HRVATSKI JEZIK

8. razred osnovne škole

NASTAJANJE RIJEČI Postoje tri temeljna načina tvorbe :

1. Sufiksalna tvorba je izvođenje riječi dodavanjem sufiksa.brod>brodić, brodar, brodski, …

2. Prefiksalna tvorba je dodavanje prefiksa.nejak, učiniti, odjahati, …

3. Slaganje dviju ili više riječi nastaju nove riječi koje nazivamo složenicama.krivo + tvoriti = krivotvoriti, kolo + vođa = kolovođa

4. Srašćivanje je tvorbeni način pri kojem najmanje dvije osnovne riječi srastaju u sraslicu.

kuće + vlasnici = kućevlasnici

Novotvorenice ili neologizmi su nove riječi, a mogu se tvoriti na više načina. Najčešće se tvore od već postojećih riječi, a može se tvoriti i sasvim nova riječ.

PODRIJETLO RIJEČI Nema jezika na svijetu koji ima samo svoje riječi. Ne govori tuđu riječ, ako imaš svoju hrvatsku riječ.

(nije apoteka nego ljekarna, nije advokat nego odvjetnik)

Mnoge dijalektne riječi žive u razgovornom jeziku, ali nisu dio standardnoga ili književnoga hrvatskoga jezika.(ponistra-prozor, skale-stube, komšija-susjed)

Književne riječi su zapisane u književnim djelima, rječnicima, gramatikama, jezičnim savjetnicima i njih je usvojila književnojezična norma.

RIJEČI JEDNAKA OBLIKA, A RAZLIČITA ZNAČENJA

Istoobličnice (istoglasnice ili homonimi) su riječi istog oblika, a različita značenja.miš-mala životinja kosa-organ ljudskog tijela konac-tanka nitmiš-dio računalne opreme kosa-alatka konac-kraj, svršetak

Istopisnice (homografi) su riječi koje se jednako pišu, a različito izgovaraju.pòplaviti-prekriti vodom obučèna-odjevenapopláviti-obojiti plavom bojom òbučena-uvježbana, istrenirana

Istozvučnice su riječi koje se jednako izgovaraju, a različito pišu.jagoda-voće d-slovo, kratica za danJagoda-vlastito ime D-automobilska oznaka za Njemačku

Sinonomi imaju različiti oblik riječi, a isto ili slično značenje.hladnoća-studen tepih-sag cjelovit-potpunpravilno-ispravno objedovati-ručati izravno-neposredno

FRAZEMI Frazeologija je znanost koja proučava frazeme.

Frazem je stalna veza riječi koja se u govoru i pismu ostvaruje kao cjelina i ima preneseno značenje.Vući koga za nos. Ostati kratkih rukava. Bogu iza nogu.

Frazemske sveze se pojavljuju unutar rečenice i ne mogu stajati samostalno.Bio je mrtav hladan. (znači bio je smiren) Otišao je ubiti oko. (znači otišao je spavati)

Frazemske rečenice stoje samostalno i imaju potpuno jasno preneseno značenje.Ne kopaj po starim ranama.Doć’ će maca na vratanca.

GLASOVI Glas je najmanja jezična jedinica kojom se razlikuje značenje riječi. Znak kojim se glas bilježi zove se slovo. Slog je najmanji dio riječi koji se može samostalno izgovoriti. Riječ je glas ili skup glasova kojim se označuje kakva predodžba,

osjećaj ili pojam. Glasovi se dijele na samoglasnike i suglasnike.

Samoglasnici ili otvornici:a, e, i, o, u

Suglasnici ili zatvornici:p, b, m, f, v, t, d, n, c, z, s, č, ć, dž, đ, ž, š, j, lj, nj, k, g, h, l, r.

Govorni organi

Glasovi se dijele po tvorbenom mjestu na:

DVOUSNENI (bilabijali): b, p, m

ZUBNOUSNENI (labiodentali): f, v

ZUBNI (dentali): t, d, n, c, z, s

NEPČANI (palatali): č, ć, dž, ž, š, j, lj, nj

MEKONEPČANI (velari): k, g, h

NADZUBNI (alveolari): l, r

Glasovi po zvučnosti se dijele na:

ZVUČNI: b d g đž đ ž z - - -

BEZVUČNI: p t k č ć š s f c h

GLASOVNE PROMJENE

Sibilarizacijak, g, h ispred i c, z, s

majka>majcivrag > vrazisvrha > svrsi

Palatalizacijak, g, h ispred i, e č, ž, š

učenik>učeničevrag > vražeduh > duše

Jotacija- kada se nenepčani

suglasnik stapa s glasom ju nepčanik

glad> gladju >glađu

Vokalizacija- zamjenjivanje suglasnika l

samoglasnikom o na kraju riječi i na kraju sloga

posal > posaoprevodilac >prevodioca

Prijeglas- zamjenjivanje samoglasnika o

iza nepčanih suglasnika i skupova št, žd samoglasnikom e

poljom>poljemduždom>duždem

*ova glasovna promjena ima dosta iznimaka !

Nepostojano a- gubljenje suglasnika a

borac > borcamomak>momkaustupak>ustupka

Gubljenje suglasnika- kada se nađu dva ista suglasnika

jedan do drugog izgovara se i piše samo jedan.

pred+dvorje = predvorjebez+zvučan = bezvučan

Jednačenje po zvučnosti- ako je prvu zvučan, a drugi bezvučan, onda prvi

postaje bezvučan i obratno

drugi > drugčiji = drukčijiglas > glasba = glazba

* Iznimno –d se piše ispred s, š, c, č, ćbrodski, gardski, predsjednik, ...

Jednačenje po izgovorenome mjestuSuglasnici s i z pred prednjonepčanim č, š, ž, ć, dž, đ, lj, nj zamjenjuju se sa š i ž.

bijesan >bjesnji = bješnji

* Iznimno ako se n nađe ispred b ili p, zamjenjuje se sa m.

prehranbeni > prehrambeni

Riječi u kojima se smjenjuju glasovi ije/je/e/i

U hrvatskome standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koje se prije različito pisao, a zadnjih se sto godina piše ije.

Nazivamo ga glasom jat. U književnome jeziku jat se ostvaruje kao ije/je/e/i. Ako se dvoglasnik nalazi u riječi, pišemo ije. Kada ćemo pisati ije/je/e/i ovisit će o promjeni oblika riječi ili

pri tvorbi novih riječi.

Pravila za pisanje glasa jat

Jat se pretvara u skup ije kada je slog dug: bijelo, dijete, snijeg, lijek, ...

Jat se pretvara u skup je kada je slog kratak: uvjet, djeca, mjesto, vjernik, ...

Jat se pretvara u glas/slovo i ispred o koje je nastalo od l: cijel > cio, ...

Kada se kratko je nađe iza stalne suglasničke skupine u kojoj je posljednji suglasnik r tada se može izgubiti i j: strijela > strjelica > strelica, …

Kratimo slog u imenicama s nejednakim brojem slogova: tijelo > tjelesa, svijet > svjetovi, …

Kratimo slog u oblicima s tri uzastopna sloga: pripovijetka > pripovjedaka, …

Kratimo slog u komparativu i superlativu:bijel > bjelji, najbjelji, …

Kratimo slog u imenica i pridjevimo koji se nastali iz glagola: promijeniti > promjena, izliječiti >izlječiv, …

Kratimo slog u zbirnim imenicama na –ad: zvijer > zvjerad

Kratimo slog u izvedenicama na –ar i –ak:cvijet > cvjećar, lijevi > ljevak, …

Kratimo slog u umanjenicama na -ić, -čić, -ica, -čica:cijev > cjevčica, korijen > korjenčić, …

Kratimo slog u složenim pridjevima:dug+vijek > dugovjek, …

Kratimo slog u pridjevima na –ast, -cat, -it:cijev > cjevast, cijel > cjelcat, riječ > rječit, …

Kratimo slog u uvećanicama:svijet > svjetina, cijev > cjevčina, …

Zamjenjivanje zavisnih rečenica glagolskim prilozimaGlagolski prilog sadašnji Glagolski prilog prošli

TVORBA: 3. lice množine prezenta+

nastavak -ći

Npr.: čitajući, pričajući, pišući, …

TVORBA: infinitivna osnova+

nastavak –vši, -avši

Npr.: čuvši, pročitavši, …

Došao je kući kad je plakao.Došao je kući plačući. (gl. prilog sadašnji)Došao je kući proplakavši. (gl. prilog prošli.)

Izricanje istovremenosti i prijevremenosti u složenoj rečenici

ISTOVREMENOST izražavamo sastavnim i vremenskimrečenicama

Gledam tv program i grickam štapiće.(sastavna rečenica)

Dok sam ja radio, ti si svirao.(vremenska rečenica)

PRIJEVREMENOST izražavamo složenim rečenicama upotrebom futura drugoga ili pluskvamperfekta.

Ako bude padala kiša, nećemo putovati.(futur drugi)

Bio bih ti došao da si se ustao na vrijeme.(pluskvamperfekt)

Izricanje pogodbe, mogućnosti i želje složenim rečenicama Pogodba se najčešće izriče zavisnom pogodbenom rečenicom. Veznici: ako, da, kad, samo ako

Donesi mi igračke ako ih imaš.Da mi imamo loptu, igrali bismo nogomet.Otići ćemo na more budemo li imali novaca.

Višestruko složena rečenica Višestruko složena rečenica sastavljena je od najmanje triju, a može biti i

od više jednostavnih rečenica (najčešće i nezavisnih i zavisnih).

Nisam primijetio da sam stigao u dvor dok me nisu zvali, ali sam se snašao.

objektna vremenska suprotna

ŠTOKAVSKO NARJEČJE Štokavsko narječje uzeto je za osnovicu hrvatskoga standardnoga ili književnoga

jezika polovicom 19. st. Ipak se to narječje, kao nijedan štokavski mjesni govor ne može poistovjetiti sa standardnim jezikom.

U standardni govor ulaze riječi iz čakavskoga i kajkavskoga narječja. Štokavsko narječje ima tri govora: ikavski, ekavski, jekavski. Govori se: Slavoniji, Srijemu, Baranji, Kordunu, Žumberku, Dalmatinskoj zagori,

južnoj Dalmaciji do Opuzena, do pola Pelješca, BiH. Dijeli se na dijalekte: novoštokavski ikavski dijalekt, novoštokavski jekavski

dijalekt, slavonski i istočnobosanski dijalekt.

Zajedničke osobine štokavskih dijalekata: - što, šta, ništa, nešto- uporaba dvaju futura- zamjena l > o (kotal > kotao, …)- gubljenje glasa h (snaja, kuvati, …)

ČAKAVSKO NARJEČJE Čakavsko narječje ima tri govora: ikavski, ekavski, ikavsko-ekavski. Govori se: otocima, sjeverno od Mljeta, oko Splita i Zadra, u Istri, Lici,

Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Žumberku.

Najčešće osobine u čakavskim govorima:- ča(ca), zač, poč, vač (zašto, pošto, u što)- va/u- kade, kadi, di (gdje)- ć se izgovara jako meko, kao tj.- lj prelazi u j (jubav), m prelazi u n (sedan)- infinitiv nema u nastavku i (pisat, ić)- ima puno talijanskih riječi (marenda, ponistra, …)- nastavci u prezentu -edu, -idu (gredu, vididu, …)

KAJKAVSKO NARJEČJE Govori se: Hrvatskom zagorju, Međimurju, Prigorju, zapadnoj Podravini,

Posavini, Pokuplju, Turopolju, dijelu sjeverne Istre, Gorskom kotaru.

Najčešće osobine kajkavskim govora:- kaj, ka, kej, ke- silazni naglasci mogu stajati na bilo kojem slogu riječi- ima puno germanizama (hiža, štenege, …)- ima puno ungarizama = mađarizama (pajdaš, betežen, …)- nema imperfekta i aorista- čuvaju se stariji padežni nastavci (junakov -G, junakom –D, junaki -L )- kajkavski se govori uglavnom ekavski- Samoglasnik e izgovara se vrlo zatvoreno (mleko)- većina govora ne razlikuje č i ć, ni đ i dž- prijedlog u pojavljuje se kao v i vu

ZAVIČAJNI GOVOR Zavičajni govor je govor manjeg određenog prostora koji u manjem ili

većem postotku razlikuje od susjednoga ili kojeg drugog govora na hrvatskome govornome teritoriju.

Zavičajni govor nije književni pa svi moramo učiti književni ili standardni hrvatski jezik.

Razgovornim jezikom govorimo u privatnoj komunikaciji (na ulici, kući, u društvu, …). On je spontan i jednostavan.

Pisanje višečlanih imena II. Opće pravilo – velikim slovom piše se samo prvi član

a) imena ustanova(Osnovna škola Miroslava Krleže, Hrvatsko narodno kazalište, Okružni sud u Zagrebu, ...)b) imena ulica(Ulica hrvatske ratne mornarice, Šetalište bana Josipa Jelačića, Trg kralja Tomislava, ...)c) imena blagdana(Sveta tri kralja, Svi sveti, Sveti Petar i Pavao, ...)d) spomendani(Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatske državnosti, Majčin dan, ...)

Povijest hrvatskoga jezika od 20. st.

1889. Gramatika i stilistika; Tomo Maretić 1892. Hrvatski pravopis; Ivan Broz 1901. Rječnik hrvatskoga jezika; Ivan Broz – Franjo Iveković 1954. Novosadski dogovor – jedinstveni jezik za Hrvate i Srbe 1967. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

- borba za ravnopravnost hrvatskoga jezika 1971. Hrvatski pravopis; Babić, Finka, Moguš 1973. Pregled gramatike hrvatskoga književnog djela; Težak, Babić, 1979. Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika; skupina autora