Gradski saobraćaj i stanovanjeSeminarski rad

UNIVERZITET U SARAJEVUŠUMARSKI FAKULTET

Sarajevo, decembar 2015.

Čolaković ArminLemo Amir

Uvod

• "Od svih gradskih ekonomskih problema nijedan nije toliko privukao opću pažnju kao gradski prevoz." (M. W. Richardson)

• S stajališta urbane ekonomike, ponuda i potražnja gradskog prijevoza najvažniji su pojmovi.

• Savremeni prevoz postaje sve masovniji te prouzrokuje velika zagušenja i velike troškove za ljude i za proizvodnju

Problem gradskog prevoza

• Gradski prevoz koncentriran je u prostoru kao što je koncentriran u vremenu - više od 80% prometa koncentrirano je u 20 sati sedmično.

Autobusni prevoz kao riješenje

Model stupnjevitog radnog vremena

Prostorno planiranje

Rješenja su moguća, ali su vrlo skupa: a) uspostave različitih koridora kretanja radnika na posao,

b) uvođenja prometnog režima na cestama na kojima se stvara zagušenje,

c) u zoniranju grada treba težiti tome da radna mjesta koja inače ne trebaju biti u središtu grada disperziraju oko grada kako bi se smanjio prometni pritisak na središte grada i na pojedine prometne pravce (ekonomska racionalnost).

Problem prikupljanja i isporuke ljudi i roba!

Postoje li nova tehnička rješenja?

Nova tehnička rješenja omogućavaju povećavanje brzine, propusne moći i udobnosti prijevoza, ali ta su rješenja vrlo skupa i zato rijetko primjenjiva.

Postojeća prometna rješenja treba poboljšati uspostavom monitoringa i kontrole.

Odnos prometa i gradske strukture

• Grad je sistem u kojem postoji međuovisnosti svega što čini njegovu strukturu (prijevoz, korištenja zemljišta i prostorne strukture grada).

• Najveći dio putovanja u gradu odnosi se na odlazak kući ili odlazak od kuće, te odlazak na radna mjesta.

• Javni gradski prijevoz može uspješno opstati (funkcionisati) kada su radne pogodnosti koncentrirane i kada radnici stanuju u homogenim, koncentriranim područjima.

• Ako su svi poslovi, usluge, trgovina i drugo u središtu grada, a gustoća je stanovanja ujednačena i grad se jednako širi u svim smjerovima, tada će vrijeme osobnog putovanja rasti po stopi jednakoj kvadratnom korijenu porasta stanovništva.

Gradski prevoz i gradsko siromaštvo

• Gradski je prijevoz u funkciji stanovnika grada i stanovnicima grada mora omogućiti prijevoz do svih destinacija, trajno i ekonomski dostupno. To je gradska funkcija i njezina kvaliteta ovisi o ekonomskoj moći grada.

Odnos siromaštva i gradskog prijevoza može se promatrati

na više načina:

odnos katkad i ponegdje karakterizira stambena

segregacija, tj. podjela na bogate i na siromašne zone.

kada u gradu stanovništvo živi izmiješano, to jest bogati i određeni broj siromašnog

stanovništva koje nije u stanju plaćati usluge prijevoza.

odnosi na slučaj kada u gradu postoje određena važna

mjesta do kojih se želi doći jer su dio ljudske potrebe, a ne postoji javni prevoz do tih

mjesta, tj. potrebno je imati neku drugu prevoznu

alternativu.

Problemi siromaštva i gradskog prevoza

• Za potrebe gradnje gradske infrastrukture potrebno je porušiti određeni broj stanova, uglavnom siromašnijeg stanovništva kojima je potrebno osigurati novi smještaj dok bogatiji stanovnici po pravilu su vlasnici i kompenzaciju za vlasništvo nalaze u stanarini.

• Gradski prijevoz potrebno je prilagoditi siromašnim ljudima uvođenjem besplatnog prijevoza ili prilagođavanjem cijena.

• Gradski prijevoz koji se organizira u granicama ekonomske racionalnosti određena područja, naročito ona manjih frekvencija (npr. područja predviđena za rekreaciju), ostavlja neobuhvaćena, pa stoga nedostupna siromašnijem sloju stanovništva.

Potražnja i ponuda u gradskom prijevozu

• Grad predstavlja tržište u sklopu kojega se vrši vrlo živa razmjena (kretanje) dobara i usluga.

• Gradski prevoz je, osnovica gradskog sistema koji osigurava da usmjereni tok ljudi i dobara bude učinkovit i prilagođen potrebama gradskog stanovništva.

U sklopu gradskog prijevoza

razlikujemo:

redovni gradski prijevoz

neredovni gradski prijevoz

• Gradski prijevoz obuhvaća problematiku prijevoza robe i ljudi u okviru grada, ali se pri tome mnogo manje važnosti pridaje prijevozu tereta.

Specifičnosti ponude i potražnje gradskog prevoza• Sa gledišta ponude javnog prometa, javni sektor je odgovoran za njegovu

uspješnost. • Korisnici biraju najpovoljnije rješenje u gradskom prometu, a gradski javni

sektor mora pružiti najbolje rješenje.

Ponuda gradskog prevoza

• Na drugoj strani potražnje nalazi se ponuda, tj. gradska uprava, odnosno gradski prijevozni sistem u vlasništvu grada.

• U gradskom javnom prijevozu sudjeluju: automobili, autobusi, tramvaji i žeIjeznica (podzemna željeznica).

• Osnovna paradigma ponude gradskog prijevoza je da se sistem gradska putovanja organizira brzo, učinkovito i ekonomski dostupno te da svaki posao čine jeftinijim, obuhvatajući sve troškove kao što su: novčani rashodi, vrijeme i troškovi onečišćenja.

Potražnja za gradskim prevozom

• Ponuda je jasna i konkretna, a potražnja je zbog svih složenih odnosa između vlasti i korisnika vrlo osjetljiva i složena.

• Ponudu osigurava grad koji je vlasnik prometnog sistema i svih tipičnih objekata tog sistema, a potražnju predstavljaju građani koji koriste taj sistem radi svojih poslovnih i neposlovnih potreba.

• Vrijeme, novac i udobnost su ključni parametri pri odabiru gradskog prevoza.

Sva putovanja u okviru grada i njegove okolice odvijaju se u tri dijela:

I. Putnici dolaze iz predgrađa do mjesta okupljanja (prevozna stajališta), ukrcavaju se u prevozno sredstvo (koje ih vozi do gradskog centra).

II. Putnici putuju od mjesta okupljanja u predgrađu do tačke distribucije u centru grada, što je temeljna dionica i ona je najduža. To se putovanje može odvijati svim prijevoznim sredstvima koja su na raspolaganju u gradskom sistemu.

III. Kada stignu u centar grada putnici se razilaze po gradu na različite načine, ovisno o blizini određenog mjesta ili o trajanju putovanja i cijeni prijevoza.

Prometna zagušenja u gradu

• Gradovi se danas suočavaju s prometnim zagušenjem, jednim od najvećih problema funkcioniranja gradskoga prevoza.

• Prometna zagušenost predstavlja veliki društveni trošak. Grad je suočen s povećanim troškovima gradskog prevoza, posebno u dnevnim špicama kada je propusnost u pojedinim ulicama vrlo slaba.

Ekonomski istrumenti za smanjenje prometnog zagušenja

• Rješenje je u ulaganju u novu saobračajnu infrastrukturu kojom se smanjuju gubitci nastali prometnim zagušenjem.

• Veoma skupo ali i uspješno rješenje je u smanjenju korištenja pojedinih saobračajnica.

• Kontrola i reguliranje gradskog prometa pomoću cijena vrlo je dobro poznat i mnogo korišten ekonomski instrument.

porez plaćaju oni koji žive u

okolici (raspršeni u

prostoru)

davanje novčane pomoći javnom

prevozu povećanja troškova vožnje

automobilom (poskupljenje naknade za korištenje

cesta i parkirališta)

On se može primjenjivati u više modaliteta:

Prometno zagušenje i korištenje zemljišta

• Gdje zemljišna renta raste domaćinstva „troše“ manje zemljišta te je zbog toga gustoća veća.

• Gdje zemljišna renta pada domaćinstva „troše“ više zemljišta i gustoća opada.

• Porez na prometno zagušenje potiče razvoj kompaktnijih gradova.

• Porast poreza na prometno zagušenje proizvodi veću potražnju za gradskim prevozom.

• Porast troškova putovanja smanjuje količinu prometa.

Promet u gradu i onečišćenje zraka• Onečišćenje zraka koje uzrokuju motorna vozila

veliki je problem, naročito emitiranje: isparivih organskih spojeva, ugljikovog monoksida, azotnog oksida i sumporovog dioksida.

• Riješenje je u primjeni europskih standarda o tehničkim pregledima vozila.

• Uvode se brojni ekonomski instrumenti tj. razni porezi, stimulansi i instrumenati za smanjenje zagađenja.

• Postoje brojna tehnička i novčana rješenja u pogledu smanjivanja zagađenja zraka:

a) Uvođenje nadzora za svako pojedinačno vozilo pomoću posebnog uređaja koji pokazuje koliko vozilo onečišćuje zrak što predstavlja osnovu za naplatu poreza na zagađenje.

b) Uvođenje poreza na onečišćenje ili poreza na gorivo. Porez će neminovno djelovati na povećanje troškova vožnje, stoga se realno očekuje da će se smanjiti opseg prometovanja automobilima, a posredno i onečišćenje.

Zaključak

• Javni gradski prijevoz osnova je prometa, funkcionalnosti, stabilnosti i asocijativnosti grada. Bez obzira na to koliki je njegov udio u ukupnom gradskom prometu, javni je prijevoz nezamjenjiv oblik prometovanja jer pruža jednaku priliku svim stanovnicima grada, bez obzira na njihovo imovno stanje. Javni prijevoz omogućuje da se na njegovu organizaciju oslone i drugi oblici gradskog prijevoza. Stoga javni prijevoz čini osnovu organizacije gradskog prometa i ima u sebi ugrađenu profitnu i socijalnu komponentu, po kojima se organizira i financira.

• Kod nas javni gradski prevoz je mnogo razvijeniji od prevoza vlastitim automobilom.

• Automobili su u našim gradovima veliki problem zbog slabe propusnosti glavnih prometnih arterija i velikog manjka prostora za parkiranje.

• Javni gradski prevoz suočava se sa mnogim organizacijskim i finansiskim problemima. Cijene gradskog prevoza pod stalnim su udarima javnosti i uvjek su niže od stvarnih troškova prevoza.

Ekonomika stanovanja

Uvod

• Stanovanje je jedno od osnovnih egzistencijalnih potreba čovjeka.

• Stan je ljudsko dobro dugoročne potrošnje, odnosno vrijednost koja stimulira ljudski rad i uspješnost.

• Definirano je nekoliko temeljnih odrednica na području stanovanja (Međunarodna konferencija Habitat II, Istanbul 1996.):

- pravo na odgovarajuće stanovanje

- jednaka dostupnost stanova

- adekvatan standard stanova

- smanjenje beskućništva

- cijena stana prihvatljiva onima koji nemaju dovoljno novca.

Ali, do danas je ostalo nedorečeno u čemu se sastoji to veliko ljudsko pravo!

Ove norme, odnosno to pravo

se u Europskoj uniji postavlja na

sledećim razinama:

na razini ustava, na razini zakonodavstva, na razini politike.

• Stan je proizvod koji ima svoju cijenu, koja se plaća.

• Stan je na tržištu.

• Kategorije ljudi koji traže stan su različite (od onih koji imaju novca za stan, do onih koji imaju vrlo malo ili nemaju nikako novca).

• Svi imaju pravo na stan, bez obzira na imovno stanje.

• Temeljni cilj politike stanovanja je izgradnja kvalitetnih stanova dostojnih čovjeku, a posebno ljudi koji to sebi ne mogu osigurati.

Stambena politika

Stambenu

politiku

možemo

posmatrati kao:

• opštu stambenu politiku,

• posebnu stambenu politiku.

Stambeno finansiranje

• Sistemi stambenog finansiranja mnogovrsni su i različiti, ovisno o sredinama.

• Metode stambenog finansiranja se mogu podijeliti u dvije grupe:finansiranje plasiranjem sredstava financijskih institucija na

stambeno tržište,davanje izravnih zajmova institucijama za stambeno

finansiranje.

Stanovanje kao urbani fenomen

• Grad je postao privlačan za svakoga.

• U izboru stana vrlo važno je mjesto stanovanja (s obzirom na mjesto posla, trgovine, centra grada i drugih urbanih usluga)

• Obilježje stana je, uz ostalo, da je dugoročne vrijednosti (prosječno vrijeme trajanja stana je oko 100 godina).

• Na tržištu se nude novi i stari stanovi, a ponuda starih stanova u odnosu prema novim stanovima je relativno neelastična.

• Kratkoročno cijena stanova je fiksna, dok dugoročno ponuđači odgovaraju na porast tržišne cijene.

Tržište stanovanja

• Tržište stanovanja ima neke svoje osobine, koje nisu identične osobinama ostale robe.

• Tržište stanovanja ne postoji na opštoj razini kao neka pojava kompaktne strukture, već se sastoji od većeg broja lokalnih tržišta.

• To znači da se potražnja na jednom mjestu ne može supstituirati ponudom stana na drugom mjestu jer je stan čvrsto vezan za određeno mjesto.

• Potražnju na tržištu vlasničkih stanova određuju: stanovništvo, dohodak, cijena, dostupnost kredita, bogatstvo i saobraćajna dostupnost.

• Na potražnju stanova najviše utiče rast stanovništva, veličina porodice, migracija stanovnika i saobraćajna dostupnost stana.

• Ponudu vlasničkih stanova određuju: cijena, troškovi izgradnje, dostupnost kredita, sezonski faktori.

• Količinu ili jedinicu stanovanja određuje veliki broj elemenata, podrazumjevajući određeni broj kvadratnih metara i neku kvalitetu.

• Ako je izmjerena količina stanovanja, onda se mjera cijene stanovanja dobija tako što se vrijednost stanova podijeli s količinom. Ta se mjera definira kao cijena vrijednosti.

• Cijena zakupa se utvrđuje dijeljenje mjesečne zakpnine s količinom.

• Tržišni odnos između cijene vrijednosti i cijene zakupnine važan je koncept u analizi stambenog tržišta.

• Npr. Neisplativo je kupovati stan ukoliko je njegova cijena visoka, a zakupnina niska.

• Uopšteno rečeno, cijena zakupnine je cijena korištenja jednog stana standardne veličine tokom godine dana, a cijena vrijednosti je cijena trajnog vlasničkog prava.

Tržišna ravnoteža

• Kada je riječ o tržišnoj ravnoteži, cijela priča bi se mogla svesti na to da potražnja ovisi o cijeni zakupnine, ponuda o cijeni vrijednosti, a cijena zakupnine i cijena vrijednosti povezane su s cijenom kapitala.

Problemi stanovanja

• Problemi stanovanja mogu biti povezani sa dvije osobine stanovanja:

1. da se radi o stanovanju u imovini trajne vrijednosti,

2. da se radi o stanovima koji su po svojoj naravi ne fleksibilni.

• Nude se stanovi niže kvalitet (s obzirom na trajnosti objekata koji se grade i rasta dohotka stanovništva).

• Napuštanje stanova (zbog rasta stambene izgradnje i dr.).

• Kvalitet komšiluka (proizvodili buku, ima li kriminala i sl.).

• Segregacija i diskriminacija ljudi (crnci i bijelci, bogati siromašni itd.).