi za č 1 t a va života čovjekova, jer je za to od Boga osnovana.- U sokolskom pak uzgoju nigdje e ni ne spominje Bog i v j e~a, nika la se ne upozor11 vaju članovi na vjers!e dužuo· ti njihov~,

već se rad i upravo protiv no. Osvijetlimo sađ život i rad S.(J s

ncl,oliko primjera , a im llde ib prepuna. Geslo, dakle najveća briga, bivšeg

Jugosol-:ola bila Je no ·lcerkve:Jjeoj e m:sli i ču vs t 1a". Sto zn ači to • odcrkvenje­nje " ? Tu u riječ skovali sl ve:tski Jugoso 'ml l i hoće da ka žJ, da SJkol­stvo ide za tim, da mi)li i čuvstva

ljudi odvrati oj Crkve: dakle da se iščupa iz dJše i srca vjernik! ljub1v i privrženost sv. Crkvi .• Procesije treba smatrati ltao licumje rje i nasilje. Sto je za naše protivnike proce>ija, to je za nas sokolski o hod sa Zllstavama i glazbama.• Ta ko bivsi Jug'Jsokoli, a to isto čini i SKJ, gdjegJd je i koliko je Tyršov duh već dovoljno pronikao sokclsk.e načelnike, pred1jake, pro­svjetare i druge vođe. To je razlog, što se protuvjerske pojave ne zapa­žaj'' posvuda u jednakoj mjeri, ali Tyršovo Sokol ;tvo posvuda u najmanju ruku ne pita za vjeru nili za vršenje vjerskih dužnosti, već č i ni upravo pro­tivno. Zato :

l. Ty šov i S koli kao đru~lvo ne smiju pri su tvovali nikakvim crkvenim obredima. SJmo nekoliko znać'ljnih

Patriotizam hrvatskoga svačenstva U listonadu god. 1925. povodom

hiljadugodišnjice našega hrvatskoga kralja Tomi>lava priređena je u bije ­lom Zagrebu k llurno-amj~tn ička iz­ložba. Ova je izložba bila pre krama. Iz nje je svatko mogao vidjeti i uvje­riti se, kako je u>ko zđruže1a lm lura našega hrvatskoga naroda sa kablić­

kom Crkvom i njezinim svećenstvom.

G. L u n a č e k, izvjestitelj jednoga ve­likog liberalnog dnevnika ("Obzora•), ovako je tada pisao: • Posve je ra­zumljivo, ds je prvi dojam sa izložbe taj, da j rirookatoltčka Crkva bila odlučnim kulturni Ill i p Jlitičkim stvaraocem u našoj historiji.

Rirookatolič«a nas Crkva spaja sa psihom onoga, što se u svjet­skoj povjesniCI označuje pojmom Evrope, makar danas i Evrope, koja

prtroJera, jer ima sličnih primjera bez br oja. Kad je splitski biskup jed 10m po1;vao društva u gradu, da prisustvuju tjelovskoj proce3i ji, odg 'lvorio je SKJ, da sokolska društva ne mogu sudjelovati kod takovih svečanosti.- Kod proslave ?OO­godišnjice sv. Antuna· na Visu htjeli su članovi so'<olske glazbe, da za sebe, ne kao So koli, su1 \eluju, sanl'l su za :no­lili, da im se dopusti upotreb.!! glazbala, no uprava so'r.ol5l<e župe lm je to U3-kratila. - Sokoli u jednoj župi kraj Varaždina prisustvovali su u početku svim crk ve Ji n svečanos ti an, ali su na prigovor sokols ce žuoe u Varaldiau morali na~ustiti taj običaj . - Kođ ve­likog sokoliltJg sleta na Viđo .,dan 11

Splitu, kod· kojega su sudjelovali i sokol 1ki ita11anici češkog i polj;kog S ) \Will, vU jelo se u crk vi sa no polj· ske Sokole, jer oni stoje na katolič­

kim načelima.

2. Mnogo je gilre, što SKJ, đa na­rod još više odvrati ođ Crk:ve, drfi svoje sletove na nedjelje i blagđ•me, i to prije i p:>slije pod:~e, a to na na­čin, da čla'l tvu ne dad11 ni prigode ni vremena za vršenje vjerskih duž­no >ti . l opet samo nekoliko primjera.

Kad je prošle gojine zagrebički

nadbi3kup u N woj G rad1š1d ob 1vlj!lo svečanu crkve1u sl užbu, a to je bil 'l davno pri je oglašeJo, sazvao je SKJ slet iz čitava kra ja, i upravo kad je imala po č eti lužba Hožja, prolazili su Sokoli upravo kraj crkve, a nisu baš morali tuđa proći, sa svojon glaz 'lom

je na smrt b JI esna. Ta izi'Jžba to n11j bolje pokazuje i mi taj evr oejil am i osjećamo u njoj. Mi osjećamo i vidi· mo na pojedinim predmetima. l<ako je na barbar~ koj slavenskoj ra;i rimoka­t lička Crkva kroz deset stoljeća ka­lamila tečevine - i to za onda na j­novije tečevine evropske kulture.· O­vako oiše liberalna novina i govori živu isti u, nepobitnu čiuje 1icu, jer čita va orosvjeta brvat'ikoga n11rođa je l ROSITE

OlPBLB Jer Vam neće bltt nezahvalne.

Snižene djene svim cipelama!

Naročito ženskim l dječJim!

ŠIBENIK SPUT Kralja Tomislava Marulićeva 7.

Jiu) s

na mjesto sastanka. Pcemđa ie tog• -dana bilo više sv. mi;a, nije se aašacr nijedan Sokol u crkvi.

U Boštanju ob Savi bile su mje­seca maja prošle godine sv. misije. l upravo za vrijeme mi3ija, dne 14. mJ­ja na blagdan Uzašašća Gospodinova, održao je tamošnji Sol<ol sa sokolski11 naraštajem slet, premda su misionar· lijepo molili da se slet ne drži · n

vrijeme misij3. Djeca su se vjefbala 11

dvotiitu jedne gostione, a onda pri511-stvovala javn om plesu uz svirku bar­monike. Svim tim bio je narod sabla!­njea i govorio: Kamo vode našu djeca.. i to za svetih misija!

D.1e ll. cujl8 ove godiJe imaoje: Sl(J, i to župe varafdiaska i zagre­bač <a, slet u Krapini, gdje je tađa

veliko proštenje na Tršlto!D Vrbu. Dl· šla le na proštenje proce5ija llodo!a­sn\ka pJ1 vo:1stvom svoga fupni~:•

pjevajući svete pjesme i u najvećr!11[

redu. Prije nego li što je procesija došla do glavnog trga u Kra?ini, za­branio je općinski red u bođočasoict­

ma pjevati svete pjesme, jer da t<l' smeta Sokole. Ali su zato, što na glav-­nom trgu, što u dvorištu So1mlsltog Doma, padali povici : .DJije crna inter­nacijonalal Dolje Rimi Dolje Papat• - Takvi povici čuli su se i na drugi!ll_ mjestima. Svi govori kretali su se olta nwale na katoličku Crkvu i vjerLL. G1avni aovornik upotrebio je i tako proste njeći, kakove se ne moga p@­noviti u iole pristojnom društvu. lšatJ.

nadasve djelo katoličkoga svećenstva.

S pravom zato tvrdi učenjak dr Fra,u B u l ić: • Hrvatska prosvjetna povijest počinje 9. vijeka•, t. j. pokrštenfetD. Hrvata.

• Nijedna po vjesna činjenica, piše Devivier, nije tako dokaza 1a kao šta

ta, da se Crkva uvijek britno starala za narodnu prosvjetu • • . Odjegođ ~

kršćanska vjera sagradila crkvu, po­digla je i školu. • Napose to vrijeđi z hrvatsKi narod, komu su katolički sve­ćenici otvorili prve škole, i osaovne i srednje i više, saćavali stare umjetnine. podigli najsjajnije građe.,ine i uvijek nje~o fali sve lijepe umjetno iti te ve­liki dio naših zemalja pretvorili 11.

plodnu i prikladnu zemlju za stana­vanje.

Odalečiti se od napretka i o kulture, koja dolan ođ katolifke Cr­kve i rimskoga Papia1tra. naeito ~

Bt'Oj 3.

je dapače lako d leko da je svetogr­dno ispoređivao S~asiteJjq N~~ega liusa Krista sa Tyršom i ovoga stavio nad Krista.

3. Još gore - da, naj g Jr e je to, što SKJ, da svoje članove ~to jaće

poveže uza se i odvrati o:1 C·k,e, za­vršu je svoje sokol >ke sa ·ta ke red o. vilo plesom i pija 1k: m do !ramo do­ba noći, da pače i d zore. D 1ju se i predilave, koje im>d.t t kovu sadržinu, ,rl3 je n. pr. jed 1a š!ce~lska obla5t za· brani a jednu takovu predstavu ig r~li u š colskim prostonja na, a drug 1 za br d·

nila đacima prisu ;lvovati drugoj tako· voj pred31avi. SJ :<Olstvo nadtlie u sve većoj mjeri širi o Jvratnu golotinju u vježbanju i u javnim nastupi'lla bez il<akve potrebe, a uz pogibelj, da se u mladeži pobudi duh razvuće1o>ti i da se otuđi Cr tvi i vjeri. - Tako se r11ši ćudorednost u našem mladom naraštaju, tako se potkapa i ubija vjera. Što će b1ti od našega naroda, ako taj Tyršov sokolski uzgoj bez vjere i Boga zaista prodre u široke slojeve naroda?

Kako vidite, predragi vjernici, uz. goj po Tyršovim načelima neiskazano je pogibeljan Z l vjerski i ćudored 1 i život va ~e mlade!i, za Crkvu katoličku, a po našem najdubljem uvjerenju i za našu državu

Stoga vas, predragi Vjernici, ' po dužnosti svojoj na tu pogibelj na]Ož:. biljnije uoozoravamo. tpa vas pozi­vljemo, kako smo to učinill već tJodlne J921., da od djece vaše ovu pos;ibeli

2a aaš tuvatski nuoj- ka> što i za svaki drugi narod - ocijepiti se od ·glavnog iznrc:~ IStine, wetosti 1 života. Neka nam dakle po lije it, t. .j. d j~la i -rlogođaji dokažu patriotizam hrvat­:skoga svećenstva za hrv-atski naroj.

I. PR OSVJE fA Neznanje je otac prinilivoosti i

:nećudoređa te lako dovodi do ne· wjere i praznovjerja. N 1 twrist je Cr­kvi, da goji znanost. Na to je pri a uf­odea:~, da može bolje turna~iti. d'Jka­zivati i braniti vjerske istine. Zdo Crkva nastoji da uz ~aj~ i ući narod. Katolička Crkva je obuzdala evrJ;nke barbarske narode, te ih iz divljašt1a privela k ć11doređ 1, ta'<o te · su oai -onda ostalim narodima p 1stali vođe i učitelji. Svećenici su o 1i, koji su prvi -širili pouku i utemeljili prve škole u našem hrvatskom nuo1u i naobrazili ga prosv:etl'uj~":i g1 i oi'"'ll~"lju~i

..

Jr.ATOLIK

otklanjate, jer će Oosoodln BolJ tražltl od va~ strog račun, kako ste se bri­nuli za vjerski/ ćudoredni odgoj svoga poroda.

Ovo vrijedi tako du cro, doklegod bude SKJ stajao na Tyršovim načelima, dokiegod budu .Putevi l ciljevi" pravila za život i rad Sokola Kralievlne Ju­goslavije, doklegod budu na čelu So­kolstva stari jugoso!..oll.

Predragi vjernici! Rođenje Spasi­telja slavili su anđeli pjevajući : • Slava BJgJ na vi3ini, a mir lj udima na ze­mlji, koji su dobre Nljel" Slava B( žj1 i mir ljudi, to je bila svrha, poradi koje je Spasite lj naš, Sin Božji, došao na svijet. Opraštajući se od svojih učenika uoči gorke svoje smrti. sam Spasitelj govori im: .Mir vam o· stavljam, mir svoj d 'ljem vam, • M ir u duši, mirno i spokojno srce, to je veliki dar, što nam ga je dao naš predragi S ;>asitelj Isus Krist. Ali ču j te, predragi vj ~rnlci, drugi put govori Isus: .Ja sam došao da bacim oganj na ze· miju, i što ću drugo, nego da se zapali. Mislite li, da sam đošao da mir dadem na zemlju; ne, kažeiD vam, nego raz· dor.• Oganj je o~anj: on peče i žeže, on izjeda rđu, tal i i čisti drag ocjene kovine. Ovakovo čgćenje treba da prođe svaki čovjek, jer u svakom imade mana, mrlja, grijeha. l zato je Isus došao, da se svličije srce e- č is ti kao zlato u ognju. A og<J.nj, k ji 010 ČIŠće­

nje obavila, koji te sam Spasitelj donio na svijet, to je nauka njeg'Jva i sred-

botanslwm naukom evanđeqa, Kato­l i čki svećemc:, pa B ~nediktio::i, kanije D ninikanci, Franjevci, Cislercite, Pav­lmi, l5usovci i t. d bili su O'li, koji su u svojim samostanima držali štale ne samo za svoj po nlađak, nego i za sino 'le svoga naro:1a. Učenici sv. a JO ·

stola Ć rila i MetJdila prvi su, koji su uč1Ji Hrvate pisati u narodnom jeziku i gtagolici. Svećenici, pu i ljubavi za dobro svoga naroda, počeli su prvi da ga uče čitati i pi•ati. Oni su prvi pi· sali knjige za pul<. Vr;oi ooznavalac n1še naj<;tarije književnoiti g. Strohal veli: .Hrvats<a ka!igt i hrvats 'u pi· smena prosvjeta počinje pokrštenjem H:v11ta na slaven•kJn jeziku i •n sla· venskim bJ~o;lužjem k:>1ce11 9. vi· jeta". Za B~neđiktince pale veli A. Cuvaj: wNjihovi sam1J1ta1i bili 'iU

slobodne luke zn !.nJiti, araivi kn!i· ž'!'ln'>sti, š '{ote n 'lllađef, s'fellčHišta

lltrana 5.

stva mil osli što nam ih je n , mro S·1e to ide :za tim, da se duša oč isti od grijeha 1 da se za ali u srcima nnšim ljubav Božja. Dok do toga dođe, da h ljubav ra)pali srca na;'ll, moramo proći bolno či §ćenje, jer se grješno srce samo silom i samoprijegorom oslo­bađa grijeha i zla. N'J kađ je ta lju­bav prevladala u našim dušama, na­staje u njoj Srasitel jev mir, ona spo­kojnost duše, ono neprocjenjivo blago, koje nam nitko ne može oteti. Ali taj dar Božji neće da prime ljudi od o­voga svijeta, oni, koji se boje onog bolnog čišćenja od grijeh~; oni, koji neće da ljube svoga Boga i zahval­nim i ponizoim srcem prime nauku i milost Spasiteljevu i živu prema nje­govim zapovijedima, već vole da ro­buju tako varavim i prolaz'lim zt­maljs~im dobrima: boglt'it v- u, časti,

uživanjima, grijehu. Zato nastavlja Spasitelj: .. Mislite li, da sam došao da mir dadem na zemlju. Ne, kažem vam, nego razđor. •

Već tada, kad je bl. Djevica Marija prikazala d1jete Isusa u hramu, reče joj starac Simeon: .G'e, ovaj je posta­vljen na propast i uskrsnuće mnogima u Izraelu, i za znak, kome će se pro­tiviti." (Luka 2, 34).

l napadali su Isusa i mrzili svi oni, u kojima nije bilo lju~avi Božje. Tu mr­žnju preniJeli 'iU p::> 'li je ne'lrijatelji Isusa Krista na sv. Crkvu. roje S;J8sttelj č~sto prorekao svoj im učenicima. a najja­snije ori oproštaju od njih prije svoje

za učen j l'<e". B:neđiktinci su imal p~đesetal< samostana u sam Jj D lima­ciji, a oko 300 u s rim našim hrva tskim krajevima.

Ako je sveće 1stvo u telo pero u ruku, to je bilo samo iz ljubavi prema naroju i radi naroda. usi.n crkvenih stručnih knjiga hrvat5lto svećenstvo je­napisalo mnogo drama, priča, pjesama, te ogrom Ji h z born ika, neke vr5te ea­ciklopedila (sveznadara). Zbornik sve­ćenika /11ana iz Poljane kraj Zadra iz XVI. vijeka ima 1.569 stranica veliko­ga formata. Svećenstvo je pak bilo veoma siromašno, te je često uz ostali svoj d lšobrižOJćk:i posao moralo i da ko,Ja zemlju ili da ide aa ribanje, da može prefivjeti. Riđi nepre tanih na­vala polu.njeseca naši svećenici m•;ali su će5to da mjesto krita i pera uz-mu o ruke mač.

(Nastavlće se.)

ll

!;,trana 6.

n.t ke i smrti, kojom je dovršio djelo :sp&senja. l ta elebna borba za Krista i protiv Krista trajat će do svršetka svij(ta. Ali Go~podin je već na po­fetku svoga javnog djelovanja uču i­cima svojim rt ke o i ovo: .Blago v a­w a, kad 'as pc grde i usprogooe i uzgO\-ore na VES 5ve zlo ltž ući mene radi. Ve~el i te se i klikujte, jer je va?a plaća 'elika na nt besi ma. • (Mat. 5, ll- 12.). Na koncu pak života reče im: "U sv• jet u ćete im ati tjeslwbn,

Dano ~a Biskupski/l konjerencfja: U Zagrebu, dne 17. studenoga 1932.

Dr. Ante Bauer, v. r. nadbisk up zagrebački,

predsjednik blsk. konferencija

Dr. Nlkola Dobrečćć, v. r. nadbl~kup barski l primas srpsltl

Dr. /vo n Ev. Šarić, v. r. nadblslmp vrhbosanski

O. Ivan Ra}oel Rodić, v. r. nadbiskup beograd~kl l apostol. admin.

banat;kl.

6. Alojzije Mišić, v. r. biskup mostarski.

Fra fo zo Garić, v. r. biskup banjalučk i

Dr. Antun Akšumo vić,_v. r.

lt&'l'OLIK

ali se uzdajte, ju sam nadvladao svijet. •

PlfdHgi vj ur i ci l Dre ga katol i čka braćo l Samo u Knstu je spas, naša vječna i vremenita sreća. O~tanimo vjerni Kristu Bogu l Spasitelju našemu 1 kdoličkoj Crhvi, kako· ~s u joj bill vjerni i ocev i mš• kroz tisuću godina oešega narodnog opstarka. Ostanim o čvr~h u vjeri naših ot~ca i ne dajmo, da nas cd te vjue t dvrati So~ol s tvo, koje ot će da znade za naš~ ga Spasi· tfl ja ni iS pošteno na!e brntsko (slo­vensk ) ime. - Amen.

Dr. Kvlrin Klement Bonejačlć, v. r. biskup splltskl

Dr. josip Srebrnlć, v. r, biskup krtkl

Dr. Ivan Franjo Gnidorec, v. r. biskup skopljanskl

Miho Pušić, v. r. bisku p hvarski

Dr. josip M. Carević, v. r. biskup dubrovački

Dr. Grgur Rožman, v. r. biskup ljubljanski

Dr. Ivan Starčević, v. r. biskup senjski

Lajčo Budonović, v. r. biskup đakov a~kl l apost. adrrln. ba ranjski bt;lwp, apostol. admin. baćkl

Dr. Dionizije Njaradi, v. r. Dr. /von Tomaž /e, v. r. biskup križevački biskup, zastupnik mariborskog biskupa

Dr. jerolim Mileta, v. r. Antun Milošević, v. r. biskup šibenski l apost. admin. zadarski gener. vikar l delt>ga t biskupa kotorskoga.

P. S. uva se zajednička poslanica jugoslavenskcg katoli čkcg Episkopata imade pročitati u svim crkvama dne 8. siječnja 1933.

Izjava hrvats~og metropOiite Zagreb eč ki oadbi~kup preuzv. g. dr

Antun Bauer dao je slijedeću izjavu: Porc dc m Pc slan ice katoličkog Epi

skcpata Jug osla vije o Tytšovoj ideo· logiji e d g oja u SKJ nestala je beskrajna bajka protiv Episkopata i katoličke Crkve. Na sve nek\alificirane napadaje, uvtecle, Ide\ ete i ~rL ~nj e imam da k&· žern samQ ovo: . Očf cprcsti im, jer ne znadu što ~ine .· Ja pako znam za riječi Boga i Spasitelja našega: .Blago vama, kad vas rc grde i us pre gone i

...azgovore na vas sve zlo, lažući mene

.Jadi•. l Hoću samo da uhrć im neke činje-

.nlce: l. Poslanicu Episkopata dovode u

~vezu .s punktacijama• polit ičk ih ljudi. Najodrešitije izjavljujem, da naša Po­

!lanica nije ni u kakvoj svezi s tim .puntakcijsma•. N a k o n s k or o č e· t ir i g o d i š n j e g b e z 11 s p j e š o o g n a·

stoj a nja, ufmen ib i pismenih molbi i predstavki biskupi su na sjedn ici dne 17. DO\' { mb1a 1932. jed­r.odusr o pr ibv~tili i rtv rdili kl1sl ove Po~lPn ; ce, koja jf bi la V(Ć g. 1~ 3 1. s biske pskih ke ofut n cija osjavljrna -i uprcvo na moj prijEdlcg je odlučeno - da se ona ne proglfsi odmah. A zašto? Za to što sfm ja inao novo obe ć anje, ela će se sokolsko pi· tanje skoro urediti. Tada je za­klju~eno, da se u protivnom slu· čaju proglasi dne S. januara 1933., u nedjelju, koja je pmvećena Sv. Obitelji •

Ne samo dakle da Poslanica oema sveze s bilo čijim političkim .punkta· cijama", već }e kronološki nije ni mO· gla imati, jPr 17. novembra 1932. ni· ~mo znali ni za kakove .punktacije-. Naša je Poslanica čisto vjerskog zna­čaja i ssdxžaja.

2. Tvrdi se, da su Isusovci kumo­vali toj Poslanici, dapače da su je oni

rof 3

i sastavili, i poradi toga sada tolik bajka protiv ojib : čak se traži njihov ~

izgon iz Ju goslavije. Ja najodlučn i je izjavljujem, da oci

Iwsovci nisu imali upravo nika kva po­sla ili udjel a kod ove Poslanice. Ova tvrd nja protivnika zlobna je kleveta iznesena samo za to, da se može prc tiv Isusovaca podifi haj ka i bura, i da se · tako nađe barem neka izlika za njihov izgon iz Jugoslavije.

Ja naprotiv znadem i ovdje na javu iznosim, da su se već da v no u B t: o· gradu javljali probtjevi, da se Isusov ci protjeraju iz Jugoslavije, a o tome se već i pisalo u javnim glasilima. Naro· čito su se pak takove glasine širile u Becgradu u decembru prošle godtne, a o prošlom katoličkom Božiću d o n i o m i j e i z B e o g e a d a v i j e s t j e­d a n v i s o k i d r ž a v n i d o s t o j s a s t v e­nik, da .netko• sprema zakon o

• izgonu l suso va ca. Nije dakle P o s l a n i e a n a š l a r a z l o g s p r e-manja takova zakon a, jer u de­cembru g. 1932. nije jošte nitko za nju znao, već je ona zlobno uzeta kao povod, da se dobije kakva takva izlika za izgon lsusovaca.

3. Za našu se Poslanicu nadalje­veli, da je Izdana po nalogu Sv. Sto­lice, pa č a k i po želji Mussol inijevoj. Na ovu potonju tvrd nju ja se samo zgražam l sa zgnu šao jem je odbijam •.

~to se pako tiče Sv. Stol'ce, znade svatko, tko Imade kakva pOJma o di­plomaciji Vatikana, da je to stvar sa­svim nemrgućs. Samo paklenska mržnja na Crkvu katc ličku megla je ovo iz­mi liti i upe trijebiti, ela neupućene­razdraži protiv Crkve l<atoličlte.

Ja cakle nsjodrešitije izjavljujem, da Sv. St lica niti je što znala o našo i Poslan ici, mti je ikako niti ikoliko utje­cala da ~e ona izdBde.

Sva odgovornost za ovu Poslanicm pada samo na nss, katol i čke biskupe Jt;goslavije, s mi smo je izdali iz čisto vjerskih razloga , ss punim uvjerenjtm ,. da će to biti samo na dobro Cr kv e katoličke i kršćanske vjere uopće, m ujedno i na istinsku korist Kralje­vine J ugoslavij_e.

Dosadašnji njezin uspjeh -il t o n e m a l e n - j e s t t a j, d a s u s e • otkrile misli mnogih srdaca• (Luka 2, 35), te je čitavom naro dm o t kr i v e n o, k o li k o i k s k o v i h n e· prijatelja imade katolička Cr_ kvK u Jugoslaviji.

U Zagrebu, dne 25. januara 1933. t Antun

nadbiskup, predsjednik biskupskim konferencija

it: o­oj.

IDO

m~

de di·

~~~ 'De'

r

!lD, Šoj IJe·

~ea tp e ~ to fiD ' [v e

je-

Broj 3 . lrA.TOLIIt lltr&na 7.

Hrvati atolic·!

v

Sirite ,, a olik''

i katoličku

štampu!

f .Hoo jen dan hrvatskog metropolite

Zagrebački nsdbiskup i hrvatski metropolita dr Ante B a u er je ovih dana proslavio 22. obljetnicu svoga

posvećenja za biskupa, a u subotu 11.

t. mj. svoj 78. rOđendan. Dični naS sve· tar ovom prilikom je primio mnogo­brojne čestitke iz čitave države, a na· pose iz svih hrvatskih krajeva. I nate Uredništvo i Uprava mu ovom prili­

kom ina zu ju izraze ns j većeg štovanja

odanosti.

Za našu sirotinju Mil..ODARI. S današnjim brojem

počinjeno donositi iska z svib milodara, koje smo dosad primili : Preuzv. g. dr Jerolim Mileta, biskup, Din 1.000; don 1van Bjažić i don Ante Rad i ć po Din 500; Trafika .Karitas• Dm 200 ; fra Pavao Silov i Justo Dellsgiovanna po Din 100; Grgo Redić Din 90; Resy Rismo t do Din 60; Okrv žra Banka, Mate Jadronja, Šime Antić i Anka Paut po Din 50; don Krsto Sto~ić Din

IU.'I'OLDl

45; Jozica Radić, Ante Zaninović , Jt:la

A l eksić, Antica ud. Pasini i Rita Luši ć

pc Din 30; dr Ante Nikolić , Šime ?e­ni ć , Olga Vlašić, Marica Mirković,

Baća Stfgić, Mate K~talinić, ~ljepan

Ksrković , Vinko Gospo dn t t i ć, • Putnik • - Šibenik, prof. Mira Sertić, Erna ud.

Dulibić, Giacinto Mattiazzi i Danica Se­rović po Din 20; Aleksandar Anweil ler, Šime Morić, Smiljka Sarić i Ivan Bastjančić po Din 15. Skupa Din 3.265. S iskazom ostalih milodara na· stavićemo u slijedećem broju. Dotle gornjim darovateljima u ime naše si· rotinje najsrdačnije zahvaljujemo. Bog

im o bil s to platio l Ugledsli se u n ji h i

drugil NAŠA KANCELARIJA nslazi se u

Ket. Domu. Otvorena je svakoga dana od 10-12 sati ujutro i od 6-7 sati uve~e. Tu se mogu predati svi milo· dari u novcu, odjtći i brsni. Njoj neka se prijavljuju i siromasi. Novčani mi­lodsri rr.ogu se pHdati i u Trafici • K ar i t a s• (kraj dućana g. Grge Rs­Il i ća).

ODBOR .KATOLJĆKE KARITAS•

....

čenu odanost i sinovske poštovsnj V. P. i cijelom Episkopatu kao zastup­nicima sv. Oca. M

ZAJEDNIČKA SV. PRIČEST ČLA­NOVA KAT. DRUŠTVA. U nedjelju t

12. t. mj. članovi i članice svih naših katoličkih društava imaju u 7 sati u­jutro u stolnoj bazilici sv. Jakova za­jedničku sv. pričest, koju će namije­niti za sv. Oca Papu.

NAŠ ZADNJI UVODNIK .NAKO POSLANICE KATOLIČKOG EPISKO­PATA• prenijela je u cijelosti đako­

vačka .Narodna obrana• od 4. t. mj

DAROVI U FOND .KATOLIKA•­U fond našega lists darovali su: Don Marko Cv i tanović (Ptšman) Din 50 ll'

zuak sls ganja s našim kPtoličkim episko­pa tom i Joso Klarić - Din 10. Da po­časte uspomenu pk. Nil .. ole Meznarića::

Don Joso Felicinović Din 20 i don

Frane Grsndov Din 10. - Upnva i harna zahveljuje.

Iz atoličkoga 5ibeniKa

PRVORAZREDNO VELIKO TVOR­NIČKO SKLADIŠTE POKUĆSTVA. koje izrađeno u raznom modernom­stilu iz raznog finog drva, kao i gvož­đa, metala i t. d. nabavlja po nacrti

ma i prama želji tačno i brzo FRANE KARADJOLE, trgovac Šibenik, Wil­sonov trg, kod stolne crf.. ve sv. jakova.

PAPIN DAN. Kako smo več javili u proSlom broju, Papin Ilan, t. j. ll. godišnj ica krunisanja sv. Ora Pape Pija Xl, prosiE>Viće ~e u našim dvjema biskupijama u nedjelju 12. t. mj. Po svim crkvama biće svečana služba Božja sa • Tebe Boga hvalimo•. -U Stolnoj Bazilici sv. Jakova biće sve­čana ponhfikalna sv. Misa preuzv. bi·

.Bkupa u ll sati ujutro , a u 5 sati po· podpe. i2B sv. ruzarija biće prigodni govor Isusovca mp. o. M. Rsbadžija, poznatog vrsnog propovjednika, pak

"Tebe Boga hvalimo• pred izloženim Svetotajstvom i pontifikalni blsgoslov. - U 6.30 sati naHče biće u Kato­

ličkom Domu svečana aksdemija. Uz prigodni govor, dtklamsciju, pjevanje .Cecilijsnskoga Zbora• i sviranje sa­Jonskog or bestra od igraće će Križari historijsku dramu u 4 čina . Flavije Konstantin". Za djecu će se po­podne u 2 sata davali ova drama s jednim prigodnim govorom uz sn ižene

cijene. Na večernju se priredbu ne Ce

' pripustiti djeca, pak se umoljavaju ro­

ditelji, da ih sobom ne vode.

OBLJETNICA IMENOVANJA NA­

~EGA PREUZV. BISKUPA. U utoralc

14. t. mj. navršuje se ll. obljetnica imenovanja našega preuzv. biskupa. Mi mu i ovom prilikom izrazujemo čuvstva svoje sinovske odanosti, ljubavi i poslušnosti toplom molbom Svevišnje· rr u, da nl! m ga jo~ dugo poživi na što

veći ~rocvat povjerenih mu ,biskupija. DRUŠTVO KATOLIČKIH MUŽE·

VA u Šiteniku posll!lo je zagrebačkom nadbiskupu preuzv. g. dru Antunu Baueru prigodom njegovog 78. rođen­dana slijedeći pozdrav: .Preuzvišeni gosp. Metropolitol Društvo katoličkih

muževa u Šibeniku sa svoga sijela 2. ll. 1933. čestita Prer zvišenom Natpa­

stiru 78. rođendan, proseći od Sve­mogućega, da poživi V. P. još mnogo godina za dobrobit našega hrvatskog katoličkog naroda. Istodobno u času

ove bjesne borbe protiv našega kato­ličkog Episkopata izrazuje neograni-

jeđlao

H. VLAH OV SJ BEND(

PRVA DALMATINSKA 1VORNICA CRKVENIH VOSTANIH SVIJEĆA NA PARU

LJUBO MANOJLOVIĆ - ŠIBENIK brectujfm crkvene vo§taoe svijeće svake velfčine.

Specijalna Izradba sviJeta sa nakltfmaiz naJbolje vrsti .palarloa•.