JeromeK.Jerome

TRIČOVJEKAUČAMCU

aopsudaseinegovori

SengleskogpreveoNIKOLAKRŠIĆ

NaslovizvornikaJeromeK.Jerome

THREEMENINABOATTosaynothingoftheDog

I

Tri invalida - Georgeove i Harrisove nevolje - Žrtva sto sedamteškihbolesti-Korisnirecepti-Liječenjebolesti jetrekoddjece-Slažemo se da smo premoreni i da nam je potreban odmor -Tjedan dana na nemirnom moru? - George predlaže rijeku -Montmorency stavlja zamjerke - Prvobitni prijedlog prihvaćenvećinomodtripremajedan.

Bili smo cetvorica - George, William Samuel Harris, ja osobno iMontmorency. Sjedili smo u mojoj sobi, pusili i razgovarali o tomekako smo zaista u bijednom stanju - hocu da kazem, bijednom smedicinskogstanovišta,naravno.

Svi smo bili iscrpljeni i bezvoljni, i to nam je vec islo na zivce.Harrisjerekaokakogahvatajuponekadcudninapadivrtoglaviceidatada jednostavno ne zna sta se događa oko njega; zatim je Georgerekao kako injega hvataju napadi vrtoglavice i danion tadane znasta se događa oko njega. Sto se mene tice, nesto nije bilo u redu smojomjetrom.Znaosamdanestonijeuredusmojomjetromjersamupravobioprocitaonekiprospektposvecennovimpilulamazajetru,u kome su bili podrobno opisani simptomi po kojima covjek mozeustanovitidamujetranijeuredu.Jasamihosjećaosve.

Cudna stvar, nikad nisam bio u stanju procitati nijedan tekst izmedicine a da smjesta ne zakljucim kako patim upravo od bolesti okojojsegovoriunapisu,itounjenojnajžešćojformi.Dijagnozauvijeknekakoodgovaratočnoonomeštosamosjećam.

Sjecam se kako sam jednog dana otisao u Britanski muzej daprocitam kako se lijeci neko bezazleno ali neugodno oboljenje kojeme jeokrznulo - cinimi seda je tobilapeludnagroznica.Uzeosamknjigu i procitao ono radi cega sam dosao, a onda sam, nerazmisljajuci, poceo nasumce okretati listove i citati o raznimbolestima.Nesjecamsevisenakojusambolestprvonaletio-bilajeto,kolikoznam,nekastrasna,smrtonosnabolestina-aliprijenegosto

sam stigao do polovice spiska »prvih simptoma«, shvatio sam dabolujemupravoodtebolesti.

Sjediosamnekovrijemepotpunoukocenoduzasa,aondasam,izcistog ocaja, poceo ponovo okretati stranice knjige. Naisao sam natifus... procitao simptome ... i ustanovio da bolujem od tifusa, da ustvari bolujem od tifusa vec mjesecima a da toga uopce nisam biosvjestan. Poceo sam se pitati od cega jos bolujem. Naisao sam navidovicui,naravno,kaoštosamiočekivao,zaključiosamdabolujemiod toga. Taj moj slucaj poceo me je zanimati, pa sam odlucio datemeljito ispitam stvar. Krenuo sam abecednim redom. Kao prvo,procitao sam sve o artritisu i saznao da sam vec obolio i da ce meakutnistadijoboritiuposteljuzanekihcetrnaestdana.SolaksanjemsamustanoviodabolujemodblazevarijanteBrightovebolestiidacu,sto se toga tice, pozivjeti jos koju godinu. S difterijom sam se, posvemusudeci, rodio,ali zatosambolovaoodkolere svrloozbiljnimkomplikacijama. Savjesno sam se probio kroz cijelu abecedu iustanoviodajedinoodčeganepatimjestvodaukoljenu.

Upocetkumijetobilonekakokrivo; cakuvredljivo, cinilomise.Zastonemamvoduukoljenu?Kakvajesadtodiskriminacija?Nakonizvjesnog vremena, međutim, u meni su prevladala manje sebicnaosjecanja. Patim od svih bolesti sto ih poznaje medicina, razmisljaosam,pamogubiti toliko tolerantanda seodreknemvodeukoljenu,Vec imam, po svemu sudeci, upalu zglobova u najakutnijem oblikuiakootomenisamimaopojma,aodzuticeociglednobolujemjosoddjetinjstva. Iza zutice, po abecednom redu, vise nije bilo bolesti, pasamzaključiodanebolujemvišeniodčega.

Ostaosamsjediti,zamisljen.Razmisljaosamotomekolikojemojslucaj zanimljiv smedicinskog stanovista, kakvo blago predstavljamzacitavujednuprofesiju!Kadbimeneimali,studentivisenebimoralistazirati u bolnicama. Ja sam predstavljam citavu bolnicu. Bilo bidovoljno da dođu i pogledaju me sa svih strana, a zatim da odu ipodignudiplome.

Konacno sam se poceo pitati koliko mi je zivota jos ostalo.Pokusao sam da sam sebe pregledam. Opipao sam puls. U prvomtrenutku mi se ucinilo da uopce nemam pulsa, Onda kao da jeodjednom krenuo. Izvukao sam sat i poceo brojiti. Izbrojio sam stocetrdesetsedamotkucajauminuti.Pokusaosamopipatikakomisrce

kuca.Nisamgamogaoosjetiti.Prestalojeudarati.Kasnijesamnekakodosao do uvjerenja da je bilo cijelo vrijeme na svom mjestu inormalnokucalo, ali tonemogusa sigurnoscu tvrditi.Poceosamselupkatipogrudima,odonogdijelakojinazivamstrukompadoglave,zatimmalosastranei,kolikosammogao,poleđima.Nisam,međutim,mogaoosjetitinicutinista.Pokusaosampogledatijezik.Isplaziosamga koliko se dalo i zatvorio jedno oko, nastojeci da ga pregledamdrugim.Vidiosammusamovrhijedinostosamiztogaizvukaobilojejoščvršćeuvjerenjedabolujemodšarlaha.

Usao sam u citaonicu zdrav i sretan, a izvukao se kao bijednaruševinaodčovjeka.

Otisaosamsvomlijecniku.Onjemojstaripajdasiuvijekmiopipapuls, pogleda jezik i prica sa mnom o vremenu, sve besplatno, kadumislim sebi da sam bolestan. Oduzit cu mu se, pomislio sam, akoodmahodemknjemu.»Doktorujeodsveganajvisepotrebnapraksa«- rekao sam sebi. »Sad ce imatimene. Nameni ce steci vise praksenego na tisucu sedamsto obicnih, svakodnevnih pacijenata od kojihsvakibolujeodsamojedneilidvijebolesti.-Takosamotisaoravnoknjemu.

-Štatifali,pričaj-rekaoje.-Prijateljudragi-rekaosam-necutioduzimativrijemepricajuci

oonome stomi fali. Zivot je kratak imoglobi sedogoditi daumresprijenegostozavrsimpricu.Zatocutirecistaminefali.Nemamvoduu koljenu. Zasto nemam vodu u koljenu, ne bih ti znao reci, aličinjenicajedajenemam.Sveostalebolesti,međutim,imam

Zatimsammuispričaokakosamtootkrio.Rekaomi je da se svucemdo pasa, pogledaome odozgo nanize,

uhvatiomezazglobnaruci,aondametresnuopogrudimakadsamto najmanje ocekivao - sto je, moram reci, bila kukavicka gesta - iodmahnakontogajosmeiudarioglavom.Kadjetoobavio,sjeojeinapisaorecept,saviopapiripruziomiga,ajasamgagurnuoudzepiotišao.

Nisamnipogledaorecept.Otisaosamunajblizuapoteku ipruzioga apotekaru. Apotekar ga je procitao i vratio mi ga s rijecima datakvestvarinedrži.

-Jesteliviapotekariliniste?-upitaosam.-Apotekar sam - rekao je. -Da sam zadruzna prodavaonica i da

drzimobiteljskipansion,mogaobihvasusluziti.Kakosam,nazalost,samoapotekar,tonijeumojojmoći.

Pročitaosamrecept.Glasioje:

1/2kgbiftekai1vrčcrnogpivasvakihšestsati.1šetnjaod10miljasvakogjutra.1krevetsvakuvečertočnoulisati.Inepuniglavustvarimakojenerazumiješ.

Pridrzavao sam se tih uputa, s izvrsnim rezultatom - bar sto semenetiče;životmijespašenijošsedržim.

Uovomslucaju,međutim,dasevratimonaprospektopilulamazajetru, simptomi su bili tu, izvan svake sumnje. Glavni od njih je bio»općanesklonostpremabilokakvomradu«.

Stosamzbogtogsimptomaprepatio,nitkozivnebimogaoopisati.Biosampravimucenik,odnajranijegdjetinjstva.Bolestme,doksambio djecak, nije niti jednog dana ostavljala namiru.Nitko nije znao,tada, da je za sve to krivamoja jetra.Medicinska znanost bila je namnogo nizem stupnju nego sto je danas, i bolesnika su obicnoproglašavalilijenčinom.

-Slusaj ti, lijenabubo - govorili su -ustaj iprihvati senecegaodčegaćešživjeti,čuješli?-Nitko,naravno,nijeznaodasambolestan.

Nisumidavalinipilule;umjestopilula,dobivaosam cuske. I,makoliko to izgledalo cudno, te cuske cesto bi me izlijecile - barprivremeno.Događalosedajednatakvapljuskaboljedjelujenamojujetruiulijemivisevoljedasmjesta,negubecivrijeme,krenemkamotrebaiobavimonoštotreba,negočitavakutijapiluladanas.

Znatevec,cestojetako-jednostavnistarinskilijekoviponekadsumnogodjelotvornijinegosvidanašnjifarmaceutskipreparati.

Sjedili smo takopola sata iopisivali jedandrugomesvojeboljke.Objasnjavao sam Georgeu i Williamu Harrisu kako se osjecam kadujutro ustajem, aWilliamHarris je pricao nama kako se osjeca kaduvecerideukrevet;Georgeje,stojecinaprostirciispredkamina,vrlovještoiimpresivnoodglumiokakoseosjećanoću.

George, naravno, samouobražava sebi da je bolestan; njemu, ustvari,znate,apsolutnoništanefali.

U tom trenutku na vrata je pokucala gospođa Poppets da pitajesmolispremnizaveceru.Tuznosmoseosmjehnulijedandrugomireklikakocemozdaipakbitiboljedaprezalogajimostogod.Harrisjedodaodazalogajuzelucucestopomazeorganizmudasavladabolest,I tako je gospođa Poppets unijela pladanj, a mi smo sjeli za stol iprihvatiliseodrezakaulukuitorteodrabarbare.

Sigurno sam u to vrijeme bio vec vrlo slab jer se sjecam dame,poslije nekih pola sata ili nesto vise, jelo vise nije privlacilo - sto semenirijetkodogađa-idanisamniokusiosir.

Kad je to obavljeno, ponovo smo napunili case, pripalili lule inastavili s diskusijom o svom zdravstvenom stanju. Od cega smo ustvari bolovali, nitko od nas nije mogao sa sigurnoscu reci, alijednoglasno smo zakljucili da je uzrok svemu,ma o cemu se radilo,premorenost.

-Potrebannamjeodmor-rekaojeHarris.-Odmoripotpunapromjena-rekaojeGeorge.-Pretjeranoumno

naprezanje izazvalo je opcu depresiju u organizmu svakog od nas.Promjenasredineiodsutnostsvakepotrebezarazmisljanjembrzoceuspostavitiduhovnuravnotežu.

George ima nekog rođaka koji se u knjigama vodi kao studentmedicine,pase,sasvimprirodno,uobjasnjavanjustvariponekadsluziobiteljsko-liječničkimrječnikom.

Suglasio sam se s Georgeom i predlozio da potrazimo nekozabačenoiodbogazaboravljenomjesto,dalekoodbučnegomile,gdjebismo, setajuci po suncu tihim, pospanim stazama, mogli odsanjatipuntjedandana...nekinapolazaboravljenikutakkojisuvilesacuvaleza sebe, izvan dosega svjetske vreve, neko starinsko gnijezdopostavljeno visoko na stijenama Vremena, do koga tek izdaleka islabašnodopiregrmljavinaburnihvalovadevetnaestogstoljeća.

Harris je rekao da bi nam tamo, po njegovom misljenju, biloubitacnodosadno.Tocnoznanakakvomjestomislim,rekaoje-gdjesviodlazeukrevetvecuosam,gdjeSportskenovostinemozesdobitizasveblagoovogsvijeta,azaduhantrebapješačitidesetmilja.

- Ne - rekao je Harris. - Nista ne moze pruziti takav odmor ipromjenukaoplovidbamorem.

Zestoko sam se tome usprotivio. Putovanjemoremprija covjekukad ima na raspolaganju bar dva-tri mjeseca, ali isploviti na tjedandanapravajepropast.

Krenete, tako, u ponedjeljak, duboko uvjereni da cete se divnoprovesti.Veselomasetemomcimanaobali,azatimpripalitenajvecululu i pocnete se sepuriti po palubi kao da ste kapetan Cook, sirFrancisDrakeiKristoforKolumbo,sveujednojosobi.Uutorakzalitestosteposli.Usrijedu,cetvrtakipetakzalitestonistemrtvi.Usubotusteustanjudaprogutatekoju zlicubistregoveđe juhe,dasjeditenapalubiisaslabim,sjetnimosmijehomodgovaratedobrimljudimakadvas upitaju kako se osjecate. U nedjelju ponovo pocinjete setatinaokolo i uzimati cvrstu hranu, a u ponedjeljak ujutro, dok skovcegom i kisobranom u ruci stojite pored ograde cekajuci da seiskrcate,plovidbavamsepočinjesviđati.

Sjecamsekakojejednommojzet,zdravljaradi,krenuonakraceputovanjebrodom.UzeojepovratnukartuodLondonadoLiverpoola,slezajemukabini,akadjestigaouLiverpool,jedinonastojemogaomislitibilojekakodanekomeutrapitupovratnukartu.

Kazuda jekartanuđenanaokolopogradupodrasticno snizenojcijeni i da je na kraju prodana za osamnaest penija nekomslabokrvnom mladicu, kome su lijecnici upravo bili savjetovali dapođenamoreiradigimnastiku.

-More!-uzviknuojemojzetveselokadjegurnuokartumladicuuruke. - Bit ce vam ga dosta za cijeli zivot, a sto se tice gimnastike,gimnasticirat cete vise sjedeci na tom brodu nego da se na kopnuprevrćeteprekoglave.

On osobno - moj zet, mislim - vratio se vlakom. Rekao je danjegovomzdravljusasvimodgovaraiSjeverozapadnaželjeznica.

Jedandrugimojznanackrenuojenatakvojednotjednoputovanjebrodomduzobale.Prijepolaskaprisaomujestjuardiupitaogazeliliplacatiurestoranusvakiobrokposebnoili cesepretplatitinahranuzacijeloputovanje.

Stjuard mu je preporucio ovu drugu varijantu jer ce tako procimnogojeftinije.Ishranazacijelitjedanstajatcegasamodvijefunteipet silinga.Zadorucak cebiti ribaazatimmesona zaru.Rucak jeujedansatiredovitosesastojiodcetirijela.Vecerajeusest-predjelo,juha, riba, kotlet, piletina, salata, kolaci, sir i voce. I laka, kasna

večera,smesom,udeset.Moj prijatelj (koji je inace velika izjelica) zakljucio je da ce mu

aranzmanzadvijeipolfunteodgovarati,pajeuplatiohranuzatjedandanaunaprijed.

Rucak je serviran upravo kad su stigli do Sheernessa. Nije biogladan kako je mislio da ce biti, pa se zadovoljio s malo kuhanegovedine i porcijom jagoda sa slagom. Poslije podne je dugorazmisljaoiucinilomusedavectjednimanijejeonistaosimkuhanegovedine, akasnijeopetdavec godinama zivi samona jagodamasašlagom.

Nigovedinanijagodesaslagomnisubilenarocitosretne;cinilosedasuionepodjednakonezadovoljne.

Usestsudosliijavilimudajeveceraservirana.Vijestnijeizazvalau njemu neko posebno odusevljenje, ali mu se cinilo da je duzaniskoristitinestoodonedvijefunteipetsilinga,pajesisaourestoranpridrzavajuci se za konopce i ostalo sto je mogao dohvatiti. Upodnozju stuba docekao ga je ugodan miris luka i kuhane sunkepomijesan s mirisom przene ribe i povrca. Prisao mu je stjuard i sosmijehom,uslužnogaupitao:

-Štabisteželjeli,gospodine?-Želimdameodneseteodavde-glasiojejedvačujanodgovor.Brzosugaizvuklivan,odvelidoogradeuzavjetriniitugaostavili.Slijedeca cetiri dana proveo je ziveci cednim i jednostavnim

zivotom na tankim kapetanovim biskvitima (to se pecivo tako zove,nije pripadalo kapetanu) i soda-vodi. Vec u subotu se, međutim,ohrabrio pa je popio blijed caj sa suhim preprzenim kruhom, a uponedjeljak je zeljnogutaopilecu juhu. Iskrcaoseuutoraki,pratecitužnimpogledombrodkojijepolakoisplovljavaoizluke,rekao:

- Eto, odlazi, odnoseci za dvije funte hrane koja pripadameni, akojunisamniokusio.

Poslijejepričaodabisigurnoizravnaoračundajemogaoostatinabrodujošsamojedandan.

Zato sam se ostro usprotivio svakomodlaskunamore.Naravno,neseberadi,kakosamodmahobjasnio.Meninabrodunikadnijebilomuka. Bojao sam se, međutim, za Georgea. George je izjavio kakonjemusigurnonebibilonista,dabi cakuzivao, alidabi savjetovaomeni i Harrisu da i ne pomisljamo na brod; uvjeren je da bismo se

obojicaodmah razboljeli.Harris jena to rekaokako je, sto senjegatice, njemu uvijek bilo i ostalo zagonetno na koji to nacin ljudimauspijeva da dobiju morsku bolest. Sigurno to rade namjerno, izafektacije.Cesto je zeliodadobijemorskubolest, rekao je,alimutonikadnijeuspjelo.

ZatimnamjepricaootomekakojeprelazioprekoKanalapotakouzburkanommorudasuputnikemoralivezivatizalezajeve,ikakosuon i kapetanbili jedine dvije zive duse na brodu koje nije savladalamucnina. Ponekad je pricao da samo on i drugi o icir nisu podleglimorskojbolesti,aliuvijekjetobioonijosnetkodrugi.Aakonijebioonijošnetkodrugi,ondajesamoonostajaozdrav.

Cudnastvar,nitkonikadnepatiodmorskebolesti-nakopnu.Namorumozete vidjetimnogo ljudi kojima je zaista zlo; ponekad ih jepunbrod. Josnikad,međutim,nisamsreo covjekanakopnukojiznastojetomorskabolest.Kamosvitilosimoreplovciodkojihvrvisvakibrodnestanučimsedočepajukopna,ostajenedokučivatajna.

AkosuljudiuvelikojvecinislicnijednommomkukogasamvidionabroduzaYarmouth,ondadorjesenjatezagonetkenijeteskodoci.BilismonegdjeispredSouthendPiera,1sjecamse,kadsamganasaopresamicenog preko ruba jednog brodskog okna u vrlo opasnompoložaju.Prišaosammu,pokušavajućidagaspasim.

-Hej,uvucitesemalo-rekaosam,tresucigazarame,-Pastceteumore.

-Oh,boze,voliobihdasamtamo-biojejediniodgovorstosamgamogaoizvućiodnjega,pasamgamoraotuiostaviti.

Tri tjedna kasnije sreo sam ga u kavani jednog hotela u Bathu,Pricao jeosvojimputovanjimaiodusevljenoobjasnjavaokolikovolimore.

- Rođeni sam pomorac - odgovorio je na.pitanje jednog njeznogmladica koji ga je zavidno slusao, - Doduse,jednom sam se osjecaopomalo nelagodno, priznajem. Bilo je to kod Rta Horn. Brod seslijedećegjutrarazbioostijenje.

- A zar vam nije bilo pomalo mucno tu nedavno, kod SouthendPiera,takodastevećpoželjelidapadnetesbroda?-upitaosam.

-KodSouthendPiera?-odgovorioje,promatrajućimezačuđeno.-Da,nabroduzaYarmouth,uproslipetakbilasutometocnotri

tjedna.

- Oh, ah.,. da! - odgovorio je, razvedrivsi se. Sad se sjecam. Togpopodnevamucilamejeglavobolja.Odkiselihkrastavaca,znate.Bilisu to najgori kiseli krastavci sto sam ih ikad okusio na jednompristojnombrodu.Jesteliihivijeli?

Sto semene tice, otkrio sam izvrsnu preventivnumetodu protivmorske bolesti. Treba jednostavno balansirati. Treba stati nasredpalube i,doksebrod ljulja ipropinje,pokretati tijelo takodauvijekostane uspravno. Kad se pramac broda pocne propinjati, treba senaginjatinaprijedsvedokgotovonedodirnetenosompalubu,akadsepocnedizatikrma,trebasenaistinacinnaginjatinatrag,Svejeto,međutim,lijepoikrasnoakotrajesatilidva;teskojetakobalansiratitjedandana.

-Dakrenemoondauzrijeku!-rekaojeGeorge.Imatcemosvjezegzraka,dovoljno izickeaktivnostiitisine,rekao

je;mislićenambitiobuzetestalnimpromjenamapejzažaokonas(čaki Harrisove, ako je nesto ostalo od njih), a naporan rad popravit cenamapetitidonijetinamdobarsan.

Harrisjerekaokako,ponjegovommisljenju,Georgenebitrebaloda poduzima nista od cega ce biti pospaniji nego obicno, jer bi tomoglo biti opasno. Rekao je kako bas ne shvaca na koji to nacinGeorge namjerava spavati vise nego sada, jer dan ipak ima samodvadeset cetiri sata, i ljeti i zimi. Kad bi Georgezaista spavao duze,ondabikomotnomogaobitiimrtav,patakobarustedjetionostosadtrošinastanihranu.

Harrisje,međutim,dodaokakobizanjegaosobnorijekabila»kaonarucena«.Sad,pretpostavljamdataj izrazvaljaprotumaciti takodacovjekuodgovarakaddobijenestostojezelio,aiznekograzloganijenarucio. Iako i takvi slucajevi mogu donijeti neugodna iznenađenja,shvatiosamdajetopozitivankomentar.

Izamenejerijekabila»kaonarucena«,pasmoiHarris i jareklidajeGeorgeovaidejaodlicna.Reklismototonomizkogasenekakodalo naslutiti kako smo iznenađeni da se George sjetio necega takopametnog.

Jedini koji nije bio odusevljen prijedlogom bio je Montmorency.Njemunikadnijebilomnogostalodorijeke.

-Vimomcismatratedajetouredu-rekaoje.-Vivoliterijeku,alijane.Jatamonemamstotraziti.Pejzazimene

zanimaju, a i ne pusim. Ako ugledam nekog stakora, vi necetezaustaviti camac, a ako zaspim, izvodit cete gluposti i na kraju meprevrnutiuvodu.Akomenepitate,zamenejesvetopukabesmislica.

Bilasu,međutim,triglasapremajedan,iprijedlogjeprihvaćen.

II

Raspravaoplanovima-Zadovoljstva»kampiranja«kadasunoćilijepe - Isto, kad pada kiša - Postignut je kompromis -Montmorency,prvidojmovi-Strahovanjedajeonprevišedobarza ovaj svijet, kasnije odbačeno kao neosnovano - Sjednicaodgođena

Izvuklismomapeipočeliraspravljatioplanovima.Dogovorili smo se da krenemo slijedece subote iz Kingstona,

HarrisijacemooticiujutroiprebaciticamacdoChertseyja,aGeorge,kojitekposlijemozenapustitiCity(Georgesvakogdanaspavaunekojbancioddesetdo cetiriosimsubotom,kadgabude i izbacujuvecUdvasata),pridružitćenamsetamo.

Hocemo li»kampirati« ili spavatiugostionicama?George i jabilismozakampiranje.Reklismodabitobiloromanticnije,dabismoseosjećalikaoudivljini,kaoustaravremena.

U srcimahladnih, tuznih oblaka polako blijedi sjecanje na zlatnezrake mrtvog sunca. Ptice su usutjele, prekinule pjesmu kaoozaloscenadjeca, isamobolnikrici liskeiostrokrijestanjeprdavacarazbijajusvecanutisinuiznaduspavanihvodadokumirucidanizdisesvojposljednjidah.

Sablasna armija Noci, cete sivih sjena, izvlace se necujno izmracnihsumaduzobalarijekedarastjerajuposljednjestrazesvjetla,stupajuci bez zvuka, nevidljivim nogama, kroz ustalasanu vodenutravu i sustavu trstiku.ANoc,nasvomtamnomprijestolju, siri svojacrna krila nad svijetom koji tone u mrak, tiho vladajuci iz svogsablasnogdvorcaobasjanogblijedimzvijezdama.

Utimtrenucimauplovljavamonasimmalimcamcemunekimirankutak, podizemo sator, pripremamo skromnu veceru i polako, suzivanjem,jedemo.Poslijetogapunimoipalimovelikeluleitiho,kaomelodija,pocinjeodzvanjatiugodanrazgovordokrijeka,utrenucimasutnje,zuboreciokocamca,pricacudnestareprice,odajedavnetajne

itihopjevusistarudjecjupjesmicukojupjevavectolikotisucagodinai pjevat ce je jos tisucama godina, sve dok joj glas ne postanepromukao i staracki, pjesmu za kojumi, koji smo naucili da volimonjeno promjenljivo lice, koji smo se tako cesto privijali uz njenapodatna njedra, nekako mislimo da je razumijemo, iako ne bismoznaliriječimaispričatibajkukojusmotolikoputačuli.

Isjedimotako,uznjenuobalu,doksemjesec,kojijetakođervoli,polako spusta da joj utisne na lice bratski poljubac i cvrsto obavijeoko nje svoje srebrne ruke. A mi je promatramo kako tece, stalnopjevuseci, stalno sapucuci, u susret svom kralju, moru ... dok namglasovinezamruutisinialuleseugase,doksemi,obicniinipocemuposebni mladi ljudi, ne osjetimo cudno ispunjeni mislima, pomalosjetnim a pomalo slatkim, tako da se u nama ugasi svaka zelja ipotrebazarazgovorom...doksenenasmijemoi,ustajuciiistresajucipepeo iz ugasenih lula, pozelimo jedni drugima laku noc i, uspavanipljuskanjemvodei sustanjemlisca,utonemoucvrstsanpodvelikim,nepokretnimzvijezdama,sanjajucidajeZemljaponovomlada-mladaisvjezakakvajebilaprijenegostosustoljecajadaibrigeizbrazdalanjenoblagolice,prijenegostosugrijesiiludostinjenedjeceucinilidaostari njeno, ljubavlju ispunjeno srce; da je ljupka kao sto je bila uonimdavnominulimdanimakadnas je, kaomladamajka, dojila nasvojim nabujalim grudima, prije nego sto nas je varljiva civilizacijasvojim lazima odmamila iz njenog toplog narucja a otrovna zlobaizvjestacenosti ucinila da se stidimo jednostavnog zivota sto smo gavodili s njom, i priprostog ali prostranog doma u kome sečovječanstvorodiloprijetolikotisućagodina.

-Aštoćebitiakopadnekiša?-rekaojeHarris.Harrisa ne mozete nicim dirnuti. U Harrisu ne postoji ni trunka

sklonostipoeziji,onneznastajetostrastvenaceznjazanedostiznim.Harrisusenedogađada»placeaneznazasto«.AkoseHarrisoveociispunesuzama,toje,mozetebitisigurni,zatostojedesirovlukilizatoštojepreliokotletprevelikomkoličinomvusteršajrskogumaka.

AkosenađetenoćusHarrisomnamorskojobaliikažete:- Slusaj! Zar ne cujes? Jesu li to sirene sto pjevaju iz dubine

ustalasanih voda, ili to tuzni duhovi mora naricu nad blijedimutopljenicimazapletenimumorskutravu?

Harrisćevasuhvatitiispodrukeireći:

-Cuj,stari,znamstajestobom;prehladiosise.Hajde,pođilijeposamnom. Znam za jednomjestance, tu odmah iza ugla, gdjemozesdobiti kapljicu najboljeg skotskog viskija kakvog jos nisi okusio.Odmahćešseosjećatibolje.

Harris uvijek zna za neko mjestance tu odmah iza ugla gdje semozedobitinestoposebno,naravnokadajerijecopicu.UvjerensamdacevasHarris,akogasretneteuraju(ukolikosenestotakvouopcemožepretpostaviti),dočekatiovimriječima:

-Basmijedragostosistigao,stari.Nasaosamjednomjestance,tuodmahizaugla,gdjetočezaistaprvoklasannektar.

Ovogputa,međutim,buducidajebilarijecokampiranju,njegoviprakticni nazori dosli su u pravi cas. Kampirati po kisi nije nimaloprijatno.

Spustasevecer.Mokristedokoze,ucamcuimadobarpedaljvodei sve stvari su se ovlazile. Nalazite na obali mjesto koje nije takoglibovito kao ostala koja ste vidjeli, iskrcavate se, izvlacite sator ipokušavategapodići,zajednosjošjednimčlanomekspedicije.

Satorjenamocenitezak,klizivamizruku,rusiseipadavamnaglavu, tjerajuci vas u ludilo. Za sve to vrijeme kisa uporno pljusti.Satornijelakopodicinipolijepomvremenu,apokisitosepretvaraupothvat dostojanHerkulesa. Onaj drugi clan ekspedicije, umjesto davampomaze,samoizigravabudalu.Upravokadprekrasnozategnetesvojustranu,onpovučesvojkrajipokvarisve.

-Hej,štoradištitamo?-vičete.- Stati tamo radis? - odgovara on. - Popustimalo, zar je to tako

teško?-Nevuci!Svesiupropastio,magarčeglupi!-vičete.-Nijeistina,nisam!-uzvraćaon.-Puštajtusvojustranu!- Kazem ti da radis sve naopako! - urlate, goreci od zelje da ga

tresnetenecim,aonda jednimsnaznimtrzajem iscupatesvenjegovekolčiće.

- Ah, prokleti idiot! - cujete kakomrmlja, a nakon toga, na vaseiznenađenje, slijedi divljacko potezanje koje rusi sve sto ste podigli.Spustatecekiciodlazitenadrugustranusnamjeromdamukazetestomisliteo citavomtomposlu,dokonkreceu istomsmjerudaobjasnisvoje nazore vama. Jurite tako jedan za drugim u krug, psujuci, svedok se sator ne srusi na gomilu ostavljajuci vas da gledate jedan u

drugogprekoruševina.Tadobojica,gnjevno,uistomdahuvičete:-Etoti!Štasamtirekao?Utomtrenutkutreci clanekipe,koji jedotada izbacivaovodu iz

camca,nakvasiorukavdo lakta izbogtogavecdesetminutapsovaoneobracajucisenikomekonkretno,dolazidavidikakveto,dovraga,glupostiizvodite,izaštoprokletišatornijevećpodignut.

Na kraju, ovako ili onako, sator je ipak postavljen i pocinjeteiskrcavati stvari. Beznadno je i pokusavati naloziti vatru pa palitealkoholniprimusiokupljateseokonjega.

Kisnica je glavni sastojak svakog jela koje pokusavate pojesti zaveceru. U kruhu ima dvije trecine kisnice, tijesto punjeno sjeckanimbiftekom obilno je natopljeno kisnicom, a dzem, maslac, sol i kavasjedinilisusesnjomurijetkujuhu.

Poslije vecere zakljucujete da se duhan ovlazio i da ne mozetepusiti. Na srecu, ponijeli ste sa sobom bocu tekucine koja, uzeta uodgovarajucojdozi,grijeirazvedrava,ionavamvracadovoljnovoljezaživotdapokušatezaspati.

Zaspitetakoisanjatedavamjeslonneocekivanosjeonaprsa,dajeproradiovulkaniodbaciovasnadnomora,zajednosaslonomkojiidaljemirnospavanavasimprsima.Buditeseipostajetesvjesnidasezaista dogodilo nesto uzasno. Vas je prvi dojam da je nastupio krajsvijeta,aondapostepenodolazitedozakljuckadajetonemoguceidasu, po svemu sudeci, na vas nasrnuli razbojnici da vas umore ili jeizbio pozar, i to svoje uvjerenje izrazavate na uobicajen nacin.Pomoci,naravno,nemaniotkudaisvestoznatejestdavastisuceljudigazeiudarajunogama,idasegušite.

Iznenadashvacatedajeinetkodrugiunevolji.Cujetekakoispodvaseg lezaja dopiru priguseni krici. Rijeseni, ma sto se dogodilo, daskupo prodate svoj zivot, borite se uporno, ulazuci sve snage,udarajuci nogama i rukama lijevo i desno, krvozedno urlajuci cijelovrijemedok,konacno,nestonadvamanepopustiiglavavamsenađena svjezem zraku, U tom trenutku, na samo dvije stope ispred vas,ugledatenejasnusiluetupoluobucenograzbojnikakoji se spremadavasubije,iupravokadsteodlucilidaprihvatiteborbunazivotismrt,iznenadavamsvanedajeto,ustvari,Jim.

- Oh, to si ti, zar ne? - kaze vam on, prepoznavsi vas u istomtrenutku.

-Jesam-odgovarate,trljajućioči.-Štosetodogodilo?-Srušioseprokletišator,mislim-odgovaraon..-GdjejeBili?Obojica pocinjete glasno dozivati - Bili! - dok se tlo ispod vas ne

zaljuljaizatrese,apriguseniglas,kojisteiranijeculi,neodgovoriizdubinerazvalina:

-Nositesesmojeglave,čujeteli?Iz ostataka satora izvlaci se Bili, ulijepljen blatom, rascupan,

izgazen i - sasvim nepotrebno - agresivno raspolozen. Uvjeren je,ocigledno, da ste sve to vas dvojica ucinili namjerno, da munapakostite.

Ujutro ste sva trojica promukli jer ste se u toku noci gadnoprehladili. Uz to ste i izuzetno svadljivo raspolozeni i hrapavimšapatompsujetejedandrugog,pokušavajućidapripremitedoručak.

Zbogsvegatogaodlucilismodaspavamovanikadsunocilijepe,auhotelima, svratistima i gostionicama, kao svi pristojni ljudi, kad sunoćivlažneilikadpoželimopromjenu.

Montmorency je prihvatio taj kompromis s posebnimodobravanjem.Onbasneuzivauromanticnojtisiniiosamljenosti.Onje za buku i vrevu, a ako je vreva pomalo i vulgarna, utoliko jeveselija.Montmorency, kadgapogledate, ostavljadojamanđelakojije iz nekog ljudima nedostupnog razloga poslan na zemlju u oblikumalog foksterijera. Taj Montmorencyjev oh-kako-je-pokvaren-ovaj-svijet-i-kako-bih-želio-da-mogu-učiniti-nešto-da-postane-bolji-i-plemenitijiizrazponekadizazivasuzeuocimapoboznihstarihdamaigospode.

Kad je tekdosaoda ziviomomtrosku,nisamuopcevjerovaodacugadugozadrzati.Sjediosamunaslonjacuipromatraogadokjeon,sjedecinatepihu,promatraomene irazmisljaootprilikeovako:»Oh,tajpasnecedugoostatinaovomsvijetu.Izoblakacesespustitizlatnakočijaiodvestigaravnounebo,etoštoćesedogoditisnjim.«

Nakon sto sam, međutim, platio desetak pilica koje je zadavio;nakon sto sam ga morao za vrat izvlaciti iz sto cetrnaest ulicnihokrsajadok jeonrezao iotimaose;nakon stomi je jednarazjarenazenadonijeladavidimmrtvumacku,nazivajucimeubojicom;nakonsto me je prvi susjed tuzio sudu zbog toga sto drzim nevezanogopasnogpsa,kojigajedrzaojednehladnenocizatvorenogukucicizaalattakodasenijeusuđivaonosapromolitipunadvasata;inakonsto

samsaznaodajevrtlar,bezmogznanja,dobiotridesetsilingakladecise da ce za određeno vrijeme taj pas pobiti toliko i toliko stakora,poceo sam pomisljati da ce gamozda ipak ostaviti na ovom svijetuneštoduževrijeme.

Motati se oko stala, okupljati oko sebe copore najozloglasenijihpasa u gradu, voditi ih po predgrađima i tuci se s drugim, isto takoozloglasenim psima, to je za Montmorencyja »pravi zivot«. Zato je,kakosamvecspomenuo,daoprijedloguogostionicama,svratistimaihotelimanajtoplijupodršku.

Nakon sto smo se tako, na opce zadovoljstvo, sporazumjeli ospavanju,jedinoštojeostalodaseraspravibiloještoćemoponijetisasobom.UpravosmobilizapocelidiskusijukadjeHarrisrekaodamuje dosta naklapanja za jednu vecer i predlozio da iziđemo iproveselimo se. Upravo je pronasao jedno mjestance, rekao je, tuodmah iza skvera, gdje se moze dobiti kapljica irskog viskija kojuzaistavrijediokusiti.

Georgejerekaodajezedan(neznamkadGeorgenijebiozedan),a kako sam ja nekako predosjecao da bimi casica toplog viskija sakriskom limuna dobro cinila, debata je jednoglasno odgođena zaslijedećuvečer.Vijećnicisustavilinaglavušešireiizišli.

III

Odluke donesene - Harrisov način rada - Kako postariji otacobitelji vješa sliku na zid - George stavlja umjesnu primjedbu -Čariranogjutarnjegkupanja-Štojepotrebnoponijetizaslučajdasečamacprevrne

Tako smo se slijedece veceri ponovo sastali da prodiskutiramo idogovorimoseopripremama.PrvijeuzeoriječHarris.

-Asad,prvoo cemusetrebadogovoriti jest sto cemoponijetisasobom.Ti,J.,uzmikomadpapiraipisi,ati,George,nađikatalognaseprodavaonicenamirnica.Inekaminetkoodvasdakakvuolovku,paćusastavitipopis.ßalk:an:do:wñ;lo:ad.

TovamjeHarrisodglavedopete-uvijekspremandacitavteretpriminasebeiodmahgaprebacinatuđaleđa.

HarrismeuvijekpodsjetinamogpokojnogujakaPodgera.NikaduzivotunistevidjelitakvuguzvuukucikaokadbisemojujakPodgerprihvatiokakvogposla.Uramljivacje,recimo,dostavioukucusliku,istajala jeublagovaonici cekajucidabudeobjesena.TetkaPodgerbipitalaštodaradisnjom,naštobiujakPodgerodgovorio:

-Oh,prepusti tomeni!Nerazbijajtesebiglavuokotoga,nitkoodvas.Svećujasamsrediti.

Nakontogabiskinuokaputibaciosenaposao.Najprijebiposlaodjevojku da kupi za sest penija cavala, a onda bi za njom uputiojednog od djecaka da joj kaze koje velicine. Tako bi malo-pomalopokrenuoizaposliocijelukuću.

- A sad ti, Will, donesi cekic - viknuo bi - a ti mi, Tom, dodajravnalo.Bitćemipotrebneljestve,alibitćeboljeakodoneseteijednukuhinjskustolicu.Ati, Jim,ti cesotrcatidogospodinaGogglesairecicesmu; »Tata vas lijepopozdravlja, nada se da vam je noga bolje, ipitamozete limuposuditi libelu.«Ti,Maria,ne idinikamo jernetkotreba da pridrzi svijecu, a kad se djevojka vrati, neka odmah ode ikupikomadspagezasli»ku.Ati,Tom...gdjejeTom?...Tom,dolazi

ovamo!Tićešmidodatisliku.Nakontogabipodigaoslikuiispustioje;slikabiispalaizokvira,a

on bi pokusao da spasi staklo i porezao se. Nakon toga bi poceoskakatiposobi,tražećirupčić.Nijega,naravno,mogaonaćizatoštojerupcic bioudzepukaputakoji je skinuo, a nije znao gdje je ostaviokaputCitavakucamoralajedicirukeodtrazenjaalataitrazitikaput,dokjeonpoigravaonaokoloisamoimsmetao.

-Zarnitkoucijelojkucineznagdjejemojkaput?Nikaduzivotunisam vidio tako smusene ljude, na casnu rijec, nisam! Vas sestoronisteustanjunacikaputkojisamskinuonematomenipetminuta!Epa,zaista...

Zatimbiustaoiustanoviodasjedinasvomkaputu,pabiviknuo;- U redu, ne morate vise traziti! Sam sam ga nasao. Prije bi ga

mačkanašladasamjezamolio,negovi!Nakonstobipolasataprevijaoprst,inakonstojedonesenonovo

staklo,donesenalat,ljestve,kuhinjskastolica,inakonstojedonesenasvijeca,ujakPodgerponovobikrenuouakcijudokbi citavaobitelj,zajedno s djevojkom i dvorkinjom, stajala u polukrugu, spremna damupriskociupomoc,Doksudvojedrzalistolicu,trecibimupomogaodasepopne ipridrzavaoga, cetvrtibimudodao cavao,apeti cekic.UjakPodgeruzeobičavaoiispustioga.

-Eto!-rekaobiuvrijeđeno.-Sadjenestaočavao.Idokbismosvimi,puzecinakoljenima,trazilicavao,ujakPodger

stajao bi na stolici i mrmljao, pitajuci hoce li stajati na stolici cijeluvečer.

Konacno bi netko nasao cavao, ali on bi za to vrijeme izgubiočekić.

- Gdje je sad taj cekic? Sto sam uradio s cekicem? Gospode nanebu!Sedmorovasjetu,stojiteizijevate,aneznatestasamuradiosčekićem!

Pronaslibismoi cekic,alibionumeđuvremenuizgubioznak stogajenacinionazidugdjejetrebalozabiticavao,isvibismoseredommoralipenjatinastolicuporednjegadagapokusamonaci.Inaravno,svatkoodnaspronasaobiganadrugommjestu,aonbinassveredomnazivaobudalamainaređivaonamdasiđemo.Nakontogaponovobiuzeo ravnalo i poceo mjeriti, i ustanovio da cavao treba zabiti napolovicu duzine od trideset jedan i tri osmine inca. Pokusao bi to

izračunatinapamet,inaprostopobjesnio.Svibismopokusavalitoizracunatinapamet,isvatkoodnasdosao

bidodrugog rezultata,na stobismose svipocelipodsmijevati jednidrugima. U toj galami nekako bismo zaboravili prvobitni broj, pa jeujakPodgermoraomjeritiponovo.

OvogputaujakPodgerbiodluciodaseposluzikomadomspageiukriticnom trenutku, kad je stari nespretnjakovic stajao na stolicinagnutnadkutomodcetrdesetpetstupnjevapokusavajucidadohvatitockudobratri inca izvannjegovogdosega, spagabimuiskliznulaizruku a on bi se srusio na glasovir. Kad je glavom i cijelim tijelomudariousvetipkeodjednom,biojetozaistaizuzetanmuzičkiefekt.

TetkaMariabi toreklakakonedopustadadjecastojenaokolo islušajutakveizraze.

KonacnobiujakPodgeripakoznacio zeljenomjesto,prislonionanjega vrh cavla sto ga je drzao u lijevoj ruci, a u desnu ruku uzeocekic. Prvim udarcem cekica pogodio bi palac, i s urlikom ispustiočekićnekomenanogu.

TetkaMariabina toblagoprimijetilakakosenadada ce jeujakPodger, kad slijedeci put bude namjeravao zabijati cavao u zid, navrijemeobavijestiti,paceoticiiprovestitjedandanakodmajke,doksetajposaoneobavi.

-Oh,vizenepraviteguzvuniokocega-odgovoriobiujakPodger,dolazećipolakosebi.-Zašto,jabašvolimovakvesitneposlove.

Nakon toga bi ponovo pokusao, ali ovog puta bi nakon drugogudarca cavao potpuno nestao u zidu, zajedno s pola cekica, a ujakPodgerbinaletionazidsažestinomdovoljnomdaostanebeznosa.

Ponovobizapocelapotragazaravnalom i spagom, ioznaceno jenovo mjesto. Konacno, oko ponoci, slika bi bila objesena - visila binakrivoipomalonesigurno,azidnatristopeokonjeizgledaobikaoda ga je netko strugao grabljama. Svi bismo bili mrtvi umorni,potpunoiscrpljeni-osimujakaPodgera.

-Gotovo je! - rekaobi silazeci sa stolice,nagazivsi svom tezinomdvorkinjinakurjeoko,isneskrivenimponosompromatrajucikrskojijenapravio.-Nekibiljudizaovakvusitnicupozvalimajstora!

Harris ce, siguran sam, biti isti takav kad odraste, i to sammu irekao.Nemogudopustiti,rekaosam,dauzimasavteretnasebe.

- Ne.Ti donesi papir, olovku i katalog, George ce pisati a ja cu

obaviticijeliposao.Prvi popis sto smo ga sacinili morali smo odbaciti, Bilo je

ociglednodagornjimtokomTemzenemoguplovitibrodovidovoljnetonaze da prevezu sve stvari koje smo zapisali kao neophodne.Razderalismopopisipogledalijedandrugog.

ZariječsejavioGeorge.- Mislim, znate, da smo krenuli pogresnim kolosijekom. Ne

smijemomislitinastvarikojebinamdobrodosle,negosamonastvaribezkojihnemožemo.

Georgeponekadizvaliinestozaistapametno.Zacudilibistese.Zamenejetaizjavabilapravamudrost,nesamouodnosunakonkretanproblemveciusvjetlunasegputovanjauzrijekuzivotauopce.Kolikoima ljudi koji na tomputovanju takopretovare svoj camacda samostonepotonepodtezinomkojekakvihgluposti,odkojih,misle,zavisizadovoljstvoiudobnostputovanja,akojesuustvarisamonepotrebanteret!

Kako ljudi pretrpavaju svoj bijedni brodic do vrha jarbolaskupocjenom odjecom i velikim kucama, nepotrebnom poslugom igomilomnazoviprijatelja,kojimanijenimalostalodonjihazakojenisami ne mare narocito, skupim zabavama u kojima nitko ne uziva,konvencionalnostima i modom, pretvaranjem i nadutoscu i - oh,najtezim, najglupljim od svih tereta! - strahom sto ce o njimamislitisusjedi, luksuzomkojisamozasicuje,uzivanjimakojasamoizazivajudosadu,praznimšepurenjemkoje,kaoželjeznakrunakojomsunekadkrunisali zlocince, oblijeva krvlju i prozima bolom izmucenu glavukojajenosi!

Sve je to nepotreban teret, covjece, nepotreban; teret! Baci gapreko ruba camcau vodu!Odnjega camacpostaje tako tezakda gajedvavuces,padasiunesvijestveslajuci.Postajenezgrapan,opasanijtezakzaupravljanjetakodaninatrenutaknisijslobodanodstrepnjeibrige,nikadsenemožešjopustitiiljenčarećisanjariti...Nikadnemašvremena da promatras kako leprsave sjenke lako prelijecu prekoplicina,kakosesvjetlucavesuncanezrakeljeskajunanaborimavode,kako velika i stabla kraj obale zure u svoju sliku ... Ne vidis jzlatnozelene sume,bijele i zute vodene ljiljane, i trskukoja ti sjetnomaše,kaćuneiliplavespomenke.

Bacitajteretuvodu,covjece!Nekacamactvogzivotabudelagan,

ukrcajsamoonostotijezaistapotrebno-skromandomijednostavnazadovoljstva, jednog ili dvojicu prijatelja koji to zaista jesu, nekogkogavolisitkotebevoli,jednumacku,jednogpsa,jednuilidvijelule,dovoljnohrane idovoljnoodjece, imalovisenegodovoljnopica, jeržeđjeopasnastvar.

Vidjetces,tada,dajetakvimcamcemlakseupravljatiidasenecetako lako prevrnuti, a ako se i prevrne, steta nece biti tako velika;jednostavna solidna roba podnosi vodu. Imat ces vremena i zarazmisljanje i za rad. Imat ces vremena da upijes suncanu svjetlostzivota, da slusas eolsku glazbu koju bozji vjetar izvlaci iz strunaljudskihsrcaokonas,vremenada...

Oprostitemi,molimvas.Potpunosamsezaboravio.Epa,prepustilismopopisGeorgeu,ionjepočeopisati.- Satornecemonositi -predlozio jeGeorge. -Uzet cemo camacs

tendom.Tojemnogojednostavnije,aiudobnije.Ucinilonamsedajetodobraideja,pasmojeprihvatili.Neznam

jeste li ikad vidjeli takav camac, Iznad camca pricvrste se zeljeznilukovi, a prekonjih senategnevelika cerada, odpramcadokrme, ipricvrsti duz rubova. Camac se na taj nacin pretvara u kucicu, vrlougodnuiakopomalozagusljivu.Pasad,sveimasvojihmana,kao stojerekaoonajcovjekkadmujeumrlapunicaikadsudoslidaodnjeganaplatepogrebnetroškove.

George je rekao da u tom slucajumoramo ponijeti po pokrivac,lampu, sapun, cetku i cesalj (zasve), cetkicuzazube(svatko), lavor,prasakzazube,sapunzabrijanje(zvucikaovjezbaizfrancuskog,zarne?)inekolikovelikihručnikazakupanje.Primjećujemdaljudiuvijekvrseopseznepripremezakupanjekadgodidunekamoblizuvode,alidasebašmnogonekupajukadtamostignu.

Istosedogađakadpođetenamore,Uvijekdonesemcvrstuodluku-dokrazmisljamotomeuLondonu-dacusvakogjutraranoustatiibucnuti .se u more prije dorucka, i uvijek svecano pakiram kupacegacice i rucnik za kupanje, Uvijek kupujem crvene kupace gacice.Nekakosesamsebisviđamucrvenimkupacimgacicama.Dobro iduuzmoj ten, Samo, cim dođem namore, osjetim da za tim jutarnjimkupanjem ceznem neusporedivo manje nego dok sam bio u gradu.Naprotiv, umeniojaca zeljada leskarimupostelji stomoguduze, aondasiđemravnonadoručak.

Jednom ili dva puta vrlina umeni je trijum irala pa sam ustao usest sati i poluobucen, s gacicama i rucnikom, jezeci se, izbauljaonapolje. Nisam se, međutim, nikad narocito proveo. Izgleda da zatakve prilike, kad ja naumim da se kupam rano izjutra, cuvaju urezervi izuzetnoostar istocni vjetar.Biraju, osim toga, samo trorogokamenje istavljajugaodozgo,zaostrestijene iprekriju siljkesmalopijeska tako da ih ne vidim, i povuku more bar dvije milje premapucinitakodamoram,savzgrcenidrhteci,cupkatidonjegakrozpolastope duboku vodu. A kad sam konacno stigao do mora, bilo jeuzburkano i sasvim neprivlacno. Dohvatiome je jedan ogroman valtakodasumisenogepodsjekleinasaosamseusjedecempolozaju,tocno na jednom ostrom kamenu koji je tu bio postavljen zamene.Zatim, prije nego sto sam stigao reci »Oh! Uh!« i ustanovio je li stoostaloodmene,valsevratioiodvukaomedosredineoceana.Poceosam, sav izbezumljen, plivati prema obali pitajuci se hocu li ikadponovo vidjeti svoj dom i prijatelje, i kajuci se sto nisam bio kaodjecakpazljivpremasestri (kadsamjabiodjecak,mislim). Iupravokad sam bio izgubio svaku nadu, val se povukao i ostavio meispruzenognapijeskukaomorskuzvijezdu;ustaosamiustanoviodasamplivaoborecisezagolizivotudvijestopevode.Odskakutaosamdo obale, obukao se i odvukao kuci, gdje sam se, naravno, moraopretvaratikakosamuživao.

U ovom nasem slucaju, svi smo pricali o kupanju kao danamjeravamodugoplivatisvakogjutra.Georgejerekaokakojedivnoprobuditiseucamcuurano,svjezejutroizaronitiubistru,prozracnurijeku. Harris je na to dodao da nema nicega boljeg za apetit odplivanja prije dorucka. Njemu to uvijek popravi apetit, rekao je.GeorgejerekaokakojeprotivtogadaseHarriskupa,akoćezatojestivise nego sto normalno jede. I ovako ce, rekao je, biti tesko vuci uzvodusvutusilnuhranuzaHarrisa.

Usprotiviosamsetojtvrdnji,naglasavajucikolikoceugodnijebitizivjeti u istom camcu sa svjezim i okupanim Harrisom, pa makarmoralizbogtogavucikojikvintalnamirnicavise.Razmislivsi,Georgeje prihvatio moje argumente i povukao svoj veto na Harrisovokupanje.

Konacnosmosesuglasilidaponesemotrivelikarucnikakakonebismomoraličekatijedannadrugoga.

Sto se tice odjece, George je rekao da ce nam po dva odijela odlanela biti dovoljna, jer ih, ako se uprljaju, mozemo sami oprati urijeci.Upitalismogajeliikadpokusaooprati lanelskoodijelourijeci,a on je odgovorio da nije, da to nijeosobno pokusao, ali da poznajenekeljudekojisutoradili,idatonijenimalotesko.Harrisijabilismodovoljnonaivnidapovjerujemokakoonznaocemugovori,idabitripristojnamladica,bezpolozajaiutjecaja,ibezikakvogiskustvakadajerijecopranju,zaistamoglikomadomsapunaopratisvojekosuljeihlačeurijeciTemzi.

Doci ce,međutim,danikad cemoshvatiti,prekasno,dajeGeorgebijedanlazljivackojiocitavojstvariociglednopojmanijeimao,Dastevidjelituodjecuposlijepranja...ali,kaostosetokazeupetparackimromanima,sveusvojevrijeme.

George nas je nagovorio da ponesemo po nekoliko pari donjegrublja idosta carapa, za slucajda se camacprevrne ida semoramopresvuci. Bit ce nam, rekao je, potrebno i dovoljno rupcica jer onimogu posluziti i za brisanje stvari, kao i par koznih cizama koje cenam, pored veslackih cipela, i te kako dobro doci ako se camacprevrne.

IV

Pitanje hrane - Zamjerke petroleju u ulozi atmosfere - Dobrestranesirakaosuputnika-Udataženanapuštasvojdom-Daljnjepripremeza slučajda se čamacprevrne -Pakiramnaše stvari -Zlobna četkica za zube - George i Harris pakiraju - GroznoMontmorencyjevoponašanje-Povlačimosenapočinak

Nakontogasmozapočelidebatuohrani.PrvisejavioGeorge:- Pocet cemo s doruckom. - (George je vrlo praktican covjek) -

Dakle, zadorucak cenambitipotrebna tava - (Harris je rekaoda jeteskoprobavljiva,alismomumipodviknulinekaneizigravabudalu,iGeorgejenastavio)-čajnik,kotlićzavoduialkoholniprimus.

- Petrolej ne dolazi u obzir - rekao je George uputivsi namznačajanpogled,aHarrisijabrzosmosesuglasili.

Jednom smo bili ponijeli sa sobom petrolejski primus, i »nikadvise«.Tajtjedandanaprovelismokaoukakvomskladistupetroleja.Prozimao je sve. Nista nema tu sposobnost da prozima sve kaopetrolej.Drzalismogaispodpramca,odaklesenjegovmirissiriosvedokrme,prodirucikroz camac i sveu camcu, sireci seprekorijeke,prozimajuci svu prirodu i kuzeci atmosferu. Ponekad bi puhaozapadni petrolejski vjetar, ponekad istocni petrolejski vjetar, adogađalosedapuseisjevernipetrolejskivjetar, ilimozdajuzni.Biloje, međutim, potpuno svejedno dopire li iz snjeznih prostranstavaArktika ili iz pjescanih pustinja - uvijek je stizao zasicen zadahompetroleja.

Petrolejskaisparavanja sirilasuseiupropastavalazalaskesunca,aštosetičemjesečine,onajebilanaprostonatopljenapetrolejem.

U Marlowu smo pokusali pobjeci od tog zadaha. Ostavili smocamac pored mosta i otisli da prosetamo gradom ne bismo li munekako umakli, ali on nas je pratio. Citav grad bio je kao zalivenpetrolejem. Prosli smo kroz groblje ispunjeni dojmom da tu ljudesahranjujuupetroleju.Glavnaulica tako je zaudaralanapetrolej da

smo se pitali kako taj svijet tu zivi. Odsetali smo se nekoliko miljacestom prema Birminghamu, ali uzalud, citav predio bio je dobronakvašenpetrolejem.

Predkrajtogizletasastalismoseuponocnajednojpustojledini,podmunjomrascijepljenimhrastom, i svecano se zakleli (proklinjalismotunapasttjedandananaobican,građanskinacin,ali tazakletvabila jenestoposebno)davisenikadnecemouzetipetroleju camac-osim,naravno,uslučajubolesti.

Zbogtogasnioseuovomslucajuodlucilizaprimusidenaturiranialkohol. Ni on, doduse, nije neka velika sreca. Jedete denaturiranupitu i denaturirane kolace. Ipak, uzet u velikim kolicinama, alkoholmnogovišegodiorganizmunegopetrolej.

Odostalog sto jepotrebnozadorucak,George jepredlozio jaja islaninu, sto je jednostavnoprirediti,hladnomeso, caj,kruh,maslac idzem. Za rucak, rekao je, imat cemo biskvite, hladno meso, kruh smaslacemidzem-alisirnikako.Sirjekaoipetrolej,previsesepravivazan. Zeli za sebe citav camac. Prodire kroz torbu i namece svojuaromu svemu sto se nalazi u njoj. Ne znate vise da li jedete pitu odjabuka,salamuilijagodesaslagom.Sveimaukussira.Sirje,međutim,opakastvarnajvišezbogsvogmirisa.

Jedanmojprijatelj, sjecamse,kupio jeuLiverpooludvasira.Bilisu todivni sirevi, zreli imekani, smirisomoddvije stotinekonjskihsnagaigarantiranimdometomodtrimilje,sposobnidaoborecovjekanaudaljenostioddvijestotinejardi.BiosamutovrijemeuLiverpoolui moj prijatelj me je upitao hoce li mi biti tesko da ih odnesem uLondon,jerceseonzadrzatijosdan-dva,azasirevenebibilodobrodatakodugoleže.

- Oh, sa zadovoljstvom, stari moj - odgovorio sam. - Sazadovoljstvom.

Svratio sam po sireve i zajedno s njima odvezao se kocijom nakolodvor. Bila je to neka olupina od kocije koju je vukao nekirasklimani, sipljivi mjesecar, koga je njegov vlasnik, dok smorazgovarali,utrenutkuodusevljenjanazvaokonjem.Sirsamstavionakrovikrenulismobrzinomkojombiseponosilikonstruktorinajbržegparnogvaljkanasvijetu. Isve jeklimaloveselokaopogrebnozvonodoknismoskrenuliizaugla.Tujevjetariznenadazapuhnuonasegatazestokim mirisom sira. To ga je probudilo pa je, frkcuci od straha,

jurnuo brzinom od tri milje na sat. Vjetar je stalno puhao u istomsmjeru i, prije nego sto smo stigli do kraja ulice, konj je dostigaobrzinu od pune cetiri milje na sat, s lakocom prestizuci invalide idebele,staregospođe.

Kocijas i dva nosaca smukom, udruzenim snagama, jedva su gazaustavili pred kolodvorom Ne vjerujem da bi im to uspjelo da sejedan od momaka nije snasao i pokrio konju nozdrve rupcicem izapalioisprednjihkomadsmeđegpapira.

Kupiosamkartuiponosnoodmarsiraonaperon,sasvimsirevima,doksuse ljudispostovanjemsklanjaliustranu.Vlak jebioprepun imoraosamuciukupeukomejesjedilovecsedamljudi.Nekisvadljivistarigospodinbuniose,ali jasamseipakuguraounutra,staviosirumrezuzaprtljagui,smjestivsisenekako,sosmijehomprimijetiokakojelijep,topaodan.Ubrzose,međutim,starigospodinpočeovrtjeti.

-Nekakojezagušljivo-rekaoje.-Vrlosparno-rekaojemuškaracporednjega.Nakontogasuobojicapocelanjusitiokosebe,alikadsupotreci

put udahnuli zrak, naglo su se zagrcnuli, ustali i bez rijeci izisli iz.kupea. Za njima se digla neka pokrupna gospođa, izjavila kako jeprava sramota da pristojna udata zena mora podnositi takvomaltretiranje, pokupila svoju torbu i osam paketa i izisla. Cetiripreostala putnika sjedili su jos neko vrijeme dok jedan muskaracdostojanstvenogdrzanja,pocijembiseodijeluiopcemizgledumoglozakljuciti da je iz pogrebnicke branse, nije rekao da ga nesto uatmosferi podsjeca na mrtvu bebu. Na to su trojica od putnikapokušaladaistovremenoprođukrozvrataipovrijedilase.

Osmjehnuosamsegospodinuucrnomirekaokakomise cinidacemoimaticitavkupezasebe,aonsezadovoljnonasmijaoirekaodaneki ljudi prave guzvu ni oko cega. Kad je vlak krenuo, i on je,međutim,utonuounekucudnupotistenostpasamga,kadsmostigliuCrewe,pozvaodapopijemonesto.Prihvatio jepoziv, aondasmosezajednoproguralidobifeagdesmocetvrtsatavikali,udaralinogamaimahalikisobranima.Konacnosepojavila jednamladadamaiupitalanasželimolinešto.

-Štoćetepopiti?-upitaosam,okrećućisemomnovomznancu.- Dajte mi za dva i pol silinga ciste rakije, gospođice, molim -

odgovorioje.

Nakonstojeiskapiorakiju,sutkeseudaljioisjeoudrugikupe,stonijebilonimalolijepoodnjega.

OdCreweasamputovaosamukupeu,iakojevlakbioprepun.Kadbi vlak stigao u kakvu stanicu, ljudi bi, ugledavsi prazan kupe,nagrnulivicuci:»Ovamo,Maria,ovamo,ovdjeimaslobodnihmjesta!«i»Uredu,Tome,dolazim!«Trcalibivukuciteskekovcege,iguraliseokovratatkoceprviuci.Konacnobinetkootvoriovrata,popeosenastepenik i srusioseunarucje covjeka izanjega.Dolazilibi, jedanpojedan, i osjetivsi miris bjezali da se uguraju u neki drugi vagon, iliplaćalirazlikuiodlaziliuprvirazred.

Sa stanice Euston odnio sam sireve ravno u stan mog prijatelja.Kadjenjegovasuprugauslausobu,zastalajeizagrcnulase,aondajerekla;

-Stosedogodilo?Recitemiinajgore.-Tosusirevi-rekaosam.-TomihjekupiouLiverpooluizamolio

medavamihdonesem.Dodao sam kako se nadam da ce shvatiti da ja nemam nikakve

veze s tim. Rekla je da je uvjerena u to, ali da ce o citavoj stvariporazgovaratisTomomkadsevrati.

MojprijateljsezadrzaouLiverpooluduzenego sto jeocekivao, itridanakasnije,poštosenijevratio,njegovaježenadošlakmeni.

-ŠtovamjerekaoTomzaonesireve?-upitalajesvrata.Odgovoriosamdajeporuciodaihdrzinavlaznommjestu,ineka

ihnitkonedira.- Malo je vjerojatno da ce ih itko dirnuti - rekla je. - Je li ih

pomirisao?Rekaosamdajest,vjerojatno,idamujedotihsirevamnogostalo.-Hocelisestrasnonaljutiti-upitalaje-akoplatimnekomcovjeku

daihodneseizakopa?Rekaosamdabigatopotreslododubineduše.Odjednomjojjebljesnulaideja.-Akakobibilodaihvipričuvate?-reklaje.-Daihpošaljemovamo?-Gospođo-odgovoriosam-jaosobnovolimmirissirainedavno

putovanje s njim iz Liverpoola ostat cemi zauvijek u uspomeni kaodivanzavrsetak jednogugodnogodmora.Naovomsvijetu,međutim,moramo misliti i na druge. Dama pod cijim krovom imam cast

stanovati jest udovica i, koliko znam, mozda i siroce. Ona vrloodlučno,čak,rekaobih,elokventnoprotestirakadnetkopokušadaje,kako ona to kaze, »prijeđe«. Prisutnost sireva vaseg muza u njenojkucionabi,toinstinktivnoosjecam,protumacilakaotakavpokusaj,aja ne zelim da se o meni govori kako sam pokusao prijeci jednuudovicuisiroče.

- Onda, dobro - rekla je suprugamog prijatelja, ustajuci. -Moguvamrecisamotodacupokupitidjecuioticiuhoteldoksetajsirnepojede.Neželimvišeživjetiuistojkućisnjim.

Odrzalajerijec,ostavivsikucunacuvanjejednojdvorkinjikojaje,kadsujeupitalihoceliizdrzatimiris,upitala:»Kakavmiris?«ikojaje,kadsujeodvelidosiraireklidadubokouvucezrakkroznos,izjavilakako se osjeca blag miris dinja. Iz toga su izvukli zakljucak da jojatmosferanemoženaškoditi,iostavilijeukući.

Hotelskiracuniznosiojepetnaestgvinejaimojprijatelj,nakonstojesvesabrao,izracunaojedagajefuntasirastajalaosamsilingaisestpenija. Rekao je da obozava krisku dobrog sira, ali da to nadilazinjegovemogucnosti.Zato jeodluciodagase rijesi.Bacio je sireveukanal, ali ih jemoraoponovo loviti jer su se lađari sa slepova zalili.Govorili su da ih od tih sireva hvata nesvjestica. Zatim ih je, jednetamne noci, odnio i ostavio u opcinskoj mrtvacnici. Grobar ga je,međutim,pronašaoidigaostrašnugalamu.

Rekao je da je to zavjeradamu se oduzmekruh, jer bi tajmirisprobudioimrtve.

Mojseprijateljkonacnooslobodiotihsirevatakostoihjeodnioujedan primorski gradic i zakopao na plazi. Mjesto je zbog togaiznenada postalo cuveno. Gosti su pricali kako nikad ranije nisuprimjecivali kako je tu zrak ostar, i tuberkulozni i malokrvni ljudiodlazilisutamomasovnonaoporavak.

Zbogtogasam,makolikovoliosir,smatraodajeGeorgeupravuštoodbijadagaponesemo.

- Uzinu cemo preskociti - rekao je George (Harris ga je na torazocarano pogledao) - ali zato cemo u sedam sati prirediti dobar,obilanobrok,užinusčajemivečeruzajedno.

Harris se odmah razvedrio. George je predlozio pitu s mesom ivocem,hladnomeso,rajcice,povrceivoce.Zapicecemoponijetionucudnu,ljepljivuHarrisovutekucinukoju,kadsepomijesasvodom,on

naziva limunadom, dosta caja i bocu viskija za slucaj, kako je rekaoGeorge,dasečamacprevrne.

Imao sam dojam da George malo previse inzistira na tomprevrtanju. To nekako nije bio pravi duh s kojim se krece u takavpothvat.

Bilomije,međutim,dragoštoćemoponijetiviski.Odlucilismodavinoipivonenosimo.Pogresnojenosititapicana

rijeku.Odnjih covjekpostaje tromisanjiv.Poneka casauvecer,doksetkatepograduizagledatedjevojke,nemozeskoditi,alinetrebapitikadvamsunceudararavnouglavu,ajošvasčekatežakposao.

Napravili smo popis stvari koje cemo ponijeti, i kad smo se tevecerirastajali,ustanovilismodajeprilicnodug.Slijedecegdanabiojepetak,donijelismosveisastaliseuvecerdaihspakiramo.Donijelismoveliki, laganikovcegzaodjecu inekolikokosarazanamirnice iposuđe.Premjestili smostoldoprozora, istresli svestvarinagomilunasredpoda,sjelinaokoloigledaliunju.

Rekaosamdaćujapakirati.Uvijeksambioponosannasvojuvjestinuupakiranju.Pakiranjeje

jednaodmnogihstvariokojima,uvjerensam,znamvisenegobilotkodrugina svijetu. (Iznenađujeme,ponekad,koliko takvih stvari ima.)UpoznaosamGeorgeaiHarrisastomcinjenicomirekaoimdacebitinajbolje ako sve prepuste iskljucivo meni. Prihvatili su prijedlog saspremnoscuukojoj jebilonecegzloslutnog.George jepripalio lulu iispružiosenaležaljci,aHarrisjepodigaonogenastol,pušećicigaru.

To je bilo daleko od onog sto sam imao na umu. Zamisljao sam,naravno, da ja rukovodim cijelimposlom, a daGeorge iHarris radepremamojim uputama. Htio sam da ih samo tu i tamo odgurnem ustranu rijecima: »Oh, ti.,.«, »Ostavi, to cu ja!«, »Evo, vidi kako je tojednostavno!« - da ih ucim, moglo bi se reci. Nacin na koji su onishvatilimojerijecinerviraome je.Nistami takone idena zivcekaoljudikojibesposlenisjedeokomenedokjaradim.

Stanovaosamnekadsjednimmomkomkojimejetakodovodiodoludila.Izlezavaosenaso iipromatraomekakoradim,satima,pratecimepogledompocijeloj sobi, kamogodbihkrenuo.Govorio jekakomu istinski godi da me promatra dok petljam naokolo. Govorio jekako tada osjeca da zivot nije prazan san koji treba prespavati iprozijevati,vecuzvisenpothvat,ispunjenduznostimaiteskimradom.

Govorio je da se cesto pita kako je mogao zivjeti prije nego sto jeupoznaomene,kadnijeimaokogadagledadokradi.

Sad,janisamtakav.Nemogumimosjeditiipromatratidrugekakoskapavajuodposla.Uvijeksamspremandaustaneminadziravam,dasetkam naokolo s rukama u dzepovima i objasnjavam kako trebaraditi.Takvajevećmojaenergičnapriroda,ijatunemoguništa.

Ovogputa,međutim,nisamrekaonirijeci,vecsampoceopakirati.Pokazalo se da je to veci posao nego sto sam u pocetku zamisljao.Konacno sam ipak spakirao kovceg i sjeo na njega da pritegnemremenje.

-Zarnećešstavitiunutraičizme?-upitaojeHarris.Pogledao samnaokolo i ustanovioda sampotpuno zaboraviona

njih. Takav vam je Harris. Nije me mogao upozoriti dok nisamzatvorio i remenjempritegaokovceg, naravno.AGeorge se smijao -onim svojim podrugljivim, glupavim, idiotskim, iscasenim smijehom.Njihdvojicasumeponekaddovodiladoludila.

Otvorio sam kovceg i ugurao u njega cizme, a onda, upravo kadsamnamjeravaodagazatvorim,palamijenaumjednastrasnamisao.Jesam li spakiraosvoju cetkicuzazube?Neznamzasto,alinikadneznamjesamlispakiraočetkicuzazubeilinisam.

Ta cetkica za zube progoni me kad god putujem nekamo, izagorcava mi zivot. Sanjam da je nisam spakirao, budim se sav uledenom znoju i skacem iz kreveta da je trazim. Ujutro je, opet,spakiramprijenegostooperemzubepamoramotvaratikovcegdajenađem,ionajeuvijekonoposljednje sto izvucemizkovcega.Nakontogaponovospakiramkovcegizaboravimjeukupaoni,pasemoramu posljednjem trenutku vracati i nositi je na zeljeznicku stanicuumotanuurupčić.

Morao sam, naravno, ponovo izvuci sve iz kovcega i, naravno,nisamjemogaonaci.Ispreturaosamstvariotprilikedostanjaukomesu bile prije nego sto je stvoren svijet, dok je jos vladao kaos,Harrisovu i Georgeovu cetkicu nasao sam, narav» no, po osamnaestputa, ali svojunikako.Vracao sam stvari u kovceg jednupo jednu, isvakusamdobrozagledaoiprotresao,Takosamjekonacnonasaoujednojcipeli.Svesamspakiraoponovo.

Kadsamzavrsiotajposao,Georgejeupitaojeliukovcegusapun.Rekaosamdamipucaprslukjelisapunukovceguilinije,zatvorioga

i stegao remenjem, a ondaustanovioda samspakirao svojukesu zaduhan pa sam ga morao ponovo otvoriti. Kovceg je de initivnozatvoren u deset sati i pet minuta, a ostale su jos kosare. Harris jeprimijetiodanamjedopolaskaostalojosmanjeoddvanaestsatiidacebitiboljeakooniGeorgespakirajuostalo.Suglasiosamseisjeo,aonisusebacilinaposao.

Poceli su neobicno bodro, ocigledno s namjerom da mi pokazukako se to radi.Nisamrekaoni rijeci; cekao samsvoj trenutak.KadGeorgea objese, Harris ce ostati najveci antitalent za pakiranje nasvijetu. Promatrao sam gomile tanjura i salica, cajnike, boce, tegle,pite, primuse, kolace, rajcice i takodalje, svjestanda ce stvar ubrzopostatizabavna.

I postala je. Poceli su tako sto su razbili jednu salicu. To je biloprvostosuuradili.Uradilisutotekdapokazustosuustanjuuraditi,idaizazovuradoznalost.

Nakon toga je Harris spakirao dzem od jagoda preko rajcica izgnječioih,pasumoralivaditirajčiceizkošarežlicom.

Zatim je dosao red na Georgea; stao je na maslac, Nisam rekaonista, samo sam im prisao i sjeo na rub stola da ih mogu boljepromatrati,Toihjenerviralovisenegodasamrekaoneznamsto.Toseosjecalo.Nerviraloihjeismetalo,pasugazilipostvarima,stavljalistvari izasebe ivise ihnisumoglinaci, spakiralipitenadnoa teskestvarinabiliprekonjih,dokihnisuzgnječili...

Prekosvegasujosprosulisol,astoseticemaslaca...nisammogaoni zamisliti sta sve dvojica odraslih ljudi mogu uraditi s jednimpaketicemmaslaca.Nakon stoga jeGeorge izvukao iz svojepapuce,pokusali su ga ugurati u cajnik. Nije htio da uđe, a dio koji jebiounutranijehtionapolje.Nakraju su ga sastrugali nozem i stavili nastolicu,pajeHarrissjeonanjega.Ostaomujezalijepljennahlacama,aonisugatražilipocijelojsobi.

-Zakleobihsedasamgaspustionaovustolicu-rekaojeGeorge,zurećiupraznosjedište.

-Vidiosamkakosigatamospustio,nemadvijeminute-rekaojeHarris.

Nakontogasupocelipretrazivatisobuisastaliseusredini,zurecijedanudrugog.

-Čudnastvar.Nikadnisamčuozaovakvonešto-rekaojeGeorge.

-Zaistamisteriozno-rekaojeHarris.ZlatimseGeorgenekakonašaoizaHarrisaiugledaomaslac.-Migatražimo,aonjetu!-uzviknuojeljutito.-Gdje?-upitaojeHarris,okrećućise.- Ne mici se, zaboga! - dreknuo je George, bacajuci se prema

njemu.SkinulisugasHarrisovihhlačainabiliukotlić.Montmorency je, naravno, aktivno sudjelovao u svemu tome.

Njegova je zivotnaambicijada smeta ida se izdirunanjega.Ako seuvuce nekamo gdje je apsolutno nepozeljan, gdje ce svima smetati,gdjeceljudedovoditidoludilatakodagagađajusvimstoimsenađepriruci,tekondaosjećadamudannijeprošaouzalud.

Namjestitisetakodasenetkospotakneonjegaisatimagapsuje,to je njegov najuzviseniji cilj i ideal. Akomu se to posreci, njegovaumišljenostpostajegotovonepodnošljiva.

Dolazio je i sjedao upravo na one stvari koje su George i Harrishtjeli spakirati,a sve sto je izvodioradio jes cvrstimuvjerenjemda,kadnetkoispruzirukuzanecim,ustvarizelidohvatitinjegovuvlaznunjusku.Staviojesapuudzem,grickaocajnezlicice,aondajezamisliodasulimunistakori,uvukaoseukosaruipotamaniotriprijenegostogajeHarrisstigaotresnutipoglavitavom.

Harris jerekaodaga japoticemnato.Nisamgapoticao.Takvogpsa nije nikad potrebno poticati. Na takve stvari tjera ga njegovapriroda,prvobitnigrijehskojimjerođen.

Pakiranje jezavrsenoudvanaest ipedeset, iHarris je, sjedecinavelikojkosari,izjaviokakosenadadanistanecemonacipolomljeno.Georgejerekaodajeonostojepolomljenopolomljeno,itamisaokaodagajesmirivala.Rekaojetakođerdajespremanzakrevet.Svismobilispremnizakrevet.Harris je trebalodaspavatenocikodnas,pasmosezajednopopeliuspavaćusobu.

Bacili smo novcic da odredimo gdje ce tko spavati, i Harris jetrebalodaspavasamnom.

-Želišlispavatidozidailisvanjskestrane,J.?-upitaoje.Rekaosamdanajviševolimspavatiukrevetu.Harrisjerekaodajetostarištos.-Kadželitedavasujutroprobudim?-upitaojeGeorge.-Usedam-rekaojeHarris.

-Ne,ušest-rekaosamjersamželionapisatijošnekolikopisama.Nekosmosevrijemenatezalioko toga,ali smonakrajudoslido

kompromisnogrješenjaisporazumjelisedaustanemoupolasedam.-Probudinasupolasedam,George-reklismo.Georgenijeodgovorio,akadsmomuprisli,ustanovilismodavec

uvelike spava. Namjestili smo lavor pun vode tako da ujutro, kadustane,zagaziravnounjega,iuvukliseukrevet.

V

Gospođa Poppets nas budi - George spavalica - Prijevara s»prognozomvremena«-Našaprtljaga-Drskoponašanjejednogdječaka-Svijetseokupljaokonas-Krećemosvelikompompomistižemo na stanicu Waterloo - Prostodušnost činovnikaJugozapadneželjeznicekadseradiotakoprofanimstvarimakaoštosuvlakovi-Plovimo,plovimouotvorenomčamcu

UjutronasjeprobudilagospođaPoppets.-Znateli,gospodine,dajevećskorodevetsati?-reklaje.-Devetčega?-dreknuosam,skočivši.-Devetsati-odgovorilajekrozkljucanicu.-Ucinilomisedastese

uspavali.ProbudiosamHarrisairekaomukolikojesati.-Misliosamdasinamjeravaoustatiušest-rekaoje.-Paijesam-odgovoriosam.-Zaštomenisiprobudio?-Kakodateprobudimkadtinisiprobudiomene?-odbrusioje.-

Sad cemo stici na rijeku tek negdje poslije dvanaest. Pitam se jesi liuopćenamjeravaoustati.

- Aha - odgovorio sam - i sreca tvoja sto jesam. Da te nisamprobudio,tibispavaočetrnaestdana.

Rezalismotakojedannadrugogjosnekolikominuta,doknasnijeprekinuloprkosnoGeorgeovohrkanje,Tonasje,prviputotkakosmoseprobudili,podsjetilodajeiontu.Lezaoje-on,covjekkojijepitaokad zelimo da nas probudi - na leđima, sirom otvorenih usta ipodignutihkoljena.

Neznamzasto,naravno,alivecsampoglednacovjekakojispavadoksamjavecnanogamadovodimedoludila.Uzasavamepomisaona to da dragocjeni trenuci njegovog zivota, nenadoknadivi trenucikojisenikadvisenecevratiti,odlazetakounepovrat,ubeskorisnomspavanju.

TujelezaoGeorge,traceciuodvratnomljencarenjuneprocjenjivi

poklon vremena, svoj dragocjeni zivot za cijim ce izgubljenim ineiskoristenim sekundama jednom gorko zaliti. Mogao se, budan,gostitijajimasasunkom,drazitipsailiocijukatisasobaricom,umjestodatuležiumrtvljen,dušeutonuleudubokzaborav.

Bila je to strasnamisao. Harris i ja, cinilo se, dosli smo na nju uistom trenutku. Odlucili smo da ga spasimo, i taj plemeniti naumucinio je da zaboravimo na svađu. Bacili smo se prema njegovomkrevetu i strgli s njega pokrivace; Harris ga je tresnuo papucom poglavi,ajasammudreknuouuhotakodasesmjestaprobudio.

-Štasedogađa?-rekaoje,uspravivšiseukrevetu.-Ustaj,kladodebela!-zaurlaojeHarris.-Većjedevetipetnaest!-Sta!-vrisnuojeiskocioizposteljeravnoulavorpunvode.-Koja

jebudalastavilaovoovdje?Reklismomudajebudalaon,kadnijevidiolavor.Obuklismose,alitekkadsmokrenuliukupaonu,palonamjena

pamet da smo spakirali cetkice za zube, cesljeve i cetke (ta mojacetkicazazubeotjeratcemeugrob,siguransam!),pasmomoralisiciuprizemljeiizvuciihizkovcega.Kadsmotoobavili,Georgesesjetiosvogpriborazabrijanje.Reklismomudacesetogjutramoratiodrecibrijanja,jernecemoviseotvaratiprokletikovcegnizanjeganizabilokogadrugog.

-Nebuditeludi-rekaoje.-ZarmoguovakavuCity?Bili smo svjesni da to City nece lako podnijeti, ali zar smo sad

mogli misliti na ljudske patnje? Kao sto je rekao Harris, na svojuobičajeni,vulgarninačin,Cityćemoratitoprogutati.

Zatim smo sisli na dorucak.Montmorency je bio pozvao dvojicusvojih prijatelja da ga isprate, pa su ubijali vrijeme tukuci se predvratima. Smirili smo ih kisobranom i prihvatili se kotleta i hladnegovedine.

- Najvaznije je dobro doruckovati - izjavio je Harris pocinjuci skotletimadoksu,kakojerekao,topli,agovedinamožečekati.

George je uzeo novine i procitao nam rubriku o nesretnimslucajevimanavodi,azatimvremenskuprognozukoja jepredviđala»hladno vrijeme s oborinama i mjestimicnim razvedravanjem« (masto to znacilo u usporedbi s uobicajenim losim vremenom), »spovremenim lokalnim grmljavinama, istocnim vjetrom i opcomdepresijomnadMidlandsom(ukljucujuciLondoniKanal).Barometar

upadu.«Mislim,sasvimozbiljno,dajeodsvihgluposti ibesmislicakojima

nas bombardiraju ta podvala s »vremenskom prognozom«najnepodnosljivija. Meteorolozi »predviđaju« tocno ono sto sedogodilo jucer ili prekjucer, i tocno suprotno od onoga sto ce bitidanas.

Sjecamsekakosamjednekasnejesenipotpunoupropastioodmorsamozato sto samshvacaoozbiljnovremenskeprognozeumjesnimnovinama. »Danas semogu ocekivati jaki pljuskovi s grmljavinom«,pisalojeuponedjeljakpasmoodustaliodpiknikaicucalicijelidanukuci,ocekujucikisu.Ljudisuprolaziliporednasekuce,udvokolicamaikocijama,veseliiraspolozenikaomalo-kad,suncejeblistaloanebojebilobezijednogoblačka.

- Ah! - govorili smo, promatrajuci ih kroz prozor, - Kako ce semokrivratitikući!

Kikotali smo se zamisljajuci kako ce pokisnuti do koze, a zatimsjeli,podjarilivatruukaminuiposvetilise citanjuisređivanjuzbirkimorskog bilja i skoljki. Suncane zrake prodirale su u sobu i okodvanaest sati vrucina je vec postala neizdrzljiva, pa smo se pocelipitatikadćeudarititijakipljuskovismjestimičnimgrmljavinama.

- Ah, srucit ce se poslije podne, vidjet cete - govorili smo jednidrugima.-Oh,kakoćetajnarodpokisnuti!Bitćesmijeha!

U jedansatdosla jegazdaricadanaspitazarnecemoizicikad jetakodivandan.

- Ne, ni slucajno - odgovorili smo, smijuljeci se znalacki. -Minećemo.Nenamjeravamopokisnuti,ne,hvala.

Ikadjedanvecbionaizmaku,aodpljuskanitraga,pokusalismoserazvedritimisljukakocegrunutiiznenada,upravokadnarodkrenekucama pa ne bude imao gdje da se skloni. Smocit ce ih gore negoikad.Nije,međutim,palanikapkiseitakojeprosaojedanprekrasandan,anakonnjegaiprekrasnanoć.

Sutradanujutroprocitalismodacebiti»lijep,suncanivedardan,temperatura u porastu«, pa smo se lagano obukli i izisli. Pola satanakon stosmokrenuli,pocela jepadatikisa ipodigaoseneki ledenivjetar, i tako jeostalocijelogdana.Vratilismosekuciprehlađeni isreumom,iotišliravnoukrevet.

Vrijemejenestozamenesasvimneshvatljivo.Nikadsenisamznao

snaci unjemu.Barometar je sasvimbeskoristan;nepouzdan je kao iprognozeunovinama.

JedantakavbarometarvisiojeuhoteluuOxfordu,ukomesambioodsjeoproljetos,ikadsamtamostigao,pokazivaoje»lijepovrijeme«.Vani je pljustalo kao iz kabla, i kisa je padala cijelog dana; to minikako nije bilo jasno. Kucnuo sam prstom po barometru, a on jeposkocio i pokazao »vrlo suho«. Hotelski momak koji je upravoprolazio zastao je i rekao kako barometar, po njegovu misljenju,pokazuje sutrasnje vrijeme.Mozdamisli na pretprosli tjedan, rekaosamzamišljeno,alimomakjerekaone,nikako.

Kucnuo sam ga ponovo slijedeceg jutra i kazaljka je skocila josvise,dokjekisapljustalajacenegoikad.Usrijedusamotisaoiponovogalupnuo,akazaljkajepokazalanajprije»lijepo«,zatim»vrlosuho«ikonacno»toplo isuho«,doknijeudarilaugranicnikkoji jojnijedaodalje.Radila jesve sto jemogla,ali instrument jebiograđentakodanije mogao prognozirati jos toplije vrijeme a da se ne raspadne.Kazaljka je ocigledno zeljela ici dalje, prognozirati susu, nestasicuvode, suncanice, samume, pjescane oluje i takve stvari, ali granicnikjoj je to onemogucavao.Morala se pomiriti s tim da pokazuje samoobično»vrlosuho«vrijeme.

Kisa je umeđuvremenu bez prestanka lila potocima, a donji diogradabiojepodvodomjerserijekabilaizlilaizkorita.

Hotelski momak rekao je kako ce nesumnjivojednom uslijeditiduzi period lijepog vremena, i procitao nam stihove koji su biliotisnutiiznadteproročanskesprave,apremakojima

Predskazanodavno,trajedugo;najavljenobrzo,prođebrzo.

Lijepo vrijeme tog ljeta nije doslo. Aparat je, po svemu sudeci,govoriooslijedećemproljeću.

Postoje i oni barometri novog tipa, uspravni, dugacki. Njih nemoguuhvatiti ni za glavuni za rep. Jedna stranaodnosi se nadesetsati prethodnog dana a druga na deset sati danas, ali covjek se nemozenacikodbarometrabastocnoudeset,znate.Podizeseispustapokazujucikisuilijepovrijeme,smanjeilivisevjetra,ajedannjegovkrajoznacenjes»Nly«adrugis»Ely«2(kakvevezeimaElystim?).Akoga tresnete,nepokazujenista.Osimtoga,morategapodesitina

nivomoraipreracunatiustupnjeveFahrenheita,atektadavamnistanijejasno.

Kome je,uostalom, stalodaunaprijedznavrijeme?Dovoljnonasnervira kad dođe, i cemu se unaprijed uzrujavati zbog onog sto nasceka?Prorokkakavnam se sviđa jest starac koji u izuzetno tmurnojutro,kadnam jezbognecegaposebnostalodavrijemebude lijepo,pogledaznalačkimokomuhorizontikaže:

- Oh, ne, gospodine, mislim da ce se razvedriti. Razvedrit ce sesasvimsigurno,gospodine.

-Ah,tajzna-kazemo,pozdravljajucigaiodlazeci.-Pravojecudokakotistariljudipoznajućudivremena.

Nase simpatije prema tom covjekunimalo ne umanjuje cinjenicadasenerazvedrava,negodakišaupornopljušticijelogdana.

-Ah,nemaveze-kažemo.-UradiojeŠtojemogao.Prema covjeku koji predvidi ruzno vrijeme osjecamo, naprotiv,

samoantipatijuiogorčenje.-Stomislite,hoceliserazvedriti?-vicemo,veselo,prolazecipored

njega.- Bogami nece, gospodine. Bojim se da ce padati cijeli dan -

odgovaraon,vrtećiglavom.-Prokletastarabudala-mrmljamo-staonznaovremenu?-Aako

senjegovaprognozapokazetocnom,vracamoseispunjenijosvecomsrdzbompremanjemuisnekimneodređenimosjecajemda,ovakoilionako,onimautomesvojeprste.

Nadannasegpolaska jutro jebiloprevise vedro i suncanodabinas jezivaupozorenja stampena »barometarupadu«, »atmosferskeporemecaje sto se iskosa priblizavaju preko Srednje Evrope« i»povecanjetlaka«previseuznemirila.ItakojeGeorge,zakljucivsidanamnemozepokvaritiraspolozenje idasamogubivrijeme,potajnodigaocigaretuštosamjebiobrižljivosmotaozasebeiotišao.

Harris i ja, nakon sto smo dokrajcili ono sto je jos bilo na stolu,iznijelismoprtljagupredkućuičekalidanaiđekakvakočija.

Kadsmoskupilisvuprtljagu,gomila jebilaprilicnovelika.Bio jetunajprijekovceg,zatimjednamanjaputnatorba,dvijekosare,velikisvezanj pokrivaca, cetiri-pet kaputa i kisnih kabanica, nekolikokisobrana, zatim jedna lubenicaumrezi jer jebilaprevise velikadabismo jemoglinekamougurati,nekoliko funtigrozđaumalojkorpi,

jedan japanski suncobranodpapira i tavakoja zbogdugacke rucicenijemoglastatiukošarupasmojesamoumotaliupakpapir.

Bila je to zaista povelika gomila, i Harrisu i meni bilo je zbognecega neugodno da stojimo kraj nje, iako ne bih znao reci zasto.Kocije nije bilo ali zato su se pojavili ulicni mangupi i, ociglednozainteresiranizaprizor,zastalidanaspromatraju.

Prvi je naisao Biggsov segrt. Biggs drzi prodavaonicu voca ipovrca,anjegovjenajvecitalentdapronalaziizaposljavanajdrskijeinajbezobraznije segrte sto ih je civilizacija dosad stvorila. Ako se unasem susjedstvupojavi netko tko se posebno istice pomangupskojliniji,odmahznamodajetoBiggsovnajnovijisegrt.Pricalisumi,kadsedogodiloono cuvenoumorstvouGreatCoramStreetu,da jenasaulicaodmahzakljucilakakoseizatogakrije(tadasnji)Biggsovsegrt.Da nije bio u stanju, prilikom ostrog unakrsnog ispitivanja kome jepodvrgnutodstranebroja19gdjejeujutroposlijezlocinasvratioponarudzbe (uz pomoc broja 21 koji se u to vrijeme slucajno zatekaopred vratima), dokazati savrsenalibi, lose bi se proveo. NisampoznavaotadasnjegBiggsovogsegrta,alinaosnovikasnijihiskustavasnjimajaosobnonebihpridavaovelikuvažnosttomalibiju.

Biggsov segrt, kao sto sam rekao, pojavio se iza ugla. Kad jeiskrsnuo,bio jeociglednouvelikoj zurbi, ali kad jeugledaoprizor -Harrisa,mene,Montmorencyjaistvari-usporiojekorak,zureciunas.Harris i ja odmjerili smo ga namrgođeno, sto bi nekoj pro injenijojnaravi bilo dovoljno, ali Biggsovi momci nisu, po pravilu, osjetljivi.Zastao je, na dva koraka od naseg stubista, i naslonjen na ogradu,grickajuci neku slamku, budno pratio svaki nas pokret. Bilo jeočiglednodanamjeravapratitirazvojdogađajadokraja.

Trenutaknakontoganasuprotnojstraniulicepojaviosemomakizprodavaonicemješoviterobe.Biggsovšegrtmujedoviknuo:

-Hej!Prizemljeizbroja42seli!Momak iz prodavaonice mjesovite robe presao je preko ulice i

zauzeo polozaj na suprotnoj strani stubista. Nakon toga je naisaomladi gospodin iz postolarske radionice i pridruzio se Biggsovomsegrtu, dok je nadzornik kanti za smece iz »Plave poste« zauzeoizdvojenpoložajnapločniku.

-Nece,izgleda,umrijetiodgladi,stokazete?-rekaojedzentlemenizcipelarskeradionice.

- Oh, pa i ti bi ponio sa sobom neke stvarcice - odgovorio jefunkcioner iz »Plave poste« - da si ko oni kreno preko Atlantika učamcunavesla.

- Oni ne putuju preko Atlantika - dobacio je Biggsov momak. -KrenulisuupotraguzaStanleyjem.

Umeđuvremenu,okonasseokupilapovelikagomila i ljudisusepoceli raspitivati sto se događa. Jedna strana (mlađi i veseliji diogomile) tvrdila je da se radi o svadbi i pokazivala na Harrisa kaomladozenju, dok je stariji i trezniji dio građana vise naginjaopretpostavcidajeupitanjupogrebidasamjavjerojatnopokojnikovbrat.

Konacnosepojavilajednapraznakocija(nasomulicom,inace,kadnikomenisupotrebne,prolazetripraznekocijeuminuti,zadrzavajusetuismetaju)pasmoseubaciliunjusnasomprtljagom,inakonstosmo izbacili nekoliko Montmorencyjevih prijatelja, koji su seociglednobilizaklelidaganikadnecenapustiti,odvezliseuzklicanjegomile.Biggsovjemomakcakbaciozanamajednumrkvu,zasretanput.

Stigli smo na stanicu Waterloo u jedanaest sati i upitali odaklekrece vlaku jedanaest i pet. To, naravno, nitkonije znao;na staniciWaterloonitkonikadneznaodaklekrecekojivlak,nikamotajvlak,kadkrene,ustvariide.Nosačkojijeponionašuprtljagubiojeuvjerenda krece s drugog perona, dok je drugi nosac, s kojim se upustio udiskusijuotompitanju,cuodasepricakakocekrenutisperonabrojjedan.Sefstaniceje,sdrugestrane,vjerovaodacekrenutislokalnogperona.

Da privedemo stvar kraju, popeli smo se na kat da upitamoprometnoginspektora,ionnamjerekaokakojeupravosreojednogcovjeka koji je vidio taj vlak na peronu broj tri. Otisli smo na treciperon, ali mjesne autoritativne licnosti saopcile su nam da je, ponjihovumisljenju,tajvlakustvariekspreszaSouthampton,amozdailokalni za Windsor. Bili su, međutim, sigurni da to nije vlak zaKingston,iakonamnisumoglirećizašto.

Nasnamjenosac tadarekaoda je,ponjegovumisljenju, tajvlakvjerojatnonagornjemperonu;sjecasetogvlakaodranije,rekaoje.Itakosmootislinagornjiperon,potrazili strojovođu iupitali gada liidezaKingston.Rekaojedato,naravno,neznasasvimsigurno,alida

mu se cini da ide. Bilo kako bilo, ako njegov vlak nije 11.05 zaKingston,ondajegotovosigurnodaje9.32zaVirginiaWater,ili10.00ekspreszaotokWight.Usvakomslucaju,idenekamoutompravcu,akamo, to cemo sa sigurnoscu znati kad stignemo. Gurnuli smomuurukudvaipolšilingaizamoliligadabude10.05zaKingston.

-Nitkonikadnecesaznati,naovojpruzi -reklismomu-kojistevlak i kamo idete. Put vam je poznat, pa se tiho izvucite i vozite zaKingston.

- Pa sad, ni sam ne znam, gospodo - odgovorio je taj plemeniticovjek - ali pretpostavljam daneki vlak mora voziti i za Kingston.Odbacitćuvas.

Tako smo se odvezli do Kingstona Londonsko-jugozapadnomželjeznicom.

Kasnije smo saznali da je vlak kojim smo otputovali bio u stvaripostanskivlakzaExeter,idasugasatimatrazilipostaniciWaterloo,alinitkonijeznaoštosesnjimdogodilo.

Camac nas je cekao u Kingstonu tocno ispod mosta pa smo seuputili prema njemu, utovarili svoju prtljagu i konacno se i samiukrcali.

- Je li sve u redu, gospodine? - upitao nas je covjek koji jeiznajmljivaočamce.

-Svejeuredu-odgovorilismo,iHarriszaveslima,jazakormilomi Montmorency, nesretan i sumnjicav na pramcu, zaplovili smorijekomkojaćečetrnaestdanabitinašdom.

VI

Kingston-Poučnenapomeneoranojengleskojpovijesti-Poučnazapažanjaohrastovomduborezuiživotuuopće-TužnapričaoStiwingsumlađem-Razmišljanjaodavnojprošlosti-Zaboravljamdasamzakormilom-Zanimljiveposljedice-LabirintuHamptonCourtu-Harriskaovodič

Bilo jeprekrasno jutro, u kasnoproljece ili rano ljeto, kakovamdrago,kadsenjeznozelenilotraveiliscapocinjeprelijevatitamnijimnijansama i priroda izgleda kao lijepa,mladadjevojka koja drhti odčudnihimpulsasvojeprobuđeneženstvenosti.

StarinskezabaceneuliceKingstonastosespustajudosamerijekeizgledale su neobicno slikovito na bljestavom suncu. Svjetlucavarijeka sa slepovima sto su plovili po njoj, sjenovite staze za vucubrodova, lijepo uređene vile na suprotnoj strani rijeke, Harris unarancasto-crvenomblejzerukojistenjeveslajuci,dalekiobrisistarogsivogdvorcaTudora,sve je tosacinjavalo jedinstvenusuncanusliku,blistavu ali smirenu, punu zivota, a ipak tako tihu da sam osjetio,premda je dan bio tek poceo, kako tonem u neko dremljivosanjarenje.

RazmisljaosamoKingstonu iliKyningestunu,kakosegradiczvaou vrijeme kad su u njemu krunjeni saksonski kraljevi. Tuje velikiCezar presao rijeku, a rimske su legije logorovale na okolnimpadinama.Cezar,kaomnogokasnijeElizabeta,zaustavljaose,izgleda,svuda; samo, vise je drzao do svogugledanegodobra stara kraljicaBess-nijeodsjedaoukrčmama.

Bila je luda za krcmama, ta Djevica-kraljica Engleske. Tesko jenaci koliko-toliko privlacnu krcmu u krugu od deset milja okoLondona u koju nije zavirila, u kojoj nije odsjela ili u kojoj nijeprespavala, ovom ili onom zgodom. Razmisljao sam o tome kako bibilokadbi, recimo,Harrisokrenuonovi list i postaovelik i ugledancovjek, kad bi na primjer postao predsjednik vlade, i umro. Da li bi

nakon toga na krcme koje je posjecivao stavili natpise »U ovojgostionici Harris je popio vrc piva«, »Harris je ovdje u ljeto 1888.godinepopiodvaskotskaviskija«,ili»IzovekrcmeizbacilisuHarrisauprosincu1886«.

Ne, takvih natpisa bilo bi previse! Postale bi slavne kuce u kojenikad nije stupio: »Jedina krcma u juznom Londonu u kojoj Harrisnikadnijepio!«Narodbinagrnuodavidištojojtonedostaje.

Kakojejadni,maloumnikraljEdwymoraomrzititajKyningestun!Krunidbenamu je gozbaprisjela.Mozdamunije prijala glava veprapunjenasuhimsljivama(nebinimeni,siguransam),amozdajepopioprevisejakogbijelogvinaimedovine,pajezbrisaosbucnepijankedaprovedeutišini,namjesečini,kojisatsasvojomvoljenomElgivom.

Stajali su kraj prozora, drzeci se za ruke, i promatrali mirnu,mjesecinomobasjanurijeku,dok je izdvoranaduboko ispodnjihnamahovedopiralapijanagalama,kaojedvačujnižagorihuka.

AondasuokrutniOdoisvetiDunstansilomprovaliliutihusobu,zasuli njeznu kraljicu grubim uvredama i odvukli jadnog Edwyjanatrag,ubučnuvrevupijanegomile.

Mnogogodinakasnije,uztrestanjeratneglazbe,saksonskikraljeviisaksonskeorgijesahranjenisujedniuzdrugeivelicinaKingstonananekovrijemejesplasnula,dabigradponovovratiostaruslavukadjeHamptonCourtpostaosjedisteTudoraiStuarta,kadsusekraljevskelađeljuljalevezaneuzobalurijeke,advoraniuogrtacimajarkihbojasilazili niza stube prema vodi, uzvikujuci: »Krasnieh li barkah, vaj!NekajeblagoslovenoimeGospodnie!«

MnogeodstarihkucanaokolovrlorjecitogovoreodanimakadjeKingstonbiosjedistekraljeva,kadsuunjemuzivjeliplemiciidvoranidabibiliukraljevojblizini,adugacestapremavratimadvorcacijelogdanaveseloodzvanjalaodzveketacelika,rzanjanemirnih,plemenitihkonja,sustanjasvileibarsunaismijehalijepihzena.Velikeiprostranekuce s isturenim mrezastim prozorima, ogromnim kaminima ikitnjastimzabatimapricajuodanimabijelihcarapaisvilenihprsluka,pojaseva izvezenih biserom i kompliciranih prisega. Podignute su uvremenimakadsu ljudi»znalikakosegradi«.Tvrdecrveneopekesvremenom su legle jos cvrsce, a hrastove stube ne skripe i nepucketajudokčovjekpolakosilaziniznjih.

Kad je vec rijec o hrastovim stubama, u jednoj kuci u Kingstonu

postojetakvejedneprekrasnestubeuhrastovomduborezu.Sadjetoneka trgovina,na samom trgu, ali kuca jenekadociglednobiladomnekevaznelicnosti.Jedanmojprijatelj,kojiziviuKingstonu,otisaojejednomzgodomu tu trgovinuda kupi sesir i, u trenutku rasijanosti,gurnuorukuudžepiplatioodmah,ugotovom.

Trgovac (koji jepoznavaomogprijatelja)nije,naravno,uprvomtrenutku mogao vjerovati svojim ocima, ali je brzo dosao sebi i,osjecajuci kako treba uciniti nesto u smislu poticanja takvihpostupaka,upitaonaseg junakada libihtiovidjeti lijepstarihrastovduborez.Mojjeprijateljrekaodabi,itrgovacgajenakontogaodveokroz radnju i uza stube na kat. Ograda je predstavljala savrsenprimjerak umjetnickog rada u drvu, a zidovi su svuda bili oblozenihrastovinom,sduborezomdostojnimkakvogdvorca.

Sastubasuotisliusalon,prostranusvijetluprostorijusazidovimaoblozenim, na iznenađenje mog prijatelja, tapetama vedrih boja, splavomosnovom.Stan je,međutim,bio sasvimobican imojprijateljsepoceopitatizastogajetrgovactudoveo.Vlasnikjeotisaodojednogzidaipokucao.Čuosezvukdrva.

- Hrastovina - objasnio je. - Sve sam hrastov duborez, sve dostropa,istikaoštostevidjelinastubama.

-Ta,zaimebozje,covjece-viknuojemojprijateljzaprepasteno-ne zelite valjda reci da ste pokrili hrastov duborez plavim papirnimtapetama?

- Jesam - glasio je odgovor. - Imasno sam to platio.Morao sam,naravno,najprijedatidaseduborezizblanjaiizravna,Sadjesobabarsvijetla.Ranijejebilastrašnosumorna.

Nemogurecidakategorickiosuđujemtogcovjeka(stojezanjega,nesumnjivo, velika utjeha). S njegova gledista, a to je gledisteprosjecnog kucevlasnika koji tezi Sto jednostavnijem zivotu, a nestarog manijaka koji visi po prodavaonicama anktikviteta, on jesasvimupravu.Hrastovjeduborezvrlougodanzaokokadganemamnogo,alijebezsumnjepomalosumornozivjetiokruzennjim,barzaonekojiutomeposebnoneuzivaju.Tojenekakokaodacovjekziviucrkvi.

Ne,onostojeunjegovomslucajutuznojestcinjenicadaon,komenije mnogo stalo do hrastova duboreza, ima salon oblozenizrezbarenomhrastovinom,dok ljudikoji jevolemorajudavatisilne

novcedajenabave.Toje,izgleda,pravilonaovomsvijetu.Svatkoimaonoštomunetreba,aonoštoželiimajudrugi.

Ozenjeni ljudi imaju zene kojih bi se rado rijesili, a mladineozenjeni ljudikukaju stoihnemaju.Siromasikoji jedvasastavljajukraj s krajem imaju po osmoro divne djece. Bogati bracni paroviumirubezdjece,nemajućikomeostavitisvojuimovinu.

Tu su, zatim, djevojke s udvaracima. Djevojkama s mnogoudvaračaoninikadnisupotrebni.

Kazukakobiihseradorijesile,daihonisamognjave,zastoneiduineudvarajusegospođiciSmithigospođiciBrown,kojesuružneiveću godinama i nemaju nijednog udvaraca? Njima udvaraci nisupotrebni,nenamjeravajusenikadudati.

Netrebamnogorazbijatisebiglavustimstvarima;covjeksesamoražalosti.

U nasoj skoli bio je jedan djecak koga smo svi zvali Sanford iMerton.Pravo imebilomujeStiwings.Bio je tonajneobicnijidjecakstosamgaikaduzivotuvidio.Mislimdajezaistavoliouciti.Uvijekjeimaoneugodnostizbogobicajadasjediukrevetuicitagrcki,astosetice francuskih nepravilnih glagola, nije bilo sile koja ga je moglaodvojitiodnjih.Glavamujebilapunanekihčudnihineprirodnihidejaotomekakocepostatiponossvojihroditeljaiskole,ceznuojezatimda pobere sto vise nagrada i da, kad odraste, postane ucen covjek;mislio je samonaneke takvegluposti.Nikadnisamsreo tako cudnostvorenjeaistovremenobezazleno,pazite,kaotekrođenabeba.

E pa, taj djecak se razbolijevao po dva puta tjedno tako da nijemogao ici u skolu. Nije bilo djecaka na svijetu koji se znao takorazboljetikaotajSanfordiMerton.Kadbiizbilakakvazarazanegdjedesetmiljadalekoodnaseggrada,onbiserazbolioodtebolesti,itoopasno.DobivaojebronhitispopasjimvrucinamaipeludnugroznicuokoBozica.Nakon sest tjedana suse reumabi gaoborilaukrevet, akadbiizišaounovembarskumaglu,vraćaosekućisasunčanicom.

Jednegodinedalisumuanesteziju,jadniku,povadilimusvezubeistavilimuprotezujersugastrasnoivjecitoboljelizubi.Zuboboljuje,međutim, zamijenila neuralgija s kronicnom upalom srednjeg uha.Nijebilodanadanijebioprehlađen,osimu tokuonihdevet tjedanasto je bolovao od sarlaha, i uvijek je patio od ozeblina. Za velikeepidemije kolere 1871. godine nase susjedstvo ostalo je cudno

posteđeno.Imalismosamojedanslucajoboljenjaucijelojzupi,itojebiomladiStiwings.

Kad jebiobolestan,morao jeostatiukrevetu, jestipiletinu, lakepudinge i grozđe iz staklenika. Lezao bi tako i jecao jer mu nisudopuštalidavježbalatinski,aoduzelisumuinjemačkugramatiku.

Mi ostali djecaci, međutim, mi koji bismo rado zrtvovali desetsemestara skole za jedandanbolovanja i kojimanijebiloni nakrajpametidapruzeroditeljimanestozbogcegabisemoglipravitivazni,mi nismo bili kadri uhvatiti cak ni anginu. Zafrkavali smo se napropuhu i tonam je samodobro cinilo, caknas i osvjezavalo; gutalismo stvari od kojih bi se svatko razbolio, ali od njih smo se samodebljali i dobivali jos bolji apetit. Ma sto radili, nismo se moglirazboljeti sve dok ne bi poceli skolski praznici. A onda, prvog danaferija, uhvatili bismo gripu, navukli veliki kasalj i sve moguce vrsteoboljenja kojih se ne bismomogli rijesiti sve dok ne bi opet pocelaskola. Poslije toga, ma koliko pokusavali da to sprijecimo, smjestabismoozdraviliiosjećaliseboljenegoikad.

Takav je zivot, a mi smo kao zito koje pokose, gurnu u pec iispeku.

Vratimo se, međutim, pitanju hrastovog duboreza. Mora da suimali mnogo smisla za umjetnicko i lijepo - ti nasi davni preci. Svenase danasnje umjetnicko blago tek su iskopine predmeta zasvakodnevnuupotrebuodprijetriilicetiristotinegodina.Pitamsedali stari tanjuri za juhu, vrcevi za pivo ili gasila za svijece koje danastolikocijenimo,zaistaposjeduju istinsku ljepotu ili ihprivlacnim cinisamoaureolastarinekojaihokruzuje.Starinski»plavi«porculankojidanasvjesamopozidovimakaoukras,biojeprijeparstoljecaobicnoposuđe, a ruzicasti pastiri i zute pastirice nad kojima se danasizbezumljuju nasi prijatelji, pretvarajuci se kako shvacaju njihovuumjetnicku vrijednost, bili su bezvrijedni ukrasi za kamin koje sumajke u osamnaestom stoljecu davale djeci da se igraju kad su bilanemirna.

Hoce li isto tako biti i u buducnosti? Hoce li jeftine sitnicedanasnjice sutra postati skupocjene umjetnine? Hoce li bogati ljudidvadesetprvog stoljecavjesati iznadkamina redovenasihdanasnjihtanjurasvrbama?Hocelibijelesalicesazlatnimrubomiprekrasnimzlatnimcvijetom(nepoznatevrste)kojenaseSarahJonesdanastako

nemarno razbijaju, biti brizljivo slijepljene i stavljene u vitrinu aprašinusnjihbrisatćeosobnodomaćica?

Uzmimo,naprimjer,onogpsaodporculanakojiukrasavaspavacusobumognamjestenog stana, To je neki bijeli pas. Oci sumuplave.Ima njusku njezne ruzicaste boje, s crnim pjegama. Glava mu jenekako nezgodno ukrucena, a izraz olicenje ljupkosti dovedene dorubaimbecilnosti.Jaosobnonisamnimaloodusevljentom iguricom.Promatrana kao umjetnicko djelo, cak me pomalo i nervira. Mojilakomisleni prijatelji otvoreno joj se rugaju, pa cak se ni samojgazdarici ne sviđanarocito, i ona opravdavanjenuprisutnost u sobisamočinjenicomdajujedobilaodneketetke.

Vise je, međutim, nego vjerojatno da ce za dvije stotine godinanegdje iskopati tog psica, bez nogu i slomljena repa, prodati ga kaoantickiporculanidatimupocasnomjestounekojvitrini,aljudicegapromatratiidivitimuse.Oduševljavatćeihdivnipreljevibojenjegovenjuske i znalacki ce raspravljati kako je divan morao biti komadicrepakojimunedostaje.

Mi danas ne mozemo sagledati ljepotu tog psa. Za nas onpredstavlja nesto sasvim obicno. To je kao sa suncevim zalaskom izvijezdama-nedivimosenjihovojljepotizatostosunamocinaviklenanjih.Tako je i s timporculanskimpsom.Godine2288. ljudi ce setopiti nad njim. Izrada takvih pasa bit ce tada davno zaboravljenaumjetnost.Nasi ce sepotomcipitatikakosmo ihpravili, i govorit cekakvi smo majstori bili. 0 nama ce se pricati s postovanjem kao o»onim izvanrednim starim umjetnicima koji su u devetnaestomstoljećuizrađivalipseodporculana«.

O »rucnom radu« najstarije kceri iz osnovne skole govorit ce sekao o »tapiseriji iz viktorijanske ere« gotovo neprocjenjivevrijednosti. Plavo-bijeli vrcevi zapivo iz danasnjih seoskihkrcmibitcetrazeninasvestrane,ispucaliiokrnjeni,iprodavatcesepocijenisvojetezineuzlatu,ibogatiljudipitceiznjihruzicu.TuristiizJapanakupovat cerazne»uspomeneizRamsgatea«i»suvenireizMargatea«kojisunekakoizbjegliunistenjuinositiihuJedokaocudneengleskestarine.

UtomtrenutkuHarrisjeispustiovesla,podigaosesasvogmjesta,legaonaleđaidigaonogeuzrak.Montmorencyjezacvilioiprevrnuose preko glave, a kosara na vrhu gomile stvari poskocila je i sve su

stvariiznjepoispadale.Tomepomaloiznenadilo,alinisamizgubioživce.-Hej,štovamje?-rekaosamsasvimpristojno.-Štonamje?Nosiseu...Ne, razmisliosam inecuponovitiono sto jeHarrisrekao.Mozda

sambiokriv,priznajem,alinistanemozeopravdatiupotrebugrubihizraza i psovki, posebno kad se radi o covjeku sa solidnim kucnimodgojem, sto je, znam, bio slucaj sa Harrisom. Razmisljao sam odrugimstvarimaizaboravio,stonijenimaloteskorazumjeti,dadrzimu ruci kormilo, s tom posljedicom da smo se u prilicnoj mjeripomijesalisobalom.Teskoje,uprvomtrenutku,bilorecistosmomi,a sto jeobala rijekena straniMiddlesexa.Nakon izvjesnogvremenauspjelismo,ipak,ustanovitištoještoiraspetljatise.

Harrisje,međutim,izjaviodajedovoljnoveslaoidajesadrednamene.Takosam,postosmovecbiliuzobalu,uzeouzezavucuipoceovucicamacporedHamptonCourta.Kakojedivantajstaribedemstosepruzaduz same rijeke!Nikadneprođempokrajnjega ada seneobrađujemstogavidim.Tojetakotopao,slikovit,dragstariziditakolijepu sliku pruza prekriven tu lisajem, a tamo mahovinom, sastidljivommladomlozom sto izvirujeprekorubabedemadavidi stose događa dolje na prometnoj rijeci, i s dostojanstvenim starimbrsljanomstoserazgranaonestonize.Nasvakihdesetjarditogstarogzida naci cete pedeset raznih boja, preljeva i nijansi. Kad bih znaocrtati,inauciokakoseslika,mogaobihnacinitizaistaprekrasnuslikutog zida, siguran sam. Cesto sam razmisljao i o tome kako bih voliostalnoživjetiuHamptonCourtu.Tuvladatakvatišinaimir,iupravojeidealnomjestozašetanjeranoizjutra,prijenegoštonagrnesvjetina.

Znam, međutim, kad bi se to ostvarilo, da ne bih bio narocitoodusevljen.Bilobitujezivodosadnoisumornouvecer,doksvjetiljkebacaju treperave sjene na drvom oblozene zidove, a daleki koraciodjekuju kroz hladne kamene hodnike, cas se priblizavajuci, caszamiruciudaljini,iumrtvojtisinicovjekcujesamootkucajevlastitogsrca.

Mimuskarci i zenedjecasmosunca.Volimosvjetlosti zivot.Zatohrlimou naselja i gradove, a okolica postaje iz godine u godinu svepustija. Po suncu, danju, kad oko nas zivi i bruji Priroda, volimootvorene padine i duboke sume, ali nocu, kadmajka Zemlja zaspi a

nasostavibudne,oh!Svijetokonasizgledasasvimpustiuplasimosekaodjecaunapustenojkuci.Sjednemoizajecamo,obuzeticeznjomzaulicama s plinskom rasvjetom, ljudskim glasovima i ohrabrujucomvrevom ljudskog zivota. Osjecamo se sitni i bespomocni u tojogromnoj tisini koju razbija samo sustanje tamnog drveca sibanognocnim vjetrom. Samo se duhovi motaju oko nas i njihovi zalosniuzdasi ispunjavaju nas dubokom tugom. Zato, okupimo se u velikimgradovima, zapalimo ogromne logorske vatre od milijun plinskihplamičaka,vičimo,pjevajmoiosjećajmosehrabri!

HarrismeupitaojesamliikadbioulabirintuHamptonCourta.Onsambio je tamosamojednom,rekao je, i todanekomepok,azeput.Prouciojelabirintnakartiibilojetakojednostavnosnaciseunjemuda je tobiloupravo smijesno - jedvavrijednoonadvapenijakolikonaplacuju za ulaz. Ta karta, rekao je Harris, bila je sigurno necijaneslana sala, jer nimalo ne odgovara stvarnosti vec samo navodi nakriviput.Harrisjevodioulabirintnekogrođakaizprovincije.

-Ucicemonatrenutak-rekaoje-kakobimogaorecidasibio,jerjeustvarisveiprevisejednostavno.Besmislicajezvatitolabirintom.Trebasamouvijekskretatidesno.Prosetatcemosedesetakminuta,aondaidemonekamonaručak.

Cim su usli u labirint, sreli su neke ljude koji su im rekli kakohodajuvectricetvrtisataidaimjedosta.Harrisihjepozvaodapođuzanjimakozele;onjeupravousao,isamocemaloprosvrljatiiizvestiih.Reklisukakojetovrloljubeznoodnjegaikrenulizanjim.

Usput su skupljali i druge ljude koji su zeljeli izici sve dok im senisupridruzilisvikojisubiliulabirintu.Ljudikojisuvecbili izgubilisvakunadudaceseikadizvuciiponovougledatisvojdomiprijatelje,prikupljali bi hrabrost kad bi ugledali Harrisa i njegovu grupu ipridruzivali seprocesiji, blagosiljajuci ga.Harris je rekaokako je zanjimislonekihdvadesetakljudi.Jednazenasmalimdjetetom,kojajebilaulabirintujosodjutra,upornojezahtijevaladagadrzizaruku,izstrahadaganeizgubi.

Harris je neprestano skretao desno, ali put se otegao i njegov jerođakrekaokakojeto,očigledno,vrloveliklabirint.

-Oh,jedanodnajvećihuEvropi-rekaojeHarris.- Sigurno jest - odgovorio je rođak - jer hodamovec dobredvije

milje.

Harrisjepoceomislitikakojetopomalocudno,alijeupornoisaodalje dok nisu prosli pokraj polovice zemicke na zemlji za koju jeHarrisov rođak izjavio da ju je vidio na istom mjestu prije sedamminuta. Harris je rekao da je to nemoguce, ali zena s djetetomodgovorilajedanikakonijenemoguce,jerjujenjenodijetetubaciloupravoprijenegostosusreliHarrisa.DodalajetakođerdazalistojeuopcesrelaHarrisa, jerjeon,ponjenomdubokomuvjerenju,obicansarlatan. To je naljutiloHarrisa pa je izvukaomapu i objasnio svojuteoriju.

-Mapabinammozdabilaodkoristi-rekaojenetkoodprisutnih-kadbisteviznaligdjesesadnalazimo.

Harris to nije znao pa je predlozio, kao najbolje rjesenje, da sevrate do ulaza i krenu iz pocetka. To o kretanju iz pocetka nijeprimljenosnekimnarocitimodusevljenjem,alisvisuseslagalidabibilo dobro vratiti se do ulaza, pa su se okrenuli i ponovo posli zaHarrisom,usuprotnomsmjeru.Proslojedesetakminuta,aondasuseiznenadaobreliusredištulabirinta.

Harrisjeuprvomtrenutkunamjeravaorecikakojeupravotobionjegovcilj,aligomila jevec izgledalaopasnorazjarenapa jeodluciodatoproglasipukimslučajem.

Bilokakobilo,imalisuipaknestoodcegasumoglipoceti.Sadsubarznaligdjesenalaze,pasusebacilinaproucavanjemape.Cinilosedajestvarsasvimjednostavna,pasukrenulipotrećiput.

Triminutekasnijeponovosusenasliu centru.Kojimgodputemposli, ponovo bi se vratili u srediste. To se na kraju pretvorilo upravilo pa su neki ljudi tu i ostajali, cekajuci da se ostali prosetajuukrug i ponovo im se pridruze. Harris je nakon izvjesnog vremenaponovo izvukaomapu, ali je gomila, kad ju je ugledala, jednostavnopobjesnjela.Reklisumunekanjomenavijekosu.Harrisjerekaokakosenijemogaootetidojmudajepostaouizvjesnojmjerinepopularan.

Svisunakrajunaprostoizludjeliipocelidozivaticuvara.Covjekjedosao, popeo se izvana na ljestvice i poceo im dovikivati upute. Dotada su, međutim, svi bili vec tako izbezumljeni da nisumogli nistashvatiti,paimjecovjekdoviknuonekaostanugdjejesu,daceondocipo njih. Zbili su se u gomilu i cekali, a cuvar je preskocio ogradu ipošaopremanjima.

Nesreca je htjela da to bude nekimlad cuvar, neiskusan u svom

poslu.Kadjestupioulabirint,nijeznaodocidonjih,ikonacnoseionizgubio.Svremenanavrijemeugledalibigakakotrcisdrugestranezivice,aonbiugledaonjihipozuriosepremanjima.Cekalibiicekali,a onda bi se on, nakon pet minuta, pojavio tocno na istom mjestu,pitajućikamosunestali.

Moralisupričekatidasejedanodstarijihčuvaravratisvečere,tektadasuseizvukli.

Harris je rekao da je labirint u Hampton Courtu izvanredan, barkoliko on moze suditi o tome, i slozili smo se da na povratkupokušamonagovoritiGeorgeadagaobiđe.

VII

Rijeka u svom nedjeljnom ruhu - Odjeća na rijeci - Prilika zamuškarce-Harrisovnedostatakukusa-Georgeovblejzer-Danudruštvu dama dotjeranih po posljednjoj modi - Grob gospođeThomas-Čovjekkojinijevoliogrobove,lijesoveilubanje-Harrisseljuti-NjegovomišljenjeoGeorgeu,bankamailimunadi-Harrisizvodiakrobacije

OsvomdozivljajuulabirintuHarrismijepricaodoksmoprolazilikrozbranuMoulsey.Trebalonamjedostavremenadaprođemo, jersmobilijedinicamacaMoulseyjevelikabrana.NesjecamsedasamikadvidiobranuMousleysasamojednimcamcemuprevodnici.Inaceje to, ne izuzimajuci ni Boulters Lock, najzaposlenija prevodnica narijeci.

Stajao sam i promatrao je, ponekad, kad se u njoj uopce nijevidjela voda vec samo blistav splet jarkih blejzera, sarenih kapica,sirokih sesira, raznobojnih suncobrana, svilenih rupcica i ogrtaca,leprsavihtrakaiprozracnihbijelihhaljina;kadje,promatranaodozgos keja, prevodnica izgledala kao ogromna kutija u koju je bez redanabacano cvijeca svih mogucih boja i nijansi i koje sad lezi,prelijevajućisekaodugaiispunjavajućisvakikutak.

Nedjeljom, kad je lijepo vrijeme, takav prizor moze se vidjetigotovo preko cijelog dana dok uzvodno i nizvodno, pred vratimaprevodnice, cekaju na red dugi nizovi camaca, a bezbroj brodicadolazi iudaljavase takoda jesuncemobasjanarijeka,oddvorcadohamptonske crkve, posuta zutim, plavim, narancastim, bijelim,crvenimiruzicastimtockamaimrljama,IsamistanovniciHamptonaiMoulseyjadolaze,sportskiodjeveni, imotajuseokobranesasvojimpsima, ocijukaju, puse i promatraju camce. Sto od kapa i kaputamuskaraca, stoodlijepih,raznobojnihhaljinazena, stoodrazigranihpasa,pokretnih camaca,bijelih jedara,ugodnogpejzaza isvjetlucavevode, to je jedanodnajveselijih prizora sto semoze vidjeti u blizini

starog,tmurnoggradaLondona.Rijekapruzadivnuprilikuzaoblacenje.Tuimimuskarcimozemo

pokazatisvojukuskadaseradiobojama,iakomenepitate,mislimdase pojavljujemo prilicno elegantno odjeveni. Volim imati na sebiponesto crvene boje - crvene i crne. Imam kosu, kao sto znate,zlatnosmeđe boje, prilicno lijepe nijanse, kazu, a uz nju izvrsno idetamnocrvena boja. Osim toga, uvijek sam smatrao da uz nju dobropristajuisvijetloplavakravataiparcizmicaodmekanekoze,terubacodcrvenesvileokopasa-rubacizgledamnogoljepšenegoremen.

Harris,međutim,visevolinijansenarancasteizuteboje,stojabasnesmatramnarocitosretnimizborom.Tenmujeprevisetamandabinosio zuto.Zutabojanikakomunepristaje, tunema stodaseprica.Nagovaramgadaodabereplavubojukaoosnovuidajeublazibijelimili zuckastim detaljima, ali, sto vrijedi govoriti! Sto manje ukusa uoblacenjunetkoima,tose,izgleda,tvrdoglavijedrzisvoguvjerenjailidvije boje u kojima mozda i ne bi izgledao tako lose, naravno sašeširomnaglavi.

Georgejekupiozaovajizletnestonovegarderobekojamistrasnoidenaživce.Blejzerjedrečav.NebihvoliodaGeorgesaznazatomojemisljenje, ali drugi izraz jednostavno ne postoji. Donio ga je kuci ipokazaonamgaučetvrtakuvečer.

Pitalismogakojejebojeponjegovommisljenjutajblejzer,aonjerekaodanezna.Nevjeruje,uostalom,dauopcepostojinekinazivzatuboju.Prodavacmujerekaodajetoorijentalnidesen,Georgegajeobukao i upitao nas sto mislimo o njemu. Harris je rekao da bi tajpredmet, ako mu je namjena da sluzi kao strasilo za ptice iznadcvjetnih gredica u rano proljece, sigurno dobro obavljao svojufunkciju, ali da kao odjeca za ljudsko bice, osim za nekog crnca izMargatea, u njemu izazivamucninu. George se odmah nakostrijesio,ali Harris mu je rekao, ako ne zeli cuti njegovo misljenje, zasto gapita?

Uvezistimblejzerom,Harrisaimenenajvišeuznemiravapomisaodaćeizazvatinezdravozanimanjezanaščamac.

Idjevojke,trebareci,izgledajuucamcumnogoboljekadsulijepoobucene. Nema niceg privlacnijeg, po mom misljenju, od ukusnehaljine za camac, Samo, »haljina za camac«, kako bi to sve damemoraleznati,trebadabudehaljinakojasemozenositiucamcu,ane

samopod staklenimzvonom. Izlet je unaprijedpropao akou camcuimate zenski svijet koji cijelo vrijeme visemisli na svoju garderobunegonaizlet.Jednomsamimaonesrecudapođemcamcemnapikniksadvijedametevrste.Ejesmosedivnoproveli!

Objesubileizvanrednodotjerane-svesamacipkaisvila,cvjetici,vrpce, ine cipelice i lagane rukavice. Bile su, međutim, obucene zafotografski studio, a ne za voznju camcem. Bile su to »haljine zacamac«poposljednjojfrancuskojmodi.Bilajepravaludostipomislitidaseutakvimhaljinamapriđepravojzemlji,zrakuilivodi.

Prvostosureklebilojedacamacnijecist.Dobrosmoobrisalisvasjedista i uvjeravali smo ih da su cista, ali nam one nisu vjerovale.Jednaodnjihprotrljalajesjedisteprstomubijelojrukaviciipokazalarezultatdrugoj,pasusuzdahomsjeledrzecisekaomuceniceuprvimdanimakrscanstva,kojenastojedasestoudobnijesmjestenalomaci.Prilikomveslanjacovjekusedogađadamalojacezahvativođu,acinise da jedna kap vode upropastava te haljine. Mrlju je nemoguceočistiti,ostajenatkaninizauvijek.

Ja samveslao.Cinio samsve sto jebiloumojojmoci.Dizao samvesladvijestopeiznadvode,cekaonakonsvakogzaveslajadasevodaocijediibiraostomirnijuvoduukojucuihponovospustiti.(Momakkoji jeveslaoizamenerekaoje,nakonizvjesnogvremena,kakonijedovoljno iskusan veslac da bi drzao tempo sa mnom i da ce nekovrijememirno sjediti, akomu dopustam, da poblize proucimoj stil.Rekao je da ga neobicno zanima.) Ipak, usprkos svemu tome, i makolikodasamse trudio,nisammogaosprijecitidaponekakapvodenepadnenatehaljine.

Djevojke se nisu zalile, ali su sjedile stisnute jedna uz drugu,stegnutihusana,isvakiputkadbinekakapvodepalananjih,samobise jos vise zgrcile i zadrhtale.Bio je touzvisenprizor, promatrati ihkako pate u tisini, ali meni je to sve skupa strasno islo na zivce.Previse sam osjetljiv. Zato sam veslao sve bezobzirnije i grcevitije,prskajućidjevojkesveobilniještosamsevišetrudiodatonečinim.

Konacnosamsepredao;rekaosamdacemiviseodgovaratidrugipar vesala.Momakkoji je veslao stragaodmah je izjavioda ce takobiti mnogo bolje, pa smo promijenili mjesta. Dame su nesvjesnoodahnule kad su vidjele da se povlacim, i cak se na trenutakrazvedrile. Jadne djevojke! Bilo bi im bolje da su se drzale mene.

Covjekkogasudobilebiojeveseo,jednostavanipomalotupmomak,obziran koliko i stene bernardinca. Mogli ste ga sat vremenaupozoravati pogledom na nesto, on to ne bi primijetio, pa i da jeprimijetio, ne bi na to obratio paznju. Zaveslao je snazno, ostro,bezobzirno, tako da se na camac srucio pravi vodopad i svi su sesmjesta uspravili, ukoceni kao lutke. Kad bi izlio vise od pola litrevodenanekuhaljinu,samobiseveselonasmijaoirekao:

-Oprostite,molimvas,nijebilonamjerno.Ipružioimrupčićdaseobrisu.- Oh, nije vazno - odgovarale su mrmljajuci sirote djevojke i

neprimjetno navlacile preko sebe pokrivace i kapute, pokusavajuciistovremenodasezaštitesvojimčipkastimsuncobranima.

Za ruckom su se provele jos gore. Drustvo je trazilo od njih da.sjednunatravu,atravajebilapokrivenaprasinom;stablanakojasuihpozvalidasenaslonenisu,cinise,bilaociscenavectjednima.Itakosu prostrle svoje rupcice na travu i sjele na njih, drzeci se ukoceno.Netko odmladica, noseci tanjur s pitom od bifteka, spotaknuo se onekuziluipitajeodletjelastanjura.Nijeih,srecom,pogodila,alionesu nezgodu shvatile kao novu opasnost koja im prijeti i zbog kojemorajubitinaoprezu.Nakontoga,svakogatkobisemaknuonosecinesto sto bi moglo pasti i ugroziti njihove toalete, pratile su sastrepnjomsvedoknebiponovosjeo.

-Asad,djevojke-rekaoimjenasprijateljveslacveselo,kadjesvebilogotovo-navamajedaopereteposuđe.

Upocetkunisushvatile stohoce,akadsushvatile,reklesudaneznajukakosetoradi.

-Nebrinite,jaćuvampokazati-uzviknuoje.-Tojejednostavnoizabavno.Samolegnetena...hocudakazem,

nagnetesenadrijekuiisperetetanjureuvodi.Starija je sestra rekla kako se boji da nemaju na sebi haljine

pogodnezatakavposao.-Oh,dobresu-odgovoriojeprostodušno.-Samozadignitesuknje.Ibogami,natjeraoihjedatourade.Objasnioimjedasutestvari

polovinazabavenaizletu.Reklesudajetovrlozanimljivo.Kadsadosvemutomerazmisljam,pitamse je li tajmladi covjek

biobas takopriglupkao sto smomislili, ili je ...ne,nemoguce! Izraznjegovoglicabiojetakoprostodušan,djetinjast!

Harris je htio da se iskrcamo kod hamptonske crkve, da obiđegrobgospođeThomas.

-TkojetagospođaThomas?-upitaosam.-Otkud jaznam?-odgovorio jeHarris. -To jeneka zenazakoju

kažudaimačudangrob,ihtiobihdagavidim.Usprotiviosamse.Neznam,mozdasamnomnestonijeuredu,ali

nadgrobni spomenici nikad me nisu privlacili. Znam da odmah podolaskuunekoseloiligradtrebaodjuritiucrkvenodvoristeiuzivatiugrobovima,alitojezadovoljstvokojesebiredovnouskracujem.Nemislimda je bas zabavno vuci se pomracnim i hladnim crkvama zaastmaticnimvodicima i citatinatpise.Nipoglednakomadicnapuklebronce pricvrscen za kamen, ne ispunjava me onim sto nazivamosrećom.

Cestite crkvenjake potresa ledena ravnodusnost koju znampokazatipreduzbudljivimnatpisima ipotpunanezainteresiranost zapovijest mjesnih obitelji, a moje lose prikriveno nestrpljenje da stoprijezbrišemvanvrijeđanjihoveosjećaje.

Jednog zlatnog, suncanog jutra stajao sam naslonjen na niskikameni zid kojim je bila ograđena jednamala seoska crkva, pusio iduboko upijao tihu, smirenu ljepotu prizora sto se pruzao predamnom.Promatraosamsivustarucrkvicuobraslubrsljanom,snjenimstarinskimportalomuduborezu,bijelustazustojevijugalanizpadinuizmeđu redova visokih brijestova, kucice sa slamom pokrivenimkrovovimastosuizvirivaleizaurednopotkresanih zivica,srebrnasturijekuudoliniišumovitabrdaizanje.

Biojetopredivanpredio,idilican,poetican,sposobandanadahnesvatogar Promatrajuci ga, cinilo mi se da sam dobar i plemenit.Osjecaosamdavisenezelimbitigresanizao.Docicuizivjetiuovommirnom kraju, nikad nikome necu nanijeti zla, vodit cu neporocan,skladanzivot,kadostarim,imatcusrebrnasto-bijelukosu,isvetomeslično.

U tim trenucimaoprastao samsvojimprijateljima i rođacimasvunjihovuzlobu ipodmuklost, iblagosiljao ih.Oni,međutim,nisuznalida ih blagosiljam. Isli su svojim stranputicama ne znajuci sto ja, udalekom, tihom selu, radim za njih. Cinio sam to, međutim, svimsrcem, zelezida tooninekakosaznaju, jer samhtioda ihusrecim. Itako sam raspredao te velikodusne, plemenite misli kad me je u

sanjarenjuprekinuopiskav,kreštavglas.-Malostrpljenja,gospon,dolazim,dolazim!Svejeuredu,gospon,

dolazimodmah!Podigao sam glavu i ugledao jednog starog celavog covjeculjka

kako poskakuje preko crkvenog dvorista premameni, noseci u ruciogromansvežanjključevačijejezveckanjepratilosvakinjegovkorak.

Smirenoidostojanstvenodaosammurukomznakdaseudalji,alionjeidaljeskakutaopremameni,krešteći.

- Dolazim, gospon, dolazim! Noge me vise ne sluze. Nisam visehitarkakavsamnekadbio.Ovuda,gospon!

-Odlazi,dosadnistarkeljo-rekaosam.-Dosaosamstosammogaobrze,gospon-odgovorioje.-Mojavas

ježenatekovogtrenutkaprimijetila.Izvolitezamnom,gospon.- Odlazi - ponovio sam. - Ostavi me na miru prije nego sto

preskočimzidiudavimte.Činilosedajeiznenađen.-Zarneželitevidjetigrobove?-upitaoje.-Ne-odgovoriosam.-Nezelim.Zelimdastojimovdje,naslonjen

naovajstarizidodpjescenjaka.Odlazi, inesmetajmi! Ispunjensamdivnim i plemenitim mislima, i zelim da tako i ostane, jer me cineblagim i dobrim. Ne izigravaj budalu i ne razbijajmoje osjecaje timsvojim grobarskim glupostima, jer cu se razbjesnjeti. Odlazi i nađinekogatkoćetejeftinosahraniti,ajaćuplatitipolovicutroškova.

Nekoliko je trenutaka stajao, zaprepasten, a onda protrljao oci izagledao se u mene. Nije mogao da se snađe, izgledao sam naokosasvimnormalno.

-Vinisteizovihkrajeva?Neživiteovdje?-upitaoje.-Ne-rekaosam.-Neživim.Adaživim,tinebi.- Pa onda - rekao je - onda sigurno zelite vidjeti grobove...

grobnice...onogdjesesahranjujuljudi,znate...lijesove!-Slusaj,nasrtljivistvore-odgovoriosam,vecpomaloiznerviran-

ne zelim gledati nikakve grobnice, a te tvoje ponajmanje. A i zastobih?Miimamosvojegrobnice,mojaobitelj,mislim.MojujakPodger,bogami, imagrobnicunagrobljuKensalGreenkojomseponosi citavkraj, a u grobnicu mog djeda u Bowu moze stati osam posjetilaca.Sestramojebake,Susan,imagrobodciglenagrobljuuFinchleyju,saspomenikomna kome je u bareljefu izljevenonesto sto podsjeca na

lonaczakavu,isobrubomodnajboljegbijelogkamenadebljinesestinca koji je stajao lijepe pare. Kad pozelim grobove, odem da seproveselimtamo.Grobovidrugih ljudinisumipotrebni.Kadsahranetebe,doćićudavidimtvoj.Tojesveštozatebemoguučiniti.

Covjeku su udarile suze na oci. Rekao je kako je u jedan odgrobova uzidan komad kamena za koji neki govore da vjerojatnopredstavljaostataknekogkipa,adasuujedanuklesaniznakovikojejošnitkonijeuspioodgonetnuti.

Jasam,međutim,ostaoprisvomepamejecovjekslomljenasrca,upitao:

-Zarneželitevidjetinispomen-prozor?Nisamhtiodavidimniprozor,pajeizbacioposljednjiadut.Prisao

mijeipromuklimglasomšapnuo:- U kripti imam nekoliko lubanja. Dođite da vidite bar njih. Oh,

dođitedaviditetelubanje!Vistemladcovjek,naodmoruste,trebadasemalozabavite.Dođitedaviditelubanje!

Okrenuosamse ipobjegao.Doksamseudaljavao, cuosamkakovičezamnom:

-Oh,dođitedaviditelubanje!Vratitesedaviditelubanje!Harris, međutim, uziva u grobovima, grobnicama, epita ima i

drugimnatpisimana spomenicima,paga je i samapomisaodanecevidjeti grob gospođe Thomas tjerala u ludilo. Rekao je kako se odprvogtrenutka,otkakojepredlozenodakrenemonaovajizletveselisto ce vidjeti grob gospođe Thomas. Ne bi nam se uopce pridruzio,rekaoje,dasenijenadaodaćevidjetitajgrob.

PodsjetiosamganaGeorgeainatodamoramosticiscamcemdopet sati u Shepperton, gdje nas on ceka. Na to je on osuo paljbu naGeorgea.ZakogsevragaGeorgezezapogradudokmi teglimoovajstari, teski ipretovareni camacuzrijekuinizrijeku,dasenađemosnjim? Zar nije mogao doci i raditi nesto? Zar nije mogao uzetislobodandanipocisnama?Nekavragnosibanku!Istoonuopceradiutojbanci?

-Nikadnisamvidioda tamonesto radi -nastavio jeHarris - kadgodsamsvratio.Cijelogdanasjeditamoizanekogstaklaipretvarasekako je strasno zauzet. Kakva je korist od covjeka koji sjedi izakomadastakla?Jaradimzasvojuplacu.Zastonebimogaoraditiion?Odkakvejekoristiontamo,ikakvajekoristodtihnjihovihbanaka?

Uzmu covjeku novac, a onda, ako plati nesto cekom, vrate gaumrljanog zigovimaNEMA POKRIĆA iNAPLATITI OD POTPISNIKAKakvog smisla ima sve to? Dva puta su mi tako podvalili u tokuproslogtjedna,alijatonecujosdugotrpjeti.Povucicusvojulog.Dajeonsadovdje,mogli smootici ividjeti tajgrob.Nevjerujemda jeonuopceutojsvojojbanci.Onsesadnegdjezabavlja,etostoradi,anasostavljadasamiobavljamocitavposao.Zatocusesadlijepoiskrcatiiotićinekamonapiće.

Skrenuosammupaznjunacinjenicudaukruguodnekolikomiljaoko nas nema nijedne gostionice, a onda je on poceo grditi rijeku -kakvajekoristodrijeke,itrebalisvikojiputujurijekomdaumruodžeđi?

UvijekjenajboljepustitiHarrisadaseistutnji,kadgatakouhvati.Ispucaseiposlijejemiran.

Podsjetio sam ga na koncentriranu limunadu u kosari i pletenkuvode u pramcu, i da treba samo pomijesati to dvoje da se dobijehladan,osvježavajućinapitak.

On se nakon toga okomio na limunadu »i slicne splacine zaucenike nedjeljne skole«, kako je nazvao sve osvjezavajuce napitkeredom,pocevodđumbirovogpivadosokaodmalina.Rekaojedaodnjihcovjekmozesamopokvaritizeludac,daoniupropastavajuitijeloidušuipredstavljajuneposredniuzrokpolovicezločinauEngleskoj.

Dodaoje,međutim,daipakmoranestopopiti,popeosenasjedisteinagnuonaprijeddadohvatibocu.Bocajebilanasamomdnukošareibilojuje,cinise,teskonaci,pasemoraonaginjatisveviseivise.Kakojeistovremenopokusavaokormilariti,promatrajucisvijetnaglavacke,povukao je pogresnu spagu i camac je udario u obalu. Udarac ga jeodbacio ravno u kosaru i Harris je ostao stajati na glavi, drzeci segrcevitorukamazarubovecamca,snogamauzraku.Nijeseusuđivaopomaknuti,odstrahadanepadneuvodu,istajaojetakosvedokganisamuhvatiozanogeipovukaonatrag,štogajejošvišerazbjesnilo.

VIII

Ucjenjivanje - Kako treba postupiti - Sebičnost i grubostzemljoposjednika duž obala rijeke - Ploče s »upozorenjima« -Harrisovinekršćanskiosjećaji-KakoHarrispjevašaljivupjesmu-Otmjeno primanje - Sramno ponašanje dvojice raspuštenihmladića-Nekenepotrebneinformacije-Harriskupujebendžo

ZaustavilismocamacispodvrbaubliziniKemptonParkairucali.To je zaistaprekrasankutak, zaravanakobrastao gustom travomuzsamu obalu rijeke iznad koje se njisu grane vrba. Upravo smo bilinavalili na trece jelo - kruh sa dzemom - kad nam je prisao jedangospodin u kosulji, s kratkom lulom u zubima, i upitao nas jesmo lisvjesnidasenalazimonaprivatnomposjedu.Odgovorilismomudaotoj stvari nismo dovoljno razmisljali da bismo mogli doci do nekogkonacnogzakljucka,alida cemo,akonamdasvojurijecdzentlmenada sezaista nalazimo na privatnom posjedu, to bez oklijevanjaprihvatitikaonepobitnučinjenicu.

Pruzio nam je trazenauvjeravanja i zahvalili smomu, ali on se idalje motao naokolo, ocigledno nezadovoljan, pa smo ga upitalimozemo li jos nesto uciniti za njega. Harris, koji je uvijek bio zadruštvo,ponudiomujekriškukruhasadžemom.

Covjek je, ocigledno, bio clan neke bratovstine cija su pravilapropisivala totalnu apstinenciju od kruha sa dzemom. Odbio jeprilicnoosorno,kaodaseljutistoganetkodovodiutakvoiskusenje,idodaokakomujedužnostdanasudaljisposjeda.

Harrisjerekaodaonostomujeduznostmorasvakakoiizvrsiti,iupitaoganakojibisenacin,ponjegovommisljenju,tonajboljemogloobaviti. Harris je, kako se to obicno kaze, dobro građen covjek, povisini i sirini, i izgledasnazanikoscat.Covjekga jeodmjerioodozgonanize i rekao da ce otici da se posavjetuje s vlasnikom, a onda sevratitiibacitinasobojicuurijeku.

Naravno,viseganismovidjeli i,naravno,onjeustvarisamohtio

damu tutnemokoji siling.Postoji izvjestanbrojbesposlicarakoji seljeti motaju oko rijeke i dizu lijepe pare ucjenjujuci tako naivneizletnike.Predstavljajusekaoda ih jeposlaovlasnik. Jedinipravilanpostupak u takvom slucaju jest navesti svoje ime i adresu i pustitivlasnika,akoimanekevezestim,davastuziidokazujekakvustemustetunanijelitimestostesjedilinakomadicunjegovetrave.Ljudisu,međutim, najcesce tako lijeni i bojazljivi da vise vole poticati toiznuđivanjeplacajuci,negomuucinitikraj tako sto cepokazatimaločvrstine.

Vlasnike koji su doveli do takvog zalosnog stanja stvari trebanajostrije osuditi. Sebicnost zemljoposjednika duz rijeke postaje izgodine u godinu sve nepodnosljivija. Kad bi bilo po njihovom, ti biljudisasvimzatvoriliTemzu.Duzmanjihpritokarijekeirukavacaonito zaista i rade. Zabijaju stupove u korito rjecice, zatezu lance odobaledoobale ipostavljajuogromneplocesupozorenjimanasvakodrvo.Kadvidimteploce,umeniseprobudesvimojinajgoriinstinkti.Pozelimda ih sve poskidam i da covjeka koji ih je postavio udaramtakvom plocom po glavi dok ga ne ubijem, a onda ga sahranim ipostavimpločuiznadnjegovoggroba,umjestonadgrobnogkamena.

Pricao samHarrisu o tim svojim osjecajima, a on je rekao da sunjegovijoszesci.Onnesamodapozeliubiticovjekakojijenarediodase postavi takva ploca, nego i pobiti citavu njegovu obitelj, rođake iprijatelje,aondamuzapalitikucu.Meniseucinilodabi to ipakbilomalo pretjerano, i rekao sam to Harrisu, ali on je odgovorio:- Nislucajno. Samo bi dobili sto su zasluzili. Jos bih otisao i na zgaristupjevaošaljivepjesmice.

Zabrinuto sam slusao tu krvozednu Harrisovu tiradu. Nikad netrebadopustitidaseosjecajzapravduizrodiuobicnuosvetoljubivost.DugomijetrebalodauvjerimHarrisaupotrebudaproblemupriđeskrscanskogstanovista,alisamnakrajuutomeipakuspio.Obecaomijeda cepostedjetirođake iprijatelje idanecepjevati saljivepjesmenazgarištu.

Niste nikad culi Harrisa kako pjeva saljive pjesme, jer biste tektada shvatili kakvu sam uslugu ucinio covjecanstvu. Jedna je odHarrisovih iksnih ideja dazna pjevati saljive pjesme, dokHarrisoviprijatelji, oni koji su imali prilike cuti kako to pokusava, imaju opetiksnuidejudaneznainikadneceznati,idamunetrebadopustitini

dapokuša.KadseHarrisnađenakakvomdomjenku,paakoslucajnozatraze

od njega da nesto otpjeva, on odgovara »Samo, ja znam pjevatiisključivošaljivepjesme.«Ikažetotonomizkojegsemoženaslutitidasutenjegovepjesmeneštoštovrijedičutipaumrijeti.

- Oh, pa to jedivno - kaze domacica. - Otpjevajte nam jednu,gospodineHarrise!-Harrisustajeikrecepremaklaviru,ozarenonomposebnomradoscuplemenita covjekakojisespremadapruzisvijetuneštoizvanredno.

- A sad, molim tisinu - kaze domacica, obracajuci se gostima. -GospodinHarrisotpjevatćenamjednušaljivupjesmu!

- Bas zgodno! - uzvracaju gosti pristizuci s veselim zagorom izstaklene basce i sa stubista, dozivaju jedan drugog po cijeloj kuci,okupljajuseusalonuisjedajunaokolo,trepćućiodnestrpljenja.

Aonda,Harrispočinje.Pasad,zasaljivepjesmicenijepotrebannekiosobitglas.Nitkone

ocekuje preciznu artikulaciju ili vokalizaciju. Nikome ne smeta akopjevacusredkiticeustanovidajepoceoprevisoko,inaglospustiglas.Nijevazanniritam.Nitkonezamjeraakopjevacpobjegnedvataktaispredpratnjeiprekinepjesmudaraspravistvarspijanistom,aondapočnekiticuizpočetka.Svi,međutim,očekujudačujuriječi.

Nitkoneocekujedapjevacneznaviseodprvatriretkaprvekiticeidaihponavljasvedoknedođevrijemezazbor.Nitkoneocekujedapjevac prekinepjesmuusred stiha, da se zacereka i kaze, cudno, alineka me vrag nosi ako znam kako ide dalje, pa zatim pokusa samnesto iskombinirati, a onda se iznenada sjeti, kad je vec stigao dosasvimdrugogdijela pjesme, prekinepjesmubez rijeci upozorenja ivrati se tamo gdje je bio zapeo. Nitko ne ocekuje takvo nesto, ali...uostalom,opisatćuvamjedanHarrisovnastup,pasuditesami.

HARRIS(stojećiispredklaviraiobraćajućiseznatiželjnojpublici):-Ovoje,bojimse,vrlostarapjesma,znate.Bojimse,znate,dastejesvivec culi. To je, međutim, jedina koju znam. To je pjesma Suca izoperetePregača... ne, nisam htio reciPregača... htio sam reci... znatevec na sto mislim... mislim na onu drugu stvar, znate. Svi treba daupadnetekaozbor,znate.

(Izgledi da svi pjevaju u zboru izazivaju žagor oduševljenja i

iščekivanja.NervoznipijanistvirtuoznoizvodipreludijzapjesmuSucaiz operete »Porota sudi«. Dolazi trenutak da Harris počne pjevatiHarris to, međutim, ne primjećuje. Nervozni pijanist počinje sviratipreludijizpočetka,aHarris,upadajućiuistomtrenutku,izbacujeprvadva stiha pjesme Prvog lorda iz operete »Pregača«. Nervozni pijanistpokušava nastaviti s preludijem, odustaje nastoji slijediti HarrisapratnjomzapjesmuSucaiz»Porotasudi«,zaključujedaneodgovara,pokušavasesjetiti štouopćeradi igdjesenalazi,osjećadagapametizdajeiprestajesvirati)

HARRIS(bodreči ga ljubazno): - Samo naprijed, stari, dobro je,sasvimdobro.Tjerajdalje!

NERVOZNIPIJANIST;-Bojimseda jeupitanjunekinesporazum.Štovi,ustvari,pjevate?

HARRIS(spremno):-Kakošto?PjesmuSucaizoperetePorotasudi.Zarjeneznate?

NEKIHARRISOVPRIJATELJ(izkutasobe):-Ne,nepjevas,tikvane,pjevašAdmiralovupjesmuizPregače!

(Slijedi duga rasprava između Harrisa i Harrisova prijatelja okotoga što Harris u stvari pjeva. Prijatelj konačno zaključuje da nijevažno što Harris pjeva, samo neka to i otpjeva, a Harris, očiglednoispunjenosjećajemdamu jeučinjenanepravda, tražiodpijanistadapočne iz početka. Pijanist nakon toga intonira preludij Admiralovepjesme, a Harris, iskoristivši trenutak koji mu se učinio pogodnim,počinje.)

HARRIS;-'Joškaomladmomakpostadohadvokat..(Svi urlaju od smijeha, sto Harris smatrakomplimentom. Pijanist,

pomislivši na svoju ženu i djecu, odustaje od neravnopravne borbe ipovlačise.Njegovomjestozauzimačovjekjačihživaca.)

NOVI PIJANIST(veselo): - A sad, stari, ti samo pjevaj a ja cu tepratiti.Nekavragnosiuvod!

HARRIS(kome je konačno sinulo u čemu je stvar, sa smijehom): -Uh, bogamu! Oprostite, molim. Pa naravno, pomijesao sam dvijepjesme.Jenkinsmejezbunio,znate.Asadidemo!

(Pjeva; njegov glas kao da dopire iz podruma, podsjeca na zvukkojinagovještavapribližavanjestrašnogpotresa.)

'Joškaomladmomakpostadohpisaruuredujednogadvokata..

(Sa strane, obraćajući se pijanistu): - Prenisko je, stari, idemo izpocetka,akonemasnistaprotiv.(Pjevaizpočetkaprvadvastiha,ovogputavisokimfalsetom.Velikoiznenađenjeugledalištu.Jednanervoznastaragospođapokrajkaminapočinjejecati,izvodejevan.)

HARRIS(nastavlja):-'Praosamprozoreipraosamvrata,ijošsam...'

Ne,ne,prao samprozore i velikaulaznavrata, i jos sampodovemeo...nije,vraggaodnio...oprostite,molim...smijesno,nemogusesjetititogstiha.Ijossam...asadsam...Nemaveze,idemonazbor,pakakobude!(Pjeva)

'Asadsamdidl-didl-didl-didl-deadmiralkraljevskemornarice!’

Asad,zbor...Svipjevajuposljednjadvastiha,znate!ZBOR:

-'Asadjedidl-didl-didl-didl-deadmiralkraljevskemornarice!'

Najgore je od svega to sto Harris ne vidi kakvu budalu pravi odsebe, sto ne shvaca da gnjavi ljude koji mu nikad nisu ucinili nistanazao.Onjecvrstouvjerendaihzabavlja,iobecavadaceimotpjevatijošjednušaljivupjesmicuposlijevečere.

Kad jevec rijecodomjencima i saljivimpjesmama, sjetio samsejednognesvakidasnjegincidentaukojisamisambioumijesan,akojibacatakoneobicnosvjetlonaunutrasnjementalneproceseucovjekui ljudsku narav opcenito da,ga, mislim, vrijedi zabiljeziti na ovimstranicama.

Bilojetonajednomotmjenomivrlokulturnomprimanju.Bilismounasimnajboljimodijelima,razgovaralismouglađenoiosjecalismoseugodno,sviosimdvojicemladica,studenata,kojisuseupravobilivratili iz Njemacke, obicnih mladih ljudi kojima ocigledno nije bilougodno; vrtjeli su se i gazili s noge na nogu, kao da se smrtnodosađuju.Stvarje,međutim,bilautomestosmopokulturibilidalekoiznad njih. Nasa duhovita ali izbrusena konverzacija i nas pro injeni

ukus bili su za njih nesto nedostizno. Među nama receno, bili supotpuno izvan svog elementa. U stvari, u takvom drustvu nisu imaliŠtodatraže.Svismojednoglasnodošlidotogzaključka,poslije.

Sviralismomorceauxstarihnjemackihmajstora.Raspravljalismoo ilozo ijiietici.Udvaralismosedamamaelegantnoidostojanstveno.Čaksmoseišalili-navrlootmjennačin,naravno.

Netko jeposlijevecere recitirao jednu francusku lirskupjesmu, irekli smo da je divna. Zatim je jedna dama otpjevala nekusentimentalnubaladuna spanjolskom, takodirljivoda sunekimeđunamazaplakali.

U tom trenutkuza rijec su se javilaonadvamladica i upitalinasjesmoliikadculiHerrSlossennaBoschena(kojijebioupravostigaoinalazio se dolje, u blagovaonici) kako pjeva svoju cuvenu njemackušaljivupjesmu.

Kolikosmosemoglisjetiti,nitkoodnasnijenikadčuotupjesmu.Mladicisureklidajetonajsmjesnijapjesmastojeikadnapisana,i

da ceoni,ako zelimo,zamolitiHerrSlossennaBoschena,kogadobropoznaju,dajeotpjeva.Pjesmajetakosmijesna,reklisu,dakadjujeHerrSlossennBoschenjednompjevaoprednjemackimcarem,moralisu ga (njemackog cara) odnijeti u postelju jer je dobio grceve odsmijeha.

Rekli su kako tu pjesmu nitko ne pjeva tako dobro kaoHerrSlossennBoschenzatostoseoncijelovrijemedrzitakoozbiljnodabicovjekpomisliodaseradionekojtragediji,zbogcegaje,naravno,sveskupajossmjesnije.Reklisudaseniizjednognjegovogtonailigestenemozezakljucitidapjevanestosmijesno-tobi,naravno,pokvarilosve.Upravotonjegovoozbiljno, cakpateticnodrzanjecinistvartakoneodoljivosmiješnom.

Rekli smo kako bismo vrlo rado to culi, kako smo svi zeljnismijeha,aonisusišliuprizemljeidoveliHerrSlossennaBoschena.

Cinilo seda jepocascen sto su gapozvali dapjeva, jer je odmahdošaoibezriječisjeozaglasovir.

-Oh,vidjet cetekako jezabavno!Puci ceteodsmijeha! -govorilisumladici prolazeci kroz sobu i zauzimajuci neupadljivomjesto izaprofesorovihleđa.

Herr Slossenn Boschen sam je sebe pratio na glasoviru. Preludijnijebasostavljaodojamda izanjegaslijedi saljivapjesma.Bila je to

nekacudna,sumornamelodija.Osjecalismokakonamsekozajezi,alismo saputali jedan drugom kako je to onaj posebni njemacki nacinizražavanjasmiješnog,ipripremilisezazabavuštoćeuslijediti.

Jaosobnonerazumijemnjemacki.Uciosamgauskoli,alisamsvezaboravio cim samzavrsio skolu, i od tada semnogobolje osjecam.Nisam,međutim,htiodaljudiprimijetemojeneznanje,idosaosamnaidejukojami seuprvom trenutkuucinilaodlicnom.Odlucio samdadrzimnaokuonudvojicumladicairadimonostoonirade;kadbisezakikotali, i ja bih se priguseno zakikotao, kad bi se grohotomzacerekali, i jabihucinio isto, i josbihse tu i tamokratkonasmijao,kaodasamosjetiohumorkojijedrugimaizmakao.Smatraosamdajetovrlolukavosmojestrane.

Primijetio sam, kako je pjesma odmicala, damnogi od prisutnihpratepogledimaonudvojicumladića,kaoštosamijaradio.Ionisusekikotalikadimladici,igrohotomsmijalikadimladici;akakosusetimladici kikotali, cerekali i pucali od smijeha gotovo u toku cijelepjesme,svejetekloizvanredno.

Cinilo se, međutim, da njemacki profesor nije zbog toga nimalosretan. U samom pocetku, kad je prvi put odjeknuo smijeh, nanjegovom licu pojavio se izraz iznenađenja, kao da je smijeh onoposljednjestojeocekivaodacecuti.Namajetobilostrasnosmijesno;to njegovo ozbiljno drzanje pola je humora, govorili smo. Da je inajmanjom gestom pokazao da je svjestan koliko je ono sto izvodismijesno, tobizaistapokvarilosve.Kakosmo,međutim,nastavilidase smijemo, izraz iznenađenja postupno se pretvorio u izrazuvrijeđenostiisrdzbe.Smrknut,poceojeljutitosijevatiocima,zureciunas (osimuonudvojicumladicakoji su stajali izanjegapa ihnijemogao vidjeti). To je izazvalo pravi delirij. Govorili smo kako tonecemoprezivjeti,tupjesmu.Samerijecidovoljnesudacovjekdobijegrceve od smijeha, ali uz to ta izvjestacena ozbiljnost - to je zaistapreviše!

U posljednjoj stro i nadmasio je samog sebe. Iz njegovih ocijusijevao je takav zgusnuti bijes da nam, da nismo bili unaprijedupozoreni na speci icne crte njemackog humora, ne bi bilo nimalougodno.Sumornamelodijapretvorilaseutakavkrikboladabinamsuzenavrlenaočidanismoznalidajetošaljivapjesma.

Posljednjetaktovepopratiojepraviurliksmijeha.Uzivotunismo

nikad culinestosmjesnije,govorili smo,guseci se.Kad covjekdoziviovako nesto, komentirali smo, mora se cuditi zasto vlada opceuvjerenje da Nijemci nemaju smisla za humor. Pitali smo profesorazasto ne prevede pjesmu na engleski da jemoze razumjeti i obicansvijet,daljudičujuštojepravašaljivapjesma.

NatojeHerrSlossennBoschenustaoidoslovnopobjesnio.Poceonas je psovati na njemackom (tom sam prilikom zakljucio da jenjemackijezikzatovrlopogodan),skakatinaokolo,prijetitisakamaiobasipatinassvimpogrdnimizrazimanaengleskomkojejeznao.Josganitkonikadnijetakouvrijedio,vikaoje.

Pokazalosedatouopcenijebilasaljivapjesma.Bilajetopjesmaonekoj djevojci iz planineHartz koja je zrtvovala zivot da spasi dususvogdragog.Onumire,injegovasedusasusrecesnjenomuvisinama,ali onda, u posljednoj kitici, njegova dusa okrece leđa njenoj dusi iodlazisnekomdrugomdusom-nesjecamsevisepojedinosti, znamsamoda je sve skupa bilo vrlo zalosno.Herr Boschen je rekaoda jejednompjevaotupjesmuprednjemackimcaremidajeon(njemackicar)jecaokaomalodijete.Rekaoje(HerrBoschen)datupjesmusvismatrajujednomodnajtragičnijihinajtužnijihpjesamananjemačkomjeziku.

Nasli smo se u vrlomucnoj situaciji - vrlomucnoj, zaista. Bilo jenemogućepružitičovjekunekoobjašnjenje.Počelismotražitimladićekoji su nam sve to priredili, ali su oni na neupadljiv nacin napustilikućučimjeHerrBoschenzavršiopjesmu.

I to je bio kraj primanja. Nikad nisam vidio da se neko drustvorazilazi tako potisteno i bez buke. Nismo se cak međusobno nipozdravili.Silazilismonizstubejedanpojedan,hodajucitihoidrzecisesjene.Sapatomsmozatraziliodposlugenase sesireikapute,samiotvorili vrata i smugnuli na ulicu da sto brze nestanemo iza ugla,izbjegavajućijednidrugekolikojebilomoguće.

Nakon toga vise nikad nisam pokazivao mnogo zanimanja zanjemačkepjesme.

Do brane kod Sunburyja stigli smo u pola cetiri. Na tommjestu,ispred prevodnice, rijeka je prekrasna, a divna je i iza brane. Samo,nemojtetupokušavativeslatiuzvodu.

Jasamtopokusao,jednom.Veslaosamiupitaomomkekojisubilisamnom u camcu je li, po njihovumisljenju,moguce proci tuda na

vesla,aonisureklidajest,naravnosamoakodobrozapnem.Bilismou tom trenutku tocno ispod onog uskog pjesackogmosta razapetogizmeđudvijebrane,pasamsenamjestio,legaonaveslaipotegao.

Veslao sam izvanredno. Uhvatio sam savrsen, ujednacen ritam.Uloziosamuveslanjesvusnagusvojihruku,nogu i leđa.Veslasusekretalabrzoiostroi,sveusvemu,zaista,veslaosamuvelikomstilu.Mojisumiprijateljireklidajebilozadovoljstvopromatratime.Nakonpetminutabiosamsigurandasmovecnegdjeispredbraneipodigaopogled.Nalazilismoseispodmostica,tocnonaistommjestugdjesampoceo veslati, a ona dva idiota samo sto se nisu iskidali od smijeha.Vukao sam kao lud samo da zadrzim camac na istom mjestu ispodmosta. Od tada prepustam drugima da veslaju do iza brane, protivsnažnestruje.

VeslalismodoWaltona,jednogodvećihgradićanarijeci.Kaoisvamjestaduz rijeke,Waltondodiruje obalu samo jednim svojimuskimdijelom, tako da iz camca izgleda kao selo od pet-sest kuca, sve usvemu. Windsor i Abingdon jedini su gradovi između Londona iOxforda koji se mogu vidjeti s rijeke. Svi ostali skrivaju se izabrezuljaka i izviruju na rijeku samo jednomulicom.Hvala im sto sutakouviđavniiprepuštajuobalerijekešumama,poljimainasipima.

ČakjeiReading,iakočinisveštomožedapokvari,uprljaiunakazidio rijeke do kojeg dopire, dovoljno obziran i ne pokazuje previsesvojeružnolice.

Cezar je, naravno, imao u Waltonu svoje prebivaliste - nekakavlogor ili utvrđenje ili nesto slicno tome. Cezar je bio pravi covjek srijeke. I kraljica Elizabeta, i ona je tu boravila. Od te zene nikad nemozete pobjeci, ma kuda krenuli. Cromwell i Bradshaw (ne pisaczeljeznickogvodicanegosudackoji jeskinuoglavuCharlesuPrvom)također su svracali uWalton. Sigurno su bili zgodnodrustvance, sviskupa.

Uwaltonskojcrkvi cuvase zeljezna»brnjicazabrbljave zene«.Ustarimvremenimaupotrebljavalisutespravenebilinatjeralizenedamaloskratejezik.Sadsuodustaliodtihpokusaja.Mislimdajezeljezopostalopreskupo,adrugimaterijalnebibiodovoljnočvrst.

UtojcrkviimainekolikoznamenitihgrobovapasamsebojaodanecumociodgovoritiHarrisaakobudehtiodaihobiđe,alionje,cinise,zaboravionanjihpasmoveslalidalje.Izamostarijekaoštrozavija.

Prizor jevrloslikovit, aliokuka jenezgodna,bilodaveslate,bilodavucetecamac,stoizazivaprepirkeizmeđuonogatkovuceionogatkokormilari.

Tu se,nadesnojobali rijeke,nalaziOatlandsPark.To je cuveno,starozdanje.HenrikOsmioteoga je iliukraonekome,ne sjecamsevisekome,iziviounjemu.Uparkusenalazispiljakojumozetevidjetiako platite ulaznicu i koja je, navodno, vrlo lijepa; ja, međutim, nemislim da je nesto posebno. Pokojna vojvotkinja od Yorka, koja jezivjelauOatlandsu,mnogojevoljelapseidrzalaihjeogromancopor.Uredilajeposebnogrobljeukomesusahranjivanionikojibiuginuli,itamo leze i sad, oko pedeset njih, s nadgrobnim kamenom iznadsvakoggrobaiuklesanimnatpisom.

Pa sad, usuđujem se reci da to zasluzuju isto onoliko koliko iprosječnikršćani.

Kod»Corwayskogkolja«,kakosezoveprvaokukaizawaltonskogmosta,CezarjevodiobitkusaCassivelaunusom.Cassivelaunusje,dabizadrzao Cezara, zabio u rijeku kolje (i sigurno postavio ploce da jepristup zabranjem), ali Cezar je ipak presao rijeku. Cezara je bilojednostavno nemoguce otjerati s rijeke. Bio je covjek kakav bi namdanasbiopotrebannaonimrukavcima.

HallifordiSheppertondvasulijepamjestanca,baronajnjihovdiokojisevidisrijeke,alinitijednonijeznamenitonipocemu.Ugrobljukod crkve u Sheppertonu postoji, međutim, jedan grob s uklesanimstihovima,pasamsebojaodaHarrisnepozelidasezezaokonjega.Primijetio sam da ceznutljivo promatra pristaniste dok smo sepriblizavali,alisamvjestimpokretomuspiodabacimnjegovukapuuvodu, pa je u uzbuđenju oko spasavanja kape i ljutnji zbog mojenespretnostinekakozaboravionasvojevoljenegrobove.

Kod Weybridgea u rijeku se ulijevaju Wey (prekrasna rjecica,plovna za manje camce sve do Guildforda, koju sam oduvijek zelioistraziti, ali to nikad nisam ucinio), rjecica Bourne i kanalBasingstroke. Prevodnica je tocno nasuprot gradu i prvo sto smovidjeli, kad smo je ugledali, bio je Georgeov blejzer iznad jednihvratnica.Kadsmoprišlibliže,ustanovilismodajeGeorgeunjemu.

Montmorency jepoceobjesomucno lajati, ja samvikao,Harris jeurlao, a George nam jemahao sesirom, vicuci nesto. Cuvar brane jeistrcao noseci nekakvu cakiju, jer je pomislio da je netko pao u

prevodnicuinaljutiosekadjesaznaodaseništasličnonijedogodilo.George je drzao pod rukom neki cudan paket, omotan vostanim

platnom. Na jednom kraju bio je okrugao i plosnat, a na drugom jestršiladugačkaručica.

-Štojeto?-upitaojeHarris.-Tava?- Nije - odgovorio je George, a oci su mu cudno, divljacki

zasvjetlucale. -Tojenajvecamodaovesezone.Svi ihnosenarijeku.Bendžo.

- Nisam znao da znas svirati bendzo! - viknuli smo Harris i ja,istodobno.

-Paineznam-odgovoriojeGeorge-alikazumidajetosasvimjednostavno,Aponiosamiudžbenik.

IX

Uvodimo Georgea u posao - Poganski instinkti užeta za vuču -Podli postupak jednog čamca - Oni koji vuku, i oni koje vuku -Kako iskoristiti zaljubljeni par - Tajanstven nestanak jednepostarijedame-Štosevišežuriš,tosporijestižeš-Kaddjevojkevuku čamac i s tim povezana uzbuđenja - Iščezla brana ilizačaranarijeka-Glazba-Spašeni!

Natjerali smoGeorgeada radi, sad kadnam je pao saka.Danijepokazivao nimalo volje za rad, ne treba ni spominjati. Gadno senaradiouCityju,objasnioje.Harris,bezosjecajanpoprirodi inimalosažaljivasrca,rekaoje:

- E pa, sad ces se, za promjenu, gadno naraditi na rijeci. Apromjenaprijasvakome.Izlaziizčamca!

Georgenijebiotolikobezsavjesti -makoliko je inace imao-daprotestira,iakojerekaodabimozdabiloboljedaHarrisijavucemocamac, a on da za to vrijeme pripremi caj. Pripremati caj je, naime,strasno tezak posao, a Harris i ja izgledamo umorni. Mi smo na toodgovorilitakostosmomugurnuliurukekonopac,iGeorgejeizisaoizčamca.

U tim konopcima za vucu ima neceg vrlo cudnog, bolje recenoneobjasnjivog.Smotategastrpljivoipazljivokaostobisteslagalinovenovcatehlace,alipetminutakasnije,kadgauzmete,urednosmotanikolutpretvorioseuodvratno,užasnozamršenoklupko.

Ne bih htio vrijeđati, ali cvrsto sam uvjeren da bi jedan takavprosjecankonopaczavucu,kadbistegarastegliprekopolja,azatimmu okrenuli leđa i nakon trideset sekundi ponovo ga pogledali, veclezao sklupcan na gomili usred polja, sav uvrnut, zapleten, svezan ucvorove,pretvorenunizpetljibezpocetka i kraja.Odmrsilibistegateknakondobrihpolasatačučanjautraviiupornogpsovanja..

To je moje misljenje o konopcima za vucu opcenito. Naravno,sigurno postoje casni izuzeci; ne kazem da ih nema. Mozda postoje

konopci za vucu camaca koji su ponos svoje profesije - savjesni,posteni konopci koji ne zamisljaju da su pletivo i ne pokusavaju sepretvoriti umakrame cim ih ostavite bez nadzora. Kazemdamoždapostoje takvi konopci; iskreno se nadamda postoje. Ja ih,međutim,nisamvidio.

Konopaczavučuokomejeriječosobnosamsmotaoprijenegoštosmostiglidobrane.NisamdopustioHarrisunidagapipne, jer jeonstrasno nepazljiv. Smotao sam ga polako i oprezno, vezao ga posredini,previonadvoje i snajvecompaznjompolozionadno camca.Harris ga je strucno podigao i predao u rukeGeorgeu. George ga jecvrstouhvatioi,drzecigauispruzenojruci,poceoodmotavatikaodaskida pelene s novorođenceta. Nije, međutim, odmotao ni desetakjardiastvarjeizgledalakaološeizrađenotiračzanoge.

Tako je to uvijek, i u vezi s tim uvijek se odigravaju iste scene.Covjekna obali koji pokusava razmrsiti to klupkomisli da je za svekrivonajkojijemotaokonopac,akadcovjeknarijecinestomisli,ontoikaže.

-Stositoradiosovimkonopcem,pravioodnjegaribarskumrezu?Bas si ga lijepo zamrsio, nema sta! Zar ga nisi mogao kako trebasmotati, budalonespretna? -mrmlja s vremenanavrijemeboreci seocajnicki s konopcem, razvlaceci ga po stazi za vucu i trckarajucigore-doljenebilimunašaokraj.

Sdrugestrane,covjekkojijesmotaokonopacmislikakojecitavuzbrkuizazvaočovjekkojigapokušavarazmotati.

-Biojesmotankakotrebakadsigauzeo!-vicesrdito.-Zastonemislis sto radis? Sve cega se prihvatis radis naopako.Ti bi zamrsio istupodvješala!

Obojicasutakobijesnidabitimkonopcemnajradijeobjesilijedandrugog.Nakondesetminutaonajnaobalidreknekaodajepoludioipocne skakati po konopcu, pokusavajuci ga razmrsiti tako da svomsnagompotegneprvidiokojimudođepodruku.Odtogase,naravno,konopaczamrsiujoscvrsceklupko.Nakontogadrugicovjekiziđeizcamca damu pomogne, i samo se spoticu jedan o drugog i smetajujedandrugom.Obojicahvatajuistikomadkonopca,vukugasvakinasvoju stranu i pitaju se gdje je zapeo. Na kraju, kad ga nekakoraspetljaju, okrenu se i ustanoveda je camacotplovio i da ga strujabrzonosisvedalje.

Jednom sam osobno prisustvovao takvom događaju. Bilo je togore, kod Boveneyja, jednog prilicno vjetrovitog jutra. Veslali smonizvodno i,kadsmo izbili izaokuke,primijetili smonaobalidvojiculjudi. Gledali su jedan u drugog tako zbunjeno, bespomocno ipotisteno da se ne sjecam da sam ikad, prije ili kasnije, vidio takavizrazjadanaljudskomlicu.Izmeđusebesudrzalidugackikonopaczavucu.Bilonamjejasnodasedogodilonekozlo,pasmospustiliveslaiupitaliihučemujestvar.

-Otplovionamjecamac!-odgovorilisuozlojeđeno.-Izislismodaraspetljamokonop,akadsmoseokrenuli,čamcavišenijebilo!

Drzali su se uvrijeđeno jer su takav postupak svog camcaočiglednosmatraligestomkrajnjenezahvalnostiizlobe.

Naslismobjeguncanekihpolamiljenizvodno,gdjega jezadrzaorogoz, ivratili imga.Siguransamdasubartjedandanadobropazilidačamcunepružesličnupriliku.

Nikad necu zaboraviti kako su izgledala ta dvojica dok su se sakonopcemurukamamotalitamo-amopoobali,tražećisvojčamac.

Covjekna rijecimoze vidjetimnoge smijesneprizore, posebnouvezisvucom.Jedanjeodnajcescihdvojemladihkakobrzimkorakomvuku camac, potpuno obuzeti nekom zanimljivom raspravom dokcovjek u camcu, sto jardi iza njih, uzalud vice da stanu i ocajnickigestikulira,dajuciznakedasedogodilanekanezgoda.Nestojeposlonaopako - otpalo je kormilo, u vodu je pala cakija ili njegov sesir, ibrzo odmice nizvodno. I covjek im vice da stanu, u pocetku sasvimblagoipristojno.

Hej,stanitenatrenutak,hoceteli?-dovikujeimveselo.-Paomiješeširuvodu.

Nakontoga,mnogomanjeprijazno;-Hej,Tom...Dick!Zarnečujete?Azatim:-Hej!Idiotiprokleti,vragvasodnio!Hej!Stanite!Uh,davam...!Ikonacnoskace,plesepo camcu,urla inizesvepsovkekojezna,

tamnocrvenoglica,adjecacinaobalizastaju,rugajumuseigađajugakamenjemdokplovibrzinomodcetirimiljenasat inemozeizicinaobalu.

Mnoge takveneugodnesituacijemoglebi se izbjecikadbi seonikoji vuku camac ponekad osvrnuli da vide sto radi onaj u camcu.

Najboljejekadcamacvucejedancovjek.Kadvukudvoje,zapricajuseizaboravenacamac,aonsam,buducidapruzaneznatanotpor,nijeustanjudaihpodsjetinasebe.

Kasnije, uvecer, kad smo poslije vecere raspravljali o tompredmetu,Georgenam jepricaoo jednomvrloneobicnomdogađajukoji pokazuje kako oni koji vuku camac mogu zaboraviti na svojposao.

Onijostrojicamomaka,pricaoje,veslalisujedneveceriuzrijekuiznad Maidenheada, u tesko natovarenom camcu, kad su nesto izabrane kod Cookhama primijetili jednogmladica i djevojku kako idustazomzavucu camacazaneseni zivim i, ocigledno,vrlo zanimljivimrazgovorom. Između sebe su nosili cakiju za koju je bio vezankonopaczavucu;konopacsevukaozanjima,skrajemuvodi.Camcanije bilo, nigdje u blizini nije se mogao vidjeti nikakav camac. Zakonopackojisuvuklibiojenekadvezancamac,tojebiloocigledno,alistosesnjimdogodilo,kakvajestrasnasudbinasnaslacamacionekoji su bili u njemu, to je bilo obavljeno velom tajne. Nesreca, makakva bila, nije, međutim, nimalo uznemirila mladu damu i mladoggospodinakojisuvuklicamac.Drzalisuurukamacakiju,zacakijujebilovezanouzeionisugavukli,itojeposvemusudecibilosvestosusmatralidajevažno.

Georgejehtiodavikneidaihprobudi,alimujeuistomtrenutkusinulaboljaideja,pasepredomislio.Uzeoje cakiju,nagnuoseprekoruba camca i dohvatio kraj konopca, a onda su vezali konopac zaJarbol,skinulivesla,sjelinakrmuipripalililule.

MladićidjevojkavuklisutakotačetiriklipanainjihovteškičamacsvedoMarlowa.

Georgejepricaokakonikadnijevidiotolikozaprepastenjaitugekoncentriranihujednompogledukaokadje,stigavsidobrane,mladiparshvatiodajeposljednjedvijemiljevukaopogresancamac.Georgeje imao dojam da bi ih mladic, da se nije obuzdao zbog prisutnostimladedame,napaopriličnooštrimizrazima.

Djevojkajeprvadošlasebi,sklopilarukeireklauzbuđeno:-Oh,Henry,agdjejetetka?-Jesuliikadpronašlistarugospođu?-upitaojeHarris.Georgejeodgovoriodanezna.Jednogdana,ubliziniWaltona,Georgeijabilismosvjedocijednog

drugogprimjeraopasnognedostatkasuradnjeizmeđuonihkojivukuionihu camcu.Bilo je to tamogdje se staza za vucu blago spusta dosamevode,amismologorovalinasuprotnojobali,takodasmomoglividjetisvestosedogađa.Ujednomtrenutkuprimijetilismojedanmalicamackakosepriblizavastrahovitombrzinom,jergajevukaojedansnazan konj za vucu slepova na kome je jahao sicusan djecak. Ucamcusu,rastrkani,ubezbriznimiopustenimpozama, leskarilinekimladici, njih petorica, a onaj za kormilom izgledao je posebnorazbaškaren.

-Voliobihdagavidimkadpogresnookrenekormilo-promrmljaoje George dok su prolazili. U tom istom trenutku momak je uradioupravo to, i camac je udario u obalu s bukomkoja je podsjecala naistodobnoparanjecetrdesettisucalanenihplahti.Izcamcasuizletjeli,slijevestrane,dvacovjeka,jednakosaraitrivesla,iostalinaobali,acasakipolkasnijeprekodesnogrubacamcaiskrcalasusedrugadvamomka zajedno s cakijama, jedrima, torbama i bocama. Posljednjimomak vozio se u camcu jos dvadesetak metara a zatim ispaoprevrnuvšiseprekoglave.

Svejeto,cinilose,olaksalocamacpasedaljekretaomnogobrze.Djecak je, vicuci iz sveg glasa, potjerao konja galopom. Momci susjedili neko vrijeme zureci jedan u drugog. Trebalo im je dostavremena da shvate sto se dogodilo, ali su, kad su shvatili, smjestaskocili i poceli vikati za djecakomda stane.Djecak je,međutim, bioprevisezauzetkonjemdabiihcuo,pasmoihpromatralikakotrcezanjimsvedoksenisuizgubiliudaljini.

Nemogu reci dami ih jebilo zao.Naprotiv, zeliobihda se svimbudalamakojivukusvojecamcenatajnacin-aimaihdosta-dogodinesto slicno. Pored opasnosti kojoj se sami izlazu, oni ugrozavaju idrugečamcekrajkojihprolaze,ismetajuim.Zbogbrzinekojomplovenemogusenikomemaknuti sputa,niti se tkomozemaknuti sputanjima. Njihov konopac moze zakvaciti vas jarbol i prevrnuti vas, ilizahvatitinekogucamcuibacitigauvoduiliozlijediti.Najboljejenepovlačitise,negosepripremitiidočekatiihdebljimkrajemjarbola.

Odsvegauvezisvucomcamacanajuzbudljivijejekadcamacvukudjevojke. To je senzacija koju nitko ne bi smio propustiti. Za vucucamcapotrebnesuuvijektridjevojke-dvijedadrzekonopac,atrecadatrčkaraokonjihikikoćese.

Djevojke obicno pocinju stvar tako da se upetljaju konopcem.Konopac im se najprije omota oko nogu pamoraju sjesti na stazu iodvezati jedna drugu, nakon cega im se omota oko vrata i malonedostaje pa da ih ugusi. Na kraju ga ipak nekako isprave i krenutrkom,vukucicamacprilicnoopasnombrzinom.Poslijestotinjakjardiostaju, naravno, bez daha, naglo stanu, posjedaju u travu i pocnu sesmijati dok camac pluta prema matici rijeke, okrecuci se, previsenaglodabisteshvatilistosedogađaiprihvatilisevesala.Zatimustajuiiznenađenopromatrajučamac.

-Oh,gledaj!-kažu.-Otišlaječakdosredinerijeke.Poslije toga neko vrijeme vuku prilicno ravnomjerno, a onda

jednojodnjihiznenadapadnenapametdapricvrstisuknju.Zbogtogazastanuičamacsenasuče.

Skačeteiguratečamacodobale,dovikujućiimdanezastaju.-Štoje?Štosedogodilo?-vičuone.-Nemojtesezaustavljati!-urlate.-Nemojtešta?-Nemojtesezaustavljati...Iditedalje...I-di-teda-lje!-Vratise,Emily,ipogledajstohoce-kazejednaodnjihiEmilyse

vraćaipitaštoželite.-Štoželite?-pita-Jeliseštodogodilo?-Nije-odgovaratevi.-Svejeuredu.Samo,trebaneprestanodase

krećete,znate.Nemojtesezaustavljati.-Zaštone?-Zato stonemozemokormilaritikadstanete.Camacmorastalno

imatibrzinu.-Moraimatišto?-Brzinu...morasekretati.-Uredu,rećićuim,Vučemolidobro?- Vucete odlicno, naravno, vrlo lijepo, samo se nemojte

zaustavljati.-Nijenimaloteško.Mislilasamdajeteškovućičamac.- Oh, nije, to je sasvim jednostavno. Treba samo ravnomjerno

koračati,tojesve.-Razumijem,Dodajtemimojcrvenišal,tujeispodsjedišta.Nalazitesalidodajetegadjevojci,alitrenutaknakontogavracase

idrugadjevojka i trazi svoj.Ponesuzasvaki slucaj i sal zaMary,ali

Marykazeda jojnijepotreban i salje ihda joj,umjesto sala,donesucesalj. I tako krenu dalje tek nakon dvadeset minuta, ali na prvojokuciugledajunastazikravupamorateiziciizcamcadajeotjeratesastaze.

Dokdjevojkevukučamac,nikadnijedosadno.George je nakon izvjesnog vremena raspetljao konopac i vukao

nasbezzastojasvedoPentonHooka.Tusmozapoceliraspravuovrlovaznom pitanju kampiranja. Odlucili smo da te noci prespavamo ucamcu, a za to je trebalo ili da ostanemo kod Penton Hooka, ili danastavimodo izaStainesa.Sunce je,međutim,bilo josvisoko i cinilonamsedajeranodaprekinemoplovidbu,pasmoodlucilidaguramosvedoRunnymedea, jos tri i polmiljeuzvodno, gdje suobale rijekeobraslešumamaigdjeimamnogotihihskrovitihkutaka.

Svismose,međutim,kasnijepokajalistonismoostalikodPentonHooka.Vucicamacuzrijekutri-cetirimiljejestsitnicaranoizjutra,alipred kraj dugog dana pretvara se u naporan rad. Te posljednje tri-cetirimiljepredjeliokovasvisenikoganezanimaju.Razgovorzamireinitkosenesmije.Svakihprijeđenihpolamiljeizgledakaodvije.Nemozetevjerovatidastetektamogdjejeste,isigurnistedajeupitanjuneka pogreska na karti. Presli ste, cini vam se, vec najmanje desetmilja,akakobranejosnemanavidiku,pocinjeteseozbiljnoplasitidajenijenetkoukraoiodnionekamo.

Kadjevecotomerijec,jednomsamnarijecidozivionestostomeje dobro uzdrmalo ( igurativno receno, naravno). Bio sam s jednommladom damom - rođakinjom s majcine strane - i veslali smonizvodnopremaGoringu.Bilojeveckasnoizurilonamse-barsenjojzurilo. U pola sedam stigli smo do brane kod Bensona, poceo sespustatisumrakimojarođakinjapostajalajesvenervoznija.Govorilajekakomorasticinaveceru,ajasamrekaodabihijazeliodasestoprije nađem za stolom. Izvukao sam mapu koju sam bio ponio davidimkolikojeputajosprednama.Ustanoviosamdasmotocnomiljuipoldalekoodslijedecebrane-Wallingforda- idanamnakontogaostajejošpetmiljadoCleevea.

-Nebrini,svejeuredu-rekaosam.-Krozslijedecubranuprocicemoprijesedamsati,aondanamostaje jossamojedna. -Prihvatiosamsevesalaisnažnozaveslao.

Proslismoispodmostaiubrzonakontogaupitaosamjedalivec

vidibranu.Odgovorilajedanevidinikakvubranu.Jasamrekaosamo»oh!«iveslaodalje.Proslojepetminuta,iponovosamjeupitaovidilibranu.

-Ne-reklaje.-Nevidimništasličnobrani.- Jesi li,,. jesi li sigurnadamozesprepoznatibranukad jevidis? -

upitaosamneodlučno,neželećidajeuvrijedim.Nijeseuvrijedilavecmijemirnorekladasampogledam,pasam

spustio vesla i okrenuo se. Rijeka se u sumrakupruzala pred nama,potpunoravnauduziniodbarjednemilje,inigdjenanjojnijebilonitraganekojbrani.

-Štomisliš,danismoslučajnozalutali?-upitalajemojasuputnica.Bilo je tesko i zamisliti da se nesto takvomoze dogoditi; bilo je,

doduse,moguce-itosamrekao-dasmonekakoupaliustrujupremaustaviidaplovimoravnopremavodopadu.

Taperspektivanijejojseninajmanjesvidjela,izaplakalaje.Reklajedacemoseobojeutopiti,idajetoBogkaznjavazatostojeposlasamnomnarijeku.

Menise ciniloda je topreostrakazna,ali jeonabilauvjerenadanije,iželjelajesamodasesveštoprijesvrši.

Pokusao sam je razuvjeriti i nekako joj objasniti cijelu stvar.Rekaosamdavjerojatnonisamveslaotakobrzokaostosammislio,idaćemoubrzostićidobrane.Inastaviosamveslati,joščitavumilju.

Tad sam se vec poceo i sam nervirati. Ponovo sam pogledao ukartu.BranaWallingfordbila je jasnooznacenanamapi, jednu ipolmilju ispod brane kod Bensona. Bila je to dobra, pouzdanamapa, aosimtoga,sjecaosamsetebrane.Dvaputasamprosaokroznju.Gdjesenalazimo?Stosedogodilosnama?Poceosammislitikakojesvetosan,daustvarispavamusvomkrevetu ida cemeubrzoprobuditi irećimidajevećprošlodeset.

Upitaosamsvojurođakinju je limoguceda jesve tosamosan,aona mi je odgovorila da se upravo spremala postaviti meni istopitanje.Pocelismosepitatidalizaistaobojespavamo,iakospavamo,tko jeodnasonajkojisanja,a tko jeosoba izsna.Stvar jepostajalapriličnozanimljiva.

Jasamipakupornoveslaodalje.Branasenijepojavljivalaarijeka,podsveguscimsjenamanoci,postajalajesvemracnijaitajanstvenija.Sveokonaspocelojedobivati cudan,sablastanizgled.Misliosamna

zle duhove i utvare, na tajanstvene plamicke koji odvlace putnike spravog puta, i one zlobne djevojke koje nocu sjede na stijenama imameljudeuviroveivrtloge.Kajaosamsestonisambioboljicovjeki stonisamnauciovise crkvenihpjesama.Temojemisliprekinuli suprekrasni zvuci pjesmeSad je doš'o on na svoje svirane lose, naharmonici.Znaosamdasmospašeni.

Po pravilu, nisam veliki ljubitelj harmonike, ali oh! - kako je taglazbau tom trenutkudivnozvucala!Zvucala jekudikamo ljepseodOrfejeva glasa, ili Apolonove harfe, ili bilo cega slicnog. U nasemduhovnom stanju neka nebeska melodija potpuno bi nas dotukla.Harmonicnu, besprijekorno izvedenu glazbu koja prodire u dusushvatili bismo kao predznak rastanka sa zivotom, i izgubili bismosvakunadu.AlizvucipjesmeSadjedoš’oonnasvojesviranegrcevitoisnenamjernimvarijacijamanaastmaticnojharmonici,nosilisuusebineštodubokoljudsko,neštoštojeulijevalosigurnost.

Slatkisusezvucipriblizavaliicamacizkojegjenaviralataglazbaubrzosenašaousporedosnašimčamcem.

U camcu je bilo drustvo provincijskih cura i momaka koje jeisplovilo da se provoza pomjesecini. (Mjesecine nije bilo, ali to nijebila njihova krivica.) Nikad u svom zivotu nisam sreo ugodnije,simpaticnije ljude.PozdraviosamihiupitaomogulimipokazatiputdobraneWallingford,objasnivšiimdajetražimvećdvasata.

-BranaWallingford!-odgovorilisu.-Bogsvama,gospodine,tusubranu srusili ima vec godinu dana. Nema vise brane Wallingford,gospodine.Nalazite seubliziniCleevea.Hej,Bili, nekamevragnosiakoovajgospodinovdjenetražibranuWallingford!

Tominikadnebipalonapamet.Pozeliosamdazagrlimtedivneljudeidaihblagoslovim,alistrujajebilaprejakadabihnestoslicnomogao izvesti,pasamsemoraozadovoljiti rijecimazahvalnostikojesumizvučalenekakoprevišehladno.

Zahvaljivali smo im i zahvaljivali, i rekli kako je divna noc, ipozeljeli im lijepprovod, a ja sam, cinimi se, pozvao svedadođukmeniugostena tjedandana.Moja je rođakinja reklakakobinjenojmajci bilo vrlo drago da ih upozna.Otpjevali smo imZbor vojnika izopereFaustiipakstiglikućinavrijemezavečeru.

X

Našaprvanoć -Podceradom-Pozivupomoć-Hirovičajnika ikakosenositi snjima -Večera -Vrline ikako ih steći -Traži seudoban,dobro isušenpustiotok,pomogućnostiublizini južnogdijelaTihogoceana-SmiješandoživljajGeorgeovaoca-Nemirnanoć

HarisijavecsmobilipomislilidajebranaBellWeirsrusenanaistinacin,GeorgenasjevukaodoStainesa,aondasmokonopacpreuzelimi. Cinilo nam se da vucemo pedeset tona i da vec hodamo barcetrdeset milja. Kad smo stigli, bilo je pola osam pa smo svi usli ucamac i veslali duz lijeve obale, trazeci zgodno mjesto gdje cemoprenoćiti.

UpocetkusmonamjeravaliproduzitisvedootokaMagnaCharta,lijepog i ugodnog dijela rijeke koja tu vijuga kroz pitomu, zelenudolinu,iulogoritiseujednojodslikovitihuvalakojihimamnogoduznjenih obala. Osjecali smo, međutim, da nam vise nije ni pribliznotolikostalodoslikovitogkolikoranije.Tenoćibilibismozadovoljniismalo vode između slepa za ugljen i plinare. Pejzazi nam nisu bilipotrebni.Bilanamjepotrebnavecera,zeljelismosestoprijeispruzitiizaspati.Ipaksmosedovuklidojednogrta-zovuga»PicnicPoint«-iuvukliseujednuvrlozgodnuuvalunadsvođenuvelikimbrijestom,začijesmorazgranatokorijenjeprivezalinaščamac.

Cinilo nam se da bi nakon toga bilo najbolje vecerati (preskocilismouzinudabismo,kao,dobilinavremenu),aliGeorgejerekaone,bitceboljedanajprijeprebacimoprekocamcaceradu,prijenegostosesasvimsmrkneidokjosvidimostoradimo.Timecesviposlovibitiobavljeni,paćemosjestiivečeratinamiru.

Postavljanjeteceradezahtijevalojemnogovisetrudanegostojebilo tko od nas mogao pretpostaviti. Teoretski, stvar je izgledalasasvim jednostavna. Uzmete pet velikih zeljeznih lukova slicnihogromnim vratima za kriket i utaknete ih u odgovarajuca lezista na

camcu,azatimprekonjihprebaciteceraduipricvrstitejenaokolo.Zatonam,mislilismo,nećebitipotrebnonidesetminuta.

Procjenajebilaprevišeoptimistička.Uzeli smo lukove da ih utaknemo u okove predviđene za njih.

Nitkonebimogaonipomislitida je toopasanposao,ali sad,kadsetogasjecam,moramsepitatikakojenetkoodnasuopceostaozivdaispricapricuo tome.Tonisubili lukovi, tosubilidemoni.Kaoprvo,nisuuopcehtjeliuciulezistapredviđenazanjihpasmoihmoralivuci,natezati, udarati nogama i mlatiti cakijom. A kad su konacno usli,pokazalosedatonisupravilukovizapravalezista,pasmoihmoralivaditi. Izvuci ih,međutim,bilo jenemogucedoksenismopodvojicauhvatiliukostacsnjimainatezalisepetminuta,aondabiodjednomiskocili pokusavajuci nas baciti u vodu i utopiti. Ti lukovi imali su usredini sarke kojima su nas, ako nismo dobro pazili, stipali zadelikatne dijelove tijela. I dok smo se rvali s jednom stranom luka,pokusavajucijeuvjeritidavrsisvojuduznost,drugabinamsestranakukavičkiprikralaitresnulanekogapoglavi.

Konacnosmo ihucvrstili i sve sto jenakon togapreostalobilo jezategnuti ceradu preko njih. George je razmotao ceradu i ucvrstiojedan njen kraj za pramac camca. Harris je stao u sredinu da jepreuzme od Georgea i doda meni, a ja sam cekao na krmi da jeprihvatimizategnem.Nekakojojjemnogotrebalodastignedomene.Georgejesvojdioposlaobaviodobro,aliHarrisjebiopocetnikutimstvarimaionjeuprskaosve.

Kako mu je to uspjelo, ne znam, a ni on sam nije znao poslijeobjasniti; cinjenica je,međutim,damu jeuspjelo,naneki tajanstvennacin i nakon deset minuta natcovjecanskih napora, da se potpunoumotauceradu.Bio jetako cvrstoumotan,ususkanipokrivendasevisenijemogaoizvuci.Naravno,ocajnickiseboriozaslobodu-stojeneotuđivopravo svakogEngleza - i u tim svojimnastojanjima (kakosamsaznaoposlije)oborioGeorgea.ZatimjeiGeorge,psujućiHarrisa,zapoceo borbu zasvoje oslobođenje,pa se i on zapetljao i umotaouceradu.

Jaosvemutomeutovrijemenisamimaopojma.Nisam,uostalom,imaonikakvupredodžbuotomekakosetajposaoobavlja.Reklisumida stojim gdje jesam i cekam da platno stigne do mene, iMontmorency i ja smo stajali i cekali, mirni kao dva janjeta. Vidjeli

smokakoseplatno zestokotrza i leti tamo-amo,prilicnosilovito,alismo pretpostavljali da je to normalan dio procedure i nismo semiješali.

Culi smo, također, prigusene psovke ispod platna, i iz toga smozakljucili da je posao prilicno kompliciran. Zato smo odlucili dapričekamoineuplećemosedoksestvarinepojednostave.

Cekali smo izvjesno vrijeme, ali stvari su se, izgleda, sve visezapetljavaledok,konacno,prekoruba camcanije izvirilaGeorgeovaglavaiobratilanamse.

-Zarnemozespomoci, idiote? - rekla je. -Stojis tukaomumija igledaškakosenasdvojicagušimo,mamlaze!

Nikadsenisamoglusionapozivupomoc,pasamotisaoiodmotaoih.BilojezaistakrajnjevrijemejerjeHarrisvećbiopocrnioulicu.

Nakon toga trebalo nam je dobrih pola sata teskog rada dapropisno zategnemo ceradu, a onda smo napravili red u camcu ipriredili veceru. Stavili smo cajnik na primus da provri, sasvimnaprijed na pramcu, i povukli se na krmu pretvarajuci se da ga neprimjećujemoiizvlačećidrugestvariizkošara.

Tojejedininacinnakojimozetenatjeraticajnikdaprovrikadstena rijeci. Ako primijeti da cekate i da ste nestrpljivi, nikad neceprosistati. Morate se udaljiti i poceti s jelom kao da uopce nenamjeravate piti caj. Niposto se ne smijete osvrtati i promatrati ga.Onda cete ubrzo cuti kako voda u njemu klokoce, izbezumljena odželjedaseštoprijepretvoriučaj.

Preporucljivoje,također,akovamsejakozuri,daglasnogovoritejedan drugom kako, u stvari, niste bas raspolozeni za caj i kako ganecetepiti.Priđete cajniku takodavasmoze cuti iviknete:»Janecupiti caj, a ti George?« na sto George treba da odgovori, sto glasnije:»Ne,necu,nevolimcaj.Pitcemo,umjestocaja,limunadu.Cajjetezakzaželudac«.Natoćečajnikprekipjetiiugasitiprimus.

Primijenili smo taj bezazleni trik, s rezultatom da je i caj biospremankadisveostalo.Upalilismosvjetiljkuisjelidavečeramo.

Tavečeranamjezaistalegla.Punihtridesetpetminutaucamcu,odpramcadokrme,nijesecuo

nikakav zvuk osim zveketa posuđa, zveckanja nozeva i sloznogžvakanjačetirijuparavilica.NakontridesetpetminutaHarrisjerekao»Ah!«iispružiolijevunoguadesnupodvio.

Petminutakasnije iGeorge je rekao»Ah!« ibacio svoj tanjurnaobalu, a zatim je, triminute nakon Georgea,Montmorency pokazaoprvi znak zadovoljstva otkako smo krenuli i izvalio se na bok,ispruzivsinoge.Zatimsamjarekao»Ah!«,ispravioseiudarioglavomujedanodmetalnihlukova.Presaosam,međutim,prekotoga.Nisamčakniopsovao.

Kakosecovjekugodnoosjecakadsenajede,kakojezadovoljanisobom i svijetom! Ljudi koji su to iskusali uvjeravaju me da cistasavjestcinitcovjekasretnimizadovoljnim,alipunimzelucemmozeseposticitajistiucinaknamnogojednostavnijinacinismanjeodricanja.Poslije obilnog ( i ukusnog jela covjek se osjeca plemenit i ispunjenrazumijevanjemzadruge,uzvišenimmislimaidobrotom.

Cudno je to, ta dominacija probavnih organa nad nasimintelektom. Ne mozemo raditi, ne mozemo razmisljati dok nam tozeludac ne dopusti. On upravlja nasim emocijama, nasim strastima.Poslije jaja sa sunkom kaze »Radi!«, poslije bifteka i crnog pivazapovijeda:»Spavaj!«aposlije salice caja(dvije zlicice cajana jednusalicu, i neka ne stoji vise od tri minute) porucuje mozgu: »A sad,ustani ipokazi svoju snagu.Budi rjecit, pronicav injezan;promatrajprirodu i zivot bistrim, prodornim okom; rasiri bijela krila svojihleprsavih misli i zaplovi, kao duh-bozanstvo, iznad uskomesanogsvijetaudubiniikrozdugealejeblistavihzvijezdadovratavječnosti!«

Poslijevrucihkrofni,kaze:»Budidosadanibezduha,kaoteglecastoka,zivotinjabezrazuma,tupogpogledaukomenemaninajmanjegtracka maste, nade, straha, ljubavi ili zivota.« A poslije konjaka,konzumiranog u dovoljnim kolicinama, naređuje: »A sad luduj,cerekajseiizvodiglupostidasetvojasubracamogunasmijati-lupajbesmislice, ispustaj neartikulirane glasove, pokazi kako je jadan ibespomoćančovjekčijisurazumivoljaudavljenikaomačići,jednouzdrugo,upolainčaalkohola.«

Covjek je tek bijedan, zalostan rob svog zeluca. Ne trudi se dadosegnešidealemoralaipravičnosti,prijatelju,većbudnopazinasvojzeludac i hrani ga brizljivo i promisljeno! U tvom srcu zavladat cevrlinaizadovoljstvo,bezikakvogposebnognaporastvojestrane.Bitces dobar građanin, uzoran suprug, njezan otac - plemenit, pobozančovjek.

Prije vecere Harris, George i ja bili smo svadljivo raspolozeni,

nervozni i zajedljivi; poslije vecere sjedili smo osmjehujuci se jedandrugom, osmjehujuci se i psu. Voljeli smo jedan drugog, voljeli smocijeli svijet. Harris je, motajuci se po camcu, nagazio Georgeu kurjeoko. Da se to dogodilo prije vecere, George bi to prokomentiraotakvim zeljama u vezi s Harrisovom buducnoscu na ovom i onomsvijetudabisecovjek,kadbiotomemaloboljerazmislio,stresaoodjeze.

Ovako,samojerekao:-Polako,stari!Negazipozrnjubožjem.A Harris, umjesto da po obicaju pripomene, najneprijatnijim

tonom,dacovjekteskomozeadanestanenanekidioGeorgovenogeakojeprisiljendasekreceukruguoddesetakjardiokomjestagdjeGeorgesjedi,iiznesesvojemisljenjedaGeorgesnogamateduzinenebinikadtrebalodaulaziucamacnormalnihdimenzija,ilipredlozidaih izbaci preko ruba camca, kako bi to uradio prije vecere, sada jerekao,sasvimuljudno:

-Oh,oprosti,starimoj!Nadamsedatenisampovrijedio.-Ninajmanje - rekao jeGeorge idodaoda je samkriv,na sto je

Harrisizjavio:ne,krivjeon.Bilojeugodnoslušatiih.Pripalilismoluleisjedili,promatrajućitihunoćirazgovarajući.Georgejerekaodasepitazastocovjeknebimogaouvijekzivjeti

ovako, daleko od svijeta, gresnog i punog iskusenja, zivjeti mirno izdravo i ciniti dobra djela. Rekao sam da sam i ja cesto mastao onecemtakvom,pasmoseupustiliuraspravuotomekakobibilokadbismo otisli, nas cetvorica, na neki zgodan, dobro opskrbljen pustiotokiživjelitamoušumi.

Harris je rekao da su pusti otoci, bar koliko je on cuo, nezgodnizbogtogaštosustrašnovlažni.Georgeje,međutim,rekaodanisu,akosepostavipropisnadrenaža.

Takosmopreslinarazgovoroisusivanju,stojepodsjetiloGeorgeana nesto vrlo smijesno sto se jednom dogodilo njegovu ocu. Njegovotac, pricao je, putovao je jednom s nekim svojim prijateljem krozWales i jedneveceriodsjelisuunekojmalojkrcmi.Tusuvecsjedilinekimomci,pasuimsepridružiliiprovelivečersnjima.

Drustvo je bilo veselo, sjedili su do kasno u noc i, kad je doslovrijemedapođunaspavanje,ionisu(bilojetokadjeGeorgeovotac

bio josvrlomlad)bilipomalonacvrcani.Trebalo je(Georgeovotac injegovprijatelj)daspavajuuistoj,dvokrevetnojsobi.Uzelisusvijecuipopeli senakat.Kadsuusliusobu, svijeca imsezalijepilazazid iugasilase,pasusemoralisvuciipotrazitisvojeposteljeumraku.Tosu i uradili, ali umjesto da se uvuku svaki u svoj krevet, kao sto sunamjeravali,obojicasu,neznajuci,legliuistikrevet-jedansglavomnauzglavlju,adrugi,kojiseuvukaoukrevetsdrugestrane,snogamanajastuku.

Nekoliko trenutaka vladala je tisina, a onda je Georgeov otacrekao:

-Joe!-Štoje,Tome?-javioseJoesdrugogkrajakreveta.- Bogamu, u mom krevetu lezi neki covjek - rekao je Georgeov

otac.-Snogamanamomjastuku.-Cuj,tojezbiljacudno-odgovoriojenjegovprijatelj-alinekame

vragnosiakoiumomkrevetuneležinetko.-Štoćešuraditi?-upitaojeGeorgeovotac.-Bogami,izbacitćugaizkreveta-odgovoriojeJoe.-Ijaću-rekaojeGeorgeovotacborbeno.Uslijedilajekratkaborba,dvasusetijelastreskomsrusilanapod,

aondasejaviojedantužniglas:-Čuj,Tome!-Štoje?-Kakosiprošao?-Pasad,datipravokažem,onajjeizguraomene,-Ionajmene!Čuj,meniseovakrčmanesviđanaročito,atebi?-Kakosezvalatakrčma?-upitaojeHarris.-»Kodsvinjeipištaljke«-rekaojeGeorge.-Zaštopitaš?-Ne,ondatonijetakrčma-odgovoriojeHarris.-Štoželištimereći?-pitaojedaljeGeorge.- Najcudnije je od svega to - promrmljao je Harris - sto se isto

dogodilo jednommom ocu, u jednoj seoskoj krcmi. Cesto nam jepričaootome.Misliosamdasetodogodilouistojkrčmi.

Leglismookodesetsatiivjerovaosamdacu,takoumoran,dobrospavati.Tose,međutim,nijeostvarilo. Jaseobicnosvucemispustimglavunajastukavecnetkolupanavrataivicedajepoladevet.Tesenoci,međutim,sveurotiloprotivmene-novasrdina,tvrdipodcamca,

zgrcenpolozaj(lezaosamsnogamaispodjednogsjedista,sglavomnadrugomsjedistu),pljuskanjevodeokocamca,sumvjetraukrosnjamadrveća,svemijetosmetaloinijemidalodazaspim.

Ipaksamodspavaonekolikosati,aondamejenekidiocamcakojije,izgleda,izrastaoutokunoci-nijegabilokadsmokrenuli,aujutroje nestao - poceo udarati u leđa. Neko sam vrijeme spavao uz tokljucanje i sanjao kako sam progutao srebrnjak, i kako sad busedlijetomrupuumojimleđimanebiligaizvadili.Smatraosamdajetovrloneuviđavnosnjihovestrane,irekaodacuimvratitinovac,dacegadobitidokrajamjeseca.Nisu,međutim,htjelini cutizato i tvrdilisu kako je bolje da ga uzmu odmah, jer ce u suprotnom izgubitikamate. Nakon izvjesnog vremena naljutio sam se i rekao im stomislimonjima,nastosuonitakozestokonavalilinamenesdlijetomdasamseprobudio.

U camcu je bilo zagusljivo i boljelame glava, pa sam pozelio daiziđem na svjezi zrak. Navukao sam na sebe sto sam mogao naci -nestosvoje,nestoHarrisovo iliGeorgeovo - i izvukaose ispod tendenaobalu.

Bila je prekrasna noc. Mjesec je bio zasao i ostavio tihu zemljusamusazvijezdama.Cinilosekaodautojtisiniimiru,dokmi-njenadjeca - spavamo, razgovaraju s njom, svojom sestrom, o velikimtajnama,glasovimapreviseprostranimidubokimdabiihnasedjecje,ljudskeušimoglečuti.

Te cudne zvijezde, tako blistave i tako hladne, ispunjavaju nasdubokimstrahopostovanjem,Mismokaodjecacijesunozicezalutaleu polumracni hram nekog boga koga ne poznaju, ali u koga su ihnaucilidavjerujuikoja,stojecipodprostranimsvodomkojiodzvanja,podkupolomkojasenegdjeudaljinioslanjanamracnihorizont,zureu visine ispunjena istovremeno i strahom i nadom da ce iznad sebeugledatinekočudesnopriviđenje.

Anocje,ipak,punanekeneobicnesnageisigurnosti.Kadjeonasnama, nase sitne brige i tuge povlace se, posramljene. Dan je bioispunjen jurnjavom i strahovanjem, srca su nam bila puna zla igorcine, i cinilo nam se da se svijet prema nama odnosi grubo inepravedno.AondaNoc,kaonekadivna,njeznamajka,blagopolazerukunanasegroznicavoceloipodizesitno,odsuzamokrolicepremasebi, osmjehujuci se, i iakonamnistanegovori, znamo stonam zeli

reći.Naslanjamovreli,rumeniobraznanjenegrudiibolnestaje.Ponekad,nasjebolvrlodubokistvaranistojimoprednjomposve

tihi,jernemarijecikojimabismogamogliizraziti,postojisamojecaj.SrceNocipunojesazaljenja-nemozeublazitinasjad.Zatonasuzimaza ruku, i mali svijet, duboko ispod nas, postaje sasvim sitan dok,noseninjenimtamnimkrilima,natrenutakstizemoublizinuNekogamocnijeg od nje. Pri cudesnoj svjetlosti tog velikog Nekoga prednama,kaoknjiga,lezicitavljudskizivot,pashvacamodasuBoliTugasamoanđelimoćnogBoga.

Samooni koji su na glavi nosili vijenac patnjemogu gledati u tucudesnusvjetlost,alioni,kadsevrate,nesmijupricationjojnitiodatitajnukojuznaju.

Nekad davno, u stara vremena, nekoliko plemenitih vitezovajahalo je kroz neku cudnu zemlju. Staza je vodila kroz gustu sumu,izmeđugustihineprohodnihspletovagrmljaitrnjakojejekidalozivomesosonihkojibiskrenulisputa.Krosnjedrvecautoj sumibilesutamne i guste, tako da kroz granje nije mogao prodrijeti ni tracaksvjetlostidarazbijeturobnipolumrak.

I dok su tako prolazili krozmracnu sumu, jedan od tih vitezovaizgubio je iz vida svoje drugove, zalutao i vise se nije vratio.Ožalošćeni,nastavilisuputbeznjega,oplakujućigakaomrtvog.

Kadsukonacnostiglidoraskosnogdvorcakoji jebiociljnjihovaputovanja, ostali suunjemumnogodana, slavili i veselili se. I jednenoci, dok su dobro raspolozeni sjedili kraj vatre sto je gorjela ukaminuu velikoj dvorani, ispijajucimnoge pehare vina, iznenada sepojavio njihov izgubljeni drug i radosno ih pozdravio. Odjecamu jebilaudronjcima,izgledaojekaoprosjak,njegovosnaznotijelobilojepokrivenobolnimranama,alilicemujebiloobasjanosilnomradošću.

Obasulisugapitanjima,svisuhtjeliznatistosedogodilosnjim,aonimjeispricaokakojeskrenuosputaumracnojsumi,kakojelutaomnogo dana i noci dok, izranjavan i krvav, nije pao na zemlju daumre.

I tada, kad je bio na samom pragu smrti, dogodilo se cudo. Izmracnedivljineiskrslajejednaprelijepadjevojka,uzelagazarukuipovela nekim skrovitim stazama, ljudima nepoznatim, dok tamnusumu nije obasjala svjetlost tako snazna da bi prema njoj svjetlostsuncabilakaosvjetlomalogfenjera.Pritojcudesnojsvjetlostiumorni

vitezugledaoje,kaousnu,vizijutakovelicanstvenuitakodivnudajezaboravio na svoje krvave rane i stajao kao opcinjen, kao covjekobuzet radoscu dubokom kao more ciju dubinu nitko ne mozeizmjeriti.

Vizijajeiscezlaivitezje,klececinazemlji,zahvaljivaomilostivomsvecukojijeuciniodaskrenesputauonojmracnojsumiividionostojeonaskrivala.

Ime je temracne sumeTuga,aliovizijikoju jedobrivitezunjojugledaonesmijemopričatinigovoriti.

XI

KakojeGeorge,nekaddavno,ustaoranoizjutra-George,HarrisiMontmorency ne vole izgled hladne vode - J. pokazuje svojejunaštvoiodlučnost-Georgeinjegovakošulja;pričaspoukom-Harris kao kuhar - Historijski osvrt, ubačen ovdje za školskepotrebe

Probudiosamseu sestujutroizatekaoGeorgeatakođerbudnog.Obojica smo se okrenuli na drugu stranu i pokusali nastaviti saspavanjem,alinismomogli.Dajepostojaonekirazlogzbogkojegnebi trebalodaspavamodalje,zbogkojegbismomoraliodmahustati iobuci se, zaspali bismo jos gledajuci na sat i spavali do deset. Kako,međutim, nije bilo pod bogom nikakve potrebe da ustajemo bar josdobradvasata,ikakojebiloupravoapsurdnoustajatitakorano,biloje sasvim u skladu s urođenim musicama ovog svijeta da obojicaosjetimoneodoljivupotrebuda smjestaustanemo,kaoda cenas jospetminutaležanjaubiti.

Georgejerekaodasenestoslicno,samojosgore,dogodilonjemuprijenekihosamnaestmjeseci,kada je samstanovaoukuci izvjesnegospođeGippings.Jedneveceripokvariomusesat,pricaoje,istaouosam i petnaest. Nije primijetio da je stao, jer je iz nekog razlogazaboraviodanavijesatprijeodlaskanaspavanje(stosenjemurijetkodogađa),ipostaviogakrajuzglavljainepogledavšiuprokletustvar.

Dogodilosetozimi,negdjeokonajkracegdanaugodini,iktomeje jos tjedandanaLondonpokrivala gustamagla, pa cinjenicada je,kad se probudio, vani jos bio mrak, nije za Georgea predstavljalanikakav putokaz u pogledu vremena. Pruzio je ruku i dohvatio sat.Bilojeosamipetnaest.

-Anđeli i sviministribozji, smilujte se! - uzviknuo jeGeorge. -Udevetmoram biti u Cityju. Zastome nitko nije probudio? Uh, kakvabruka! - Bacio je sat i iskocio iz kreveta, umio se hladnom vodom,obukaose,obrijaose takođerhladnomvodomjernijemogao cekati

dasevodaugrije,aondaotrčaoiponovopogledaonasat.Jeliodpotresakadjepaonakrevetsatkrenuo,ilikakojevecbilo,

tekkadgajeGeorgepogledao,satjepokazivaodvadesetdodevet.George je zgrabio sat i otrcao u prizemlje. U dnevnoj sobi bio je

mrak, posvuda je vladala mrtva tisina; nije bilo vatre, nije bilodorucka.PomisliojekakojetovrloneuviđavnoodgospođeGippings,i cvrstoodlucioda joju licekaze stomislionjojkadseuvecervratikuci. Brzo je obukao kaput, nabio na glavu sesir, zgrabio kisobran iodjurio prema izlaznim vratima. Vrata nisu bila cak ni otkljucana,George je bacio anatemu na gospođu Gippings, tu lijenu babu,pomislio kako je neshvatljivo da ljudi nisu kadri ustati u nekopristojnovrijeme,otključaovrata,odgurnuozasuniistrčaonaulicu.

Trcao je iz sve snage dobrih cetvrt milje i, tek kad je presao tuudaljenost,nametnulamusemisaokako je cudno i sasvimneobicnodanaulicamaimatakomaloljudiidatrgovinenisuotvorene.Jutroje,doduse, bilomracno imaglovito, ali to jos nije bio razlog da zamresvaka poslovna aktivnost,On mora ici na posao, pa zasto da ostalilijepoostanuusvojimkrevetimasamozatoštojevanimrakimagla?

Konacno je stigao do Holborna. Niti jedna roleta nije bilapodignuta!Niti jednogomnibusanijebiloublizini!Vidio je samo tricovjeka,odkojihjejedanbiopolicajac,jednaseoskakolanatovarenazeljem i jedan trosni ijaker. George je izvukao sat - bilo je pet dodevet!Zastaojeiopipaopuls,aondasesagnuoiopipaonoge.Ondaje,sasatomuruci,prišaopolicajcuiupitaogadaliznakolikojesati.

- Koliko je sati? - rekao je policajac sumnjicavo odmjeravajuciGeorgeaodglavedopete.-Akooslušnete,čutćetesatkakoizbija.

Georgejeoslušnuoisatususjedstvuodmahmujeizišaoususret.-Taotkucao je samo tri! - rekao jeGeorgeuvrijeđenokad je sat

odbiosvoje.-Akolikobistevihtjelidaotkuca?-upitaojepolicajac.-Padevet-rekaojeGeorge,pokazujućinasvojsat.-Znatelivigdjestanujete?-upitaogajestrogočuvarjavnogreda.Georgejenakonizvjesnograzmišljanjarekaćsvojuadresu.-Oh, dakle tamo stanujete, je li? - odgovorio je policajac. - E pa,

poslusajte moj savjet i mirno idite kuci, i ponesite taj svoj sat sasobom.Ivišeniriječiotome!

Tako se George opet vratio kuci, razmisljajuci o svemu sto se

dogodilo,iotišaousvojusobu.Uprvomtrenutku,kadsevratio,odlucio jedase svuce iponovo

legne,alikadjepomisliokakocesemoratiponovooblacitiiumivati,itusiratise,predomisli se iodlucidaostaneobucen imaloodspavaunaslonjaču.

Nije, međutim, nikako mogao zaspati; nikad u zivotu nije biobudniji.Upalio jesvjetiljku, izvukao sahovskuplocu iodigraosamsasobompartiju saha. To ga,međutim, nije nimalo razvedrilo; sahmunikad ranije nije izgledao tako dosadna igra. Zato je digao ruke odsaha i pokusao citati. Ni citanje ga, međutim, nije zanimalo, pa jeponovoobukaokaputiizišaodaseprošeta.

Vani je bilo strasno pusto i sumorno, svi policajci koje je sretaopromatrali su ga s neskrivenom sumnjom, podizali svjetiljke da gapromotreislijediliga,asvetoostavilojenanjegatakavdojamdasepoceoosjecati kaoda je zaistaucinionestoprotuzakonito.Poceo sesklanjati u sporedne ulice i skrivati u mracne veze kad god bi cuokorakečuvarajavnogredaimira.

Naravno, takvo njegovo ponasanje samo je izazvalo jos vecusumnjicavost vlasti, pa su ga njeni predstavnici poceli izvlaciti izmrakaiispitivatigastotamoradi.Kadbiodgovoriodaneradinista,dajesamoizisaodaseproseta(bilojetoucetirisataujutro),gledalisugakaodamubasnevjeruju,anakrajusugadvapolicajcauciviluotpratila do kuce da vide da li zaista stanuje tamo gdje je rekao.Promatrali su ga kako izvlaci kljuc, otkljucava vrata i ulazi, a zatimzauzelineupadljivpolozajnasuprotnojstraniuliceinastavilipazitinakuću.

Kad je usao u kucu, najprije je pomislio da nalozi vatru i priredisebi nesto za dorucak, ne bi li nekako utukao vrijeme, ali nije biokadardauzmeurukubilošta,nikantuzaugljenničajnužlicu,adaneispusti stvarnapod ili da sene sapleteprekonje.Bio jeu smrtnomstrahu da bi ta buka mogla probuditi gospođu Gippings, da bi onamoglapomislitikakosuukucuupali lopovi,otvoritiprozor iviknuti»Policija!«Natobisigurnodotrcalaonadvojicadetektiva,stavilimunarukelisiceiodvukligauzatvor.

Tako je, u tom stanju potpune nervne poremecenosti, veczamisljaosuđenje,sebekakopokusavaobjasnitiporotiokolnostikojesudoveledocitavogslucaja,kakomunitkonevjerujeikakomusud

odmjerava kaznu od dvadeset godina robije, na sto njegova majkaumireslomljenasrca.Zatojeodustaooddorucka,umotaosekaputomi ostao sjediti u naslonjacu sve dok se u pola osam nije pojavilagospođaGippings.

Taj događaj, rekao je, posluzio mu je da izvuce pouku kako netrebaustajatirano,inikadvišenijetoučinio.

Dok je George pricao tu istinitu pricu, sjedili smo umotani upokrivace, a kad je zavrsio, uzeo sam na sebe da veslom probudimHarrisa. To mi je uspjelo tek nakon treceg udarca; okrenuo se nadrugu stranu i rekao da ce sici za pet minuta, i neka mu ocistimovisokecipele.Smjestasmoga,spomocujednogkonopca,podsjetilinatogdjesenalazi,pasenaglouspravioodbacivsiMontmorencyja,kojijespavaosnompravednika,prekočitavogčamca.

Nakon toga smo podigli ceradu i sva cetvorica promolili glaveprekorubacamca,pogledaliuvoduistreslise.Odlucilismo,sinoc,daustanemoranoizjutra,zbacimopokrivačeikrpe,podignemoceradu,sveselim uzvikom skocimo u vodu i dugo uzivamo u osvjezavajucemplivanju.Sada,kadjedoslojutro,idejanamjenekakoizgledalamanjeprivlacna. Voda je izgledala vlazna i hladna, a puhao je neki ledenivjetar.

-Epa,tkoćeprvi?-rekaojeHarriskonačno.Nitkosenijebasotimaodabudeprvi.Georgeje,stosenjegatice,

rijesio stvar tako Sto se povukao u camac i navukao carape.Montmorencyjenesvjesnozacviliokaodagaisamapomisaonanestoslicno uzasava. Harris je rekao da bi bilo previse tesko penjati senatragučamac,otišaodokrmeiobukaohlače.

Meni sepomisaoda sadodustanemnijeprevise sviđala, iakomeskokuvodunijeprivlacio.Podvodombimoglobitigranja,korijenjaimulja, mislio sam. Odlucio sam da problem rijesim kompromisom,takostocuizicinaobaluisamoseisprskativodom.Uzeosamrucnik,izisaonaobaluipolakokrenuopojednojgranikojasenadvijalanadvodom,gotovojedodirujući.

Bilojeuzasnohladno.Vjetarjerezaokaonoz.Pomisliosamkakonemanikakvogsmislaprskatisevodom,iodluciosamdasevratimucamaciobucem.Okrenuosamsedasvojuodlukuprovedemudjelo,alidoksamtoradio,glupagranapodmojimnogamapopustilajeipaosamuvodu, skupas rucnikom,podigavsiogromanstupvode.Nasao

sam se usred rijeke, s galonom Temze u sebi, prije nego sto samshvatioštosedogodilo.

-Takomiboga,stari J. jeskocio- cuosamHarrisakakogovoriutrenutkukadsamizronio,pljujucivodu.-Nisamvjerovaodaceimatitričistedatouradi.Ati?

-Kakvajevoda?-javioseGeorge.-Divna-odgovoriosamcvokocuci.-Ludistestoneskociteivi.Ne

bihovopropustionizasveblagoovogsvijeta.Zastonepokusate?Zatojepotrebnosamomaloodlučnosti.

Nisamih,međutim,mogaonagovoriti.Doksamsetogjutraoblacio,dogodilasejednazabavnastvar.Bio

sampotpunopromrzaokadsamsevratioucamac,iuzurbidasestoprije obucem, slucajno sam ispustio kosulju u vodu. Gotovo sampobjesniozbogtoga,pogotovokadjeGeorgeprasnuousmijeh.Nisamu tome vidio nista smijesno i rekao sam to Georgeu, ali on se na tosmijao jos vise.Nikadnisamvidioda senetko tako slatko smije.Nakrajusamizgubiozivceirekaomudajesasavabudalaiblesaviidiot,ali na to se on poceo valjati od smijeha. U tom trenutku, dok samizvlaciomokrukosulju,primijetiosamdatouopcenijemojakosuljanegoGeorgeova,zakojusampogresnomisliodajemoja.Tadasamijashvatiokolikojesituacijasmijesna,ipoceosamsesmijati,istosamvisegledaocasumokrukosulju,casuGeorgea,guseciseodsmijeha,stvarmijeizgledalasvezabavnijaismijaosamsetakodasamponovoispustiokošuljuuvodu.

- Mislis li je ... ti, izvaditi iz vode? - jedva je izgovorio George,izmeđunapadajasmijeha.

Neko vrijeme nisam bio kadar da mu odgovorim, toliko sam sesmijao,alikonačnosamsenekakosavladaoirekao.

-Tonijemojakošulja...negotvoja!Uzivotunisamvidiodaseizraznecijeglicatakonaglopromijenio

izveseloguljutiti.-Sta?-dreknuoje,skocivsi,-Budaloglupa!Zarnemozespazitisto

radis?Zasto,kogvraga,nisiizisaoiobukaosenaobali?Takviidiotinebitrebalodaulazeučamac!Dodajmičakiju!

Pokušaosammuobjasnitikolikojesvetoskupasmiješno,aliontonikakonijemogaoshvatiti.George jeprilicnotezak covjekkada jeupitanjuhumor.

Harris jepredloziodazadorucakspravimokajganu.Rekao jedace je on prirediti. Iz njegove price moglo se zakljuciti da je pravimajstorzakajganu.Cestojepripremaokajganuzacitavodrustvo,napiknicima i krstarenju jahtom.Postao je cuvenpo toj svojoj kajgani.Koliko smo shvatili iz njegove price, ljudi koji su jednom okusili tunjegovukajganupreziralisuposlijesvakodrugojelo,venuliiumiraliakonisumoglidoćidonje.

Slinanamjepocurilanaustadoksmoslusalikakopricaotome,iodmah smomudonijeli primus, tavu i sva jaja koja se nisu razbila irazlilaprekoostalihstvariukošari,imoliligadazapočne.

Razbijanje jaja nije mu bas narocito islo od ruke - u stvari, srazbijanjemnijebilo tolikoproblemakolikos istresanjemrazbijenihjajautavu.Najtezejebilosprijecitiihdamuselijepezahlaceiuvlaceurukav.Ipakmujeuspjelodaistreseutavupet-sestkomada,nakontogaječučnuokrajprimusaipočeoihmiješativilicom.

Cinilosedajetostrasnonaporanposao,barkolikosmotoGeorgeijamoglizakljucitipromatrajuciga.Kadgodbiprisaotavi,oprziobise,aondabibaciosve i igraookoprimusaotresajuciprste ipsujucisveodreda.TojeizvodiokadgodbismoGeorgeijapogledaliunjega,U pocetku smo bili uvjereni da je to sastavni dio procedurepripremanjatogjela.Nismoimalipojmastojetokajgana-mislilismoda je to neki specijalitet iz jelovnika americkih Indijanaca iliurođenika sa Sendvickih otoka, cije pripremanje zahtijeva ritualneigre i zazivanje duhova. Montmorency je prisao i gurnuo njusku utavu,auljejeprsnuloiopržiloga,pajeionpočeopoigravatiipsovati.

Sveusvemu,bila je to jednaodnajzanimljivijih inajuzbudljivijihoperacija koje sam ikad promatrao. Imeni i Georgeu bilo je istinskižaokadjesvezavršeno.

RezultatnijebioniblizuonomeštojeHarrisobećavao.Poslijesvihsilnihkomplikacijanijeostalobogznastodasevidi.Utavujebacenošestjaja,adobilismožličicuzagorjelemaseneprivlačnogizgleda.

Harrisjerekaodajekrivicadotave,idabibilomnogoboljedajeumjestonje imaokotliczaribuiplinskupec.Odlucilismodavisenepripremamotajspecijalitetdoknenabavimosavpotrebanpribor.Kadsmozavrsilisdoruckom,sunce jevecprigrijalo,vjetar jestao i jutrosepretvoriloudankakavsesamopozeljetimoze.Nistaokonasnijenaspodsjecalodasmoudevetnaestomstoljecu,idoksmopromatrali

jutarnjim suncem obasjanu rijeku, mogli smo s lakocom u mastizbrisatistoljecastosunasdijelilaodonognavijekeslavnoglipanjskogjutra 1215. godine, i zamisliti da smo sinovi sitnih engleskihzemljoposjednika, u odjeci od sukna i s bodezom za pojasom, kojicekajudaprisustvujupisanjuonetolikoznacajnestranicepovijesticijice smisao protumaciti obicnim ljudima cetiri stotine godina kasnijeOliverCromwell,kojijujetemeljitoproučio.

Osvanulojeprekrasnoljetnojutro-suncano,toploitiho.Zrakje,međutim, ispunjen uzbuđenjem. Kralj John prespavao je u DuncroftHallu i cijelog prethodnog dana gradic Staines odzvanjao je odzveketa oruzja, topota kopita teskih konja po neravnim, kamenompoplocanim ulicama, od uzvika zapovjednika, surovih sala i grubihpsovki bradatih strijelaca, helebardista, stitonosa i kopljanika kojigovorečudnim,nepoznatimjezicima.

U grad su stizale skupine plemica i vitezova ogrnutih plastevimajarkih boja, prljavim od putovanja i prasine. Cijele veceri bojazljivistanovnicigradamoralisuotvarativrataipustatiusvojekucegrupiceogrubjelih vojnika kojima je bilo potrebno osigurati prenociste ihranu,svenajboljeodnajboljegjerinaceteskokuciisvimaunjoj-utim burnim vremenimamac je bio sudac i porota, tuzilac i krvnik, iplacaoonostojeuzimaosamopostedomonihodkojihjeuzimao,akomusetakosvidi.

Diovelikaskevojskebiojeokupljenokovelikelogorskevatrenatrgu;vojnicisusjediliipili,pjevalineskladnimglasovimaraskalasenepjesme, bockali se i svađali dok se sumrak sve vise pretapao u noc.Svjetlostvatrebacalajenemirnesjenkenasloženooružjeipogrbljeneobriseljudi.Gradskasusedjecaprikradalaizacuđenoihpromatrala,a punasne seoske djevojke prilazile su im, smijuci se, da izmjenjujuprostacke sale i dobacivanja s bucnim, razmetljivim vojnicima takorazlicitim od seoskih momaka, koji su, privremeno zapostavljeni iprezreni,stajalipostrani,osamljeni,skiselimosmijehomnasirokim,unezvijerenim licima. U poljima oko grada svjetlucale su se druge,daleke vatre kraj kojih se utaborila pratnja nekogmocnog lorda iliceta Johnovihnepouzdanih francuskihplacenika,kaooci vukova stovrebajupritajeniokograda.

Itakoje,uzpatroleusvimmracnimulicamaitreperavestrazarskevatrenasvimuzvisinamaunaokolo,nocpolakoproslainadpitomom

dolinom stareThame svanulo jutro velikog dana koji ce udariti svojpečatnavjekoveštoćetekdoći.

Uprvosivosvitanjenanizemoddvaotoka,tocnoiznadmjestanakojem smo stajali, pocela je odzvanjati buka i glasno dovikivanjemnogobrojnih radnika. Pocelo je podizanje velikog satora,dopremljenog prethodne veceri, dok su tesari zurno zabijali redoveklupa,asegrtiizLondonamotalisenaokolonoseciraznobojnaplatna,sviluitkanineizvezenezlatomisrebrom.

Ikonacno,gle!NacestistovijugaduzobalerijekeodStainesaidupremanama, smijuci se i razgovarajuci dubokim, grlenimbasovima,desetakkrupnihhelebardista-izvelikaskevojske,ocigledno-zastajustotinjak metara iznad nas, na suprotnoj obali rijeke, i cekaju,naslonjeninasvojeoružje.

Izsatausatnailazecestomstalnonovegrupeigrupicenaoruzanihljudi,njihovisljemoviioklopiodbijajudugacke,niskezrakejutarnjegsunca i ubrzo citava cesta, dokle pogled moze doprijeti, izgledapokrivena svjetlucavim celikom između kojeg se propinju konji.Konjanici vicuci galopiraju od grupe do grupe, zastavice lijenoleprsajunatoplompovjetarcuisvakicasdolazidoveceguzveistrke,kad se na jednoj ili drugoj strani redovi vojnika pocnu razmicati dapropuste nekog mocnog baruna na bogato okicenom konju, koji sgardom plemica oko sebe dolazi da zauzme mjesto na celu svojihpodanikaivazala.

NapadiniCooper'sHilla,nasuprotnojstrani,okupljajusezačuđeniseljaci i radoznaligrađanikoji sudotrcali izStainesa, iakonitkonijetocnoznaoocemuseradiisvatkojenasvojnacinobjasnjavaovelikidogađaj kome ce prisustvovati. Neki govore da ce taj dan donijetivelikodobro svim ljudima, ali starci samovrte glavama jer su takvepričeslušaliiranije.

Citavarijeka,svedoStainesa,prekrivenajebrodicama,camcimaimalim cunovima od pletenog pruca presvucenog kozom, koji su uposljednjevrijemepoceliizlazitiizmodetakodaihupotrebljavajujossamosiromasniji ljudi.Krozbrzakegdje cenakonmnogogodinabitipodignuta elegantna brana Bell Weir, snazni su ih veslaci gurali ilivukli, nastojeci da priđu sto blize pokrivenim barkama koje cekajuspremne da prevezu kralja Johna na otok gdje ce potpisatisudbonosnupovelju.

Podne je. Strpljivo cekamo, zajedno S okupljenim narodom, vecnekoliko sati. Sire se glasine da je prevrtljivi John ponovo izmakaovelikasimaizruku,dasekriomiceizvukaoizDuncroftHallasasvojimplacenicimaidaceseubrzoprihvatitiposlakorisnijegodpotpisivanjapoveljeonarodnimslobodama.

Ipak,nijebilotako!Ovogputanasaosestegnutzeljeznimsakama,uzalud je izvrdavao ikoprcao se.Dalekona cestipodigao seoblacicprasine i sad se priblizava i postaje sve veci; topot mnogobrojnihkopitapostajesveglasniji,aizmeđurastrkanihgrupicavojnikasvesevise nazire povorka slikovito odjevenih lordova i vitezova. Ispredpovorke,nazaceljuisastrane,jasukonjaniciujedinjenihvelikasa,ausredinikraljJohn.

Povorka se priblizava barkama koje cekaju, a istaknuti velikasiizlaze iz redova postrojenog plemstva da docekaju kralja. Kralj imodzdravljaosmijehomibiranim,medenimrijecima,kaodajepozvannanekusvecanostunjegovu cast.Podizuciseusedludasjase,baca,međutim,brzpoglednasvojefrancuskenajamnikepostrojenestraga,iza redova smrknutih sljedbenika ujedinjenog plemstva koji gaokružuju.

Je li vec prekasno? Oboriti snaznim udarcem konjanika koji jasepored njega, nista ne sluteci, izdati naređenje vojnicima, odlucnonasrnutinanespremneredovevelikasa ibuntovnicibigorkopozalilidan kad su se usudili da poremete njegove planove! Smjelija rukamoglabipromijenitiishodigreiutomposljednjemtrenutku.Dajenanjegovom mjestu bio jedan Richard, pehar slobode bio bi otetEngleskojsasamihusana,ionajošstogodinanebiosjetilanjenokus.

SrcejekraljaJohna,međutim,klonulopredsmrknutimpogledimaengleskihratnika,njegovaserukaspustilanauzdu,sjahaojeizauzeosvojemjestouprvojbarci.Zanjimsuseukrcalivelikasi,svisrukamanadrškamamačeva,ipalajenaredbadasekrene.

Teskebarkepokrivenetendamajarkihbojatromoseodvajajuodobale kod Runnymedea. Plove polako, nezgrapno, da se s muklimstruganjem nasucu na obalu otocica, koji ce od tog dana nositi imeMagnaChartaIsland.KraljJohnizlazinaobaluamicekamosutke,bezdaha,daseprolomigromkoklicanje,znakdajepolozenvelikikamentemeljachramaengleskeslobode,ito-kaoštodanasznamo-Čvrsto.

XII

HenrikOsmi iAnneBoleyn -Nezgodnestranestanovanjau istojkućisazaljubljenimparom-Teškidanizaengleskinarod-Moćnapotraga za slikovitim -Be z kuće i kućišta -Harris spremandaumre - Pojavljuje se anđeo - Djelovanje iznenadne radosti naHarrisa -Skromnavečera -Ručak -Visokacijenateglicesenfa -Strašnabitka-Maidenhead-Jedrenje-Triribara-Kakosunasispsovali

Sjedio sam na obali pokusavajuci docarati sebi tu scenu kad jeGeorgeprimijetiodabihmogao,ukolikosamseodmorio,pomocidase opere posuđe, i tako me iz slavne proslosti vratio u prozaicnusadasnjost, s njenombijedom i grijesima.Usao samu camac, ocistiotavu komadom drva i busenom trave i konacno je ispoliraoGeorgeovommokromkošuljom.

Presli smonaotokMagnaChartadapogledamokamenkoji stojitamoujednojkucici,inakomeje,kazu,potpisanaslavnaPovelja;jelizaista potpisana na tom kamenu ili, kako neki tvrde, na suprotnojobalikodRunnymedea,otomesenebihzelioizjasnjavati.Akojerijeco mom osobnom, skromnom misljenju, sklon sam se priklonitipopularnoj teoriji o otoku. Da sam ja bio jedan od velikasa u tovrijeme, siguran sam da bih nagovarao svoje drugove da takonepouzdanogklijentakaostojebiokraljJohndovedunaotok,gdjejeimaomanješansizaiznenađenjaipodvale.

Na posjedu AnkerwykeHouse, koji se nalazi nedaleko od PicnicPointa,nalazeserusevinenekogstarogsamostanakrajkojegse,kakoseprica,HenrikOsmisastajaosAnnomBoleyn.SastajaosesnjomiuHeverCastleu,uKentu,kaoinegdjeubliziniSt.Albansa.Moradajeuto vrijeme engleskom narodu bilo tesko naci mjesto gdje tilakomislenimladiljudinisuvodililjubav.

Jesteliseikadnasliukuciukojojzividvojezaljubljenih?Tovamjemucna stvar. Pozelite da posjeditemalo u salonu i krenete tamo.

Kad otvorite vrata, cujete zvuke kao da se netko iznenada sjetionecega, a kad uđete, nalazite Emily kako stoji kraj prozora i sazanimanjem promatra suprotnu stranu ulice dok vas prijatelj, JohnEdward, na suprotnom kraju sobe, sav ocaran prelistava album sfotografijamanečijihrođaka.

- Oh - kazete, zastajuci na vratima - nisam znao da ima nekog usobi.

-Oh,niste?-kazeEmilyhladno,tonomizkojegseosjecadavamnevjeruje.

Motateseposobinekovrijeme,aondakažete:-Mračnoje.Zaštoneupalitesvjetlo?-Oh! - kaze JohnEdwardkaoda to nije primijetio, a Emily kaze

kakotatanevolidasepalisvjetloposlijepodne.Ispricate imnekolikonovosti i izlozite svojamisljenja i nazore o

irskompitanju,alicinisedaihtonimalonezanima.Nasveuzvracajusamo sa »Oh!«, »Zaista?«, »Stvarno?«, »Da?« i »Ma sto ne kazete!«Nakon deset minuta konverzacije u tom stilu, polako se privucetevratima i kliznete napolje, a vrata se, na vase iznenađenje, smjestazatvorezavama,gotovosezalupeadaihnistenidodirnuli.

Polasatakasnijepadnevamnapametdabibilozgodnopopusitilulu u zimskoj basci. Na jedinoj stolici u toj prostoriji sjedi Emily, aJohnEdward, ako jemoguce suditi po izgledunjegoveodjece,moradajesjedionapodu.Nekazunista,alinjihovipogledigovoresvestosemoze reci u civiliziranomdrustvu. Zurno sepovlacite, zatvarajucivratazasobom.

Nakon toga, bojite se zaviriti u bilo koju prostoriju u kuci pakonačno,poslijedužešetnjegore-doljepostubama,odlaziteisjediteuvlastitoj spavacoj sobi. To vam, međutim, nakon izvjesnog vremenadosadipastavitesesirnaglavuiiziđetedaprolunjatepovrtu.Setatesestazomi,dokprolaziteporedsjenice,zaviriteunutraitkojetamo-onodvoje idiota, stisnuti u jednomkutu.Vide i oni vas, naravno, i unjima seucvrscujeuvjerenjeda ih iznekog, samovamapoznatog,usvakomslučajusumnjivograzloga,progonite.

-Zasto imza testvarinedajuposebnusobu,padasjede tamo? -mrmljate, odlazite zurnim koracima u predvorje, uzimate kisobran ibježitenaulicu.

Sigurno je bilo slicno kad se onaj sasavi momak Henrik Osmi

udvaraosvojojmalojAnni.UBuckinghamshireuljudibineocekivanonailazilinanjihdoksuse,zaljubljenogledajucijednoudrugo,motaliokoWindsoraiWraysburyja, iuzvikivali:»Oh,tostevi!«aHenrikbipocrvenioirekao:»Da,dosaosamdasenađemsjednimprijateljem,«dokbiAnnedodala:»Oh,basmijedragostovasvidim!Kakavslucaj!UpravosamsrelagospodinaHenrikaOsmogualeji, ipokazalosedaidemoistimputem.«

Odlazeci, ljudi bi govorili sami sebi »Uh, bit ce bolje da odemoodavdedoktoljubakanjeigukanjeneprođe.Idemodolje,uKent.«

Otputovali bi u Kent, i prvo sto bi ugledali nakon dolaska bili suopetHenrikiAnne,kakoludujuokoHeverCastlea.

»Oh,patojevecprevise!«reklibi.»Cujte,idemoodavde.Jatovisenemoguizdrzati, idemouSt.Albans...tojetakougodanitihgradic,St.Albans.«

IkadbistigliuSt.Albans,ugledalibitajdosadniparkakoseljubipod zidovima opatije. Ljudima nije ostajalo drugo nego da odu ugusaredoksevjenčanjeneobavi.

Dio rijeke od Picnic Pointa do brane Old Windsor zaista jeprekrasan.Duzobalevodisjenovitacesta,ukrasenatuitamolijepimkucicama, sve do »Ouseleyskih zvona«, slikovite krcme kakve su,uostalomsvekrcmeuzrijeku,imjestagdjesemozedobiticasazaistaizvrsnogpiva-bartakotvrdiHarris,autimstvarimaHarrisumozetevjerovati na rijec. Old Windsor jedno je od cuvenih mjesta na tomputu. Edward Ispovjednik imao je tu svoj dvorac, a tu je i sud togvremena proglasio velikog grofa Godwina krivim za urotu protivkraljevog brata i njegovu smrt. Earl Godwin uzeo je kruh, odlomiokomadipokazaogasucima.

»Ako samkriv,« rekao je grof, »nekameovaj kruhugusi kad gaprogutam!«.

Strpaojezalogajkruhauustaiprogutaoga,alikruhmujezapeougrluigrofGodwinseugušio.

Kad prođete Old Windsor, rijeka postaje nezanimljiva i ponovopostajeonastaratekkađsepribližiteBoveneyju.Georgeijavuklismocamac duz Home Parka, koji se pruza s desne strane rijeke odAlbertova do Viktorijina mosta. Dok smo prolazili pokraj Datcheta,Georgemejeupitaodalisesjecamnasegprvogputovanjauzrijeku,kad smo se iskrcali kod Datcheta u deset uvecer i odlucili da

potražimoprenoćište.Odgovorio sam da se dobro sjecam, i da to necu tako brzo

zaboraviti.Bilo je to u subotu uoci drzavnih praznika u kolovozu. Bili smo

umorni i gladni, sva trojica, i kad smo stigli u Datchet, izvukli smokosaru, dvije torbe, pokrivace, kapute i slicne stvari, i krenuli datrazimo gdje cemo prespavati. Prosli smo pored vrlo lijepog maloghotela, s vratnicama obraslim u lozu i brsljan, ali u vrtu nije biloazaleja,ajasam,iznekograzloga,uvrtiosebiuglavuazalejepasamrekao:

-Ne,neulazimounutra!Pođimodalje,potrazimonekomjestogdjecvjetajuazaleje.

Posli smodalje, doknismo stigli dodrugoghotela. Bio je to vrlolijep hotel, sav u azalejama, ali Harrisu se nije svidio izgled covjekakoji je stajao naslonjen na ulazna vrata. Rekao je da mu nijesimpatican i da nosi ruzne cizme, pa smo krenuli dalje. Presli smodobarkomadputaadanismovidjelinitijedanhotel,pasmozaustavilinekog covjeka i zamolili ga da nam pokaze put do nekog boljeghotela.

-Krenuli stesuprotnimpravcem,gospodo - rekao je. -Moratesevratiti,paćetestićiravnodohotela»Jelen«.

-Oh,bilismotamo-odgovorilismo-alinamsenijesvidio.Nemaazaleja.

-Epa,nestodalje,nasuprotnojstrani,nalazisehotel»Vlastelinskidom«-rekaoje.-Jestelipokušalitamo?

Harris je odgovorio da nismo htjeli uci, jer nam se nije svidioizgledcovjekapredvratima.Harrisusenijesviđalabojanjegovekose,aninjegovečizme.

-Ondazaistaneznamstodaradite,bogami-rekaojecovjekkomesmo se obratili za informacije. - To su jedina dva svratista u ovomkraju.

-Nemadrugihhotela?!-uzviknuojeHarris.-Nema-odgovorioječovjek.-Štodaradimo,zaimebožje?!-jeknuojeHarris.Na to je uzeo rijec George. Rekao je da ja i Harris, ako zelimo,

mozemo cekatida se sagradiodgovarajucihotel zanas ida senađuljudikojićenamsesviđati.Štosenjegatiče,onsevraćau,»Jelen«.

Velikiumovinikadnemoguostvaritisvojeideale,pasmoHarrisija uzdahnuli nad ispraznoscu ovozemaljskih zelja i krenuli zaHarrisom.

Unijelismoprtljaguu»Jelen«ispustiliganapodupredvorju.Vlasnikjedošaoirekao:-Dobarvečer,gospodo.- Dobar vecer - rekao je George, - Potrebna su nam tri kreveta,

molim.-Zaomi je,gospodine - rekao jevlasnik. -Bojimsedavamnecu

moćiizićiususret.- Oh, pa nije vazno - rekao je George - snaci cemo se i sa dva.

Mozemo dvojica spavati u jednom krevetu, zar ne? - dodao je,obraćajućiseHarrisuimeni.

-Naravno-rekaojeHarris,uvjerendaGeorgeijamozemosasvimlijepospavatiujednomkrevetu.

-Vrlomijezao,gospodine-ponoviojevlasnikhotela-aliucitavojzgradi nema niti jednog slobodnog kreveta, U stvari, gospoda vecspavajupodvojica,pačakitrojicaujednomkrevetu.

Tanasjevijestpriličnouzdrmala.Harris,međutim,kaostariputnik,pokazaosedorastaosituaciji i,

veselosenasmijavši,rekao:- Oh, u redu, sto se tu moze. Morat cemo se zadovoljiti i onim

najskromnijim.Smjestitenasnekakousaluzabiljar.- Vrlo mi je zao, sir, zaista, ali tri dzentlmena vec spavaju na

biljarskom stolu, a dvojica u cajnoj kuhinji. Nocas vas nemam gdjesmjestiti.

Pokupilismonasestvari iotisliprekoputa,u»Vlastelinskidom«.BilojetoprekrasnostarinskozdanjeirekaosamHarrisudamisevisesviđa od »Jelena«, aHarris je rekaoda,naravno. Zgrada je sasvimuredu,aonogriđokosog covjekanemoramogledati;uostalom, jadniknijekrivštoimariđukosu.

Harrisje,začudo,govoriootomesasvimrazumnoivelikodušno.Ljudi u »Vlastelinskom domu« nisu htjeli ni da nas saslusaju.

Vlasnica nas je docekala na pragu pozdravom iz kojeg se moglozakljuciti da smo vec cetrnaesta grupa kojoj mora uskratitigostoprimstvouposljednjihsat ipol.Nanasebojazljiveprijedlogeuvezisastagljem,biljarskomsalomilipodrumomzaugljen,odgovorila

jeprezirnimsmijehom;svakikutakbiojevećdavnopopunjen.Upitalismojeznalizanekomjestouselugdjebismomoglidobiti

prenoćište.- Pa sad, ako niste velikih prohtjeva... pazite, ja vam to nemogu

preporučiti,ali...postojijednamalapivnicapolamiljedalje,nacestizaEton...

Nismo ni docekali da dovrsi, vec smo zgrabili kosaru, torbe,kapute,pokrivaceipaketeipotrcali,Udaljenostnamseucinilavecomodpolamilje, cakidvaputavecom,alismonakrajustigli izadihaniupaliupivnicu.

U pivnici su nas docekali grubo. Samo su se nasmijali, U kuci subila samo tri kreveta za goste i u njima su vec spavala sedmoricagospodeidvabracnapara.Jedanlađardobrogsrca,kojisezatekaoutocionici,rekaonamjedabimozdavrijedilopokusatiuprodavaonicimješoviterobe,odmahporedhotela»Jelen«,pasmosevratiliuselo.

Prodavaonica mjesovite robe bila je prepuna. Jedna ljubaznastaricakoju smozatekli u radnji odvelanas jenakon toga jos cetvrtmiljedalje,donekesvojeprijateljicekojapovremenoiznajmljujesobegostima.

Starica je hodala vrlo polako pa nam je do njene prijateljicetrebalo dobrih dvadeset minuta. Monotoniju setnje razbijala je, doksmo se vukli za njom, opisujuci nam razlicite bolove koje osjeca ukrstima.

Sobe njene prijateljice bile su izdane. Tu su nam, međutim,preporucilidaodemodobroja27.Broj27biojepunpasunasposlaliubroj32,alijeitamosvebilozauzeto.

Vratilismosenaglavnuulicu,itujeHarrissjeonakosaruirekaoda dalje ne ide. Rekao je kako je mjesto tiho i prijatno i da zeli tuumrijeti. Zamolio je Georgea i mene da prenesemo posljednjepozdravenjegovojmajciiporukurođacimadaimoprastasveiumiresretan.

U tom trenutku pojavio se anđeo prerusen umalog djecaka (pomommisljenju,nemaefektnijeglikaukomeseanđeomozepojaviti).Ujednojrucinosiojevrcpivaaudrugojspagunacijemjekrajuvisilonesto sto je spustaona svaki ravankamennakoji jenaisao, a zatimpovlacio navise, proizvodeci vrlo neprivlacne zvuke koji su nekakopodsjećalinajecaj.

Upitalismotog(kakosekasnijepokazalo)nebeskogglasnikadaliznazanekuosamljenukucuukojojstanujedvoje-trojebespomocnihljudi (po mogucnosti starica ili paralizirane gospode u godinama),koje bi trojica ocajnika mogla zastrasivanjem prisiliti da im ustupesvojekrevete; ili,akoneznazatakvukucu,moze linampreporucitikakavprazansvinjac,neupotrebljavanukrecanuilinestotevrste.Nijeznaozatakvomjesto,ilibarneublizini,alinamjerekaodamozemo,ako zelimo, poci s njim jer njegovamajka ima jednu praznu sobu ukojojbismomogliprespavati.

Bacilismomuseokovrata,tunamjesecini,blagosiljajuciga,ibilabi to prekrasna slika da djecak nije popustio pod silinom nasihemocijai,nemogavsiimodoljeti,paonazemlju,asvimiprekonjega.Harris je bio tako obuzet radoscu da se gotovo onesvijestio, pa jedosaosebitekkadjezgrabiodjecakovvrcspivomiiskapiopolovicu,a zatim je otrcao naprijed, ostavljajuci Georgea i mene da vucemoprtljagu.

Djecak je stanovao u malom kotedzu sa cetiri sobe, a njegovamajka-dobradusa!-dalanamjezavecerukuhanuslaninu.Smazalismosve -dobrihpet funti -popilidvavelika lonca caja,pojeli cijelutortusadzemomiotisliukrevet.Usobisubiladvakreveta-jedannasklapanje sirok2stopei6inca,nakomesmospavaliGeorgei ja(danebismopali,moralismosejedanzadrugogvezatiplahtom)ijedandjecjikreveticnakome jespavaoHarris.Zateklismogaujutrokakospavaagolemunogestrsedaleko izvankreveta,pasmoGeorge i javješalionjihručnikedoksmoseumivali.

Odlucili smo da ne budemo tako izbirljivi kad slijedeci putsvratimouDatchetnanoćenje.

Vratimo se nasem sadasnjem putovanju; nista uzbudljivo nije sedogodilo,plovilismobezzastojagotovodoMonkeyIslanda,gdjesmopristali i rucali. Za rucak smo jeli hladnu govedinu, i tek tada smoustanovilidasmozaboraviliponijetisenf.Nevjerujemdasamikaduzivotu,prijeiposlijetoga,osjecaotakvupotrebuzasenfomkaotada.Obicnominijemnogostalodosenfairijetkogaokusim,aliovogputadaobihzanjegacitavsvijet.Neznamkolikosvjetovaimausvemiru,ali da mi je netko u tom trenutku donio zlicicu senfa, mogao ih jedobiti sve. Takav sam - kad pozelim nesto sto ne mogu dobiti,postajemnepromišljen.

IHarrisjerekaodabidaosvijetzamalosenfa.Dajenetkoutimtrenucimanaisaosteglomsenfa,mogaojenacinitiodlicanposao.Biobiopskrbljensvjetovimadokrajaživota.

Ali jao! Harris i ja, uvjeren sam, pokusali bismo da nekakoizvrdamotupogodbucimbismodobilizeljenisenf.Ljudisusklonidautrenucimauzbuđenjacinetakoekstravagantneponude,ali,naravno,kadmalorazmisle,shvatedasuonesasvimnesrazmjernevrijednostizeljenog artikla. Jednom, dok sam se penjao na neku planinu uSvicarskoj,cuosamnekogcovjekakakokazedabidaocitavsvijetzacasupiva.Kadsmo,međutim,stiglido jednemalegostioniceukojojsutocilipivo,digao jestrasnudrekuzbogtoga stosumu lasuBassanaplatili pet franaka. Rekao je da je to skandalozno ucjenjivanje, ipisaojeotomeTimesu,

Zbog nestasice senfa posadu camca obuzelo je sumornoraspolozenje. Jeli smo govedinu u mrtvoj tisini. Zivot je izgledaoprazan i dosadan. Razmisljali smo o sretnim danima djetinjstva iuzdisali.Malosmozivnulikadjedosaonaredkolacodjabuka,akadje George sa dna kosare izvukao konzervu ananasa i pustio da sekotrljadosredinečamca,učinilonamsedaipakvrijediživjeti.

Sva trojica beskrajno volimo ananas. Gledali smo u sliku nakonzerviimislilinasok.Osmjehivalismosejedandrugom,aHarrisjevećurucidržaospremnužlicu.

Trebalo je, međutim, najprije pronaci otvarac za konzerve.Ispraznili smo kosaru, istresli torbe, podigli daske sa dna camca.Izvuklismosvuprtljagunaobaluisvepretresli.Otvaraczakonzervenismo,međutim,našli.

Harris je pokusao otvoriti konzervu dzepnim nozicem, ali jeslomionozic igadnoseposjekao.ZatimjeGeorgepokusaouradititoisto skarama, ali skare su se raspale i zamalomu izbile oko.Dok suprevijali rane, ja sam pokusao ostrim vrhom cakije naciniti rupu nakonzervi,alicakijajekliznulaajasamodletioprekorubacamcaipaoumuljizmeđucamcaiobale.Konzervaseotkotrljala,nepovrijeđena,irazbilajednušalicuzačaj.

Nakon toga, naprosto smo poludjeli. Iznijeli smo konzervu naobalu, aHarris je otisaoupolje i donio jedan velik, ostar kamen. Jasam se vratio u camac i izvukao jarbol. George je drzao konzervu,Harris je pridrzavao ostri vrh kamena uz njen gornji rub, a ja sam

dohvatio jarbol, podigao ga visoko u zrak, prikupio svu snagu izamahnuo.

Georgeov slamni sesir spasio mu je tog dana zivot. Sad cuva tajslamni sesir (bolje receno, ono sto je ostalo od njega) i u zimskimvecerima, kad se pripale lule i momci pocnu raspredati price oopasnostima kroz koje su prosli, izvlaci ga i pokazuje naokolo iponovo prica o tom uzbudljivom događaju, svaki put dodajuci novedramatičnepojedinosti.

Harrisjeprošaosamosogrebotinom.Poslije toga ja sam sam dohvatio konzervu i udarao je jarbolom

dok nisam ostao bez daha i trunka snage u rukama, nakon cega jejarbolpreuzeoHarris.

Udarali smo je dok je nismo spljostili, a onda dok nije dobilacetvrtast oblik; prolazila je pod nasim udarcima kroz sve mogucegeometrijske forme, ali nam nije uspjelo da na njoj nacinimo rupu.ZatimjujeprihvatioGeorgeizgnječiojeutakočudan,sablastanoblik,tolikoizvanzemaljskiusvojojruznocidaseuplasioibaciojarbol.Svasmotrojicasjeliutravuizuriliutočudovište.

Na gornjoj strani konzerve vidjela se velika udubina koja jeizgledalakaoustaiskrivljenaupodrugljivosmijeh,stonasjedovodilodobjesnila.Harrisjeskociopremakonzervi,zgrabiojeibaciojecakdosredinerijeke.Proklinjalismojedokjetonula,aondasmosjeliucamacizurnoodveslalistogukletogmjesta.NismonipredahnulisvedoknismostiglidoMaidenheada.

Sam jeMaidenheadpretjerano snobovski graddabi bio ugodan.To je sastajaliste rjecnih kicosa i njihovog nakinđurenog zenskogdrustva. To je grad nametljivo gizdavih hotela u kojima odsjedajuuglavnom ic irici i balerine, vjesticja kuhinja iz koje izlijecu onarjecnastrasila-parobrodi.VojvodaizpriceuLondonJoumaluuvijekima svoje »gnjezdasce« u Maidenheadu, a junakinja romana u triknjigeuvijekveceraunekomodtamosnjihrestorana,kadgodtrebadasesastanestuđimmužem.

Brzo smoprosli krozMaidenhead, a ondamalousporili i polakoplovilikrozonajprekrasnipredioizabranaBoulteriCookham.SumeokoClievedenajossubileusvomnjeznomproljetnomruhuuzdizucise od samog ruba rijeke u bezbroj skladnih nijansi zelene boje. Posvojojneokrnjenojljepoti,tojemozdanajprivlacnijidiorijekepasmo

sažaljenjem,polakoveslajući,napuštalitocarstvopredivnetišine.Pristali smoumrtvojvodi ispodbraneCookham ipopili caj; kad

smoprosli kroz prevodnicu, vec se poceo spustati sumrak. Poceo jepuhati prilicno ostar vjetar, i to, za divno cudo, tako da nam jeolaksavao plovidbu; inace, po pravilu, na rijeci vjetar puse uvijek upramac, ma kojim smjerom krenuli. Ujutro, kad krenete na izlet,morate se boriti s njim, ali vas hrabri pomisao kako ce lijepo bitivracati se na jedra. Poslije podne, kad popijete caj, vjetar promijenismjeriopetmoratevuci camacdokuce,borecisesnjegovimostrimnaletima.

Ukoliko, međutim, zaboravite ponijeti jedro, puhat ce povoljanvjetarinaodlaskuinapovratku.Da,ovajjesvijetsazdanodiskusenjaičovjekjerođendapati,kaoštosuiskrestvorenedaleteuvis.

Teveceri,međutim,netkojeociglednopogrijesioiokrenuovjetartako da nam puse u leđa, umjesto u lice. Sutjeli smo o tome i brzopodigli jedro, prije nego sto primijete pogresku, a onda smo seispruzili,dubokozamisljeni; jedrosenadulo inapelo, jarbol jena touzvratiogunđanjem,ačamacjepoletio.

Jasambiozakormilom.Za mene nema veceg uzbuđenja od jedrenja. U tome se covjek

dosadnajvisepriblizio letenju,osimu snovima. Imateosjecajdavasvjetar na svojim krilima nosi naprijed, a ne znate kamo. Vise nistesporo, tromo, slabasno stvorenjeodglinekoje sekaokornjacavucepo zemlji, postajete dio Prirode! Srce vamudara istim ritmomkao injeno.Prirodaobavijaokovassvojemocnerukeiprivijavasuzsvojegrudi. Vas duh i njen duh jesu jedno, a udovi vam postaju cudnolagani.Glasovizrakapjevajuzavas.Cinivamsedajezemljadubokoispod vas, kao sicusna lopta, a da su oblaci iznad vase glave bracakojojHitateuzagrljaj,širećiruke.

Rijeka je bila samo nasa, tek daleko ispred nasmogao se vidjetijedanosamljeni ribarski cun,usidrenusredrijeke,ukomesusjedilatri ribica. Camac je klizio preko vode, pokraj sumovitih obala; nitkonijeprogovorioniriječi.

Jasambiozakormilom.Kad smo se priblizili, vidjeli smo da su tri ribica postariji ljudi

dostojanstvenog drzanja. Sjedili su svaki na svojoj stolicici u cunu ipazljivopromatralisvojeudice.Suncenazapaduobasjavalojerijeku

misticnom crvenom svjetloscu, stvaralo vatrene aureole oko visokihstabala i prelijevalo nagomilane oblake zlatnom bojom. Bio je totrenutakdubokogzanosa,trenutakcudesnenadeiceznje.Malojedrouzdizalo se prema tamnocrvenom nebu, sumrak se spustao oko nasobavijajuci svijet sjenama duginih boja, dok se iza nasih leđaprikradalanoć.

Cinilo nam se da smo vitezovi iz neke stare legende koji plovepreko nekog tajanstvenog jezera u nepoznato kraljevstvo sutona, uvelikuzemljuzalazećegsunca.

Nismouplovili ukraljevstvo sutona;udarili smo ravnou ribarskicunizkojegsutripostarijagospodinapecalaribu.Uprvomtrenutkunismo znali sto se dogodilo, jer nam je jedro zaklanjalo vidik, ali izkarakterarijecistosuodjeknuleuvecernjojtisiniizvelismozakljucakda smo dosli u blizinu ljudskih bica i da su ta bica ljutita inezadovoljna.

Harrisjespustiojedro,pasmoshvatilistosedogodilo.Oborilismopostariju gospodu s njihovih ribickih stolica i oni su se sad koprcalijedan preko drugog na dnu camca, pokusavajuci da se raspetljaju iotresu sa sebe zalijepljene ribe.Radeci Lo, psovali sunas, upucujucinam ne obicne, svakodnevne pogrde nego dugacke, dobropromisljeneipazljivokomponiranepsovke,kojesuobuhvacale citavnas dotadasnji zivot i protezale se u daleku buducnost, ukljucivalenaserođakeiprijateljei,uopce,sve stojeubilokakvojvezisnama.Bilesutodobre,solidnepsovke.

Harris je rekao kako treba da nam budu zahvalni za malouzbuđenja,kadvectusjedecijelidanipecaju,idodaodajezapanjenipotresen cinjenicom da gospoda njihovih godina nisu kadra da semaloobuzdaju.

Ništa,međutim,nijepomoglo.Georgejeizjaviodacedaljeonkormilariti.Rekaojekakonemoze

dopustitidaseumkaostojemojtracinaupravljanjecamcem;bit ceboljedasezacamacbrinenekoobicnoljudskobice,jercemoseinacesvipodaviti.PrihvatiojekonopceidovezaonasdoMarlowa.

UMarlowusmoostavilicamacporedmostaiotislidaprespavamokod»Krune«.

XIII

Marlow - Bishamska opatija - Medmenhamski redovnici -Montmorencysespremadadokrajčijednogstarogmačka-Zatimipak odlučuje da mu poštedi život - Sramno ponašanje jednogfoksterijeraurobnojkući-NašodlazakizMarlowa-Impozantnapovorka-Parobrodiikorisneuputekakoimsmetati-Odbijamodapijemorijeku-Miranpas-ZagonetannestanakHarrisaipite

Marlowjejedanodnajprijatnijihgradicanarijecikojepoznajem.Tojebucan,zivahangradic,sveusvemu,neosobitoslikovit,istina,alisamnogougodnihkutakaistarihzdanja,ocuvanihlukovanatrosnommostuVremena,prekokojegnammastamozeputovati cakdodanakad jeSaksonacAlgarbiogospodarMarlowManora,posjedakoji jeVilimOsvajacposlijeoteodagapoklonikraljiciMatildi,ikojicezatimprijeciurukegrofovaodWarwicka,odnosnospretnog lordaPageta,savjetnikačetvoricevladarazaredom.

Okolicagradajeprekrasnaukolikoposlijeplovidbepozelitedaseprosetate, a sama je rijeka na tom mjestu najljepsa. Predio premaCookhamu,poredšumailivadaQuarryja,pravijemaliraj.Dragestaresume Quarryja, s vasim uskim, strmim stazama i krivudavimproplancima,ukojimakaodaseuvijekosjecaslatkimirissjecanjanasunčaneljetnedane!Povašimsjenovitimdrvoredimakaodajošlutajuvizijenasmijanihlica,aizvasegsustavogliscakaodatihoodzvanjajuglasoviizdavneprošlosti!

OdMarlowauzvodno,doSonninga,predjelisujoscarobniji.VelikastaraBishamskaopatija, ciji sukamenizidovi slusaliuzvikevitezovatemplara i koja je jedno vrijeme bila dom Anne od Clevesa a jednovrijemekraljiceElizabete,ležinadesnojobali,okopolamiljeuzvodnood mosta kod Marlowa. Bishamska opatija puna je zanimljivihpojedinosti. U njoj se nalazi tapiserijama oblozena spavaca soba ijedna tajnasobicapodignutavisoko,udebelomzidu.Duh ladyHoly,kojajetuklasvogmalogsinadoknijeumro,josuvijeknoculutakroz

odajeopatijeitražiumivaonikdaoperekrvaveruke.U opatiji pociva Warwick, tvorac kraljeva, potpuno

nezainteresiran za tako beznacajne stvari kao sto su ovozemaljskikraljevi i ovozemaljska kraljevstva; tu pociva i Salisbury, koji seproslavio u bici kod Poitiersa, Prije opatije, na samoj obali rijeke,nalazisebishamskacrkva,aakoimagrobovakojevrijediobici,ondasutosigurnogroboviispomeniciubishamskojcrkvi.PlovecicamcemporedobalaBishama,velikiShelley,kojijetadaziviouMarlowu(josuvijeksemozevidjetinjegovakucauWestStreetu)napisao jesvojuPobunuislama.

Kod HurleyWeira, nesto dalje uz rijeku, cesto sam razmisljao otome da, i kad bih tu ostao mjesec dana, ne bih imao dovoljnovremenedaupijemusebesvuljepotupejzaža.SeloHurley,petminutasetnje od brane, jedno je od najstarijih naselja duz rijeke i postoji,kazu, da se posluzimo starinskom frazom iz tih davnih dana, »odvremena kralja Seberta i kraljaOffe«.Nesto dalje od brane (ploveciuzvodno) pruza se »Dansko polje«, na kome su logorovali danskiosvajaci za vrijeme pohoda na Gloucestershire. Jos dalje, na samomzavoju rijeke, u jednom prekrasnom kutku, leze rusevineMedmenhamskeopatije.

Cuveniredovnici izMedmenhama,»Klubpaklenevatre«,kakosuih nazivali, a ciji je pripadnik bio i slavniWilkes, bili su bratovstinakojajesebipostaviladevizu»Radistotisesviđa«itajnatpisjosstojiiznad kapije srusenog samostana. Mnogo godina prije nego sto jeosnovan taj nazovi-samostan s njegovom kongregacijom bezboznihlakrdijasa, postojao je na istom mjestu samostan ozbiljnije vrste, aredovniciunjemupomalosuserazlikovaliodrazularenebratijekojaćesepetstotinagodinakasnijetunaseliti.

Redovnici cisterciti koji su u trinaestom stoljecu imali tu svojsamostan, nisu nosili obicnu odjecu nego halje i kukuljice od grubetkanine, i nisu jelimeso, ribu ni jaja. Spavali su na slami i ustajali uponocnamisu.Provodilisudaneuteskomradu,citanjuimolitvama,a zivot im je prolazio u potpunoj tisini jer su se zavjetovali da negovore,kaodasumrtvi.

I to sumorno bratstvo provodilo je svoj sumorni zivot na takoljupkommjestu,mjestukojejeBogstvoriotakovedrim!CudnostoihglasoviPrirodestosuodzvanjalisvudaokonjih-tihi,melodicnizubor

vode, saputanje trave kraj rijeke, pjevusenje vjetra - nisu naucili dazivot ima drukciji, dublji smisao. Osluskivali su, sutke, danima idanima,cekajucidaimsejaviglassneba,ionimseobracao,cijelogdanaicijelenoci,govorecimirijadamanajrazlicitijihtonova.Aoniganisučuli.

Od Medmenhama do ljupke brane Hambledon rijeka jeutjelovljenje smirene ljepote, ali iza Greenlandsa, prilicnonezanimljive ljetne rezidencijemog izdavaca - tihog i nenametljivogstarog gospodina koga cestomozete sresti u ovim krajevima u tokuljetnihmjeseci,bilokakovesla,snaznoalislakocom,bilokakocaskasnekimstarim cuvarembranedokprolazi krozprevodnicu - pejzazpostajepomalojednoličanidosadan,svedoHenleyja.

UMerlowu,uponedjeljakujutro,ustalismorelativnoranoiotislida se okupamo prije dorucka. Dok smo se vracali, Montmorency jenapravioodsebetakvubudaluda jetobiloupravostrasno. JedinoucemuseMontmorencyijaozbiljnorazilazimounazorimajesumacke.Javolimmačke,aMontmorencyihnevoli.

Kadsretnemmačku,jakažem:»Dođi,maco!«sagnemseipočešemjepoglavi, amackapodigneukoceni repuviskao stap, savije leđa iprotrlja nos o moju nogavicu; susta njeznost i dobrota. KadMontmorencysretnemacku,zatoodmahsazna citavaulica; tusezadeset sekundi prospe toliko prostackih izraza da bi obicnompristojnom covjeku, s malo paznje, ta kolicina potrajala do krajaživota.

Nezamjeramzbogtogapsu(zadovoljavamse,popravilu,timedaga tresnem po njusci ili da bacam na njega kamenje) jerpretpostavljamdamutoležiunaravi.Foksterijeriserađajusotprilikecetiri puta vise naslijeđenih grijehova nego ostali psi, i mi krscanimorat cemo godine i godine strpljivo raditi ako zelimo bar maloreformiratiratobornufoksterijerskunarav.

Jednogdana,dobrosesjecam,stajaosamupredvorjurobnekuceuUliciHaymarket,asvudaokomenebilisupsikojisutucekalisvojegospodare da obave kupovinu. Bili su tu jedan hrt, jedan ili dvaskotska ovcara, jedan bernardinac, nekoliko pticara i crnihnjufaundlendskih pasa, jedna doga, jedan francuski pudl s mnogodlakeoko glave a osisanu sredini, jedanbuldog, nekoliko stvorenjavelicine stakora kakva se prodaju u Lowther Arcadeu i nekoliko

jorkširaca.Sjedili su, strpljivi, poslusni, zamisljeni. U predvorju je vladala

neka gotovo svecana tisina. Prevladavala je smirenost, rezignacija,nekatihasjeta.

Zatim je u prostoriju usla jedna privlacna mlada dama vodecimalog foksterijera sasvim bezazlenog izgleda i ostavila ga, vezanog,između buldoga i pudla. Neko vrijeme sjedio jemirno i gledao okosebe. Onda je podigao pogled prema stropu drzeci se, bar sudeciprema izrazu, kao da misli na svoju majku. Zijevnuo je, a zatimpogledaouostalepse,tihe,ozbiljne,dostojanstvene.

Pogledaojeubuldogakojiječvrstospavaosnjegovedesnestrane.Pogledao jeupudla,uspravnog ioholog, s lijevestrane.Onda jebezrijeci upozorenja, bez i najmanjeg povoda, ugrizao tog pudla zaprednjunogu,itišinuupredvorjurazbilojebolnozavijanje.

Ucinilo mu se, ocigledno, da je rezultat prvog eksperimentazadovoljavajuci, pa je odlucio da nastavi i unese malo zivosti u tajskup.Preskočiojepudlaineočekivanonapaojednogškotskogovčara,a ovcar se probudio i smjesta zapoceo bucnu i zestoku kavgu spudlom. Foksterijer se nakon toga vratio na svoje mjesto, uhvatiozubima buldoga za uho i pokusao ga odbaciti, a buldog, cudnonepristranazivotinja,poceojeujedatisvedocegajestigao,racunajucitu i portira, sto je slatkom malom terijeru pruzilo priliku da se,neometan,upustiuborbuspodjednakoborbenimjorkšircem.

Onima koji poznaju psecu narav ne treba ni govoriti da su umeđuvremenu i svi ostali psi zapodjenuli borbu kao da od ishodaovisenjihovi zivotiidomovi.Velikipsituklisuse,nebirajuci, jednisdrugima,amalipsituklisusemeđusobno,koristecislobodnovrijemedaujedajuvelikepsezanoge.

Predvorje se pretvorilo u pravi pandemonij, a buka je bilastrahovita. Na ulici se poceo okupljati svijet; ljudi su pitali je li tosjednicacrkvenogodbora,aakonije,kogatoubijajuizasto?Dotrcalisunekiljudiipokusalistapovimaikonopcimarastavitipse,anetkojepozvaoipoliciju.

Usred te strasne vreve vratila se privlacna mlada dama, podiglasvog slatkog psica (koji je otpremio jorksirca u veterinarsku klinikunamjesecdanaistajaodrzecisekaotekrođenojanje),poljubilagaiupitalajelimrtav,i stosutiveliki,grubi,zlipsiradilisnjim.Aonje,

privijajuciseuznju,podigaopogledkaodajojzelireci:»Oh,takosamsretanštosidošladameodvedešizovegrozne,odvratnegužve!«

Reklajedaupravarobnekucenemapravadadivljezvijerikakvisu ti ostali psi drzi zajedno s psima pristojnih ljudi, i da ozbiljnonamjeravatužitinekoga.

Takvi su vam foksterijeri, i zbog toga ne zamjeramMontmorencyju zbog njegove sklonosti da se tuce s mackama. Togjutraje,međutim,isampožalioštojepodlegaotojsvojojstrasti.

Vracali smo se, kao sto sam rekao, s kupanja i, kad smo stiglinegdjedosredineglavneulice, iz jedneodkuca isprednasistrcaojemacak i polako krenuo na drugu stranu. Montmorency je, klicuciradosno - bio je to uzvik prekaljenog ratnika koji je ugledaoneprijateljakakoideravnopremanjemu,poklickakavseoteoizgrlaCromwellu kad su Skoti krenuli niz padinu - potrcao za svojimplijenom.

Njegova zrtvabio jekrupan,crnmacak.Nikadnisamvidiovecegmacka, nimacka sumnjivijeg izgleda. Nedostajalomu je pola repa ijednouho,anegdje je izgubio idobardionjuske.Bila je todugackasnažnaživotinja,adržalasemirnoisamouvjereno.

Montmorencyjejurnuonatogjadnogmackabrzinomoddvadesetmiljanasat,alionnijeubrzaokorak-nije,cinilose,uopceshvatiodamu je zivot u opasnosti. Kaskao je mirno dalje dok mu se buduciubojica nije priblizio na samo jedan jard udaljenosti, a onda seokrenuo i sjeo nasred ceste dobrocudno i znatizeljno promatrajuciMontmorencyjakaodapita:

-Molim?Tražitemene?Montmorencyjunenedostajehrabrosti,aliuizgledutemackebilo

jenecegaodcegabiseinajsmjelijempsusledilosrce.Naglojestaoipogledaoumačka.

Nitkonijeprogovorionirijeci,alirazgovor izmeđunjihmogaojetećiovako:

MAČAK:Štomoguučinitizavas?MONTMORENCY:Hvala,ništa...ne,ništa,hvala.MAČAK:Slobodnoreciteakoželitenešto,bilošto.MONTMORENCY(povlačećisenizglavnuulicu):Oh,nista ...nista,

zaista... ne zelim vas uznemiravati. Ja se, ovaj.., bojim da sampogrijesio. Mislio sam da se poznajemo. Oprostite sto sam vas

uznemirio.MAČAK:Oh,ništa,ništa,bilomijedrago.Zaistaneželiteništa?MONTMORENCY(i dalje se povlačeći): Ne, zaista nista, hvala ...

zaistaništa...Vrlosteljubazni.Doviđenja.MAČAK:Doviđenja.Macak je nakon toga ustao i otisao dalje svojim putem, a

Montmorency,pazljivopodvukavsionostosenazivarepom,vratioseizauzeoneupadljivpoložajizanas.

Dodanadanasnjeg,akodovikneteMontmorencyju:»Macak!«,once se primjetno zgrciti i zalosno vas pogledati, kao da zeli reci:»Nemojte,molimvas!«.

Poslije dorucka otisli smo u kupovinu i opskrbili camacnamirnicamaza tridana.George je rekaodamoramokupitipovrce,danijezdravonejestipovrće.Povrćenijeteškoskuhati,izjavioje,ioncesebrinutizato,pasmokupilidesetfuntikrumpira,buselgraskainekoliko glavica kelja. Kupili smo jednu pitu s biftekom, nekolikotortica od ogrozda i peceni ovcji but, sve to u hotelu. Voce, kekse,kruh,maslac,dzem,slaninu,jajaidrugepotrebnesitnicenabavilismouraznimprodavaonicamaugradu.

Odlazak iz Marlowa smatram jednim od nasih najvecih uspjeha.Bio je to impresivan, dostojanstven i nimalo razmetljiv odlazak. Usvimprodavaonicamaukojimasmokupovalitrazilismodanamrobuisporuceodmah,na licumjesta.Nismohtjelinida cujemoono: »Da,gospodine,dostavit cemovamstvariodmah,djecak cesticiprijevas,gospodine!« pa da cekamo kod camca i dva puta se vracamo utrgovinuisvađamose.Cekalismodasestvarilijeposlozeukosaru,ipovelimomkasasobom.

Obisli smo dosta prodavaonica, i u svakoj primijenili taj istiprincip;posljedicatogabilajedasmo,kadsmozavrsiliskupovinom,imalisasvimpristojnukolekcijudjecakaskosaramakojisunaspratilikakosesamopozeljetimoze.Naszavrsnimarssredinomglavneulicedo rijeke bio je sigurno spektakl kakav Marlow nije vidio vecgodinama.

Poredakpovorkebiojeslijedeci:Montmorency,sastampomuzubima.Dvapsetasumnjivogizgleda,Montmorencyjeviprijatelji.Georgespokrivacima ikaputimaprekoramena ipripaljenom

kratkomlulom.Harris,kojisetrudiodakoracaselegantnomlakocom,iakojeujednojrucinosionabijenuputnutorbuabocusokaodlimeteu drugoj. Pekarev segrt i djecak iz prodavaonice povrca, skošarama.Hotelskimomaksvelikomkošarom.Momakizslastičarne,skorpom.Momakizprodavaonicemješoviterobe,skorpom.Jedančupavipas.Momakizprodavaonicesira,skošarom.Nosačstorbom.Nerazdvojniprijateljnosačev,srukamaudžepovimaikratkomglinenomlulomuzubima.Momakizvoćarne,skošarom.Jaosobno,satrisesiraiparomcizamaurukama,pokusavajucidasedržimkaodazatoneznam.Šestdječakaičetiripsalutalice.Kad smo stigli do obale gdje je bio vezan camac, cuvar nas je

upitao:-Gospodo, ne sjecam se tocno... jeste li vi onounajmili izletnicki

parobrodilišlepsakabinom?Kadsmogaobavijestilidasmodosliposvojcamacnavesla,cinilo

sedajeiznenađen.Togjutra izletnickiparobrodizadavalisunamsilnemuke.Bilo je

topredveslackuregatuuHenleyjupasuplovilitamouvelikombroju,neki sami a neki vukuci slepove s kabinama. Mrzim parobrode, imislim da ih mrze svi veslaci. Uvijek kad ugledam neki izletnickiparobrodpozelimdaganamamimdonekogpustogdijelarijekeitu,utišiniisamoći,zadavimvlastitimrukama.

Ti izletnickiparobrodiponasajuse takodrsko i razmetljivoda tobudi u meni sve najgore instinkte, pa ceznem za dobrim starimdanimakad je covjekmogao ici naokolo i ratnomsjekirom, lukom istrijelom davati drugima na znanje sto misli o njima. Izraz na licucovjekakojisrukamaudzepovimastojinakrmi,pusecicigaretu,sampo sebi predstavlja dovoljan povod za objavu rata, a bahati pisaksirene da se sklonite s puta osigurao bi, uvjeren sam, presudu»opravdanoumorstvo,izazvanopostupkomumorenog«svakeporotesastavljeneodljudisrijeke.

Namasu,bogami,moralipistatidaimsesklonimosputa.Akomi

jedopustenodakazemadaneispadnemhvalisav,mislimdamogusasigurnoscuustvrditikakojenasmali camac,utokutogtjedna,nanioparobrodimavišeneprilika,smetnjiizakašnjenjanegosviostaličamciibrodicenarijecizajedno.

- Ide parobrod! - uzviknuo bi netko od nas kad bi ugledaoneprijateljaudaljini, i zanekoliko trenutakasvismobili spremnidagadočekamo.JabihsjeozakormiloaHarrisiGeorgepokrajmene,svileđima okrenuti parobrodu, i camac bi polako otplovio do sredinerijeke.

Parobrodbi sepriblizio,upozoravajucinas sirenom,alimi smo idaljemirnoplovili.Naokostojardiudaljenostipoceobitulitikaolud,aljudibiizlazili,naginjaliseprekoograde,urlaliipsovalinas,alimiihnismo culi! Harris nam je, recimo, upravo u tom trenutku poceopricatinekuanegdotuosvojojmajci,odkojeGeorgei janismohtjelipropustitiniriječi,nizaštonasvijetu.

A onda bi parobrod ispustio posljednji prodorni pisak od kojegsamostomunebipopucaokotao,promijeniosmjerokretanjastroja,ispustio paru, skrenuo i nasukao se. Svi na brodu dotrcali bi napramac i poceli vikati na nas, a ljudi na obali zastajali bi i takođervikali, i svi camci koji bi nailazili pridruzivali bi im se sve dok nacitavoj rijeci, nekoliko milja uzvodno i nizvodno, ne bi zavladalauzbunaipometnja.TadabiHarrisprekinuopricunanajzanimljivijemmjestu,pogledaookosebepomaloiznenađenoirekaoGeorgeu;

-Bogamu,George,nekamevragnosiakoizanasnijeparobrod!AGeorgebiodgovorio:-Pasad,datipravokažem,učinilomisedačujemnešto.Nakontogabinasobuzelastrasnanervozapa,zbunjeni,nebismo

znalikakodasklonimocamacsputa,aputnicisparobroda,okupljeninapramcu,dovikivalibinamupute:

- Povuci desno... ti, da, ti, idiote! Lijevim nazad. Ne, neti.,. onajdrugi.,.ostavitokormilonamiru,zaboga...Asad,obojicazajedno.NE,nenatustranu!Oh,nekavas...!

Nakontogabispustilisparobrodacamacidoslidanampomognu,pabi,nakoncetvrtsatanadljudskihnapora,nascamacbiosklonjensputa takoda je parobrodmogaoproci. Srdacno bismo im zahvalili izamolilidanaspovuku,alinamnikadnisuizišliususret.

Otkrili smo jos jedan dobar nacin nerviranja tih aristokratskih

parobroda-pretvaralismosedamislimokakoseradiokolektivnomizletusluzbenika,ipitaliustogljenodrustvojesulimozdaizpoduzecagospodeCubit,iličlanoviUdruženjadobrihtemplaraizBermondseyja,imogulinamposudititavu.

Staredamekojenisunaviknutena rijekuuvijek se strasnoplaseparobroda. Sjecam se kako sam jednom plovio od Stainesa doWindsora - dijelom rijeke koji posebno obiluje tim mehanickimcudovistima-sdrustvomukomesubiletridamedoticnekategorije.Bilo je vrlo uzbudljivo. Cim bi se na vidiku pojavio neki parobrod,zahtijevalesudapristanemoisjedimonaobalidoksebrodneudalji.Basimje zao,govorilesu,alionemorajumislitinasvojeobitelji inesmijusebezpotrebeizlagatiopasnostima.

Kod brane Hambledon ponestalo nam je vode pa smo uzelidemižoniotišlidočuvarevekućedaganapunimo.

UimedelegacijegovoriojeGeorge.Namjestiojesvojnajprivlacnijiosmijehirekao:

-Možemolidobitimalovode,molimlijepo?- Naravno - odgovorio je stari gospodin. - Uzmite koliko vam je

potrebno,aostatakostavite.-Mnogovamhvala-promrmljaojeGeorge,osvrcucise.-Agdjeje

...gdjejedržite?- Uvijek na istom mjestu, mladicu - glasio je hladnokrvno

izgovorenodgovor,-Tuodmahizavas.-Nevidimje-rekaojeGeorge,gledajućinaokolo.- Ma pobogu, gdje su vam oci? - objasnio mu je dobri covjek

okrećućigaipokazujućinarijeku.-Dobrosevidi,zarne?-Oh!-uzviknuojeGeorge,shvacajucikonacno.Samo,nemozemo

pitirijeku,zaboga!- Ne mozete, naravno, ali mozete popitinešto vode iz rijeke -

odgovorio je stari gospodin. - To je voda koju ja pijem posljednjihpetnaestgodina.

George mu je rekao da njegov izgled, poslije te terapije, nepredstavlja bas bogzna kakvu reklamu za tu vrstu pica, i da bi onosobnodaoprednostvodiizpumpe.

Dobili smo malo vode u jednoj kuci nesto dalje uz rijeku.Pretpostavljamdajeitobilavodaizrijeke,alitonismoznalipajesve

bilouredu.Onoštookonevidi,želucunesmeta.Pokusalismojednom,nestokasnije istogljeta,pitivoduizrijeke,

ali bez narocitog uspjeha. Spustali smo se niz rijeku i pristali dapopijemocajujednomrukavcukrajWindsora,Demizonjebioprazanibiloje,iliodrecisecaja,iliuzetivoduizrijeke.Hamsjebiozatodapokusamo. Prokuhat cemo vodu, rekao je, i sve ce biti u redu.Kuhanjem cemo, dodao je, unistiti sve otrovne klice koje se nađu uvodi.Itakosmonapunili cajnikvodomizrukavcaTemzeiprokuhalije,dobropazećidasezaistaprokuha.

Skuhali smo caj i upravo kad smo se udobno smjestili da gapopijemo,Georgeje,prinosećišalicuustima,zastaoiuzviknuo;

-Štojeono?-Kojeono?-upitalismoHarrisija.-Onotamo!-rekaojeGeorge,gledajućipremazapadu.Harrisijapokusalismodapratimonjegovpogledikonacnovidjeli

kakopremanama,nosen laganomstrujom,plovipas.Bio je to jedanodnajmirnijih inajsutljivijihpasa stosamih ikadvidio.Nikadnisamvidio psa tako smirenog, tako zadovoljnog. Plovio je sanjivo naleđima, sa sve cetiri noge kruto podignute uvis. Bio je to, cinilo se,dobro uhranjen pas, snazno razvijenih grudi. Plovio je premanama,ozbiljan,dostojanstven,smiren,doknijestigaoublizinunasegcamcagdjese,utrci,zaustavioiudobnosmjestiodatuprovedenoć.

Georgejerekaodamusenepijecajiistresaosvojusalicuuvodu.NiHarris nije bio zedanpa je ucinio isto tako. Ja samvec biopopiopolašalice,alibihradijedanisam.

Upitao samGeorgeahocu li se, ponjegovommisljenju, razboljetiodtifusa.

-Oh,neces-rekaojeidodaodasusansedatoizbjegnemprilicnodobre. Bilo kako bilo, za nekih cetrnaest dana znat cu jesam li serazbolioilinisam.

DoWargravea smo se odvezli jednim rukavcem koji predstavljazgodan precac i u koji treba skrenuti otprilike pola milje iza braneMarshploveciuzdesnuobalurijeke.Tajprecacvrijediiskoristitijerjetoprekrasan, tih rukavacu sjeni gustih krosnji, a put se skracuje zagotovopolamilje.

Ulazurukavacje,naravno,zatvorenpobodenimkoljemilancimaiokruzen plocama prema kojima ce onaj tko se usudi da zaplovi

rukavcembitibacenu tamnicu,udarennamuke ipogubljen- cudimsedatiobalskisilnicinisupoceliprisvajatiizrakiznadrijekeiprijetitisvakome tko ga udahne kaznom od cetrdeset silinga - ali s malospretnostikoljeilancenijeteskozaobici.Astoseticeploca,mozete,ako imate pet minuta vremena i ako nikoga nema u blizini, skinutijednuilidvijeibacitiihurijeku.

Na pola puta kroz rukavac iskrcali smo se i rucali. Upravo zavrijeme tog rucka George i ja dozivjeli smo sok koji cemo dugopamtiti.

IHarrisje,doduse,doziviosok,alinevjerujemdajetajnjegovsokbio i upola tako zestok kao onaj sto smo ga tom prilikom dozivjeliGeorgeija.

Bilo je to, vidite, ovako: sjedili smo na livadi, desetak jardi odobale;upravosmosebiliudobnosmjestili i spremalisedanavalimona jelo. Harris je poceo rezati pitu od bifteka, drzeci je međukoljenima,aGeorgeijasmočekali,držećispremnetanjure.

-Imateliprirucizlicu?-upitaojeHarris.-Potrebnamijezlicazaumak.

TorbasenalazilaizanasiGeorgeijaokrenulismoseistodobnodadohvatimozlicu.Zatonamnijebilopotrebnoviseodpetsekundi.Kadsmoseopetokrenuli,Harrisaipitenijebilo!

Nalazili smo se na livadi, otvorenoj livadi. U krugu od nekolikostotinajardinijebilonijednogdrveta,nizbuna,nizivice.Urijekunijemogaopasti jersmomisjedili izmeđunjegairijeke,pabitrebalodapreskočiprekonas.

George i ja zaprepasteno smo gledali oko sebe, a onda smopogledalijedanudrugog.

-Daganisuanđeliodnijeliunebo?-upitaosam.-Nebivaljdaodnijeliipitu-rekaojeGeorge.Cinilo se da u toj primjedbi ima logike, pa smo odbacili nebesku

teoriju.- Po mom misljenju - rekao je George, vracajuci se na

ovozemaljska i prakticna objasnjenja - to je sigurno posljedicapotresa.

Nakontogajedodao,sprizvukomtugeuglasu:-Štetaštojeupravoonrezaopitu.S uzdahom smo pogledali u mjesto na kome su Harris i pita

posljednjiputviđeninaovomsvijetu, iodjednomnamsekrvslediuzilama a kosa na glavi se podigne - pred nama se pojavi Harrisovaglava.Nistadrugo,samoglava!Lezalajeuvisokojtravi,acrvenolicebilojeizobličenoodstrahovitogbijesa.

PrvijedošaosebiGeorge.- Govori! - viknuo je. - Reci nam jesi li ziva ili mrtva, i gdje je

preostalidiotvogtijela?- Ne izigravaj budalu! - odgovorila je Harrisova glava. - Siguran

samdastemivitonamjestili.-Štosmouradili?-uzviknulismoGeorgeija.-Stosteuradili?Pustilimeda tamosjednem,a to jeglup iprljav

trik!Evo,držitepitu!Kao iz sredista zemlje - bar tako nam se cinilo - izronila je pita,

prilicnozgnjecenairastresena,azanjomseizvukaoHarris,zguzvan,blatanimokar.

, Sjedio je, ne znajuci, na samom rubu jednog uskog kanala zanavodnjavanje,kojisenijemogaovidjetiodvisoketrave.Kadsemalovišenagnuounazad,prevrnuoseipaoukanalskupaspitom.

Rekaojedasenikaduživotunijetakoiznenadiokaokadjeosjetioda pada; nikako nije mogao shvatiti sto se dogodilo. Prvo sto jepomisliobilojedajedošaosmaksvijeta.pɐoןuʍop˙uɐʞןɐq.

Harris do dan-danas vjeruje da smoGeorge i ja sve to unaprijedisplanirali. Sto semoze, nepravedne sumnje prate i one najnevinije,jer,kakoonokažepjesnik:»Tkomožeizmaćikleveti?«

Tko,zaista!?

XIV

Wargrave - Voštane igure - Sonning - Irski paprikaš -Montmorencyjev sarkazam - Montmorency se hori s čajnikom -Georgeučisviratibendžo-Ohrabrujućikomentari-Preprekenaputuglazbenikaamatera-Kakojemojprijateljučiosviratigajde-Harris je tužanposlije večere -George i jaodlazimou šetnju -Vraćamo se gladni i pokisli - S Harrisom se događa neštoneobično - Harris i labudovi, nesvakidašnja priča - Harrisovanemirnanoć

Poslijeruckaiskoristilismopovoljanpovjetarac,kojinasjeblagonosio sve do Wargravea i Shiplakea. Preljeven uspavljujucomsvjetloscupopodnevnogsunca,Wargrave,sklupcannasamomzavojurijeke, ostavlja na covjeka, dok prolazi, dojam ljupke starinske slikekojadugoostajeutisnutausjećanje.

Krcma »Sv. Juraj i zmaj« uWargraveu ponosi se svojom irmomkoju je s jedne strane slikao Leslie, clan Kraljevske akademije, a sdruge straneHodgson, slikar s tom istom titulom. Leslio je prikazaoborbu, a Hodgson scenu »poslije borbe« - sveti Juraj, nakon sto jeobavioposao,krijepisevrčempiva.

Day, pisacSanforda i Mertona, zivio je i - sto cini jos vecu castmjestu - ubijen je uWargraveu. U crkvi se nalazi spomenik gospođiSarahHill,kojajeoporukomzavjestaladasesvakegodine,oUskrsu,podijeli svota od jedne funte sterlinga dvojici djecaka i dvjemadjevojcicama »za koje se zna da su uvijek slusali svoje roditelje, danikad nisu psovali i lagali, krali voce i razbijali prozore«. Zamislite,odrećisesvegatogazapetšilingagodišnje!Toseneisplati.

U gradu sepricada se jednom,prijemnogogodina, zaistanasaojedandjecakkojinikadnijebioneposlusan,nijepsovao, lagao,kraovoce i razbijao prozore - ili, da budemo precizniji, za koga se nijeznaloda je toradio, jer je tobiloono stosepostavljalokaouvjet - itako stekao slavu i nagradu. Drzali su ga tri tjedna izlozenog u

gradskojvijećnici,podstaklom.Sto jekasnijeucinjenostimnovcem,nitkonezna.Kazudasuga

svakegodinepredavalinajbližemmuzejuvoštanihfigura.Shiplake je lijepo selo, ali se nemoze vidjeti s rijeke jer lezi iza

brda.UcrkviuShiplakeuvjenčaoseTennyson.Rijeka sve do Sonninga krivuda između mnogobrojnih otocica i

vrlo je mirna, tiha i pusta. Na obalama ne mozete vidjeti zive duseosim, u sumrak, ponekog para seoskih ljubavnika »Arry i lordFitznoodle«3ostalisuuHenleyju,adosumornog,prljavogReadingajos nismo stigli. To je dio rijeke kao stvoren za sanjarenje o davnoproslim vremenima, o nestalim stvarima i licima, o onome sto jemoglobitianije,vraggaodnio!

Pristali smo u Sonningu i izisli da se prosetamo po selu. To jenajcarobnijikutaknacijeloj rijeci.Visepodsjecana selo spozornicenegonapravonaseljeodzbukeiopeka.Svesukuceobrasleruzamaisad,pocetkomlipnja,izgledalesukaookruzeneoblacimanjeznihbojai zanosnog mirisa. Ako odlucite da ostanete koji dan u Sonningu,odsjednite kod »Bika« iza crkve. To je prava pravcata starinskaseoska krcma sa cetvrtastim, zelenim dvoristem ispred zgrade, gdjese, na klupama ispod stabala, uvecer okupljaju starci da popiju svojvrcpivairaspredajuoseoskojpolitici,sniskim,starinskimsobamaimrežastimprozorima,snezgrapnimstubamaikrivudavimhodnicima.

LutalismopoljupkomSonninguokojedansat,aondasmo,postojevecbilokasnodaveslamodo izaReadinga,odlucilidasevratimona jedanotok kod Shiplakea i tamoprenocimo.Bilo je jos ranokadsmo se smjestili, i George je rekaodanamse sad, buduci da imamodovoljno vremena, pruza izvanredna prilika da pripremimo dobru,improviziranuveceru.Rekao jeda cenampokazati sto se svemozeuraditinarijecikada jerijecokulinarstvu, ipredloziodaodpovrca,hladnegovedineiraznihostatakapripremimoirskipaprikaš.

Ucinilonamsedajetoizvanrednaideja.Georgejesakupiodrvainaloziovatru,aHarris i jabacilismosenaguljenjekrumpira.Nikadne bih ni pomislio da je guljenje krumpira tako mucan posao.Pokazalo se da je to najveci pothvat te vrste u koji sam se ikadupustio.Pocelismoveselo,moglobisegotovorecilezerno,alijenasoptimizamsplasnuocimsmooguliliprvikrumpir.Cinilosedastoviseljustimo, na krumpiru ostaje sve vise ljuske, a kad smo konacno

odstranili svu koru i sve ocice, od krumpira nije ostalo nista -prakticnonistavrijednospomena.George jeprisaodavidi rezultat -krumpirsvedennaveličinukikirikija.

-Nemozetako-rekaoje.-Upropastitcetesavkrumpir.Morategastrugati.

Strugali smo ga, i to je bio tezi posao od guljenja. Ti krumpiriuvijeksunekognemogucegoblika-samekvrge,izbocenjaiudubine.Vrijedno smo radili dvadeset pet minuta i ostrugali cetiri krumpira.Zatim smo stali. Rekli smo da nam je ostatak veceri potreban daostružemosebe.

Struganjekrumpirasigurnojenajboljinacindasecovjekuprljaodglave do pete. Tesko je bilo i povjerovati da sve ljuske kojima smoHarrisijabiliulijepljenipotjecuodsamocetirikrumpira.Topokazuještoseštedljivošćuipažnjommožepostići.

George je izjavio da je apsurdno praviti irski paprikas od cetirikrumpira, pa smo oprali jos pet-sest komada i ubacili ih u lonacneoguljene. Stavili smo u lonac i glavicu kelja i prilicnu kolicinugraska. George je sve to izmijesao, a onda rekaoda u loncu ima josdosta mjesta, pa smo pretrazili obje kosare i pokupili sve ostatke ikojekakve sitnice, i ubacili ih u paprikas. Ostalo nam je pola pite sasvinjetinom,anaslismoikomadslanekuhaneslanine,pajeitootislou lonac. Zatim je George pronasao pola konzerve lososa i dodaosadržajostalimsastojcima.

Rekaojedaupravoutomeleziprednostirskogpaprikasakaojela-covjekseoslobodisvihviskova.Izvukaojeinekolikopolupanihjajaiubacioihulonac.Odnjihćeumakbitigušći,rekaoje.

Zaboraviosamvec stosmosveubaciliutajpaprikas,znamsamoda smo iskoristili sve ostatke.Na kraju je, sjecam se,Montmorency,koji je s velikim zanimanjem pratio proceduru, odlutao nekamo,drzecisevrloozbiljnoizamisljeno,inakonnekolikominutavratiosenoseci u zubimamrtvog vodenog stakora, ocigledno kao svoj prilogveceri. Je li to uradio iz sarkazma ili u iskrenom nastojanju dapomogne,nebihznaoreći.

Smjestaserazbuktalaraspravaokotoga trebali stakoraubacitiupaprikas ili ne. Harris je rekao da bi, po njegovu misljenju, to bilosasvim u redu, jer ce se ionako sve izmijesati, i da svaka sitnicapridonosiukusujela.Georgeje,međutim,zastupaostanovistedabito

bionepozeljanpresedan;nikadnijecuo,rekaoje,zavodenestakoreuirskompaprikasu,izatojeboljedasepridrzavamoiskusanogreceptanegodaseupuštamoueksperimente.

-Akonikadneprobasnestonovo-rekao jeHarris -kakomozessaznati je li dobro ili nije? Ljudi kao ti koce napredak covjecanstva.Pomisličovjekakojijeprviokusionjemačkukobasicu!

Taj irski paprikas predstavljao je velik uspjeh. Ne sjecam se dasam ikad pojeo nesto s takvim tekom. Ukus mu je bio neobicnoosvjezavajuci i pikantan. Svi smo vec bili siti obicnih, svakodnevnihjela,aprednamajebilojelosasvimnovogukusaskojimsenijemoglousporeditiništanasvijetu.

Bilojeto,osimtoga,ihranjivojelo.KaostojerekaoGeorge,utajpaprikasusli su sve sami solidni sastojci.Grasak i krumpirimogli subitimalomeksi,alisvismoimalidobrezubepatonijebilovazno.Stose tice umaka, bio je prava poezija - mozda malo prejak za slabželudac,alizatohranjiv.

Vecerusmozavrsilicajemipitomodtresanja.Doksmopripremaličaj,Montmorencyseupustiouborbusčajnikomiizvukaodebljikraj.

U toku cijelog putovanja Montmorency je pokazivao neobicnozanimanje za cajnik. Sjedio je i znatizeljno ga promatrao kako kuhapokusavajuci, povremeno,da ga isprovocira rezanjem.Kadbipoceošištatiipućkati,Montmorencyjetoshvaćaokaoizazov,aliupravokadbi se spremio da ga napadne, netko bi priskocio i odnio mu plijenisprednosa.

Tog jedanaodluciodabudebrzi.Naprvi zvuk cajnikadigao se,rezeci,ikrenuopremanjemu,uprijetecojpozi.Biojetomalialivrlosrčančajnik;počeojeposkakivatiiprskatiMontmorencyja.

-Ah,tako!-zarezaojeMontmorency,pokazujucizube,-Naucitcute jakakose trebaodnositipremapristojnompsukoji tesko radi zakruhsvakdašnji,bijedna,dugonosa,prljavahuljo!Ustaniiborise!

Ibaciosenajadnimaličajnikizgrabiogazaizvijeninos.Istogtrenutkavecernjutisinurazbilojezavijanjeodkojegseledila

krvuzilama.Montmorencyjeiskocioizcamcaitriputaoptrcaootokbrzinom od trideset pet milja na sat, povremeno zastajuci da zarijenjuškuuhladni,vlažnimulj.

Od tog vremena Montmorency se odnosio prema cajniku smjesavinomstrahopostovanja, sumnjicavosti imrznje.Kadgodbi ga

ugledao,zarezaobiibrzosepovukao,podvijenarepa,acimbismogastavili na primus, izlazio je iz camca i sjedio na obali dok seceremonijanezavrši.

George je poslije vecere izvukao bendzo da svira na njemu, aliHarris je bioprotiv toga; rekao je da gaboli glava i da sene osjecadovoljno snaznim da to podnese. George je, opet, tvrdio da ce muglazbadobro ciniti;rekaojedaglazba cestosmiruje zivceiublazavaglavobolju.Udariojedva-triakorda,tekdapokazeHarrisukakostvarzvuči.

Harrisjerekaodaviševoliglavobolju.Georgenijenauciosviratibendzododanadanasnjeg.Utimsvojim

nastojanjima nailazio je na prejaku opoziciju. Pokusao je malovjezbatidva ili triputadoksmobilinarijeci,aliuvijekbezuspjesno.Harris jebiokadardasvojimkomentarimaizludisvakog,auzto je iMontmorency redovno zavijao u toku cijele predstave. Jednostavnočovjekunisudavaliprilikudapokuša.

-Zastomorazavijatiupravokadjasviram?-protestiraojeGeorgeogorčeno,gađajućigacipelom.

- A zasto ti sviras upravo kad on zavija? - odgovarao je Harris,hvatajuci cipelu. - Ostavi ga na miru.Mora zavijati. Muzikalan je, izavijakadčujetotvojesviranje.

ItakojeGeorgeodluciodaodgodiucenjedoksenevratikuci.Nitamo, međutim, nije naisao na povoljne uvjete. Dosla je gospođaPoppetsirekladajojjevrlozao-ona,osobno,voliglazbu-alimladagospođanakatuiznadnasjeudelikatnomstanjuidoktorsebojidabitizvucimoglinaskoditidjetetu.Georgejenakontogapokusaoizlazitis bendzomkasnonocu i vjezbati na trgu, ali susjedi su se zbog togazalilipoliciji,koja je jednenocipostavilazasjedu iulovilaga.Dokaziprotivnjegabilisuneoborivipajemoraoobecatidanecesviratisestmjeseci.

Nakon toga je, izgleda, potpuno izgubio volju za sviranje. Kad jeproslo sest mjeseci, pokusao je u dva-tri maha obnoviti svojanastojanja, ali je digao ruke jer je naisao na isto hladnonerazumijevanje,moraoseboriti s istimneprijateljstvomsvijetaokosebe. Nakon izvjesnog vremena, u ocaju, ponudio je instrument naprodajupoznatnosnizenojcijeni,navodecikaorazlogcinjenicudaga»vlasnik ne koristi«, i umjesto sviranja poceo je uciti trikove s

kartama.Ucitisviranjenamuzickominstrumentujestpothvatkojizahtijeva

nadčovječanskuupornost.Čovjekbiočekivaodaćedruštvo,seberadi,uciniti sve sto je u njegovoj moci da pomogne covjeku koji zelisavladati umjetnost sviranja na muzickom instrumentu. Događa se,međutim,upravosuprotno!

Poznavao sam nekoc jednog mladica koji je ucio svirati gajde, iupravojenevjerojatnonakakvejesveotporenailazio,Cakniclanovivlastiteobiteljinisumupruzalionostobisemoglonazvatiaktivnompodrskom. Njegov otac bio je od samog pocetka odlucno protivcitavog tog posla i svoje stavove o tome izrazavao je na najgrubljinačin.

U pocetku, moj je prijatelj ustajao rano izjutra da vjezba, ali jemorao odustati od toga zbog svoje sestre. Bila je religiozna zena igovorilajekakonijedopuštenopočinjatidannatakavnačin.

Nakon toga je ostajao nocu i svirao posto bi se njegova obiteljpovuklanapocinak,alinitonijebilodobrorjesenjejerjekucadoslanalosglas.Ljudikojisusekasnovracalikucamazastajalisuislusali,isutradanpocijelomgradupronijelivijestdaseprethodnenociukuciJeffersonovihodigraostrasanzlocin.Pricalisudasuculikrikezrtveikrvozednu riku ubojica, a zatim jecaje nesretnika koji je molio zamilostisamrtnihropacubijenog.

Zbogtogasumudopustilidavjezbapodanu,uzadnjojkuhinji,izadobro zatvorenih vrata. Njegovi uspjesniji pasazi mogli su se,međutim, cuti iudnevnojsobi,usprkossvimmjeramaopreza, sto jenanjegovumajkudjelovalotakodajeodmahbriznulauplač.Govorilajeda jetopodsjecananjenog jadnogoca(koga je,nesretnika,pojeomorskipasdoksekupaonaobaliNoveGvineje), alikako i zasto, tonikakonijemoglaobjasniti.

Nakontogasuzanjegapodiglimaludascaruudnuvrta,okocetvrtmiljeodkuce, inatjerali gada svoj strojnosi tamokadpozelidagapustiupogon.Događalosedaukucusvratinekigostkojiosvemuneznaništa,aonizaboravedamukažuiupozorega,idatajgostiziđedaseprošetapovrtuiiznenadasenađeunutardometatihgajdi,potpunonespreman,bezinajmanjepredodžbeštobitomoglobiti.Ljudičvršćepsihicke konstitucije prolazili su obicno samo s potresom zivaca, aliljudeprosječnogintelektaodvozilisuravnouludnicu.

Trebapriznatidauprvimpokusajimajednogamateradasviranagajdamaimanecegneizrecivozalosnog.Osjetiosamtoslusajucisvogmladogprijateljakakosvira.Gajdesu, cinise, instrumentnakomejevrloteskosvirati.Prijenegostopocnete,morateuvucidovoljnozrakaza citavu melodiju - bar sam takav dojam ja stekao promatrajuciJeffersona. Poceo bi velicanstveno, prodornim, punim, ratnickimtonomkojijezaistamogaouzbuditicovjeka.Kakoje,međutim,sviraodalje, ton jepostajaosveslabiji i slabijidabiusredposljednjestrofenaglozamro,uzkrkljanjeišištanje.

Onajtkoželisviratigajdemorabitiudobrojfizičkojkondiciji.Mladi Jefferson naucio je svirati na tim gajdama samo jednu

melodiju, ali nikad nisam cuo da se netko zali na oskudnostrepertoara. Ni slucajno, Ta melodija bila jeCampbellovi stižu, hura,hura!ilijetakobarontvrdio,dokjenjegovotacbiomisljenjadaon,ustvari, sviraŠkotskezvončiće.Nitkonijebiosasvimsiguranokojojsetočnopjesmiradi,alisusesvislagalidazvučiškotski.

Gostimasudopustalidatriputapogađaju,avecinaihjesvakiputreklaneštodrugo.

Harris poslije vecere nije bio dobre volje - mislim da ga je izkolosijekaizbaciopaprikas;onnijenavikaonazivotnavelikojnozi-pasmogaGeorgeijaostaviliucamcuiotislidamaloprosvrljamopoHenleyju.Rekao jeda cepopiti casicuviskija ipopusiti lulu, a zatimpripremiti sve zanoc.Rekao jedavicemokad sevratimo, aon ce sotokadoćičamcemponas.

-Nemojzaspati,stari-reklismokadsmokrenuli.-Netrebadabrinetedokjeovajpaprikasumeni-promrmljaoje,

veslajućinatragnaotok.Henleysepripremaozaregatuiunjemujesvevrilokaoukosnici.

U gradu smo nasli dosta poznanika i u njihovom ugodnom drustvuvrijemenamjeprilicnobrzoproslo,pajebilovecblizujedanaestkadsmo krenuli na cetiri milje dugu setnju kuci, kako smo vec pocelinazivatinašmaličamac.

Noc jebilaprohladna,neugodna,sipila jesitnakisa i,doksmoseumorno vukli kroz mracna, tiha polja, razgovarajuci u pola glasa ipitajuci jesmo li krenuli pravim putem, mislili smo na nas udobnicamac,naveselusvjetlost stoprodire ispoddobrozategnutecerade,na Harrisa, Montmorencyja i bocu viskija, i ceznuli da se sto prije

nađemotamo.Zamisljali smo sebe pod ceradom, umorne i pomalo gladne; tihu

mracnu rijeku i razljevene obrise drveca i nas dragi stari camac,malen ali udoban, veseo i topao, kako se blago ljulja ispod njih kaonekivelikisvjetlucavicrv.Vidjelismosebezaveceromkakosjeckamohladnomesoidodajemojedandrugomekriskekruha,culismoveselozveckanje nozeva, smijeh koji ispunjava prostor pod ceradom irazlijevasekrozotvorunoc.Pozurilismosedastoprijepretvorimotuvizijuustvarnost.

Konacno smo izbili na stazu za vucu camaca i to nas je ispuniloradoscu,jerdotadanismobiliuopcesigurnidaliidemopremarijeciiliseudaljavamoodnje,akadje covjekumorani zeli stoprijedaseuvuce u krevet, takva neizvjesnost nije nimalo prijatna. Prosli smokrozShiplakekad je satnacrkviodbiopetnaestdodvanaest.U tomtrenutkuGeorgejerekao,zamišljeno;

-Tisevjerojatnosjećašnakojemsmootokupristali,zarne?-Nesjecamse-odgovoriosam,sadvecijazamisljeno.-Akoliko

ihima?- Samo cetiri - odgovorio je George. - Sve ce biti u redu ako je

budan.-Aakonije?-upitaosam,alinismohtjelidaljerazvijatitumisao.Poceli smo vikati kad smo dosli nasuprot prvom otoku, ali

odgovora nije bilo. Otisli smo do drugog i pokusali tamo, s istimrezultatom.

-Oh,sadsesjećam-rekaojeGeorge.-Biojetotrećiotok.Pozurilismose,ispunjeninadom,dotrecegotoka,ipocelidozivati

Harrisa.Odgovoranijebilo!Slucaj je vec postajao ozbiljan. Bila je vec prosla ponoc.Hoteli u

Shiplakeu i Henleyju bili su sigurno prepuni, a nismo mogli ni icinaokoloodkucedokuce,buditistanareuponocipitatiihdaliizdajusobe! George je predlozio da se vratimo u Henley, napadnemopolicajcaitakoosiguramoprenocisteupolicijskojstanici,aliondajenesigurnododao:

- A sto ce biti ako nas on jednostavno izmlati i odbije da nasuhapsi?

Bilo je tesko i zamisliti da provedemo cijelu noc tukuci se s

policajcima. Osim toga, nismo htjeli da slucajno malo pretjeramo izaradimošestmjeseci.

Ocajnickismodozivalipredtamnommasomzakojusmosmatralida je cetvrtiotok,alibez ikakvoguspjeha.Kisa jepljustalasve jace iociglednonijenamjeravalaprestati.Bilismomokridokoze,bilonamjehladnoiosjecalismosebijedno.Pocelismosepitatijesulinarijecizaistasamocetiriotokailiihimavise,jesmoliuopcestiglidootokailisenalazimonegdjemiljudalekoodmjestagdjesmoostaviliHarrisa,na nekom drugom dijelu rijeke. U mraku, sve je izgledalo drukcije,sasvim nepoznato. Poceli smo shvacati kako su se osjecali Ivica iMarica.

Upravokadsambio izgubiosvakunadu -dobro,dobro,znamdase u romanima i pricama stvari odigravaju upravo u tim trenucima,kad glavni junak izgubi posljednju nadu, ali ja tu ne mogu nista.Odluciosam,kadsampoceopisatiovuknjigu,dacuseusvemudrzatiistine,iostatćupritomemakarsemoraoslužitiiotrcanimfrazama.

Dakle,dogodilosetoupravoutrenutkukadsambioizgubiosvakunadu, pa moram tako i reci. Upravo kad sam izgubio svaku nadu,iznenada sam ugledao, nesto dalje nizvodno, neku cudnu, sablasnu,treperavu svjetlost između stabala na suprotnoj obali. U prvomtrenutku pomislio sam na duhove; svjetlost je bila tako prigusena,tajanstvena.U slijedecem trenutku sinulomi jeda je tonas camac, itakosamdreknuoprekovodedasenoćstreslausvojojpostelji.

Cekali smo bez daha gotovominutu, a onda smo - oh, bila je tobozanska glazba u tami! - culi kako nam Montmorency odgovaralajuci. Vikali smo tako glasno da bismo probudili iSedam spavača -nikad mi nije bilo jasno zasto je potrebno vise buke da se probudisedamspavacanegojedan-inakon,kakonamseucinilo,jednogsata,austvarinakonsvegapetminuta,vidjelismokakoosvijetljenicamacpolako plovi preko crne vode i culi pospaniHarrisov glas kako pitagdjesmo.

Harris se ponasao upravo neshvatljivo cudno. To nije bio obicanumor nego nesto mnogo slozenije od toga. Pristao je s camcem uzobalunamjestugdjejebiloapsolutnonemoguceukrcatise,ismjestazaspao. Morali smo dugo vikati i urlati dok ga nismo probudili inekako urazumili, ali na kraju nam je to uspjelo i sretno smo seukrcali.

Kad smo se nasli u camcu, odmah smo primijetili izraz tuge naHarrisovulicu.Izgledaojekaocovjekkoji jeprosaokroznekoteskoiskušenje.Upitalismogaštosedogodilo,aonjerekaosamo;

-Labudovi,..!Pristali smo, cini se,ublizini labuđeggnijezda, iubrzonakon sto

smo George i ja otisli, dosla je labudica i podigla zbog toga velikugalamu. Harris ju je otjerao, ali ona je otisla i dovela svog supruga..Morao jevoditipravubitkusa tadva labuda,pricao jeHarris, ali jezahvaljujuci svojoj hrabrosti i vjestini na kraju odnio pobjedu inatjeraoihnapovlačenje.

Polasatakasnijevratilisusesajososamnaestlabudova!KolikosedalorazabratiizHarrisoveprice,uslijedilajestrasnabitka.Labudovisu pokusavali da ga zajedno s Montmorencyjem izvuku iz camca iutope,alionseherojskibraniopuna cetiri sata i sve ihpobio,pasuotplovilinekamodaumruutišini.

-Kolikojebilotihlabudova,kažeš?-upitaojeGeorge.-Tridesetdva-odgovoriojeHarrispospano.-Maloprijesirekaoosamnaest-rekaojeGeorge.-Nije istina,nisam-promrmljaojeHarris. -Rekaosamdvanaest.

Mislišdaneznambrojiti?Nikadnismoustanovilipravostanjestvariuvezistimlabudovima.

Raspitivali smo se o tome kod Harrisa ujutro, ali on je zacuđenorekao:

-Kakvilabudovi?Bioje,izgleda,uvjerendasmoGeorgeijatosanjali.Oh,kakojedivnobilonaciseopetucamcu,nakonsvihonihmuka

istrahovanja!Slatkosmovecerali,Georgeija,ipopilibismopocasicudasmomoglinacionubocuviskija,alinjenigdjenijebilo.PitalismoHarrisa sto jeuradiosnjom,alion, izgleda,nijerazumioni stoznacirijec »viski«ni o cemuuopce govorimo.Montmorency sedrzaokaodaneštozna,alinijerekaoništa.

Dobro sam spavao te noci, a spavao bih jos bolje da nije biloHarrisa.KaokrozmaglusjecamsedamejeHarrisprobudiobardesetputadokseslampommotaopocamcu,trazecisvojuodjecu.Njegovaodjeća,činilose,nijemudalamiracijelenoći.

Dva puta je digao Georgea i mene da provjeri da slucajno nelezimonanjegovimhlacama.Kadgajedrugiputprobudio,Georgese

razbjesnio.-Zakogsutivragapotrebnehlaceusrednoci?-upitaojeljutito.-

Zaštosekonačnonesmirišinespavaš?Slijedeciputkadsamseprobudio,biojeuvelikojmucijernikako

nije mogao naci carape, a posljednje cega se nejasno sjecam jesttrenutak kadme jeHarris okrenuona bokmrmljajuci nesto o tomekakonikakoneshvaćagdjejezametnuokišobran.

XV

Domaćedužnosti-Ljubavpremaradu-Starirječnivuk,štoradiištopričada jeradio -Skeptičnamladageneracija -Sjećanjanaprveizleterijekom-Splavarenje-Georgeinjegovstil-Starilađari njegovemetode - Tako tiho, takomimo - Početnik - Panting -Jedanžalostanslučaj-Ljepotaprijateljstva-Jedrenje,mojaprvaiskustva-Mogućirazlogzaštosenismoutopili

Ujutro smo se probudili kasno i, na izricitu Harrisovu zelju,pripremili sasvim jednostavan dorucak, »bez ikakvih poslastica«.Zatim smo ocistili i pospremili camac (taj svakodnevni teski posaopoceomijepruzatiprilicnojasanodgovornapitanjekojemejecestoprogonilo, naime, kako zeni koja ima na brizi samo jednu kucuuspijevadautucevrijeme),azatim,okodeset,krenulinaputkoji jetogdana,odlučilismo,trebaobitipriličnodug.

Dogovorilismosedatogjutraveslamo,umjestodavučemočamac,iHarrisjekaonajboljerjesenjepredloziodaseGeorgeijaprihvatimovesala,aondasjedizakormilom.Jasenikakonisammogaoslozitistimmisljenjem i rekao samda bi, ako semenepita,Harris pokazaopravisportskiduhkadbipredloziodaGeorgeionveslaju,adasejamaloodmorim.Cinilomisedana izletuodpocetkateglimvisenegoštojepravo,itomejevećpočelosmetati.

Uvijekmisecinidaradimvisenegostobitrebalo,Pazite,nemamjaništaprotivrada.Volimrad.Radmenaprostofascinira.Mogusjeditiisatimagledatikakoljudirade.Sretansamkadjeuzmene,pasamapomisaodaćugazavršitiuvijekmeražalosti.

Meninikadnijedostaposla,inagomilavanjeposlovakodmenesegotovo pretvorilo u strast. Moja radna soba tako je krcataneobavljenim poslovima da se za neki novi posao ne bi vise naslomjesta.Moratćusmislitinekinačindajeproširim.

Prema poslu se odnosim vrlo pazljivo. Mogu vam reci da se nanekim poslovima koji leze kodmene vec godine i godine ne vidi ni

najmanji trag prsta. Neobicno se ponosim svojim poslovima;povremeno ih skidam i brisem s njih prasinu. Nema covjeka ciji suposloviutakodobroočuvanomstanjukaomoji.

Ipak, premda ceznem za poslom, volim da on bude pravednopodijeljen.Netražimvišenegoštomipripada.

Dobivam,međutim,visenegostotrazim-ilimisebartakocini-itomepočinjezabrinjavati.

George je, međutim, rekao da zbog toga ne treba da se brinem.Samo je moja pretjerano sumnjicava narav kriva, izjavio je, sto seneprestanobojimdaceminetkonatovaritiviseposlanegostosamgaduzan obaviti. U stvari, kad je vec o tome rijec, ne radim ni upolakoliko bi trebalo. Ne znam, mislim da je on to rekao samo da meutješi.

Primijetio sam da je u camcu svaki clan posade redovito obuzetiksnomidejomdasamradisve.Harris je cvrstouvjerendasamoontegli,adaseGeorgeijaizvlacimonanjegovracun.Georgese,sdrugestrane,otvorenosmijeinasamupomisaodaHarrisradibilostoosimstospavaijede,initkoganemozepokolebatiuuvjerenjudaupravoon-Georgeosobno-obavljasveposlovevrijednespomena.

Nikadnije isao na izlet s takvomdvojicom lijencina kao sto smoHarrisija,izjavioje.

Harrissenatoslatkonasmijao.-Zamislisamo,stariGeorgepricaoposlu! -rekao je,pucajuciod

smijeha. - Pola sata rada bilo bi dovoljno da ga dotuce. Jesi li ikadvidioGeorgeadaradinešto?-dodaoje,obraćajućisemeni.

Potvrdiosamdanestoslicnonikadnisamvidio -barotkakosmopošlinaovajizlet.

- Pa sad, ne znamkakobitimogaonestoznatio tome,ovako ilionako - odgovorio je GeorgeHarrisu - kad si pola izleta prespavao,nekamevragnosiakonisi. Jesi li ikadvidioHarrisasasvimbudnog,osimzavrijemejela?-upitaojeGeorge,obraćajućisemeni.

Zaljubavistine,moraosampodrzatiGeorgea.OdHarrisaucamcunismo vidjeli neke narocite koristi, bar sto se posla tice, od samogpočetka.

-Pasad,nekagađavonosi,radiosamvisenegostariJ.,bilokakobilo-odbrusiojeHarris.

-Manjesigurnonisimogao-dobaciojeGeorge.

-StariJ.vjerojatnosmatradajeputnik-nastaviojeHarris.Tako je izgledala njihova zahvalnost za to sto sam i njih i njihov

prokleti stari camac vukao cak od Kingstona, nadzirao i rukovodiosvimzanjihovodobro,brinuosezanjihirobovaozanjih.Alitakojetonaovomsvijetu.

TrenutnisporriješilismotakodaHarrisiGeorgeveslajusvedoizaReadinga, a da ja zatim vucem camac dalje. Vuci teski camac protivsnaznestrujevisenesmatramnimaloprivlacnomzabavom.Bilasu, idavnoprosla,vremenakadsamseotimaozateskeposlove;sadsamvišesklondapružimprilikumlađima.

Primjecujemda se vecina starih rjecnih vukovapovlaci na slicannacinkadgod senađuu situaciji koja zahtijeva vece izickenapore.Starogrjecnogvukamozetesmjestaprepoznatipotomestoutakvimokolnostima uvijek lezi udobno ispruzen na jastucima na pramcu ihrabriveslace,pricajuci imbajkeosvojimvelicanstvenimpodvizimaprošlogljeta.

- Cini vam se da je to sto radite naporno - govori, zadovoljnoodbijajuci dimove, dvojici oznojenih pocetnika koji vec sat i pol bezzastojaveslajuprotivsnaznestruje-aJimBif les,Jackijasmoljetos,veslajuci,zajednopopodnestigliodMarlowadoGoringa.Nitijednomnismozastalidapredahnemo.Sjećašlise,Jack?

Jack,koji jeodsvihkaputa ipokrivacau camcunapraviosebinapramcu lezaj i tu vec dva sata cvrsto spavao, na trenutak se, takoprozvan, budi i prisjeca jos nekih pojedinosti tog velikog pothvata,kakosusecijelimputemmoraliboritisneobicnosnaznomstrujomioštrimčeonimvjetrom.

- Presli smo, mislim, bar trideset cetiri milje - nastavlja prvigovornik,uzimajućijošjedanjastukdastavipodglavu.

- Nismo, Tom, nemoj pretjerivati - mrmlja Jack prijekorno. -Najvišetridesettri.

Nakon toga Tom i Jack, iscrpljeni tim napornim razgovorom,ponovo tonuusan,anaivnimladici,ponosni sto im jedopustenodaplovesdvojicomtakoslavnihveslacakao stosu Jack iTom,zapinjujačenegoikad.

Kadsambiomlad,voliosamslusatitepricestarijih,naprostosamih gutao, primao srcu svaku rijec i trazio jos, ali danasnja mladageneracija nije, cini se, lakovjerna kao sto je bila nasa, u stara

vremena.Nastrojica-George,Harrisija-povelismoljetossasobomjednog»novajliju« ipoceliga,poobicaju,obasipatipricamaonasimvelikimpodvizimanarijeci.

Ispricali smomu sve uobicajene bajke, lazi koje su s vremenomstekle neprolaznu slavu i vjerno sluzile starim veslacima vecgodinama, i dodali sedam novih, originalnih, koje smo smislili zavlastitepotrebe,međukojima i jednuzaista sasvimvjerojatnupricu,dijelomzasnovanuna jednom istinitomdogađajukoji se, s izvjesnimmodi ikacijama, zaistaodigraoprijenekoliko godina, a ciji su junacibilinekinasiprijatelji,pricuukojubipovjeravaloidijeteadamutonenaškodi.

Taj je mladi covjek, međutim, izvrgao ruglu sve te nase price,trazioodnasdaponovimotepothvatenalicumjestaihtiodasekladinadesetpremajedandanamtonećeuspjeti.

Tog jutra nekako smo se upustili u razgovor o svojim veslackimiskustvimaisjecanjanaprvepokusajedasavladamovelikuumjetnostveslanja. Moja najranija veslacka uspomena vezana je za slucaj kadsmo nas petorica dali po tri penija i iznajmili neki neobicnokonstruiran camac da se provozamo po jezeru u Regent's Parku, aposlijesesušiliukućicičuvaraparka.

Nakon toga u meni se pojavila strast za vodom, pa sam cestoodlazio da se vozim na splavi po jezercima u blizini ciglana upredgrađu, sto je aktivnostkojapruza vise zabave i uzbuđenjanegosto semoze i pretpostaviti, narocito kad se nalazite usred jezerca avlasnik materijala od kojeg je splav nacinjena iznenada iskrsne naobalisdebelombatinomuruci.

Prvo stoosjetitekadugledate toggospodina jestdavamnekakonije stalonidonjegovogdrustvanido razgovora snjim, idabibilonajbolje nekako izbjeci upoznavanje ako je to moguce izvesti a dacovjekneispadnenepristojan.Vascilj,prematome,postajeiskrcatisena obali jezerca nasuprot mjestu na kome se on nalazi, pa bezzadrzavanja imirnooticikuci,pretvarajuci sedaganisteprimijetili.On,međutim,ceznezatimdavasstigneiporazgovarasvama,ciniseda poznaje vaseg oca a isto tako i vas, ali to vas nimalo ne privlacinjemu.Govoridacevasnaucitikakoseuzimajunjegovedaskeipraviod njih splav, ali posto vi to i tako vec sasvimdobro znate, njegovaponuda, iako ocigledno dobronamjerna, cini vam se suvisnom.

Prihvatiti, po vasem misljenju, znacilo bi samo nepotrebno gnjavitičovjeka.

Njegova zelja da se nađe s vama nadoknađuje, međutim, svusuzdrzljivostsvasestrane,azustrinuskojomkaskalijevo-desnookojezerca da se nađe na mjestu iskrcavanja i pozdravi vas ne mozeteshvatitidrukčijenegokaokompliment.

Ako je to slucajno covjek krupnijeg stasa koji brzo izgubi dah,mozete lako izbjeci susret s njim, ali ako je od onih mlađih idugonogih, sastanak je neizbjezan. Razgovor obicno ispadne sasvimkratak,pricemurijecuglavnomvodiondoksevaseprimjedbeobicnosvodenajednoslozeneuzvike.Zatonastojiteiskoristitiprvuprilikudapobjegnete.

Splavarenjemsamsebaviookotrimjeseca,akadsamusavrsiotuvjestinu koliko sam smatrao da je potrebno, odlucio sam da seposvetimpravomveslanju i uclanio seu jedanodveslackihklubovanaLeaju.

Vozeci se camcem po rijeci Lea, narocito subotom po podne,covjek brzo savlada sve potrebne vjestine, a posebice kako izbjecisukobe sa kojekakvim siledzijama i sudare sa slepovima. Tu covjektakođerimadovoljnoprilikenaucitikakodanajbrze inajelegantnijelegnenadnocamcaiizbjegneuzadzavucukojabigamoglabacitiuvodu.

Tuse,međutim,nemozestecipravistil.PravisamstilstekaotekkadsamdosaonaTemzu.Danassemomstiluveslanjasvidive.Ljudikažudajesasvimneobičan.

Georgenikadnijebioniblizuvodesvedoknijenapunio sesnaestgodina. Tada je zajedno s jos osmoricom gospode iste dobi otisaojedne subote uKew s namjeromda tu unajme camac, odvezu se doRichmondaivratenatrag.Jedanodnjih,momaksgustom,kustravomkosompoimenuJoskins,kojisejednomilidvaputavoziocamcempojezeruSerpentineuHydeParku,pričaoimjekakojetovrlozabavno.

Kadsudosliupristaniste,plimasebrzopovlacilaaiznadrijekejesibao jak vjetar, ali to ih nije nimalo zabrinjavalo pa su krenuli daizaberučamac.

Naobali upristanistu lezao je jedan sportski osmerac, koji im jenajvisezapeozaoko.Reklisudaceuzetitajcamac,molim.Vlasnikjebio otisao nekamo i camce je izdavao djecak kojimu je pomagao u

poslu.Djecakjepokusaodaihnekakoodvratiodosmercaipokazaoimdva-trivrloudobnaizletnickacamca,alinjimaseoninisusvidjeli.Smatralisudajeosmeracčamacukomećenajboljeizgledati.

I tako je djecak spustio camac u vodu, a oni su skinuli kapute ispremili se da zauzmu svojamjesta. Djecak je predlozio da George,koji je iu tovrijemebionajteziu svakomdrustvu, sjednenamjestobrojcetiri.Georgejerekaodacevrloradobitibrojcetiriisjeoravnona mjesto veslaca na pramcu, leđima okrenut krmi. Nekako su ganamjestilikakotreba,aondasuušliučamaciostali.

Za kormilara su odredili jednog neobicno nervoznog mladica, aJoskinsmu jeobjasniokakosepokrecekormilo.Sam Joskinssjeo jena prvomjesto. Rekao je ostalima da je stvar sasvim jednostavna -nekasamoradeonoštoradion.

Rekli su da su spremni i djecak iz pristanista uzeo je cakiju iodgurnuočamac.

Ono sto je uslijedilo George nikad nije mogao opisati u svimpojedinostima. Iznjegovihzbrkanih sjecanja slijedilo jeda jeodmahnakonisplovljavanjadobiozestokudaraculeđadrskomveslaveslacabrojpet,ada jeu istomtrenutkusjedistekao carolijomjednostavnonestalo ispod njega, tako da se nasao na podu camca. Također jeprimijetio, kao sasvimneobicnu okolnost, da veslac broj dva lezi naleđimanadnucamca,snogamauzraku,ociglednounastupunervnogporemećaja.

Prosli su ispod mosta kod Kewa, ploveci postrance brzinom odnekih osam milja na sat. Veslao je samo Joskins. George, koji jenekako pronasao svoje sjediste, pokusao je da mu pomogne, ali nanjegovo veliko iznenađenje veslo je nestalo ispod camca cim jedodirnulovodu,zamalonepovukavšiinjegazasobom.

»Kormilar«jeispustioobakonopcakormilauvoduizaplakao.Kakoimjeuspjelodasevrate,toGeorgenikadnijeznaoobjasniti,

ali za to im je bilo potrebno dobrih cetrdesetminuta. Gomila sto seokupilanamostukodKewapratilajepriredbusvelikimzanimanjem,dovikujuciimrazneupute.Triputaimjeuspjelodaprođuscamcemispodlukamostaitriputaihjestrujavracalanatrag,a»kormilar«je,svaki put kad bi podigao glavu i ugledao iznad sebe most, zajecaoobnovljenimsnagama.

Tog popodneva, pricao je George, nije bas vjerovao da ce ikad

zavoljetičamceiveslanje.Harris imavise iskustvauveslanjunamoru,negonarijeci i tvrdi

da,stose izickerekreacijetice,dajeprednostmoru.Janikako.Ljetos,uEastbourneu,izvezaosamsenamorejednimmalimcamcem.Nekadsamse,boravecinamoru,dostazabavljaoveslanjem ivjerovaosamda ce sve biti u redu, ali sam ubrzo ustanovio da sam potpunozaboraviokakosetoradi.Dokmi je jednoveslobilodubokouvodi,drugosedivljeklatilouzraku.Dabihzahvatiovoduistodobnosobavesla, morao sam ustati. Setaliste na keju bilo je puno otmjenog ielegantnog svijeta i morao sam proci pored svih tih ljudi u takoglupompolozaju.Iskrcaosamsenapolaputadoplazeinasaonekogstarogmornaradamevrati.

Volim promatrati takvog starog morskog vuka kako vesla,narocito kad je unajmljen na sat. U njegovom veslanju ima tolikosmirenosti i opustenosti! Potpuno je liseno onenervozne zurbe, onesuludejurnjavekojaizdanaudanpostajesvevisepravoprokletstvodevetnaestogstoljeca.Njemunijeninakrajpametidaprestizedrugecamce. Ako ga neki camac stigne i ostavi daleko iza sebe, njemu tonimalonesmeta;ustvari,stizugaiprestizusvi,boljerecenosvikojiplove istim smjerom. Nekim ljudima to bi smetalo i ljutilo ih, alidusevni mir i dostojanstvo s kojima najmljeni veslac podnosi takvaiskusenja predstavljaju pravu lekciju protiv nezdravih ambicija ioholosti.

Obicno veslanje za prakticne potrebe, tek toliko da se camacdovede na određeno mjesto, nije narocito tesko nauciti, ali jepotrebnomnogo prakse da se covjek osjeca ugodno dok vesla preddjevojkama. »Tempo« je ono sto zadaje najvise muke pocetniku. -Cudna stvar - govori dok po dvadeseti put u toku pet minutaraspetljava svoje veslo od vaseg - kad sam veslam, sve ide sasvimdobro!

Vrlojezabavnopromatratidvapocetnikakakopokusavajudrzatitempo jedan sdrugim.Prednji veslac drzi da jenemoguceodrzavatiritam sa zadnjim zato sto ovaj vesla na neki sasvimneobican nacin.Zadnji veslac na takve izjave reagira ljutito i objasnjava kakoposljednjih desetminuta ne radi nista drugo nego nastoji prilagoditisvojstilogranicenimmogucnostimaprednjeg.Prednjiseveslacnatouvrijedi i trazi od zadnjeg da ne razbija glavu oko njega (prednjeg

veslača),većdasekoncentrirananekirazumantempo.-Zelislimozdadajadajemtakt?-dodaje,ociglednouvjerendabi

onsmjestadoveostvariured.Itakolupajuveslimapovodijosstotinjakjardibeznekogvidljivog

uspjeha, a onda zadnjem veslacu, u trenutku inspiracije, bljesne učemujetajnanjihovihdotadašnjihnevolja.

-Recicutiucemujestvar...tisiuzeomojavesla!-vice,okrecuciseprednjem.-Trebadaihzamijenimo!

-Epa,da tipravokazem,vec samsepoceopitati kako todanemogu izici na kraj s njima - odgovaraprednji veslac razvedrivsi se ispremnoprihvaćajućirazmjenu.-Sadćesvebitikakotreba!

Ninakontoga,međutim,nistanijekakotreba.Zadnjiveslacjedvamoze dohvatiti vesla iako mu ruke gotovo ispadaju iz zglobova, aprednji veslac pri svakom zaveslaju dobiva snazan udarac u grudi.Zatoponovomijenjajuveslaidolazedozakljuckadaimjecovjekkojiizdaje camce dao dva pogresna para vesala. Zajednicke psovke naracun tog covjeka ponovo uspostavljaju srdacnu, drugarskuatmosferu.

George je rekao kako cesto pozeli da za promjenu zamijeniveslanje pantingom, kako ovdje nazivaju upravljanje camcem sravnim dnom s pomocu dugacke motke. Panting, nije takojednostavnavjestinakao sto izgleda.Kao ikodveslanja, covjekbrzonaucidapokrece camaciupravlja,ali jepotrebnadugapraksadatoradidostojanstvenoineumačućičitavrukavuvodu.

Jedan mladic, moj poznanik, dozivio je za vrijeme svog prvogpantingavrlozalosnunezgodu,Upocetkumujestvartakodobroislaodrukedasesasvimzanio-hodaojepocamcuodpramcadokrmeinatrag takobezbrizno i rukovaomotkom tako lezerno ipreciznodaga je bilo pravo uzivanje promatrati. Otisao bi do pramca i spustiomotku u vodu, a onda brzo koracao prema krmi, kao stari majstorpantinga.Oh,bilojetodivno!

Isvebitoostalodivnodanije,nanesrecu,dokjegledaonaokolouzivajuci u prirodi, nacinio samo jedan korak vise nego sto jepotrebnoisisaoscamca.Motkajeostalacvrstozabijenaumuljionjeostao drzeci se za nju, a camac je otplovio dalje. Polozaj u kome senasao ne bi se bas mogao nazvati dostojanstvenim. Jedan drskimangupna obali smjesta je poceodozivati nekog svog kompanjona,

koji je bio zaostao, da »pozuri ako zeli vidjeti pravog majmuna naštapu«.

Nisammumogaopomocijerjezlasrecahtjeladazaboravimonaoprez, pa nismo ponijeli rezervnumotku.Mogao sam samo sjediti ipromatratiga.Nikadnecuzaboraviti izraznjegovalicadokjemotkasvedubljetonulaumulj;unjemujebilotolikotužnerezignacije.

Promatraosamkakopolakokliziuvodu,azatim izlazinaobalu,zalostanimokar.Nisammogaoizdrzatidasenenasmijem,bila jetoprevisesmijesnaslika.Kikotaosamsenekovrijeme,onakozasebe,aondamijeodjednomsinuloda,kadmalorazmislim,nemacemudasesmijem. Sjedio sam sam u camcu, bespomocan, bezmotke, i snaznamaticanosilamesvedalje,moždapremanekombrzacu.

Poceo sam se ljutiti na svog prijatelja sto je iskoracio iz camca iostaviomeuovakvojsituaciji.Mogaomijebarostavitimotku.

Ploviosamtakookocetvrtmilje,aondasamugledaoribarskicunusidren usred rijeke i u njemu dva stara ribolovca. Ugledali su mekakoplovimpremanjimaipočelivikatidaimsesklonimsputa.

-Nemogu!-vikaosam.-Painepokušavate!-odgovorilisu.Objasnio sam im situaciju kad sam prisao blize, i oni su uhvatili

moj camac i posudili mi motku. Prelivna brana nalazila se samopedesetakjardidalje.Biosamsretanštosusetuzatekli.

Prviput sam isplovionapanting s jos trojicommomaka; rekli sudacemenaucitikakosetoradi.Nismomoglikrenutisvizajedno,pasamrekaodacuoticiranije,unajmiticamacivjezbatimalodokoninestignu.

Togpopodnevanisammogaounajmiticamac,svisubilizauzeti,pami nije ostalo drugo nego da sjednem na obalu, promatram rijeku ičekamprijatelje.

Nisam sjedio dugo kad jemoju paznju privukao covjek u camcukoji je, kako sam s izvjesnim iznenađenjemustanovio, nosio kaput ikapukakvesamnasebiimaoija.Biojeočiglednopočetnikupantinguinjegovipotezibilisuvrlointeresantni.Nikadnistemogliznatistocesedogoditikadslijedeciputspustimotkuuvodu,aposvemusudeci,nionsamtonijeznao.Ponekadbicamackrenuouzvodnoaponekadnizvodno, nekad bi se jednostavno okrenuo na mjestu i nasao nasuprotnoj strani motke. Svaka od tih posljedica podjednako ga je

iznenađivalailjutila.Nakonizvjesnogvremenatajjecovjekprivukaopaznjusvihsetaca

poredrijekei ljudisusepocinjalimeđusobnokladitiokotogakakavćebitiishodnjegovogslijedećegpoteza.

Nesto kasnije pojavili su se, na suprotnoj obali, i moji prijatelji,zastali i promatrali ga. Bio je leđima okrenut njima, vidjeli su samonjegov kaput i kapu. Iz toga su izveli zakljucak da sam to ja, da tonjihovvoljenidrugpravibudaluodsebe,injihovomodusevljenjunijebilokraja.Smjestasugapočelinemilosrdnozadirkivati.

Upocetkunisamshvationjihovupogresku,ipomisliosamkakojenepristojno s njihove strane da se tako rugaju nepoznatom covjeku.Vec sam htio da viknem i opomenem ih, ali onda sam se dosjetio učemujestvarisakrioseizajednogdrveta.

Oh,kakosusezabavljalirugajucisetommladomcovjeku!Stajalisu tako dobrih pet minuta drsko mu dobacujuci, kreveljeci se,ismijavajucigaizbijajucisalenanjegovracun.Zasipalisugabradatimvicevima, cak su smislili i neke nove i ispalili ih na njega. Uz to suizvukli i sve stare obiteljske sale naseg drustva koje su mladomčovjekusigurnobilesasvimnerazumljive.Konačno,kadmujevećbilodosta tog bezobrazluka, okrenuo se prema njima i oni su ugledalinjegovolice!

Sa zadovoljstvom sam ustanovio da im je ostalo jos dovoljnopristojnosti daosjete kakve subudale ispali.Objasnili su covjekudaimseucinilokakojeonjedannjihovprijatelj.Reklisukakosenadajuda ih nece smatrati ljudima koji idu naokolo i vrijeđaju nepoznatsvijet.

Naravno, cinjenica da su ga zamijenili za svog prijateljapredstavljala je dovoljno opravdanje. Sjecam se kako mi je jednomHarrispricao sto jedoziviodoksekupaouBoulogneu.Plivao jeduzplazekadga jenetko iznenadas leđauhvatiozavrat i silomgurnuopod vodu.Branio se zestoko, naprezuci sve snage, ali onaj tko ga jedrzaozavratbioje,izgleda,praviHerkulesisvinjegovinaporidaseoslobodibilisuuzaludni.Biojevecdigaorukeodborbeipokusavaousmjeritimislinaspassvojedušekadgajenapadačiznenadapustio.

Uspravio se i pogledao u svog ubojicu. Napadac je stajao pokrajnjegaislatkosesmijao,alisezagrenuokadjeugledaoHarrisovolicedokjeizranjaloizvode,ipočeosepovlačiti,očiglednozaprepašten.

-Oprostitemi,molimvas-mucaojezbunjeno.-Misliosamdastemojprijatelj!

Harris je pomislio kako je dobro prosao sto ga taj covjek nijezamijeniosnekimsvojimrođakom,jerbigautomslucajuvjerojatnoudavio.

Jedrenjetakođerzahtijevaodređenoznanjeipraksu,iakomorampriznati da kao djecak nisam tako mislio. Bio sam uvjeren da je toprirodna sposobnost covjeka, kao trcanje ili igra loptom. Poznavaosam jednog djecaka koji je dijelio te moje nazore, pa smo jednogvjetrovitogdanaodlucilidaseogledamoutomsportu.BilismotadaiuYarmouthuiucinilonamseda cebitinajboljedakrenemonaizletuz rijeku Yare. Na pristanistu pokraj mosta unajmili smo jedrilicu iotisnulise.

- Vrijeme je prilicno lose - rekao nam je vlasnik dok smoisplovljavali. - Bit ce najbolje da i podignete skraceno jedro, a cimizbijeteizarta,oštroskrenitepremavjetru.

Reklismodaćemotakoiučinitiioprostilisesnjimjednimveselim»Do viđenja!« - pitajuci se kako se to skrece prema vjetru, gdje danađemotoskraćenojedroištodaradimosnjimkadganađemo.

Veslalismodoknismoizgubiligradizvida,aonda,kadsmopredsobomugledaliprostranuvodenupovrsinunadkojomjevjetarsibaoorkanskom snagom, ucinilo nam se da je doslo vrijeme za pocetakoperacije.

Hector-mislimdasetakozvaomojprijatelj-nastaviojeveslati,ajasampokusaoodmotatijedro.Cinilosedajetoprilicnokompliciranposao, ali na kraju je i to bilo obavljeno. Nametnulo se, međutim,pitanjekojijegornjikrajjedra.

Slijedecisvojprirodniinstinkt,zakljucilismo,naravno,dajedonjikrajjedragornji,iprihvatiliseposla,pokusavajucidagapodignemo.Nismoga,međutim,moglipodici,ninaopakonitibilokakodrukcije.Jedroje,cinilose,steklodojamdaseigramopogreba,dasamjalesaonoplahtaukojumetrebaumotati.

Kadjeshvatilodatonijenasanamjera,tresnulomepoglavionomdrvenomprečkomiodbilodaradibilošto.

-Nakvasiga-rekaojeHector.-Spustigauvoduinakvasi.Rekaojedamornarinajedrenjacimauvijekkvasejedraprijenego

sto ih podignu. Nakvasio sam jedro, ali to je samo pogorsalo stvar.

Nijeprijatnonikadvamsesuhojedroomotavaokonoguiuvijaokoglave,akadjetojedrojosimokro,takodaseiznjegacijedivoda,tojedačovjekpobjesni.

Konacno smo, zajednickim snagama, nekako podigli jedro.Ucvrstili smo ga ne bas naopako nego nekako ukoso, i vezali ga zajarbolkonopcemkojismoutusvrhuodrezalisasnasta.

Dasejedrilicanijeprevrnula-navodimsamokaocinjenicu.Zastose nije prevrnula, to ne mogu nicim objasniti. Poslije sam cestorazmisljao o tome, ali nikad nisam uspio naci neko prihvatljivoobjašnjenjetogfenomena.

Mozdasepravirazlogkrijeuprirodnojtvrdoglavostisvihstvarinaovom svijetu. Mozda je brod dosao do zakljucka, prateci naseponasanje, da smo isplovili da pocinimo samoubojstvo i odlucio danamuskratitozadovoljstvo.Tojejedinoobjašnjenjekojemogudati.

Drzeci se grcevito za rub camca, nekako nam je uspjelo daostanemo u njemu, iako je to zahtijevalo ogroman napor. Hector jerekaodagusariiostalipomorcizazestokiholujaobicnovezukormilozanestoispustaju lok,pajepredloziodaimiuradimonestoslicno,alijasambiozatodapustimobrodnekagavjetarnosikakonajboljezna.

Kakojemojprijedlogbilonajlakseprovestiudjelo,jednoglasnojeprihvaćeniostalonamjesamodasedobrodržimozarubčamca.

Jedrilica je otplovila oko jedne milje uz rijeku brzinom kakvomnikadkasnijenisam jedrio izakojomnimalone ceznem.Na jednomzavojurijekenagnulasetakodajojjepolajedrabiloispodvode,alisenekim cudom ispravila inasukalanadugu,nisku,muljempokrivenuobalu.

Tanasjemuljevitaobalaspasila.Jedrilicajeoralamuljnegdjedosredine nanosa, i zaustavila se. Kad smo ustanovili da se ponovomozemokretatipovlastitojzelji,dasevisenekotrljamokaograsakusitu,privuklismosenaprijediodrezalijedro.

Bilonamjedostajedrenja.Nismohtjelidapretjeramo,padanamse ogadi. Jedrili smo - bilo je to solidno, cjelovito, uzbudljivo,zanimljivo jedrenje - i odlucili smo da dalje, tek radi promjene,veslamo.

Prihvatilismosevesalaipokusaliizvucijedrilicuizmulja,alismovecpriprvompokusajuslomilijednoveslo.Nakontogapostupalismo

opreznije, alibila su to stara, trulavesla idrugose slomilo jos laksenegoprvo.Ostalismobespomoćni.

Muljseprostiraostojardiisprednas,aizanasbilajevoda.Jedinosto smomogliuciniti bilo je sjediti i cekatidanamnetkopritekneupomoć.

Nijebiobasdankojibiizmamioljudenarijeku,icekalismopunatri satadanaiđeprvi camac.Bio je to jedan stari ribar i onnas je, sogromnim naporom, konacno izvukao iz mulja i odvukao, nimaloslavno,dopristaništa.

Kad smo dali napojnicu ribaru koji nas je dovukao, i platilislomljena vesla i cetiri i pol sata upotrebe jedrilice, to jedrenjeodnijelonamjedobardionasegdzeparcazavisetjedana.Steklismo,međutim,iskustvo,akažudaiskustvonikadnijepreskupo.

XVI

Reading-Vučenasparobrod-Drskoponašanjemalihčamaca-Kakotimaličamcismetajuparobrodima-GeorgeiHarrisponovozabušavaju-Priličnootrcanapriča-StreatleyiGoring

Do Readinga smo stigli oko jedanaest sati. Rijeka je tu prljava isumorna. U okolici Readinga nitko se dugo ne zadrzava. Sam jeReading cuven, stari grad, utemeljen jos u davna vremena kraljaEthelreda, kad su Danci pristajali sa svojim ratnim brodovima uKennetu i kretali iz Readinga da pustose i pljackaju po Wessexu.Ethelred i njegov brat Alfred docekali su ih tu sa svojom vojskom ipobijedili ih, pri cemu je Ethelred uzeo na sebe da semoli Bogu, aAlfredseborio.

Poslije,Readingjestekaoglasmjestaukoje jezgodnosklonitisekadprilikeuLondonupostanuneugodne.ParlamentbiobicnobjezaouReadingkadgodbiseuWestminsterupojavilakuga,a1625.godinenjegov primjer slijedilo je i sudstvo pa su suđenja odrzavana uReadingu. Londonu je sigurno bila dobro dosla tu i tamo ponekaobičnakugadaseoslobodiipravnikaiparlamenta.

Za vrijeme sukoba između kralja i parlamenta, vojska grofa odEssexadrzalajeReadingpodopsadom,acetvrtstoljecakasnijeVilimOranskinatjeraojetuubijegjedinicekraljaJakova.

U Readingu je sahranjen Henrik Prvi, u benediktanskomsamostanukoji je osnovao i cije se rusevine josmoguvidjeti.U tomistom samostanu vjencao se slavni John od Gaunta sa svojom LadyBlanche.

KodbraneuReadingunaisli smonaparobrod stosuga iznajmilineki moji prijatelji, i on nas je vukao sve do otprilike jednu miljuispred Streatleyja. Vrlo je ugodno voziti se camcem koji vuceparobrod.Menijetokudikamougodnijeodveslanja,Voznjabibilajosugodnijadanijebiloonihprokletihmalih camacakojisuneprestanoiskrsavaliisprednasegparobroda,pasmo,dasenebisudarilisnjima,

morali usporavati plovidbu i zaustavljati se. Zaista je pravi skandalkako ti camci na vesla ometaju plovidbu parobroda rijekom; trebahitnopoduzetineštodasetomeučinikraj.

Osim toga. ljudi koji se voze u tim camcimaupravo su neopisivodrski.Mozeteimsviratidokvamkotaoneeksplodira,alinjimanijeninakrajpametidapozure imaknuvamsesputa.Dasemenepita, jabihdopustioparobrodimadapovremenoprevrnujedanilidvatakvačamca,kolikodaihnaučepameti.

Nesto dalje od Readinga rijeka osvaja svojom ljepotom.Zeljeznicka pruga prilicno kvari pejzaz u blizini Tilehursta, ali odMapledurhama do Streatleyja pejzaz je velicanstven. Nesto dalje odbrane kodMapledurhama leziHardwickHouse, gdje je Charles Prvidolazio na kuglanje, Okolica Pangbournea, gdje se nalazi malastarinska krcma »K labudu«, sigurno je poznata posjetiocimaumjetničkihizložbikolikoinjenimstanovnicima.

ParobrodmojihprijateljaotkvacionasjeispodsamespiljeiHarrisjeizjaviokakojesadrednamenedavucemcamac.Menisecinilodautomzakljuckunemanikakvelogike.UjutrosmosebilidogovorilidajadovucemcamacdotrimiljeizaReadinga,Epa,nalazilismosedesetmiljadaljeodReadinga!Bilojeočiglednodajesadopetnjihovred.

Nisam mogao uvjeriti ni Georgea ni Harrisa da na stvar trebagledati u tom svjetlu, pa sam, da prekinem raspravu, sjeo za vesla.Nisam veslao vise od nekolikominuta kad jeHarris primijetio kakorijekomplivanestocrno,pasmosepriblizilidavidimoocemuseradi.George se nagnuo preko ruba camca kad smo prisli, i uhvatio tajpredmet,aliseistogtrenutkaskrikomtrgnuo,blijedkaokrpa.

Bilojetomrtvotijelonekezene.Lakojeploviloposamojpovrsini;lice zenebilo je blago i smireno. Tonije bilo lijepo lice, izgledalo jenekakopreranoostarjeloiprevisemrsavo,ispijeno,dabibilolijepo;ipak,bilojetonjezno,privlacnolice,usprkospecatupatnjeibijede,ana njemu je lebdio onaj izraz smirenosti i olaksanja koji ponekadpoprimajulicabolesnikakadmineposljednjibol.

Nanasusrecu-nismobilinimaloraspolozenidasepovlacimoposudovima i mrtvacnicama - les su primijetili i neki ljudi s obale ipreuzelibriguonjemu.

Poslije smo culi i pricu o toj zeni. Bila je to, naravno, stara iuobicajenatragedija.Voljela je ibilaprevarena- iliseprevarila.Bilo

kako bilo, zgrijesila je - događa se to i nekima od nas, ponekad - injenaobiteljiprijatelji,zaprepasteniiogorceni,zatvorilisuprednjomvratasvojihkuća.

Ostavljenadasesamaborisasvijetom,smlinskimkamenomsvojesramote oko vrata, tonula je sve dublje i dublje. Neko je vrijemeizdrzavala sebe i dijete sa dvanaest silinga tjedno koliko je dobivalaradeci svakodnevno po dvanaest sati najteze poslove. Sest silingadavalajeljudimakojisusebrinulizadijete,asostatkompokusavalanekakoodržavatisvojudušuitijelo.

Odrzati tijelo i dusu zajedno sa sest silinga tjedno prakticki jenemoguce. Spojeni tako slabasnomvezom, oni teze da se razdvoje ijednog dana, vjerojatno, sagledala je jasnije nego inace svu bijedu ibezizlaznost takvog zivota, i uplasila se sutrasnjice sto se prijetecicerilaprednjom.Posljednjiputobratilasenekadasnjimprijateljima,aliglasizopcenegresnicenijemogaoprodrijetikrozdebeli,ledenizidnjihovogmoralizma.Otisla jeda jos jednomvidisvojedijete -drzalaga u narucju i ljubila, umorno, tupo, nicim ne pokazujuci svojeosjecaje,aondamuutisnulaurucicucokoladuodjednogpenijakojumujedonijela,iotišla.NakontogajezaposljednjinovackupilakartuiotputovalauGoring.

Misli koje su njen zivot ispunjavale najvecom gorcinom bile su,sigurno, na neki nacin vezane za sumovite predjele i blistave zelenelivade oko Goringa. Zene su, međutim, cudno sklone da prigrle nozkojiihubija,amozdasusasjecanjemnajadimukubilepomijesaneiuspomene na one najljepse, najslađe trenutke provedene u timdubokim sjenama, pod nisko savijenim granama gustih, krosnjatihstabala.

Lutala je sumama duz obale rijeke cijeli dan, a onda, kad sespustila vecer i sivi sumrak pokrio vodu velom izmaglice, pruzila jerukeprema sutljivojrijecikoja jebilasvjedokomnjenesrece injenetuge. I stara ju je rijeka primila u svoj njezni zagrljaj, privila njenuumornuglavunasvojegrudiioslobodilajesvakogbola.

Tako je zgrijesila u svemu, u zivotu i u smrti. Neka joj se Bogsmiluje,isvimostalimgrešnicima,akoihjošbude.

GoringnalijevojaStreatleynadesnojobalirijekepodjednakosuprijatnamjestaukojimasevrijedizadrzatinekolikodana.Predjelistose pruzaju nizvodno cak do Pangbournea upravomamena jedrenje

posuncu ilinaveslanjepomjesecini,a citav jekrajbogatprirodnimljepotama.Namjeravalismotogdanaveslati cakdoWallingforda,aliprivlacno, nasmijano lice rijeke navelo nas je da se zadrzimo nekovrijeme.Itakosmovezali camackodmosta,otisliuStreatleyirucalikod»Bika«,navelikoMontmorencyjevozadovoljstvo.

Kazudasubrdasjedneisdrugestranerijekebilanatommjestunekad povezana, pregrađujuci tako danasnju Temzu, koja se iznadGoringa ulijevala u jedno veliko jezero. Nisam kadar ni pobijati nidokazivatitetvrdnje,samoiznosimonoštosamčuo.

Streatley je staro naselje i, kao vecina gradova i sela duz rijeke,utemeljenjejosuvrijemebritanskihisaksonskihkraljeva.Goringnijenipriblizno tako lijepkaoStreatley, akomozetebirati, ali jena svojnacinsasvimzgodangradicileziblizezeljeznickojpruzi,uslucajudanamjeravatezbrisatineplativšihotelskiračun.

XVII

Danpranjarublja-Ribairibiči-Oumijećupecanja-Osavjesnomribiču-Ribičkapriča

U Streatleyju smo se zadrzali dva dana i dali odjecu na pranje.Pokusali smo sami oprati nase stvari, u rijeci, pod Georgeovimnadzorom, ali pothvat je zavrsio neuspjehom, jer smoposlije pranjaizgledaligorenegoprije.Prijepranjanasajeodjecabilaprljava,vrloprljava, to je istina, alimogla se nositi.Nakon sto smo je oprali... pasad,rijekaizmeđuReadingaiHenleyjabilajemnogocistijanakonstosmo u njoj oprali svoju odjecu nego prije toga. Za vrijeme pranjapokupili smo svu necistocu iz rijeke između Readinga i Henleyja iutisnulijeunašuodjeću.

Pralja u Streatleyju rekla nam je da je duzna, iz obzira premasamoj sebi, naplatiti za topranje cijenu tri puta vecu oduobicajene.Citava procedura, rekla je, manje je podsjecala na pranje a vise naiskopavanje.

Platilismoračunbezriječiprotesta.OkolicaStreatleyja iGoringa cuveni jeribickicentar.Tuse,kazu,

odlicno lovi riba. Rijeka na tom mjestu naprosto vrvi od bjelica,crvenperki,somova,klenovaijegulja,imozetesjeditiipecatiihcijelidan.

Nekiljuditoirade.Naravno,nikadnistaneulove.Neznamdajeitko ikadulovionestouTemzi, osimponekog sitnogpiora i crknutemacke, ali to, naravno, nema nikakve veze s ribickim umijecem! Umjesnomvodicuzasportskeribolovcenemani rijecio lovljenjubilokakve ribe. U njemu pise samo da jemjesto »odlicno za ribolov«, apremaonomestosamvidioodokolice,spremansamdatopotvrdim.Nemamjestanasvijetugdjemozeteviseiduzelovitiribu.Nekiribicidolaze i pecaju jedan dan, drugi opet ostanu i pecaju mjesec dana.Mozetesemotatinaokoloipecatigodinudana,akozelite;rezultatcebitiisti.

VodičzasportskeribolovcenaTemzi kazedasetu»naudicimozenaciistukaigrgec«,alitatvrdnjanijetocna.Stukaigrgecavjerojatnoima u rijeci. Cak sampotpuno siguranda ih ima.Mozete ihvidjetiuplicacima,kadiziđetedaseprosetateobalom;prilazeivirenapolaizvode, otvorenihusta, cekajuci da imbacite koji biskvit.Akouđeteuvodudaseokupate,skupljajuseokovas,smetajuvaminervirajuvas.Nece se,međutim, nikad »naci« na udici na koju je zakvacen crv ilineštoslično.Tolikoludinisu.

Jaosobnonisamnekiodusevljeniribic.Jednovrijemepecanjemejeprilicnozanimalo imoglobi se recidami je sasvimdobro isloodruke.Iskusnisumiribici,međutim,reklidaodmenenecebitinistaisavjetovali mi da ne gubim vrijeme. Rekli su mi da odlicno bacamudicu,daociglednoimammnogosmislazatajposaoiposjedujemvisenegodovoljnourođenelijenosti,alidasuipakuvjerenikakoodmenenikadnećepostatipraviribič.Nemamdovoljnomašte,reklisu.

Kao pjesnik, izjavili su, pisac kriminalistickih romana, novinar ilinesto slicno tome, vjerojatno bih imao uspjeha. Da bih, međutim,stekao kakav-takav ugled kao ribic na Temzi, trebalo bi daposjedujem neusporedivo zivlju i bogatiju mastu i mnogo vecuinventivnostnegoštosamdosadpokazao.

Neki ljudi zive u uvjerenju da je za dobrog ribica od presudnevaznostisposobnostdaslakocompricalaziadapritomenepocrveni;to je, međutim, pogresno. Obicno, golo izmisljanje sasvim jebeskorisno; to moze svaki amater. Iskusni ribic poznaje se poslikovitom opisu pojedinosti, po nacinu na koji je citava pricaretusiranadabudeljepsaizvucivjerojatnije,poopcempristupukojiostavljadojampedantnosti,čakisitničavosti.

Svatkomožedoćiireći:»Oh,sinoćsamuloviostopedesetgrgeča!«ili:»Uprosliponedjeljakizvukaosamsomateskogosamnaestfunti,abiojeodglavedorepadugpunetristope.«

U tome nema niceg umjetnickog, za takvo nesto nije potrebnanikakvavještina.Pričapokazujesamoizvjesnusmjelost,itojesve.

Ne,iskusanbiseribicstidiotakoizgovorenelazi.Njegovametodapredstavljastudijuzasebe.

On dolazi sutke, sa sesirom na glavi, zavaljuje se u najudobnijinaslonjac, pripaljuje lulu i neko vrijeme bez rijeci odbija dimove.Pustamlađedasejosmalorazmecu,aonda,kadnatrenutakzavlada

tišina,vadiluluizustaiistresajućipepeopripominje:-Epa,jasamucetvrtakuvecerulovionestoocemunemasmisla

dapričam,zaista.-Da?Azašto?-pitajuostali.- Zato sto ne ocekujem da ce mi bilo tko povjerovati ako to

ispricam-odgovarastarivukmirno,bezinajmanjegtragagorcineuglasu, ponovopuni lulu i trazi od gazdedamudonese dupli skotskiviski,alihladan.

Nakontoganastajekracapauzajernitkonijetolikosiguranusebeda proturjeci starom gospodinu. I tako je on prisiljen nastaviti, bezikakvogohrabrenja.

-Ne-kazezamisljeno,kaozasebekadbitomeninetkoispricao,ni ja mu ne bih povjerovao. A ipak je istina, i tu se ne moze nista.Sjedio sam kraj rijeke cijelo popodne i nisamulovio doslovno nista,samo dvadesetak-tridesetak bjelica i desetak stuka. Upravo sam sespremaodadignemrukeodtog coravogposlakadsamosjetiodostasnazantrzaj.Pomisliosamdajetoopetjednaribicaipokusaosamjeizvuci jednim zamahom, ali neka me vrag odnese ako sam mogaopomaknutistap!Trebalomijepolasata...dobrihpolasata,gospodinemoj!... da izvucem tu ribu, i cijelo vrijeme sam cekao da se silkprekine! Konacno sam je savladao, i sta mislite sto sam izvukao?Jesetru! Jesetruod cetrdeset funti! I to naudicu, gospodinemoj!Da,da, nimalo se ne cudim sto ste iznenađeni ... donesite mi jos jedandupliskoč,gazda,molimvas!

Nakontogaribicnastavljapricatioiznenađenjusvihkojisuvidjelituribu,otomestojereklanjegovazenakadsevratiokuci, i stojeotojribiizjavioJoeBuggies.

Upitaosamjednomzgodomvlasnikajednekrcmekrajrijekedalimu se ponekad smuci od ribickih prica koje mora slusati u svomlokalu.

- Oh, ne, vise ne, sir - odgovorio je. - U pocetku sam bio od njihpomalo osamucen, znate, ali sad, moja zena i ja slusamo ih cijelogdana pa smo zivi i zdravi. Navikli smo se vec, znate. Vazno je da sečovjeknavikne.

Poznavao sam jednogmomka, inace vrlo savjesnog covjeka, kojije,kadsepoceobavitiribolovom,odluciodanikadnepovecavaulovzavišeoddvadesetpetposto.

-Kadulovimčetrdesetriba-rekaojesamsebi-pričatćudasamihulovio pedeset, i tako dalje. Vise od toga necu lagati, jer lagati jegrijeh.

Plan s povecanjem od dvadeset pet posto pokazao se, međutim,kaovrlonepraktican.Nikadmusenijepruzilaprilikadagaprimijeni.Nikadnijeulovioviseodtriribeujednomdanu,atajsebrojnemozeuvećatizadvadesetpetposto,barnekadseradioribama.

Zatojepovecaoprocentnatridesettrizareztriposto,alinitonijebilo zgodno kad ulovi samo jednu ili dvije ribe. Zato je, dapojednostavistvar,odlučiodabrojjednostavnoudvostruči.

Drzaosetogsistemanekolikomjeseci,aligajesvemanjeimanjezadovoljavao. Nitko mu nije vjerovao da samo udvostrucava brojulovljenih riba, pa mu to nije donosilo nista, a umjerenost ga jedovodila u neravnopravan polozaj prema drugim ribicima. Kad jejednomzaistauloviotrimaleribe, irekaodaih jeulovio sest,ostalomujesamodasljubomoromslusajednogcovjeka-zakogajeznaodaje ulovio samo jednu ribu - kako prica naokolo da ih je uloviodvadesetčetiri.

Tako je,nakraju,smisliosistemkojegseodtadauvijeksavjesnopridrzavao,akojisesastojaoutomedasvakuulovljenuribubrojikaodeset,stimdadesetribapredstavljaosnovuodkojesebroji.Kad,naprimjer,nijeulovionista,govorio jeda jeuloviodeset riba -po tomsistemu nikad nije mogao uloviti manje od deset riba, i to je bilaosnovna prednost te metode. Ako bi, nekim slucajem, ulovio jednuribu, mogao je reci da ih je ulovio dvadeset, dok bi dvije ribe dalerezultatodtrideset,triribečetrdesetitakodalje.

Bio je to jednostavan i vrlo praktican sistem tako da se uposljednje vrijeme pocelo govoriti da ce ga Drustvo sportskihribolovaca usvojiti kao standardnu proceduru, I zaista, prije dvijegodine, upravni odbor Drustva sportskih ribolovaca na Temzipreporucio je clanstvuda gausvoji, ali tome su se suprotstavili nekistarijiclanoviDrustva.Reklisudacerazmislitioprijedlogusamoakosebrojudvostruci, to jestakose svakaulovljena ribabuderacunalakaodvadeset.

Ako se nađete na rijeci, i budete imali jednu slobodnu vecer,preporucujem vamda svratite u koju od onihmalih seoskih krcmi isjednetezastolutocionici.Tucetegotovosigurnonaicinajednogili

dvojicustarihribicakojisudoslidanamirupopijukoju casicu, ionice vam za pola sata ispricati toliko ribickih prica da ih necetemociprobavitimjesecdana.

Georgeija-neznamstosedogodilosHarrisom;izisaojeranopopodne, obrijao se, a zatim se vratio i citavih cetrdesetminuta cistiocipele, nakon cega ga vise nismo vidjeli - dakle George i ja, i pas,prepusteni sami sebi, izisli smo drugu vecer da se prosetamo doWallingfordai,vracajucise,svratiliujednumalukrcmupokrajrijekedaseodmorimoiobavimonekedrugeposlove.

Usli smo u salon i sjeli, Tu se zatekao samo jedan postarijigospodin s dugackom glinenom lulom u zubima, pa smo se, sasvimprirodno,upustiliurazgovor.

Rekaonamjedajedanasbiolijepdan,amismonjemureklidajeijucerbiolijepdan,pasmozajednickiizrazilimisljenjedacelijepdanbiti i sutra, George je rekao da mu se cini kako ce ove godine bitidobražetva.

Nakontogaje,neznamkako,izišlonavidjelodasmostranciutomkrajuidasutraujutroodlazimo.

Nastupila je stanka u razgovoru, za vrijeme koje su nasi pogledilutalinaokolopoprostoriji.Zaustavilisuse,konacno,najednojstaroj,prasnoj,zastakljenojkutiji,pricvrscenojvisokoiznadkamina,ukojojsenalazila jednapastrva.Tapastrvaupravome je fascinirala,bilo jetopravocudovisteodribe.Ustvari,naprvipogleducinilomisedajeukutijibakalar.

-Ah!-rekaojestarigospodin,pratecimojpogled.-Dobarkomad,štokažete?

- Sasvim neobican - promrmljao sam, a George je upitao starcakolikoje,ponjegovommišljenju,bilateškatariba.

- Osamnaest funti i sest unca - rekao je nas prijatelj, ustajuci iuzimajucikaput.-Da-nastavioje-bilojetoprije sesnaestgodina...treci iducegmjesecabit ce tome tocno sesnaestgodinakakosamgaizvukao. Ulovio sam tu ribu tocno ispodmosta, s jednim piorom naudicikaomamcem.Reklisumidasuvidjelituribuurijeci,ijasamsezarekao da cu je uloviti, I uspjelo mi je. Mislim da se danas ovdjerijetkomoževidjetiribateveličine.Lakunoć,gospodo,lakunoć!

Izišaojeiostavionassame.Nakon toga nismomogli odvojiti pogled od ribe. Bio je to zaista

izvanredanprimjerakpastrve.Jossmogledaliunjukadsenavratimasale s vrcem piva u ruci pojavio mjesni postar, koji je upravo biosvratioukrčmu,itakođersezagledaouribu.

-Priličnokrupnapastrva-rekaojeGeorge,okrećućisepoštaru.-Ah,tustezaistaupravu,gospodine-odgovoriojepostar,azatim,

nakon sto je otpio dobar gutljaj iz vrca, dodao: - Mozda niste biliovdje,gospodo,kadjetaribaulovljena?

-Nismo-reklismo.-Mismostranciuovomkraju.-Ah! - rekao jepostar -U tomslucaju,naravno,nemozeteznati.

Imavećpetgodinaotkakosamuloviotupastrvu.-Viste,znači,ulovilituribu?-upitaosam.- Jesam,gospodine -odgovorio je srdacnostarac. -Ulovio sam je

tocnoispodbrane...odnosnotamogdjejenekadbilabrana... jednogpetkaposlijepodne.Anajcudnijejeodsvegato,gospodine,stosamjeulovionamusicu.Biosamposaonasmuđa,znate,napastrvenisamnipomisljao,akadsamugledaotugrdosijunakrajusilka,nekamevragodneseakosenisamuplasio.Pasad,znate,nijenicudo...bilajeteskadvadesetšestfunti.Lakunoć,gospodo,lakunoć!

Petminutakasnijepojavioseitrecicovjekiispricaonamkakojeonuloviotupastrvujednogdanaranoizjutra,itosmalombjelicomnaudici. Kad je otisao, u salu je usao jedanmuskarac srednjih godina,hladnog,dostojanstvenogdržanja,isjeokrajprozora.

Nekovrijemesvismosutjeli,aondase,konacno,Georgeokrenuodošljakuirekao:

-Molimvaszaoprostenje,inadamsedanecetezamjeritiljudimakoji su stranciuovomkraju stouzimaju sebi takvu slobodu, alimojprijatelj i ja bit cemo vam vrlo zahvalni ako nam ispricate kako steulovilionupastrvugorenazidu.

-Aodkogasteculidasamjauloviotupastrvu?-glasiojeodgovor,izgovorentonomukomeseosjećalougodnoiznenađenje.

Rekli smo da to nismo culi ni od koga konkretno, ali da smonekakoinstinktivnoosjetilikakojeupravoončovjekčijejetodjelo.

- Pa sad, to je zaista neobicno ... vrlo neobicno - odgovorio jedostojanstvenistranac,osmjehujucise-jer,vidite,upravuste.Jasamulovioturibu.Ipakje,međutim,čudnodastetoodmahpogodili.Bože,odavnonisamdoživioneštotakoneobično!

Zatimjenastaviopricatiiopisaonamkakomujetrebalopolasata

da izvuce tu ribu, i kako jepri tome slomio stap.Pazljivo je izvagaoribukadjujedoniokući,iustanoviojedajeteškatridesetčetirifunte.

Otisaoje,akadjeotisao,pridruzionamsevlasnikkrcme.Ispricalismo mu kakve smo sve price culi o toj pastrvi, njega je to silnozabavljaloisvismoseslatkosmijali.

-Tojezaistadivno...JimBates,JoeMuggles,gospodinJonesistariBillyMaunders,svionisehvalekakosuulovilitupastrvu!Ha,ha,ha,tojesjajno!-rekaoje cestitistarac,pucajuciodsmijeha.-Da,onisuupravoljudikojibijedalimeni,dajejaobjesimusvojsalon,dasujeoniulovili!Jesu,zaista!Ha,ha,ha!

Nakontoganamjeispricaoistinitupovijestteribe.Pokazalosedaje on osobno ulovio tu pastrvu, prije mnogo godina, jos dok je biodjecak, i to ne zahvaljujuci svom znanju i vjestini nego onojneobjasnjivoj sreci koja se, izgleda, tako cesto osmjehuje djecacimakoji,uvjerenidajestetaupropastitisuncanopopodnesjedeciuskoli,odunapecanjeskomadićemšpagezavezanimzaobičanštap.

Tapastrva,kadjujedoniokuci,spasilagajebatina,rekaoje,pajecak iucitelj rekaodavrijediviseodpravila trojnog,zajednosasvimprimjerimaprimjene.

U tom trenutku netko ga je pozvao, pa smoGeorge i ja nastavilizuritiuribu.

Bila je tozaistavelicanstvenapastrva, i stosmojevisegledali, tosmojojsevišedivili.

Georgenakrajuvisenijemogaoizdrzati;privukaojejednustolicuipopeosenanjennaslon,dajepogledaizbliza.

Iznenada, stolica se izmakla i George, da spasi glavu, cvrsto seuhvatiozakutijusribom.Srusilisusenapodsastrasnomlomljavom,astolicajepalaprekonjih.

-Nisi,nadamse,ostetioribu!-viknuosamuplaseno,trcecipremamjestunesreće.

-Nadamsedanisam-rekaojeGeorgeopreznoustajuciigledajuciokosebe.

Na zalost, dogodilo se upravo to. Pastrva je lezala razbijena utisucu komada - kazem tisucu, iako ih je mozda bilo samo devetstotina.Nisamihbrojao.

Ucinilonamsedajecudno,upravoneobjasnjivo,kakosepunjenapastrvamožerazbitiutakositnekrhotine.

I bilo bi to zaista cudno i neobjasnjivo da je to bila prepariranapastrva,alinije.

Tapastrvabilajenačinjenaodgipsa.

XVIII

Brane-Georgeijasefotogra iramo-Wallingford-Dorchester-Abingdon-Obiteljskičovjek-Dobromjestozautapljanje-Težakdiorijeke-Demoralizirajućiutjecajrječnogzraka

NapustilismoStreatleyranoslijedecegjutraiveslalidoCulhama,gdjesmoujednomrukavcuiprenoćili,učamcu,podceradom.

Između Streatleyja i Wallingforda rijeka nije osobito zanimljiva.OdCleveasepruzasestipolmiljadugkomadrijekebezijednebrane.Mislim da je to najduzi neprekinuti komad rijeke uzvodno odTeddingtona, i oksfordski veslacki klub koristi se njime za treningesvogosmerca.

Međutim, ma koliko ta odsutnost brana bila prijatna veslacima,običniizletniciuvijekžaleštoihnema.

Stosemeneosobnotice,javolimbrane.Onenanajugodnijinacinrazbijaju monotoniju veslanja. Volim sjediti u camcu u prevodnici ipolako se dizati iz hladnih dubina prema novim prostranstvima inovim vidicima ili, obratno, tonuti u dubine, ostavljajuci svijet iznadsebe, cekati dok se tamne vratnice ne pocnu sa skripom otvarati,promatrati kako se uska pruga svjetlosti između njih siri dok sekonacno ne pojavi nasmijana rijeka, pa onda snaznim zaveslajimaizvesti svoj mali camac iz privremene tamnice na otvorenu vodenupovršinu,kojameuvijekradosnodočekuje.

Sve su brane neobicno slikovite, a krupni stari cuvar brane,njegovaveselaženailikćiblistavihočijusimpatičnisuljudiskojimajeuvijek ugodno pocaskati.4 Tu se susrecete s drugim camcima, tu seraspredaju rjecna ogovaranja. Temza ne bi bila ono sto jest, pravavilinskazemlja,beztihsvojihcvijećemobraslihbrana.

Kadjevecrijecobranama,sjetiosamsenezgodekojusmoGeorgei ja jednog ljetnog jutra dozivjeli kod Hampton Courta, srecom bezposljedica.

Biojeprekrasandan,prevodnicajebilaprepunai,kakojetovec

postaoobicajnarijeci,jedanpoduzetanfotografslikaonasjedoksmoseljuljalinavodikojasepodizala.

Uprvomtrenutkunisamshvatiostosedogađaistrahovitosamseiznenadio kad sam primijetio kako George zurno poravnava hlace,prolaziprstimakrozkosuinamještakapunamangupskinačin,sasvimotraga, a zatim, namjestajuci na licu neki izraz koji predstavljamjesavinu srdacnosti i melankolije, sjeda i zauzima neobicnograciozanpoložaj,pokušavajućiusputsakritinoge.

U prvi sam mah pomislio da je ugledao neku djevojku kojupoznaje, pa sam se poceo osvrtati da vidim tko je to. Svi koji su senalazili u prevodnici, međutim, kao da su se iznenada pretvorili udrvene lutke. Svi su stajali ili sjedili u nekim cudnim, ukrucenimpozama kakve sam do tada vidio samo na japanskim lepezama. Svedjevojke su se osmjehivale - oh, izgledale su tako drazesno! - a svimuškarcibilisunamršteni,držaliseozbiljnoiotmjeno.

Utommijetrenutku,konacno,sinulostosedogađa,iupitaosamsehoćulistićinavrijeme.

Nas je camac bio prvi na redu i ne bi bilo lijepo od mene daljudimapokvarimsliku.

Zatosamsebrzookrenuo,zauzeomjestonapramcuitusesasvimneusiljeno naslonio na cakiju, u pozi koja je sugerirala spretnost isnagu.Dotjeraosamkosutakodamijednakovrcapadanacelo,analicunamjestio izrazsjetne ceznjepomijesanesmalocinizmakojimi,kažu,najboljepristaje.

Dok smo tako stajali, iscekujuci sudbonosni trenutak, cuo samkakonetkoizameneviče:

-Hej,vitamo,pazitenanos!Nisamsemogaookrenutidavidimucemujestvarinacijitonos

trebapaziti.Natrenutak,iskosasampogledaouGeorgeovnos.Cinilose da je s njim sve u redu - bilo kako bilo, nije se na njemuprimjecivalo nista sto bi zahtijevalo hitne izmjene. Skiljeci pokusaosampogledatiuvlastitinos,iustanoviodajesvekakotreba.

- Pazi na nos, magarce blesavi! - javio se ponovo isti glas, samojače.

Ondajezagrmiojedandrugiglas:-Izvucitenos,zarnevidite,vi...vasdvojicasapsom!Ni George ni ja nismo se usuđivali da se okrenemo. Fotograf je

drzaorukunapoklopcuaparataislikajemoglabitisnimljenasvakogtrenutka.Viculitooninama?Stoimsmetajunasinosevi?Zastotrebadapazimonanjihiizvlačimoih?

Postepeno su se galami pridruzili svi u prevodnici, netko iza nasjaviosestrogim,zapovjedničkimglasom:

-Pazitenacamac,gospodo...vasdvojicaucrveno-crnimkapama!Akonepožurite,nafotografijićesevidjetivašadvaleša!

Pogledali smo i vidjeli da je pramac naseg camca zapeo o jednugreduuprevodnici,takodase,kakojevodaokonasrasla,camacvecpoceonaginjati.Jostrenutak-dvaiprevrnulibismose.Munjevitosmodohvatilisvakipojednovesloisnažnimudarcimadršcimavesalaozidprevodniceoslobodilicamac.Odtrzajasmo,međutim,obojicapalinaleđa,nadnočamca.

Nafotogra ijinismobasnajboljeispali,Georgeija.Naravno,kakosemogloiocekivati,jersmovectakvesrece, covjekjeaktiviraosvojprokletiaparat tocnou trenutkukadsmoseobojicanaslina leđima,zabezeknutihlica,kaodasepitamo:»Stosetodogađa?Gdjesam?«-sasvečetiriuzraku.

Nasenogebilesubezsumnjecentralniobjektnatojslici.Ustvari,osim njihmoglo se vidjetimalo sto drugo. Potpuno su ispunile prviplan.Izanjihmoglisusenazretidijelovidrugih camacainekidetaljipozadine, ali svi ljudi i predmeti u prevodnici izgledali su bijedni ibeznacajni u usporedbi s nasim nogama. Ljudi su zbog toga bilinezadovoljniiodbilidaplatezasliku.

Vlasnikjednogparobroda,kojijebionaručiošestslika,povukaojenarudzbukad jevidionegativ.Rekao jeda ce ihuzetiakomunetkopokaze na njima njegov parobrod, ali to je bilo nemoguce. Bio jenegdjeizaGeorgeovedesnenoge.

Citav taj posao s fotogra iranjem izrodio se u velikuneugodnost.Fotograf je navaljivao da kupimo svaki bar po dvanaest slika, jerdevet desetina fotogra ije zauzimamo nas dvojica, ali mi smo toenergicno odbili. Rekli smo kako nemamo nista protiv toga da sefotogra iramo u punoj velicini, ali damozemo bar zahtijevati da naslicistojimouspravno.

Wallingford, sestmilja uzvodno od Streatleyja, imadugu i burnuproslost i igrao je aktivnu ulogu u stvaranju engleske povijesti. UvrijemeBrita,koji sugaosnovali,bio jeprimitivnonaseljeskucama

od blata sve dok ga nisu osvojile rimske legije i, umjesto zidova odopeke, podigle cvrste utvrde, cije tragove Vrijeme jos nije uspjelozbrisati,takosunekadašnjizidaridobroznalisvojposao.

Ali Vrijeme, koje je zastalo pred rimskim bedemima, ubrzo jesmrvilouprahsameRimljane,pasuseokogradaposlijeborilidivljiSaksoncisdivovskimDancima,svedoknisudošliNormani.

Bio je to dobro utvrđen, zidinama okruzen grad sve do vremenarata između kralja i parlamenta, kad ga je dugo i uporno opsjedaoFairfax.Gradjekonačnopaoinjegovisuzidovisravnjenisazemljom.

Od Wallingforda prema Dorchesteru obale rijeke postaju sveslikovitije, kako predjeli oko nje postaju brdovitiji i raznolikiji.Dorchester lezipolamiljeodrijeke.Donjegasemoze stici veslajuciuzjedanpritokTemze,akoimatemalencamac,alinajboljejeostaviticamackodbraneDay'siodsetatisedogradakrozpolja.Dorchesterjeprekrasan,miranstarigrad,zatvorenusebe,tihisanjiv.

Dorchesterje,kaoiWallingford,gradkojijeigraoznacajnuuloguuprvimdanimaengleskepovijesti.TadasezvaoCaerDoren,»gradnavodi«.NestokasnijeRimljanisu tupodiglivelikivojni logorokruzenbedemima, koji danas izgledaju kao dugacki, ravni brezuljci. Usaksonska vremenagrad je bioprijestolnicaWessexa.Vrlo je star, anekad je bio velik i dobro utvrđen. Danas lezi po strani, daleko odbučnogiužurbanogsvijeta,drijemaisanja.

Oko Clifton Hampdena, prekrasnog, tihog sela sa starinskim, ucvijece obraslim kucama, rijeka je neobicno slikovita i raskosnipejzazi smjenjuju se jedan za drugim. Ako odlucite da prenocite nakopnu, u Cliftonu, najbolje sto mozete uraditi jest odsjesti u krcmi»Stog jecma«. To je - izvan konkurencije, moglo bi se reci -najstarinskija od svih starih krcmi duz rijeke. Lezi desno odmosta,sasvim izvan sela. Njeni visoko svedeni zabati, krov od slame imrezastiprozoridaju joj izgledkuce izbajke,aunutrasnjost josvisepodsjećana»dobrastaravremena«.

Takva krcma ne bi bila zgodno mjesto da u njemu odsjednejunakinjanekogsuvremenogromana. Junakinjasuvremenogromanauvijekje»bozanstvenovisoka«isvakicasse»ispravljadosvojepunevisine«. U krcmi »Stog jecma« udarila bi glavom u strop kad god biučinilaneštoslično.

Krcma je, također, nezgodno mjesto za pijance. Tu ih ocekuje

previse iznenađenja u obliku neocekivanih stuba uz koje se trebapenjati ili silaziti, akoje suu svakoj sobidrukcije, takoda je zanjihapsolutnonerjesivproblemnesamopopetisedospavacihsoba,negoi pronaci svoju spavacu sobu i krevet kad se jednom nađu gore nakatu.

Slijedeceg jutra ustali smo rano jer smo zeljeli u tokuposlijepodnevasticidoOxforda,Pravojecudokakoranomožecovjekustati kad se nađe na ovakvom izletu i spava vani. Kad se probudiumotan u pokrivac na dnu camca, s kovcegom ispod glave umjestojastuka,necezneza»samojospetminuta«nipribliznotolikokaokadleziumekanomkrevetu.DoruckovalismoiupoladevetvecsmobiliizabranekodCliftona.

Od Cliftona do Culhama obale su rijeke niske, jednolicne inezanimljive, ali nakon sto prođete kroz branu kod Culhama -najhladnijuinajdubljubranunarijeci-pejzažpostajeprivlačniji.

RijekauAbingdonuteceulicama.Abingdonjetipicanprovincijskigradic drugorazredne vaznosti - tih, vrlo dostojanstven, cist idozlabogadosadan.Ponosi se svojomdugompovijescu, ali sumnjamda se u tom pogledu moze usporediti s Wallingfordom iDorchesterom.Nekadjetupostojalačuvenaopatija,aliuonomeštojeostaloodnjenihposvećenihzidovadanassekuhacrnopivo.

U crkvi svetog Nikole u Abingdonu stoji spomenik JohnuBlackwallu i njegovoj supruzi Jane, koji su nakon sretnog bracnogzivota umrli oboje istog dana, 21. kolovoza 1625, dok u crkvi sveteHelene stoji zapisano da je »iz bedaraW. Leeja za njegovog zivotapoteklodvijestotinepotomakamanje tri«.Ako izracunate,ustanovitceteda je tihpotomakabiloukupno stodevedeset sedam.GospodinW. Lee, koji je pet puta biran za gradonacelnika Abingdona i umro1637.godine,bioje,nesumnjivo,dobrociniteljsvojegeneracije,alisenadam da u ovom prenaseljenom devetnaestom stoljecu ne zivimnogoljudisličnihnjemu.

Dio rijeke od Abingdona do Nuneham Courtenayja upravo jeprekrasan.ParkNunehamzaistavrijediobici.Otvorenjezaposjetioceutorkom i cetvrtkom. U kuci se moze vidjeti zanimljiva zbirkaumjetničkihslikaistarina,asamjeparkvrlolijep.

Jezero ispred okuke kod Sandforda, odmah iza brane, odlicno jemjestoakosezeliteutopiti.Strujaispodpovrsinevrlojesnaznai,ako

vas povuce, postigli ste ono sto ste htjeli. Na obali stoji obelisk,oznacavajucimjestogdjesuseutopiladva covjeka,doksusekupali.Stubama stovodepremaobeliskukoristesedanaskaoskakaonicommladiljudikojiželeprovjeritidalijemjestozaistaopasno.

Brana imlin kod If leyja, jednumilju ispredOxforda, omiljeni suobjektibracepokistu,zaljubljenihurijeku..Nazalost,stvarniobjekti,kadihviditeposlijeslika,prilicnocevasrazocarati.Malostonaovomsvijetu,primijetiosam,možesemjeritisasvojimslikama.

ProslismokrozbranukodIf leyjaokopolajedan,inakonstosmoocistili camacipripremilisezaiskrcavanje,krenusmonaposljednjihpolamiljeplovidbe.

Dio rijeke između If leyja i Oxforda najtezi je od svih kojepoznajem. Treba biti rođen na tom komadu vode da bi ga covjekrazumio.Ploviosamtudanemalibrojputa,alinikadminijeuspjelodagauhvatimnizarepnizaglavu.CovjekkojibimogaoveslatiravnoodOxfordadoIf leyjabiobikadaristotakozadovoljnoiumiruzivjetipod istim krovom sa svojom zenom, punicom, starijom sestrom istaromsluškinjom,kojajeuobiteljijošotkakojeonbiobeba.

Tu vas struja najprije odvuce do desne obale, a zatim do lijeve,ondavasbaciusredinu,okrenevastriputaiponeseponovouzvodno,pokušavajućivasusputrazbitionekiškolskišlep.

Naravno, zahvaljujuci svemu tome, veslajuci tu jednu milju,neprestano smo presijecali put drugim camcima i oni nama, sto jeimalozaposljedicuizmjenupriličnooštrihizrazasobjestrane.

Neznamzasto je tako,ali ljudi sunarijeci izuzetnorazdrazljivi inervozni.Sitnenezgode,koje covjeknakopnunebiniprimijetio,narijeci gadoslovno izbezumljuju.KadHarris iliGeorgepraveod sebebudalenakopnu,jasesamodobrohotnoosmjehujem,akadsepocnuponasatikaoidiotinarijeci,natoreagiramnajvulgarnijimpsovkama,Kadmineki camacpresijeceput,pozelimdauzmemveslo ipobijemsvekojisjedeunjemu.

Ljudi koji na kopnu slove kao blagi i suzdrzljivi, u camcu sepretvaraju u siledzije i krvozedne divljake. Jednom sam krenuo naizlet camcem u drustvu jedne mlade dame. Bila je to djevojka poprirodi blaga, njezna i povucena, ali bilo je strasno slusati kakve jeizrazeupotrebljavalakadsmosenašlinarijeci.

- Oh, prokleto govedo! - vikala je kad bi nam se neki nespretni

veslačnašaonaputu.-Zaštonegledaškudaideš?-Neka ide do vraga ta glupa stara krpa! - rekla bi ljutito kad se

jedro ne bi htjelo rasiriti kako treba, a onda bi ga zgrabila i grubozatresla.

Da, a na kopnu, kao sto sam rekao, bila je to ljupka i blagadjevojka,dobrasrca.

Rjecni zrak pogubno djeluje na ljudski temperament, i to je,pretpostavljam,razlogzastoseiprofesionalnilađariponekadodnoseosornojedanpremadrugomiupotrebljavajuizrazezbogkojihimje,kadsesmire,sigurnoneugodno.

XIX

Oxford - Montmorencyjeve predodžbe o raju - Čamci što seiznajmljuju u gornjem toku rijeke i njihove prednosti - »PonosTemze« - Vrijeme se mijenja - Rijeka s njene druge strane -Neveselavečer-Čežnjazanedostižnim-Počinjeveseloćaskanje-Georgesviranabendžu-Sumornamelodija-Jošjedankišnidan,-Bijeg-Laganavečeraizdravica

ProvelismouOxfordudvavrlougodnadana.UgraduOxforduimamnogo pasa. Montmorency je prvog dana sudjelovao u jedanaesttucnjava, a drugogdanau cetrnaest.Ocigledno, bio je uvjerenda senašaouraju.

Ljudi krhke izicke građe ili oni kod kojih prevladava urođenalijenost, vec prema tome kakav je slucaj, obicno unajme camac uOxfordu i plove nizvodno. Energicni ljudi, međutim, daju prednostplovidbi uz rijeku. Ne cini se da je dobro uvijek pustiti da vas nosistruja.Mnogovišezadovoljstvapružanapregnutileđa,boritisesnjomiprobitisedosvogciljausprkosnjoj-takobarjamislimdokHarrisiGeorgeveslaju,ajasjedimzakormilom.

OnimakojinamjeravajukrenutinaputizOxfordapreporuciobih,usvakomslucaju,daponesusvojcamac-ukoliko,naravno,nemoguuzeti tuđibezopasnosti dabuduotkriveni. Popravilu, camci koji seiznajmljujunaTemziuzvodnoodMarlowavrlo sudobri,manje-visenepropusni za vodu i, ako se njima oprezno rukuje, rijetko seraspadnu u komade ili potonu. U njima postoje sjedista na koja semoze sjesti i opremljeni su - uglavnom - svime sto je potrebno zaveslanjeiupravljanje.

Nisu,međutim,nimalodekorativni.CamackojimozeteunajmitinarijeciuzvodnoodMarlowanijecamacukojemsemozeterazmetatiipraviti vazni. Camacunajmljenu gornjem toku rijekeubrzoprekidasvakitakavpokusajodstraneonihkojisevozeunjemu.Tojenjegovaglavnai-moglobisereći-jedinaprednost.

Covjeku camcuunajmljenomugornjemtokurijekeskroman je inenametljiv.Drzisesjenoviteobalerijeke,ispoddrveca,inajvecidioputa prelazi ujutro ili kasno uvecer, kad na rijeci nemamnogo ljudikojigamoguvidjeti.

Kad covjek u camcu s gornjeg toka rijeke ugleda nekoga kogapoznaje,izlazinaobaluisakrivaseizanekogdrveta.

Bio samu jednomdrustvukoje je jednog ljeta unajmilo camacugornjemtokurijekedaunjemukrenenaizletodnekolikodana.Nitkoodnasnikadranijenijevidiočamacunajmljenugornjemtokurijeke,ikadsmogaugledali,nismoznalištojeto.

Pisalismodanamrezervirajucamacsadvaparavesala,ikadsmootišlisprtljagomnapristaništeipredstavilise,čovjeknamjerekao:

-Oh,naravno!Vistedrustvokojejetrazilodaunajmicamacsdvaparavesala.Svejeuredu.Jim,idiidovućiPonosTemze,

Djecak je otisao i petminuta kasnije vratio se boreci se s nekimpretpotopskim komadom drva koji je izgledao kao da je nedavnonegdje iskopan, i to iskopan nepazljivo pa je tom prilikom sasvimnepotrebnoioštećen.

Mojaprvapomisao,kadsamugledaotajobjekt,bilajedaseradionekoj starini iz rimskih vremena - starini koja je nekad sluzila zanešto,moždakaolijes.

OkogornjegtokaTemzeljudi cestonalazetakvestarine, izatojemoja pretpostavka izgledala sasvim vjerojatna. Jedan ozbiljan mladcovjek koji je bio s nama u drustvu, a inace se pomalo baviogeologijom, odbacio je,međutim,prezirno tumoju teoriju o rimskojstarini i rekao da svakom covjeku osrednje inteligencije (u kojukategoriju,iakosažaljenjem,nijemogaouvrstitimeneadamusavjestostanečista)moranaprvipogledbitijasnodajetoštojedječaknašaoustvarifosilkita.Odmahnamjeskrenuopaznjunaraznepojedinostipo kojima se moglo sa sigurnoscu zakljuciti da potjece izpreglacijalnogperioda.

Darascistimospor,obratilismosedjecaku.Reklismomunekasenista ne boji, neka slobodno kaze istinu - je li to kosturprethistorijskogkitaililijesizrimskogdoba?

DječakjerekaodajetoPonosTemze.U prvom trenutku smatrali smo taj djecakov odgovor neobicno

duhovitim, inetko je tajnjegovsmisaozahumornagradionovcicem

oddvapenija.On je,međutim,upornoponavljao istu salu,ponasemmišljenjupredugo,itonasjepočeloljutiti.

-Hajde,hajde,momce-rekaojevođanasegrupeostro-dostavectihgluposti!Nositokoritozarubljekući,majci,anamadovezičamac.

U tom trenutku naisao je graditelj camaca osobno i potvrdio,pozivajuci se na svoju rijec profesionalca, da je taj predmet zaistacamac-dajetocakcamac»sadvaparavesala«stogajeodabraozanas,daunjemukrenemonaizletnizrijeku.

Primili smo te tvrdnjeglasnimgunđanjem.Smatrali smodaga jemogao bar obojiti ili premazati katranom, da jemogao ucinitineštokakobitaolupinabarizdalekapodsjecalanacamac.Onmu,međutim,nije nalazio nikakve mane, cak se cinilo da ga nase primjedbevrijeđaju.Rekao jeda je zanasodabraonajboljiod svojih camaca, idodaokakobismomoglipokazatimalovišezahvalnosti.

Ponos Temze, rekao je, plovi rijekom, takav kakav jest (ili, boljereceno,takosklepan),kolikojenjemupoznato,barcetrdesetgodina,initkosejošnijepožalionanjega.Nemanikakvograzloga,dodaoje,damibudemoprvi.

Prekinulismodaljnjuraspravu.Ucvrstili smo takozvani camac komadima spage, pokrili slabija

mjestakomadimazidnihtapeta,pomoliliseBoguiukrcalise.Zasestdanaupotrebecamcanaplatilisunamtridesetpetsilinga,a

moglismokupitislicanzanajvisecetirisilingaisestpenijagdjegodseprodajedrvokojerijekaizbacinaobalu.

Trecegdanavrijemesepromijenilo-oh,vracamseponovonanassadasnji izlet - i krenuli smo iz Oxforda natrag kuci po kisi koja jeupornosipila.

Rijeka, kad se suncana svjetlost lomi na razigranim valovima iprelijeva zlatnom bojom zelenosiva stabla duz obale, osvjetljavamracne, hladovite sumske staze, rastjeruje sjene na plicacima,razbacuje dijamante s vodenicnih kola, dobacuje poljupce vodenimljiljanima, treperi nad zapjenjenim vodama brzaka, posipa srebromzidove imostoveobraslemahovinom,razvedravagradiceduzobala,cini ljupkim svaki putic i livadu,miruje zapletena u zbunju, izviruje,nasmijana, iz svake uvale, veselo blista na dalekim jedrima irazblazuje zrak svojim sjajem - takva je rijeka cudesna zemlja izbajke.

Alirijekakadjehladnaisumorna,kadkisnekapiubeskrajpadajuna smeđu, tromu voduuz zvuke koji podsjecaju na jecaje zene kojatihoplacezatvorenaumracnojsobi,kadsume,mracneisutljive,stojeobavijene velom magle kao neke sablasti na obali, tihe sablasti socima punim prijekora, kao sablasti zlih djela, kao duhovizanemarenihprijatelja-takvajerijekaukletivodeniputkrozzemljuuzaludnogkajanja.

Suncana je svjetlost krv koja daje zivot Prirodi, Kad suncanesvjetlosti nestane, oci kojima nas majka Zemlja promatra postajusumorne,bezivotne!Tuznismokadsmoutimtrenucimakrajnje;onakao da nas ne prepoznaje, kao da joj nije stalo do nas. Drzi se kaoudovicakojajeizgubilasvogvoljenogmuza,imi,njenadjeca,uzaludjehvatamoza ruku,uzalud trazimonjenpogled;osmijehnanjenomlicunemožemoizmamiti.

Veslalismocijelidankrozkisu,biojetoturobanposao.Pretvaralismose,upocetku,danamtogodi.Govorilismodajetodobrodoslapromjena, i da rijeku treba vidjeti u svim njenim transformacijama.Nismoniocekivali,govorilismo,dacenascijelovrijemepratitisunce,anismotonizeljeli.UvjeravalismojedandrugogdajePrirodalijepačakiusuzama.

Harris i ja bili smo u pocetku zaista odusevljeni takvim stanjemstvari,barprvihnekolikosati.Pjevalismoinekupjesmuociganskomzivotu, o tome kako je divan zivot Ciganina, ta sloboda na kisi i nasuncu,posvakomvjetrukojipuhne,ikolikoonvolikisuikolikomudobraonačini,ikakosesmijeljudimakojikišunevole.

Georgeječitavuzabavushvatioozbiljnijeidržaosekišobrana.Prije ruckapodigli smo ceradu i nismo je skidali cijelopopodne;

ostavilismonepokrivensamojedanmalidiopramcagdjejejedanodnas mogao sjediti i veslati, prateci kuda camac plovi. Tako smoprevalili devet milja i pristali uz obalu da prenocimo nesto ispodbraneDay’s.

Nebihmogaomirneduserecidasmoproveliugodnuvecer.Kisajepadalajednolicno,uporno.Sveucamcubilojevlaznoiljepljivo.Nivecera nije bila bogzna sto.Hladna pita s teletinom, kad covjek nijegladan, brzo ga zasiti. Pomislio sam kako bi mi prijale haringe kaopredjelo,azatimkotleti,aHarris jemrmljaonestooprzenomlistusbijelimumakomiustupioostatkesvogdijelapiteMontmorencyju,koji

jetoodbioi,očiglednouvrijeđenponudom,otišaoisjeo,sam,nadrugikrajčamca.

Georgejezahtijevaoodnasdanegovorimootimstvarimabardoknepojedesvojuhladnukuhanugovedinubezsenfa.

Poslije vecere kartali smo se, za novac. Igrali smo sat i pol i nakraju je George odnio cetiri penija - Georgea uvijek hoce karta - aHarris i ja smo izgubili po dva. Ucinilo nam se da je vrijeme daprestanemo s kockanjem, Harris je rekao da kockanje, ako sepretjera, izaziva nezdrava uzbuđenja. George nam je nudio sansu zarevans, ali Harris i ja smo zakljucili da nema smisla boriti se daljeprotivsudbine.

Nakon toga smopriredili grog, sjeli i razgovarali. George nam jepricaoonekomsvomznancukojijeprijedvijegodinekrenuonaizletrijekom i jedne ovakve noci zaspao u vlaznom camcu, dobio upaluzglobovainistaganijemoglospasiti;umrojeumukamanakondesetdana. Bio je to mlad covjek, rekao je George, pred zenidbom. Sveskupabilajetojednaodnajvećihtragedijazakojeonzna,dodaoje.

TojepodsjetiloHarrisanajednognjegovogprijateljakojisejavioudobrovoljce i spavaopod satorom,doljeuAldershotu, jednekisnenoci, »bas isteovakvenoci«, kako je rekao.Kad seujutroprobudio,bio je zauvijek oduzet. Harris je rekao da ce nas upoznati s timčovjekomkadsevratimougrad.Srcećenaszaboljetikadgavidimo.

Tako se, sasvimprirodno, rasplamsaougodan razgovor o isijasu,groznici, prehladama, upalama pluca i bronhitisu. Harris je rekaokakobinezgodnobilokadbisenetkoodnasozbiljnorazbolioutokunoći,jersmotakodalekoodliječnika.

Nakon tog razgovora svi smoosjetili potrebu zanecimveselijim,pasamu trenutkuslabostipredloziodaGeorge izvucesvojbendzo ipokušanamotpjevatinekuveselupjesmu.

Georgea, moram reci, nije trabalo dugo nagovarati. Nije nipokusaodaseizvlacionimglupostimakakojezaboraviomuzikukodkuce, ili na neki slican nacin. Smjesta je izvukao svoj instrument ipočeosviratiDvadivnacrnaoka.

Do te veceri pjesmuDva divna crna oka uvijek sam smatraoprilicno otrcanom. Zato me je iznenadilo koliko je duboke tugeGeorgeizvukaoiznje.

StosmoduzeslusalituzalobnumelodijuHarrisija,tosmoosjecali

jacu zelju da se bacimo jedan drugom oko vrata i zaplacemo. Snajvecimnaporomvoljezadrzavalismosuzekojesunamnaviralenaoči,ibezdaha,šutke,pratilisumorne,čežnjivetonove.

Kadjedosaotrenutakzazbor,caksmoocajnickipokusalidanamglasovi zvuce veselo. Napunili smo case i zapjevali. Poveo jeHarris,glasomkojijepodrhtavaoodpotisnutihemocija,aGeorgeijasmogapratili,kasnećinekolikotaktova:

Dvadivnacrnaoka,zanosno,blistavočudo,kažudagriješimludo,

dva...Drugidanbiojeistikaoiprvi.Kisajepljustalabezprestanka,ami

smosjediliumotaniukisneogrtace,podceradom,ipolakoplovilinizrijeku.

Jedanodnas-zaboraviosamtkojetobio,alimislimdasamtobioja-naciniojeutokujutranekolikoslabasnihpokusajadaobnovionegluposti o ciganskom zivotu, o djeci Prirode i uzivanju u kisi. Stvar,međutim,nikakonijeišla.Tvrdnja

Kišesenebojim,nebojimseja!bila jetakobolnoociglednaitakoje izrazavalaosjecajesvijunas

danamsečinilonepotrebnimpjevatiotome.Ujednomsmosesvislagali,atojedaćemo,bilokakobilo,izgurati

dokraja.Krenulismodauzivamourijeci cetrnaestdana, i cetrnaestcemo dana uzivati, pa makar nas to ubilo! Takav bi kraj, doduse,rastuzio nase rođake i prijatelje, ali tu se nista nije moglo uciniti.Osjecali smo da bi ustuknuti pred cudima vremena u klimi kakva jenašabioupravokatastrofalanpresedan.

-Jossamodvadana-rekaojeHarris-amladismoisnazni.Mozdaćesenakrajujošsvedobrosvršiti.

Oko cetiri satapoceli smo raspravljati gdje cemo i kakoprovestinoc.NalazilismoseutomtrenutkunestoizaGoringaiodlucilismodaveslamodoPangbourneaitamoprenoćimo.

-Jošjednaveselavečer!-promrmljaGeorge.Sjedilismoirazmišljalioonomeštonasčeka.U Pangbourneu cemo biti oko pet. Zavrsit cemo s vecerom do,

recimo,polasedam.Nakontogamozemosesetatiposelu,pokisikoja

neprestano pljusti, dok ne bude vrijeme za pocinak. A mozemo isjediti u kakvoj slabo osvijetljenoj tocionici i prelistavati starečasopise.

-UAlhambribimozdabiloveselije-rekaojeHarrisizvirujucinatrenutakispodceradeipromatrajućinebo.

- A nakon toga laka vecerica kod...5 - dodao sam, gotovonesvjesno.

- Da, gotovo je steta sto smo tako cvrsto odlucili da istrajemo ucamcu do kraja - rekao je Harris, nakon cega je izvjesno vrijemevladalašutnja.

- Danismoodlucilidaplovimousigurnusmrtuovomprokletomstaromlijesu-pripomenuojeGeorge,mrzovoljnogledajuciokosebepo camcu -mozdabibilovrijednospomenutida ima jedanvlakkojikrece iz Pangbournea nesto iza pet sati i kojim bismomogli stici ugradnavrijemedanestopregrizemo,azatimpođemouonokazalisteštostegaspomenuli.

Nitkonijerekaonirijeci.Gledalismojedanudrugogisvakomeseod nas cinilo da se na licima drugih odrzavaju njegove vlastitenedostojne,gresnemisli.U tisinismo izvukli ipretraziliputnutorbu.Pogledalismouzrijekuinizrijeku;nikoganijebilonavidiku!

Dvadeset minuta kasnije slucajni prolaznik mogao je vidjeti trimračnesjeneizakojihjekaskaojedanpasposramljenogdržanjakakoodmicu od sklonista za camce kod »Labuda« prema zeljeznickojstanici.

Prolaznik bi primijetio da im odjeca nije bila ni uredna nipretjeranoelegantna-crnekoznecipele,prljave;sportskaodijelaodlanela, vrlo prljava; smeđi pusteni sesiri, prilicno zguzvani; kisnekabanicepotpunomokre;kišobrani.

CuvaracamacauPangbourneuprevarilismo.Nismoimalitricistedamupriznamodabjezimoodkise.Ostavilismomunabrigucamacisvestojebilounjemu,sinstrukcijamadasvebudespremnoudevetujutro. Ukoliko, rekli smo -ukoliko se slucajno dogodi nestonepredviđeno,panedođemo,javitćemomusepismom.

Stigli smona stanicuPaddingtonu sedam iodvezli sedirektnourestoran koji sam ranije opisao. Tu smo na brzinu nesto pregrizli,ostaviliMontmorencyja,narucili veceruzapola jedanaest iproduzilidoLeicesterSquarea.

U Alhambri, nasa je pojava privukla opcu paznju. Kad smo sepojavili pred blagajnom, osorno su nas uputili na ulaz za osoblje izCastleStreeta,uzobavijestdasmozakasnilipolasata.Sprilicnosmomukeuvjeriliblagajnikadanismo»siromsvijetacuveniljudiodgumesaHimalaja«,pajeprimionovacidopustionamdauđemo.

U dvorani smo poznjeli jos veci uspjeh. Svi su zadivljeno gledalinasa prekrasno preplanula lica i slikovitu odjecu. Bili smo predmetopćepažnje.

Bilisutozanastrenucinajvećegponosa.Napustili smo dvoranu ubrzo nakon prvog baleta i vratili se u

restoran,gdjenasjevečeravećčekala.Morampriznatidasamuzivaou tojveceri.Desetakdana, cinimi

se,zivjelismomanje-visesamonahladnommesu,keksimaikruhusadžemom,Bilajetojednostavna,izdašnahrana,aliunjojnijebiloničeguzbudljivog; ovdje su, međutim, miris francuskih umaka, aromaburguncaipoglednacisteubruseidugackekruhovekucalikaodobrodošaogostnavratimanašegunutrašnjegJa.

Jeli smo i pili neko vrijeme u potpunoj tisini dok nije nastupiotrenutak kad vise nismomogli sjediti uspravno i cvrsto drzati noz ivilicu, vec smo se zavalili na stolicama i nastavili se sluziti polako ibezbrizno.Zatimsmoispruzilinogeispodstola,pustilidanamsalveteneopazeno kliznuna pod i osjetili da je vrijemeda s vise kriticnostipromotrimooddimapotamnjelistrop,negostosmotodotadacinili.Spustili smo case na stol, nadohvat ruke, ispunjeni blazenstvom,dobrotomidobrohotnošćupremacijelomsvijetu.

Onda je Harris, koji je sjedio do prozora, odgrnuo zastor ipogledaonaulicu.

Mokra je ulica svjetlucala u mraku, mutne plinske svjetiljketreperile su sa svakim naletom vjetra, kisne kapi ravnomjeno suudarale, o povrsinu lokvi, a potocici vode slijevali su se u kanale iotjecali dalje. Pokisli prolaznici zurno su odmicali ulicom, zgrceniispod vodom natopljenih kisobrana, a zene su koracale zadizucisuknje.

-Epa-rekaojeHarrispruzajucirukudadohvaticasu-lijeposmoseprovelina izletu i za tood srcahvaladobroj starojmajciTemzi...Mislim, međutim, da smo ipak dobro ucinili sto smo na vrijemezbrisali.Asad,uzdravljeTričovjekaizvančamca!

Montmorency, koji je stajao na zadnjim nogama kraj prozora igledaovanunoc,nato jekratkozalajao,dajucinamdoznanjadasepotpunoslažesazdravicom.

JEROMEK.JEROME

Jerome Klapka Jerome - drugo ime Klapka dobio je u castmađarskog generala Gyorgyja Klapke, junaka revolucije 1848-49. -rođenje2.svibnja1859.godineuWalsallukaocetvrtodijeteJeromeaClappa Jeromea i njegove supruge Marguerite, kceri odvjetnika izSwanseaja. Jerome stariji, po profesiji arhitekt, kombinirao je svojposao s unutrasnjom vokacijom propovjednika - gradio je kapele ukojima je propovijedao i, premda nikad nije zaređen za svecenika,nekojevrijemevrsioduznostopunomocenogpastoraKongregacionecrkve u Appledoreu (North Devon), a zatim dekana crkve u BridgeStreetuuWalsallu.Bio je takođersuvlasnik jednetalionice zeljeza,anekovrijemeivlasnikjednogrudnikaugljena.

Kad im se rodilo cetvrto dijete, Jeromeovi su zivjeli u prilicnoteskim materijalnim prilikama jer je pothvat s rudnikom zavrsioinancijskom katastrofom. Godine 1862. obitelj se preselila uStourbridge, a ubrzo zatim u istocno predgrađe Londona, gdje jeJeromestarijipokusavaoosnovatitvrtkuzaprometzeljeznomrobomna veliko. U svojim sjecanjima Jerome K. Jerome je vrlo slikovitoopisaouzasekojimgajeEastEndispunjaodokjebiodjecak,ikojejesmatrao uzrokom svog »melankolicnog raspolozenja i vjecitezamisljenosti«.Godine1869. roditelji su gaupisali u srednju skoluuMaryleboneu,pajesvakogdanamoraoputovatiprigradskimvlakomposat ipoldosredistagrada inatrag.Kad je imaodvanaestgodina,umromujeotac,atrigodinekasnijeizgubiojeimajku.Ostavljendasesamborisazivotomkakonajboljeznaiumije,upoznaojedostaodnjegovanaličja.

Nakonstoje(sacetrnaestgodina)napustioskolu,zaposliosekaosluzbenik Londonske sjevero-zapadne zeljeznicke kompanije splacom od dvadeset sest funti godisnje. Da prezivi, radio jeprekovremeno, a kasnije je igrao manje uloge u popularnimkazalisnim komadima. Tako se, vrlo rano, poceo sve vise okretatiprema literaturi i kazalistu, a kako je kao glumac imao prilicno

uspjeha,dao jeotkazna zeljeznici i tri godineputovaopoBritaniji sjednom kazalisnom druzinom. Kad se vratio u London, naucio jestenogra iju i radio, redom, kao novinar, ucitelj, sekretar ugrađevinskom poduzecu, sekretar u jednoj posrednickoj irmi ikonacnosluzbenikuodvjetnickojpisarnici.Uslobodnovrijemepisaoje price, kazalisne komade i eseje, u pocetku bez mnogo uspjeha.KonacnomujecasopisThePlayprimiopricuOntheStageandoff(Napozornici i izvan nje), u kojoj je opisao vlastite dozivljaje u raznimkazalistima i pansionima, i tiskao je u nastavcima. Za nju je dobiohonorar od pet funti. Poslije je poceo surađivati u casopisuHomeChimes,ukomeje,1889,godine,objaviosvojeskiceIdleThoughtsofanIdleFellow.6Biojetonjegovprviknjizevniuspjeh.Nakontogamuj eThe Playgoer objavio seriju eseja pod zajednickim naslovomStageland (Kazalisna zemlja), koja je poslije izisla i kao knjiga silustracijama Bernarda Partridgea. Iste godine (1889) pojavila se iknjigaThreeMen in a Boat (Tri covjeka u camcu), djelo kojemu jedonijeloslavuširomsvijeta.

Knjiga je poznjela uspjeh istog trenutka kad je objavljena - uAmerici je u »piratskim« izdanjima prodano milijun primjeraka - iprevedena je na mnoge jezike. U Njemackoj je uvrstena u skolskulektiru.Nestoprije nego sto je objavljena, Jerome je prekinuo raduodvjetnickoj pisarnici, ozenio se Georginom Stanley (suprugamu jebilapoocuSpanjolkaapomajciIrkinja)iprviputstekaovlastitidom,uLondonu.

Nakontoguspjehamogaoseposvetitiiskljucivopisanju.Uspjesnoje debitirao kao dramski pisac 1886, godine komadomBarbara uizvođenju londonskog Globe Theatrea, Slijedili su drugi kazalisnikomadi, među njima tri jednocinkeSunset (Zalazak sunca),Fennel(Komorac) iPity is akin to Love (Tuga je u rodu s ljubavlju, 1889),z a t imNew Lamps for Old (Nove svjetiljke za stare, 1890),WoodbarrowFarm (FarmaWoodbarrow, 1891), nekoliko adaptacijazascenuikomadapisanihusuradnjisdrugimautorima,teTheRiseofDick Halward (Uspon Dicka Halwarda, 1896) iMiss Hobbs (1897),komad koji je prvi put izveden u Americi, a poslije je dozivio velikuspjehuNjemackoj, Italiji iRusiji.Velik,mozda cak inajveci uspjehdosao je 1907. godine, kada je izvedena dramaThe Passing of theThird Floor Back, pisana najprije kao novela, prica o moralnom

preporodu stanovnika jedne stambene zgrade u sirotinjskoj cetvrtiLondona kad se u njoj pojavi stranac koji podsjeca na Krista. OdkasnijepisanihscenskihdjelatrebaspomenutiFannyandtheServantProblem(Fannyiproblemposluge,1908),TheMasterofMrs.Chilvers(GospodargospođeChilvers,1911)iTheGreatGamble(Velikakocka,1914),dramaizživotauNjemačkoj.

Jedna od, ranih Jeromeovih zelja bila je da jednog dana uređujepopularancasopis.Zeljamuseostvarila1892.godine,kadajepostaojedanodurednikacasopisaTheIdler,ilustriranogmjesecnikaukojemsu surađivaliMarkTwain, ConanDoyle, I. Zangwill, EdenPhillpots iMarie Corelli. Sam Jerome napisao je za casopis seriju clanaka podnaslovomNovelNotes,kojejeposlijeobjaviokaoknjigu.Godine1893.pokrenuo je tjednikToday, koji je, okupivsi kao redovne suradnikeneke od najboljih pisaca tog vremena, ubrzo postao jedan odnajuspjesnijih zurnalistickih pothvata devedesetih godina. Godine1897, vrlo skupa parnica zbog klevete prisilila ga je da proda svojedioniceuobačasopisaidaseodrekneizdavačkograda.

Iako je Jerome stekao literarnu slavu uglavnom svojimzurnalistickim i humoristickim djelima, a nesto manje svojimkazalisnimkomadima,napisaojeiviseproznihdjelaukojimasudoslidoizrazajanjegovaubitiozbiljnanaraviuzviseniprincipiuliteraturi.AutobiografskiromanPaulKelver(1902),psiholosko- ilozofskiromanAllRoadsLeadtoCalvary(SviputovivodedoKalvarije,1919)iromanAnthonyJohn(1923)dobrisuprimjeritakvihnjegovihdjela.Njegovaautobiogra ijaMyLifeandTimes(Moj zivotivremena,1925),kojajevise svjedocanstvo o njegovim unutrasnjim traganjima i zivotnojilozo iji nego o događajima iz njegova zivota, spada u tu istukategoriju.

Jeromejebiouporanistrastvenputnik.Josudanimakadjeradiokao slabo placen sluzbenik u odvjetnickoj pisarnici i borio se daprezivikaonovinar,otkriojeradostiputovanjapokontinentu.Poslijejecestobio»stranac«udrugimzemljama,osobitouNjemackoj,zemljikoju je mnogo i postojano volio. Boravio je i u Rusiji, a tri puta jeproputovao Sjedinjenim Drzavama, drzeci predavanja, prvi putpocetkomstoljeca,aposljednjiputzaprvogsvjetskograta.Zaratajeproveo godinu dana u Francuskoj, kod Verduna, kao vozac-dobrovoljac u jednoj motoriziranoj sanitetskoj jedinici. Poslije se

pridruzio grupi intelektualaca, među kojima su bili Inge, lordParmoor, lord Buckmaster, Ramsey MacDonald i lord Lansdowne,kojajepozivalanasklapanjeprimirjasNjemačkom.

Uveljaci1927.godineJeromejeproglasenzapocasnoggrađaninaWalsalla, svog rodnog grada. Trideseti svibnja iste godine dozivio jesrcaniudarza jednog izletaautomobilom,udrustvusupruge ikceri.Umroje14.lipnja1927.uNorthamptonu.

H.d.R.

1NasamomušćuTemze.2Kraticezasmjervjetra(northerly-sjeverni,eastwardly-istočni).3Londonskipukielita.4 Ili, bolje receno, s kojima jebilo ugodno pocaskati. Uprava

rjecnihputova se, izgleda, u posljednje vrijemepretvorila uDrustvoza zaposljavanje idiota. Velika vecina novozaposlenih cuvara brana,narocito na prometnijim dijelovima rijeke, jesu naprasiti, nervoznistarci,potpunonepodobnizatajposao.

5Radiseojednomfenomenalnom,pomalozabacenomrestoranuu blizini... s prvorazrednom francuskom kuhinjom, gdje se mozeizvanredno rucati ili vecerati za male pare i popiti boca odlicnogBeaunea za tri silinga i sestpenija.Nisam,međutim, toliko luddagareklamiram.

6 Kod nas objavljene 1919. godine pod naslovomDokone mislijednogdokonjaka.