in memoriam dr. muhidin alićehajić

10
In Memoriam Dr. Muhidin Alićehajić Što napisati?! Otkuda početi?! Doktora Muhidina Alićehajića upoznao sam u ljeto 2003. godine. Od tada pa do 11. 06. 2010. upoznavao sam ga na ovom dunjaluku (ovo zemaljskom životu). I otišao je. Sada, kada želim o njemu napisati IN MEMORIAM shvatio sam da sam i ja i svi koji su ga poznavali izgubili prvenstveno prijatelja, čovjeka. Nakon njegove dženaze (sahrane) u rodnom mu Tešnju, u subotu, 12. 06. 2010. godine, rastrčo sam se oko svih koji su poznavali rahmetli (pokojnog) Muhidina da mi još nešto kažu o njemu...

Upload: bosnjak

Post on 25-Mar-2016

292 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

U spomen na Dr. Muhidina Alićehajića

TRANSCRIPT

In MemoriamDr. Muhidin Alićehajić

Što napisati?!

Otkuda početi?!

Doktora Muhidina Alićehajića upoznao sam u ljeto 2003. godine. Od tada pa do 11. 06. 2010. upoznavao sam ga na ovom dunjaluku (ovo zemaljskom životu).

I otišao je.

Sada, kada želim o njemu napisati IN MEMORIAM shvatio sam da sam i ja i svi koji su ga poznavali izgubili prvenstveno prijatelja, čovjeka.

Nakon njegove dženaze (sahrane) u rodnom mu Tešnju, u subotu, 12. 06. 2010. godine, rastrčo sam se oko svih koji su poznavali rahmetli (pokojnog) Muhidina da mi još nešto kažu o njemu...

“Tek kad nas netko napusti shvatimo kakav je bio, koliko je vrijedio”; kaže se.

Doktor Muhidin Alićehajić, vijećnik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba (skraćeno Vijeće BNMGZ) u prva dva mandata (2003.-2007 te 2007.-2011.) od kako su formirana Vijeća nacionalnih manjina prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Vijeću BNMGZ koje zastupa prava i interese Bošnjakinja i Bošnjaka Grada Zagreba.

Smrt ga je zatekla na funkciji potpredsjednika Vijeća BNMGZ.

U obadva mandata nesebično je pomagao svim kolegama vijećnicima u realizaciji projekata Vijeća.

Njegov projekt Konvoj mladih Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja

“DA SE NIKAD NE ZABORAVI” Zagreb - Srebrenica je jedan od najvažnijih njegovih te projekata Vijeća BNMGZ koji se već četiri godine za redom održava u zadnjem vikendu u petom mjesecu. U njihovoj realizaciji naš Muhidin je nesebično učestvovao iako ga je teška bolest u tome pokušala omesti.

Na jednom od sastanaka Organizacionog odbora IV. Konvoja mladih Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja “DA SE NIKAD NE ZABORAVI” Zagreb - Srebrenica, 28. - 29. svibanj 2010. godine jedan od vijećnika je predložio da se svake godine u srednjim zagrebačkim školama 11. lipnja održi “Sat sjećanja na genocid u Srebrenici”. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen niti ni sluteći da će nas ovog 11. lipnja napustiti naš doktor Muhidin Alićehajić.

Dragi Muhidine!

Svima nama koji smo bili s Vama u Vijeću BNMGZ ostavio si svoju humanost i neumorni entuzijazam.

S poštovanjem i ponosom,

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba za Vijeće BNMGZ Hilmo Hairlić vijećnik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba

Obavještavam Vas da je nas dragi Doktor Muhidin Alićehajić preselio na Ahiret.

Dženaza će se klanjati sutra u Tesnju u 13:00 sati.

Molim Vas da dovite za našeg rahmetliju i ovu informaciju prenesete svima koji su znali Doktora ili je na bilo koji način utjecao njih....

Molimo Dragog Allaha da mu olakša kaburski azab i podari Dženet Firdews u društvu Poslanika, šehida, učenih i dobrih robova svojih!

Amin!

KDBH Preporod, 11. lipnja 2010.

Prim.dr ALIĆEHAJIĆ (Abdulah) MUHIDIN

Rođen 20.04.1930. godine u Tešnju.

Bio učesnik NOB-a od 15.09.1944 do 15.05.1945. godine.

Upisao Medicinski fakultet u Sarajevu i isti završava 29.12.1960. godine.

Za vrijeme studija izdržavao se radeći kao medicinski tehničar u Kliničkoj bolnici Medicinskog fakulteta Sarajevo od 01.10.1957 do 28.01.1961.

Zasnovao radni odnos u Domu narodnog zdravlja Tešanj 01.02.1961, godine gdje radi kao drugi ljekar na podrućju Tešnja.

14.06.1967. godine postavljen za Upravnika Doma zdravlja Tešanj.

Kao upravnik Doma zdravlja Tešanj angažovao se na otvaranju sektorskih zdravstvenih ambulanti na podrućju općine

Na mjestu Upravnika Doma zdravlja Tešanj ostao do 15.10.1969. godine

Zbog specijalizacije iz opće kirurgije daje otkaz u Domu zdravlja Tešanj i od 16.10.1969. godine zapošljava se u Regionalnom medicinskom centru Doboj. Poslije završene specijalizacije iz opće kirurgije ostaje u Regionalnom medicinskom centru Doboj do 15.03.1981. godine kao specijalista hirurg.

16.03.1981. godine ponovo se vraća u Tešanj gdje je primljen na mjestu Direktora OOUR Doma zdravlja „Izudin Mulabećirović-Izo“ Tešanj.

Na mjestu direktora ostaje do 06.12.1988. godine kada se ponovo vraća u Regionalni medicinski centar „23. avgust“ Doboj na radno mjesto specijaliste kirurga i tu ostaje do početka 1992. godine, odnosno do agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada prelazi u R. Hrvatsku.

Dom Zdravlja Tešanj

Gosp. Muhidin Alićehajić bio je dugogodišnji istaknuti saradnik i član Predsjedništva Crvenog križa/krsta Bosne i Hercegovine u periodu od 1988/1992. godine. Od 1992. godine dr Alićehajić, po Odluci Predsjedništva od 1992. do 1996. rukovodi Logističkim uredom za pomoć stanovnistvu BiH u Zagrebu. Tokom rada u Zagrebu najviše dolaze do izražaja njegove ljudske i humanitarne vrijednosti, naročito kroz pomoć i podršku izbjeglom stanovništvu iz BiH i pomoć stanovnistvu u BiH dopremom humanitarne pomoći u hrani, odjeći, obući, i dr.

Od 1999.g. dr. Muhidin Alićehajić zajedno sa grupom istomišljenika započinje sa formiranjem Ansambla ( folklor-orkestar-mješoviti zbor ) pri KDB „Preporod“ , koja od 10.12.2001 g. prelazi pod okrilje BNZH. Cilj formiranje jedne takve grupe je afi rmiranje kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka u Hrvatskog s naglaskom rada s omladinom.

Dr. Muhidin Alićehajić je smatrao da se rad Ansambla treba dovesti na jednu višu razinu, te da se treba registrirati kao BOŠNJAČKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO, i tako se tako rodila ideja za BKUD “SEVDAH“ Zagreb.

15.01.2006. održana je I Konstitutivna Sjednica na kojoj je donesen Statut Društva, a dr. Muhidin izabran za zamjenika predsjednika, a pjesnik i književnik Enes Kišević za predsjednika.

Društvo je registrirano 03. 02. 2006. kao prvo Bošnjačko kulturno umjetničko društvo u Zagrebu.

Za ciljeve ovog Društva postavljeni su : afi rmiranje kulturne baštine i suvremene kulture Bošnjaka, okupiti mlade ljude kako bi se vratili svojim korijenima i učili o ljepoti i toleranciji.

Dr. Muhidin Alićehajić nije bio samo zamjenik predsjednika već i glavni koreograf Društva koji je sredinom prošlog stoljeća dobio nagradu za najboljeg plesača Europe.

Prvo javno pojavljivanje ovog Društva je bilo na HRT-u - u Prizmi, emisiji posvećenoj nacionalnim manjinama Hrvatske 11. 03. 2006. g.

Društvo je u ovih četiri godine moralo graditi svoj status ponovo iz početka, te kako je naš dr. Muhidin često znao reći da smo bez krova nad glavom, uspjeli smo se očuvati, i to zahvaljujući našem dragom doktoru, koji je uvijek nesebično davao sebe za dobrobit cijelog Društva.

Iako je bio najviše povezan sa igračima folklora, kao njihov koreograf, puno je radio na tome da se oformi i dječja dramska i horska grupa jer djeca su naš kapital i naša budućnost, kako je doktor govorio. Naravno vrijednom i ustrajnom doktoru je i to pošlo za rukom. Ta dječica su nastupala povodom svakog bajrama, a i njegova je ideja da zajedno sa drugim Bošnjačkim asocijacijama svaki bajram djecu darujemo paketićima, kako je on to nazivao DJECA DJECI.

Za zadnji hadž bajram je sa nama slagao paketiće za djecu gdje smo složili preko 600 komada paketa.

Iza njega su ostale brojne postavljene koreografi je koje ćemo mi kao Društvo uvijek izvoditi u svome orginalu kako je naš dr. Muhidin postavio, sa ponosom jer to su najbolje postavljene koreografi je.

Društvo je do sada imalo velik broj zapaženih nastupa - u Zagrebu,Zadru, Sisku, Petrinji, Bjelovaru,Zadru, Tešnju, Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci, Srebrenici, Konjicu, Gornjoj Tuzli, Kalesiji, Dubrovniku, Trebinju, Stocu i drugim gradovima Hrvatske i BiH. Društvo je gostovalo i na HRT-u - u Prizmi, emisiji posvećenoj nacionalnim manjinama Hrvatske te na kantonalnoj TV BiH , sve to zahvaljujući neumornom radu dr. Muhidina.

18. 04. 2010. g. dr. Muhidin se razdužuje sa mjesta zamjenika predsjednika i postaje predsjednikom umjetničkog savjeta.

Možemo reći da je dr. Muhidin osoba koja je zaslužna da su se Bošnjački korijeni i tradicija prije više od 10 godina uspjeli uspješno uplesti u svakodnevnicu mladih Bošnjaka grada Zagreba.To je osoba koja je zaista posvetila sav svoj život tome da poveže Bošnjačku omladinu sa njihovom kulturom i tradicijom, da nikad ne zaborave tko su i od kud su.

Sva omladina iz Zagreba, a neki od njih su već i oženjeni i udati svoje prve folklorne korake naučila je baš od dr. Muhidina Alićehajića.

Volio nas je i cijenio kao svoju vlastitu djecu i unučad, što nam je u subotu na ispraćaju potvrdila i njegova supruga Emina, govoreći nam „.. njegova djeca i unučad su bili daleko a vas je voli kao svoju vlastitu djecu, čak i više“ .

Neumorno nas je pratio na svim nastupima iako mu to zdravstveno stanje nije dopuštalo. Uživao je gledati naše uspjehe i bio je ponosan na nas.

U subotu nakon ispraćaja našeg dragog doktora prisjećali smo se svakojakih dogodovština i toga da se iz njegove kuće nikad nije moglo izaći bez da se ručalo, popila kahva ( koju je on osobno skuhao ) te kako nam je najčešće gurao kekse i neko voće u džep kada bi izlazili iz stana. Saznali smo od Emine da nam je pripremao jedno iznenađenje, koje nas je sve rasplakalo kada smo čuli što je to. Kako smo mi djevojke uvijek željele da imamo još ljepše nošnje, ali Društvo nije imalo fi nancijske mogućnosti, on nam je kao svaki roditelj koji želi ispuniti svome djetetu želju, od sebe kupio materijale za naše nove nošnje, te nas htio iznenaditi. S time nam je dao na znanje da se ne bojimo sad kad on nije tu jer on će uvijek biti na neki način uz nas da nas podigne, obriše suze i kaže samo naprijed vi to možete.

Danas znamo da je 11.06.2010. ovo Društvo izgubilo svog roditelja koji ga je mazio, pazio, učio i usmjeravao, postavio na noge ali kako je on često posljednjih dana govorio ne boji se on za nas jer dobro nas je odgojio.

Ne samo da je bio koreograf, ljekar, prijatelj, pedagog, bio je ČOVJEK, koji je svima i svugdje pomagao svojom toplom riječi, i među mladima širio posebnu ljubav prema našem folkloru i narodnim običajima.

Doktor je osoba koja nas je uspjela zaraziti sobom i mislim da će svi naši članovi koji su ga upoznali i radili sa njim smatrati da je taj dio njihovog života obogaćen sa istinskim vrijednostima i znanjem jednog divnog čovjeka za kojeg smo svi mi doživljavali svojim ocem, djedom. Dr. Muhidin će vječno živjeti u našim srcima. Dok god živi i djeluje BKUD“SEVDAH“ Zagreb živjet će i naš dr. Muhidin, a mi ćemo se pobrinuti da ime i djelo toga čovjeka NIKAD NE BUDE ZABORAVLJENO!!!!!!!!!!

Da bi Vam bolje dočarali što je dr. Muhidin značio BKUD“ SEVDAH“ Zagreb priložit ćemo pismo koji su mu uoči njegovog zadnjeg koncerta 11.04.2010. g. napisali članovi SEVDAH-a

„Tek su nam četiri godine. Jako smo mladi, neiskusni. Treba nam netko da usmjeri naše plesačke korake, prim pa sekund, poskočni pa u krug, da nas vodi negdje i kaže: „Djeco,

pokažite šta znate!“ Imali smo sreću pa smo dobili doktora. Hm, pitate se kakvog doktora? E pa nismo bolesni ali imamo svog doktora Muhidina Aličehajića, našeg voditelja i koreografa, istaknutog stučnjaka folklora.

Citirat ćemo Vas, doktore: “Predstaviti Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo, a ne govoriti o narodnoj nošnji isto je kao i igrati narodna kola u suvremenoj odjeći.“ Mi ćemo reći ovako – predstaviti ovo kulturno društvo, a ne govoriti o Vama, doktore, bilo bi zaista besmisleno. O Vama se puno toga dobrog može reći i teško je zapravo naći riječi kojima bi se to iskazalo, ali dopustite da našim dječjim očima kažemo nešto o Vama.

Naše probe uvijek su specifi čne – dok se okupimo, dok izgrlimo i izljubimo prijateljice koje nismo vidjeli čak dva dana, pa dok razmijenimo pokoju riječ, već smo izgubili par minuta. Dok smo mi tako uskomešani, otvorila bi se vrata, ušao bi čovjek, malo pognuta držanja, dugačkog svijetlog balonera, neizostavne zelene torbe i velikog osmjeha na licu, „Hajmo, djeco, hajmo!“. Stali bi u polukrug i započeli. Svaki korak pomno ste nam pokazali. Čak i onda kad Vam to zdravlje nije dopuštalo, prislonili bi ste se na jednog od momaka i pokazali nam. Tada nam, dragi doktore, niste pokazivali samo korake, tada ste nam pokazivali koliko volite to što radite i koliko želite da i mi to volimo, da poštujemo i da ne zaboravimo. Svakim korakom koji ste nam pokazali, prenijeli ste na nas odgovornost da ga i mi prenosimo dalje. Ali nisu specifi čne samo naše probe nego i naš odnos sa Vama, kojeg ne smatramo samo našim učiteljem već našim ocem, djedom. A znamo da i Vi nas ne gledate kao svoje učenike već kao na svoju vlastitu djecu. Uvijek ste primijetili kad je netko od nas zaljubljen, razočaran, zabrinut, pa čak i kad je koja od nas djevojaka smršavila. Ponekad ste to primijetili prije nego mi između sebe, a sve zato jer nas volite i sada ovim pismom mi želimo Vama reći da i mi volimo Vas.

Svako kolo koje ste nas naučili, pratila je neka priča. Žao nam je samo što Vas uvijek nismo pozorno slušali, ali nećete Vi nama zamjeriti, mi smo ipak vaša djeca! Često ste znali ispričati anegdote iz Vašeg liječničkog poziva gdje ste kao kirurg pomogli velikom broju ljudi, ali Vi niste sa završetkom Vašeg radnog staža prestali liječiti i pomagati… nastavili ste sa nama. Samo sa malom razlikom, naša srca niste izliječili sa operacijom već tako što ste ih svjesno zarazili sa jednom od najljepših bolesti, Vašom ljubavlju prema sevdahu, sevdalinki, plesu... Naučili ste nas da se ne sramimo svog imena, svojih korijena i da s ponosom obučemo dimije ili čakšire i nakrivimo naše fesiće.

Za nas ste hodajuća enciklopedija koja zna svaki djelić Bosne, a i šire. Na našim putovanjima po Bosni znali ste pričati kako ste skoro svaki dio te zemlje u mladosti prošli i to na konju, a bilo je i smiješnih priča iz vremenu dok ste studirali, te puno korisnih savjeta. Ma, doktore, malo je toga što Vi ne znate. Bilo je dovoljno da se neka nova djevojka ili momak pridruže našem folkloru i kaže samo svoje prezime, Vi ste odmah bez greške znali iz kojeg djela Bosne dolazi.

Osim plesačkih koraka, naučili ste nas i odgovornosti, naučili ste nas i da šutimo dok drugi pričaju, mada Vam je za to trebalo dosta vremena, naučili ste nas da njegujemo bošnjačku kulturnu baštinu jer je naša kulturna tradicija naš kapital. Doktore, ohrabrili ste nas da i zapjevamo. Sjećate li se kad ste nam prvi put rekli da ćemo imati bosansko posijelo u kojem ćemo pjevati sevdalinku. Mi? Pjevati? Pogledavale smo se i podsmjehivale jer mi ne znamo pjevati. I nakon naših napora da izbjegnemo pjevanje, a još većih Vaših napora da nas nagovorite da pjevamo desio se nagli preokret, skupile smo hrabrosti i odlučno pustile ovo malo glasa iz sebe, a sevdah se uvukao u naša srca još dublje, pa smo sevdalinku koju ste čuli na početku mi same tražile da pjevamo.

Eh, moramo spomenuti da Vi znate i zagalamiti, ali priznajemo, uvijek je bilo opravdano! Međutim, nama je uvijek bilo draže gledati Vaš osmijeh na licu, pogotovo nakon što otplešemo kolo, već jedva vučući noge. Pred ovaj nastup, došli ste na jednu probu, sjeli ste bez ijedne riječi, gledali nas tako ponosno i nakon što smo završili prozborili: „Draga djeco, da samo znate kako vas je lijepo vidjeti tako!“

Eto dragi doktore, ostavljate nam u amanet veliki dar i veliku odgovornost ali budite sigurni da imate kome ostaviti i prepustiti da nastavi Vašim koracima, da prenosi ljubav prema bošnjačkoj kulturi. Svakim danom mi smo brojniji, svakim dan dolaze nam sve mlađi i mlađi željni znanja, plesa i zabave. Iza svakog našeg koraka, kola i pjesme stoji puno rada i truda, što Vašeg, doktore, ali i našeg i stoga molim sve prisutne da svojim pljeskom pokažu da se naš trud zaista isplatio.“

I na kraju da se pozdravimo od našeg dragog doktora sa riječima Maka Dizdara

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema, i nema kraja, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda....

BKUD Sevdah, Zagreb

Doktor Muhidin

Dođi mi što češće, bolan mi ne bio.

Kod mene si kao kod sebe. Zaštićen u samoći.

Jer na svijetu ovom mnogi je živio,

i mnogi od njih, nikad nam više ni u san neće doći.

Enes Kišević