ISSN 1334-4498

God. XLVIII. (2018.) <> Broj 3-4 (171-172) <> Cijena 15 kuna

^ASNI SLUGA BO@JI DOBRI OTAC^ASNI SLUGA BO@JI DOBRI OTAC

SADR@AJSADR@AJGod XLVIII. (2018.) Broj 3-4 (171-172)

Za sve što se u ovom glasilu navodi ili naziva “čudo”, “svetost”, “svetac” i slično, to u duhu crkvenih propisa treba uzeti i razumjeti u našem običnom ljudskom načinu izražavanja. O svemu ovom izreći će konačni sud sveta Crkva.Izdavač lista:Provincijalat Franjevačke provincijePresvetog OtkupiteljaTrg Gaje Bulata 3, HR - 21000 SplitOsnivač lista: Franjevački samostan MBLVrbanićeva 35, HR - 10000 ZagrebGlavni i odgovorni urednik: Dr. fra Josip Šimić Uređuje Uredničko vijeće:Nikica Ajdučić, Antica-Nada Čepulić, Frano Doljanin, Mate Matić, Asumpta Strukar, Josip ŠimićAdresa uredništva: Vicepostulatura Sl. B. fra A. Antića, Vrbanićeva 35, HR - 10000 Zagrebtelefon: (01) 46 60 031 E-pošta: sluga.bozjidoa@gmail.comNovčane priloge za list i milodare slati na račun: HPB - Hrvatska poštanska banka2390001-1100028072 IBAN HR22 23900011100028072SWIFT HPBZHR2XCijena: 10 kuna, dvobroj 15 kuna,inozemstvo 3 € ili 3 $Godišnja pretplata 50 kn, Europa 12 €,Prekooceanske zemlje 20 $Lektor:Prof. Domagoj GrečlPrijelom i grafička priprema:Ljiljana Zlatić, DENONA, HR – 10000 ZagrebTisak:DENONA, HR – 10000 ZagrebISSN 1334-4498

Naslovna stranica: Časni sluga Božji na slici Bruna Bulića: Otac Antić na slici Dolazak sv. Franje u Hrvatsku (detalj)Duplerica cijela slika.

Zadnja stranica:Hodočašće s Krka na grobu Oca Antića

33 Riječ urednika

44 Značenje adventa - došašća

77 Duhovna obnova u samostanu MBL u Zagrebu

99 Blagoslov Antićeve klupe i kruške u Samoboru

1010 Antićev Vademecum za jednu redovnicu

1616 Iz odgojiteljskog djelovanja Časnoga sl. Božjega (10)

1818 Karizme oca Antića (10)

2020 Učitelj duhovnog života (10)

2323 Antićevi nagovori redovnicama (4)

2626 Spomen na braću mučenike

2727 Hodočašća

3434 Pročitali smo za Vas

3535 Zahvale, preporuke, uslišanja i svjedočnstva

3939 Antićeva pisma svećenicima (1)

4242 O svetim Arkanđelima

4444 Naši pokojnici:Fra Dominik RadićFra Rafael BegićFra Božo LovrićFra Ivan Jukić

5656 Milodari u fond Vicepostulature, pretplate na list i honorari

Antićeva pisma učiteljicama 6, 8, 15, 22, 38, 49, 53, 57

Fotografije: gospođa Vesna Avsec, gospođa Ivona Banovak, fra Ante Crnčević, fra Antonio Mravak, fra Josip Šimić, gospođa Jasna Vinski.

^ASNI SLUGA BO@JI DOBRI OTAC^ASNI SLUGA BO@JI DOBRI OTAC

3

Poštovane štovateljice i štovatelji oca Antića, dragi čitatelji!

Pred Vama je jesenski dvobroj lista časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića u kojem možete pročitati mnoge zanimljive tekstove. Neki od tih tekstova do su sada neobjavljivani. I dalje Vam preporučujemo da se molite za čudo po njegovu zagovoru, da mu što češće utječete u nevo-ljama zemaljskog života moleći ga da Vas kod Boga zagovara.

Odmah napominjem da se iduće godine navršava 120 godina od fra Antina polaska u osnovnu školu u Zatonu (1899.) i 100 godina od njegova imenovanja za magistra (meštra) novaka u Zaostrogu (1919.).

U ovom broju donosimo neke fra Antine tekstove i izvještaje o različitim antićevskim događanjima u 2018. Od Antićevih tekstova donosimo fra Antin Nagovor prosvjetnim djelat-nicima o značenju adventa ili došašća. Donosimo također njegov rukopisni spis o duhovnom rastu napisan za jednu redovnicu, koji smo nazvali Antićev Vademecum za jednu redovnicu. Tu je i četvrti nastavak njegova Duhovnog nagovora sestrama pohoda Marijina.

Od Antićevskih događanja donosimo Promišljanje s duhovne obnove u rujnu u samostanu Majke Božje Lurdske nadahnuto na Antićevoj duhovnosti. Tu je i Izvještaj o obnovi klupe i sadnji kruške oca Antića u franjevačkom samostanu u Samoboru ostvareno zalaganjem gos-pođe Zlate Zorotović.

Također preporučujemo da pročitate desete po redu nastavke: Iz odgojiteljskog djelovanja Časnoga sluge Božjega, Karizme oca Antića i Učitelj duhovnog života. Tu je također i izvje-štaj o ovogodišnjem Spomenu na braću mučenike fra Mateja Jerka Vodanovića i fra Serafina Raiča, s napomenom da je i o. Antić bio »in vinculis S. Petri« - uhićen 24. travnja 1947. i mjesec dana ispitivan, te potom pušten.

Donosimo i kratke izvještaje o Antićevskim hodočašćima: članova »Instituta Utjelovljene Riječi« iz Argentine, župe Uznesenja BDM iz Starih Jankovaca predvođenih župnikom vlč. Matom Špoljarom, vlč. Maria Frlana iz župe sv. Bartola na Grobniku u Riječkoj nadbiskupi-ji, generalnog vizitatora o. fra Darka Teperta, hodočašće župe Čudotvorne Gospe Sinjske, posebno filijala Brnaze i Glavice -131 osoba i »Apostolata za duhovno majčinstvo žena Krčke nadbiskupije Marica Stanković« - 60 osoba predvođenih župnikom mons. Antunom Toljanom i župskim vikarom vlč. Milivojem Guskom.

Možete također pročitati što je u propovijedi na sv. Mihovila u Šibenika izrekao vojni ordinarij mons. dr. Jure Bogdan na proslavi sv. Mihovila u Šibeniku. Posebno preporučujemo rubriku Zahvale, preporuke, uslišanja i svjedočanstva u kojoj donosimo 5 pismenih svjedo-čanstava. Potom možete pročitati o Antićevim pismima svećenicima. Donosimo i tekst O svetim arkanđelima. Potom donosimo smrtopise četvorice Antićeve subraće, od kojih su dvojica bili njegovi gojenci.

Na kraju Vam želim radostan Božić pun betlehemske svjetlosti i milošću ispunjenu 2019. godinu riječima koje je Časni sluga Božji uputio jednom svećeniku: »Čestitam Ti Božić i Svece i Novu Godinu! Želim da se duhovno obnoviš, rasteš i usavršuješ se u svakom dobru i kreposti. Sve više i savršenije neka se u tebi odrazuje lik Upućene Riječi! To ti je molitva i čestitka kroz sve ove dane!« (AP I/30,32).

Vaš fra Josip Šimić

RIJE^ UREDNIKA

4

Fra Ante Antić:

DUHOVNI NAGOVOR PROSVJETNIM DJELATNICIMA: ZNA^ENJE ADVENTA - DO[A[]A

Bog stvorivši čovjeka, obdario ga je nad-naravnim darovima koji nadilaze njegovu ljudsku narav. Podigao ga je u red sinova Božjih, učinio ga je baštinikom kraljevstva nebeskoga, sudionikom njegove božanske naravi. No, čovjek će umjesto zahvalnosti uzvratiti na tim dobročinstvima skrajnjom svojom neharnošću. Toliko odlikovan od Boga, mjesto da ga slavi, on se odmetnu od njega; mjesto da mu se klanja, on se obraća k stvorenjima.

Nema mira grešnicimaPravedni Bog mogao je kazniti čovječju

nezahvalnost kao što je kaznio odmetnički četu oholih anđela bacivši ih u bezdan pakle-nih muka; mogao je Bog pustiti čovjeka da očajava bez nade u bijednoj sudbini u koju se svojom krivnjom strovalio. Ali ljubav Božja otvara grešnom čovjeku nove putove spasa. On mu obećava Utjelovljenog Sina Božjega koji će spasiti ljude iz ropstva grijeha i vječ-ne osude. Istina, obećanje Božje utješilo je čovjeka; doznao je da nije zauvijek izgu-bljen. Ali, čovjek jednom grijehom rastav-ljen od Boga, sve se više udaljavao od Njega. Poremećeni mir i harmonija, koju je prouzro-čio grijeh, odjeknula je u čitavoj prirodi, pa je poslije grijeha udaren i prokletstvom: »Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svoga! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti« (Post 3, 17-19). I nestalo je Božjeg mira među ljudima poslije grijeha. Čovjek se

našao u očajnom stanju. Tražio je izlaz iz njega, ali pomoći niodakle. Napokon se sje-tio Stvoriteljeva obećanja i stade vapiti Bogu za što skoriju pomoć. Uvidio je da bez Njega nema mira, jer Sv. pismo veli: »Al’ opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smi-riti, valovi mu mulj i blato izmeću. Nema mira grešnicima! - govori Bog moj!« (Iz 57, 20-21). Narodi su iščekivali obećanog Spasi-telja koji će ih osloboditi od tog očajnog stanja. Vapaji ljudskih srdaca kroz vjekove su se odvijali prema nebesima: »Rosite nebe-sa, odozgo, i oblaci daždite pravednošću« (Iz 45, 8a). Zemlja nije moga više oprijeti se želji: »Neka se rastvori zemlja i procvjeta spasenje« (Iz 45, 8b). I napokon kad se ispu-niše dani od Boga određeni, na Božićnu noć, na svemoćni dodir Utjelovljene Riječi Božje, otvaraju se nebesa. Sin Božji silazi na zemlju u obliku Boga-čovjeka. Sjaj divnog nebe-skog svjetla raspršuje gustu tamu. To svijetlo svjedoči da je na zemlju sišlo istinito i pravo Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka (usp. Iv 1,9). Spomen toga slavnog događaja koji se zbio u betlehemskoj spilji sv. Crkva, kao vjerna Njegova Zaručnica, iznosi svojim sinovima i kćerima da ih sjeti na dužnost ljubavi i zahvalnost prema božanskome Spa-sitelju Isusu. Zato on nastoji i hoće da što dostojnije pripravi svoju djecu na slavni dolazak Sina Božjega.

Četiri stepenice došašćaOdatle i potječe advent - došašće, naime

priprava za Božić. Iščekivanje dolaska Gos-podnjega, jer advent i nije drugo nego vrijeme pouzdane nade i radosnog iščekivanja dolaska

ZNA^ENJE DO[A[]A

5

Gospodinova - vrijeme tihe pokore i tihe samozataje. Da se što bolje spremimo za dola-zak Božanskog Djetića, upravo su i određene četiri nedjelje. One su kao četiri stepenice po kojima ulazimo u svetište, gdje ćemo poput betlehemskih pastira naći Božje Dijete. Sveta Crkva kao mudra Učiteljica vodi naše korake po ovim stepenicama i sa svakim nas ovim korakom vodi bliže k Isusu, sve nam Ga više otkriva. Svu svoju liturgiju uredila je tako da ih čitavi crkveni duh potakne na ozbiljnije promatranje rođenja Božjega. Sve molitve, pjesme, crkveno ruho i čitava crkvena pripra-va stoji u molitvi i pokori, kako to lijepo sim-bolizira boja crkvenog ruha u adventu.

Zato crkva odmah u prvoj nedjelji adven-ta stavlja pred oči vjernicima dolazak Gos-podnji. Nad misom te nedjelje mogli bismo staviti natpis: Gospodin dolazi! Jer njezino Evanđelje, koje je usko povezano sa pristu-pnom molitvom i poslanicom sv. Pavla Rimljanima, veli i nama: »Uspravite i podi-gnite glave vaše, jer se približuje otkupljenje vaše« (Lk 21, 28). Na taj dan Crkva nam javlja: »Kralj dolazi.« Doći će o Božiću u svetom svetkovanju Njegova rođenja, doći će na koncu svijeta s velikom silom i sla-vom; dolazi po milosti svakoga dana, svako-ga časa. »Probudite se, dakle, svi koji drije-mate, da vas ne mimoiđe Njegov dolazak, jer biste kasnije uzalud kucali na Njegova vrata.« Tko spremno čeka Spasitelja, taj se neće prevariti. Zato Majka Crkva kliče u pristupnoj molitvi na sv. misi: »K tebi uzdi-žem dušu svoju, Bože moj, u tebe se ufam, neka se ne postidim i neka se ne rugaju neprijatelji moji, jer se neće nitko smesti tko čeka Tebe« (Ps 86, 4).

Druga nedjelja adventa jest druga stepe-nica preko koje se približujemo u božićni hram. U prvoj nedjelji čuli smo glas koji nam je najavio dolazak Gospodnji, a ove nedjelje slušamo novi glas koji nas potiče na pripre-mu za taj dolazak. Priprava naših duša jest drugi čin adventa, drugi korak prema malo-me Isusu. Pri dolasku Velikoga Kralja neka se očiste srca ljudska i tako dostojna pođu njemu u susret. Zato u današnjoj svetoj misi

čujemo drugog glasnika koji kliče: »Pripravi se, Jeruzaleme!« (Jer 6, 8; Iz 51, 17). A sve-ćenik u pristupnoj molitvi na sv. misi moli ovako: »Potakni, Gospodine, naša srca da pripravimo putove Jedinorođenome Sinu Tvo me, da Ti po Njegovu došašću budemo dostojni služiti očišćenim dušama...« Istim duhom odiše i današnja poslanica i sv. Evan-đelje. Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima navodi Izaiju koji veli: »Doći će potomak Jesejev i ustat će da vlada narodima, a naro-di će se u Njega ufati.« A Isus u Evanđelju, govoreći o svome preteči, sv. Ivanu, veli da je On onaj o kome je pisano: »Eto ja šaljem anđela svoga pred tobom da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: “Pripravite put Gospo-dinu, poravnite mu staze”« (Mk 1, 2-3).

Treća nedjelja adventa jest nova stepeni-ca na ljestvici koja nas vodi Betlehemskom Djetiću. Ova nedjelja puna je božićnog vese-lja. Čim stupimo na vrata kuće Božje, sv. nam Crkva od srca kliče: »Radujte se u Gos-podinu uvijek! Ponavljam: radujte se!« (Fil 4, 4), A ona nas je na početku svećeničke molitve pozivala: »Kralju i Gospodinu koji će doći, dođite i poklonite se«, te nam kaže: »Gospodin je blizu, dođite, poklonimo se!«. Zatim se obraća Gospodinu i smjerno ga moli: »Prikloni, molimo, Gospodine, uho svoje molitvama našim i milošću svoga po hođenja rasvijetli tmine naše pameti.« Istim riječima počinje Poslanica sv. Pavla Filipljanima kao i pristupna molitva. Apostol nas opominje: »Braćo, radujte se Gospodi-nu... i mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu« (Fil 4, 7). Sv. Ivan naviješta nam još nešto radosnije od riječi sv. Pavla, kad nam u Evanđelju kaže: »On, Spasitelj stoji među nama« i »Ja krstim vodom, a među vama stoji Onaj koga vi ne poznate« (Lk 3, 16), odgovorio je sv. Ivan poslanicima koje su Židovi poslali da ga upitaju tko je on.

Četvrte nedjelja adventa jest posljednji korak u našem usponu prema Betlehemu. S njome se završava ovo lijepo doba u crkvenoj godini. Dok su nam tri prve nedjelje malo-pomalo otkrivale zastor Božićnog slavlja, ova

6

nam nedjelja ne javlja ništa nova; ona sadrži sva čuvstva i sve misli koje smo susreli u proš-lim nedjeljama. Zato i preko sv. mise ove nedjelje slušamo sva tri adventska propovjed-nika: Izaiju, sv. Ivana i Bl. Dj. Ma riju. Na ulazu u početnoj pjesmi vidimo Izaiju kako sa svim Starim zavjetom gleda u zatvorena nebe-ska vrata i živo vapi: »Rosite, nebesa Spasite-lja!« (Iz 45, 8). Crkva se odmah pridružuje tom vapaju starozavjetnih pravednika za Mesijom, pa i ona nestrpljivo čezne za Spasi-teljem i u molitvi kliče: »Probudi, molimo Gospodine, moć svoju i dođi i s velikom nam silom priteći: da pomoću milosti tvoje, koju priječe naši grijesi, oproštenje Tvoga smilova-nja pospješi...« A sv. Pavao u Poslanici Korin-ćanima veli nam: »Braćo... nemojte prije vre-mena suditi, dokle ne dođe Gospodin koji će rasvijetliti što je u tami sakriveno i očitovat će namjere srdaca« (1Kor 4,5.) A onda nam eto i sv. Ivana Krstitelja koji nas u Evanđelju opo-minje: »Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze Njegove; sve doline neka se ispune i svaka gora i glavica neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno i krševiti putovi neka budu glatki« (Lk 3, 4-6). Izaija na pragu, Krstitelj u svetištu, a u svetinji nad svetinjama Marija. Isti Isus koga je nekoć po Duhu Sve-tome začela Djevica. On preko posvećenja

silazi na oltar i s oltara u naše srce. Tako u pričesnoj molitvi pozdravljamo Bogorodicu, jer nam je od Nje došao Emanuel - Bog s nama. Da, Marija je rodila Spasitelja u tijelu da se On porodi u nama po milosti. Prorok nas, dakle, uči danas kako ćemo čeznuti za Spasiteljem, Krstitelj kako se moramo sabrati i obratiti, a Marija kako ćemo u svoje srce primiti božićnu milost - Isusa u Euharistiji. Treba biti pripravan jer Isus hoće čisto srce. Mir Njegov vlada u dušama koje su bez grije-ha. Očistimo, dakle, svoje srce od svega što priječi da mir Kristov zavlada u nama.

Isus hoće čisto srceMir Božji potrebit je danas svim ljudima

jednako kao u vrijeme porođenja Isusova. Zar ne vidimo kako mnogi socijalni sistemi nasto-je uspostaviti mir, slogu i jedinstvo, ali nema uspjeha jer su daleko od Boga. Mjesto da Ga ljube, oni vode rat protiv Njega. Molimo Božansko Djetešce da gane ove okorjele greš-nike koji lutaju u tami. Molimo za njih i bojmo se njihove mržnje. Treba da se borimo, ali pobjeda je naša jer je Emanuel - Bog s nama. Ne smijemo klonuti duhom kad je s nama On koji vječno i slavno vlada i pobjeđuje jer je zlo nemoćno: mi smo vječni s nama je Bog.

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 514[bez nadnevka]

Evo Vam najljepše svetkovine naše nebeske Majke - Neoskvrnjeno Začeće. Raduj-mo se ovoj najljepšoj odlici Njezinoj. Vaša radost neka bude:

1. u duhovnoj obnovi svih onih svetih obećanja koja ste učinili kada ste se pred nogama Njezinim Njoj potpuno posvetili kao dobra djeca;

2. u obnovi svih dobrih odluka koje ste učinili u sv. duhovnim vježbama;3. u što većem žaru popravljanja sebe i bližnjega.Budite izgledne kćeri Neoskvrnjene Djevice!Budite suradnice u širenju kraljevstva Božjega!Budite duše molitve, žrtve i ljubavi!U tu svrhu šaljem Vam ovo razmatranje (...) Pripravite se devetnicom za svetkovinu

Neoskvrnjene Djevice. Pristupite taj dan na svetu Pričest. Neka među Vama vlada jedinstvo duha u vezi mira i sestrinske ljubavi.

Preporučam Vas Isusu, Mariji i sv. Josipu. Neka Vas i sve Vaše blagoslove!

7

IZVEZIMO NA PU^INU

DUHOVNA OBNOVA U ZNAKU OCA ANTI]A

U Franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu 29. rujna održana je mjesečna duhovna obnova prožeta mislima časnoga

sluge Božjega oca fra Ante Antića i naslovljena Izvezimo na pučinu. Obnovu je vodio o. vicepostulator fra Josip Šimić. Ovdje donosimo

završno promišljanje.

Kao kršćani nastojimo se svakodnevno kajati za naše propuste, moleći od Boga milost i radeći oko našega popravka. No, to nam ne polazi uvijek za rukom. Vjerojatno upravo zato najčešće nastojimo samo oko svoga popravka, i to svojim vlastitim silama. Zabo-ravljamo da puni pouzdanja trebamo izvesti na pučinu Božje milosti, kako nas uči Evanđe-lje (usp. Lk 5, 4-5) i da trebamo moliti jedni za druge, onako kao što je Pavao sa svojom prat-njom molio za Kološane (usp. Kol 1, 9-14). Isto tako u napasti smo da poput Petra zatraži-mo od Gospodina da se udalji od nas jer smo grešni (usp. Lk 5, 8). O. Antić potičući jednu dušu 9. srpnja 1957. potiče i nas: »U momen-tima neuspjeha ili duhovne suše sačuvajte duh vjere, pouzdanja, svoje molitve i čvrstu nadu, da Vam Isus sprema nove milosti, veće duhov-ne darove« (Ap II/43, 8).

U našem svakodnevnom životu najdublje se urezuju gorka iskustva naših neuspjeha, kako onih na naravnoj, tako i onih na duhov-noj razini. U tim trenucima i mi smo slični razočaranim apostolima nakon neuspješnog ribolova. Kada u tim časovima osjetimo poti-caje Božje milosti, često se otimamo i čudimo poput Petra koji je mimo svoje volje na Isusov nagovor izvezao na pučinu i bacio mrežu. Isusove riječi: »Izvezi na pučinu i baci mrežu« (Lk 5, 4), izazvale su Petrov odgovor: »Učite-lju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu« (Lk 5, 4-5). Časni sluga Božji potičući jednu dušu potiče i

nas: »Počnimo Gospodinu služiti, jer još ništa nismo učinili (...). Tražimo ono što je Božje a ne što je naše. Neka nas Duh Sveti uvede u veliku tajnu Presvetoga Trojstva. Neka se život Božanske zajednice u nama pokaže, oči-tuje i naš život neka bude vječna slava i hvala Njegova« (AP II/30).

Ako smo koji put uplašeni ili malodušni zbog naše nevjere, naših grijeha i slabosti, ako smo poput Petra spremni otjerati Gospo-dina: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine« (LK 5, 8): poslušajmo Kristov odgovor: »Ne boj se!« (Lk 5, 10). Božja lju-bav, strpljivost i milosrđe uvijek su veći od naših grijeha i naše malodušnosti. Otac Antić nas poziva: »Ne klonite duhom pred nijed-nim poteškoćama. Bog će sve upraviti na dobro (...). Mir i sveto pouzdanje neka vas uvijek prati u svemu« (AP/III, 13, 3). »Sve u vama neka bude s Bogom, za Boga, po Bogu.« (AP II/34).

U psalmu 98 psalmist nas poziva da Bogu zahvalimo jer nam pokazuje svoje spasenje. Mnogo puta u našem životu iskusili smo Božju dobrotu. Koliko puta je sve oko nas bilo tako loše da je jedino neuspjeh bio to što smo očekivali, pa ipak doživjeli smo uspjeh. Koliko smo puta bili dotučeni našim slabo-stima, našim propustima, pa čak i našim teškim grijesima. Činilo se da se nećemo moći popraviti, da smo gori od svih drugih, pa ipak dogodilo se obratno - Gospodin nam je pokazao svoje spasenje. Časni sluga Božji

8

poziva: »Zahvaljujte uvijek Gospodinu na svim iskazima Njegove ljubavi i ispunimo u svemu Njegovu svetu volju. Ne živimo više mi nego Isus u nama. Budimo uvijek u Njegovoj svetoj prisutnosti puni vjere, ufanja, puni ljubavi, puni svetoga straha Božjega, puni ljubavi do naših bližnjih« (AP II/30).

Pavao moli za Kološane kako bi nastavili s rastom u spoznaji Boga, tj. u vjeri - kako bi doista spoznali volju Božju, shvatili duhov-nu mudrost, te plodni dobrim djelima puni duhovne snage zahvaljujući Nebeskom Ocu zadobili dioništvo u baštini svetih, u kraljev-stvu Sina njegova (usp. Kol 1, 9-13). Mi smo

kršćani pozvani ugledati se u Pavlov primjer i moliti jedni za druge, u našim obiteljima, u našoj župi, u našim samostanima. Otac Antić potiče jednog župnika: »Što ne možeš radom dospjeti, nadopunjuj svetom molitvom« (AP I/17, 4).

Središnja i zaključna misao ove naše današnje duhovne obnove, ovog našeg razmi-šljanja jest izvesti na pučinu Božje milosti, upravo onako kako je to Petar učinio. Na to nas poziva i Časni sluga Božji: »... sve pouz-danje stavite u Gospodina, jer svaki dabar dar i milost dolazi od Njega i bez Njega ništa ne možemo učiniti« (AP III/17, 4).

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 506: prvi dio

H. I. i M. Makarska, 20. I. 1939.

Poslije Božićnih praznika i odmora dok ste opet ponovno započele teški rad u školi, želio bih Vas posjetiti ovim pismom.

Najprije moram s priznanjem i zahvalnošću zasvjedočiti Vam velikodušnu žrtvu, koju ste rado prinijele za naš mali sastanak i napredak društva, jer i ovakvi sastanci traže vremena i troškova. Znak života je bilo ono Vaše živo zanimanje, želja i ljubav (iako prikrivena) da bi sastanci iznijeli više interesa, smisla i volje za jedinstvo, slogu i rad u društvu. Sve su to dobra nastojanja, koja neće ostati nenagrađena od Gospodi-na, u čijoj je ruci svaki uspjeh.

»Ne boj se malo stado, kazao je On svojim učenicima, jer se svidjelo Ocu vašemu da vam dade kraljevstvo« (Lk 12, 32). I velike rijeke imaju svoj početak u malim izvorima; svaki početak je malen, ali kasniji uzrast i plodovi biti će vidljivi. Malo kvasca je dovolj-no, da na svoje vrijeme uskisne čitavu masu (tijesta). Malo solidno društvo je često uzrok kasnijeg preporoda jednoga kraja ili staleža. Možda je Providnost namijenila Vašem malom zboru da bude klica kasnije obnove staleža za inteligenciju. Ovdje lijepo dolazi slika kamenčića bačena na mirnu površinu vode. Najprije se zapazi mali uzbibani kolut, pa drugi i treći, dok čitava površina ne izgleda konačno oživljenih širokih, manje širokih i srednjih koluta. Isto je i u društvu. Ideja se rodi u pameti pojedinca, očituje se u najbli-žem krugu, zagrije mali broj sljedbenika i konačno stvori pokret u svome pravcu. Stoga neka Vas ne plaši malen broj, kao ni to što ste gotovo osamljene na svome putu, gleda-jući da su u Trećem redu većinom starije osobe, manje naobrazbe, nižega staleža itd. Sve to ne igra nikakvu ulogu, jer je širina organizacije takva, da se svrstava prema srodnosti zvanja i svako tijelo određuje djelo, prema sebi postavljenoj svrsi sa primjerenim sred-stvima. Temelj svakog pokreta u društvu kao i u pojedincu jest vazda visina, vrijednost i snaga ideala, koje hoće ostvariti čovjek. Dosljedno društvo bez ideala nesposobno je za rad u bilo kojem pravcu. A ideal našega društva i njegovih članica jest onaj koji je imao asiški sirotan, brat Franjo. To je ideal, o kojem piše sv. Pavao: »Jer koje unaprijed pozna, one i predodredi, da budu jednaki slici Sina Njegova, da on bude Prvorođenik među mnogom braćom« (Rim 8, 29). [Nastavak na str.15]

9

ANTI]EVSKA DOGA\ANJA

BLAGOSLOV OBNOVLJENE KLUPE OCA FRA ANTE ANTI]A U SAMOBORU

U Marijinu mjesecu, 3. svibnja 2018., u voćnjaku franjevačkog samostana u Samo-boru uz Pjesmu stvorova blagoslovljena je obnovljena klupa Dobrog oca Antića. Da u voćnjaku franjevačkog samostana postoji klupa na kojoj se odmarao i molio Dobri Otac, doznali smo prošle godine u vrijeme proslave blagdana sv. Franje u samoborskom franjevačkom Taboru. Klupu je krasila kruš-ka pružajući toplu dobrodošlicu Antićevim hodočasnicima.

U razgovoru sa susretljivim fra Goranom rodila se ideja o obnovi klupe, a misao Dobrog Oca: »Budi ponizan i gdje god nađeš sebe, ostavi sebe« motivirala nas je i nosila do obnove klupe. U svemu nas je, kao i uvi-jek, podržao gvardijan fra Nikola Vukoja.

Zasađena je i nova kruška, a naš dobroči-nitelj g. Marko renovirao je klupu iz ljubavi. Uz Jasnu, Đurđu, Ivanu, Zlatu, Marina i ostale naša je zamisao dovršena na opću radost. Klupu je blagoslovio gvardijan fra Nikola.

Blagoslov klupe privukao je i potaknuo u mnogima želju da se upoznaju s Dobrim ocem Antom Antićem.

Moj prvi susret s Dobrim Ocem dogodio se g. 1947. kad nam je on kao duhovnik i ispovjednik moje velike obitelji (13 braće i sestara), podijelio svoj blagoslov i preporu-čio nas majci Božjoj, ostajući uvijek uz nas.

Zahvalna Zlata Zorotović

10

Iz rukopisa prepisla s. Asumpta Strukar, a za tisak priredio vicepostu-lator fra Josip Šimić. Podaci o osobi poznati Vicepostulaturi zahvaleći redovničkoj zajednici kojoj je redovnica pripadala.

VADEMECUM ZA JEDNU REDOVNICU

†!Duhovna Kćerce!

Milost Duha Svetoga neka prati, čuva, ravna i rasvjetljuje moje misli i riječi, da Vam pomno napišem ono što dragi Bog hoće, a u Vama Duh Sveti neka moje riječi odvije i oživi svojom nebeskom mudrošću, da sve gledate, osjećate mislite, sudite u Duhu Svetom.

1) Milost sv. zvanja Imate pravo redovničko zvanje i uvijek,

svaki dan zahvaljujte Gospodinu na tom neizrecivom daru. Živite životom sv. zvanja. Cilj, ideal Vašega sv. zvanja: biti sveta služ-benica Malog Isusa.

2) Milost duhovnoga životaGospodin Vam je udijelio u svojoj redov-

ničkoj ljudavi poziv i milost da shvaćate, razumijevate i živite duhovnim životom. I na toj prevelikoj milosti zahvaljujte i svim srcem odgovorite. Kako? Biti sveta službeni-ca Malog Isusa.

3) Milost žrtve za svećenika - duhovnog oca

Bez Vaše zasluge Gospodin Vam je sam udijelio naklonost, volju, ljubav žrtvi za svog nevrijednog slugu i odredio Vam da on bude Vaš duhovni otac. Vi ste povezani s njego-vim svećeništvom i po tom daru (toj milosti) ušli ste u naročiti odnos s milošću, da Vas je Spasitelj uzeo kao sredstvo posvećenja za duhovnog oca, za blagoslov njegova rada, za spas i posvećenje duša po Njegovoj sv. volji. Ovo je osobita milost i na nju ćete jedino odgovoriti, ako budete svim snagama nasto-jali biti sveta služavka Maloga Isusa.

4) Milost duhovnog napretka i pogled u savršni i sveti redovnički život

Bog Vam je dragi udijelio po svojoj lju-bavi, dobroti i milosrđu da ste osjetili poziv [za] većim i uzvišenim vrhuncima duhovno-ga života i da Vam je Gospodin i unutarnjim načinom progovorio duši i Vi ste osjetili u sebi Njegovu sv. nazočnost, Njegovu osobitu ljubav, naklonost i svetost. Prožeti ste bili tada Njegovom posebnom prisutnošću, da je u Vama ulio svoju ljubav, predanje, duh žrtve i sjedinjenja svojom sv. voljom. Vi ste primili u razmin prigodama izljeve posebne Božje naklonosti, koji Vas svi zovu i potiču: biti sveta služavka Maloga Isusa.

5) Narav, ćud, temperamenatVi ste, hvala dragom Bogu, vrlo dobre

naravi, temelj svih Vaših sklonosti je: biti dobra, biti vjerna, biti poštena, biti onakva kako se mora biti, čuvati se zla i ono što ne odgovara, što ne ide, što se ne pristoji.

Uz ovo temeljno stanje prati Vas plašlji-vost, nestalnost, jaka osjetljivost, nježnost, zabrinutost za mnoge bespotrebne stvari, zatvorenost u samu sebe i teško se povjera-vate.

Dobre strane: povučenost, skromnost, poslušnost, poštenje, osjećaj topli za onoga koji trpi, koji je u nevolji, naravna sklonost na čistoću i čestitost, slonost na pobožnost i molitvu i rad.

Loše strane: sklonost na melankoliju, osmaljenost, povučenost, zatvorenost u samoj sebi. Sklonost samodopadnosti, tašti-ni, nekoj umišljenosti i raznježnjivanju. Unutarnji ponos i neka unutarnja oholost. Popuštanje fantaziranju i plaču u momenti-

11

ma depresije ili smetenosti ili ukora. U sebi se smetati, trpjeti, plakati ili se podavati žalosti, tuzi, tužbama, kritikama.

6) Što dragi Bog od duše traži1. Po Vašoj naravnoj sklonosti Vas ne može

ništa drugo zadovoljiti nego ono što je u sebi čisto, dobro, kreposno, uzvišeno. U tom ste jedino zadovoljni, mirni i sretni. Skup Vaših pozitivnih i negativnih sklo-nosti od Vas traži unutarnji i vanjski ekvilibrij - ravnotežu, što opet nastoji sve sile u sebi usredotočiti, ujediniti u jednoj: dignuti se nad samu sebe i slijediti onu težnju, onu silu u sebi, koja Vas diže nad sve i neodoljivom Vas snagom vuče k izvoru dobra, lijepa, čista a to je Bog. Duša je jedino i samo u Njemu sretna i konačno blaženo počiva.

2. Po sv. redovničkom zvanju pozvani ste da budete sveta služavka Maloga Isusa.

3. Po milosti duhovnoga života, po milosti žrtve, po daru duh. napretka Duh je Sveti u Vama zasijao sjeme svetosti ili bolje ono sjeme, koje je Duh Sveti posijao u sakramentu sv. Krsta. On je sada to sjeme još bolje oplodio, zalijevao i dao da raste i da donese plod svetosti. Ovo od Vas dragi Bog traži.

4. Svi savjeti, opomene, pobude, govori i napuci duhovnog vodstva imali su i jedi-no ovaj cilj: da budete sveti i da Vas uvijek oduševljava vatra Božje ljubavi za svetošću, sličnošću s dragim Bogom.

7) Sredstva da se ostvari redovnička svetost

1. Sveti redovnički stalež2. Duhovno vodstvo.

Sveti redovnički stalež. On Vam daje ova sredstva:1. Sv. Sakramenti i sv. ispovijed, sv. misa

sv. pričest, pohodi Presv. Oltarskom Sakramentu.

2. Sv. molitva i jutarnje i večernje razmatra-nje, sv. oficije, sv. krunica, ispit savjesti, duh. čitanje.

3. Rad i pokora. Dnevni red, redovnička disciplina, redovnički muk, dnevni rad, posao.Pokora: Zajednički život, ovisnost o pogla-

varima, starijim sestrama pri poslu, sve ono što od Vas traže zavjeti, Konstitucije, redov. disciplina, dnevni red. U duhu vjere primiti sve ono što pošalje, pripusti dragi Bog.

8) Izvođenje duhovnog napretkaBog, milost i Vi, Vaša slobodna voljaTemelj cijeloga Vašeg duh. rada i napret-

ka: Tko hoće da bude moj učenik neka se odreče samoga sebe, neka uzme svaki dan svoj križ i ide za mnom.

Cijeli naš rad u duh. životu ide za tim da se sebe odrečemo i drugo, da svaki dan nosi-mo svoj križ i idemo za Isusom.

9) Duhovna snalažljivostDragi Bog nikada ne ostavlja dušu u

istom položaju, u istom jednakom stanju.

12

Zato ćete u Vašim duševnim promjenama biti snalažljivi i ne dati se smesti ako Vas Gospodin pripusti raznim duševnim pro-mjenama, trpljenju, hladnoći, stisci, rastre-šenosti, bezvoljnosti, bešćutnosti i sličnim neugodnim duševnim raspoloženjima. Kako se snaći? Čim ste opazili duševnu promje-nu, da je u Vašoj nutarnjosti sve oblačno, magla, hladno, sve ukočeno, nestale svake lijepe uspomene pa se maštom, pameću provlače crne slike, fanatazije, sve prvo dolazi na red nego Bog i duhovni momenti. Nemate nigdje ni u ničemu podrške, odmah se sjetite svoga Božanskog Zaručnika i pođite k Njemu u Getsemani i tu Ga nalazi-te, gdje plače, uzdiše, muči se silno, dršće, plaši se i moli se. U molitvi uvijek se pod-laže volji Očevoj. Pomislite na svog Božan-skog Zaručnika i onda se snađite, vladajte kako bi se on snašao, postupao na Vašem mjestu. U takvim duhovnim kušnjama otvo-rite knjigu „Nasljeduj Krista” i ona će Vam pružiti materijala kako da se snađete u slič-nim slučajevima.

Treće: pomislite na život svetaca i svetica Božjih i vidjet ćete da su i oni imali takovih kušnja, napasti i proživljavanja.

Kada se u duševnim promjenama i kuš-njama i trpljenjima ne puštate naravi, raspo-loženju ili momentu već se odmah snađete i pomislite na Bož. Zaručnika, Njegov sv. život, primjer, nauk; promislite na Mariju, na svece i svetice Božje; uzmete “Nasljeduj Krista” ili koju drugu duhovnu knjigu i njome se poslužite, tada ste duša prosvijetlje-na, duhovna, koja se snalazi prema duhov-nim pravilima, vrednotama.

10) Služba predstojnicePo volji Božjoj postali ste u sadašnjoj

Vašoj podružnici starješica - predstojnica.1. Primite svoju službu iz ruke Božje i vršite

je sa svim predanjem sv. volji Božjoj. Svaki dan pročitajte nešto o svojoj službi i dužnosti iz sv. Pravila, iz Kostitucija, iz drugih duhovnih knjiga.

2. Izbacite iz Vaše svijesti svaki strah, poti-štenost, smetenost, sumnju, bojazan.

3. Iz ljubavi prema svom Bož. Zaručniku primite svoje sestre iz ruke Bož. Zaručni-ka, da im budete mjesto Isusa dobri pastir, brižna majka, anđeo čuvar.

Načelo - princip - ideja, koja Vas mora voditi neka bude ljubav Kristova. Nje-gova ustrpljivost, Njegovo predanje, Njegova žrtva. Sve za Boga, sve za lju-bav Bož. Zaručnika, sve za moje sestre! Eto Vam pravila, koja će Vas voditi.

4. Vodite sestre k redovničkoj savršenosti najprije svojim primjerom, svojim živo-tom, svojim savjetima, uputama, svojim bdjenjem, nadzorom nad sestrama, svag-danjim savjesnim provođenjem svoga rada, molitve i svih duhovnih vježbi.

5. Svaki dan imajte za se vrijeme od 15-20 časa, u kojem ćete vremenu razmatrati o svojoj službi, o sestrama i kako odgova-rate dužnosti.Ispitajte se, da li ste pravedni prema sva-

koj sestri. Ima li u Vama kakova simpatija, privrženost, navezanost i slično. Poglavari se lako mogu zavesti u slične mane, koje puno škode napretku i miru i slozi i ljubavi.

Ispitajte se da li popuštate naglosti, nepro-mišljenosti, osjetljivosti, nježnostima, da li ste gospodar sebe, svojih nagnuća, osjećaji-ma, sklonosti.

Molite li za sestre i da li svojom žrtvom, spretnošću, radom, milostima koje Vam Gospodin daje nastojite pomagati sestre, nadopunjati ono što njima fali, nedostaje.

11) Duhovno vodstvo1. U svemu neka Vas vodi ljubav Božja,

savršeno jedinstvo s dragim Bogom, pot-puno predanje i savršeno sjedinjenje sv. voljom Božjom, jedinstvo po savršenoj ljubavi s Bož. Zaručnikom na križu.

2. Vaša temeljna krepost: savršena ljubav Božja. To je Vaša ideja vodilja i ona se praktično očituje u vršenju savršenom sv. volje Božje u svemu.

3. Vaš program, Vaš cilj: biti žrtva savršena po volji, po odredbi Božjoj za duh. oca.

13

Žrtvovati za njegovo lično posvećenje, za njegov rad, za njegov apostolat, za njego-vo svećenstvo. Jednako ću se moliti, žrtvovati za svoju sv. Crkvu, za svoju sv. Družbu, za sve one koji mi se priporuče ili sam dužna po pravdi ili ljubavi moliti i žrtvovati se. Molit ću i za svete duše u Čistilištu. Sve će to biti u duhu moje glav-ne žrtve po volji Božjoj.

4. Živjeti pravim, solidnim duhovniom živo-tom težeći za onom savršenošću, za koju hoće dragi Bog da svim silama nastojim.

5. Zato ću i pomoću Božjom ozbiljno se čuvati svega onoga što nije moja dužnost, što meni nije povjereno, zašto neću Bogu i poglavarima odgovarati.

6. Jedino ću se baviti mojom dužnošću svo-jim duh. napretkom.

7. Nigda neću trošiti vrijeme uzalud. Uvijek radina, zaposlena, nikada bez posla. Nikada neću kritizirati, govoriti o pogla-varima, o sestrama, o bližnjima, već jedi-no iz i po dužnosti i savjesti.

8. Neću se tužiti na nikoga ni na ljude ni na prirodu ni na križeve koji me prate.

9. Neću gledati na drugotne uzroke u životu već na Boga, prvi i glavni uzrok svega.

10. Sve što nije za Boga, za me je ništa. Sve što nije po kreposti, za me ne vrijedi.

Vaše kreposti1. Serafinska ljubav;2. Živa, duboka prosvijetljena vjera;3. Svrhunaravno ufanje;4. Anđeoska sv. čistoća;

14

5. Evanđeosko siromaštvo i Kristova posluš-nost;

6. Evanđeoska jednostavnost i poniznost.

Vaše pobožnosti1. Temeljna i glavna pobožnost prema

Presv. Oltarskom Sakramentu, Malom Isusu i muci Njegovoj.

2. Pobožnost prema Bezgrješnoj Djevici i Njezinom Bezgrješnom Srcu.

3. Iskrena i nježna pobožnost prema sv. Josipu, sv. Arkanđelu Rafaelu i Vašem sv. Anđelu čuvaru i drugim Vašim odvjet-nicima.

Vaše vladanje1. Budite prema svakom dobri, jer je i takav

naš Otac nebeski, koji daje lijepo vrijeme i svoje darova svakom i dobrima i zlima.

2. Budite prema svakom humani, ljubazni, prijazni, dobro želeći, jer je i takav naš Bož. Spasitelja, koji sve ljubi, za sve se žrtvuje i za sve umire. Dok se ovakvi prema svakom odnosite i vladate, nikada ne smijete izaći iz svoga središta kao što ni Isus nije izlazio. Taj centar - to središe - jest sam Bog. Isus, naš božanski Učitelj i uzor uvijek, svagdje je ostao i bio u Ocu i sve s Njime u Njemu radio, tako i Vi uvijek budite, ostanite u Bogu s Isusom.

3. Zadržite ono sveto redovničko dostojan-stvo kao zaručnica Kristova, svjesna svoga duhovnoga poziva, vođeni Duhom Svetim i ravnani Njegovom mudrošću.

4. Ljubite posebnom ljubavlju Bl. Dj. Mari-ju i nasljedujte Njezine kreposti. Budite odraz, slika Njezina života, posebno nje-zine čistoće, poniznosti, revnosti za slavu Božju i spas duša.

5. Držite se onoga svetoga načela, što daje dušama sv. Ivan od Križa, a koga sam Vam napisao u zadnjem pismu prošloga mjeseca.

6. Kada ste sve učinili što ste bili dužni, recite: Učinila sam sve što sam bila dužna učiniti, službenica sam beskorisna.

Duhovna Kćerce!Primite sve ove savjete od Isusa na dan

Njegova Probraženja. U Gospodinu Vas molim, ne mislite na

se, na svoju prošlost, na svoju slabost, na svoju nesposobnost, na nijedno stvorenje. Pogled Vaše duše neka je čvrsto, jako uprt u Boga i u Njemu sva uvijek budite i ostanite u najdubljoj poniznosti, preziru same sebe, u potpunom evanđeoskom siromaštvu, u pra-voj evanđeoskoj jednostavnosti, anđeoskoj čistoći i Kristovoj poslušnosti.

Mir i odcijepljenost od sebe i svake stvari neka Vas uvijek prati i odnese Gospodinu. Redovničko dostojanstvo sa evanđeoskom prijaznoću neka Vas resi i čini sličnu Isusu. Njega obucite, Njega nasljedujte, Njega raz-matrajte i u Njegovoj prisutnosti hodajte. Neka On u Vama živi i po Vama radi i trpi i slavi Oca i posvećuje duše.

Molim se, trpim, žrtvujem za Vas, da budete sveti.

U Duhu Svetom blagoslivlja Vas duh. otac Fra Ante

Zagreb - Rebro, 6. VIII. 1958.

P.s.Upute sv. Ivana od Križa, da se duša ne

naveže na osjećaje, raspoloženje, doživljaje i razna spoznavanja, što je imala, doživjela, kušala u svom duhovnom životu i to pohra-nila u svoje pamćenje.

Prvo: Krepost se ne sastoji u spoznajama ni u čuvstvima, koju osjećamo prema Bogu makar ona bila najuspješnija, niti u bilo kakvoj stvari takove naravi, koju u sebi osje-ćamo. Nego, naprotiv krepost se sastoji u onome, što nije po sebi osjetno to jest, u velikoj poniznosti i u preziranju samnoga sebe i svake stvari ukorijenjenom duboko u duši i u radosti, što drugi jednako o nama misle, i ne želimo da nas cijene.

Drugo: Trebamo znati, da sva viđenja, objave i nebeska čuvstva i sve što k tome možemo ubrojiti ne vrijede toliko koliko najmanji čin poniznosti. Poniznost proizvodi

15

učinke ljubavi, i ona ne cijeni vlastite stvari niti se brine za njih niti misli zlo osim o samoj sebi; a nikad ne misli dobro o sebi nego samo o drugima. Prema tomu je potreb-no, da se ne uznosimo radi ovih nadnaravnih spoznaja, nego da ih nastojimo zaboraviti, da možemo živjeti u slobodi.

(Sv. Ivan od Križa. Opere Complete, vol. I, Lib. III., c. VIII., n. 157).

NASLJEDOVANJE ISUSA KRISTApo sv. Ivanu od Križa1. Samo onda možeš napredovati, ako

nasljeduješ Krista. On je put, istina, život i vrata kroz koja treba da prođe svaki onaj, koji hoće da se spasi. Stoga, po mom mišljenju, nije dobar onaj duh, koji hoće da ide ugodnim i laganim putem, pa izbjegava da nasljeduje Krista.

2. Prije svega treba da te duboko prožme topli žar i čežnja da se u svim svojim dje-lima povedeš za Kristovim primjerom,

trudeći se, da se u svakom djelu poneseš onako, kako bi se ponio Gospodin.

3. Odreci se svakog užitka, što ti ga nude osjetila, ako nije usmjeren na čast i slavu Božju. Neka ti ne bude teško da ga se odre-češ iz ljubavi prema Isusu Kristu, kojemu je u ovome životu bio jedini užitak da vrši volju svoga Oca, volju, koju je On nazivao i svojom hranom i svojom okrepom.

4. U svom djelovanju nikada nemoj za uzor uzimati čovjeka, pa bio on ne znam koliko svet, jer će ti đavao uvjek pred oči donosi-ti njegove nesavršenosti, nego nasljeduj Isusa Krista, koji je i sama savršenost i sama svetost, pa se nećeš prevariti.

5. I u svojoj nutrini i u svojoj vanjštini živi uvijek propet s Kristom, pa ćeš steći i mir i duševno zadovoljstvo, koje se uvjek postizava ustrpljenjem.

6. Neka ti propeti Isus bude dosta - sve - a ništa ti drugo ne treba. S Njim trpi i odmaraj se. Bez Njega ne počivaj niti se trudi. Pomnjivo nastoj da sa sebe streseš sve svoje vlastitosti i sklonosti, pače poništi, prezri samoga sebe.

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 506 - drugi dio [Nastavak sa str. 8]

Makarska, 20. I. 1939.

Imajući pred očima ovaj najuzvišeniji i najljepši ideal, ne bih želio da cijenjene kolegice pomisle na nedostižnost ove uzvišenosti, naime želio bih da pravo i stvarno shvate ulogu našega društva. Ono ne ide za ničim neobičnim, ekstravagantnim u nijed-nom pogledu, nego jednostavno ide za tim da pravu ideju kršćanskoga života najprije unese u naše duše i prožme nas apostolskim duhom u službi Kristovoj za dobro svoje vlastito i bližnjega. Ovaj duh kao ni nauk Evanđelja, nipošto ne priječe da njegujemo i do najvišeg razvoja sve svoje prirodne odlike, vrline, sposobnosti i duševne i tjelesne. Ne ometa niti smije ometati da pametno i svim dozvoljenim sredstvima čuvamo svoj položaj, svoje mjesto. Naprotiv, on traži da u svemu budemo prvi, na visini svoje služ-be prema prilikama mjesta i vremena. Jednako tako ne priječi da osiguramo svoju budućnost, prigrlimo ono stanje i onaj položaj, za koji se osjećamo pozvanim. Zadaća je našega društva u tome da očuva svoje srce i dušu od svega što rastavlja od Boga, što se protivi duši i njezinoj ljepoti, uzvišenosti, njezinu određenju. Treba živjeti u svijetu i snalaziti se, ali ne samo okaljati se njegovom rugobom. Ono što je Krist kazao: »Budite nevini kao golubice, a razboriti kao zmije« (Mt 10, 16).

[Nastavak na str. 38]

16

Skrb za studente Provincije sv. Jeronima

Godine 1936., nakon višekratnih pokuša-ja preuređenja studija i dugotrajnih borba, defintorij Provincije odlučio se za preuređe-nje studija u Provinciji. Studij filozofije koji je do tada bio spojen s gimanzijom u Sinju prenesen je u Makarsku kao jednogodišnji filozofski studij i udružen s bogoslovljem u jedno učilište, s jednim rektorom i pod jed-nim nazivom: Franjevačka visoka bogoslo-vija Makarska - Studium philosophico theo-logicum superius OFM Provinciae SS Redempptoris in Dalmatia, što je na pečatu skraćeno u Studium philosophico theologi-cum superius Makarska.

Tako preuređeno učilište ponovno je privuklo pozornost nekih franjevaca Pro-vincije sv. Jeronima. U brizi kamo poslati mlade franjevce na studij, provincijalu Orli-ću se Makarska vjerojatno učinila kao naj-bolje rješenje usprkos nesporazumima zbog kojih su njegovi studenti prije kratkog vre-mena napustili to učilište. Prije nego se 1937./38. odlučio poslati nove kandidate u Makarsku, raspitivao se o nezadovoljstvu studenata. Fra Silvestar Prša, koji je svoje-dobno studirao u Makarskoj, izložio mu je da je razlog nezadovoljstvu uglavnom bio u tom što su klerici u Dubrovniku živjeli slo-bodnijim životom, a u Makarskoj su se tre-bali podvrgnuti redovničkoj stezi. Je li takav sud utjecao odlučujuće na Orlića, teško je znati, no on je te godine poslao trojicu novih studenata u Makarsku.

Piše: dr. fra Vicko Kapitanović

MAGISTAR BOGOSLOVA U MAKARSKOJ (Nastavak)

IZ ODGOJITELJSKOG DJELOVANJA ^ASNOGA SLUGE BO@JEGA (10)

Prema Pršinoj izjavi, još prije nego su prva dvojica došla u Makarsku, bogoslovi Provincije sv. Jeronima »počeli su im opisi-vati koješta i buniti ih dok ih potpuno nisu oneraspoložili«, pa su oni svaku sitnicu gledali crno. Vjerojatno u Pršinim riječima ima prilično istine jer razlozi nezadovolj-stva koje su dvojica navela i nisu tako veli-ki, no spomenuta dvojica imala su i stvarnih poteškoća jer nisu mogli uskladiti predava-nja iz filozofije s onim što su već završili. Čini se da su neke kolegije ponavljali. Pro-fesor filozofije fra Bonaventura Radonić tražio je, prema njihovu mišljenju, previše memoriziranja, s čime također nisu bili zadovoljni. Hrana im se činila previše jed-nolična, a tako i studentski život u Makar-skoj. U pismu što su ga ti studenti pisali kolegi Dioniziju Juričevu u Rim lakomisle-no su izrazili neke kritike koje je, čini se, rektor bogoslovije shvatio kao klevete.

Premda, čini se, nije pridavao velike važnosti mladenačkim protestima, provinci-jal Grabić upozorio je obazrivo provincijala Orlića, koji također nije stvar shvatio dra-matično, to više što je Prša tvrdio iz vlasti-tog iskustva da hrana ni u Dubrovniku nije bila bolja, a i zbog toga što su neki studenti bili nezadovoljni i sa školama u Italiji. No kad je rektor fra Ante Crnica rekao Orliću da su njegovi studenti oklevetali poglavare i odgojitelje, provincijal Orlić izrazio je magistru Antiću žaljenje zbog tog dopisa svojih klerika i dostavio mu ukor za dvojicu klerika u kojem ih upozorava da su tim svo-jim činom nanijeli uvredu svojoj provinciji,

17

odgojiteljima i učiteljima i da su se pokaza-li nezahvalni prema provinciji koja ih je velikodušno primila i naložio im da zatraže oproštenje. S dopisom upućenim klericima trebao je Antić upoznati i lektore, napose rektora Crnicu.

Kako je Antić u međuvremenu upozorio studente na njihov lakomisleni čin, a oni se pravdali da nisu mislili ništa loše, Antić je smatrao da ne bi bilo dobro ni s psihološke ni s odgojne strane kad bi im uručio provin-cijalov ukor, jer bi mu studenti s pravom mogli prigovoriti zašto ih nije evanđeoski prije upozorio u četiri oka. Uostalom njemu se činilo da prema drugim klericima nema nikakvih ispada i sukoba pa je preuzeo kri-vicu na se i zamolio provincijala Orlića da se o tome u samostanu na Poljudu ne govo-ri, ako netko zna za slučaj, a njemu da opro-sti na nespretnosti. Na to mu je provincijal Orlić 9. prosinca 1937. kratko i toplo zahva-lio »na brizi i to velikoj« za klerike želeći da i oni shvate Antićeve plemenite namjere i zamolio ga da mu vrati pismo upućeno dvojici klerika, što je Antić tri dana kasnije i učinio.

No s tim nije završilo nezadovoljstvo klerika Provincije sv. Jeronima. Njihov novi provincijal Teofil Velnić, kad su mu se javili za Božić 1937. i za Uskrs 1938., osje-tio je kao da nekako uzdišu za odlaskom iz Makarske. Ne znajući ni sam što bi podu-zeo, pokušao se u pismu Antiću našaliti nazvavši svoje »misionarima« za koje bi trebali misionari da ih preobrate i izrazivši da je sreća što je Antić magistar, jer bi inače možda i na silu pobjegli.

Sljedeće akademske godine 1938./39. provincijal Provincije sv. Jeronima poslao je još trojicu studenata, od kojih je jednog ocrtao kao »malog bundžiju«, drugog kao mrzovoljna i umišljena a trećeg kao zrelu osobu. Taj treći će kasnije postati admiral Jugoslavenske armije te se ni nakon pada komunizma nije aktivno uključio u Crkvu. No, ti su studenti već prije nego su pošli u

Makarsku »govorili da neće nikako biti zadovoljni«. Provincijal Velnić je pokušao saznati razloge nezadovoljstva, ali mu stu-denti nisu naveli ništa konkretno pa je on savjetovao Antiću da ne daje »vele važno-sti ovom njihovu neopravdanom nezado-voljstvu«, a fra Silvestar Prša je savjetovao Antiću da ne bude prema njima previše obziran jer će onda oni gospodariti s njim a ne on s njima. Početkom školske godine 1938./39. u nepuna tri mejseca istupilo je čak osam klerika iz Bogoslovije. Trojica od spomenute osmorice bila su iz Provincije sv. Jeronima. Odlazak članova svetojero-nimske Provincije smeo je preostale pa su u početku predbacivali dio krivnje i na Bogosloviju i na magistra. Potom su kleri-ci, nakon kraćeg vremena, prionuvši ponov-no na studij i redovni klerički život, počeli »ulaziti u se, te revnije surađivati oko svoga popravka i boljeg uzgoja« tako da se Antić u svom izvještaju provincijalu Grabi-ću nije mogao »potužiti na ničije slabo ili loše vladanje«. A provincijalu Provincije sv. Jeronima Velniću pisao je o njegovim klericima da je njihovo vladanje bilo zado-voljavajuće »tako da se nijedan učitelj ni starješina ni drug nema što potužiti na njih«.

Iz pravog uvjerenja, ili iz uljudbenosti, provincijal je Velnić izjavio da je Antić dobro uočio studentski karakter. I premda je Antiću davao za pravo u njegovim odgoj-nim postupcima i zahvaljivao na trudu, videći nezadovoljstvo studenata, morao je odvagnuti kako nastaviti dalje. Odluka nije bila dvojbena. Provincijal se nije usudio slati tuđim odgojiteljima u tuđu provinciju nezadovoljne studente. Bojao se da će u njegovoj vlastitoj provinciji »graknuti svi na provincijala, ako koji ne uspije u Makar-skoj, makar Makarska ne bi bila nimalo kriva«. Nije zbog toga htio tjerati »mak na konac« i sa svojim definitorijem odlučio je studente netom završe ispite poslati druga-mo na studij.

18

Kod o. Ante nije se smjelo ništa bez poslušnosti, a nisu se mogle odbiti one duše koje su ga tražile. Pa kako se moglo postupa-ti između dva plamena? Kada je poglavar govorio uz riječi koje bijahu ozbiljne, a bez strogog zapovijedanja, o. Ante je trebao reći uvijek samo »da«. No, dok bi kod odgovora melankolički saginjao svoju glavu u znak poslušnosti, on je neprestano i u isto vrijeme molio Gospodina ili samog poglavara da mu Bog ne šalje penitente, ili da mu poglavar dopusti primati ih. Ustvari, Gospodin mu je slao duše, a samostanski starješina nije dozvoljavao da ih prima. Zato se je češće čuo prigovor: »Zašto tako radiš, oče Ante?«

»Oče gvardijane, ja ne mogu primiti duše i poslati ih riječima: Idite ća! Ja to ne mogu! Ako im vi ne zabranite dolaziti, onda kako ja to mogu učiniti?« O. Ante je imao herojski žar; ali, je li mu poslušnost bila herojska? Zaista, na kraju krajeva ipak je o. gvardijan trebao popustiti pa je dozvolio da se o. Ante žrtvuje i brine po svojoj želji za potrebne duše pokornika. Vjerojatno je gvardijan znao i preuveličavati u svojoj ljudskoj razboritosti misleći da bi o. Ante mogao svoje zdravlje sačuvati odmorom i lijekovima, dok je - ustvari - za njega najbolji lijek radost duša-ma i sreća da čini dobro svakom čovjeku koji je u potrebi.

Poglavar je, moguće je, mislio da će se fra Ante štedeći se i čuvajući živjeti još koju :godinu duže, ili obratno, ne bude li pazio na odmor te neprestano djelovao u žarkom duhovnom poslu za duše, umrijeti prebrzo. Takvo razmišljanje, radi dobra duša, ima i

Piše: Matej Kuhar

POSLU[NOST GVARDIJANU ILI PREDANJE DU[AMA

KARIZME OCA ANTI]A (10)

svoje razumsko opravdanje, jer više se može dušama pomoći za jednu godinu kad se čuva svoje zdravlje, nego u jednom tjednu uz bolesno i teško stanje.

Doista, dobar razlog, ali bi bio samo dobar, tj. da bi kod starješine bila dobra pret-postavka, jer ono »ako se uštedi« trajat će i živjet će duže, nije ustvari bilo baš sigurno, jer štedeći se netko ili ne štedeći, život na zemlji traje samo koliko Bog hoće i dokle Bog hoće, mislio je o. Ante. On je dobro znao da i malo zdravlja što ga čovjek ima dolazi od Boga i da ga je Bog dao čovjeku da ga upotrijebi za njegovu službu, a služeći dušama, služi se Bogu. Treba se zato sav Bogu dati i sve što On traži treba učiniti. Ako mu šalje duše da im pomogne, im je u ime Božje pružao sve što je Bog želio i htio od njega.

No, je li ipak bilo razborito postupati kako je o. Ante činio? Ne stavlja li razbori-tost svoja stalna ograničenja i na ovom području, pa čak i onda kada se vodi briga o volji poglavara? Gdje završava krepost a gdje počinje nerazboritost?

Osim toga - treba znati - kreposti se nika-da ne vrijeđaju između sebe. Kada se koji put čovjek s jednom krepošću služio, sigurno je da ne treba tada riskirati da će drugu ili treću krepost uvrijediti. Je li se zato o. Ante kod poslova za duše i za njihovo dobro vrijeđao ili se mogao sam Gospodin uvrijediti? Sigur-no da nije, jer se radilo samo o vrednovanju a ne o nekoj zloj volji. Radilo se, moguće je, samo o nekoj sitnoj ili maloj pogrešci, a ne o grijehu, jer kako može jedan poslušni i jedan

19

gorljivi doći u sukob? Premda i dva sveca mogu stvari vidjeti različito, ipak oni nikada i ni u kakvom slučaju ne mogu biti na teret jedan drugome. Ta stoga je o. Ante svakoga dana išao na ispovijed, a o. gvardijan, zna se, nije ni osjećao tu svetu potrebu, premda je i kod njega postojao pravi razlog, kao i kod fra Ante.

No, kako bilo da bilo, doista je i o. gvar-dijan veoma rado govorio »o dobrom ocu Anti«. O, kad bi sva braća u samostanima bila »neposlušna« kao što je bio dobri Antić!? I sigurna je ona priča o novcu, kao i ono neprestano moljakanje pomoći za siromašne, koji put, pa i češće, dosađivalo poglavaru, jer ga je o. Ante stavljao u poteš-koće. Možda je o. gvardijan u sebi pomi-šljao i rekao kako je i Manzonijev don Abbondio izrekao: »O, kako svet čovjek, ali koja muka!« (Zaručnici, 21).

Premda je zaslugom o. Ante nešto i ulazi-lo u samostan, ali još više bilo onoga što je njegovom dobrotom izlazilo iz samostana. Koliko je izlazilo, bilo je jasno i zapisano, a koliko je ulazilo, to je nemoguće bilo kontro-lirati jer se malo puta moglo znati da je neki dar došao zaslugom o. Ante ili od drugih svetaca. Naravno, i o. gvardijan je, također, vjerovao u Providnost i ljubio je bližnjega, ali se zato nije trebalo iskušavati Boga, jer on, kao gvardijan, morao je vidjeti ono što o. Ante nije vidio, makar nije imao njegove odgovornosti. Uostalom - recimo - da su svi fratri bili »sveti«, da su se svi stavili na posao kao o. Ante, da su svi tražili i brinuli se poput njega za siromahe koje su poznava-li, što bi tek onda ostalo u samostanu?

I osim navedenog, o. Ante si je dopustio katkada iskoristiti priliku kod onih koji su sami znali koristiti njegovu dobrotu i lju-bav. Trebao je biti, također, i on razborit, jer i »dobri otac« je mogao zapasti u napast pa zavesti u nedosljednost i dobrog pogla-vara. Ako bi se, uzmimo, činio samo karitas na jednu stranu, nedostajao bi - moguće je - karitas na drugoj strani. I zato je »dobri otac« išao na ispovijed, jer nije bio ni on

sam siguran je li djelovao dosta s poštova-njem i ponizno sa svojim poglavarom. Možda mu je zbog silnog duhovnog žara otežavao službu i odgovornost za kuću i subraću.

No, što bi se dogodilo ako je đavao pro-bao i pokušavao obnoviti onu oholost koja umire tek treći dan poslije nas? Ako mu je probao prišapnuti ili sugerirati kakav osjećaj samodopadnosti zbog učinjenog dobra? Zar ga je odmah trebalo osramotiti pred ispo-vjednikom?

Kolika budnost, kolika brzina, kolike pokore, kolike ispovijedi protiv oholosti, i nikad ne bijaše to dovršeno sve do smrti, jer ako misliš da si oholost pobijedio i da si ponizan, već si ponovno žrtva njezine nad-moći.

I tako »dobri otac«, kojega su svi smatra-li savršeno poniznim, trebao se neumorno svaki dan boriti protiv oholosti, čak i zbog onih pohvala od svojih najbližih.

A nije li kod njega bilo, možda, i neke navezanosti na stvari od ovoga svijeta? Naprimjer onaj kipić Bezgrešne koji je držao na ormariću? Mogao je biti samo znak pobožnosti ili pak ona veza koja je tek malo skrivala tajnu njegova srca?

Kad je o. Ante taj kipić poklonio onom kleriku »umjetniku«, ostalo je opet u njego-voj sobi jedno raspelo. Držao ga je doista čudesnim i dragocjenim. Dakle, i kod njega je bila neka navezanost na Bezgrešnu i Ras-petoga, no to ga je poticalo na cjelovitu pri-padnost Isusu i Mariji.

Zaista se trebalo zagledati u dubine nje-gove savjesti gdje bi se dokazalo da se u njegovo srce i dušu nije zavukla ni ona naj-manja sitnica zemaljskoga, jer sve i najviše kod o. Ante bilo je samo u onome: biti više Božji. Nije trebalo za njega - može se reći - niti imati, niti išta željeti, niti išta misliti, osim što je volja Božja. Za potrebnu odijelje-nost od svake zemaljske stvari, pa i one naj-sitnije, treba se doista svakodnevno i ispovi-jedati.

20

U vrijeme Antićeve mladosti na područ-ju Provincije Presvetog Otkupitelja bilo je nekoliko samostana časnih sestara tješnje povezano uz Provinciju, kojima je Provinci-ja pružala duhovne usluge. Jedan od njih bio je i samostan sv. Klare u Splitu. Premda su klarise bile pod jurisdikcijom splitskog nadbiskupa, u teškim godinama poslije Prvoga svjetskog rata franjevački provinci-jal zauzeo se i materijalno za opskrbljivanje sestara, koje su agrarnom reformom bile teško pogođene. Nije poznato, međutim, zbog čega su odnosi ubrzo zahladnjeli. Pro-vincijal Cikojević dao je naslutiti sestrama ili su one barem tako shvatile, da ih poslije »toliko dokaza (...) očinske ljubavi« smatra neharnima. Zbog toga se opatica Anđelika Mikačić nije odmah ni usudila, kako ona kaže, zatražiti za »redovitog ispovjednika« cijenjenog i produhovljenog svećenika Vjenceslava Bilušića, no ipak ga je zatražila nešto kasnije. Zašto Cikojević nije ispunio želje sestara nije poznato, no on je 30. siječ-nja 1925. uručio Antiću imenovanje za ispovjednika klarisa.

Nije poznato što je Antić napisao u prvom svom pismu opatici Mikačić i je li Cikojević to pismo proslijedio, no on se očito želio poja-viti s darom koji je trebao potaknuti duhovni napredak sestara pa je zamolio Nakića da bi im darovao jedan Kirijal. Uskoro im je Antić poslao životopis bl. Krescencije Höss na tali-janskom jeziku. No, u to vrijeme počinje i njegovo traženje protuusluga koje će potrajati do smrti. Nisu to bile protuusluge materijalne naravi, već sat klanjanja »pred Isusom«, moli-tve koje će Antić unaprijed često tražiti od svojih duhovnih vođenika.

Kad je Grabić potkraj 1925. postao provin-cijal, prihvatio je i službu redovitog ispovjed-

Piše dr. fra Vicko Kapitanović

DUHOVNA SKRB ZA ^ASNE SESTRE

U^ITELJ DUHOVNOG @IVOTA (10)

nika časnih sestara klarisa u Splitu. Vjerojatno je upravo on preporučio biskupu Bonefačiću Antića ko izvanrednog ispovjednika, i tu će službu Antić obavljati, čini se, čitavo vrijeme dok je bio u Makarskoj. U ožujku 1928. držao je klarisama i duhovne vježbe. Vjerojatno se upravo na klarise odnosi i Antićev poticaj kasnijem provincijalu Cikojeviću da bi držao sestrama svake nedjelje duhovni govor jer bi time »preporodio samostan«.

Godine 1929. Antić je imenovan izvan-rednim ispovjednikom i sestara milosrdnica u Makarskoj, pa se tako njegovo iskustvo i poznavanje sestara proširilo. Uvidio je koli-ko je potrebno duhovno vodstvo tim osoba-ma često prepuštenima samima sebi. Vjero-jatno je ubrzo uvidio da samo svojim govori-ma ne može preporoditi samostane pa je poduzeo i priređivanje različitih priručnika koji bi sestrama mogli pomoći u njihovu duhovnom napredovanju.

Godine 1936. priredio je posebni priručni ceremonijal za sestre klarise u Splitu i poslao im na hrvatskom životopise svetih sestara da ih mogu čitati u blagovaonici. Uposlio je i sestre da mu pomognu u prevođenju nekih spisa. Tu će praksu kasnije naveliko proširiti najvjerojatnije zbog toga da bi privukao pojedine osobe da se na taj način više posve-te duhovnom radu.

Drugi svjetski rat odvukao je Antićevu pozornost jače prema problemima u vlastitoj Provinciji. Pismene su veze bile otežane pa je vjerojatno i njegov kontakt sa sestrama bio rje-đi, no on ih nije zaboravljao. Za školske sestre na Lovretu u Splitu sastavio je 1944. »Ispit savjesti« koji je pregledao fra Stanko Petrov.

Ako je rat donio sa sobom probleme, čini se da problema nije bilo puno manje ni u prvim poratnim godinama komunističke vla-

21

davine. No poštanski se promet odvijao dosta uredno. To je Antića potaklo da od 1945. uspostavi češće kontakte s redovnica-ma koje su mu se obraćale zbog različitih problema i kod njega nalazile potporu. No i povezivanje sa zajednicama postaje čvršće, naročito zbog toga što sve više preuzima vođenje duhovnih vježba.

Skupina sestara klarisa, koja nakon rata prelazi u Samobor i nastanjuje se u blagova-onici franjevačkog samostana u skrajnje siromašnim uvjetima, poziva ga na »odmor« u Samobor. I zaista, Antić je sestre zagonet-nim putem providnosti slijedio, premjestiv-ši se u Zagreb, i pružao im dragocjenu pomoć i potporu. Zauzimao se za njih i kad su, čini se, došle u nesporazum s Hrvatskom franjevačkom provincijom sv. Ćirila i Meto-da koja ih je primila u svoj samostan u Samoboru, pa su iz Samobora preselile u zagrebačko predgrađe Mikuliće. Tu su, prema Antiću, još 1964., kad je po Europi vladalo blagostanje, bile gladne i puno trpjele, pa je Antić zamolio odvjetnika Mužića da bi im on pomogao. Vjerojatno je Mužić i odgovorio pozivu jer ih Antić u sjedećem pismu Mužiću uz ponovne prepo-ruke naziva njegovim štićenicama.

Bilo je naravno da u krug njegova zanima-nja, u Zagrebu, uz klarise, koje je poznavao iz Splita, najprije dođu školske sestre, koje je također poznavao iz Splita, a u samostanu u kojem je boravio obavljale su različitim služ-be. Kad je došao u Zagreb, Antić je već zate-kao sestre u samostanu. One su naime tu došle 1945. i čini se da ih je duhovno vodio fra Albert Bukić. Kad je Bukić 1947. zatvoren, generalni vikar Franjo Salis-Seewis (nadbi-skup Stepinac je bio u zatvoru) imenovao je fra Antu na preporuku redovničkih poglavara redovitim ispovjednikom školskih sestara u samostanu Majke Božje Lurdske i on će ih voditi duhovno sve do pred smrt.

Uz duhovne nagovore, i duhovne vježbe koje počinje držati u samostanima časnih sestara, Antić za njih piše i razmatranja, a čini se da ga sestre sve više počinju tražiti i za samostanskog ispovjednika. Tako je 21. lipnja

postao redovitim ispovjednikom novakinja sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i ispo-vjednikom, u izuzetnim slučajevima, za ostale sestre u kući matici na tri godine. Potom je 19. travnja 1956. imenovan pomoćnim ispovjed-nikom (confessarius suplementaris) sestara milosrdnica u kući matici u Zagrebu. Uslijedi-lo je potom 26. rujna 1957. imenovanje redo-vitim ispovjednikom sestara sv. Križa na ženskoj klinici u Zagrebu za prvo trogodište, i 25. veljače 1958. imenovanje izvanrednim ispovjednikom (confessarius extraordinarius) sestara sv. Križa za petogodište.

Vjerojatno su ta imenovanja utjecala da je Antićevo zanimanje sve više postajalo usmje-reno u pravcu duhovnoga vođe. Na to upućuje njegovo sve veće zauzimanje za rješavanje različitih pitanja koja su mučila zajednice redovnica, njegove molitve za sestre i za one koji su im održavali duhovne vježbe, njegov duhovni rad i poticanje na različite pobožno-sti, sve opsežnije zanimanje za duhovnom literaturom koja mu je bila potrebna za vođe-nje duša, održavanje duhovnih nagovora i vođenje duhovnih vježba, tješnje povezivanje s poglavaricama pojedinih samostana i družba te svjetovnog instituta Suradnice Krista Kra-lja. Zbog toga su ga redovnice smatrale prija-teljem njihovih družba koji je »spreman da potakne sestre svakom zgodom na dobro«. Tamo gdje nije uspijevao stići osobno, poslu-žio se pisanom rječju, u nedostatku vremena često umnažajući isti tekst različitim osoba-ma, kao što je to već ranije provodio u praksu a svojim bivšim studentima.

U svom duhovnom vodstvu Antić je, čini se, posebnu važnost pridavao poglavarima, kao Božjim namjesnicima. Redovnica se treba predati potpuno u ruke Božje. Ne smije tražiti svoju volju. Ali kako u pojedinim slu-čajevima znati što je volja Božja? Tko se drži starijih, on Boga sluša i živi po njegovoj volji, tvrdio je Antić. Često je zbog toga tra-žio da njegovo duhovno vodstvo bude pod nadzorom poglavara kojima je pripadala duhovna skrb za njegove penitente. Iz pisa-ma časnih sestara možemo vidjeti da su im poglavarice dale dozvolu za dopisivanje s njim kao s duhovnim vođom.

22

Od svojih duhovnih kćeri tražio je da se mole i žrtvuju za nj kao duhovnog oca da mu Isus da nebesku mudrost, čistoću i poniznost, da im uvijek zna pokazivati volju Božju i voditi ih po Duhu Svetom, a on ih je svaki dan preporučivao dok je slavio misu na olta-ru i molio za njihovu svetost.

Iz osobnog i tuđeg iskustva Antić je vrlo dobro znao da se život u samostanu sastoji od zbira manjih ili većih duhovnih i tjelesnih radosti i brojnih većih ili manjih poteškoća. Svojim vodstvom i savjetima prve je poku-šao oplemeniti a druge olakšati, pa čak ih pretvoriti u nasladu. Radost je svagdanja pričest i želja da se ujedini s Kristom; radost je prisustvovati s ljubavlju sv. misi; radost je pohađanje Isusa u Presvetom sakramentu. Radost je štovati Blaženu Djevicu Mariju i nju nasljedovati, radost je preoblikovati se u Isusa, pa čak i trpeći i noseći svoj križ. No Antić ne odbija ni druge manje svakidašnje ljudske radosti: rodbinske, prijateljske, dru-garske, u uspjehu, napretku, zdravlju, na položaju, dobru društvu i slično. On od svo-jih duhovnih kćeri traži i odmor kao volju Božju, da poslije mogu bolje vršiti svoje

poslove. Ipak samo one prve, duhovne rado-sti produhovljuju, suobličuju osobu Bogu i pripravljaju za jedinstvo s njim. Neke čisto afektivne radosti odbijao je smatrajući da one mogu postati pogibeljne te zbog toga naprimjer nije redovnici dopuštao zagrliti i milovati djecu koju poučava.

Redovništvu je, prema njegovu mišljenju, pripadalo nepregledno polje raznolikog duhovnog rada. Odgojen u redovničkoj pro-vinciji u kojoj je većina redovnika živjela samačkim životom i kojoj je bila strana jedno-ličnost, Antić je prihvatio kao nešto normalno raznolikost redovništva i duhovni razvoj osobnosti unutar njega. On se donekle trudio da svakoj redovničkoj družbi približi naj-shvatljiviji oblik vlastitog poslanja. U pismi-ma često spominje osnivače ili zaštitnike pojedinih družba. Čak je prevodio razmatra-nja i članke koji se odnose na različite družbe, no nije bio sklon pripisivati redu ili družbi odlučujuću spasenjsku ulogu da ne bi time zasjenio ulogu Kristovu; osnivač reda ili druž-be uvijek mu ostaje samo uzor, red ili družba pomoć u ostvarivanju duhovnih ideala, a suo-bličenje s Kristom konačni cilj osobe.

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 508 - prvi dio

Hvaljen Isus! Makarska, 23. IX. 1938.

Eto, ste i opet započele jednu školsku godinu, kao što ste već mnoge započimale. Pred vama je silno polje rada: hvata Vas neka bojazan, kako ćete tome silnom poslu odoljeti. Za tu prigodu želio bih Vam par misli staviti pred oči (...). a) Uzvišenost služ-be - Kao netom otvoreni pupoljci poljskog cvijeća lelujaju se svaki dan pred Vašim očima sitne dječje glavice. Srce Vam raste gledajući pred sobom rumena lica i bistre oči nevine djece. Njihova srca i duše željne su znanja: hoće da im se sve kaže. Znate, kako vrtlar pazi nježne pupoljke mirisnog cvijeća, da ih ne ofuri mraz i led, kako ih nježno zalijeva i napaja ih potrebitom rosom da se rastvore u krasne cvjetove. Tako slično imate raditi i Vi. Imate da zadovoljite onu silnu i sveobuhvatnu želju djece za znanjem. Imate u njihove sitne glavice mnoštvo toga staviti. Ali, imate osim uma odga-jati i srce: usaditi u nj plemenite misli i osjećaje, ljubav prema Bogu i bližnjemu, ljubav prema domovini (...) Imate od ove sitne djece stvoriti uzdanicu naroda i domovine. Ova sitna djeca biće jednom ljudi na raznim položajima, oni će sačinjavati narod. Vama je dakle povjerena uzvišena zadaća da vječno pomlađujete stablo svoga naroda . Uzviše-ne li službe! [Nastavak na str. 49]

23

Donosimo četvrti duhovni nagovor časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića koji je on održao 27. siječnja 1955. u samo-stanu Sestara Pohoda Marijina, Mošćenička 3, HR - 10000 Zagreb. Časni sluga Božji držao je ove nagovore od 4. rujna 1954. do 21. srpnja 1956. Tekst su zabilježile i na strojopis prepisale same sestre, a za tisak ga je uredio o. vicepostulator dr. fra Josip Šimić.

Drage moje sestre!

UvodPitanje je! Koja je odlika nas kao ljudi?

Odgovor: naša je odlika da imamo razum, slobodnu volju i time se razlikujemo od osta-lih stvorenja, koja tih svojstava nemaju. Dalje: otkupljeni smo predragocjenom Krv-lju našega Gospodina i time smo postali djeca Božja i baštinici neba. I to je naša glavna odlika kao ljudi. A sada dalje. Koja je odlika vas kao redovnica? Vaša odlika jest ta da ste po sv. zvanju kome ste se odazvale, postale zaručnice Sina Božjega.

Oznaka dobre redovniceA koja je prava oznaka jedne dobre i

prave redovnice? Glavna i prava oznaka jedne dobre redovnice jest da vrši sv. Pravila i da je poslušna. Poslušnost čini redovnicu dobrom redovnicom. Dok je redovnica živje-la u svijetu prije ulaska u samostan, ona je živjela posve po svojoj volji. Naprimjer, danas je svečanost u jednoj crkvi, ona ide u tu crkvu. Sutra je u drugoj, ona ide i tamo. Moli, koliko hoće, radi što hoće, ide kud

DUHOVNA SKRB ZA SESTRE POHODA MARIJINA (4)

ANT]EVI NAGOVORI REDOVNICAMA (4)

hoće, dođe kad hoće. Nitko joj ne zapovije-da, posve je slobodna. Živi po svojoj volji. Ali kad je jednom stupila u Red, to sve otpa-da. Ona više ne živi po svojoj volji, nego po volji Božjoj, a ta se očituje u volji poglavara i u sv. Pravilima. Poglavari joj određuju posao, molitvu, ona mora slušati bez mrmlja-nja. Ona više ne moli koliko hoće, nego koliko joj odrede, ne ide kud hoće, nego kuda je šalju. Ukratko, ona više ne živi po svojoj volji.

Napredovati u posveti ispravljanjem glavne pogreške

Koja je najbolja priprava redovnice za oblačenje ili za sv. zavjete? Najbolja pripra-va redovnice za oblačenje jest da se dade voditi. Što je to duhovna strast? Strasti su razne, a svaki čovjek ima po jednu od njih kao glavnu. Koji je izvor strasti i glavnih grijeha? Čovjek se mora sam ispitivati kako bi pronašao koja je u njemu najveća strast, pa da se s njome bori. Mi se često pitamo! Kako to da ništa ne napredujemo, da još nismo dobri? Razlog je taj da se ne borimo kako treba. Svi se trebamo zapitati i ispitati u čemu je ili na komu je krivnja? Svakako na nama, samo je moramo pronaći. Gledajte u prirodu! Čovjek seljak ima njivu. Uzore je, posije sjeme, sve uredi kako treba, a kad dođe žetva, njiva podbaci. Sada se seljak pita na komu je krivnja? Ili nije dobro orano, ili sjeme ne valja, ili nije dobro gnojeno, itd. U susjeda je urodilo stostruko a u njega podba-cilo. Tako je, sestre moje, i u duhovnom životu. Treba pronaći glavnu pogrešku i onda sve snage usmjeriti protiv nje.

24

Krepost poniznosti pomaže umrtviti naše strasti

A da li mi možemo te strasti u nama ubiti? Ne možemo. Zašto? Zato, jer je to u nama živo. Mi možemo te strasti u nama pobijediti molitvom, pokorom, svladavanjem ustrajnim radom na samima sebi. Možemo je umrtviti, umiriti, stišati, ali nikada ubiti. I zato dok god smo živi, možemo propasti a možemo se i spasiti. Mi imamo slobodnu volju, koja, dokle god smo živi može posrnuti i odvući nas u propast. Zato je potrebna budnost. A što to znači biti jednostavan? Ja ću vam odgovoriti. To znači ne imati u pameti nikakvih pretenzi-ja niti u držanju afektiranja. Što to znači imati u pameti pretenzija? Reći ću vam. Naprimjer, jedna sestra dođe u kuhinju, a sestra kuharica odmah je primi i zamoli: »Sestro, molim vas odnesite mi tu vodu van!« A ona odmah zapi-ta: »Tko? Ja? Ja da nosim vodu? Pa ja sam vani svršila škole, ja imam maturu, pa ja sad da njoj nosim vodu? A jok, neka si nosi sama. Ona nema škola, a ja školovana, pa da njoj budem sluškinja. Ma, to nikako!« Ili časna majka rekne jednoj sestri: »Sestro, od sada ćete vi ove prostorije ribati, prati i posprema-ti!« A ona odmah uzvrati: »Uvijek samo ja, a gdje su druge? Ja sam vani završila škole i sada tu da ribam i perem, kao i one koje nemaju škola. Neću! Zašto samo ja? Ima dosta drugih koje su bez škola, pa neka one ribaju i onako nisu za drugo sposobne. Ja sam svakako sposobnija za druge poslove, jer sam školovana«. Eto - to je pretenzija u mislima, kad čovjek sebe cijeni više nego druge.

A sada dođe afektiranje u držanju. Npr. ta sestra je određena da svira na harmoniju. Sada ona sjedne za harmonij i prstima vješto prebi-re po klavijaturi. Glavu je podigla, vrat ukoči-la, drži se tako otmjeno. Očima motri, sve onako ispod oka i kradom promatra gledali je tkogod kako fino znade svirati. Ili je opet netko nagovori, a ona ne zna kako odgovoriti. Sve bira riječi kako bi bila finija. Kako bi otmjenije izgledala. Pa sve puca usnicama i skoro ne zna kako držati kretnje tijela, ne bi li je dotična osoba pohvalila, kako je fina i otmjena. A kad tamo, to je sve samo afektira-

nje, sve usiljeno, sve nenaravno. I zato vam velim: svaka prava redovnica mora biti jedno-stavna, bez pretenzija i bez afektiranja. Bože moj, takva sam kakva sam. Bilo oko mene mnoštvo ili bila ja sama, uvijek sam ista, jed-naka. Eto to je jednostavnost.

Moliti za svećenikeA sada, drage moje sestre, želim da ovu

godinu posvetite za svećenike. Ujedinite svoje molitve i žrtve sa molitvama, sa nakanama i žrtvama Presvetog Srca Isusova. I sva svoja djela i molitve obavljajte u duhu žive vjere. U duhovnom životu najvažnija je vjera. To je temelj svega. Kod krštenja pita svećenik već na ulazu novokrštenika: Što želiš od Crkve Božje? A on odgovara: Vjeru. Vjeru nam je na ovaj svijet donio Gospodin Isus Krist. Kad je čovjek u Starom zavjetu sagriješio, tonuo je u opačinama. Bog je poslao Nou, Abrahama, Mojsija, koji su bili ljudi vjere. A na koncu nam je poslao svoga Sina, koji nam je donio potpunu objavu. A kad je Isus javno nauča-vao, za svako čudo tražio je vjeru.

Lijep primjer za tolike jest žena Kananej-ka, koja ga je ustrajno molila. I kad je Isus odbija govoreći da nije dozvoljeno uzimati kruh od djece i dati ga psićima, ona je odvra-tila: Da Gospodine, ali i psići jedu od mrvica što padaju sa stola gospodareva! I napokon je bila uslišana. Gdje je god Isus susreo vjeru, bio je odmah razoružan. Jedan između isto tako divnih primjera jest također i satnik. A što je zapravo vjera. Vjera je pečat kojim kaže Bog duši: “Moja si”. Mi imamo osjetila, imamo razum! I sad pomoću razuma, po vjeri, spoznajemo da smo dijete Božje. Dragi Bog stavlja vjeru u našu dušu kao sjeme i po vjeri on uhvati korijen u našoj duši. Pogledajte u prirodu. Recimo jedno stablo! Nije stablo samo od sebe odjednom postalo tako veliko! Najprije se posadi sjemenka, onda nikne, zatim raste deblo, pa krošnja, onda dođu cvje-tovi i na koncu plod. Tako i sv. vjera, koju smo na sv. krštenju dobili kao malu sitnu sje-menku. I što mi više rastemo surađujući s milošću Božjom, ona biva veća. Vidite napri-mjer naš intelektualni život. Ni on nije odjed-

25

nom postao takav kakav jest, već malo-poma-lo. Isto je tako i s vjerom. Malo-pomalo, sve više je upoznajemo i po njoj upoznajemo dragoga Boga. A što nam daje vjera? Daje nam to da smo djeca Božja. Pomoću vjere čovjek rješava probleme vječnosti.

Primjeri svetacaZašto su se sveci u životu toliko proslavi-

li. Tako naprimjer sv. Antun Padovanski, kad je jednom htio propovijedati, a nije bilo slušatelja, otišao je k rijeci i pozvao ribe da ga slušaju, a one su sve iz vode podigle glave i slušale ga dok im je govorio. Ali on je bio čovjek vjere. I uopće sveci su bili ljudi vjere. Isus je rekao: ako vaša vjera bude kao zrno gorušice, kazat ćete gori pomakni se - i ona će se pomaknuti. Sveci su bili ljudi vjere, gospodari elemenata. Po vjeri su imali Božju vlast. A zašto se mi ne promijenimo? Zato jer nemamo vjere.

Mi idemo u crkvu, a malo prije časna majka me je ukorila. I sad ja ne mogu moliti, stalno mislim: ma zašto me je časna majka ukorila. Uvijek samo na mene viče, itd. Ili opet smišljam kako bih se osvetila onoj sestri, zato što me je tužila časnoj majci i slično. Sveci nisu tako radili. Sestre, molite za vjeru, ali ne za običnu vjeru, nego za živu vjeru. Zahvalite dragom Bogu za zvanje i čuvajte ga. A kako ćete najbolje čuvati zva-nje? Vršenjem sv. pravila. Budite složne sa časnom majkom i nikada se nemojte pravda-ti s njome. Znate, sestre, da dragi Bog često puta teže kazni grijeh neposluha, nego grijeh protiv sv. čistoće. Jer grijeh protiv sv. čisto-će, često puta je samo ljudska slabost, dok je grijeh protiv poslušnosti grijeh proti samomu Bogu. Kad se ti boriš protiv poglavara, boriš se protiv samoga Boga. Poznavao sam redov-nika, inače dobar redovnik, ali umro je bez sv. sakramenata. U svome životu u Redu, imao je par prekršaja protiv sv. posluha, i tko zna, nije li to kazna Božja. Ja se neću mije-šati u sudove Božje, ali to mi je u pamet došlo. Zato, sestre, čuvajte se toga da se pravdate sa časnom majkom, jer taj grijeh Bog strahovito kažnjava.

Ljubav prema Bogu - prvi cilj redovničkog života

A onda, sestre drage, u toku godine vaš prvi cilj neka bude ljubav prema Bogu: mi smo došli u red zato da ljubimo Isusa. Drugi cilj neka vam bude naknada Isusu za sve uvre-de koje mu ljudi nanose. A treći cilj neka bude vaše posvećenje, vaše napredovanje u savrše-nosti. Da se dademo dragom Bogu, da živimo po sv. pravilima, pa da se tako usavršimo. Pošli smo u sv. red da postanemo drugi. Da ostavimo sebe, a da se posve darujemo dra-gom Bogu. Sv. pravila moraju nas posvetiti. Mi smo došli u sv. red kao sirovi materijal ali sv. pravila nas moraju urediti. Sestre, budite složne sa časnom majkom. Radite uvijek onako kako ona hoće. Čuvajte jedinstvo duha. Kada čuvate jedinstvo duha, u kući vlada mir. Ali kad se počnete interesirati za druge: tj. gdje je koja sestra, što radi, kud ide, što dobi-je? Time stvarate slabu atmosferu u kući i onda: “Zbogom, kućni miru!”

Vaši ciljevi moraju biti prvo: da ljubite Boga: drugo: da Isusu dadete naknadu za nanesene uvrede i napokon treće: vaš vlastito posvećenje i usavršavanje. Općenita nakana neka bude da molite za svećenike. Eto time se bavite, a nemojte kontrolirati druge. Morate si reći: »Došla sam u samostan kao sirovi mate-rijal, ali sv. Pravila imaju tu moć i tu snagu da me preobraze i učine dobrom. Iz ovog materijala kakva sam ja moraju sv. Pravila učiniti nešto lijepo.« A onda, sestre, među vama mora vladati međusobna ljubav i pošto-vanje. Međusobno se morate voliti, poštivati, pomagati. Jer svaka od vas je hram Duha Svetoga. Zato među vama ne smije nikada biti pitanja: pa gdje je koja sestra, što radi, itd. Svaka neka bude tamo, gdje ju sv. poslušnost stavi. A onda, sestre, nastojte pronaći svoju glavnu strast koja vam ne da naprijed. A kad je pronađete, nastojte i poradite oko toga svim žarom da je što prije svladate. Ja hoću i ja želim da u ovom samostanu odmah svatko vidi kako je ova zajednica na visini. Kako je fina. Da se vidi da sve sestre vrše svoja sv. Pravila, da savjesno ispunjaju svoje dužnosti, da točno drže sv. šutnju. Neka vam tu milost vam udijele Isus i Marija. Amen.

26

U utorak 4. rujna na večernjoj misi u 19 sati svečano je proslavljena 71. obljetnica mučeničke smrti braće franjevaca iz samo-stana Majke Božje Lurdske: župnika fra Mateja Jerka Vodanovića i kapelana fra Sra-fina Raiča, koje je u montiranom sudskom procesu komunistička vlast 28. srpnja 1947. osudila na smrt strijeljanjem, koje je izvršene 4. rujna na Mirogoju. Mučenici su sahranjeni na nepoznatom mjestu i do dana današnjega ne zna se za njihov grob.

Misno slavlje predvodio je i propovijedao gvardijan fra Mate Matić, koji je istaknuo kako je mučeništvo nešto što kršćane prati od Krista mučenika, dakle od početka kršćan-stva do danas. S gvardijanom su suslavili župnik fra Nikica Ajdučić, vicepostulator dr. fra Josip Šimić, prof. dr. fra Ante Crnčević, fra Leon Delaš i dr. fra Jure Jurić-Šimuno-vić. Okupio je i lijepi broj vjernika

Uz ovu dvojicu braće prisjetili smo se i ostale braće koji su bili uhićeni i osuđeni na dugogodišnju robiju u Novoj Gradiški (uku-pno četrdeset i osam godina): fra Petar Gra-bić - provincijal (14 godina), fra Leonardo Bajić - gvardijan (12 godina - umro u zatvo-ru), fra Jozo Visković - kapelan (15 godina) i fra Albert Bukić (7 godina).

Isto tako prisjetili smo se i ostale braće mučenika ubijenih na kraju rata i u poraću. Sa fra Matejom Jerkom Vodanovićem i fra Serafinom Raičem ubijeno je 44 braće, i to 42 od komunista, jedan od četnika (fra Ladislav Ivanković) i jedan od Nijemaca (fra Rafo Kalinić). Uz to su uz braću iz Zagreba

SPOMEN NA MU^ENI^KU SMRT FRA MATEJA JERKA VODANOVI]A I FRA SERAFINA RAI^A

SPOMEN NA BRA]U MU^ENIKE

osuđenu na zatvor i neka druga braća bila osuđena na dugogodišnje kazne zatvora.

Ovdje spominjemo i da je časni sluga Božji o. fra Ante Antić bio uhićen i odveden na ispitivanje 20. travnja 1974. i da je zadr-žan u zatvoru cijeli mjesec dana, kako sam kaže, »in vinculis S. Petri«.

Sudionik

27

Drugoga srpnja u večernjim satima u samostan Majke Božje Lurdske stigla su četiri člana Družbe Utjelovljene Riječi IVE (Instituto del Verbo Encarnado): o. Esteban Dumont, o. Pablo Verni, o. Andrw Whiting i đakon Andres Torres. Družbu je 1984. ute-meljio svjetovni svećenik Carlos Miguel Buela u mjestu 5600 San Rafael, El Chañval 2699 kod Mendoze u Argentini, gdje se nala-zi matična kuća i generalna uprava instituta. Četiri godine kasnije, 1988. isti utemeljitelj ustanovio je i Institut službenica Gospodino-vih i Djevice Marije iz Matare SSVM (Insti-tuto de las Servidoras del Señor y la Virgen de Matarà).

I muški i ženski ogranak danas su se raši-rili po svijetu u više od 30 zemalja. Danas

HODO^A[]A

HODO^ASNICI IZ ARGENTINE

družba broji oko 340 članova. Utemeljen je i ženski ogranak. Osim Argentine imaju kuću, malo i veliko sjemnište i studij teologije u Italiji (Monte Fiascone kod Viterba). Ima ih čak i u Rusiji i u Kazahstanu. Bili su to o. Esteban Dumont, o. Pablo Verni, o. Andrew Whiting i đakon Andres Torres. U samostan su stigli posredovanjem fra Ante Crnčevića.

Nakon pozdrava s o. gvardijanom i osta-lom braćom i smještaja u sobe bili su s fratri-ma na večeri i bratskom druženju poslije večere. Ujutro 3. srpnja, u samostanskoj kapeli slavili su misu na španjolskom s o. vicepostulatorom kauze časnog sluge Božje-ga o. fra Ante Antića fra Josipom Šimićem. Nakon doručka obišli su crkvu i sobu časno-ga sluge Božjega, pomolili se na njegovu

28

grobu. Fra Josip im je ukratko protumačio povijest samostana, svetišta i župe, život i djelovanje Časnoga sluge Božjega i braću mučenike nakon Drugog svjetskog rata. Poklonio im je životopis Časnoga sluge Bož-jega na engleskom, sličice s životopisom i

molitvom za beatifikaciju Časnoga sluge Božjega na španjolskom i talijanskom i svoju knjigu Paolo VI e la pietà popolare Mariana. Nakon zahvale i pozdrava krenuli su na grob blaženog Alojzija Stepinca i potom u Mariju Bistricu.

HODO^A[]E IZ @UPE UZNESENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE IZ STARIH JANKOVACA

U subotu 18. kolovoza 56 hodočasnika iz župe Stari Jankovci u Đakovačkoj nadbisku-piji, iz Gornjosrijemskog arhiđakonata, iz Otočkog dekanata, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, predvođeni svojim župnikom vlč. Matom Špoljarom u okviru godišnjeg hodo-čašća po Zagrebačkoj nadbiskupiji, hodoča-stili su grob časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića. Ove godine hodočastili su u svetište Ludbreg i na grob časnoga sluge

Božjega o. fra Ante Antića. Župnik o. fra Nikica Ajdučić hodočasnike je primio, pozdravio ih i protumačio im nastanak sveti-šta Majke Božje Lurdske, kao i život i djelo-vanje o. Antića. Nakon toga izmolili su zavjetnu molitvu za beatifikaciju Časnoga sluge Božjega i za milosti po njegovu zago-voru. S hodočasnicima su došle i 3 časne sestre Družbe Svetog Križa, koje su pozna-vale oca Antića.

29

NA ANTI]EV ^ETVRTAK 6. RUJNA KONCELEBRIRAO VL^. MARIO FRLAN

Vlč. Mario Frlan iz Riječke nadbiskupije, ovogodišnji mladomisnik i župni vikar u župi sv. Bartola, na Cerniku Grobničkom, suslavio je na večernjoj sv. misi na Antićev četvrtak, 6 rujna. To je misa na kojoj se moli za beatifikaciju Časnoga sluge Božjega i za njegove štovatelje. S njim je došao i jedan bogoslov iz Riječke nadbiskupije.

GENERALNI VIZITATOR MNP. DARKO TEPERT OBI[AO GROB I SOBU ^ASNOGA SLUGE BO@JEGA

U Spomenknjigu na grobu Časnoga sluge Bož-jega 14. rujna zapisao je:

Posebnu radost za mene predstavlja činjenica da sam kao generalni vizitator Provincije Presvetog Otkupitelja bratski pohod braći ove Provincije mogao započeti u samostanu i svetištu tako snažno obilježenom životom i glasom o svetosti časnoga sluge Božjega o. Ante Antića.

U molitvi za njegovo proglašenje blaženim moli se kako ga je Bog uzdigao do savršenog vršenja nje-gove svete volje. Neka on bude zagovornik i svima nama, svojoj braći kako bismo kroz razdoblje generalne vizitacije i kroz kapitul i kapitularni kongres uvijek vršili samo i jedino Božju bolju. Neka nam svima bude poticaj da dosljedno živimo svoj poziv u služenju Bogu i braći ljudima.

30

31

32

HODO^ASNICI IZ @UPE ^UDOTVORNE GOSPE SINJSKE IZ SINJA

časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića. Hodočasnici su hodočastili u Krašić gdje se rodio i umro bl. Alojzije Stepinac, potom na njegov grob u zagrebačkoj katedrali i onda u svetište Majke Božje Lurdske na grob i u sobu Časnoga sluge Božjega.

U subotu 6. listopada 131 hodočasnika i hodočasnica iz župe Čudotvorne Gospe Sinj-ske, većina iz filijala Brnaze i Glavice, pred-vođenih župnim vikarima fra Antoniom Mravkom i fra Lukicom Vojkovićem, te časnom sestrom Dominikom, sestrom milo-srdnicom, hodočastila su na grob i u sobu

33

Oko 17. sati stigli su u svetište Majke Božje Lurdske, gdje su ih dočekali gvardijan fra Mate Matić, župnik fra Nikica Ajdučić i vicepostulator Antićeve kauze fra Josip Šimić. Najprije su se okupili u kapeli MBL gdje su zapjevali pjesmu lurdskih hodočasni-ka, potom ih je pozdravio otac gvardijan i protumačio povijest samostana i svetišta. Nakon toga je otac vicepostulator protuma-čio život Časnoga sluge Božjega i tijek nje-gove kauze, a na kraju je predmolio molitvu za Antićevo proglašenje blaženim i za milo-

sti po njegovu zagovoru. Iz kapele su hodo-časnici obišli sobicu Časnoga sluge Božjega, potom pošli u samostansku dvoranu na osvježenje i na koncu u crkvu-kriptu MBL, gdje im je fra Josip protumačio kako je crkvu projektirao slovenski arhitekt gosp. Jože Plečnik, inače svestrani umjetnik i veliki prijatelj Hrvata. Na koncu su hodočasnici obišli grob Časnoga sluge Božjega, dobili njegove sličice i list, te bočice čudotvorne lurdske vode, koje je o. gvardijan donio iz Lurda.

HODO^ASNICE S OTOKA KRKAŠezdeset hodočasnica, članice djela

»Apostolata za duhovno majčinstvo žena Krčke biskupije Marica Stanković« iz župe Krk i drugih župa otoka, 8. listopada, poho-dilo je svetište Majke Božje Lurdske i grob časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića, u pratnji župnika župe Krk mons. Antuna Toljanića i župnog vikara vlč. Milivoja Guska.

Hodočasnice su obišle grob blaženog Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali i grob službenice Božje Marice Stanković, na godišnjicu njene smrti 8. listopada, i potom negdje oko tri sata popodne stigli u crkvu Majke Božje Lurdske, gdje ih je dočekao vicepostulator kauze časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića fra Josip Šimić i protuma-čio im gradnju i osnivanje samostana Majke

34

Božje Lurdske na poziv zagrebačkog nadbi-skupa Antuna Bauera, osnivanje župe odlu-kom nadbiskupa, a kasnijeg mučenika i kar-dinala Alojzija Stepinca.

Na kraju im je protumačio život i djelova-nje časnoga sluge Božjega o. fra Ante Anti-ća, posebno njegovo djelovanje u Zagrebu od dolaska 1946. pa do njegove smrti 4. ožujka 1965. U Zagrebu je došao na glas kao vrstan i neumoran ispovjednik svih društve-nih staleža i kao nadahnuti i Duhom Božjim ispunjeni duhovni vođa.

PRO^ITALI SMO ZA VAS

Vojni biskup dr. Jure Bogdan, 29. rujna na proslavi sv. Mihovila u Šibeniku, u propovijedi naslovljenoj: Vjera, ufanje i ljubav neuništiva su snaga, Glas Koncila, 40 (2311), 7. listopada 2018., 13.

Na svetkovinu sv. Mihovila, zaštitnika Šibenika i Šibenske biskupije, u subotu 29. rujna na trgu pred šibenskom katedralom svečano euharistijsko slavlje i procesiju predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan. Suslavili su zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin

Barišić, biskupi hvarski Petar Palić, dubro-vački Mate Uzinić, kotorski Ilija Janjić, gos-pićko-senjski Zdenko križić, umirovljeni biskupi šibenski Ante Ivas, hvarski Slobodan Štambuk i gospićko-senjski Mile Bogović, te biskup domaćin Tomislav Rogić.

U propovijedi se biskup Jure Bogdan zapitao: »Kako se danas ne spomenuti sino-va i kćeri ovoga grada koji su se isticali svetošću i krepošću? Sveti mučenik Nikola Tavelić, majka Klara Žižić, dobri otac Ante Antić ukras su grada Šibenika.«

U Zagrebačkom leksikonu (izdanje Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Zagreb 2006., u dva volumena) u prvom volumenu na stranci 61 piše u natuknici »Blaženici i sluge Božje« spominje se i časni sluga Božji fra Ante Antić. Tamo piše sljedeće: »Sta-tus sluge Božjega ponijeli su pomoćni zagrebački biskup Josip Lang (Lepšić, Iva-nićgrad, 1857 - Zagreb, 1924), te trojica članova franjevačkog reda: fra Vendelin Vošnjak (Komovo, Slovenija, 1861 - Zagreb, 1933), član Hrvatske franjevačke provin-cije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, fra Ante Antić (Prvić Šepurine, 1893 - Zagreb, 1965), član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i fra Aleksa Benigar (Zagreb, 1893 - Rim, 1988), član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.«

35

Donosimo svjedočanstava Antićevih štovateljica i štovatelja u kojima iznose svoja iskustva zagovora Časnoga sluge Božjega. U prvom pismu pošiljateljica iz vje štava o čudesnoj pomoći Časnoga sluge Božjega kod polaganja diplomskog ispita 2010. Potom piše o čudesnom ozdrav-ljenjem svojega muža od imunološke trom-bocitopenije 2014. po zagovoru oca Antića. Piše da se i dalje utječe zagovoru oca Anti-ća. Uz pismo je priložena medicinska doku-menatacija. U drugom pismu koje je posla-no elektroničkom poštom jedna Antićeva štovateljica zahvaljuje na poslanim sličica-ma oca Antića, preporučuje se u molitve na Antićeve četvrtke. Opisuje svoje probleme i preporučuje se u zagovor Časnom sluzi Božjem. U trećem pismu jedna štovateljica piše o milostima po kojima u teškim trenu-cima dobiva pomoć po zagovoru oca Anti-ća, kojemu se stalno moli. U četvrtom nepotpisanom pismu jedna štovateljica zahvaljuje ocu Antiću za pomoć i moli za ozdravljenje svojih prijateljica. U petom opširnom pismu jedan štovatelj Časnoga sluge Božjega iz Splita, koji je kao mlad sa svojom suprugom bio jako povezan s ocem Antićem, piše da mu je Časni sluga Božji pomogao kad mu je otkrivena teška upala žuči s kamencima, a kada nije bio sposoban ići na kirurški zahvat. U pismu šalje i obilnu medicinsku dokumentaciju.

Sva ta svjedočanstva trebamo shvatiti, prema crkvenom stavu, kao osobne stavove određenih osoba koje iznose svoje duboka uvjerenja o čudesnoj Božjoj pomoći po zagovoru oca Antića. Zato ih takvima treba-mo razumjeti i shvatiti.

UVOD U IZNESENA SVJEDO^ANSTVA

ZAHVALE, PREPORUKE, USLI[ANJA I SVJEDO^ANSTVA

1. Pismo zahvale i izvještaj o mogućoj čudesnoj pomoći po zagovoru oca Antića stiglo u Vicpostulaturu 7. siječnja 2018.Pismo, točnije izvještaj o čudu po zago-

voru oca Antića:2010. godine utjecala sam se zagovoru

ocu Antiću za uspjeh na diplomi. Diplomira-la sam ocjenom izvrstan te nastavila primati stipendiju koja mi je mnogo označila.

2014. godine razbolio mi se suprug, nakon par mjeseci mu je postavljena dijagnoza imu-nološka trombocitopenija. Naš prijatelj, gos-podin M. V., koji je i sam doživio čudo sino-vog ozdravljenja, molio je na grobu oca Antića za ozdravljenje moga supruga. Kako on svjedoči, osjetio je jaki miris tamjana u tom trenutku i bio siguran da će moj suprug biti dobro. I zaista, par mjeseci nakon molitve suprugu se stanje popravilo i krvni nalazi pokazali su normalan broj trombocita.

Čudo je što moj suprug nije primao nika-kvu medicinsku terapiju i unatoč tome broj trombocita se podigao do normale. Broj trombocita je bio niži od referentnih vrijed-nosti duže od 6 mjeseci, a bez primanja medicinske terapije na kraju su se vratili u normalu što je vrlo rijedak slučaj u medicini.

U teškim trenucima i dalje se utječem ocu Antiću, u svim svakodnevnim potrebama i redovito bivam uslišana. molila sam za zago-vor oca Antića u drugoj trudnoći, za zdravlje mene i djeteta i sve je bilo u najboljem redu. Također, kada je stariji sin zadržan u bolnici, suprugu se otvorio apartman za ostanak s njim unatoč prvotnim doktorskim najavama da neće biti mjesta.

Vjerujem u svetost oca Antića i njego-vom se moćnom zagovoru utječemo svakod-

36

nevno i kao bračni par te se nadamo da će nam Gospodin udijeli milost da još koji put posvjedočimo o čudu oca Antića.

A. P.

2. Pismo napisano 10. svibnja i isti dan poslano elektroničkom poštom (15.42)Poštovani, evo da Vam zahvalim za

poslane sličice sluge Božjeg fra Antića, sti-gle su mi jučer. Puno Vam hvala i želim Vam obilje Božjeg blagoslova te zaštitu i zagovor svih nebeskih svetaca, Isusa, Gospe i fra Antića. Uz još jednu malu napomenu da se svakog 1. četvrtka u mjesecu kad se moli-te na grobu fra Antića i dalje stalno molite za moje nakane jer sam imala puno problema, također prikazujem u Vaše molitve i mog sina Antu i moju majku Radojku koja je prije pola godine imala teški lom i operaciju bedrene kosti, i dan - danas je u jako lošem stanju. Bol joj na nogama nikako ne prolazi, teško hoda tako da joj je pomalo i stradala psiha. Čak joj u nekim trenucima znaju doći i suicidalne misli zbog tih bolova pa ću uz svoje molitvene nakane i nju preporučiti. Unaprijed Vam hvala i veliki pozdrav

M. M.

3. Pismo napisano i poslano 25. svibnja, a 30. svibnja stiglo u VicepostulaturuSasvim slučajno našla sam sličicu

dobrog o. Antića (a zapravo ništa nije slu-čajno), molila i doživjela bezbroj uslišanja. U situacijama gdje nisam vidjela izlaza, nerješive situacije, čudom njegovim bile su tako jednostavno razriješene, da to samo Bogu i ocu A. Antiću pripisujem i zahvalju-jem. Evo se i sada nalazim u jednoj ne baš ugodnoj situaciji, pa se obraćam dobrome sluzi Božjem ocu Antiću za pomoć. Časni slugo Božji, molim te majčinskim vapajem izmoli veliku milost kod profesora F. i da sve bude isto. Molim te, hitno je (...) Nikada me nisi odbio, pa te usrdno molim i ovaj put da pomogneš i da dobro završi (...) Zahva-ljujem ti tisuću puta za sva uslišanja dosada i svima ću i dalje pričati o tvojim moćima i

zagovorom kod Blažene Djevice Marije i Svevišnjega!!!

Bože moj, uzmi ove strahove i strepnje, iščekivanja, snage nama daj da ustrajno molimo i uvijek se dobru nadamo: Bože moj, u pomoć mi priteci! Milostiv nam budi uvi-jek! Bože moj, u tebe se uzdam.

Dobri moj oče Ante Antiću, a koga ću moliti, ako ne Tebe.

Nepotpisano

4. Pismo stiglo 8. lipnja u VicepostulaturuHvaljen Isus i Marija!Hvala dobrom ocu Anti Antiću za svaku

pomoć i rješenje problema. Uistinu pomaže i uslišava. (...) I nadalje mu preporučujem svoju obitelj u njegov zagovor kod Isusa (...), a posebno ga molim za zdravlje gospođa Zorice i Andreje. (...)

Isus je posvuda. Isus dolazi na oblacima i hoda po vodi. Isus je uvijek prisutan. Isus stoji pred tvojim vratima i kuca. Dolazi u tvoje srce kad je pozvan. Isus je toliko blizu, koliko je potrebno spomenuti njegovo ime. Isus je znao tvoje i prije nego, li si bila rođena. On zna tvoju prošlost i tvoju budućnost. Isus ima srce puno ljubavi. Isus ti nudi zdravlje, pomoć i nadu. Isu kaže: »Svu svoju brigu prebacite na mene jer ja se brinem za vas!« Isus ti daruje radost koja postaje tvoja snaga (...).

Zato te, oče Ante Antiću, molim zamoli Isusa za brzo tjelesno ozdravljenje gospođa Andreje i Zorice i hvala ti unaprijed, dobri moj zaštitniče. (...) Obećala sam i obećavam uvijek svima pričati o tvom moćnom zago-voru. (...) Hvala ti, dobri oče Ante Antiću! Hvala ti, dobri moj Isuse! Hvala ti Blažena Divice Marijo, ti što majčinskom ljubavi grliš i svojim plaštem pokrivaš (...)! Hvala, tisuću puta hvala!

Na kraju pisma mali prilog i zamolba da se list Časnoga sluge Božjega šalje jednoj osobi u Slovačku. Uz pismo dječji crtež križa i molitva: »Isuse, molim te ozdravi tetu Andreju i Zoricu! Hvala ti Isuse!«

Nepotpisano

37

5. Pismo stiglo 26. lipnja u Vicepostulaturu,U prilogu Vam šaljem tekst o mojem

nedavnom doživljaju zagovora fra Ante Anti-ća. Posebnom poštanskom pošiljko dostav-ljam Vam svu citiranu medicinsku dokumen-taciju. Možete objaviti moj dopis u cjelini, a ako bi ga kratili, molim pošaljite mi taj tekst. Posebno molim da mi na moju adresu u Split, Čiovska 2 pošaljete časopis Dobri Otac Antić, jer svaki se broj rasproda prije nego se može kupiti u crkvi Gospe od zdravlja.

Srdačno Vas pozdravljam

Pismo, zapravo izvještaj o čudesnom zagovoru fra Ante Antića u svibnju 2018. napisano 18. lipnja

I.Odnos, moj osobni i moje žene Vlaste, sa

fra Antom Antićem opisao je (svojedobno pod mojim izmijenjenim imenom) Ante Katalinić u knjizi Dobri otac Antić (Knjižni-ca Marije, Split 1967., str. 133-138). Naš obiteljski odnos s Antićem bio je posebno intenzivan tijekom 1964. godine, kako je to vidljivo iz postojeće i dostupne korespon-dencije. Iz tih njegovih pisama vidljivo je kako je on spoznavao »s milošću Božjom« moje stanje, a posebno je najdetaljnije opisi-vao (iz Zagreba!) nutarnje raspoloženje i osjećaje moje žene koja je tada živjela dale-ko od njega sa mnom i djecom u Splitu.

II.Moje bolove sa žuči počeo sam osjećati

oko 26. ožujka 2018. godine, a kada su se pogoršali završio sam na Hitnoj u KBC Split dana 29. ožujka 2018. godine. Liječen sam, kako je vidljivo iz priloga, u »Zavodu za gastroenterologiju i hepatologiju« KBC Split od 29. ožujka 2018. do 4. travnja 2018. godine. Po dolasku kući trebalo je, po savjetu liječnika, proći 3 do 4 tjedna da nestanu posljedice upale žuči i tek poslije toga mogu-će je ići na operaciju. Operaciju žuči dogo-vorio sam sa specijalistom kirurgom prim. dr. Boškom Romićem u KBC Rebro u Zagrebu za dan 23. svibnja 2018.

Poslije ovog dogovora s dr. Romićem poduzeo sam sve potrebne pripremne radnje koje su nužne za operaciju. Pretrage: »labo-ratorijska hematologija«, »klinička biokemi-ja« i »koagulacija« izvršene su dana 11. svibnja 2018. godine u »Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije« i nalazi su bili uredni, kako je vidljivo iz priloga. Nalaz pluća vremenski mi je vrijedio, kako je utvr-đen, dok sam se nalazio u splitskoj bolnici.

Dana 14. svibnja 2018. godine EKG u privatnoj »Internističko-kardiološkoj ordina-ciji« dr. Katarine Novak, koja je nalaz (u prilogu) opisala ovako: »EKG sinus ritam fr. 66/min, PQ=0,24 sekunde, pojedinačne, polimorfne VES, depresija ST spojnice za 1 mm u inferolateralnim odvodima, znaci hipertrofije lijeve klijetke.« Prema ovom nalazu nije se moglo očekivati da ću od ane-steziologa dobiti mišljenje da mogu ići na operaciju. Dr. Novak mi je kazala da trebam obaviti posebne pretrage srca za utvrđivanje zdravstvenog stanje u smislu mogu li se pod-vrgnuti operaciji žuči. Znao sam da ako pri-hvatim njezin savjet s obzirom da potrebni medicinski nalazi, koji prethode operaciji, vrijede 14 dana i da ih onda moram obnav-ljati, što znači da operaciju žuči mogu realno očekivati na jesen, a to rezultira s mogućno-šću niza nepredvidivih komplikacija. Među-tim, znao sam da godinama imam visoki tlak, ali da veće zdravstvene probleme sa srcem nemam i da zakazanu operaciju treba obaviti u nevrućem mjesecu svibnju. (U lip-nju je dr. Romić predvidio godišnji odmor.)

Nalaz dr. Novak dogodio se, kako je vid-ljivo iz priloga, 14.svibnja u 12 sati i 51 minutu. U ordinaciji dr. Novak odvela me gospođa Ružica Vučić, koja radi u tvrtki muža Mladena »Infomedica d.o.o.«, a koja tvrtka, između ostaloga, radi za sve domove zdravlja Splitsko-dalmatinske županije tako da ona osobno pozna gotovo sve liječnike ove županije. Na nagovor R. Vučić otišao sam istoga dana neposredno poslije pregleda kod dr. Novaka, dakle odmah poslije 13 sati na novi pregled EKG u ispostavu Doma zdravlja u ulici Antuna Gustava Matoša,

38

Split. Vučićka je na stubama toga doma zdravlja srela dr. Dražena Bučana i zamolila ga budući da sam joj rod da dopusti da se u njegovu odjelu »Medicine rada« meni izvrši EKG. Navedeni doktor, koji je odlazio s posla kući, vratio se u svoj odjel i zamolio dežurnu sestru da mi napravi EKG. Dakako da ni doktoru, ni sestri nismo naveli da smo malo prije toga bili na EKG kod dr. Novaka. Medicinska sestra je radila EKG i on je pokazivao u dva navrata rezultate koji nosu izgledali prihvatljivi i koji su zatim ostali zanemareni. Tada sam se ja, posebno usrdno, obratio za zagovor fra Anti Antiću da mi s neba na čudesan način pomogne. U tim tre-nucima moje molitve isprintani su s istog medicinskog stroja nalazi EKG koji su bili prihvatljivi za anesteziju u svezi s operaci-jom. Imam gotovo istodobne medicinske nalaze, onaj dr. Novaka i onaj iz Doma zdravlja u Matoševoj i sve ih prilažem. Osobno to doživljavam kao neprotumačivo, odnosno kao čudesno djelovanje zaštitnika fra Ante Antića.

Dana 16. svibnja 2018. godine u »Ambu-lanti za prijeoperacijski pregled« KBC Split dobio sam »anesteziološki list«, koji se prila-že, sa zaključkom: »Može se anestezirati«.

III:U međuvremenu ozbiljno sam se prehla-

dio i u noći od 20. na 21. svibnja (od nedjelje

na ponedjeljak) imao toliko velike i česte napadaje kašlja da je moja žena Vlasta zaključila da tako nešto nisam doživio odka-da smo u braku od 1959. godine. Operacija se u takvoj situaciji teško može zamisliti, a napadaji kašlja neposredno poslije kirurškog zahvata stvarno bi mogli dovesti do kidanja »šavova/punata«, što također upućuje na odgađanje operacije. Tada sam se ponovno obratio zagovoru fra Ante Antića i ujutro na dan odlaska iz Splita u Zagreb 22. svibnja, kašlja nije bilo, a kašalj se nije pojavio ni na dan operacije 23. svibnja.

Dana 23. svibnja 2018. godine na temelju dijagnoze »žučni kamenci« primljen sam na »Kliniku za kirurgiju« KBC Rebro. Operirao me savršeno uspješno istog dana ujutro spe-cijalist prim. dr. Boško Romić. Otpušten sam kako je vidljivo iz priložene »otpusnice« dana 26. svibnja 2018. godine.

U postoperativnim danima prehlada se nastavila, ali bez posebnog kašlja.

U Splitu. 18. svibnja 2018.I. M.

(Sva dokumentacija, koju su zahvalni štova-telji poslali, nalazi se u Vicepostulaturi, kao i svi osobni podaci pacijenta koji svjedoči o čudesnoj pomoći Časnoga sluge Božjega.)

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 507 - treći dio [Nastavak sa str. 15]

Makarska, 20. I. 1939.

Svojstveno svakome društvu, pa i duhovnome, da se uz socijalne kreposti i mnogo-brojne prednosti, koje sobom nosi, pokadšto znade pojaviti i po koji nedostatak. Slaba i grijehom ranjena ljudska priroda ne može se uništiti, već, kad više, kad manje, hoće da se pokaže. Stoga, ako se koji put pojavi i takav nepoželjni trunak, znajte to dobro razu-mjeti gledajući na uzvišeni ideal koji nas sve ujedinjuje u onoj serafskoj ljubavi, koju nas uči sv. o. Franjo. On je sve gledao u okviru ljubavi, svagdje je znao otkriti Stvoritelja. On sve zove braćom, sestrama i sve poziva da s njim hvale i slave Stvoritelja.

Neka Vas u svemu vodi ljubav Božja, pouzdanje u njegovu pomoć i živa vjera koja uvijek i svagdje pobjeđuje.

S Isusom, Marijom, sv. Josipom i sv. o. Franjom blagosivlje Vas

39

Piše: s. Marija Asumpta Strukar

O ANTI]EVIM PISMIMA SVE]ENICIMASpisi oca fra Ante Antića, svrstani pod

naslovom “Antićeva pisma” i sačuvani u Vicepostulaturi, otvaraju široke horizonte duha i srca i uvode u ljepotu susreta s ljudi-ma i vječnim vrjednotama. Fizička udalje-nost oca Antića od onih koji su bili potrebni njegovih savjeta i duhovne pomoći, ne samo da nije zatvorila dotok prijateljskih misli i iskrenih želja, nego je otvorila potpuno nove, vidljive mogućnosti priopćavanja i otkrila čiste izvore milosti, koji su potekli od uzaja-mnoga povjerenja, iskrenosti i ustrajne zalo-ženosti. Vicepostulatura je ova pisma priku-pljala od samog osnutka (1969.), a još uvijek ih pojedinci dostavljaju.

Dragocjena duhovna baštinaFra Antina pisma upućena različitim oso-

bama uvijek željnima sigurne riječi i vod-stva, dragocjena su baština i izvor neprocje-njivoga duhovnog blaga koje je Sluga Božji darovao ne samo pojedincima i zajednicama, nego ona ujedno otkrivaju i njegov duhovni lik u toj izvanrednoj vrsti apostolata. Njego-va riječ, u sačuvanim pismima, još uvijek je i sjeme i klica i plod za duše željne ljepote bistrih izvora i Vječnoga Sunca. Tko iskreno posegne za tim pismima, tko ponizno i čisto zaroni u te izvore, a korak svoje duše usmje-ri k tim zasijanim brazdama, sigurno će doži-vjeti ljepotu vječnih vrjednota i čistih vrhu-naca milosti, na kojima je on sam boravio i prema kojima je s ljubavlju i dobrotom upu-ćivao mnoge.

Svi izvornici prikupljenih pisama nalaze se u Vicepostulaturi. Uglavnom su cjeloviti, osim maloga broja onih koja su zbog dugog stajanja i pisanja na nekvalitetnom papiru požutjela, pomalo istrošena, a poneka i teško čitljiva.

Pisma su sistematizirana u tri skupine, označene rimskim brojevima. U pojedinoj skupini naslovnici su poredani po abeced-nom redu. Pojedina osoba označena je arap-skim brojem, a svako pismo također. Po tom se sistemu citiraju pisma i stavljaju oznake, npr. AP I/26, 5; AP II/30, 15; AP III/22, 8.

Za potvrdu autentičnosti pisama, u Vice-postulaturi je na 174 stranice načinjen tablič-ni kronološki prikaz svih pisama s potrebnim oznakama: imenom i prezimenom naslovni-ka, nadnevkom i mjestom odakle je upućeno, brojem stranica i naznakom je li pisano rukom ili na stroju.

Evo pregleda istraživanja koje je prove-deno do 1993. godine.

Pisma upućena Broj osoba

Broj pisama

Broj stranica

I. Svećenicima 50 792 1.438II. Redovnicama 49 988 1.683III. Laicima 42 485 848

UKUPNO 141 2.265 3.969

Koliko je doista fra Ante napisao pisama vrlo je teško odrediti, jer uz kasnije dostav-ljena pisma Vicepo stulaturi još su mnogi koji ih čuvaju kao najdragocjenije relikvije i trajne, uvijek vrijedne smjernice za život. Svi oni koji su imali tu sreću da im je on osobno pisao, kao i oni kojima je ta duhovna hrana bila ponuđena na bilo koji drugi način, s pravom potvrđuju da su to “pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa” (2 Tim 3, 15).

Osim samo malog broja pisama tipkanih na stroju, upućenih pojedinim zajednicama, fra Ante je sva pisma pisao rukom, vrlo ured-no, pregledno, s točno označenim mjestom i nadnevkom pisanja. Vrlo je rijetko izostav-ljen datum.

ANTI]EVA PISMA SVE]ENICIMA (1)

40

Prvo sačuvano pismoJedno od prvih pisama fra Ante Antića,

koje čuva Vicepostulatura, naslovljeno je: “Draga u našem sv. o. Frani braćo!” Pismo sadrži zahvalu za čestitku prigodom zavjeto-vanja, koje je bilo 17. IX. 1912. godine. Pismo je vlastoručno napisao fra Ante i prvi ga potpisao, a nakon njega slijede još 11 imena Antićeve redovničke braće koji su isto-ga dana položili zavjete. Pismo je to, samo po sebi kratko, ali otkriva fra Antinu sreću, stav i vrlo jasni cilj već na samom početku njegova redovničkog života. Radi toga držim ga vrlo značajnim, pa ga cijeloga donosim:

“Iskreno Vam zahvaljujemo na Vašoj čestitci. Mi smo svi veoma sretni i zadovolj-ni, jer se naše nade ispuniše, budući da smo postali sinovi velikog Patrijarhe svetog Oca, čijim stopama mi ćemo nastojati vjerno poći i do groba slijediti; jer u današnje vrijeme hoće se, treba onakovih ljudi, onakovih samoprijegornika i značajnika, koji će poput svetog oca (Franje) poći i svim silama nasto-jati uzdignuti vjeru i krepost, a srušiti bezvjerje i nemoral. Ukratko, sve u Isusu obnoviti. Takvih se ljudi hoće, danas su tako potrebiti, kao ne znam što, kao ništa na svi-jetu drugo. Takve ljude očekuje vjera, red i domovina od ... Vas i ... od ...” ( AP, I/1, 1).

Koga je već tada fra Ante imao u vidu ostavljajući ta prazna mjesta ne zna se. Danas, kad se zna da je o. Antić poput Isusa prošao zemljom čineći dobro (usp. Dj 10, 38), jasno je i vidljivo mnoštvo ljudi koje je on vodio sigurnim putem. “Obnoviti sve u Kristu” bio je poziv tadanjeg pape Pija X. Mladi fra Ante stavljajući ga u program redovničkoga života svjedoči svoju raspolo-živost i vjernost crkvenom učiteljstvu.

Da to postigne, on moli, pokoru čini, ali i od onih koje vodi traži suradnju i pomoć. Tako piše: “Draga kćeri, ako je volja Božja moli Njegovu ljubav i milosrđe da ispunim postavljeni cilj i da Mu dovedem sve duše bilo molitvom, bilo trpljenjem bilo duhov-nom poukom. Ništa drugo ne želim nego Njegovu ljubav s kojom Ga želim proslaviti,

od svega se očistiti, duše posvetiti i Njega svima dati” (AP, II/45, 28).

Škola savšenstvaFra Ante ne piše pisma zato da se poveže i

sprijatelji s ljudima, nego da poveže ljude s Bogom i usmjeri ih k vječnom cilju. Sadržaj njihov otvorena su vrata u uzvišenu i divnu školu savršenstva. Zadivljuju svojom jedno-stavnošću, a uvijek odišu dubokim poštova-njem, zahvalnošću, ljubavlju, brigom, zauze-tošću za konkretne probleme. No u svemu se vrlo vješto “skriva” i jasno pokazuje da je on samo posrednik za susret s Najvećim Prijate-ljem - Isusom. Ocu Antiću ništa ljudskoga nije strano ni beznačajno. No, Bog je uvijek jedini cilj. Nekad je upravo iznenađujuće kako se zauzima za “sitnice”, ali on zna da dotična osoba i preko njih mora k Bogu. Zato i kad hvali i kad opominje sve čini zbog Isusa, jer Isus se raduje ili Isus nije zadovoljan. Fra Ante je samo onaj koji ne dozvoljava da čovjek ide drugim putem osim Istine i Života.

U pismima se očituje njegovo potpuno predanje i sjedinjenje s voljom Božjom. On je samo onaj koji volju Božju prenosi pojedi-noj duši. Zato nerijetko piše: “Molite Duha Svetoga da Vam pišem što je za duhovni napredak Vaše duše” (AP, II/43, 17). Njego-va pisma uvijek odišu sigurnim vodstvom. Pa kad doživi da netko ne prihvaća volju Božju, on bez ustručavanja naređuje. No i tu se osjeća da je ponizni izvršitelj volje Božje: “Ono što mi daje o Vama spoznati Gospodin, reći ću Vam kao otac” (AP, II/43, 26).

Tako fra Antina pisma postadoše prava škola savršenstva za sva vremena. Neumoran je kad treba duši otkriti blago za koje se ispl ati sve žrtvovati pa i čitav život uložiti. On se sam žrtvuje, moli, upućuje i piše, a sve iskre-no želeći da svima otkrije “koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima” (Ef 1, 17-18).

U tom smislu piše: “Cilj našega života jest slava Božja. U svim našim djelima, rije-čima i mislima imamo svagdje tražiti samo slavu Oca Nebeskoga. Toj slavi ima biti

41

posvećen sav naš život, sva naša djela, trpljenja i vježbe. Nigda nemojte izgu-biti s vida ovu najvažniju svrhu svega našeg života. Bog je naše sve. On je to po svojoj naravi Božanskoj, ali treba da i mi našom slobodnom voljom oda-beremo, učinimo i pokažemo, da je Bog naše sve” (AP, II/47, 2).

U Isusovoj sjeniDvije stvarnosti: s jedne strane da

je Bog naše sve, a s druge predanost u volju Božju sigurni put k svetosti, o. Antić gotovo ni u jednom pismu ne zaboravlja naglasiti, pa ni onda kad je netko od onih kojima piše pod križem bolesti ili bilo koje druge nevolje. I takve - često vrlo teške situacije - koristi da dušu uputi da zahvaljuje Gospodinu, da se preda volji Božjoj. Svjestan da uspinjanje na brdo savrše-nosti nosi sa sobom odricanje, križ i borbe, on otkriva sredstva, potiče na ustraj-nost, pobožnost, djela ljubavi, vršenje krepo-sti i primanje svetih sakramenata. Napose naglašava poniznost i zaborav sebe, stavlja-jući uvijek za uzor Božansko Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino.

U svim njegovim pismima jasno se vidi njegova osobna duboka vjera i trajna poveza-nost s Bogom. U tu Božju prisutnost fra Ante je sav uronjen. Iz nje živi, radi, govori i piše. Iz nje crpi snagu za svaki trenutak, ona mu je trajni poticaj da bude ponizan. Tako se fra Ante uvijek nalazi u Isusovoj sjeni, duboko svjestan: “On mora rasti, a ja se umanjivati” (Iv 3, 30). Tu svoju malenost on svjesno, duboko i iskreno doživljava, ali ona mu ne priječi da i mnogo učenijima od sebe u pismi-ma otkriva stanje duše, te revan za Božju slavu upućuje da naslovnik popravi život. Na oca Antića mogu se doslovno primijeniti riječi sv. Pavla: “I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga” (1 Kor 2, 1-3).

Tu Raspetu Ljubav fra Ante stavlja u svo-jim pismima kao uzor i cilj. Kristov vapaj s križa “Žedan sam” (Iv 19,28) odjekuje u njegovoj duši, pa ne žali ni vremena ni truda za duga pisma, da dušama za kojima Krist žeđa, otkrije vrhunce svetosti na koje se u isto vrijeme i sam sasvim sigurno uspinje. Zato njegova pisma odišu zovom: “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu. Ako novaca i nemate, dođite” (Iz 55, 1).

Prema tim vječnim izvorima ustrajno vodi one koji su mu povjereni i nudi vodu života. Piše im programe, odluke, opominje i usmjeruje na život sabranosti i jednostav-nosti. Vodi ih putem kreposti, čisti im duše po molitvi, sakramentima i upućuje sigur-nim putovima. U tom smislu piše: “da dostignete savršenu dob Kristovu i budete mu slični i postanete jedno s njime i po njemu jedno s Ocem i Duhom Svetim, molim Vas, živite sakramentalnim životom, molitvenim životom, životom svetog križa i muke Kristove, životom Marijinim... budite kristocentrični, a ne egocentrični” (AP, II/21, 1).

42

Blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabri-jela i Rafaela, koji Crkva slavi 29. rujna, u hrvatskom pučkom izričaju najčešće se spo-minje kao blagdan sv. Mihaela (Mihovila). Budući da nam često dolaze pismena, usme-na i elektronička pitanja o anđelima, obraditi ćemo ovdje ovu trojicu arkanđe-la.

Pobožna vanbiblijska predaja Mihovila opisuje kao jednog od šest ili sedam anđeoskih knezova, koji stoje pred licem Bož-jim i uživaju njegovo povjerenje. Ista predaja opisuje Mihaela kao zapo-vjednika nebeske vojske koji drži ključeve raja.

Sva trojica Arkanđela, kao i drugi anđeli, kroz kršćansku povijest smatra-ni su Božjim glasnicima ili vjesnicima (grčki ἄγγελος [ángelos]), zagovornicima u potrebama, zaštitnicima u nevoljama, kao oni koji pomažu umirućima u smrt-noj borbi i vode njihove duše u nebo.

Mihaela (Tko je kao Bog?) spominje knjiga Otkrivenja (usp. 12, 1-17, posebno 7-9) u opisu borbe Bogu odanih anđela pod zapovjedništvom Mihaela protiv Zmaja i njegovih

SVETI ARKAN\ELI MIHAEL, GABRIJEL I RAFAEL

SVETI ARKAN\ELI

anđela. Ovaj se tekst često tumači kao borba Mihaela i Lucifera (Anđela zore i svjetla - lučonoše).

Gabrijela (Junak Božji, Jakost Božja. Bog jaki) Božji glasnik koji je Blažnoj Dje-

Albert Dürer, Ark. Mihael u borbi sa paklenim zmajem (drvorez)

43

vici Mariji navijestio da će po Duhu Svetom začeti i roditi Sina Božjega (usp. Lk 1, 26-38), koji se nekada slavio 24. ožujka. S njegovim blagdanom u sjevernoj Europi bio je povezan početak proljetne sjetve.

Rafaela (Bog je ozdravio, Bog ozdravlja) prati mladog Tobiju i ozdravlja njegova oca (Tob 12, 7-14). Prema ranokršćanskoj preda-ji Rafael je anđeo koji je silazio u zdenac Bethezda uzbibati vodu i dati joj ljekovitu snagu (usp. Iv 5, 1-4).

U umjetnosti Mihael je prikazivan kao mladi junak koji se bori s đavlom, a od 12. st. kao anđeo koji nosi vagu. Sin Karla Veliko-ga Ljudevit Pobožni (788.-840.) odredio je na sinodi u Mainzu 813. da se arkanđeo Mihael slavi 29. rujna. U isto vrijeme brdo koje je do tada bilo posvećeno germanskom bogu Votanu, posvećeno je sv. Mihaelu. Mihael je proglašen zaštitnikom Njemačke (deutsche Michel), što su kasnije vođe Fran-cuske revolucije izvrgle poruzi. Iz Njemačke potječe izreka: »Regnet’s sanft am Michael-stag, folgt ein milder Winter nach - Ako pada lagana kiša na sv. Mihaela, uslijediti će blaga zima«. U prošlim stoljećima uz blag-dan sv. Mihaela bili su povezani razni sadr-žaji: davanje raznih daća crkvi i državi; zabrana rada; godišnji sajmovi; proslava dana žetve; promjena posluge u kući; selje-nje mladih, završetak školske godine, itd. Na uočnicu blagdana sv. Mihovila palili su se krjesovi ili svitnjaci.

Postoji red sv. Mihovila - Mihaeliti (Mi hovilovci). Poznata su i svetišta svetog arkanđela Mihovila Le Grotte di San Miche-le (Spilje sv. Mihovila) s jugozapadne strane Monte Gargana u Italiji, koji čuvaju Mihae-liti i Le Mont Saint Michael (otok/poluotok s opatijom na jugu Normandije) u Francuskoj. Za vrijeme Francuske revolucije ta je opatija ukinuta. Danas tamo živi jedna nova redov-nička zajednica.

Od obnove hrvatske države sv. Mihovil je zaštitnika policije, a njegov dan se slavi kao dan Hrvatske policije.

U euharistijskom slavlju na blagdan niti jedna molitva ne odnosi se na arkanđele Mihaela, Gabrijela i Rafaela, već na anđele općenito, a to onda ima za posljedicu da ljudi malo znaju o anđeoskoj hijerarhiji i poseb-nim zadaćama naših arkanđela, a sami blag-dan slave kao blagdan svih anđela općenito. Tako zborna molitva govori o anđelima kao osobama koje služe Bogu i »ljude štite od svake nevolje«, prikazna molitva govori o anđelima koji »naše darove nose pred lice Božje«, popričesna molitva govori o anđeli-ma koji su »nam predvodnici na putu prema Bogu«.

Kada ovaj blagdan arkanđela usporedimo sa spomendanom anđela čuvara, koji se slavi 2. listopada, čini nam se da su ova dva slavlja anđela nepotrebno stavljena jedan pokraj drugoga.

Blagdan arkanđela mi kršćani trebali bismo promatrati kao dan posvećen borbi protiv zla u svijetu, prihvaćajući arkanđele i sve druge anđele kao one koji nam donose Božje poruke i koji nam žele pomoći da nad-vladamo bilo koje zlo, kako u osobnom živo-tu, tako i na općem planu.

U prvoj modernoj studiji o anđelima - Anđeli (Gli Angeli, Marieti, Genova 2000.), Enzo Lavarini polazeći od biblijskiih datosti, opisuje crkveno promišljanje o anđelima kroz dvije tisuće godina kršćanstva. U zaključku on piše: »Po prisutnosti anđela čovjek ponovno otkriva svoje istinsko lice: biće podložno slabostima zbog svoje tjele-snosti, ali istovremeno moćno zbog darova svoje duhovnosti (...)«. Sophy Burnham u svojoj Knjizi o Anđelima (A Book of Angels, Ballantine Books, New York 1991.) na samom kraju predgovora piše: »Anđeli pri-stupaju svim ljudima. Pitanje koje moramo postaviti i na kraju na njega i odgovoriti glasi: Kako ih možemo prepoznati kad nam se približe?«

Hrvatin Daleković

44

Fra Dominik Radi}Baška Voda, 13. kolovoza 1934. <> Split, 12. travnja 2018.

NA[I POKOJNICI

U KBC Križine u Splitu u četvrtak 12. travnja 2018., u 84. godini života, 67. redovništva i 61. svećeništva nakon teške bolesti premi-nuo je fra Dominik Radić. Kao gimnazi-jalac i bogoslov bio

je odgajan od Časnoga sluge Božjega fra Ante Antića.

Živo i djelovanjeFra Dominik (Roko) Radić rođen je 13.

kolovoza 1934. u Baškoj Vodi od oca Ante i majke Katice r. Babić. Kršten je 24. kolovo-za 1934. u rodnoj župi. 6. 12. 1947. primio je sakrament sv. krizme. Osnovno školovanje završio je u Baškoj Vodi, Franjevačku kla-sičnu gimnaziju u Sinju, a Filozofsko-teološ-ki studij pohađao je i uspješno završio u Zagrebu i Makarskoj u razdoblju od 1954. do 1959. godine.

U novicijat je stupio 14. srpnja 1951. na Visovcu, gdje je položio prve jednostavne zavjete 15. srpnja 1952. godine. Svečane zavjete položio je 4. listopada 1955. u Zagre-bu. Za đakona je zaređen 26. siječnja 1958. u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 23. ožujka 1958. u Makarskoj. Mladu misu pro-slavio je u župi Baška Voda 13. travnja 1958. godine.

Kao redovnik franjevac i svećenik fra Dominik je za života vršio sljedeće redov-ničke i svećeničke službe: Najprije je bio župnik u Kljacima od 1959. do 1961. Od 1961. do 1967. bio je župnik župa Gradac i Brist. Vrlo kratko vrijeme, svega 3-4 mjese-

ca, vršio je službu gvardijana u Zaostrogu, nakon čega 1967. godine odlazi na službu dušobrižnika za hrvatske katoličke vjernike u Njemačku. Djelovao je u Frankfurtu (1967.-1969.) i Aachenu (1969.-1972.). Iz Njemačke se vraća za župnika Velikog Brda (1972.-1974.). Nakon učestalih pisama i molbi na upravu Provincije za premještajem, fra Dominik 1974. postaje župnik Staševice, gdje također ne ostaje predugo, tek dvije godine, do 1976., kada biva imenovan župni-kom Tučepa. U Tučepima je fra Dominik ostao do 1982. godine, kada preuzima župu Igrane u kojoj ostaje do 1988. Te godine uprava Provincije imenuje fra Dominika gvardijanom samostana u Živogošću. Gvar-dijansku službu vršio je do 1997., a župničku do 1994., Nakon gvardijanske službe ostaje u službi samostanskog vikara. Godine 2003. fra Dominik prelazi u makarski samostan kao ispovjednik. Kratko vrijeme kroz 2005. godinu vršio je i službu privremenog upravi-telja župe Prugovo. Po novno se vraća u Makarsku za ispovjednika, te je nekoliko mjeseci pastoralno pripomagao u župi Prolo-žac. Godine 2007. imenovan je župnikom Velikog Brda, a od te službe je razriješen 2009.godine. Nakon teške i dugotrajne bole-sti fra Dominik je preminuo u KBC „Križi-ne“ u Splitu u četvrtak 12. travnja 2018., u 84. godini života, 67. redovništva i 61. sve-ćeništva.

Oproštaj od fra Dominika Radića U ponedjeljak 16. travnja 2018. godine, u

franjevačkoj crkvi Svete Marije u Makarskoj mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u 16 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Domi-nika Radića. U koncelebraciji su bili provin-

45

cijal fra Joško Kodžoman, makarski gvardi-jan fra Ante Čovo, makarski dekan don Pavao Banić, baškovoški župnik fra Petar Vrljičak i 45 svećenika. Na oproštaju je bilo šest bogoslova i jedan đakon. Rodbina, vjer-nici, časne sestre, župljani župa u kojima je fra Dominik služio te osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Dominika. Pjevanje je predvodio Franjevački zbor, a na orguljama je pratila Hana Vlahov. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Sv. Križa u Makarskoj prevodio je gvardijan fra Ante Čovo.

Uvod u euharistijsko slavlje i propovijed mons. Marina Barišića

»Draga braćo i sestre, srdačno vas sve pozdravljam. Opraštamo se od fra Dominika u ovo uskrsno vrijeme u svjetlu uskrsne vjere. Izražavam sućut ocu Provincijalu, braći franjevcima, mještanima Baške Vode, vjernicima župa u kojima je fra Dominik djelovao, rodbini i prijateljima«, rekao je mons. Marin Barišić na početku oproštajne mise zadušnice za pok. fra Dominika. »Opra-štamo se kao poznanici u odnosu prema Onome koji nas najbolje poznaje, opraštamo se kao suvremenici prema Onome koji je Gospodar cijeloga svemira. Pred sobom imamo lik brata i svećenika kojemu kažemo ‘oprosti’ i pratimo ga molitvama u Očev zagrljaj.«

»Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gle-

daju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta«, naveo je mons. Marin Barišić evanđelista Ivana na početku propovijedi i nastavio kako je Isus molio za svoje učenike i za sve koji će povje-rovati jer Isus želi u tu slavu uključiti sve nas. On želi da i nas zahvati ljubav Očeva kojom je Otac ljubio njega. Isus želi da ga još više upoznamo i uđemo u tu ljubav. Kakva je to ljubav? Odgovor na to pitanje daje sv. Pavao govoreći o otajstvu ljubavi koja je razlivena, darovana nama u srcima našim. Sv. Pavao nastoji ući u to otajstvo govoreći kako bi se teško moglo naći da bi netko za pravedna dao život, a skoro nemo-guće za neprijatelja ili bezbošca. A Isus je iz ljubavi dao svoj život za nas grešnike. Ta njegova ljubav ne zaustavlja se našim grije-hom, ne prestaje smrću nego nadilazi sva ograničenja. Ta ljubav je bila i na Veliki petak i u uskrsno jutro. Ako nas je Bog pomirio sa sobom dok smo bili grešni, koliko će sada još više kad smo povezani s njim. Ta ljubav je izvor i temelj naše nade. Toj ljubavi je fra Dominik posvetio i darovao svoj život. Ta ljubav je bila razlog da je fra Dominik postao redovnik-svećenik. Naše ljudsko srce jest sebično i grešno, a da bi bilo na istoj valnoj dužini Isusove ljubavi, potreban nam je jedan poticaj, kao kad se ugradi pacema-ker, koji je fra Dominiku među prvima bio ugrađen. Mi koji imamo taj dar ljudske medicine svjesni smo da bez njega ne bismo mogli biti ni ljudi ni svećenici. Milost koju primamo sakramentima i zavjetovanjem jest

46

poticaj koji daje snagu životu. Ljubav, koja nam daje dostojanstvo sinova i kćeri, fra Dominik je svjedočio u domovini, po mno-gim župama naše Nadbiskupije, kao i u ino-zemstvu. Želim da u susretu s nebeskim Ocem doživi onu ljubav i slavu koju je Isus želio »da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja«. Neka ti, dragi brate fra Dominiče, u ovom uskrsnom vremenu bude radostan susret s Očevom ljubavlju, završio je o. nad-biskup.

Iz oproštajnog govora mnp. o. provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi bogoslo-vi, tužna rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Dominika Radića!

Teško zdravstveno stanje posljednjih tje-dana polako nas je izdaljega pripremalo za ovaj trenutak u kojem se kao kršćani, braća, obitelj, prijatelji opraštamo od pokojnog fra Dominika. Fra Dominik se, prema pričanji-ma kolega, već od najranijih mladenačkih dana borio s bolešću. Pravo je čudo da je u toj cjeloživotnoj borbi izdržao toliko dugo.

Bio je jednostavan, spontan, osjećajan, osjetljiv i u obraćanjima vrlo direktan čovjek. Makar sam ga ja tako doživio. Nije bio od velikih riječi. Kad bi svojim prekrasnim rukopisom pisao kakvu molbu prema upravi Provincije, to je uvijek bilo u najkraćim crta-ma, ali dovoljno jasno, razgovijetno, bez ikakvog okolišanja. Vjerujem da je fra Domi-nik bio takav i u svojim javnim nastupima, kao propovjednik. Šteta, kako mi je u nekoj zgodi sam posvjedočio, da je mnoge svoje homilije i propovijedi, pa i druge zapise, kroz godine uništavao. Činio je to dijelom zbog uvjerenja da sve to skupa nema neke osobite vrijednosti, a djelom možda i zbog nespremnosti da svoje privatne bilješke i zapise podijeli s ikim drugim.

Fra Dominik je, kao svećenik i redovnik, kako vidimo iz njegovih biografskih podata-

ka, promijenio brojne službe. Glavninu svoga života proveo je na prostoru Splitsko-makarske nadbiskupije, uglavnom u župama Makarskog primorja. Negdje se zadržao dulje a negdje kraće. Vjerujem da to ima veze s njegovim zdravstvenim stanjem, jer su ga zdravstvene tegobe pratile gotovo cije-li život. Kao svećenik i redovnik, fra Domi-nik je časno i predano vršio sve službe koje su mu povjeravane. Stoga mu kao, samoza-tajnom i vrijednom članu naše Zajednice izričem zahvalu za sve dobro i vrijedno, što je učinio na korist ljudi, na čast naše Provin-cije, Splitsko-makarske nadbiskupije i naše-ga hrvatskog naroda. Ujedno molim fra Dominika da nam svima oprosti, ako smo ga bilo kada i bilo čime povrijedili. Molim i sve vas, braćo i sestre, da u ovim trenucima posljednjeg oproštaja od fra Dominika, opro-stite našem preminulom bratu sve ono čime je i on vas možda povrijedio ili ražalostio.

Vama, cijenjena obitelji Radić, iz koje je ponikao naš fra Dominik, poštovana rodbino i prijatelji pokojnog fra Dominika, izraža-vam iskrenu ljudsku i kršćansku sućut. Preko fra Dominika sa svima vama ćemo ostati povezani, zahvalni Bogu i ljudima na daru života ovoga našeg brata koji je živio i radio u službi naše Provincije, Crkve i našega hrvatskog naroda!

Počivao u miru Božjem!

<><><>Uime rodne Baške Vode i uime školskih

kolega od Dominika se oprostio kolega fra Gabrijel Jurišić, a uime makarske samostan-ske obitelji gvardijan fra Ante Čovo.

Pismene izraze sućuti uputili su gosp. Ivo Aleksić, gosp Rino Ćapin i fra Jozo Župić

Priredio fra Josip Šimić, vicepostulator

Podaci preuzeti s Portala Provincije Presvetog Otkupitelja

47

Fra Rafo (Rafael) Begi}Svinjača (Kongora), 22. lipnja 1940. <> Imotski, 30 travnja 2018.

Rafael već 1970. godine postaje voditeljem Hrvatske katoličke misije Düsseldorf. Dvije godine kasnije pastoralne su potrebe bile takve da je fra Rafael premješten u Fran-kfurt na Majni za dušobrižnika. Godinu dana kasnije, 1973., fra Rafael preuzima Hrvatsku katoličku misiju Sindelfingen u svojstvu voditelja te misije. Nakon dvije godine, 1975., fra Rafael postaje voditeljem misije Berlin, gdje se zadržao dugih i plod-nih sedam godina. Za voditelja misije Wuppertal imenovan je 1982. a već 1984. fra Rafael se ponovno vraća u Frankfurt na Majni, ovaj put u ulozi voditelja misije i tu ostaje do godine 1988., kada ujedno završa-va njemačka epizoda njegova života. Vra-tivši se u Hrvatsku, fra Rafael, kao župnik, preuzima župu Zmijavci. Tu će ostati punih devet godina, do 1997., kada ga uprava Pro-vincije imenuje gvardijanom franjevačkog samostana u Makarskoj. Iz Makarske će fra Rafael kroz tri godine, kao župnik, voditi i župu Veliko Brdo. Župnikom Slivna, fra Rafael je imenovan 2000. godine, gdje je kroz punih jedanaest godina, dijelio dobro i zlo, radost i nevolju sa svojim župljanima. Osjećajući na svojim leđima teret godina a sigurno i zdravstvene tegobe, fra Rafael je 2011. godine preuzeo službu župnog vikara u Prološcu. Marljivo je vršio tu službu do 2016. godine, stanujući prve tri godine u Prološcu a potom pastoralno pomažući iz našeg samostana u Imotskom. Od 2016. fra Rafael je, oslobođen pastoralnih obaveza, pomagao koliko je mogao u samom samo-stanu, te je bio ispovjednik naših postulana-ta. Potpuno iscrpljen bolešću, okrijepljen svetim sakramentima, u Imotskom, u pone-djeljak 30. travnja 2018., u 78. godini živo-ta, 60. redovništva i 53. svećeništva naš je fra Rafael (Ivan) završio svoje zemaljsko hodočašće.

Život i djelovanjeFra Rafael Begić

rođen je 22. lipnja 1940., od oca Ante i majke Josipe, djevo-jački Koštro, u mje-stu Svinjača u dijelu župe Kongora u općini Posušje. Na krštenju u rodnoj

župi, 25. lipnja 1940., dobio je ime Ivan. Osnovno je školovanje završio u Posuškom Gracu i u Posušju u razdoblju od 1948. do 1956. godine. Franjevačku klasičnu gimna-ziju, kao sjemeništarac, pohađao je i uspješ-no završio u Sinju i u Zagrebu od 1956. do 1961., te Filozofsko-teološki studij na Fra-njevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj od 1961. do 1966. godine. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 8. srpnja 1958. Svečane redovničke zavjete, pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem, polo-žio je u Makarskoj 8. prosinca 1962. Split-sko-makarski biskup, kasnije nadbiskup mons. Frane Franić, podijelio mu je 14. srpnja 1965. u Makarskoj sveti red đakona-ta, gdje ga je samo dan kasnije 15. srpnja, zajedno s osmoricom kolega, zaredio i za svećenika. Mladu misu fra Rafael Ivan Begić proslavio je u Posuškom Gracu 1. kolovoza 1965. godine.

Za života vršio je sljedeće redovničke i svećeničke službe. Kao mladomisnik od 1966. do 1969., stanujući u Šibeniku, poslu-živao je župu Dubrava. Odlukom uprave Provincije, godine 1969. odlazi u Njemačku u Stuttgart za dušobrižnika među brojnim hrvatskim katoličkim vjernicima. Budući da se dobro uklopio u tamošnje crkvene prili-ke, te je u kratkom vremenskom roku ste-kao dostatno znanje njemačkog jezika, fra

48

OproštajU srijedu 2. svibnja 2017. godine, u crkvi

sv. Franje u Imotskom provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Rafaela Begića koji je preminuo u Imotskom u ponedjeljak 30. travnja 2018., u 78. godini života, 60. redov-ništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju je bilo 88 svećenika, braća-franjevci, đakoni, bogoslovi, novaci, postu-lanti te časne sestre. Isto tako, od fra Rafe su se oprostili njegova rodbina, župljani župa Zmijavci, Slivno, Proložac, Imotski te vjer-nici iz Njemačke. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđel-ka Nikolića Đele, a na orguljama je pratila s. Sofija Vuković.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je gvardijan fra Kristian Stipanović.

Iz homilije mnp. o. provincijala fra Joška Kodžomana

Poštovana braćo svećenici, časne sestre, dragi bogoslovi, dragi postulanti, cijenjena obitelji, rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Rafaela Begića, kršćanska braćo i sestre!

Kao kršćani, uronjeni smo u cjelovitost pashalnog otajstva. Zahvaljujući Isusoj Muci, Smrti i Uskrsnuću bitno drugačije razumijemo i prihvaćamo stvarnost ljudskog života, pa i same smrti. Vjera u uskrsloga Krista pruža nam odgovore i utjehu. S Kri-stom je ušla u svijet nepobjediva snaga. On je položio kamen temeljac našem spasenju. U vječnom životu, koji nam je obećao, neće biti smrti, boli, tuge, rastanaka, niti ičega što naš zemaljski život čini teškim, ponekad užasnim. Ispunjeni vjerom u Krista, svi išče-kujemo taj sudbonosni prijelaz iz ovozemalj-skog i ljudskog u ono vječno i Božje u tihoj napetosti, ne zdvajajući da je čovjek, doista, nešto više od praha zemaljskoga.

Smiren i s velikim pouzdanjem fra Rafo je pošao ususret Onom, kojemu je čitavi svoj

život posvetio, kojemu je vjerno na zemlji služio, u čije je ime toliko dobra učinio i po čijim su se riječima i djelima tolika djela ljubavi i milosrđa dogodila. Onaj, kojemu je, kao redovnik i svećenik, vjerno služio, davao mu je snagu da bude ustrajan službenik Evanđelja. I doista, fra Rafo je uspio ostati daleko od svega onoga što narušava čast i dostojanstvo službenika Evanđelja na zemlji.

Ljudski se život s pravom može usporediti s najljepšim mozaikom. Naš je fra Rafo preli-jepi i bogati mozaik svoga ljudskog, redovnič-kog i svećeničkog života stvarao gotovo osam desetljeća. Iz fra Rafina kratkog životopisa vidimo da je kao svećenik i redovnik, možda i najznačajnije godine svoga života proveo među našim iseljenicima u Njemačkoj. U znak sjećanja i nadasve zahvalnosti za svu ljubav i dobrotu, koju je kao mlad svećenik pronosio u toj tuđini, danas su na ovaj ispraćaj došli mnogi upravo iz njemačkih gradova u kojima je on djelovao. To nam je svima znak da se ljudska dobrota ne zaboravlja. On je bio blizak i od pomoći mnogima kada im je bilo najteže i ljudi su mu na tome zahvalni. Fra Rafo nije bio samo uspješan u izgradnji povjerenja prema svojim vjernicima, on je volio i svoju Provinciju, svoje kolege fratre s kojima se rado susretao i družio.

Hvala i vama, poštovana obitelji Begić i rodbino pokojnog fra Rafe. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste bili krvno povezani. On je pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji, roditeljima i rodnoj posuškoj grudi koju je iznimno volio. Zbog njega ćemo, kao Zajed-

49

nica i prijatelji, s vama i nadalje ostati trajno povezani.

Neka Ti, dragi fra Rafo, dobri Bog bude vječna nagrada a sve, koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom, neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem!<><>

Nakon mise zadušnice od fra Rafe se opro-stio fra Kristian Stipanović, imotski gvardi-jan, župnik i dekan Imotskog dekanata.

Potom je pročitana pismena sućut mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog.

Poštovani gospodinFRA JOŠKO KODŽOMANProvincijal Provincije Presvetog Otkupi-

teljaPoštovani oče Provincijale,primio sam vijest da je subrat, pokojni fra

Rafael Begić, preminuo s ovog svijeta i pre-selio u kuću Oca Nebeskog. Svoje ovozemno hodočašće završio je u vazmenom vremenu, a sada kao vjerni sluga, u zajedništvu sa sve-tim Franjom i svima svetima iskazuje sve-mogućem Bogu čast i slavu.

Fra Rafael je dobar dio svog svećeničkog i redovničkog života proveo u pastoralnom služenju i radu među našim ljudima u ino-zemstvu. Ipak, nije mogao bez svoje Domo-vine i svoje braće i sestara, kojima je poklo-

nio svoje zrelije i zadnje godine. Posebnu zahvalnost izričem pokojnom fra Rafaelu za njegov požrtvovni rad u više župa naše Split-sko-makarske nadbiskupije. Neka ga njegov sveti zaštitnik arhanđel Rafael, oslobođena od svake bolesti i ograničenja, uvede u radost i zajedništvo nebesnika.

Izražavajući svoju ljudsku i vjerničku blizinu Vama, oče Provincijale, braći franjevcima, rodbini i prijateljima, a zahvalan pokojnom fra Rafaelu za njegov predan i uzoran svećenički i redovnički život, rado ću ga se sjetiti u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!Mons. Marin Barišić

Nakon toga od fra Rafe se oprostio župnik župe Slivno fra Željko Tolić.

Pismene izraze sućuti uputili su vlč. dr. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušo-brižništva za Hrvate u inozemstvu, predsjed-nica Župnog vijeća Hrvatske katoličke misi-je Berlin gospođa Anica Krstanović i uime Hrvatskog kulturnog društva V. F. Mažura-nić iz Berlina gosp. Stjepan Lozančić, pred-sjednik, i gosp. Željko Matić, voditelj poslo-va.

Priredio fra Josip Šimić, vicepostulator Podaci preuzeti s Portala

Provincije Presvetog Otkupitelja

Skupno pismo napisano strojopisom, br. 508 - drugi dio [Nastavak sa str. 22]Makarska, 23.IX. 1938.

b) Težina službe - Ali Vaša je služba i teška. Koliko truda ima dobar vrtlar dok uzgoji sitno cvijeće, dok ga ouva od mraza i leda: dok mu daje formu, dok oplemenju-je razne slabije vrste? Slično je i s vašom službom. Najprije sama težina rada, a onda dođe i dosada. Nije lako stati svaki dan po par sati s više puta neuljudnom, tupom, lijenom i neposlušnom djecom. Ali, stavimo da su djeca i najbolja, imate opet svojih poslova, svojih briga i nevolja, pa sve to treba zaboraviti u školi. Quotidiana vilescunt - rekoše stari Latini: obično, svagdanje stvari postaju nam dosadne. Tako može biti i kod Vas. [Nastavak na str. 50]

50

Fra Bo‘o Lovri} Hrvace, 18. ožujka 1935. <> Split, 24. lipnja 2018.

Život i djelovanje Posebno treba istaknuti da je pokojni fra Božo za potrebe kauze časnoga sluge Bož-jega fra Ante Antića za napisao vrijedan prikaz i analizu neobjavljene ostavštine časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića: »Relazione sugli scritti non publicati del servo di Dio P. Ante Antić« - Izvještaj o neobjavljenim spisima sluge Božjega o. Ante Antića. Relacija je dio tiskane dokumentacije izdane u Kongregaciji za kauze svetih: Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis beatificationis et canonisationis servi Dei Antonii Antić sacerdotes professi ex Ordine fratrum minorum, vol. II., Romae, 2006., 3-47.

Naš je fra Božo bio čovjek osobne vjere i pobožnosti, koji je ta dragocjena iskustva svoga života itekako znao pretaka-ti u živote drugih ljudi.

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama izvijestim o tijeku i nekim važnijim pojedinostima njegova ljud-skog i svećeničkog života.

Fra Božo (Josip) Lovrić rođen je 18. ožujka 1935. u mjestu Hrvace, od oca Bože i majke Marije r. Buljac. Kršten je u rodnoj župi već drugi dan nakon rođenja, kao da je time već unaprijed nagoviješteno da želi biti Kristov i Njemu pripadati cijelim svojim bićem. Sakrament sv. potvrde primio je 1945. u ovoj našoj crkvi, gdje se danas od njega ljudski i kršćanski opraštamo. Osnovo je školovanje završio u rodnima Hrvacama u razdoblju od 1942. do 1948. Valja napome-nuti da je kroz to razdoblje nastava u školi često prekidana zbog ratnih i poratnih nepri-lika. Srednje školovanje, koje je trajalo od 1948. do 1957., nastavio je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i Makarskoj. U međuvremenu je to razdoblje njegova školo-vanja prekinuto dvogodišnjim služenjem vojnog roka u Rumi i Beloj Crkvi. U franje-

vački novicijat na Visovcu stupio je 12. kolovoza 1953. Filozofsko-teološki studij, od 1957. do 1962., uspješno je pohađao i završio na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Svečane redovničke zavjete položio je 31. ožujka 1960. pred rođenim stricem provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Sveti red đakonata primio je u Makarskoj 28. travnja 1961. po rukama biskupa Frane Fra-nića, koji ga je 29. lipnja iste godine zaredio i za svećenika.

Mladu misu fra Božo je proslavio u rod-nim Hrvacama 2. srpnja 1961. godine.

Za života naš je fra Božo vršio sljedeće svećeničke i redovničke službe; godine 1962. imenovan je župnikom Kozice. Tu će ostati dvije godine, kada 1964. u svojstvu župnika preuzima župu Danilo u Šibenskoj biskupiji. Godine 1966. uprava Provincije određuje fra Božu za dušobrižnika hrvatskih katoličkih vjernika u njemačkom gradu Aachenu. U toj će službi ostati tri godine, nakon čega se fra Božo 1969. vraća u domovinu, u Makarsku na službu magistra bogoslova. Uz službu magistra bogoslova, fra Božo je kroz ti godi-ne vršio i službu tajnika Franjevačke visoke bogoslovije. Godine 1972. fra Božo biva premješten u Zagreb na službu magistra bogoslova. Godinu dana poslije 1973. fra Božo je imenovan tajnikom Provincije, te dolazi u Split. Kroz to je vrijeme bio i aktiv-

51

ni član Odgojno-obrazovnog vijeća Provin-cije. Na provincijskom Kapitulu 1979., fra Božo je izabran za definitora, odnosno, člana uprave Provincije. Iste godine preuzima i službu duhovnika sjemeništaraca u Sinju, te radi na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji kao nastavnik vjeronauka. Jedanaest godina poslije 1990. fra Božo odlazi u župu sv. Ilije u Metkoviću, gdje punih petnaest godina djeluje kao zauzeti župni vikar. Prema svje-dočanstvu nekoliko župnika, bio je od velike pomoći u župi.

Godine 2005., osjećajući teret godina i zamor, fra Božo dolazi u samostan Gospe od Zdravlja u Split za ispovjednika. U nedjelju 24. lipnja 2018., u 84. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva blago je u Gos-podinu preminuo.

Euharistijsko oproštajno slavlje od fra Bože Lovrića

U utorak, 26. lipnja 2018. u 15 sati, u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redov-nika-svećenika fra Božu Lovrića koji je, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo u franjevačkom samo-stanu Gospe od Zdravlja u Splitu u nedjelju. 24. lipnja 2018. u 84. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva.

Na oproštaju su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan fra Jakov Begonja i 112 redovnika-svećenika.

Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Hrvaca, Sinja i drugih župa, te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože. Pjevanje je predvodio mo fra Jure Župić.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju pre-vodio je sinjski gvardijan fra Petar Klapež.

Uvod i propovijed mons. Marina Barišića

„Sve vas pozdravljam sada u trenutku oproštaja od fra Bože. Izražavam sućut ocu Provincijalu, braći franjevcima, mještanima Hrvaca, vjernicima župa u kojima je fra Bože djelovao, rodbini i prijateljima“, rekao je mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice te nastavio kako „ova šutnja i molitva pokazuju osjećaje prema pok. fra Boži. Želimo ga molitvom pratiti nebeskom Ocu. Zamolimo Gospodina da i fra Boži i nama oprosti kako bismo mogli slaviti ova kršćanska otajstva nade“, završio je o. Nad-biskup.

Na početku propovijedi o. Nadbiskup je, citirajući sv. Pavla, naglasio kako je Isus pokazao svoju ljubav prema nama dok smo bili grešnici, a koliko će tek sada biti ta lju-bav i spasenje njegovim životom. To je osobna karta svakog kršćanina jer je Isus dao nadu svakome. Svatko od nas jest sudionik i dionik pomirenja Božjeg, a svećenici na oso-bit način jer su primatelji i djelitelji Božje ljubavi. To je sigurno i osobna karta fra Bože jer su mnogi osjetili njegovu dobrotu i lju-bav. Lijepo je to bilo čuti od vjernika, osobi-to vjernika iz Metkovića gdje je služio punih petnaest godina. Imao je uho za čovjeka, nastojao je slušati, primiti, osjetiti čovjeka pa čak i njegovu bol i patnju. Rado je sjedio u ispovjedaonici i bio djelitelj Božjih otajsta-va. Osim toga, rado je bio viđen među sveće-nicima kojima je i drage volje pomagao u svako vrijeme. Apostoli su prepoznali Isusa u lomljenju kruha i u susretu s njim oživili. U Vjerovanju između ostalo izričemo vjeru u život budućega vijeka. Kao što su učenici

52

Isusa prepoznali i mi ga možemo prepoznati u lomljenju kruha i imati već sada život, a ne samo budući život. Fra Božo je živio svoje redovništvo i svećeništvo u skladu i otvore-nosti prema budućem životu. I nije mala stvar imati takve ljude u svom okruženju. Fra Bože, hvala ti. Sada vidimo koliko si nas obogatio. Neka ti bude sretan susret s Gospo-dinom, završio je mons. Marin Barišić.

Oproštaj provincijala fra Joška Kodžomana

Iz oproštaja mnp. o. provincijala donosi-mo sljedeće misli:

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, hvala što ste se odazvali pozivu da predvodite ovo svetu misu zadušnicu za našeg pokojnog fra Božu Lovrića. Hvala Vam na izrazima sućuti, koju ste uputili Provinciji, rodbini i svim fra Boži-nim poznanicima, koji iskreno za njim tugu-ju. Cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi bogoslovi, poštovana i tužna rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Bože Lovrića, kršćanska braćo i sestre!

Danas se opraštamo od još jednog dobrog i vrijednog svećenika, koji je iza sebe ostavio vidljivi trag, te na svoj način obilježio vrije-me i mjesta u kojima je živio i djelovao. Svećenici su veliko bogatstvo svome narodu. Znao je to dobro naš fra Božo, kada je prigo-dom nedavnog svećeničkog ređenja desetori-ce mladića u splitskoj konkatedrali kratko komentirao: „Bogu hvala!“ Dok bude dobrih svećenika bit će i vjere u narodu, jer oni i jesu plod vjere i molitve naroda Božjeg. Molimo neumorno za današnje svećenike, da pružaju svima pravo svjedočanstvo vjere i života, molimo za nove svećenike, koji će se znati nadovezati na svijetle primjere svojih prethodnika, među koje ću svrstati i pokojnog fra Božu (...).

Imajući pred očima sliku fra Božina životnog puta, službe koje je vršio, dužnosti koje je obnašao, osim neposrednog pastoral-nog rada s našim vjernicima, vidimo da je fra Božo značaj broj godina proveo u odgoju i pripremi mladih svećeničkih i redovničkih

kandidata. To je po naravi stvari vrlo zahtje-van posao i siguran sam da je uprava Provin-cije, zbog njegovih ljudskih kvaliteta, zbog njegove blage i strpljive naravi, znala da će tu zadaću uspješno obaviti. Mislim da je kroz odgojne službe imao mogućnost bolje upo-znati mnogu svoju braću, koja su ustrajala na redovničkom i svećeničkom putu, već od njihovih mladenačkih dana. Za osobne raz-govore s tim mladim ljudima, koji su često imali svoje poteškoće, probleme, strahove, sumnje, logično je da čovjek trebao imati puno strpljenja, razboritosti, umješnosti… A fra Božo je to nedvojbeno imao. Mnogi ga se sjećamo još iz naših sjemenišnih dana. Sje-ćamo se njegove blagosti, njegove podrške, njegova zauzimanja kod naših gimnazijskih nastavnika, koji su nam se u onim trenucima činili prestrogi. Fra Božo je bio naš anđeo čuvar, čovjek kojega nam je Providnost sta-vila na raspolaganje, kako bi sve nas ohra-brio, savjetovao i pomogao nam u našem ljudskom i duhovnom-kršćanskom odrasta-nju. Znao je dobro procijeniti ljude a vrijeme je pokazalo da je u mnogim tim svojim pro-cjenama bio u pravu.

Danas kad se opraštamo od fra Bože, mi koji smo bili njegovi učenici, možemo mu reći jedno veliko hvala za sve što je za nas učinio. Upravo je zbog iznimnog doprinosa na odgojnom polju, kao i za dobar glas koji je pronosio svojim čestitim životom o svom rodnom mjestu, fra Božo 15. rujna 2017. dobio nagradu za životno djelo od strane Općine Hrvace.

Osim odgojiteljskih službi, fra Božo je vršio i neke pastoralne službe. Znao mi je reći, zbog ljudskog obzira često sam završa-vao tamo gdje se drugima i nije baš dalo ići. Ali on je uvijek sve dragovoljno prihvaćao. Zavjet poslušnosti, kao najveće iskušenje redovničkog života, njemu je uvijek bio na prvom mjestu. I po tome je bio poseban, samozatajan, čovjek od reda, molitve, prija-teljski raspoložen prema svakome. Ako bi i osjetio da mu netko nešto zamjera, ispričao bi se i tražio oproštenje. Poznajući ga, dužan sam u ovom trenutku u njegovo ime od svih

53

koje je bilo kada i bilo gdje možda povrije-dio zatražiti oproštenje. Siguran sam da je on takvima i svima nama već davno oprostio.

Dragi fra Božo u ime cijele naše Provin-cije, izražavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i časno svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima si bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu.

Hvala i vama, poštovana obitelji i rodbi-no pokojnog fra Bože. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani. S vama smo, cijenjena obitelji Lovrić, preko pokojnog fra Jerka i fra Bože, kao Provincija povezani čitavo jedno stoljeće. Želim i nadam se da će naša povezanost i nadalje ostati konstanta, koliko zbog ove dvojice ljudi koji su u vašoj obitelji rođeni i u njoj odgojeni, toliko i po nadi da ćete nam u budućnosti podariti novu braću. Fra Božo je o vama pronio najbolji glas. Vi ste bili nje-gov ponos i njegova radost, a on je bio vaš ponos i vaša radost.

Neka Ti, dragi fra Božo, dobri Bog bude vječna nagrada, a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem!

Oproštaj gvardijana fra Jakova Begonje

Iz oproštaja gvardijana fra Jakova donosi-mo završini dio. O. Gvardijan je zatim naglasio dvije velike fra Božine ljubavi. Prvo, ljubav prema Bogu i Crkvi, i drugo, prema domovini

i rodnom mjestu i obitelji. Po uzoru na sv. Fra-nju Asiškog vršio je savjesno sve službe. U samostanu je vršio sve samostanske čine, osta-jao je s braćom i nakon večere iako bi nekada bio umoran. Međutim, fra Božo je uvijek bio zainteresiran za događanja u Crkvi i domovini, veselio se dobrom i lijepom. Potom je o. Gvar-dijan naveo kako su 1944. godine osloboditelji Sinja odveli fra Božina oca Josipa iz Hrvaca u koje se nažalost poslije toga nikada nije vratio. Nakon određenog vremena pronašli su njegovo tijelo i pokopali ga u obiteljsku grobnicu. U djetinjstvu mu je nikla ljubav za domovinom i neizmjerno se radovao da je dočekao san o svojoj domovini. U obitelji je naučio zajedniš-tvo i to je želio prenijeti na članove obitelji, a osobito kroz zadnje vrijeme na svoje sinovce. Zahvaljivao je Bogu za njihovo zajedništvo i rado ih je posjećivao. Sigurno mu žele reći: »Hvala ti, striče, za ljubav, savjete, zajedniš-tvo«. Kao gvardijan zahvaljujem svima vama, mojoj braći u samostanu, časnim sestrama i svima koji su fra Boži bili na raspolaganju i pomagali kroz ove godine. Fra Bože, ne sum-njam da će te Gospodin nagraditi vijencem slave jer si bio čovjek, redovnik, svećenik. Počivaj u miru Božjem.

*****************Pismenu sućut irazile su s. Zdravka Gve-

rić, vrhovna poglavarica, uime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, i s. Ana-marija Radan sa Sestrama Služavkama Malog Isusa.

Priredio fra Josip Šimić, vicepostulator

Podaci preuzeti s Portala Provincije Presvetog Otkupitelja

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 508 - treći dio [Nastavak sa str. 49.]

Makarska, 23. IX. 1938.

c) Kako tome pomoći? - trebate biti pune ideala. Znate dobro Vaš ideal i njemu se trebate posvetiti, za njim svim svojim silama težite. On neka vam bude svjetionik koji će Vam pokazati put po olujnom moru života Bura će i nevolja uvijek biti, ali On će Vam davati snage. [Nastavak na str. 57]

54

Fra Ivan Juki}Slivno, 24. lipnja 1947. <> Split, 9. rujna 2018.

Život i djelovanjeFra Ivan Jukić

rođen je 24. lipnja 1947. u Slivnu od oca Petra i majke Ive r. Kustura. Osnovno je školovanje završio u rodnom Slivnu u raz-doblju od 1954. do

1963. godine. Franjevačku klasičnu gimnazi-ju pohađao je u Sinju od 1963. do 1969. Filozofsko-teološki studij, u razdoblju od 1969. do 1974., završio je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji, tada afiliranom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. U franjevački novicijat fra Ivan je stupio 9. srpnja 1965. u Sinju. Prve jednostavne zavjete položio je 17. siječnja 1968. na Visovcu. U međuvre-menu je odslužio vojni rok. Svečane redov-ničke zavjete fra Ivan je položio 17. rujna 1971. na La Verni u Italiji. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju a za sveće-nika je zaređen 29. lipnja 1974. u Imotskom. Mladu misu fra Ivan je proslavio u rodnoj župi Slivno 7. srpnja 1974. godine.

Kao svećenik-redovnik fra Ivan je za života vršio sljedeće svećeničke i redovnič-ke službe: budući da je imao naglašeno misionarsko zvanje, Provincija mu, kao mladomisniku, omogućuje jednogodišnji boravak u Parizu, s nakanom da se što bolje pripravi za misionarsku službu, prvenstve-no da ovlada francuskim jezikom. Godine 1975. fra Ivan odlazi u Zair kao misionar. Tamo se pridružio drugim članovima naše Provincije. Nažalost ili na sreću, u Zairu se nije dugo zadržao, tek godinu dana. Razlog je bio nemogućnost prilagodbe i već vidljivi znakovi bolesti, te je bio prisiljen na povratak u domovinu. Bez sumnje, to ga je kao mladog čovjeka uzdrmalo. Živio je za

taj svoj ideal a onda mu je ipak postalo jasno da ga neće moći ostvariti. Vrativši se u Hrvatsku, fra Ivan je preuzeo župe Labin i Prgomet, gdje je ostao dvije godine. Usli-jed iznenadne tragične smrti u prometu tro-jice franjevaca naše Provincije, među njima fra Bernarda Medvida, župnika župe Grab, fra Ivan je imenovan njegovim nasljedni-kom 1979. godine. Tu će se zadržati sve do 1991. godine, kada odlazi na novu službu za župnika u Vrgorac. U Vrgorcu će fra Ivan ostati do 2003. godine, nakon čega preuzi-ma župu Staševica. U tom su se razdoblju njegova života počele pojavljivati ozbiljnije zdravstvene tegobe, te je, nakon samo godi-nu dana, na vlastitu molbu razriješen službe i poslan u Makarsku za ispovjednika. Iz Makarske je fra Ivan, sve do 2014. godine, pastoralno pripomagao u župi Podbablje. Nakon toga, sve do ozbiljnih zdravstvenih problema, fra Ivan je pastoralno pripoma-gao i u župi Proložac. Dana 9. rujna 2018., okrijepljen svetim sakramentima, fra Ivan je preminuo u KBC-u Firule u Splitu u 72. godini života, 54. redovništva i 45. sveće-ništva.

Euharistijsko slavljeU utorak 11. rujna 2018. godine, u crkvi

sv. Frane u Imotskom provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Ivana Jukića koji je preminuo u KBC-u Firule u Splitu u nedjelju 9. rujna 2018., u 72. godini života, 54. redov-ništva i 45. svećeništva.

Na oproštaju je bilo 95 braće franjevaca i svećenika, brojne časne sestre, njegova rodbina, župljani župa Prgomet-Labin, Grab, Vrgorac i Staševica, te vjernici iz Makarske. Pjevanje je predvodio župni zbor iz Imotskog uz orguljašku pratnju Matea Grabovca.

55

Na završetku mise zadušnice od fra Ivana su se oprostili pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Nediljko Ante Ančić uime nadbiskupa Barišića, fra Jakov Udovičić uime kolega, fra Ante Čovo, makarski gvardijan, fra Zoran Kutleša, vikar imotskog samostana. Pismene oproštaje upu-tili su fra Josip Bebić i gosp. Rino Ćapin.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je gvardijan fra Kristian Stipanović.

Oproštajne riječi mnp. oca provincijala fra Joška KodžomanaUvod u euharistijsko slavlje

Na početku mise o. Provincijal je pozdra-vio pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije, definitore, gvardijane, sveće-nike, bogoslove, novake, časne sestre, člano-ve obitelji i rodbinu pok. fra Ivana, a zatim istakao kako je za vrijeme njegova provinci-jalstva ovo trideset drugi oproštaj od člana Provincije, a u isto vrijeme je zaređeno šesnaest novih svećenika. Od pokojnih čla-nova Provincije najmlađi je bio fra Stipe Čirko (49), a najstariji fra Vjeko Vrčić (101), i oba pokopana u Imotskom. To je statistika nad kojom se trebamo zamisliti jer ona poka-zuje stvarnost našega stanja i postavlja pita-nje kako na ovaj način u budućnost? Danas se opraštamo od pok. fra Ivana. Za vrijeme ove svete mise zahvaljujemo Bogu za dar njegova franjevaštva i svećeništva, zahvalju-

jemo za sve darove koje nam je Bog po njemu udijelio. I dok molimo za pok. fra Ivana, molimo i za nova duhovna zvanja koja se rađaju iz molitve. Neka svemogući Bog udijeli oproštenje grijeha našem fra Ivanu i usliši naše molitve, završio je o. Pro-vincijal.

Iz homilije mnp. oca provincijala donosim neke poticajne misli.

Poštovani pastoralni vikaru naše Split-sko-makarske nadbiskupije, draga braćo sve-ćenici, časne sestre, bogoslovi, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Ivana, braćo i sestre u Kristu!

Naš je pokojni fra Ivan ostavljao dojam čovjeka koji smireno iščekuje taj napeti tre-nutak, u kojem će mu se otvoriti oči za pravu stvarnost onoga što smo i tko smo ovdje i tamo. S obzirom na njegovo zdravstveno stanje posljednjih mjeseci, ne mogu reći da me njegova smrt iznenadila, iako sam se nadao da se još uvijek može izvući.

Dopustite mi da vas ukratko izvijestim o nekim pojedinostima fra Ivanova života.

Polazeći od uvjerenja da je svaki ljudski život jedno čudo, jedno bogatstvo, smrću našeg fra Ivana, svi smo osiromašeni. Ne mogu reći da sam ga dobro upoznao, jer one najplodnije godine njegova života prethodile su godinama otkako sam u službi provincija-la. Ipak, povremeni razgovori s njim a i s onima koji su ga možda i bolje poznavali, posebno vrijeme koje je fra Ivan proveo u bolnici, i za mene je predstavljalo priliku da mu se približim, da osluhnem tko je bio fra Ivan, kakav je bio kao osoba, kao svećenik. Nešto sam ipak primijetio, a vezano je uz našeg fra Ivana. Naime, javilo mi se, prote-klih mjeseci više ljudi, iz različitih krajeva, pitajući za fra Ivana, izražavajući iskreno žaljenje zbog bolesti koja ga je pritiskala i govoreći s velikom zahvalnošću i poštova-njem o njemu. Svi su mi oni posvjedočili da im je fra Ivan bio iskreni prijatelj u nekim važnim pa i kriznim trenucima njihova živo-ta. Posve normalno, reći ćete, za jednog

56

svećenika. Jest, ali fra Ivan je imao iskrene prijatelje koji nisu, ne mogu i ne žele zabora-viti njegova dobročinstva. Važno je to nagla-siti i u današnjem vremenu, kada smo svi pomalo skloni brzo zaboraviti i prijeći preko stvari i događaja, koje bi trebalo pamtiti. Lijepo je čuti da je ovaj čovjek svećenik, franjevac, zadužio tolike ljude i da mu ti ljudi to nikada nisu zaboravili.

Fra Ivan, kako ste mogli čuti, nije promi-jenio previše službi. Dugo se zadržao u Grabu, u Vrgorcu i u Makarskoj. Vrijeme njegova služenja u Grabu bilo je vrijeme prije demokratskih promjena u Hrvatskoj. Iz njegove korespondencije vidljivo je da je u tom vremenu kao svećenik, na žalost ne jedi-ni, imao velikih problema koje su mu zada-vali državni službenici zaduženi da prate i nadziru njegov rad i njegove govore. Fra Ivan je bio, čini mi se, žestoke naravi, pa su i njegovi govori – propovijedi, često shvaće-ne kao otvoreni napad na ondašnji poredak. Ali, gdje god je bilo neprijatelja, bilo je i iskrenih prijatelja, koji su ga podržavali i voljeli zbog tih govora.

On je u svoj redoviti svećenički rad znao utkati stoljetnu čežnju našeg naroda za domovinom. Ta njegova neskrivena domo-ljubna nastojanja još će bolje pokazati vrije-me Domovinskog rata, vrijeme stradanja, vrijeme patnje, straha, neizvjesnosti, ali i vrijeme jedinstvenog ponosa, prkosa, otpora prema svima koji su nam htjeli stati na put koji nas je vodio k željenom cilju da konačno budemo svoji na svome. Zbog sveukupnog doprinosa na promicanju kulturnih, socijal-nih i drugih vidova društvenog života, fra Ivanu je 2003. godine grad Vrgorac dodijelio osobnu nagradu, a godinu iza i Splitsko-dal-matinska županija. Iz obrazloženja tih nagra-da vidljivo je da je fra Ivanu bilo na srcu uvijek dobro ljudi s kojima je živio a na poseban način dobro naših hrvatskih branite-lja na koje je bio ponosan, koje je posjeći-vao, koje je pomagao i za koje je slavio svete mise.

Mnogim odraslima pomogao je da razu-me i prihvate vjeru, nije bio slijep za društve-

ne probleme, poput epidemije ovisnosti naših mladih, na što je upozoravao jer ga je to boljelo ili za nezavidno stanje siromašnih i posebno starijih osoba. Jako je puno radio na obnovi i uređenju crkvenih objekata i očuva-nju sveukupne kulturne baštine, te se pritom obraćao svima za koje je vjerovao da mogu pomoći.

Posljednji put kad sam ga posjetio u bol-nici, zatekao sam uz njegov krevet neke njegove drage prijatelje i vrijednu mu sestru Vinku koja mu je iskazivala svu moguću ljubav i pažnju. U nazočnosti tih ljudi, pitao me je li spreman za raj? Odgovorio sam mu da je prerano i da ga Gospodin treba još na svojoj njivi tu na zemlji. Htio sam ga ohra-briti, da ne klone duhom, ali čini mi se on je bio uporan. Pred njima mi reče: žestoke sam naravi, nisam nikada mrzio, bit ćeš uskoro u prilici i zatraži od svih oproštenje. To i činim. Sve vas molim da mu oprostite sve čime vas je možda povrijedio. On je nama svima oprostio (...).

Dragi fra Ivane, uime naše redovničke Zajednice, hvala ti na predanom radu u sve-ćeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazi-vao za svoga života, za dobrobit naše Provin-cije, Reda, Crkve i svih ljudi u svijetu, do kojih Te je dovela providnost Božja.

Veliko „hvala“ izričem i poštovanoj obi-telji Jukić, koja nam je dala fra Ivana i po kojem ćemo, kao Zajednica, s njom ostati trajno povezani. Hvala i fra Ivanovoj rodbini i njegovu rodnom Slivnu!

Posebnu zahvalnost želim izreći svoj braći koja su mu iskazivala pomoć u danima njegove nemoći, braći u makarskom samo-stanu na čelu s gvardijanom fra Antom. Hvala i svim drugim dobrim ljudima i člano-vima obitelji i rodbine koji su mu neumorno iskazivali znakove svoje ljubavi i zahvalno-sti u trenucima njegove muke. Posebno hvala medicinskom osoblju KBC-a Firule.

Neka nas u ovom trenutku, braćo i sestre u Kristu, sve milost Božja potakne da ubudu-će svi predanije živimo i radimo, te da s više poštovanja pristupamo osobi svakog čovje-

57

ka, a našem fra Ivanu neka udijeli vječni počinak i spokoj duše.

Počivao u miru Božjem!***********************

Sućut mons. Marina Barišića pročitao je pastoralni vikar Splitsko-makarska nadbi-skupije mons. don Nediljko Ante Ančić.

Mons. Marin BarišićNadbiskup metropoli splitsko-makarskiSplit, 11. rujna 2018.Br. 290/2018.

Poštovani oče Provincijale,Vama, braći franjevcima, rodbini, vjerni-

cima župa u kojima je pokojni fra Ivan dje-

lovao izražavam svoju ljudsku i kršćansku sućut. Već prije svoga usnuća fra Ivan je svojim sluhom manje osluškivao glasove ovoga svijeta, a više tonove nebeske domo-vine.

Zahvaljujemo fra Ivanu za njegovu vedri-nu koju je unosio među svojom braćom i sestrama. Želimo mu da tajnu vjere, u svjetlu koje je ovdje hodio i koju je slavio, sada ugleda licem u lice i da čuje ono što Bog pripravi onima koji ga ljube.

Počivao u miru Božjem!

Priredio fra Josip Šimić, vicepostulator

Podaci preuzeti s Portala Provincije Presvetog Otkupitelja

Skupno pismo napisano strojopisom, br. str. 509 - završni dio [Nastavak sa str. 53]

Makarska, 23. IX. 1938.

Treba imati na umu silnu volju i i veliku ljubav za svoju dužnost. A da to postigne-te, preporučujem Vam slijedeća sredstva:

1. Vršite s predanjem u volju Božju sve svoje moralne dužnosti. Svijest da tome udovoljite, donijeće Vam zadovoljstvo. To ste mogli u sebi već osjetiti: kad god ste bile vjerne svojim dužnostima (...) Iz tog mira i zadovoljstva crpite divovsku snagu za teški rad.

2. Ipak se osjećate da je čovjek sam po sebi slab, da ne može bez Boga ništa učini-ti. Zato nam Isus veli: Pitajte i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. I ja vama stavljam to na srce.

3. Nastojte se ujediniti s Isusom, s Njegovom svetom voljom preko čitavoga dana, u svim svojim poslovima. Neka Vam Isus bude uzor, pomoć i utjeha. To ćete sjedinje-nje najbolje provesti ako je moguće čestom svetom pričešću i svagdanjom svetom Misom. Ako je nemoguće sakramentalno, a ono bar duhovno.

Ovo Vam stavljam na srce i želim da Vam i ova školska godina donese mnogo milosti i blagoslova, da napredujete u ljubavi i milosti Božjoj.

Sa Isusom i Marijom blagoslivlje Vas i sve Vaše

58

MILODRI U FOND VICEPOSTULATURE,PRETPLATE NA LIST, HONORARI

OD 1. 4. DO 20. 10. 2018.

Apostolat za duhovno majčinstvo žena Krčke biskupije Marica Stanković, Antuna Mahnića 18, HR - 51500 Krk <> 500 kn (potpora za rad Vicepostulature časnog sl. Božjega o. fra A. Anti-ća); gđa. Neda Bacelj, Veliko Brdo, HR - 21300 Makarska <> 100 (milodar i pretplata); gđa. Neda Delija, Brnaze 578, HR -21230 Sinj <> 500 kn (milodar u znak zahvale); gosp. Vjeran Ivošević, Am Borsdorfer 69, D - 60435 Frankfurt/M. <> 30 € (pretplata); gosp. Ivan Janeš, Strossmyerov trg 5, HR - 31400 <> 100 kn (milodar i pretplata); gđa. Jelka Jerkan, Veliko Brdo, HR - 21300 Makarska <> 200 kn (milodar i pretplata); gđa. Ljubica Keserović, Peru-anska 6, HR - 10000 Zagreb <> 50 kn (pretplata); gđa. Ana Marija Laboš, A. Hebranga 20, HR - 10000 Zagreb <> 100 (milodar i pretplata); gđa. Iva Majić, Sv. Spasa 5, HR - 21000 Split <> 100 (milodar i pretplata); gđa. Ana Matanić, p.p. 33, SLO - 3250 Rogoška Slatina <> 200 kn (milodar i pretplata); gospoda Natalina i Guido Mirco, Via Indipendenza 2/D, I - 86030 Acquaviva - Collecroce (Živa voda - Kruč) <> 20 € (milodar); gđa. N.N., HR -21320 Baška Voda <> 160 kn (milodar i 2 pretplate); gđa. N. N., HR - 10000 Zagreb <> 20 € (milodar); gđa. N.N. - HR <> 20 € (milodar i pretplata); gosp. N. N. - HR <> 100 kn (milodar); gosp. Krešimir Pešić, Trg Kralja Tomislava 4, HR - 21310 Omiš <> 50 kn (pretplata); gđa. Irena Pudar, Medveščak 51, HR - 10000 Zagreb <> 100 (milodar); gosp. Felice Rojnić, Istarske divizije 43, HR - 52100 Pula <> 120 kn (milodar i pretplata); gospoda Ružica i Jozo Soldo, Gradišćanskih Hrvata 14, HR - 21300 Makarska <> 50 € (milodar); gđa. Animira Srbić, Put Balana 48, HR - 21220 Trogir <> 250 (pretplate); gđa. Dražena Vladić, Velio Brdo, HR - 21300 Makarska <> 200 kn (milodar i pretplata); gosp. Joško Vukrepa, Vukorepe 43, Dubra-va, HR - 22000 Šibenik <> 50 kn (pretplata); gđa. Marija Zeba, Zagrebačkog odreda 20/1, HR - 10361 Sesvetski Kraljevac <> 20 € (milodar zahvale); gospoda Mijo i Evica Zorica, Triglav-ska 16, HR - 22000 Šibenik <> 200 kn (milodar i pretplata).

MILODARE, NOVČANE PRILOGE I PRETPLATE ZA LIST SLATI NA RAČUN:HPB – HRVATSKA POŠTANSKA BANKA 2390001-1100028072

IBAN HR 22 23900011100028072 SWIFT HPBZHR2X

48. OBLJETNICA PRIJENOSA TIJELA Č. SL. BOŽJEGA O. ANTIĆAU SUBOTU 15. 12. 2018. SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJEM

U 19 SATI PROSLAVITI ĆEMO 48 OBLJETNICU PRIJENOSA TIJELA ČASNOGA SLUGE BOŽJEGA OCA FRA ANTE ANTIĆA SA GROBLJA MIROGOJ

U KRIPTU MAJKE BOŽJE LURDSKE. SLAVLJE PREDVODI I PROPOVIJEDA FRA IVAN MALETIĆ.

SLUGA BOŽJI FRA ANTE ANTIĆ, Na svetost pozvane, Pisma redovnicama (Priredila s. Marija Asumpta Strukar), Vicepostulatura DOA, Zagreb 2015., 60 kn.

SERVANT OF GOD FATHER ANTE ANTIĆ, I am a Priest of Christ, Letters to Priests (Prepared by Sister Marija Asumpta Strukar), Vicepostulatura DOA, Zagreb 2011. <> 80 kn.

SLUGA BOŽJI FRA ANTE ANTIĆ, Svećenik sam Kristov, Pisma svećenicima (Priredila s. Marija Asumpta Strukar), Vicepostulatura DOA, Zagreb 2010. <> 80 kn.

VICKO KAPITANOVIĆ, Kristu suobličen, Život i vrline fra Ante Antića (1893.-1965.), Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu i Vicepostulatura DOA, Split-Zagreb, 2004. <> 100 kn.

FRA MATEJ KUHAR – CUCCARI, Dobri i vjerni sluga, Život i duhovni rast sluge Božjega fra Ante Antića (1893.-1965.), Vicepostulatura DOA, Zagreb 1998. <> 20 kn.

Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić, Zbornik radova sa simpozija, Vicepostulatura DOA, Zagreb 1996. <> 30 kn.

Antićeva duhovna baština u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zbornik radova sa simpozija, Vice-postulatura DOA, Zagreb 1994. <> 30 kn.

MONS. ŽIVKO KUSTIĆ, Tješitelj čudotvorni, Životni put fra Ante Antića (1893.-1965.), Vicepostulatura DOA, Zagreb 1989. <> 15 kn.

Kupnjom knjiga pomažete rad Vicepostulature.

SLIČICE I PROSPEKT O OCU ANTIĆUDVOLISNE SLIČICE SA ŽIVOTOPISOM I MOLITVOM ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIM

ČASNOGA SLUGE BOŽJEGA OCA FRA ANTE ANTIĆA MOŽETE DOBITI U VICEPOSTULATURI.

DOSTUPNE SU NA ČEŠKOM, ENGLESKOM, HRVATSKOM, NJEMAČKOM, ŠPANJOL SKOM I TALIJANSKOM JEZIKU.

DESETOSTRANIČNI PREKLOPNI PROSPEKT O OCU FRA ANTI ANTIĆU MOŽETE DOBITI U VICEPOSTULATURI.

DOSTUPAN JE NA HRVATSKOM, ENGLESKOM I NJEMAČKOM JEZIKU.

IZDANJA VICEPOSTULATURE O OCU ANTI]U

ANTIĆEVE NEDJELJE, ANTIĆEVE DUHOVNE OBNOVE I ANTIĆEVE DUHOVNE VJEŽBE

POZIVAMO SVU BRAĆU ŽUPNIKE I GVARDIJANE, KAO I ČASNE SESTRE, KOJI U SVOJIM ŽUPAMA

ILI SAMOSTANSKIM CRKVAMA ŽELE IMATI ANTIĆEVE NEDJELJE, VIŠEDNEVNE ANTIĆEVE DUHOVNE OBNOVE ILI

ANTIĆEVE DUHOVNE VJEŽBE DA NAM SE JAVE RADI DOGOVORA