PRIVATE

Ivica Crni, dipl. iur.

predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Izvorni znanstveni rad

UDK 347.426.4.

NAKNADA NEMATERIJALNE TETE - NEKA PITANJA

Naknada nematerijalne tete jedan je od instituta koji se esto pojavljuje u pravnoj praksi.

Autor u ovom radu pie o nekim pitanjima iz te pravne oblasti za koja na temelju uestalosti sudske prakse ocjenjuje da su od osobitog interesa za praksu.

Uvodno upuuje na propise koji odreuju pojam nematerijalne tete, razmatra kada se ta teta pravno priznaje, a kad ne i pie o dvojbama koje se javljaju s obzirom na vaeu zakonsku terminologiju.

U drugom dijelu rada autor se bavi razliitim oblicima nematerijalne tete (fiziki bolovi, razliiti oblici duevnih bolova, naruenost i strah). Posebno pri tome upuuje na okolnosti koje valja imati na umu kada se dosuuje pravina novana naknada, jer od tih okolnosti zavisi visina te naknade, a time i pravino obeteenje rtve.

1. UVOD

to je nematerijalna teta, u vaeem pravu odreuje odredba l. 155. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/9 i 112/99 - dalje: ZOO). Prema toj odredbi nematerijalna je teta nanoenje drugome fizike ili duevne boli ili straha. Na tu bi se definiciju mogla staviti primjedba da su u osnovi njome obuhvaene fizike osobe, a da se zanemaruje injenica kako bi nematerijalnu tetu mogle pretrpjeti i pravne osobe. Tom bi pitanju de lege ferenda trebalo obratiti odgovarajuu pozornost. Propisi ZOO sada, dakle, ne doputaju naknadu tete pravnoj osobi, primjerice zbog gubitka poslovnog ugleda.

1.1. Neka terminoloka pitanja - pravedna novana naknada, zadovoljenje (satisfakcija), bolnina

U sudskoj praksi zasnovanoj na pravnim pravilima OGZ-a novana je naknada kao oblik popravljanja nematerijalne tete nazivana i satisfakcijom ili zadovoljenjem. ini nam se da je taj izraz (satisfakcija, zadovoljenje) blii biti zahtjeva za popravljanje ugroenoga ili izgubljenoga nematerijalnog dobra, jer je smisao naknade u pruanju zadovoljenja ili satisfakcije oteeniku. Zato neka nam bude doputeno primijetiti da ZOO-om odreen naziv "pravina novana naknada" (l. 200) nije pravnotehniki najbolje rjeenje odnosno izbor, jer zamagljuje bit takve naknade i pridonosi terminolokoj zabuni, pogotovu zato to i za materijalnu tetu postoji novana naknada, kojoj je u osnovi takoer imanentan postulat pravednosti.

Naravno, u skladu s odredbama ZOO, mi emo u ovom radu rabiti zakonom propisani izraz - pravina novana naknada. De lege ferenda trebalo bi razmisliti i o vraanju naziva zadovoljenje ili satisfakcija. Valjalo bi razmisliti i o izrazu bolnina kao opem pojmu za tjelesne i/ili duevne boli koje oteenik trpi.

Izraz nematerijalna teta kojim se koristi ZOO u literaturi se dovodi u sumnju. Tako Radolovi smatra da bi opravdaniji bio naziv neimovinska teta. Prema stajalitu tog autora, taj bi izraz bio lake shvatljiv i prevodljiv i uglavnom bi bio blii prevladavajuoj europskoj graanskopravnoj terminologiji (il danno non patrimoniale, der Unvermgensschaden).

2. OBLICI NEMATERIJALNE TETE I PRETPOSTAVKE ZA NJEZINO DOSUIVANJE

2.1 Pravno priznati oblici nematerijalne tete

Iz ve spomenutog odreenja nematerijalne tete (l. 155. ZOO) moe se zakljuiti da su pravno priznati oblici nematerijalne tete samo oni koje zakon odreuje. U tom smislu posredno se izjasnila i sudska praksa. Smatramo, dakle, da su u ZOO (l. 193. do 203), a i u drugim zakonima, oblici nematerijalne tete nabrojeni taksativno, a ne primjerice. Posljedica toga je, naravno, zakljuak da se u sudskom postupku smiju popravljati samo one nematerijalne tete koje su propisane ZOO-om ili drugim zakonom.

Postoje, naime, posebni propisi koji takoer priznaju oteeniku pravo na naknadu nematerijalne tete (primjerice Zakon o kaznenom postupku, Zakon o prekrajima, Zakon o javnom priopavanju). No, ti zakoni ne odreuje posebne oblike nematerijalne tete za koje bi oteenik imao pravo na pravinu novanu naknadu, tj. ne proiruju listu tih oblika koja je propisana l. 199. do 203. ZOO. Oni daju oteeniku pravo na dodatne (posebne) oblike nenovane naknade (ispravak informacije, priopenje o neopravdanosti prijanje osude odnosno neosnovanosti uhienja).

2.2 Oblici nematerijalne tete koji nisu pravno priznati

Polazei od stajalita da su oblici nematerijalne tete taksativno utvreni, sudovi su se trebali izjasniti i o oblicima nematerijalne tete koji nisu pravno priznati.

Tako je procijenjeno da nema osnove za priznavanje nematerijalne tete s naslova duevnih boli zbog uskraenog posjeta i razgledavanja odreenih gradova unutar ugovorenog programa turistikog putovanja.

Slabi ili kratkotrajni pretrpljeni bolovi, odnosno strah mogu u sklopu svih danih okolnosti sluaja biti razlog da se oteeniku za njih ne prizna pravo na naknadu nematerijalne tete.

Nema osnove za dosuenje posebne naknade nematerijalne tete oteeniku zbog gubitka ivotnih radosti. Jednako je tako ocijenjeno da ne postoji posebna pravna osnova da se dosudi naknada za narueno zdravlje. Oteenik nema pravo na naknadu nematerijalne tete zbog naruene udobnosti odnosno gubitka slobodnog vremena (l. 200. ZOO). Nematerijalna teta koju su tuitelji pretrpjeli zato to im stan nije dovoljno grijan, pa nisu mogli obavljati ivotne djelatnosti koje bi inae obavljali da je u stanu bila normalna temperatura nije oblik tete koju ZOO priznaje, pa je tubeni zahtjev odbijen.

Nema ni posebne osnove u ZOO-u za dosuivanje pravine novane naknade zbog prekinutog (nedovrenog) kolovanja. Nematerijalnu tetu u vezi s tim treba imati na umu pri odreivanju naknade za pretrpljene duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti (l. 200. ZOO).

Duevne boli zbog smanjene ivotne aktivnosti, koje su posljedica smrti kerke jedinice nisu pravno priznata teta u smislu l. 200. ZOO-a. Oteenik (otac) moe naknadu tete zahtijevati samo uz pretpostavke iz l. 201. tog zakona. Isto tako osnovani i jaki strah roditelja za sudbinu svog djeteta nije pravno priznata nematerijalna teta.

Dobrovoljni pristanak na davanje dijela vlastitog tijela za transplantaciju, uz upoznavanje s posljedicama takvog zahvata (meu koje svakako pripada i pojava fizikih bolova i straha davatelja), motiviran pobudom solidarnosti i humanosti u spaavanju ivota druge osobe, daje tvom inu etiko obiljeje, kojemu je suprotna korist ili pogodnost to bi je davatelj transplantata u bilo kojem obliku mogao ostvariti. Stoga, u smislu odredbe l. 10. st. 2. Zakona o uzimanju i presaivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu lijeenja (Nar. nov., br. 31/80), davatelj tuitelj nema pravo na naknadu zatraene nematerijalne tete.

Izjanjavajui se o oblicima nematerijalnih teta koji nisu pravno priznati, sudovi moraju postupati s osobitim oprezom. Mogue je, naime, da oteenik pogreno nazove (ne drei se zakonskih izraza odnosno osnova) neki zahtjev za naknadom tete, a on sadrajno predstavlja pravno priznatu tetu. Tako se u praksi susree pojam "pojaanih napora zbog smanjene ivotne aktivnosti" iako takvog pojma nema meu ZOO-om taksativno propisanim oblicima naknade tete. Rije je zapravo o obliku naknade tete koju ZOO odreuje kao duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti. Takoer se umjesto zakonom odreenog pojma "naruenje" uporabljuju drugi izrazi.

2.3 Fiziki bolovi

Osnova za dosuenje naknade oteeniku za fiziku bol navedena je u odredbi l. 200. ZOO. Oteenik ima pravo na tu naknadu ako sud nae da okolnosti sluaja, a osobito jaina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju. U praksi se esto nailazi na odluke u kojima se dosuuje pravina novana naknada oteeniku, a da se pritom uzimaju u obzir samo trajanje i jaina boli, a ne ocjenjuju se i druge okolnosti sluaja, od kojih zavisi pravo, ali osobito i visina naknade.

Na obvezu da se prilikom dosuivanja pravine novane naknade za pretrpljene fizike boli ocjenjuju sve okolnosti sluaja, pri emu su trajanje i jaina tih boli samo dvije (istina vrlo vane) okolnosti ukazano je u zakljuku sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. 03. 1987. Su-343-IV/87 koji glasi:

"1. Neugodnosti tijekom lijeenja (primjerice kraa nesvjestica, hospitalizacija, vezanost uz krevet, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rendgensko snimanje, operacije, infuzija, transfuzije, injekcije, previjanje rana, odstranjivanje avova, upotreba invalidskih kolica, bolovanje, posjeivanje ambulante, fizioterapija itd.) koje trpi oteenik, razmatraju se u sklopu naknade za fizike boli.

2. Da li i pod kojim uvjetima moe pojedina od navedenih nelagodnosti prerasti u kakav drugi samostalni oblik nematerijalne tete (primjerice duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti) valja ocjenjivati imajui na umu sve okolnosti sluaja". Taj stav izraen je i u odluci Vrhovnog suda Rev-2050/87 od 30. 03. 1998.

Tako Vrhovni sud kao okolnost koja utjee na dosuenje veeg iznosa naknada za pretrpljene fizike boli uzima i tijek i tegobe lijeenja - oteenik je osam mjeseci tri puta tjedno primao potkone injekcije.

Praksa pokazuje da se sudovi nedovoljno koriste svojim ovlatenjima da rukovode vjetaenjem. Naime, u rjeenju kojim se odreuje sudsko medicinsko vjetaenje proputa se zahtijevati od vjetaka nalaz i miljenje ne samo o trajanju i jaini fizikih bolova, ve i o drugim okolnostima sluaja koje su pratile lijeenje. Bilo bi za oteenika iznimno korisno da vjetaci u nalazu opiu upravo ove dodatne neugodnosti kojima je oteenik bio izvrgnut. To bi valjalo uiniti izriitim nabrajanjem, primjerice broja operacija kojima je oteenik bio podvrgnut, trajanju imobilizacije, postupcima rehabilitacije i slino.

Meu druge okolnosti sluaja koje bi sud morao vrednovati prilikom dosuenja pravine novana naknade za pretrpljene fizike boli sudska praksa ubraja i:

1. karakter ozljeda koje je pretrpio oteenik. U praksi se ozljede obino oznaavaju kao lake ili tee, to bi upuivalo na analogiju s terminima kaznenog prava. Smatramo da bi za potrebe postupka za naknadu nematerijalne tete karakter ozljeda trebalo sagledavati s obzirom na razvoj i intenzitet klinike slike te da bi bila dunost vjetaka da sudu u obliku nalaza, predoi te podatke,

2. subjektivna svojstva oteenika - donekle ih takoer treba uzimati u obzir pri odluivanju o tom obliku naknade, primjerice kad je dijete izdvojeno iz obiteljske sredine. I prema pravnom stavu sjednice sudaca Os Zagrebu od 04. 03. 1986. prilikom odmjeravanja naknade nematerijalne tete uzimaju se u obzir osobine oteenika, a ako su one sporne, tada ih treba utvrditi izvoenjem dokaza,

3. vrste ozljeda i dio tijela na kojemu su one nastale utjeu na visinu naknade za pretrpljene tjelesne bolove tako da se ta naknada dosuuje u veem iznosu ako su ozlijeeni osjetljiviji dijelovi tijela.

Time, naravno, nije iscrpljena lista okolnosti koje valja imati na umu pri odreivanju pravine novane naknade za spomenuti oblik nematerijalne tete.

Smatramo da bi propust prvostupanjskog suda da u razlozima presude navede koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju visine pravine novane naknade za pretrpljenu nematerijalnu tetu u smislu l. 200. st. 1. ZOO- apsolutna bitna povreda odredaba o postupku jer takva presuda nema razloga (l. 354. st. 2., to. 13. Zakona o parninom postupku - Nar. nov., br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP). Pritom bi valjalo izbjegavati reproduciranje nalaza i miljenja vjetaka, a dunost bi suda bila dati svoju ocjenu o tome koje okolnosti utjeu na visinu dosuene naknade. Proputanje ocjenjivanja svih okolnosti sluaja svakako ide na tetu stradaloga.

Poseban problem zasigurno ini nedostatak opeprihvaenih kriterija koji bi omoguivali da se to objektivnije utvrdi karakter ozljeda, osobito jaina i trajanje bolova.

U inozemstvu je bilo pokuaja utvrivanja i objektiviziranja navedenih kriterija (npr. Fierov sustav), pa bi valjalo razmisliti o tome da se iskustva steena primjenom tog ili kojega drugog sustava primijene i u nas. Dok se to ne uini, bit emo i dalje svjedoci razliitosti u nalazima i miljenjima sudskih vjetaka, a time i odluka sudova.

Sudovi i vjetaci jainu bolova obino stupnjuju kao jake, srednje i slabe. Meutim naknadu valja dosuditi u jedinstvenom iznosu, a ne posebno za svaku pojedinu jainu bolova (slabe, srednje i jake bolove - nap. a.). Osim toga, za dosuenje naknade za taj oblik tete odluno je samo razdoblje do zavrenog lijeenja, jer bolovi koje oteenik trpi nakon zavrenog lijeenja predstavljaju smanjenje ivotne aktivnosti.

2.4 Duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti

Duevne boli zbog smanjenja ivotnih aktivnosti oblik su nematerijalne tete (l. 200. i 203. ZOO), a najee nastaju kao posljedica tjelesne ozljede oteenika. Tjelesna ozljeda ne daje sama po sebi oteeniku pravo na ovakav oblik naknade, ve su to posljedice koje on osjea u svojoj duhovnoj sferi i koje se oituju kao duevna bol.

Takvu bol oteenik moe doivljavati zato to je ostao nesposoban za rad ili su mu radne sposobnosti smanjene, smanjena mu je ili unitena mogunost napredovanja u struci (tzv. tetne posljedice u sklopu zanimanja) i/ili zbog toga to se ne moe na dotad uobiajeni nain baviti aktivnostima u slobodno vrijeme - npr. portom, rekreacijom (tzv. tetne posljedice izvan zanimanja). Duevna se bol moe javiti i onda kad su kao posljedica tjelesne ozljede ostale i znatno poveane neke potrebe. Te se posljedice vrlo esto kumuliraju.

O tome je na sjednici Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. 03. 1987. (broj Su 343-IV/87) prihvaen zakljuak broj 6 koji glasi:

"1. Smanjenje ivotne aktivnosti, kao posebna osnova za naknadu tete zbog duevne boli, obuhvaa sva ogranienja ivotnih aktivnosti oteenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom toku stvari u budunosti sigurno ostvarivao. Pod ogranienjem se razumijeva i obavljanje aktivnosti uz poveane napore ili uz posebne uvjete.

2. Taj je oblik tete esto trajnog karaktera, ali novana se naknada moe dosuditi i kad je smanjenje ivotne aktivnosti privremeno, ako je jae i dugotrajnije ili ako to posebne okolnosti opravdavaju".

U praksi je izraen i stav da je za priznavanje naknade za duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti potrebno i postojanje oteenikove svijesti da je njegova ivotna aktivnost smanjena, tj. da postoje duevne boli zbog takve situacije.

Os u Zagrebu ocijenio je da kratko trajanje smanjenja ivotne aktivnosti (mjesec dana), te utvreni stupanj invaliditeta od 10% ne opravdavaju dosuenje pravine novane naknade.

Vjetaenjem koje se odreuje radi utvrivanja smanjenja ivotne aktivnosti moraju se utvrditi sve posljedice zbog kojih je uobiajena (normalna) aktivnost oteenika ograniena ili oteana, a nije dovoljno utvrditi samo postotak smanjenja ivotne aktivnosti. Iznos pravine naknade ovisi o prirodi i teini svih oteenikovih trpljenja vezanih za taj oblik tete. Sud bi svakako morao zahtijevati da vjetak u nalazu opie od ega se sastoji smanjenje ivotnih aktivnosti.

Visina naknade nematerijalne tete po toj osnovi vezana je za jainu i trajanje duevne boli, ali i ovdje, kao to je to ve istaknuto kod fizikih bolova, i za druge okolnosti sluaja (l. 200. st. 1. ZOO).

Spomenute druge okolnosti sluaja osobito su vane jer pokazuju trpi li rtva duevne boli i kakve su, odnosno predvia li da e ih trpjeti u budunosti.

Naknada se, naime, treba utvrditi uzimajui u obzir (u pravilu):

1. stupanj invaliditeta,

2. jainu,

3. trajanje posljedica,

4. dob i

5. zanimanje oteenika.

U praksi je est sluaj da se stupanj invaliditeta utvruje u postotku, a na osnovi nalaza i miljenja medicinskog vjetaka. Potreba konzultiranja s vjetakom ne moe se porei, no ozbiljan je problem to to nema opeprihvaenih mjerila prema kojima se ti postoci odreuju. Ni sami se vjetaci ne izjanjavaju odakle im uporite za miljenje o postotku invalidnosti, tj. jesu li im kao pomono sredstvo posluile odgovarajue tablice za odreivanje postotka invalidnosti koje rabi Fond mirovinskog i invalidskog osiguranja RH, tablice koje se rabe u osiguravajuim drutvima ili je rije o procjeni samog vjetaka kao plodu njegova iskustva.

To s prilino sigurnosti pokazuje kako se u praksi sudova, koji se dosta oslanjaju na utvreni postotak invalidnosti kao vaan kriterij za odreivanje visine pravine novane naknade, usporedo primjenjuju razliita mjerila stupnja invalidnosti. Posljedica toga je, naravno, i nejednako tretiranje oteenika u njegovu pravu na naknadu. irokom analizom prakse morali bi se pronai kriteriji koji bi osigurali jednako osnovno medicinsko vrednovanje pretrpljenih ozljeda, a time i stupnja invalidnosti. Pritom ne bi trebalo podcijeniti vanost iskustva steenog u primjeni ve spomenutih tablica invalidnosti.

Osim toga, valja utvrditi i trajanje invaliditeta, tj. ustanoviti je li rije o trajnim, doivotnim posljedicama ili posljedicama ogranienog trajanja. Iz odredbe l. 200. st. 1. ZOO proizlazi da oteenik ima pravo na naknadu za duevne boli zbog smanjenje ivotne aktivnosti ne samo za trajne, po pravilu doivotne duevne boli, ve i kad su oni trajali odreeno, ali ipak dugo vrijeme. Naravno, tada e i visina pravine novane naknade biti odmjerena u skladu s utvrenim okolnostima sluaja.

Dosta se esto o stupnju invalidnosti izjanjavaju vjetaci razliitih medicinskih specijalnosti (npr. ortoped i neuropsihijatar). Oni daju miljenje s obzirom na svoju specijalnost, pa izostaje ocjena ukupnih zdravstvenih tegoba oteenika. Smatramo pravilnim stav da vjetake valja pozvati da se izjasne i na okolnost ukupnog postotka invaliditeta koji je nastao, a da nije doputeno zbrajati postotke invaliditeta kako ih je odvojeno oznaio svaki od vjetaka.

ivotna dob oteenika razliito utjee na visinu pojedinih vrsta nematerijalne tete. Tako za duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti, naruenosti i smrti roditelja mlaim osobama po pravilu treba odrediti veu naknadu. Takav stav nesumnjivo ima osnovu u okolnosti da e po prirodnom toku stvari mlae osobe dulje osjeati duevne boli zato to im je ivotna aktivnost smanjena. Mislimo da se u praksi ipak ne vodi dovoljno brige o starijim osobama koje imaju slabije zdravstvene mogunosti prilagodbe tetnim posljedicama, pa stoga trpe jae duevne boli zbog smanjene ivotne aktivnosti nego mlae, zdravstveno lake prilagodljive osobe.

I zanimanje (profesija) oteenika vaan je element koji valja imati na umu pri odmjeravanju naknade za tu vrstu duevnih boli. Nije, naime, svejedno hoe li oteenik osjeati duevne boli i tijekom obavljanja svog zanimanja (npr. listonoa kojem je ozlijeena noga ili kova kojemu je ozlijeena ruka) i/ili samo u svoje slobodno vrijeme. Zato smatramo da bi, ako se utvrdi da e oteenik takve boli osjeati osobito snano u sklopu svoje profesije, to moralo utjecati na dosuenje vee pravine novane naknade.

Zakon o obveznim odnosima je razgraniio naknadu za materijalnu tetu zbog tjelesne ozljede ili naruenja zdravlja (l. 195. ZOO) od naknade za nematerijalnu tetu zbog pretrpljenih duevnih boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti (l. 200. st. 1. ZOO).

Naknade nematerijalne tete zbog duevnih boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti dosuena je i osobi koja trpi zbog prekomjerne buke iz ugostiteljskog lokala, kao i zbog uznemiravanja drugog stanara estim plavljenjem stana.

Naprotiv, sudovi su ocijenili da spolna nemo (gubitak potencije)

nije posebna osnova za priznavanje naknade nematerijalne tete, a to isto vrijedi i za nemogunost raanja, ve tu injenicu valja imati na umu pri utvrivanju pravine novane naknade za duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti.

2.4.1 Posebno o gubitku kolske godine

U praksi se pojavilo pitanje je li gubitak kolske godine pravno priznati oblik nematerijalne tete ili oteeniku pripada samo pravo na naknadu materijalne tete (npr. zbog izgubljene zarade, jer je oteenik kasnije poeo zaraivati). Mislimo da bi oteenik imao pravo zahtijevati i naknadu nematerijalne i materijalne tete (tzv. kompleksna teta). Smatramo osnovanim stav da prekinuto kolovanje ili gubitak jedne ili vie kolskih godina nisu posebna osnova za priznavanje naknade nematerijalne tete. To bi znailo da time nije iskljueno pravo oteenika da takvu naknadu zahtijeva po osnovi pretrpljenih duevnih boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti. Duevne patnje nastaju jer su oteeniku uskraene ili oteane aktivnosti kojima bi se inae po prirodnom toku stvari bavio, zatim zbog promjene razredne ili kolske sredine i slino.

O tome je u sudskoj praksi reeno i: U ZOO-u nema posebne osnove za dosuivanje pravine novane naknade zbog prekinutog (nedovrenog) kolovanja. Nematerijalnu tetu s tim u vezi valja imati na umu pri odreivanju naknade za pretrpljene duevne boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti (l. 200. ZOO-a). Nadalje, nematerijalna teta zbog prekida redovitog kolovanja i odgaanja zavretka tog kolovanja ogleda se u duevnim bolima koje oteenik trpi zbog uskraenog zadovoljstva koje zavreno kolovanje i vee znanje redovito pruaju. Procesno treba primijeniti odredbu l. 223. ZPP pri odluivanju o visini te naknade, materijalno l. 200. ZOO. To, naravno, ne iskljuuje pravo oteenika da zahtijeva i naknadu materijalne tete (l. 155. i 195. st. 2. ZOO).

Isto naelo vrijedi ako bi oteenik zahtijevao naknadu tete, jer su mu mogunosti daljnjeg napredovanja i razvoja unitene ili smanjene.

2.5 Duevne boli zbog naruenosti

Naruenje bi se moglo odrediti kao naruavanje dotadanjega vanjskog izgleda ili sklada tijela ili dijela tijela oteenika i/ili kao naruenje neke tjelesne funkcije. Samo naruenje izgleda ili sklada tijela odnosno funkcije tijela ne daje osnovu za dosuenje pravine novane naknade, ve su to duevne boli koje rtva trpi (l. 200. i 203. ZOO). Naruenost ne mora biti takva da izaziva gnuanje okoline. Dovoljno je da su posrijedi takvi deformiteti zbog kojih i s kojima bi se veina ljudi osjeala neugodno.

Prema zakljuku broj 8. sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. oujka 1987. (Izv.): "Osnova za priznanje novane naknade za naruenost nije samo u tome je li izmjena vanjtine oteenika izazvala gaenje okoline, saaljenje ili druge negativne reakcije i u kojoj mjeri, ve se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjtina, primjetnost, opseg itd.) na psihiku ravnoteu oteenika, odnosno na njegovo psihiko stanje u cjelini. Pritom se subjektivne osobine oteenika uzimaju u obzir u razumnoj mjeri".

Zakon o obveznim odnosima rabi izraz naruenje, ali smo u sudskoj praksi, a tako i u nalazima i miljenjima sudskih vjetaka, nailazili i na izraze: kozmetiki defekt, nagrenost i unakaenost. Smatramo da bi ZOO-om utvreni izraz naruenje valjalo shvatiti kao vii rodni pojam koji u sebi - u osnovi - sadri tri druga pojma koji poblie odreuju medicinsku posljedicu koja je zadesila oteenika:

1. unakaenost - jako naruenje,

2. nagrenost - srednje naruenje,

3. kozmetiki defekt - slabo (malo) naruenje.

Pri ocjenjivanju postoji li osnova da se oteeniku dosudi pravina novana naknada za naruenje valja imati na umu je li se izmijenio izgled ili sklad tijela, odnosno funkcije tijela oteenika (objektivne okolnosti) i koliko. Valja misliti i na subjektivne okolnosti (je li rije o deformitetima zbog kojih bi se prosjean ovjek osjeao neugodno pred drugim ljudima).

I pri odmjeravanju naknade za taj oblik nematerijalne tete sudovi esto rabe pomo vjetaka, zahtijevajui od njih da iskau na okolnost kakvog je stupnja naruenje oteenika. Koliko nam je poznato, ne postoje medicinski objektivizirani kriteriji na osnovi koje lijenik - vjetak moe odrediti stupanj naruenja. Postoje, meutim, uobiajena, ivotna, iskustvena mjerila prema kojima se procjenjuje stupanj naruenosti. Ti kriteriji nesumnjivo ovise i proimaju se s estetikom te etikim i kulturnim obiajima sredine u kojoj ivi oteenik. Zato smatramo da bi, polazei od navedenih kriterija okoline u kojoj ivi nastradali, a imajui na umu i miljenje vjetaka, sud trebao formirati svoj stav i ocijeniti stupanj naruenosti koji je utvrdio u oteenika, o emu e, naravno, ovisiti osnova i visina naknade koja rtvi pripada.

Sudovi bi miljenje vjetaka, dakle, trebali smatrati tek jednim elementom koji im pomae pri utvrivanju pravine novane naknade za duevne boli zbog naruenosti. U tom smislu je u sudskoj praksi kazano: "Sud je ovlaten na osnovi svoga ivotnog iskustva i znanja i sam ocijeniti stupanj duevnih boli koje oteenica trpi kao posljedicu naruenosti". Time se zapravo upozorava ne samo na ovlatenje ve i na dunost suda da kritiki prihvaa miljenje sudskoga medicinskog vjetaka i potrebu da samostalnije pristupa ocjeni okolnosti koje utjeu na pravo rtve na naknadu tete, a posebno na njezinu visinu.

Naknada se utvruje ne samo na osnovi stupnja naruenja ve i na osnovi drugih okolnosti sluaja. Tim okolnostima pripadaju spol i dob oteenika. Sudovi priznaju veu naknadu djeci, mlaim osobama i djevojkama.

Veu naknadu trebalo bi redovito priznavati i u sluajevima kad je naruenost osobito vidljiva (naruenje, jako uoljiva epavost i slino). Zbog uoljivog naruenja na licu, sud je priznao naknadu tete i za kozmetiki defekt, kao nii stupanj naruenosti.

Valja, naravno, u razumnoj mjeri, razmiljati i o mogunosti da se naruenost prikrije odjeom ili kozmetikim sredstvima. No ni tada nije iskljueno pravo oteenika na naknadu, jer se to naruenje ipak moe vidjeti uz odreene okolnosti (primjerice na kupalitu) ili pred nekim osobama (lanovima obitelji), pa se osnovano moe misliti da e to saznanje u oteenika izazvati osjeaj neugode, a time i duevne boli kao osnovu za naknadu tete.

Zanimanje oteenika takoer moe utjecati na visinu naknade. Kod nekih profesija (npr. glumaca, pjevaa i sl.) vidljiva naruenost moe biti imbenik koji osobito utjee na jainu duevnih boli koje oteenik zbog toga trpi.

U dokaznom postupku bilo bi korisno da oteenik uz spise priloi fotografije na kojima se vidi stanje prije tetnog dogaaja i poslije njega. Smatramo kako je potrebno, ako je to mogue bez tete za oteenika, da i sam sud stekne neposredan dojam o posljedicama naruenja, a od vjetaka valja zahtijevati to potpuniji nalaz koji oslikava stanje prije nastanka tete i nakon nje. Pri moebitnom pozivu oteeniku radi sasluanja u sudnici valja paziti da se ne povrijedi dostojanstvo osobe, tj. da se neposredna ocjena prvostupanjskog suda ne pretvori u daljnje stradanje oteenika.

I kad je posrijedi naruenje ogranienog trajanja, oteeniku pripada pravo na naknadu nematerijalne tete pokazuju li okolnosti sluaja da je oteenik mogao pretrpjeti duevne boli.

2.6 Strah

U odnosu prema sudskoj praksi prije stupanja na snagu ZOO-a (tj. prije 01. 10. 1978.), propis l. 200. st. 1. ZOO-a bitno proiruje mogunost oteenika da s uspjehom zahtijeva isplatu pravine novane naknade.

To zato to je prema sudskoj praksi koja se zasnivala na pravnim pravilima biveg OGZ-a, oteenik imao pravo na novanu naknadu za pretrpljeni strah, kao oblik duevnog poremeaja (poremeaj psihike ravnotee) to ga trpi, samo u sluaju kad je prouzroeni strah bio naroito intenzivan, a poremeaj izazvan njime bio trajnije prirode.

Prema nama dostupnoj sudskoj praksi iz tog razdoblja to je redovito znailo da naknadu moe ostvariti samo rtva koja posljedice osjea cijelog ivota ili barem dugi niz godina.

Naprotiv, ZOO doputa da se takva naknada dosudi ovisno o svim okolnostima sluaja u kojima trajanje i jaina straha znae osobito vane okolnosti (l. 200. st. 1. ZOO).

Odatle bi se moglo zakljuiti da je i jaki strah, makar i kratkotrajan, odnosno dugotrajan strah, ali slabiji, u osnovi pravno priznati oblik nematerijalne tete, pri emu e visina naknade ovisiti o utvrenim injenicama. U tom smislu, barem u odnosu prema trajanju, odnosno trajnosti straha, nali smo potvrdu i u odlukama sudova u kojima je reeno da se za dosuenje pravine novane naknade za nematerijalnu tetu za pretrpljeni strah ne zahtijeva da je strah ostavio kod oteenika trajnije posljedice, ve je bitno da okolnosti sluaja, a osobito jaina i trajanje straha, opravdavaju dosuenje takve naknade.

Citiramo zakljuak broj 5. sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. 03. 1987. (Izv.): "Pravina novana naknada smije se dosuditi za strah koji je bio intenzivan i dueg trajanja. Ako je intenzivan strah kratko trajao naknada se smije dosuditi ako je u duem razdoblju naruena psihika ravnotea oteenika".

Smatramo da taj zakljuak suuje smisao l. 200. st. 1. ZOO, jer se njime dodaju elementi koje taj propis ne sadri kada odreuje elemente prema kojima se treba odluiti o osnovanosti zahtjeva za pravinu novanu naknadu zbog pretrpljenog straha. Naime, zahtijeva se da se ocjenjuje i naruena psihika ravnotea oteenika. Pri tome nam se reeni zakljuak ini sam sebi proturjenim, jer se radi "o intenzivnom strahu kratkog trajanja", a zatim se pozivaju sudovi da ocijene je li "psihika ravnotea oteenika naruena u duem razdoblju".

U tom smislu se priklanjamo ve citiranim stavovima tadanjeg Okrunog suda u Splitu i Zagrebu da se za dosuenje pravine novane naknade za nematerijalnu tetu za pretrpljeni strah ne zahtijeva da je strah ostavio kod oteenika trajnije posljedice, ve je bitno da okolnosti sluaja, a osobito jaina i trajanje straha, opravdavaju dosuenje takve naknade. Instruktivna je i odluka Vrhovnog suda u kojoj je reeno: "Strah, bez obzira na to je li rije o primarnom ili sekundarnom strahu, kao posljedici ozljede, osnova je za dosuenje satisfakcije, a opravdanost i visina takvog zahtjeva zavisit e o okolnostima konkretnog sluaja".

Nije, meutim, priznat kao osnovan zahtjev za naknadu tete oteenika koji je pretrpio samo trenutani strah, odnosno tzv. primarni strah jaeg intenziteta i kratkog trajanja, tj. kad tuitelj nije pretrpio tzv. sekundarni strah.

Sudska praksa priznaje i pravo na pravinu novanu naknadu za duevne boli (strah) koje oteenik trpi i zbog neizvjesnosti rezultata lijeenja. To, dakako, nije posebna osnova za tetu, ve se uzima kao posebna okolnost sluaja koja utjee da se oteeniku dosudi vei iznos novane naknade.

U sudskoj praksi je ocijenjeno je kako nema osnove da se dosudi naknada za strah u sluaju kad je strah jakog stupnja trajao sat do dva sata, srednjeg stupnja dan do dva dana i strah lakog stupnja dva do tri dana i u duem razdoblju nije naruio psihiku ravnoteu oteenika.

Za posljedice tete nanesene drugom postoji pravo na naknadu samo uz pretpostavke iz l. 201. ZOO (posredna teta - posredni oteenik). Tako je reeno da osnovani i jaki strah roditelja za sudbinu svog djeteta nije pravno priznata nematerijalna teta.

2.7 Duevne boli zbog smrti bliske osobe

U sluaju smrti neke osobe sud moe dosuditi lanovima njezine ue obitelji (branom drugu, djeci i roditeljima) pravinu novanu naknadu za njihove duevne boli (l. 201, st. 1. ZOO-a). U starijoj literaturi ti su se sluajevi nazivali povreda osjeaja ljubavi (pretium doloris).

2.7.1 U sluaju smrti roditelja

Odredba l. 201. st. 1. ZOO otvara pitanje je li krug osoba kojima pripada ta naknada odreen taksativno ili primjerice.

Prema zakljuku broj 9. sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. 03. 1987. (Izv.) pravina novana naknada za duevne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvan samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja - ljubavi, njege i panje koje bi mu roditelj pruao, pa pripada i djetetu koje zbog uzrasta nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja, jer je u pitanju naknada za jedinstveni oblik tete.

Tako je ocijenjeno da unuci nemaju pravo na novanu naknadu za duevne boli u sluaju djedove smrti.

Iz sudske prakse proizlazilo bi, meutim, da je krug osoba koje su ovlatene zahtijevati tu naknadu odreen taksativno, ali da je pritom ipak odluan i stupanj odnosa izmeu oteenika i umrloga srodnika, tj. da je rije o odreenom stupnju rodbinskih odnosa ili da je posrijedi odnos koji se stvarno moe s tim stupnjem poistovjetiti. Tako je ocijenjeno: a) da pastorak ima pravo na naknadu za duevne boli koje je pretrpio zbog ouhove smrti kad su zajedno ivjeli i bili emocionalno vezani kao da je rije o odnosu roditelja i djeteta, b) isto pravo ima unuk zbog bakine smrti ako je ivio odvojeno od roditelja, a baka mu je zamjenjivala roditelje u svakom pogledu, c) maehi je dosuena naknada zbog smrti pastorka, kad se odnos koji je postojao izmeu njih mogao izjednaiti s odnosom roditelja i djeteta. Nismo nali sluaj u praksi, no mislimo da bi to naelo vrijedilo i u sluaju usvojenja. To naravno vrijedi i u odnosu prema izvanbranom djetetu.

U novijoj sudskoj praksi, zasnovanoj na odredbama ZOO-a, nismo nali izriit odgovor na pitanje pripada li takva naknada i djetetu roenom poslije smrti roditelja. Smatramo da ta naknada pripada i djetetu koje je roeno poslije smrti roditelja. To proizlazi i iz odredbe l. 201. ZOO, da pri odluivanju o naknadi tete na toj osnovi valja imati na umu kako pretrpljene duevne boli (ok u sluaju same smrti) tako i budue boli koje e oteenik osjeati zbog gubitka roditeljske panje, njenosti i moralne potpore, odgoja i slino, te da naknadu valja dosuditi u jednom iznosu za pretrpljene i budue duevne boli.

Oteenik moe biti duevno bolesna osoba. Smatramo opravdanim da se i takvoj osobi dosudi naknada na osnovi propisa l. 201. st. 1. ZOO ako se utvrdi da ta osoba u odreenoj mjeri trpi duevne boli koje proizlaze, primjerice zbog osjeaja nesigurnosti koji se javlja u njoj zbog gubitka roditelja.

Na temelju injenice da dijete vie ne ivi s roditeljima, jer se npr. udalo ili oenilo, ne bi bezrezervno valjalo zakljuivati da takvom djetetu pripada manji iznos naknade nego, primjerice, djetetu koje i dalje ivi u obitelji jer se koluje. U tom sluaju valjalo bi ispitati jesu li, bez obzira na razdvojenost izmeu srodnika, bili sauvani povezanost i skladni emocionalni odnosi, koji se oituju kroz odnose koji su primjereni ivotnim uvjetima. Ako je takav kontakt potpuno izostao, ili je bio lo, ili ne uobiajeno rijedak (to je stvar dokazivanja), to ipak ne bi iskljuivalo pravo oteenika na dosuenje pravine novane naknade. To zato to propis l. 201, st. 1. ZOO-a ne pretpostavlja trajniju ivotnu zajednicu, ve odreeni obiteljski status (djeca - roditelji, supruzi). No u takvom e sluaju sud, imajui na umu jainu duevnih boli, opravdano moi dosuditi niu naknadu oteeniku nego to bi mu ona pripadala da su bili odrani povezanost i skladni emocionalni odnosi.

2.7.2 U sluaju smrti brata ili sestre

Pravina novana naknada za duevne boli zbog smrti brata ili sestre moe se dosuditi uz uvjet da je izmeu njih i umrlog postojala trajnija ivotna zajednica (l. 201. st. 2. ZOO). Primjerice, iz injenice da sada umrli i brat, odnosno sestra koji su preivjeli, nisu zajedniki stanovali, ne bi se bezrezervno moglo zakljuiti da izmeu njih nije postojala trajnija ivotna zajednica. Trebalo bi, naime, ispitati jesu li za ivota braa (sestre) bili upueni jedni na druge meusobno se pomaui i na taj nain osiguravajui egzistenciju.

2.7.3 U sluaju smrti izvanbranoga druga

Pravina novana naknada za duevne boli pripada i izvanbranom drugu (l. 201. st. 3. ZOO) u sluaju smrti drugoga, uz uvjete da je postojala trajnija ivotna zajednica. to se smatra trajnijom zajednicom, morat e se odluivati od sluaja do sluaja, imajui na umu da bi to trebala biti takva ivotna zajednica u kojoj postoji trajnija emocionalna, seksualna i ekonomska, odnosno egzistencijalna povezanost partnera. U sudskoj je praksi ocijenjeno da se trajnijom ne smatra ivotna zajednica koja je trajala samo osam mjeseci.

2.7.4 U sluaju istodobne smrti nekoliko bliskih osoba

Duevna bol kao "mehanizam" proivljavanja posljedica tetnog dogaaja kompleksna je pojava. Zato nam se ini da naknadu za takvu bol, ako oteenik nesretnim sluajem izgubi vie bliskih osoba, treba dosuivati u jednom iznosu, imajui na umu sve okolnosti sluaja, a posebno injenicu da takav dogaaj po prirodnom toku doivljavanja izaziva, ve pri samom saznanju za njega, ok, a zatim i nesumnjivo jaku bol.

Mislimo da ne bi bilo opravdano tu bol dijeliti na osobe ni matematiki zbrajati po broju poginulih bliskih srodnika, ve bi valjalo dosuditi jednu naknadu, imajui na umu sve okolnosti sluaja koji mogu utjecati na jainu duevnih boli koje oteenik trpi. injenica da je oteenik istodobno izgubio nekoliko bliskih osoba razlog je, dakle, da mu se dosudi vea pravina novana naknada nego kada je rije o smrti jedne osobe.

2.8 Duevne boli u sluaju naroito tekog invaliditeta

bliske osobe

Krug osoba koje su ovlatene zahtijevati takvu naknadu ui je od kruga osoba koje mogu traiti naknadu za pretrpljene duevne boli zbog smrti bliske osobe. Pravo na naknadu prema l. 200. st. 3. i 4. ZOO pripada suprugu ili supruzi, djeci i roditeljima te izvanbranom drugu, a ne mogu je zahtijevati braa i sestre invalida. Tako je Vrhovni sud odbio zahtjev sestre koja je traila novanu naknadu zbog naroito tekog invaliditeta brata.

Na stav o tome je li u pitanju taksativno odreen krug ovlatenika ili su ovlatenici samo primjerice navedeni iznijeli smo u pododjeljku 2.7.4. ovog rada pod meunaslovom U sluaju smrti roditelja.

to se smatra naroito tekim invaliditetom, ZOO ne odreuje, pa bi, ali samo kao pomono mjerilo, mogli posluiti kriteriji za odreivanje invaliditeta prema propisima invalidskog osiguranja. Za potrebe postupka za naknadu tete te bi kriterije valjalo dopuniti, odnosno ire utvrditi, imajui na umu i konkretnu ivotnu sredinu stradalog, odnosno ovlatenika, koji imaju pravo na naknadu, ocjenjujui kakve bi tjelesne, vanjske manifestacije invaliditeta bliske osobe kod oteenika mogle izazvati duevne boli koje bi bile osnova za dosuenje naknade (npr. oduzetost vie vanih tjelesnih funkcija koje izazivaju i povremene jake tjelesne bolove nastradaloga). Prema nama dostupnoj sudskoj praksi sudovi odredbu l. 201. st. 3. i 4. ZOO-a tumae vrlo restriktivno.

U praksi je ocijenjeno je da se osobito teki invaliditet ne mora oitovati samo u sferi tjelesne cjelovitosti i funkcionalnosti nego i u sferi psihikoga kad zbog tekog oteenja mozga, koji je nenadoknadiv i nezamjenjiv imbenik kakvoe ljudskog ivota, dolazi do propadanja psihikih i smanjenja mentalnih i intelektualnih funkcija do te mjere da se ivotna i radna sposobnost svodi na oko deset posto, pa se takvo stanje ukazuje osobito tekim invaliditetom, iako vanjske manifestacije nemaju osobito teak karakter.

Roditeljima djeteta koje je nakon nesree postalo 80%-tni invalid dosuena je pravina novana naknada za duevne boli koje trpe zbog tako naroito tekog invaliditeta djeteta.

Naprotiv, u sudskoj praksi je ocijenjeno da se smanjenje ivotne aktivnosti za 50% ne moe smatrati takvim naroito tekim invaliditetom koji bi opravdavao dosudu naknade temeljem l. 201. st. 3. ZOO suprugu koji njeguje tako ozlijeenog branog druga. Jednako tako je ocijenjeno da naruenje djeteta nije osnova da se roditeljima dosudi naknada nematerijalne tete s naslova duevnih boli.

Sporno je bilo i pripada li pravo na ovu naknadu nasciturusu. Odgovor je bio potvrdan. Isto je tako reeno da se naknada tete za duevne boli zbog naroito tekog invaliditeta roditelja moe dosuditi djetetu bez obzira na njegovu dob.

Vrhovni sud je u vlastitim odlukama izrazio proturjena stajalita o pravu supruga na pravinu novanu naknadu za duevne boli koje trpi zbog gubitka spolne moi drugoga branoga druga. Prema jednoj odluci supruzi pripada naknada tete za duevne boli zbog naroito tekog invaliditeta supruga koji se oituje gubitkom potencije. Naprotiv, prema drugom stajalitu nema zakonske osnove da se jednom od branih drugova prizna pravo na naknadu tete za duevne boli koje trpi zbog uskraenoga seksualnog zadovoljstva kao posljedice ozljeivanja njegova branog druga.

2.9 Duevne boli zbog povrede slobode

Prema l. 22. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Odredbom l. 25. st. 4. Ustava propisano je da svatko tko je nezakonito bio lien slobode ili osuen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odtetu i javnu ispriku. Najee e za ovu vrstu tete odgovarati drava u sluaju nezakonitog ili nepravilnog rada njezinih tijela.

Oteenik ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne tete. Nematerijalna teta moe se popraviti takvoj osobi u novanom i nenovanom obliku (javna isprika).

Oblici i nain naknade nematerijalne tete na koju osoba neopravdano osuena ili neopravdano liena slobode ima pravo prosuuju se po odredbama l. 199. do 205. ZOO-a. Odgovornost za naknadu tete neopravdano osuenim ili neutemeljeno uhienim osobama proizlazi i iz odredaba Zakona o kaznenom postupku i Zakona o prekrajima.

Zakljuak broj 10. sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. 03. 1987. (Izv.) glasi:

"Duevni bolovi zbog neopravdane osude odnosno neosnovanog lienja slobode predstavljaju jedinstveni oblik tete koji obuhvaa sve tetne posljedice nematerijalne tete vezane za osobu oteenika proizale iz neopravdane osude odnosno neosnovanog lienja slobode. Za ovu tetu dosuuje se jedan iznos naknade pri ijem odmjeravanju sud uzima u obzir sve okolnosti sluaja (ugled koji je oteenik prije uivao u svojoj sredini, odnos sredine prema njemu poslije osude, odnosno lienja slobode, teina i priroda kaznenog djela, trajanje lienja slobode i sve druge okolnosti koje su utjecale na prirodu, teinu i trajanje duevnih bolova)".

Meutim, injenica neopravdanog i dugotrajnog voenja postupka, u kojem oteenik nije bio lien slobode, sama po sebi, nema znaenje nepravilnog ili nezakonitog rada suda, pa zato i ne postoji odtetna odgovornost drave po toj pravnoj osnovi.

Ako je povreda slobode posljedica djelovanja dravnih tijela onda je odtetno odgovorna (pasivno legitimirana) Republika Hrvatska. Pri tome nije odluno je li oteenik bio neosnovno pritvoren ili zatvoren.

Meutim, ne pripada pravo na naknadu tete zbog neosnovanog lienja slobode osobi protiv koje je odbijena optuba, ali joj je kao poinitelju kaznenog djela izreena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi.

Za ovaj oblik tete e, naravno, odgovarati i druga osoba koja drugoga neosnovano liava slobode ili mu tu slobodu ograniava, primjerice u sluaju otmice (privatnog zarobljavanja ili odvoenja).

2.9 Duevne boli zbog povrede prava osobe (l. 200. ZOO-a)

Uz pravo na naknadu nematerijalne tete zbog povrede ugleda i/ili asti, te povrede slobode, oteenik na osnovi l. 200. st. 1. ZOO ima i pravo na naknadu takve tete i za druge povrede prava osobe koje nisu izriito imenovane. O kojim je povredama rije morat e se u konkretnim sluajevima izjasniti sudska praksa. Smatramo da bi to mogle biti temeljne slobode i prava ovjeka i graanina propisane Ustavom Republike Hrvatske, primjerice sloboda miljenja i izraavanja misli, sloboda savjesti i vjeroispovijedi, nepovredivost doma, sloboda kretanja te izbora boravita i druga.

Tako je dosuena naknada nematerijalne tete zbog povreda ugleda, asti, slobode i prava osobe oteenici koju je tetnica tijekom gotovo sedam godina uznemirivala telefonom nazivajui je nekoliko puta na dan i vrijeajui je. To je, pak, utjecalo i na brane odnose oteenice, jer je njezin suprug posumnjao da ona ima ljubavnika. Sve se to odrazilo i na duevni mir oteenice.

Nadalje, ocijenjeno je da je nakladnik povrijedio pravo osobe tuiteljice objavljivanjem njezine fotografije u svom revijalnom izdanju bez njezina pristanka, jer pristanak tuiteljice na objavu fotografije u inozemnoj reviji oito nije sadravao i pristanak za objavljivanje u tuenikovoj reviji, to tim vie to je inozemna revija na naem tritu prodavana u oko 8.000 primjeraka, a fotografija oteenice objavljena je u visokotiranom domaem izdanju tuenika (300.000 primjeraka).

Prava osobe su nesumnjivo i autorska prava. Tako je ocijenjeno da autor ima pravo na naknadu tete s naslova povrede moralnog prava zbog neobjavljivanja njegova imena, tj. imena autora djela.

PREGLED KRATICA I IZVORA ZA SUDSKU PRAKSU

U radu se uporabljuju odreene kratice, a dio njih oznauje i izvore odakle su crpljeni prikazani primjeri iz sudske prakse.

Izvori za sudsku praksu navedeni su kako bi itatelj u njima mogao potraiti eventualno ire objanjenje, ako ono postoji.

Kratice i dijelom izvori za sudsku praksu jesu:

l. lanak

Informator informativni list za ekonomska i pravna pitanja iz Zagreba. Broj oznaava broj lista i godinu u kojoj je list izaao

Izbor godinji Izbor odluka, izdanje Vs. Prvi broj oznauje godinu izlaska tog izdanja, a broj iza crtice stranicu u tom izdanju

Nar. nov. Narodne novine, slubeni list Republike Hrvatske

Izv. izvorni tekstovi iz sudske prakse to ih je pregledao autor

OGZ Opi graanski zakonik

Os tadanji Okruni sud (zatim se navodi sjedite suda: primjerice, Zagreb)

PSP Pregled sudske prakse, prilog asopisa Zakonitost iz Zagreba. Prvi broj oznaava broj pregleda, a broj iza kose crte stranicu u tom pregledu

RH Republika Hrvatska

st. stavak

to. toka

Vs Vrhovni sud Republike Hrvatske

Zakonitost asopis, Zagreb

ZOO Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99)

ZPP Zakon o parninom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92 i 112/99)

s upanijski sud u (zatim se navodi sjedite suda)

Rad je objavljen u Godinjaku 9, tiskanom u povodu 17. savjetovanja Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Opatija, 6. do 8. studenoga 2002.

Stajalite da pravne osobe nemaju pravo na naknadu nematerijalne tete izrazio je Vrhovni sud u odluci Rev-71/93 od 10. 10. 1993. Izbor 1/95-71.

Radolovi, Aldo: Mogue (i pravno poeljne) promjene koncepta neimovinske tete u novom pravnom sustavu Hrvatske, "Godinjak I", Drutvo za graanskopravne znanosti i praksu Hrvatske, Zagreb, 1994, str. 304.

Tako Vs, Rev-985/88 od 24. 11. 1988. PSP-46/91; Vs, Rev-2041/81 od 16. 02. 1982. PSP-21/76; Os Osijek, G 1196/87 od 16. 04. 1987. PSP-34/89; Os Zagreb, G-2437/84 od 12. 06. 1984. Izv.

Vs, Rev-985/88 od 24. 11. 1988. PSP-46/91.

Zakljuak sastanka sudaca predstavnika Vs i sudaca predstavnika Os od 26. i 27. 11. 1985, prema knjizi Crni, Ivica, Tube graanskog prava, 3, Informator, Zagreb, 1989, str. 120.

Vs, Rev-231/81 od 09. 03. 1982. PSP-21/75.

Vs, Rev-1253/83 od 30. 05. 1984. Izv.

Vs, Rev-2040/82 od 02. 02. 1983. PSP-23/92.

Vs, Rev-2422/89 od 18. 04. 1980. Izv.

Zakljuak sa sastanka sudaca predstavnika graanskih odjela Os i Vs od 26. i 27. 11. 1985. Isto i pravni stav sjednice sudaca Graanskog odjela Os Zagreb od 04. 03. 1986.

Vs, Rev-1714/84 od 18. 12. 1984. PSP- 27/57 i Os Zagreb, G-5861/83 od 17. 01. 1984. Izv.

Zakljuak Graanskog odjela Vs od 27. 02. 1984. PSP-24/91.

Os Dubrovnik, G-368/83 od 31. 05. 1984. PSP-25/82.

Volari Branko, u lanku Vjetaenje u civilnim parnicama, u knjizi Sudska medicina Duana Zeevia i sur., Zagreb, 1980, str. 257. navodi: "Fizioloki promatrano, bol je zatitni mehanizam tijela i javlja se kad god se neko tkivo oteti, to uzrokuje refleksno reagiranje ozlijeenoga da bi uklonio bolni podraaj".

Objavljeno u PSP-41/84 i Informator 3679. Isto i Os Zagreb, G-3507/84 od 10. 07. 1984. i G-8394/84 od 11. 12. 1984. Izv.

Vs, Rev-1918/01 od 22. 11. 2001. Izv.

Na potrebu vrednovanja tih podruja upuuje npr. i odluka Os u Zagrebu, G-1449/87 od 10. 03. 1987. PSP-34/89.

Os Zagreb G-3507/84 od 10. 07. 1984, Izv.

Zakljuak sa sastanka sudaca predstavnika graanskih odjela Os i Vs od 26. i 27. 11. 1985. te pravni stav sjednice sudaca Os u Zagrebu od 04. 03. 1986. Izv.

A. W. Fischer, Schmerzensgeld in Haftpfilichtsachen von medizinischen Standpunkt, 1932.

Tako i Os Zagreb u odlukama G-3507/84-2 od 10. 07. 1984. i G-8394/84-2 od 11. 12. 1984. Izv.

Vidjeti o tome i u dijelu rada o primarnoj ili sekundarnoj teti.

Vrhovni sud u odluci Rev-2654/90 od 06. 06. 1991. (Izbor 94/138) navodi da su nemogunost bavljenja portom, uenja stranih jezika, bavljenja glazbom ili kakvom drugom dodatnom aktivnou upravo tipini oblici smanjenja ivotnih aktivnosti koje oteenik osjea kao duevne boli.

Tako Vs, Rev-2547/86 od 24. 03. 1987. PSP-36/71.

Odluka tog suda G-4425/85 od 02. 07. 1985. Izv. Nadalje taj sud u predmetu G-1052/00 od 05. 12. 2000. (Izbor 2/01-46) ocjenjuje da stupanj ivotne aktivnosti od 10% u trajanju od est mjeseci ne opravdava dosuenje pravine novane naknade po toj osnovi.

Zakljuak broj 19. sjednice Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 30. oujka 1987. (Su-343-IV/87). Vidjeti i PSP-33/110.

"Sud treba odluiti treba li se u konkretnom sluaju vjetak izjasniti o postotku trajnog smanjenja ivotne aktivnosti. Od vjetaka valja zahtijevati da nalaz uvijek sadri opis iz kojega je vidljivo u emu se sastoji smanjenje ivotne aktivnosti" - pravni stav sjednice sudaca Graanskog odjela Os Zagreb od 04. 03. 1986.

Vs, Rev 1919/79 od 31. 10. 1979. asopis "Zakonitost" br. 11-12, 1985., str. 1350.

Takvu je praksu kritizirao Branko Volari u radu Vjetaenje u civilnim parnicama, u knjizi Sudska medicina Duana Zeevia i suradnika, Zagreb, 1980., str. 257.

O tome opirnije pie autor ovog rada u lanku Uloga medicinskih vjetaka u parnicama za naknadu tete, asopis "Zakonitost" br. 11-12, 1985., str. 1350.

Tako i Os Rijeka, G-1910/84 od 24. 10. 1984. PSP-27/57.

Tako Os Zagreb, G-4169/83 od 06. 03. 1984. Izv.

Pravni stav sjednice sudaca Os Zagreb od 04. 03. 1986.

Tako se u presudi Os Zagreb, G-245/84 od 08. 05. 1984. navodi: "Valja imati na umu da je tuiteljica po zanimanju trgovaka pomonica te da najvei dio radnog vremena stoji. Kako joj je ivotna aktivnost smanjena upravo uslijed ozljeda koje je zadobila na nogama, to e tuiteljica duevne boli zbog smanjene ivotne aktivnosti trpjeti upravo najvie na svom radnom mjestu, i to u toku trajanja cijelog svog radnog vijeka. Uzeto je u obzir da e po prirodi stvari tuiteljica koja je mlada osoba (24 godine) te boli trpjeti dugi niz godina, pa upravo ove okolnosti u cijelosti opravdavaju odluku prvostupanjskog suda o visini naknade s tog osnova (l. 200. ZOO)".

Vs, Rev-1280/92 od 06. 12. 1989. Izv.

Vs, Rev-510/88 od 05. 10. 1988. PSP-46/91.

Tako Vs, Rev-131/86 od 12. 03. 1986. PSP-31/65 i Rev-643/83 od 21. 09. 1983. PSP-24/91.

Vs, Rev-1790/83 od 08. 05. 1984. PSP-25/78.

O tom pitanju Graansko-privredni odjel Vrhovnog suda Hrvatske donio je 30. 03. 1987. (Su 343-IV/87) zakljuak koji glasi: "Prekinuto kolovanje pored osnova za naknadu materijalne tete, moe se uzeti u obzir i kao osnova za naknadu tete zbog duevnih bolova u sklopu naknade zbog smanjenja ivotne aktivnosti, a ne predstavlja poseban (samostalan) oblik nematerijalne tete." Takav stav izraen je i u odluci Vs, Rev-2040/82 od 02. 02. 1983. PSP-23/92.

Tako stajalite nalazimo u odluci Vs, G-2102/78 od 13. 02. 1979. PSP-15/33.

VS, Rev-1814/89 od 20. 02. 1990. PSP-49/76. Pravni stav sjednice sudaca Graanskog odjela Os Zagreb od 04. 03. 1986.

Os Zagreb, G-7268/90 od 23. 10. 1990.

Vs, Rev-1784/88-2 od 01. 02. 1988. Izv. i Os Varadin, G-263/88-2 od 07. 03. 1988. Izv.

Os Zagreb, G-245/84 od 02. 05. 1984. Izv. Slino taj sud u odluci G-4899/86 od 26. 08. 1986.

Zakljuak sa sastanka predstavnika Os i predstavnika Vs od 26. i 27. 11. 1985. Jednako stav sjednice sudaca Os Zagreb od 04. 03. 1986. Isto Os Zagreb, G-1719/88-2 od 08. 03. 1988. i G-4899/86 od 26. 08. 1986.

Iz sudske prakse izdvajamo sljedee obrazloenje: "U odnosu na albene navode da je dosuena previsoka pravina novana naknada zbog naruenja, valja odgovoriti, da je uistinu utvreno da se radi o naruenju manjeg stupnja. Meutim, pri tome treba voditi rauna i o drugim okolnostima sluaja, kako to nalae odredba l. 200. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom sluaju to su injenice da je tuiteljica mlada, enska osoba, a da se oiljci i deformacije nalaze na vidljivom mjestu (na elu, nosu i zubima). Te okolnosti u cijelosti opravdavaju dosuenje navedene naknade" - Os Zagreb, G-868/85-2 od 19. 03. 1985. i G-604/85-2 od 02. 07. 1985. Izv.

Oteeniku pripada pravo na pravinu novanu naknadu zbog naruenja onda kad se to naruenje, u pravilu, moe prikriti odjeom, ali kad to naruenje ipak moe biti vidljivo u drugim prirodnim situacijama, primjerice u vrijeme kupanja na plai i slino. U takvoj situaciji oteenik osjea neugodu pred drugim osobama, tj. duevnu bol za koju mu pripada navedena naknada - Os Zagreb, G-3513/86-2 od 10. 06. 1986.

Os Zagreb, G-3362/86 od 03. 06. 1986. Izv.

Os Split, G-2117/80 od 14. 11. 1980. PSP 18/38 i Os Zagreb, G-1196/83 od 24. 05. 1983. Izv.

Isto i Os Zagreb, G-1122/87 od 24. 02. 1987. i G-5765/87 od 26. 11. 1987.

Tako Vs u odluci Rev-3353/93 od 19. 04. 1995. Izv.

Vs, Rev-285/89 od 21. 06. 1985. Izv., Os u Zagrebu, G-5718/87 od 08. 09. 1989. PSP- 40/82 i Informator 3655 i G-1719/88, 08. 03. 1988. Izv.

Vs, Rev-111/93 od 06. 10. 1993. Izbor 1/95-73.

Zakljuak sa sjednice Graanskog odjela Vs od 27. 02. 1984. PSP-24/91 i Informator 3333.

Tako Kaloera, Marko: Naknada neimovinske tete, opsena poredbena studija, Zagreb, 1941., str. 311.

Odluka Vs, Rev-1288/87 od 27. 12. 1989. PSP-49/76.

1) Vs, Rev-122/82 od 21. 07. 1982. PSP-22/61.

2) Vs, Rev-1929/84 od 19. 12. 1986. Informator 3490; Os Zagreb, G-3564/84 od 08. 05. 1984. Izv.

3) Vs, Rev-259/87 od 20. 05. 1987. PSP-36/72.

Takva je bila sudska praksa zasnovana na pravnim pravilima biveg OGZ-a. Primjerice, Vs, G- 1726/78 od 07. 03. 1979. PSP-15/30. Takvu praksu smatramo aktualnom i u primjeni l. 201. st. 1. ZOO.

Os Zagreb, G-806/86 od 18. 03. 1986.

Vs, Rev-1680/81 od 20. 01. 1982. PSP-21/95.

Vs, G-92/83 od 17. 03. 1984. PSP-24/92.

Vs, Rev-13/79 od 21. 03. 1979. PSP-15/31.

Vs, G-3862/75 od 14. 10. 1976. Rjeidba se zasniva na pravnim pravilima biveg OGZ-a, ali je smatramo aktualnom i u primjeni l. 201. ZOO, PSP-11/24.

Presuda tog suda Rev-2206/88 od 20. 09. 1989. Izv.

Os Bjelovar, G-281/91 od 09. 01. 1992. PSP-52/95.

Os Karlovac, G-198/86 od 25. 02. 1986.

Vs, Rev-1180/97 0d 28. 02. 2001. Izbor 2/01-45.

Vs, Rev-324/87 od 09. 06. 1987. PSP-36/70.

Vs, Rev-1304/86 od 04. 11. 1986. PSP-35/90 i Informator 3613.

Vs, Rev-1304/86 od 04. 11. 1986. PSP-35/99.

Vs , Rev-157/87 od 20. 10. 1988. PSP-45/77.

Vs, Rev-1734/87 od 02. 02. 1988. PSP-40/81.

Tako Vs, Rev-2320/97 0d 26. 10. 2000. Izbor 1/00-39.

Tako Vs, Rev-3022/90 od 23. 05. 1991. Izbor 93/130.

Tako i Kaloera, op. c., str. 322.

Vs, Rev-1280/89-2 od 06. 12. 1989.

Tako Vs, Rev-1233/85 od 10. 10. 1985. PSP-31/51.

Vps, P15/83 od 01. 02. 1983. PSP22/178