Gordana Halimić, rođena u Sarajevu 1962. Diplomirala na

Arhitektonskom fakultetu 1986.g. Tokom šestogodišnjeg

boravka u Španiji na Kanarskim otocima posvećuje se

isključivo slikanju. Radi u “Ateljeu” u Sarajevu koji se nalazi

u ulici Prote Bakovića 2.

Gordana Halimić, born in Sarajevo 1962. Graduated at the Faculty of Architecture, year 1986. During her stay in Spain at the Canarian isles, she devotes herself to painting. She paints at “Atelje” in Sarajevo, street Prote Bakovića 2.

Go

rd

an

a H

ali

mić

“Blue Planet”

“ATELJE” HALIMIĆProte Bakovića br. 2

070 | 20 47 51Des

ign

& D

TP b

y Sa

njin

Hal

imić

Selekcija i postavkaEnes Halimić

PredgovorVojislav Vujanović

Grafički dizajnSanjin Halimić

FotografijaLeila Emrić

DTPSanjin Halimić

ŠtampaPrint Line

Tiraž100 komada

“Silent Planet”

Galerija MAK, Sarajevo, 01 - 05. VI. 2010.

Posvećujem ocu Rogan Nikoli, majci Bosi, bratu Goranu, sinu Sanjinu, kćerci Eni

i suprugu Enesu.

BOJA – DINAMIKA DOŽIVLJAVANJA SVIJETA

Slikarstvo Gordane Halimić nosi na sebi tri bitne odredbe: živi kolorit, gustina bojenog pigmenta i horizontala kao osnova u razrješenju kompozicije slike. Oni, dakle, čine mrežu u koju ova umjetnica smješta inspiraciju iz čijeg supstrata je izvodila svoj odnos prema realnom svijetu. I tu dolazi do loma svjetlosnih zračenja njezine svijesti i njezinih unutarnjih treperenja: ona, kada stane pred površinu platna tišinu svoga bića, svoja unutarnja stanja, manje ili više prikrivena, transponira u siloviti dinamizam, razvijajući u svojim kompozicijama pojednostavljenu, ali snažnu dramaturgiju sopstvenog doživljavanja svijeta. Na slici, ona govori silovitom rječitošću koju koncentrira u zasićeni bojeni pigment, u boju žara ili u plavetni kondenzat koji se širi njenom slikom. Ona ove dvije boje ne konfrontira na slici, ne traži rezultantu iz pigmenta silovitog žara i mističnog tona plavetnila, ona ih pušta da se razvijaju u sopstvenom prostoru, pa, ako se negdje i dotaknu, to je više plod slučajnosti nego traženje mogućih odnosa. Zbog toga, ove dvije boje, osamostaljene na njenoj slici, postaju metafore zgusnute atmosfere u koju smješta svoju misao. Svakako, treba uvažiti i jednu činjenicu koja se, stjecajem okolnosti, ugradila u njenu inspiraciju: višegodišnji boravak, za naša čula, u egzotičnom prostoru Kanarskih otoka u kojima se atmosfera ukazuje u bitno drugačijem ozračju, ozračju u kojem se ne mogu doslućivati vlažnosti naših prostora i koji su, bez sumnje, pridonijeli prihvatanju atmosferske gustine od koje se modelira kontekst razumijevanja svijeta, kontekst snažnih doživljajnih lukova na koje reagira duh i duša umjetnice, biva aficirana svom tom gustinom koja se ugrađuje u

njenu sliku. Ali ostaje i ono što smo napomenuli: transformacija unutarnje tišine koju umjetnica nosi u sebi kao osnovno duhovno obilježje koje je dobilo na svojoj potentnosti proživljenim godinama u prostoru koji u sebi nosi drugačije potentnosti u prihvatanju i razumijevanju svijeta. Ali, iz ovog sučeljenja karakteroloških osobina umjetnice i miljea u kojem je boravila nekoliko godina, razvila se i druga odrednica njenog slikarstva: živi kolorizam, punina bojenog sklada koji Gordana Halimić razvija na svojim slikama. Boje se, ma koliko različite po sebi, međusobno dozivaju i stvaraju spektar u kojem nema tananosti lirskih preliva, poetska fraza je čvrsta, katkada poprima i izvjesne karakteristike oporosti, ali, uglavnom, sve ima svoje unutarnje razmjere, svoje međusobne odnose bez obzira i na sučeljenje različitosti. Zapravo, to sučeljenje različitosti, iskazivane u svojoj elementarnosti, i čine njenu likovnu frazu, koja je i nosilac poetske atribucije njene slike. S druge strane, upravo u tome čvorištu, bez obzira do kojeg je stepena rafiniranosti dostigla, očituje se i ono autohtono, izvorno, koje je, već u samoj inspiraciji, dostiglo do određenog stepena spregnutosti, a potom se dograđivalo kroz sam stvaralački čin. Ostaje, na kraju, treća odredba stvaralačkog postupka Gordane Halimić: horizontala. Horizontala likovno polje rastvara u dva zasebična likovna prostora. Ponekad je ta horizontala gotovo geometrijski čvrsta, beskompromisna, pa su se „sadržaji“ gornjeg i donjeg dijela slikanog polja mogli tek asocijativno dovoditi u vezu. Gornji dio slikanog polja pripada, po standardnoj nomenklaturi, nebu. On to jeste i kod Gordane Halimić. Međutim, on čini i određeni otklon

od standardnog poimanja. Nebo je, u uobičajenom poimanju, metafora prostornosti. Nebo kod Gordane Halimić ne posjeduje tu komponentu. Prekriveno bojom zgusnutog pigmenta, ono poprima karakterologiju tog bojenog faktora, zbijajući prostornost u bojeni kondenzat. To je posebno evidentno na onim slikama gdje je „nebo“ prekriveno bojom žara. To, de facto, i nije više nebo već svojevrsno proživljavanje one činjeničnosti, one znakovnosti koju boja žara nosi u sebi, to je metafora upravo onog egzotičnog koje se moglo doživjeti u prostoru koji je izvan sfere naše svakodnevne iskustvenosti. Boja, dakle, nije u službi uoličavanja prostornosti neba, već je prostornost neba zamijenjena metaforom egzotičnog žara. U toj metafori umjetnica znatno više prepoznaje sebe, svoja emocionalna stanja, svoju zatečenost nepoznatim. Dakako, u svojoj krajnjoj izvedenici, tako oslikano nebo nosi u sebi i datosti doživljene atmosfere. Atmosfere u boji žara! U nekim drugim slikama ovakav radikalan postupak biće znatno ublažen, kao što je to učinjeno na slikama sa alternacijom crvenog i bijelog bojenog faktora i sa naglašavanjem unutarnjeg kretanja, ali osjećanje u doživljavanju drugačijeg podneblja ostaje i ovdje prisutno. Biva i drugačijih načina ispunjavanja gornjeg dijela presječenog slikanog polja. Tada se taj dio transponuje u prostor privilegiranog, znakovno jačeg od donjeg dijela i u njega se smještaju elementi koji nose u sebi znakovitost simbola. Takav je slučaj na slikama kada se iznad horizontale uslikava shematizovani luk starog mostarskog mosta. Drugačiji je slučaj kada se dio iznad horizontale ispunjava mističnom bojom plavog. Pigment je ponovo gust i artikuliran snažnim potezima u nizu kružnica u čijem središtu se smješta sunčani disk.

I u ovim slikama jače dolazi do izražaja ono osobno što umjetnica unosi u svoju sliku, bilješka o sebi i svojim sopstvenim stanjima. Ima još jedan elemenat koji karakterizira likovnu artikulaciju gornjeg dijela slikanog polja: osim u nekim slikama sa plavom bojom kao dominantom, gdje se očituje duktus, pokret ruke sa kistom, boja se utiskuje u platno, sa potiranjem individualnog poteza i, pri tom, namaz biva, u priličnoj mjeri, lazuran, ispod koga se doslućuje tekstura platna koja ojačava plasticitet u doživljavanju bojenog namaza. Donji dio slikanog polja sasvim je drugačijeg karaktera. Svijet iskustvenog, svijet realnih potencija, postaje osnova inspiracije. Najčešće su tu prostori prekriveni floralnim elementima kojima se doslućuje ona lirska raznježenost preko koje umjetnica uspostavlja neposredan odnos sa svijetom objektivnog. U ovom prostoru se i način nanošenja boje odlikuje svojom osobnošću: prizore umjetnica gradi kratkim udarima vrha kista iza koga ostaju bojene pjege sa većom količinom bojene materije. Na kraju se mora reći: umjetnica Gordana Halimić, arhitekta po svome obrazovanju, doživjela je snažnu transformaciju u prelazu na likovni govor, govor u kome je uspostavila dovoljno individualiziranu likovnu sintaksu kojom pobuđuje interesovanje u našoj savremenoj likovnoj stvarnosti. U tom ključu individualizacije je i treba prihvatiti i pokušati razumjeti svijet koji je, tom sintaksom, i oformila.

Sarajevo, 20. 5. 2010.Vojislav VUJANOVIĆ

Ulje na lesonitu | Oil on masonite44 x 34cm

Ulje na platnu | Oil on canvas 70 x 50 cm

Ulje na kartonu | Oil on carton 70 x 50 cm

Ulje na platnu | Oil on canvas 70 x 50 cm

Ulje na platnu | Oil on canvas 40 x 40 cm

Ulje na platnu | Oil on canvas 35 x 35 cm

Ulje na platnu | Oil on canvas52 x 40 cm

Ulje na platnu | Oil on canvas 40 x 53 cm