Nakon što smo u septembru organizovali izložbu Dokumentovana pomorska tradicija Boke, te pre-zentaciju knjige Integrativna zaštita baštine sa metodologijom preventivne konzervacije, prof. drMile Popović Živančević, u oktobru smo našim sugrađanima i drugim posjetiocima Palate Grgurina

upriličili izložbu fotografija hrvatske autorice Ive Lulić, pod nazivom Vila Divyca u gradu vile Alkime.Izložba je otvorena u subotu 18. oktobra na prvom spratu u Pomorskom muzeju. Autorica se kotorskoj publi-ci predstavila tematskom serijom od 39 fotografija, nastalih na ostrvu Krku, kojima se iskazuje bogata isto-rijska i kulturna baština, temeljena dijelom na pomorskom naslijeđu. Predstavljena djela je očima publikedopstupnim učinio Hrvoje Vuković, konzul Republike Hrvatske u Kotoru. Događaj su realizovali Centar zakulturu grada Krka i Pomorski muzej Crne Gore. Posebna poveznica ova dva grada jeste bitke kod Lepantau kojoj su sudjelovale krčka i kotorska ratna galija, uz pomoć Zaklade Hrvatska kuća koja je osnovana kakobi promovisala hrvatsku kulturu u inostranstvu. Otvaranje izložbe bilo je propraćeno nastupom klapeHrvatske ratne mornarice Sv. Juraj i perfomansom malih vila.

BokeBokeJedraJedra

J B Jk kMJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE – KOTOR, OKTOBAR 2014

ZAJEDNO SA NAŠIM PRIJATELJIMA SA KRKA 18. OKTOBRA ORGANIZOVALI SMO IZLOŽBU POD NAZIVOM

(Nastavlja se na stranama 2, 3, 4, 5, 6 i 7)

Vi l a DiVi l a Divv ŷŷ c a u gradu Vi l e Alkime ca u gradu Vi l e Alkime DD AAFotografija: S. Dabinović

Mlada umjetnica Iva Lulić,autorka izložbe Vila Divica u

gradu vile Alkime, kotorskoj pu-blici u Pomorskom muzeju nauvid ponudila 39 fotografijavelikog formata sa motivimaiz drevne legende o ViliDivici, zaštitnici ostrva Kr-ka. Riječ je zapravo onastavku projekta Krk-otok vila, odnosno oulivanju novog smislau njenu izvornu idejukroz povezivanje krč-ke i kotorske zaštitni-ce – Vile Divice i VileAlkime.

Iva je završila etnolo-giju i istoriju umjetnostina Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu, a foto-grafija je uvijek bilanjena ljubav. Za vrije-me studija je kao iz-borni predmet imalafotografiju, uvijek ježeljela time da sebavi, a kada je završilafakultet, u to vrijeme jeanalognu fotografiju zami-jenila digitalna.

Naučila sam da fotografi-šem na dijapozitive, voljelasam tu klasičnu fotografiju,a kad se sve promijenilo,odlučila sam da radim ustruci – etnologiji – i da se

time više ne bavim. Međutim, nakongodinu dana traženja, nigdje nisammogla naći posao kao etnološkinja,

morala sam krenuti da neštoradim. Tako sam počela dapravim fotografije po časopi-sima. Sada imam status slo-bodne umjetnice i radimprojekte, fotografišem ko-

mercijalno, kaže Iva.

Imala je sreću da jenjene fotografije izprethodnog projekta(Vile i vilenjaci Artu-si) u jednoj televizij-skoj reportaži vidjelaMaja Parentić, direkto-

rica Centra za kulturugrada Krka, te je pozvalaIvu sa predlogom da osmi-sle novi projekat. U istovrijeme Iva je poslalapredlog da kod njih ugaleriji krčkog Centra zakulturu izloži te fotogra-fije, tako da su se obo-strano skužili.

Sa gospođom ParentićIva se dogovorila da to bude

tema narodno predanje o kr-čkoj vili, što je bilo povezanosa njenom profesijom, etnolo-

gijom. Prethodni projekat Vile ivilenjaci Artusi odradila je u sa-radnji sa djecom iz Doma Vla-dimir Nazor u Karlovcu i ta sara-

dnja je ponovljena i u projektu saVilom Divicom.

2 Jedra Boke – oktobar/2014

MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE

Jedra Boke je mjesečna publikacijaPomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru

Oktobar 2014. godine

Direktor Pomorskog muzejamr Mileva Pejaković Vujošević

Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje Drago Brdar

Prijatelji i saradniciProf. dr Anton SbutegaProf. dr Gracijela Čulić

Prof. dr Marija RadulovićDon Anton Belanmr Stevan Kordić

Prof. dr Milenko PasinovićAntun TomićMilan SbutegaZoran RadimiriŽeljko BrguljanPetar Palavršić

Radojka JanićijevićJelena Karadžić

Slavko DabinovićMilica VujovićSmiljka Strunjaš

Pomorski muzej Crne Gore u KotoruTrg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000

Telefon: +382 (0) 32 304 720Fax: +382 (0) 32 325 883

Website: www.museummaritimum.come–mail: pom.muzej.dir@t–com.me

Savjet Pomorskog muzejaOdlukom Vlade od 18. decembra 2013. g.formiran je Savjet Pomorskog muzeja koji

će naredne 4 godine raditi u sledećemsastavu:

Ljiljana Zeković, predsjednikmr Milena Martinović,član

Maja Ćetković, članSlavko Dabinović, član

Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastaoje postepenim razvitkom prvobitne zbirke

Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemelje-ne oko 1880. godine, koja je od 1900. godi-

ne otvorena za javnost, a 1938. godinepreuređena i otvorena na prvom spratu

sadašnje muzejske zgrade, barokne palateplemićke porodice Grgurina iz početka XVIIIvijeka, koja je od 1949-1952. godine kom-pletno restaurirana i adaptirana za potrebe

Muzeja. Danas je Pomorski muzej institucijakulture Republike Crne Gore.

Misija Pomorskog muzeja Crne Gore uKotoru je da čuva sjećanje naše zajednice na

bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz priku-pljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate

pomorske tradicije i kulturne baštine.

Jedra BokeJedra Boke IZLOŽBAIZLOŽBA

mašte saSpoj javom

Legenda o bijeloj Vili Divyci dio je šireg pučkog predanja, tj. Legendeo pomorskim Matanima i zlatnim ovcama (Povêda od Mâtaneh nava-

kyrah tar žloâtneh yanãac). Ova legenda nastala je u sklopu staro-idiomske tradicije ostrva Krka, odnosno loklanog arhaičnog govora

Veyska zayk ili cakajšćina. U Legendi o pomorskim Matanima i zlat-nim ovcama stručnjaci vide epsku mješavina antičkog mita o

Argonautima i ranohrvatske pomorske tradicije, a dijelom i kao dalekiodraz doseljenja Hrvata na Jadran.

Legenda govori o tome kako su pradavni pomorci iz Crnog mora(Mâtani ziunê Tjamemuôri) preplovili su Mićapônt, Mramorno i

Egejsko more i Sredozemlje (Garske muôri tar Velemuôri). Vodio ih jemorski bog pučine Khulap (vejski Posejdon), a u plovidbi su ih napa-

dali olujni zloduh Šyuun i morsko čudovište Leviatan (Orkuul). Kad sustigli do otoka Krka na Jadranu (Skopãal Khark vaone Sinie muori),

našli su tu stada zlatnih ovaca na zelenim livadama, pa njihov admiral(marjakyr) odluči da se tu nasele i osnuju grad.

Bijela vila Divyca koja je čuvala zlatne ovce, pomoću vunena klupkaomeđila je pravo mjesto za gradnju naselja blizu izvora (poli buymera),ali im je pritom zabranila da se okreću i da gledaju ovce. Oni je nisu

poslušali i pri pogledu na zlatne ovce ove su se smjesta pretvorile u ka-menje (va khôguli). Zato je odonda ostrvo Krk prekriveno kamenjem, iz

kojega su tamošnji navakiri izgradili zidine utvrđenog grada vârda Koryn-tija između Vrbnika i Baške na Artu Sokuol gdje je i ostala slabo prouče-na, najveća gradina na hrvatskim ostrvima. Po predaji su ti pomorci doni-jeli Veyska zayk i po njima se na jugoistočnom dijelu Krka zove niz tipo-nima: ostrvce Matãan, uvala Matanova, rt Artamatân, vrh Varmatân, gra-

dina Matanistân, gradska obala Matâni u Krku itd.

Legenda o bijeloj

Vili Div ŷici

3Jedra Boke – oktobar/2014

IZLOŽBAIZLOŽBADošla sam u taj Dom 2010. godine

kao volonterka i fotografisala sammališane zato što su me ta djecapodsjetila na vile i vilenjake. Imalasam osjećaj kao da sam otkrila stvar-ne vile i vilenjake, povezala sam ihsa tim svijetom mašte zato što ni unarodnim predanjima vile ne žive saroditeljima. Ta djeca su isto vile ivilenjaci današnjice, isto žive u jed-noj zajednici, pomažu se uzajamno,to je njihova prednost. Tako jenastao taj projekat, a pošto sam jadisleksičarka, ime ,Artus’ su dobiliobrnutim čitanjem riječi ,sutra’ -sutra je sinonim za budućnost,sreću...objašnjava umjetnica.

Samo snimanje nije bilo naporno,ali su pripreme bile duge i temeljne.Za to je imala odabrani tim saradni-ka i saradnica.

Dugo vremena treba da bi se na-pravila jedna fotografija. Sama sni-manja su trajala mjesec dana, ali supripreme bile ogromne - sami smoradili kostime, krila, tražili smo od-govarajuće perike, ja sam radila sce-nografiju, nabavljala sam rekvizite.Više puta smo otišli na Krk da po-gledamo cijeli otok, da nađemo lo-kaciju, tako da kad je došao trenu-tak snimanja, to je sve bilo isplani-rano, sve se znalo kad se šta snima,sve je to išlo tokom tri sedmice, alipriprema je trajala oko četiri mjese-ca, kaže Iva Lulić.

S obzirom da nema stalno zapo-slenje, da bi se bavila poslom kojivoli, mora da radi i neke komerci-jalne stvari.

Teško je živjeti sa statusom slobod-nog umjetnika, moram raditi nekekomercijalne stvari, koje inače ne bihradila da mogu živjeti od ovoga, alifotografija je moja ljubav. Ovo je prviprojekat gdje sam u svoje djelo uvr-stila legende, a pripremam još jedano podravskim legendama, a tu suuključene sve legende, ne samo vile,nego i vještice, dodaje umjetnica.

NAPOMENA: Tekst intervjua saIvom Lulć, uz neznatne izmjene,

prenjeli smo iz dnevnog lista Dan.

VEYSKE POVÊDE se smatraju najjačim koncentratom sjećanjao prastarim tradicijama u hrvatskoj narodnoj predaji, te postilu, sadržaju i slikovitosti jedine ravnopravne nordijskim

sagama i starogrčkoj Ilijadi i Odiseji. lz veyske predaje pokojniprof. Mihovil Lovrić iz Gorynke (na veyskom: Mitjêl Jošamya),zapisao je osam zanimljivih Povêdah. Tih osam epskih legendiVeyske Povêde, a uz njih još pedesetak manjih veyskih pjesa-ma i stotinjak izreka i poslovica najvažniji su dio starohrvatskenarodne književnosti na arhaičnoj vejskoj cakajšćini (cakajšći-

na - pogrdni naziv okolnih čakavaca - što=scâ, gdje=kay).

˘

˘

˘

”

””

~ ~

˘

” ”

˘

˘

”

˘

~

”

˘

˘

˘

Poštovane dame i gospodo, iznimna mi je čast iveliko zadovoljstvo pozdraviti vas ovdje u vašemgradu, predivnom Kotoru. Osjećam da bi vam se

slobodno mogla obratiti riječima – dragi prijatelji.

Postoje gradovi kroz koja prolaze tisućljeća i stolje-ća, ljeta i proljeća, jeseni i zime, a koji opstaju kaourbane sredine sa svojom kulturom i ljudima. Gradovikoji pulsiraju unutar svojih kamenih zidova i koji pišupovijest i to onu povijest iz koje postajemo pametniji imudriji. Možda je upravo tajna njihove opstojnosti i

4 Jedra Boke – oktobar/2014

IZLOŽBAIZLOŽBA

Mr Mileva Pejaković Vujošević govori na otvaranju izložbe krčke etnografkinje Ive Lulić; Stoje:Hrvoje Vuković, hrvatski konzul u Kotoru, Iva Lulić, Maja Parentić i članovi klape Sv. Juraj

Foto

gra

fija

: R

adio

Boka

new

s

Riječ mr Mileve Pejaković Vujošević Riječ mr Mileve Pejaković Vujošević Riječ Maje ParentićRiječ Maje Parentić

Foto

gra

fija

: R

adio

Boka

new

s

Večeras su doletjele bijele vile sa otoka Krka.Znala je autorka da su bijele vile po legendipostojale i letjele iznad grada Krka, Dubrovnika

i Kotora i time pokazala da one lete po jedinstvenommediteranskom prostoru. Do sada, izložba bijelih vilabila je postavljena, osim u Gradu Krku, u Zagrebu,Kaštel Lukšiću i Splitu i time je jedinstvena legendadobila značaj kroz priču naših predaka koji su je pre-nosili sa koljena na koljeno. Zahvaljujući direktoriciCentra za kulturu Grada Krka, gospođi Maji Parentić,realizovana je ova izložba kojom se nastavlja uspješnasaradnja dvije institucije, dva grada koja povezuju iistorijski događaj iz 1571. godine, Lepanska bitka, ukojoj su zajedno učestvovale i galija sa Krka i galija izKotora. Ovaj večerašnji kulturni događaj je najboljisvjedok naših mediteranskih veza, jer nas dugotrajne iduboke morske veze kroz snažan socio-kulturni i etno-loški identitet na to obavezuju. Pomorski muzej izKotora i Centar za kulturu grada Krka nastaviće u tompravcu plodonosnu saradnju, jer kultura je oblast kojanas povezuje i koju na najbolji način možemo i mora-mo prezentirati sa željom da večeras svi zajedno uži-vamo u ovoj postavci i lijepom muziciranju klapeHrvatske ratne mornarice Sveti Juraj, a naš prostorvečeras su oplemenile i bijele vile – djevojčice Gabi,Paola, Anika i Danijela.

Vi l a DiVi l a Divv ŷŷ c a u gradu Vi l e Alkime ca u gradu Vi l e Alkime DD AA

5Jedra Boke – oktobar/2014

IZLOŽBAIZLOŽBAkulture na tragu rečenice koju su stari ljudi govorili:Svijet je bio sretniji kad su po njemu hodale vile.

Sve više vjerujem da su takvi baš zbog Alkime i Div-ÿce, bijelih vila iz mitologije istočne obale Jadrana,koje su dočekale svoje mornare u potrazi za zlatnimrunom.

Pred dvije godine započeli smo projekt Krk – otokvila, a koji je nastao prema motivu legende o Zlatnomotoku, treće u ciklusu Vêyskih povêdi (Krčkih legendi),a koja govori o plovidbi sedam brodova preko sedammora do Sinjimôri (Sinjeg mora), koji će plovidbomstići do obećanog Zlatnog otoka na kojem živi vilaDivÿca s ovcama zlatnog runa. Ne mogu se otetidojmu da su Alkima i Divÿca iz istog soja, a što bi miljudi rekli roda.

Mlada hrvatska umjetnica, fotografkinja Iva Lulić,diplomirani etnolog, stvorila je ciklus od 39 fotografijanastalih na otoku Krku koje na najbolji način promovi-raju i prezentiraju bogatu povijesnu baštinu temeljenudijelom na pomorskom nasljeđu. Fascinantno je da susve fotografije nastale bez ikakvih tehničkih interven-cija, samo uz pomoć bijelog svijetla. Lokacije na koji-ma su nastale fotografije čine specifični prirodni ambi-jenti otoka kao što su spilja Biserujka, Vela rika – jedi-na rijeka na jadranskim otocima, mjesečev put – ka-meni krajolik Stare Baške i cijeli niz drugih. Vjerujtemi zahvaljujući Ivi i sami smo otkrivali otok na kojemživimo. Ali ono što je u ovom projektu najvrijednije jeto da su vile bila djeca iz vrtića i škola s otoka Krkazajedno s djecom iz Doma za djecu Vladimir Nazor uKarlovcu, a koja su zaista mjesec dana živjeli bajku.Upravo to je nama svima koji smo sudjelovali u pro-jektu davalo krila.

Znali smo da radimo nešto lijepo i vrijedno, ali tekpo završetku projekta polako smo postajali svijesnida smo napravili mnogo više. Sreća djece, predivnapriroda, kreativnost i lucidnost Ive Lulić prepoznatisu i na natječaju Europske komisije za najbolje foto-grafije Hrvatske kao nove članice Europske unije.Također, ovu godinu na natječaju nacionalne Mrežeza kreativnost i inovativnost, na području kulture iumjetnosti, suvereno je osvojio prvo mjesto. (Više ukatalogu!) A kruna svega je potpora Zaklade Hrvat-ska kuća, novoutemeljene zaklade čiji je interes pro-micanje hrvatske kulture i umjetnosti u svijetu. Ovegodine po prvi puta raspisan je natječaj na koji smomi prijavili izložbu u čijoj smo prigodi ovdje. Radujenas što smo zajedno i mi i vi prepoznati s njihovestrane i da smo večeras ovdje u ovom predivnomambijentu.

Još jednom se želim zahvaliti domaćinu, Pomorskommuzeju Crne Gore, njegovoj direktorici mr. MileviPejaković Vujošević i njenim divnim zaposlenicima.

Zahvaljujem i vama na vašem odazivu te se nadamda je pred nama još puno godina kroz koje ćemoprolaziti skupa.

Poštovani uzvanici, dragi gosti, Kotoranke i Ko-torani, sugrađani i dragi prijatelji. Sve vas srda-čno pozdravljam. Prije svega dopustite mi da

se zahvalim gdi. Milevi Pejakovlć Vujosević, direkto-rici Pomorskoj muzeja Cme Gore u Kotoru i njenomsjajnom timu što su mi pružili priliku da ovdje danasgovorim u ovoj predivnoj baroknoj palati – palatiGrgurina, pred vama svima okupljenim u tako veli-kom broju. Timu Pomorskog muzeja Crne Gore uKotoru i Centru za kulturu Grada Krka, posebno rav-nateljici gospođi Maji Parentić, uputio bih i najiskre-nije čestitke na realizaciji ove značajne izložbe. Iz-ložbe kao još jednog uspješnog projekta međunaro-dne kulture suradnje Hrvatske i Crne Gore koji svje-doci o kultumom i duhovnom jedinstvu i bogatstvunaših prostora jer sadržajno povezuje gradove Krk,Kotor i Dubrovnik. Ali, zanimljivo, i kosovsko mjestoJanjevo gdje se preko Dubrovčana također njegujelegenda o Bijelim vilarna. Tako je prije GundulićeveHimne Slobodi samoj zavšnici otvaranja Dubrovač-kih ljetnih igara desetljećima prethodio redoviti nas-tup Djevojačkog zbora iz Janjeva s pjesmom, Polet-jele bijele vile iznad grada Dubrovnika.

Kako je ovaj projekt realiziran izrneđu ostalog i uzpomoć Zaklade Hrvatska kuća, koja je projekt kojegprovode Ministarstvo vanjskih i europskih poslovaRepublike Hrvatske – moje matično ministarstvo – iMinistarstvo kulture Republike Hrvatske, iskoristiobih priliku da par riječi kažem i o samom projektuZaklada Hrvatska kuća.

Osnovana kako bi promicala hrvatsku kulturu, umjet-nost, povijest, hrvatski jezik i kulturnu baštinu u

Riječ Hrvoja VukovićaRiječ Hrvoja Vukovića

Foto

gra

fija

: R

adio

Boka

new

s

Eksponati

6 Jedra Boke – oktobar/2014

IZLOŽBAIZLOŽBA

(nastavak sa strane 5)... inozemstvu, Zaklada, Hrvat-ska kuća – Croatia House na najbolji način spaja dip-lomaciju i kulturu, kroz sustavnu prezentaciju hrvatskekulture i umjetnosti širom svijeta. A složit ćete se, izlo-žba, Vila Divyca u gradu vile Alkime, upravo je to –promicanje Krčkih legendi u Kotoru, u Crnoj Gori, ususjednoj zemlji, u susjednom gradu s kojim te legen-de i dijelimo.

Hrvatska diplomacija, kao i druge institucije i do sadsu koristile kulturu kao snažno sredstvo nacionalnepromocije i izgradnje pozitivnog imidža Hrvatske, alinije bilo sinergije i sustava koji bi u konačnici donio

prepoznatljivi rezultat. I upravo zato je osnovana Za-klada , Hrvatska kuća – Croatia House, da bi koordini-rala sve aktivnosti promocije hrvatske kulture putemdiplomatsko-konzularnih predstavništava i kulturnihcentara. Na kraju, čestitke i zahvalu uputio bih našojmladoj i uspješnoj umjetnici gospođici Ivi Lulić, i cije-lom njenom, na ovom projektu angažiranom timu štosu nas počastili ovim fascinantnim fotografijama i omo-gućili nam da na kratko obrišemo granicu svijeta maš-te i stvarnosti i svi se zajedno barem večeras vratimo udjetinjstvo i uđemo u bajkovite vilinske svjetove.

lzložba je otvorena.

7Jedra Boke – oktobar/2014

Foto

gra

fije

: S.

Dabin

ović

, R

adio

Boka

New

s

PRIJE formalnog početka programaotvaranja izložbe Vila Divica u gra-du vile Alkime posjetice je ispredPalate Grgurina pjesmom dočekaoosmočlani sastav klape Hrvatske rat-ne mornarice Sv. Juraj (F1). Posje-tioci koji su već stigli na prvi spratzdanja našeg muzeja strpljivo su če-kali početak programa (F2) u komeje učestvovala i klapa Sv. Juraj (F3 iF4), kao i male kostimirane vile saKrka, djevojčice: Paola, Anika,Danijela i Nađa (F4, F5 i F6).Njihov nastup, kao i sva druga do-gađanja vrijedno su kamerom i foto-aparatom beležili saradnici krčkogCentra za kulturu Saša Lončarić iIgor Gržetić (F7). Po okončanjuprograma mr Mileva Pejaković Vu-jošević i Maja Parentić međusobnosu razmenile poklone (F8 i F9), pos-lije čega je na terasi Muzeja upri-ličen uobičajeni koktel za sve prisut-ne. Gospođa Parentić je u tom lije-pom prostoru prigodnim poklonimadarivala hrvatskog konzula u Kotoru,gospodina Hrvoja Vukovića (F10),don Antona Belana, generalnog vi-kara Kotorske biskupije, (F11) i donAnta Dragobratovića, dobrotskogžupnika (F12). U nekom trenutkuglavne organizatorke ove lijepe kul-turne manifestacije gospođe Pa-rentić i Pejaković Vujošević pozira-le su sa putokazom i oznakom uda-ljenosti od Kotora do Krka (F13). Zanaše goste sa Krka sutradan smo pri-redili oproštaj u biblioteci Pomor-skog muzeja (F14).

F1 F2

F4

F3

F6

F10

F8F7

F14F13

FOTOALBUM IZLOŽBEFOTOALBUM IZLOŽBE

F5

F12F11

F9

Pored izložbe pod nazivom Vila Divica u graduvile Alkime u Pomorskom muzeju Crne Gore Ko-

tor, povodom istorijskog događaja bitke kod Lepanta7. oktobra 1571. godine, u kojoj su učestvovale ratnegalije iz Kotora i sa Krka, u nedjelju 19. oktobra sapočetkom u 19 sati u kotorskoj katedrali Sv. Trupunaupriličen je nastup klape Sv. Juraj.

Nastup ove klape u kotorskoj katedrali ima u sebi dvo-struku simboliku, objasnio je tom prlikom don AntonBelan, generalni vikar kotorske Biskupije.

Prva je u tome što klapa nosi ime prvotnog zaštitni-ka kotorske biskupije Sv. Jurja kojega je 809. godinezamijenio sv. Tripun, a druga je u činjenici da senjen nastup održava u mjesecu listopadu-oktobru,kojega katolička Crkva na poseban način posvećujeBogorodici. Sedmoga dana toga mjeseca, proslavljase blagdan Gospe od Rozarija kojega je ustanoviopapa Pio V. nakon Lepantske bitke, koja se dogodilana taj dan 1571. godine. U njoj je sudjelovalo preko500 galija i 150.000 ljudi. Bio je to sukob kršćanskelige, s jedne i turske sile s druge strane. U toj bitci jesudjelovala i kotorska ratna galija Sv. Tripun podkomandom Jeronima Bizantija. Na galiji je bilo neštopreko 250 ljudi. Svi su izginuli, ‘ne bez slave svoje isvoga grada’ kao i sedam Peraštana čuvara mletačkeratne zastave, na komandnom ratnom brodu admiralaSebastiana Veniera. Kao sjećanje na tu pobjedu krš-

ćanskog oružjapapa Pio V. jeodredio da se usumrak svakogadana zvoni učast Bogorodiciu svim katoli-

čkim crkvama svijeta kao sjećanje na pobjedu i pogi-nule u toj zadnjoj velikoj bitci u kojoj su sudjelovalibrodovi na vesla. U bitci je poginulo s jedne i drugestrane u jednom danu oko 50.000 ljudi. Među njimakao rob veslač na turskoj galiji i barski nadbiskupIvan Bruno. Ovaj koncert marijanskih duhovnih pje-sama biće zajednička molitva za sve poginule u bitcina Lepantu, riječi su don Belana.

Don Belan je u međuvremenu objasnio da zvonazvone ujutro, na podne i naveče po tradiciji da u ka-toličkoj crkvi se jedno zvono oglašava tri puta dnevnokao anđeoski pozdrav Blaženoj Djevici Mariji.

Kotorsko vijeće 1443. godine donosi odluku da se ucrkvi Sv. Tripuna zvoni treći i deveti čas, treći čas jeoko 9 sati ujutro, a deveti oko 3 sata popodne, kadaje Krist umro, kaže don Belan.

Tako se zvonilo u svim gradovima svijeta.

Ovo je bilo 1443. godine kada još nije bila Lepant-ska bitka, niti bitka za oslobođenje Beograda koja sedesila 1456. godine.

Odbranu grada Beograda organizovao je Janko Hu-njadi, otac Matije Korvina – ugarsko hrvatskog kralja iod tada u čitavom katoličkom svijetu zvoni podne nauspomenu odbrane Beograda od Turaka.

Beograd je, podsjeća don Belan, uz Janka Hunjadijabranio i fra Ivan Kapistranski, kasnije poznati franjeva-čki svetac, dodavši da u Beogradu pravoslavne crkvene zvone na uspomenu odbrane grada Beograda odTuraka, jer ga oni tada nijesu ni branili, nego su gradbranili Hrvati, Mađari i Italijani.

8 Jedra Boke – oktobar/2014.

Foto

gra

fije

: R

adio

Boka

New

s

IZLOŽBA I SJEĆANJEIZLOŽBA I SJEĆANJE

Koncert i zvona u čast Bogorodici za ishod bitkekod Lepanta i odbranu Beograda od Turaka

Don Anton Belan govori 19. oktobrau katedrali Sv Tripuna na koncertu klape Sv Juraj;

Publika pred početak koncerta; Nastup klape Sv Juraj

9Jedra Boke – oktobar/2014

Kruzer Marina 24. oktobra na vezu u Luci Kotor

Pomorstvo u KOTORU danas

Foto

gra

fije

: S.

Dabin

ović

Kotor je u oktobru, prema našoj evidenciji, posjetilo 26 velikih ili manjih kruzera. Ukupnosmo zabilježili 39 njihovih dolazaka. Poslije duže pauze u naš grad je ponovo uplovio

kruzer starije generacije Golden Iris. Ovaj kruzer izgrađen je 1975. godine i prvu godinu jeplovio pod imenom Cunard Conquest. Od 1976. ime mu je promijenjeno u Cunard

Princess a do 1995. godine - u Rhapsody. Ime Golden Iris brod je dobio 2009. godine kadanjegov vlasnik postaje izraelska kompanija Mano Maritime.

Queen Eliabeth 27. 10.

La Belle de l'Adriatique 27.10.

Ocean Princess 22. 10.

Grand Celebration 30. 10.

Zenith 20. 10.

U oktobru su u Kotor dolazilislijedeći brodovi: Athena (5. 16. i 26.uz dvodnevno zadržavanje), zatim,

Artemis (4. uz dvodnevno zadržavan-je), Azamara Quest (4. uz dvodnevnozadržavanje), Celebrity Equinox (21.),Corinthian (2, 4, 16. i 18.), FTI Berlin(10.), Harmony G (28. uz dvodnevnozadržavanje), Golden Iris (27.), Grand

Celebration (30.), La Belle del'Adriatique (8, 10, i 27.), Luis Aura(6.), Mein Schiff 3 (1. i 15.), Marina(24.), Nieuw Amsterdam (1. i 18.),

Ocean Princess (22.), Pride (7.), QueenElizabeth (6. i 27.), Ryndam (18. i 22.),

Royal Clipper (6. i 15.), SeabournSpirit (16.), Sereneade of the Seas (4.),Splendour of the Seas (19.), ThomsonMajesty (9. i 23.), Ventura (10.), Wind

Surf (1. i 25.), Zenith (20.).

Golden Iris 27. 10.

TRGOVAČKI BRODOVI - KONSTRUKCIONI ZAHTJEVIZa svaki trgovački brod mora se postići što većetehničko-ekonomsko iskorišćenje. Projektant zato

mora upoznati službu broda kako bi njegov projektdao mogući maksimum. Izvršenje tih uslova dolazi

naročito do izražaja na brodovima slobodne i linijskeplovidbe. Neki teretni brodovi voze neredovito (slo-

bodne pruge), drug drže neku redovitu prugu. Prvi sutramp-brodovi (tramperi), drugi linijski. Tramperi pre-voze jednolike terete na dugim prugama od luke ukr-caja do luke iskrcaja. Oni nemaju velike snage stroje-

va a grade se dosta jednostavno, s jednom ili dvijepalube i s kratkim nadgrađima. Linijski brodovi voze u

redovitoj pruzi, prenose mješoviti teret, obično odluke do luke ili ga skupljaju u više luka za konačnuluku. Na njima prostor mora biti podijeljen s više

pregrada i paluba, jer im teret mora biti pristupačan;moraju imati veći prostor po toni nosivosti (do 4 m/t) imnogo dizalica, da bi boravak u lukama bio što kraći,

kako bi odnos između vremena u luci i vremena uvožnji bio što manji. Brzina im je veća od brzine

tramp-brodova. Snaga strojeva im nije iskorišćena, jermoraju imati rezervu kako bi se vozni red održavao i

po lošem vremenu. Na projekt broda znatno utičupodručja u kojima brodovi plove.

Dana 29. oktobra 1813. godine u Dobroti je proglaše-no ujedinjenje Boke i Crne Gore. Dekleraciju su pot-

pisali Petar I Petrović Njegoš u ime Crne Gore i predsta-vnici Paštrovića, Grbljana, Pobora, Maina i Luštice, i dru-gih opština u Boki. Tom prilikom formirana je zajedničkavlada pod nazivom Centralna komisija.

U to vrijeme na vlasti u Kotoru su bili Francuzi, a ula-skom crnogorskih snaga u Kotor, sredinom januara 1814.godine cjelokupna teritorija Boke bila je ujedinjena saCrnom Gorom.

Bečki kongres je 1814 – 1815. odlučio da Boka pripa-dne Austriji. Rusija nije bila saglasna sa crnogorskimzahtjevima da Boka ostane u sastavu crnogorske države.Čak je priprijetila Crnogorcima u slučaju da organizujuoružanu odbranu Boke a ukinuta je i finansijska pomoćCrnoj Gori.

Sjećanje na dešavanja vezana za ujedinjenje Boke iCrne Gore čuva se u memorijalnoj sobi Pomorske bi-blioteke, poznate i kao zgrade Centralne komisije. Zaizučavanje perioda trajanja ujedinjenja, kao i događaja-koji su neposredno prethodili i onih koji su uslijedili,bez sumnje ima dvotomna Zbirka dokumenata Ujedi-njenje Crne Gore i Boke Kotorske1813-1814. štampana1998. godine pod okriljem Istorijskog instituta CrneGore i Arhiva Crne Gore - Istorijskog arhiva Kotor. Zbir-ka sadrži 782 dokumenta koja teku hronološkim redomi data su uglavnom u cjelini na jeziku originala. Uz svakidokument dat je i kraći regest, a u drugom dijelu knjigei proširena verzija tog regesta za dokumente koji su uoriginalu na stranim jezicima.

GODIŠNJICE

Stari bokeljski jedrenjaci

Rječnik Pomorstvo

Tatrtana (trabakul) (1798-1827); Vlasnik: Anton Radimiri iz Dobrote; zapovjedaokapetani Mato Tripković do 1823. g. pa Vicko Širović do 1827. g; Kolekcija Pomorskog muzeja