generalni plan beograda 2021

263
  1 "Službeni list grada Beograda", br. 27/2003, 25/2005, 34/2007 Skupštin a grada Beograda, na sednici održanoj 22. septembra 2003 . godine, na osnovu člana 36. i 54. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", broj 47/2003) i čl. 11. i 27. Statuta grada Beograda ("Službeni list grada Beograda", br. 18/95 - prečćen tekst, 20/95, 21/99 i 2/00), donela je G E N E R A L N I P L A N B E O G R A D A 2 0 2 1. 1. PROBLEMI I PERSPEKTIVE BEOGRADA 1.1. Evropska dimenzija U odnosu na period pre 1991. godine Beograd je u značajnoj meri danas snizio rang na skali evropskih metropola. U ranijem periodu Beograd je tretiran kao evr opska metropola, veoma značajna za čitav  jugois tok Evrope. Danas j e Beograd ocenjen kao "glavni grad države" dok su Be č, Budimpešta ili Solun evropske metropole u ovom regionu. Prema "Stud iji dunavskog područ  ja" Srbij a, a sa njom i Beograd nalazi se na perifernom delu Dunava u z objašnjenje na osnovu političkih kriterijuma. Prema projektu A RGE DONAU, u kome zvanično učestvuje i Srbija, Beograd je kandidovan da bude  jedan od lučkih gradova u okviru zajednice lučkih gradova tzv. Donau Hansa. U svakom slučaju Beograd danas ima drugačiju ulogu i značaj od onog koji je imao u vreme SFRJ, što zahteva preispitivanje strategije njegovog prostornog razvoja i novog orijentisanja u odnosu na evropske metropole, posebno onih u centralnoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi. Dve činjenice su od bitnog značaja za Beograd: - Mreža evropskih metropola sve više dobija osobine dinamičke klasifikacije, gde gradovi koriste konkurentnu sposobn ost da zauzmu određen položaj u mreži. Interesi i povezivanje interesa, pre svega ekonomskih, su u tome presudni te se umrežavanje gradova sve više vrši na partnerskoj interesnoj osnovi. Evropska Unija u tom smislu podsti če umrežavanje gradova centralne, istočne i jugoistočne Evrope sa gradovima na zapadu, ali mreža se stalno menja sa promenom interesa. - Mreža evropskih saobraćajnih koridora definisan a na konferenciji u Helsinkiju, pokriva sve zemlje Evrope sa 10 koridora od kojih dva, koridor VII i koridor X sa dva kraka , prelaze preko Srbije, odnosn o ukrštaju se u Beogradu. Konc epcija prostornog razvoja, uređenja i zaštite grada Beograda, teritorije od 3000 km 2 , danas treba da se zasniva na poštovanju napred navedenih činjenica ali, pre svega, podižući planskim i organizacion im rešenjima stepen privlačnosti urbanog područ  ja grada Beograda. Naime, sam položaj u mreži evropskih gradova se menja promenom političke i ekonomske konfigu racije dok se prednost dva koridora i izuzetnog geografskog položaja Beograda mora opravdati kroz povećanu privlačnost za nove investicije i nove kulturne poduhvate. Ovo će se postići: - doslednom reformom politi čkog i ekonomskog miljea koji će garantovati sigurnos t i nvesticij a; - pažljivom socijalnom politikom koja će rešiti legalne predispozic ije za rešavanje stambenog pitanja, sprečavanje bespravne gradnje, razvoj mreže socijalnih usluga i sl.; - mudrom kulturnom politikom koja će prirodne i kulturne vrednosti grada Beograda umeti da postavi kao osnov ukupnog razvoja Beograda, potenciraju ći njegov identitet; - razvojnom politikom koja će uspostaviti neophod nu ekološku i ekonomsku ravnotežu u metropolitenskom područ  ju B eograda koristeći sve prirodne resurse na održiv način uz pomoć komunalnih sistema; - usavršavanjem mehanizma upravljanja gradom Beogradom kao jedinstvenom metropolitenskom celinom u kojoj vlada određen stepen međuzavisnosti, uz razvoj kvalitetnog informacionog sistema. Promenom političke situacije stiču se predispozicije za vraćanje Beograda u centar Podunavlja, podizanj e njegovog ranga u konstelaciji evropskih gradova, ali je perspektiva ekonomskog razvoja i umrežavanja Beograda sa drugim sličnim metropolama Evrope, pre svega centralne, istočne i  jugois točne, i dalje neodređena. Izvan Evropske unije, korelaciju treba tražiti s a Bratislavom, Budimpešt om, Bukureštom i Sofijom, gradovima koji su više ili manje ozbiljno zakora čili u proces evropskog regionalnog umrežavanja, a u Evr opskoj uniji sa Bečom i Solunom pre svih. U svetlu ovog pitanja, kapitalnu ulogu ima položaj Beograda na ukrštanju dva od deset evropskih koridora, koridora VII i koridora X. Koridor VII ili "Dunavski koridor" ima specif i čnu ulogu u odnosu na ostale jer mu je reka okosnica, a za Beograd, ima kardinalni značaj jer ga e konomski, funkcionalno, kulturno pa i duhovno povezuje sa Nemačkom, Austrijom, Mađarskom i drugim dunavskim zemljama, sa neslućenim i do sada neiskorišćenim potencij alima r azvoja na potezu Beograd- Smederevo-Veliko Gradište. U tom pogledu pos ebno treba istaći da se Dunav u Evropi sve više posmatra sa stanovišta transverzalnih veza, ka o geografski longitud inalni element koji tra ži premošćavanje i povezivanje. Primeri veza preko Dunava, Mađarske i Slovačke upućuju na ideju o mostovima kao prioritetu i u regionu Beograda, uz neophodne funkcion alne i ekonomske dokaznice. Koridor X Beč-Zagreb-Beograd-Niš-Solun, i krak X 1  Beograd-Bud impešta predstavlja os novnu ki čmu

Upload: arhprofil

Post on 09-Oct-2015

410 views

Category:

Documents


6 download

DESCRIPTION

Generalni Plan Beograda 2021

TRANSCRIPT

  • 1

    "Slubeni list grada Beograda", br. 27/2003, 25/2005, 34/2007 Skuptina grada Beograda, na sednici odranoj 22. septembra 2003. godine, na osnovu lana 36. i 54. Zakona o planiranju i izgradnji ("Slubeni glasnik RS", broj 47/2003) i l. 11. i 27. Statuta grada Beograda ("Slubeni list grada Beograda", br. 18/95 - preien tekst, 20/95, 21/99 i 2/00), donela je

    G E N E R A L N I P L A N B E O G R A D A 2 0 2 1.

    1. PROBLEMI I PERSPEKTIVE BEOGRADA

    1.1. Evropska dimenzija

    U odnosu na period pre 1991. godine Beograd je u znaajnoj meri danas snizio rang na skali evropskih metropola. U ranijem periodu Beograd je tretiran kao evropska metropola, veoma znaajna za itav jugoistok Evrope. Danas je Beograd ocenjen kao "glavni grad drave" dok su Be, Budimpeta ili Solun evropske metropole u ovom regionu. Prema "Studiji dunavskog podruja" Srbija, a sa njom i Beograd nalazi se na perifernom delu Dunava uz objanjenje na osnovu politikih kriterijuma. Prema projektu ARGE DONAU, u kome zvanino uestvuje i Srbija, Beograd je kandidovan da bude jedan od lukih gradova u okviru zajednice lukih gradova tzv. Donau Hansa. U svakom sluaju Beograd danas ima drugaiju ulogu i znaaj od onog koji je imao u vreme SFRJ, to zahteva preispitivanje strategije njegovog prostornog razvoja i novog orijentisanja u odnosu na evropske metropole, posebno onih u centralnoj, istonoj i jugoistonoj Evropi. Dve injenice su od bitnog znaaja za Beograd:

    - Mrea evropskih metropola sve vie dobija osobine dinamike klasifikacije, gde gradovi koriste konkurentnu sposobnost da zauzmu odreen poloaj u mrei. Interesi i povezivanje interesa, pre svega ekonomskih, su u tome presudni te se umreavanje gradova sve vie vri na partnerskoj interesnoj osnovi. Evropska Unija u tom smislu podstie umreavanje gradova centralne, istone i jugoistone Evrope sa gradovima na zapadu, ali mrea se stalno menja sa promenom interesa.

    - Mrea evropskih saobraajnih koridora definisana

    na konferenciji u Helsinkiju, pokriva sve zemlje Evrope sa 10 koridora od kojih dva, koridor VII i koridor X sa dva kraka, prelaze preko Srbije, odnosno ukrtaju se u Beogradu.

    Koncepcija prostornog razvoja, ureenja i zatite grada Beograda, teritorije od 3000 km2, danas treba da se zasniva na potovanju napred navedenih injenica ali, pre svega, podiui planskim i

    organizacionim reenjima stepen privlanosti urbanog podruja grada Beograda. Naime, sam poloaj u mrei evropskih gradova se menja promenom politike i ekonomske konfiguracije dok se prednost dva koridora i izuzetnog geografskog poloaja Beograda mora opravdati kroz poveanu privlanost za nove investicije i nove kulturne poduhvate. Ovo e se postii:

    - doslednom reformom politikog i ekonomskog miljea koji e garantovati sigurnost investicija;

    - paljivom socijalnom politikom koja e reiti

    legalne predispozicije za reavanje stambenog pitanja, spreavanje bespravne gradnje, razvoj mree socijalnih usluga i sl.;

    - mudrom kulturnom politikom koja e prirodne i

    kulturne vrednosti grada Beograda umeti da postavi kao osnov ukupnog razvoja Beograda, potencirajui njegov identitet;

    - razvojnom politikom koja e uspostaviti

    neophodnu ekoloku i ekonomsku ravnoteu u metropolitenskom podruju Beograda koristei sve prirodne resurse na odriv nain uz pomo komunalnih sistema;

    - usavravanjem mehanizma upravljanja gradom

    Beogradom kao jedinstvenom metropolitenskom celinom u kojoj vlada odreen stepen meuzavisnosti, uz razvoj kvalitetnog informacionog sistema.

    Promenom politike situacije stiu se predispozicije za vraanje Beograda u centar Podunavlja, podizanje njegovog ranga u konstelaciji evropskih gradova, ali je perspektiva ekonomskog razvoja i umreavanja Beograda sa drugim slinim metropolama Evrope, pre svega centralne, istone i jugoistone, i dalje neodreena. Izvan Evropske unije, korelaciju treba traiti sa Bratislavom, Budimpetom, Bukuretom i Sofijom, gradovima koji su vie ili manje ozbiljno zakoraili u proces evropskog regionalnog umreavanja, a u Evropskoj uniji sa Beom i Solunom pre svih. U svetlu ovog pitanja, kapitalnu ulogu ima poloaj Beograda na ukrtanju dva od deset evropskih koridora, koridora VII i koridora X. Koridor VII ili "Dunavski koridor" ima specifinu ulogu u odnosu na ostale jer mu je reka okosnica, a za Beograd, ima kardinalni znaaj jer ga ekonomski, funkcionalno, kulturno pa i duhovno povezuje sa Nemakom, Austrijom, Maarskom i drugim dunavskim zemljama, sa nesluenim i do sada neiskorienim potencijalima razvoja na potezu Beograd-Smederevo-Veliko Gradite. U tom pogledu posebno treba istai da se Dunav u Evropi sve vie posmatra sa stanovita transverzalnih veza, kao geografski longitudinalni element koji trai premoavanje i povezivanje. Primeri veza preko Dunava, Maarske i Slovake upuuju na ideju o mostovima kao prioritetu i u regionu Beograda, uz neophodne funkcionalne i ekonomske dokaznice. Koridor X Be-Zagreb-Beograd-Ni-Solun, i krak X1 Beograd-Budimpeta predstavlja osnovnu kimu

  • 2

    razvoja Srbije, sa Beogradom kao epicentrom. Radi toga ukrtanje ova dva koridora u zoni Beograda treba posmatrati sa stanovita:

    - povezivanja na saobraajne i infrastrukturne mree gradskog i republikog znaaja;

    - budueg Beograda kao potencijalno monog

    multimodalnog vora, gde se ukrtaju putni, elezniki, reni i vazduni saobraaj;

    - rekonstrukcije i modernizacije postojee mree

    pre definisanja novih stratekih pravaca; - korienja zemljita pre svega oko magistralnih

    koridora u okviru administrativnog podruja Beograda, odnosno metropolitena Beograda.

    Kapitalne strateke zone u metropolitenu Beograda, kao to su poljoprivredna zona u Zemunu, na Paliluli, u Grockoj ili Mladenovcu, zona Kolubarskog ugljenog basena u Lazarevcu i Ubu, zona termoenergetike u Obrenovcu i Lazarevcu ili zone strateke industrije u apcu, Valjevu, Obrenovcu ili Panevu treba strukturno redefinisati na ekonomsko-ekolokoj osnovi. Jedan od prvih zadataka u ovoj fazi razvoja predstavlja analiza efekata zapoetih i planiranih objekata (industrija, saobraaj, privreda, skladita i sl.), kao i bolje korienje i modernizacija postojeih sistema infrastrukture. Koordinisano i sinhronizovano sa ovim treba organizovati i pravce, kapacitete i dinamiku razvoja drugih mrea infrastrukture. Ova tematika ima svoju transnacionalnu (elektro, gas, nafta), nacionalnu i regionalnu dimenziju (TT, voda, otpad), i otvara znaajno pitanje za regionalni razvoj: pristupanost infrastrukturi. Od odgovora na ovo pitanje zavisi budue uravnoteenje razvoja APB kao i odnos prema irem regionalnom okruenju. Posebno je znaajno da se gradske institucije koje brinu o vodama i sanitaciji grada ukljue u evropske integracione projekte organizovane oko dunavskog sliva. Evropsku dimenziju Beograd e u budunosti da afirmie:

    - korienje prirodnih i stvorenih potencijala za usklaen ekonomsko-ekoloki razvoj;

    - povezivanje u mreu evropskih gradova preko zajednikih projekata obnove grada i modernizovanje urbanih i ruralnih tehnologija;

    - rehabilitovanje kulturnih staza, kompleksa i repera od evropskog znaaja kao i prirodno-ekolokih sistema koji Beograd mogu da afirmiu kao evropsku turistiku destinaciju;

    - uvoenje vie reda u korienje zemljita u gradskom graevinskom podruju, ali i u poljoprivrednom ataru, uz nuno zaustavljanje i regulisanje bespravne gradnje;

    - potenciranje elemenata i repera koji doprinose animaciji duha i identiteta grada Beograda kao kompleksne urbano-ruralne celine sa veoma specifinim i prepoznatljivim delovima

    prostorne strukture u gradovima i prigradskom delu.

    Aktiviranjem razvojnih potencijala grada Beograda, to u velikoj meri zavisi od kvaliteta upravljanja gradom, odnosno od aktivne upotrebe svih instrumenata kojima grad raspolae (normativni, ekonomski, finansijski, organizacioni, tehniki), Beograd u budunosti moe ponovo da konkurie za kategoriju gradova evropskog znaaja konkurentan drugim metropolama na Dunavu (Be, Budimpeta), odnosno u regionu centralne, istone i jugoistone Evrope kao to su Prag, Bukuret, Kijev, Solun ili Atina.

    1.2 Drutvo

    1.2.1 Dananje stanje i problemi U razvoju naeg drutva sa aspekta urbanizacije, u prethodnom socijalistikom periodu, mogu se razlikovati ruralno, industrijsko i urbano obeleje i drutva i grada. Po stepenu urbanizacije nae drutvo je i dalje na zaelju liste srednjeevropskih i istonoevropskih zemalja. Uee gradskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu SRJ, tek poetkom devedesetih godina premailo je polovinu (53%), kada smo, demografski gledano, postali preteno urbano drutvo. Glavni akter nae urbanizacije posle Drugog svetskog rata je drava. Gradovi kao nosioci regionalnih i optinskih funkcija bili su razvojni favoriti. U njima su gradsko graevinsko zemljite, privatne stambene zgrade i privredni objekti eksproprisani, konfiskovani i nacionalizovani. Industrijalizacija je bila preteno zasnovana na ekstenzivnom zapoljavanju radne snage sa sela, to je uslovljavalo migracije i brojne cirkulacije (dnevne migracije). Osamdesetih godina migracije selo-grad opadaju, dok cirkulacije jaaju. Jedan od rezultata ovakvih trendova jeste predimenzionisan i saobraajno neureen grad. Sa druge strane, stihijske migracije selo-grad dovele su do ruralizacije Beograda, to se vidi po njegovoj morfologiji i po socioprofesionalnoj, odnosno "polutanskoj" pripadnosti. Krizi urbaniteta doprinela je i injenica da je u razvoju naeg graanstva bilo drastinog diskontinuiteta, tako da je ono malobrojno i nestabilno i jo uvek ne predstavlja drutveno konstituisan sloj. Relativno je mali broj onih koji predstavljaju gradsko stanovnitvo u drugom ili treem kolenu. Ovaj problem je posebno zaotren devedesetih godina, zbog priliva seoskog i polutanskog, naroito izbeglikog stanovnitva i intenzivnog odliva gradskog visokoobrazovanog stanovnitva. Za postsocijalistiku transformaciju i tranziciju u Beogradu moe se rei da je, u poreenju sa centralnoevropskim drutvima i gradovima bila usporena i blokirana. Prelazak sa jednog sistema na drugi odlikovao se marginalizacijom privrede i drutva unutar podele svetskog ekonomskog sistema na centar, poluperiferiju i periferiju, kao i

  • 3

    podravljenjem velikog korpusa nekadanje samoupravne drutvene svojine. Sunovrat standarda poveavao je jaz izmeu bogatih i siromanih, pogaajui i pripadnike srednje klase. Pauperizacija je vie pogodila gradove, odnosno urbano stanovnitvo, tako da na prelazu dva veka postoji oko 40% siromanog stanovnitva, oko 40% je na granici siromatva, oko 15% se moe svrstati u srednju klasu, dok je bogatih oko 5% (0,5% su vrlo bogati). Vrh drutvene lestvice bogatstva svedoi o rastu diferencijacije, a na dnu se deava homogenizacija. Prostorne posledice, u oblasti organizacije naselja viestruko su negativne: masovno polulegalno i ilegalno doziivanje i nadogradnja, predimenzionisanost postavljanja "kioska", podizanje nelegalnih stambenih (sirotinjskih i luksuznih) i drugih objekata, ukljuujui i nove gradske blokove i itava naselja.

    1.2.2. Perspektive drutvenog razvoja

    Perspektiva drutvenog razvoja Beograda vezuje se za izgradnju novog drutva u celini sa ciljem da se obezbedi ukljuivanje nae zemlje i grada u drutvo modernih drava, pre svega Evrope. Konstituisanje novog socioekonomskog sistema, izgradnja pravnog poretka koji garantuje ostvarivanje osnovnih ljudskih prava prihvaenih u savremenom svetu, stvaranje konzistentnog privrednog ambijenta, ukljuivanje u perspektivne svetske tokove, kao i uspostavljanje saradnje sa drugim zemljama iz okruenja u svim domenima drutvenog delovanja - politikom, ekonomskom, obrazovnom, kulturnom, sportskom, humanitarnom itd. osnova su za integrisanje u meunarodnu zajednicu. Korienje kako postignutih rezultata na planu spoljne politike na poetku tranzicionih promena, tako i geografskih i drugih prednosti kojima Beograd raspolae preduslov su za jaanje sopstvenog poloaja u krugu drugih gradova jugoistone Evrope sa istim aspiracijama. Pri tome bi orijentacija bila na izgradnji takvog imida grada koji je privlaan za ulaganje stranog kapitala u svim njegovim pojavnim oblicima, i shodno tome, promovisanje prednosti i pogodnosti ove sredine za potencijalna ulaganja. Na unutranjem planu, a s obzirom na sopstvene raspoloive potencijale, merama iz gradske nadlenosti neophodno je voditi politiku podsticanja razvoja propulzivnih industrijskih grana i privrednih sektora, sticanja i primene savremenih znanja u proizvodnom i radnom procesu uopte. Grad takoe treba da vodi rauna o zatiti opteg interesa balansiranjem odnosa izmeu optih i pojedinanih interesa, odnosno raspodeljivanjem javno proizvedenog dobra izmeu vlasnika gradskog zemljita i preduzetnika, izmeu lokalnih privrednih aktera i nacionalnih i multinacionalnih kompanija, izmeu proizvoaa i stanovnika, izmeu stanovnika koji pripadaju razliitim drutvenim slojevima, izmeu vlasnika i zakupaca, itd.

    Zapoeta politika urbanih promena treba da bude usmerena na dovrenje privatizacije stambenog i poslovnog prostora, adekvatnu komercijalizaciju gradskih istorijskih jezgara, zaokruivanje rezidencijalnih celina, smanjivanje rezidencijalne i komercijalne suburbanizacije i socioprostorne segregacije. U cilju zaokruivanja organizacije naselja preduzimae se mere za zaustavljanje poluilegalnog i ilegalnog doziivanja i nadogradnje, podizanja "divljih" stambenih (sirotinjskih i luksuznih) i drugih zgrada, postavljanje privremenih, montanih objekata i dr. Izgradnja novog identiteta Beograda e se odvijati na gradskom, nacionalnom i regionalnom nivou. Na gradskom nivou to podrazumeva revitalizaciju naslea predsocijalistikog Beograda i izgradnju identiteta na prigradskom nivou, jaanjem saradnje sa neposrednim gradskim i ruralnim susedstvom. Na nacionalnom nivou, Beograd kao metropola, svoj strateki identitet treba da formira na globalnoj drutvenoj integraciji koja obuhvata saradnju sa veim i srednjim gradovima u zemlji i gradovima sa simbolinim ili istorijskim metropolskim obelejima. Regionalni znaaj Beograda povezan je sa potrebom isticanja njegovog identiteta kao internacionalnog, srednjoevropskog ili balkanskog sredita.

    1.3 Stanovnitvo

    1.3.1. Dananje stanje i problemi

    U periodu od 1948. do 1999. godine ukupno stanovnitvo Beograda poveano je preko 2,5 puta (sa 634.000 na 1.621.000). Kao posledica natprosenog demografskog rasta, uzrokovanog pre svega doseljavanjem, stalno je poveavan udeo beogradskog u ukupnom stanovnitvu centralne Srbije. Ono je 1948. godine iznosilo 15,3% od populacije centralne Srbije, a u 1999. godine poveano je na 28,25%. Stopa nataliteta iznosila je 1999. godine 8,7 , dok je stopa mortaliteta bila 11,9 . To je razlog to je stopa prirodnog prirataja bila negativna (-3,2 ). Poslednja decenija dvadesetog veka predstavlja izuzetno sloen period u demografskom razvoju Beograda. Stanovnitvo se nije obnavljalo prirodnim putem usled niskog nivoa raanja (pad od 1,4 na 1,2 deteta po eni), tj. fertilitet je za 40% nii od nivoa neophodnog za prostu reprodukciju. Stanovnitvo je prvenstveno uveano po osnovu mehanikog priliva, ime je ublaen tempo smanjivanja stanovnitva Beograda. U 1999. godini, broj stanovnika Beograda je uvean za oko 8.100 lica, ime je ublaen tempo smanjivanja stanovnitva. Oekivano trajanje ivota pri ivoroenju kod mukaraca ima tendenciju stagnacije i iznosi 77,7 godina, dok kod ena belei blagi pad sa proseno 75,8 godina. Beogradska populacija moe se svrstati u grupu demografski starih populacija. Promene u starosnoj strukturi se ogledaju u stalnom opadanju udela mladih uz istovremeno stalno i sve izraenije poveanje udela starih. Prema procenama za 1999. godinu broj stanovnika mlaih od 20 godina i broj

  • 4

    stanovnika starijih od 60 godina je gotovo isti, odnosno svaki peti stanovnik je mlai od 20 godina, ali je i svaki peti stariji od 60 godina. Udeo lica starijih od 75 godina iznosi oko 5%. Promene u polnoj strukturi su se kretale u smeru poveanja udela enskog stanovnitva, dok je udeo mukog gotovo stalno opadao. Tako je u posmatranom periodu odnos mukaraca i ena bio oko 910 : 1000. U 2001. godini na teritoriji GP ivelo je oko 1.320.000 hiljada stanovnika to ujedno predstavlja osnovu za planiranje buduih vrednosti, kako demografskih, tako i prostornih. 1.3.2. Prognoza budueg kretanja stanovnitva Izuzetan znaaj razvoja stanovnitva Beograda, ne samo kao demografskog nego i kao politikog, ekonomskog, kulturnog i svakog drugog njegovog izraza u prvi plan postavlja pravilnu procenu tendencija njegovog budueg rasta. Meutim, ovde se kao ozbiljno ogranienje pojavljuje nepotpuna i nedovoljno precizna analitika osnova (poto je bio odloen popis predvien za 2001. godinu) i zasnovanost prognoze na procenjenom broju stanovnika sa osloncem na popis iz 1991. godine, kretanju vitalnih karakteristika, migracija, kao i popisu izbeglih i raseljenih. Rezultati popisa odranog prolea 2002. godine potvrdili su da nema bitnijih odstupanja u odnosu na u polazu predvieni broj stanovnika pretpostavke ove osnove. Na prognozu budueg kretanja stanovnitva od presudnog uticaja su dugorone tendencije fertiliteta, mortaliteta i migracija. to se tie fertiliteta i mortaliteta, oekuje se nastavljanje tendencija iz prethodnog perioda. Predvia se da stopa fertiliteta u 2021. god. dostigne nivo od 1,23 deteta po eni, a oekivano trajanje ivota sa 70,5 god. kod mukog i 75,5 god. kod enskog pola ostvarenog na kraju devedesetih godina dvadesetog veka produi na 73,3, odnosno 77,8 godina. Migraciona kretanja, pod uticajem dogaaja iz prethodnog perioda (ratni sukobi, politike promene itd.) i normalizovanja politike i ekonomske situacije u prvim godinama 21. veka, ponovo bi promovisala Beograd kao imigraciono podruje sa neto izmenjenom strukturom doseljavanja - pored migranata iz drugih regiona zemlje, odvijao bi se i proces useljavanja stranih dravljana. U planskom periodu bi se nastavio proces ubrzanog starenja stanovnitva, tako da e na kraju perioda udeo starijih od 60 godina iznositi 27,3%, a mlaih od 20 godina 19,5%, dok bi prosena starost stanovnitva bila poveana na 43,6 godina. Prognoze "Centara za demografska istraivanja" zasnovane na prethodnim karakteristikama pokazale su da e, shodno oekivanim trendovima kretanja stanovnitva, na podruju GP u 2021. godini iveti oko 1.322.000 stanovnika. Od presudne vanosti za planiranje je pravilno dimenzionisati broj lica koja e po raznim osnovama boraviti u gradu. Stoga je, za ove potrebe, neophodno raunati sa neto veim od procenjenog broja stanovnika, odnosno potrebno je u kalkulaciju ukljuiti i privremene stanovnike Beograda (studenti, zaposleni u stranim predstavnitvima, vojna lica i dr.). Sa druge strane

    poveanje broja stanovnika proizalo je i iz potrebe da se predvide dovoljne rezerve prostora namenjene razliitim gradskim sadrajima (stanovanje, poslovanje i dr.) za sluaj nepredvienih okolnosti. S obzirom da stanovnitvo koje privremeno boravi u gradu, optereuje sve socijalne, infrastrukturne i ostale fondove, u planerskim projekcijama se raunalo sa 1.400.000 stanovnika na podruju GP u 2021. godini. Miljenje je da poveanje od oko 5% u odnosu na projekciju stalnog stanovnitva, predstavlja zadovoljavajuu meru osiguranja pri razliitim proraunima (stepen izgraenosti i dr.). Tabela 1: Projekcija broja stanovnika i broja zaposlenih na podruju GP Beograda

    Godine Broj stanovnika Broj zaposlenih 2001. 1.320.000 420.000 2002. 1.328.000 422.000 2003. 1.336.000 430.000 2004. 1.344.000 439.000 2005. 1.352.000 448.000 2006. 1.360.000 457.000 2007. 1.363.000 465.000 2008. 1.365.000 474.000 2009. 1.368.000 482.000 2010. 1.371.000 491.000 2011. 1.373.000 499.000 2012. 1.376.000 505.000 2013. 1.379.000 511.000 2014. 1.381.000 516.000 2015. 1.384.000 521.000 2016. 1.387.000 526.000 2017. 1.389.000 529.000 2018. 1.392.000 532.000 2019. 1.395.000 536.000 2020. 1.397.000 540.000 2021. 1.400.000 545.000 Iz projekcija stanovnitva za podruje GP i njegovog uea u stanovnitvu centralne Srbije proizilazi da e porasti uee stanovnitva koje ivi na teritoriji GP u stanovnitvu centralne Srbije sa 22,6% koliko je iznosilo u 2001. godini, na preko 24% u 2021. godini.

    1.4 Ekonomija

    1.4.1. Dananje stanje i problemi Privredni ambijent Beograda prethodne decenije u ekonomskoj sferi karakteriu ista obeleja koja su uticala na trendove i stanje u celoj zemlji. Uzroci pojava su spoljanje i unutranje prirode. U prvoj grupi od presudne vanosti su:

    - smanjenje veliine dravnog i trinog prostora, - ekonomske sankcije Evropske unije i Saveta

    bezbednosti UN, - tranziciona kriza zemalja bive istone Evrope,

  • 5

    - zatvaranje trita razvijenih zemalja uslovljenih globalizacijom politikih i ekonomskih veza,

    - stagnacija svetske privrede i zaotravanje

    dunike krize. U drugoj grupi, grupi unutranjih faktora koji su uticali na oblikovanje dananjeg ekonomskog stanja, najkrupniji su:

    - nekonzistentnost i nedovrenost privrednog ambijenta uz este promene institucionalnih uslova privreivanja,

    - suprotstavljenost dva modela - samoupravnog i

    trinog, - nestabilnost uslova privreivanja - kursa i cena, - ratno okruenje, veliki priliv izbeglih i interno

    raseljenih lica i odliv mladih strunih kadrova sa savremenim tehnolokim znanjima.

    U periodu od 1989. godine, kao godine nakon koje je nastupila erozija ekonomskih i socijalnih prilika i 2000. godine izdvajaju se dva potperioda. Prvi do 1994. godine, pratilo je produbljivanje ekonomske i socijalne krize. Drugi je vezan za donoenje Programa rekonstrukcije monetarnog sistema i strategije ekonomskog oporavka Jugoslavije, koji je dao zapaene stabilizacione rezultate, ali na strukturnom planu nije doveo do potrebnog pomaka. Na poetku novog planskog ciklusa, u 2000. godini u odnosu na 1989. godinu ekonomsku situaciju na podruju GP obeleavaju:

    - pad ukupnog drutvenog proizvoda sa 4.400

    miliona na 2.400 miliona evra; - pad drutvenog proizvoda po stanovniku sa

    3.400 na 1.780 evra; - izmena privredne strukture: smanjenje uea

    industrije u DP (sa 38,4% na 27,6%) i graevinarstva (sa 8,3% na 6,5%), a poveanje uea trgovine (sa 22,9% na 27,7%) i sektora usluga;

    - smanjenje investicionih ulaganja sa 990 miliona na 420 miliona evra;

    - opadanje broja zaposlenih za oko 140.000 (sa 563.000 na 420.000);

    - poveanje broja nezaposlenih lica za oko 30.000 (sa 73.000 na 103.000), to se odrazilo na poveanje stope nezposlenosti koja iznosi oko 24% i pojava vika zaposlenih od oko 30%.

    Ocena dostignutog nivoa rasta drutvenog proizvoda obuhvata sve sektore svojine i tzv. sivu ekonomiju koja je za ove potrebe ukalkulisana sa 20% vrednosti DP. Istovremeno, tako obraunat DP predstavlja osnovu za prognozu mogunosti budueg razvoja.

    1.4.2. Perspektive ekonomskog razvoja

    Perspektiva ekonomskog razvoja Beograda oslanja se na Koncepciju privrednog razvoja Beograda u

    periodu 2002-2006-2021 konsalting firme FAKTIS i razvojnu strategiju zasnivanu na korienju realnih mogunosti. To znai da se polo od dostignutog ukupnog nivoa razvoja, od postojee privredne strukture, kao i od specifinosti Beograda, posebno njegovog centralnog dela koji ima obeleja administrativnog, obrazovnog i kulturnog sredita. Imajui to u vidu, kao i ispoljene tendencije u drugim evropskim gradovima i glavnim gradovima zemalja u tranziciji, oekuje se da e doi do postepene pozitivne promene privredne strukture. Strategija sa kojom rauna ovaj GP opredeljena je sledeim injenicama:

    a) opti nivo ekonomske aktivnosti u Beogradu egzogeno je izazvan, to znai da deo resursa, razvojne aspiracije i potroake navike stanovnitva odgovaraju viem nivou drutvenog proizvoda po stanovniku, od onog koji je zateen na poetku planskog perioda;

    b) rast privredne aktivnosti u velikoj meri moe da

    se osloni na postojee resurse, kao to su radna snaga, poloaj grada i delom proizvodni i drugi objekti;

    v) navedeni faktori, kao i druga obeleja ovdanje

    privrede (saobraajne veze, infrastrukturna opremljenost, poznavanje trinog naina poslovanja i sl.) predstavljaju osnovu za privlaenje stranih investicija, ali uz sutinsku promenu zakonodavnog i opteg privrednog i drutvenog ambijenta;

    g) vitalnost privatnog sektor sa fleksibilnim

    proizvodnim programima i njegov dalji organizovanospontan razvoj, predstavlja dodatnu mogunost sveukupnog razvoja.

    Opredeljivanje ciljeva razvoja u narednom periodu bazira se i na injenici sporijeg tempa transformacije privrede u odnosu na oekivanja, pre svega u domenu privatizacije i transformacije drutvenih i dravnih preduzea, kao i na sporijem prilivu inostranih sredstava bez kojih nije mogue aktiviranje razvojnih potencijala, niti ostvarivanje ciljnog nivoa produkcije, posebno ne u kratkom roku. Shodno tome, oekuje se da e razvoj privrede ii u dva pravca. S jedne strane odvijae se u pravcu prestrukturiranja postojee proizvodnje, a s druge tei e proces breg razvoja malih i srednjih (privatnih) preduzea. Polazei od zateenog stanja i ocene mogunosti razvoja na teritoriji GP izdvajaju se dva dominantna strateka cilja:

    1. ubrzanje rasta drutvenog proizvoda tako da on sredinom planskog perioda dostigne nivo iz 1989. godine, to znai iznos od oko 8,100 miliona evra i

    2. dostizanje, do 2021. godine, privredne strukture sline onoj u glavnim gradovima drugih evropskih zemalja (gde dominira tercijarni sektor) i nivoa drutvenog proizvoda od oko 5.700 evra po stanovniku.

  • 6

    Tabela 2: Projekcija drutvenog proizvoda po oblastima na podruju GP Beograda (u mil. evra)

    Godine GDP Indus- trija

    Poljopri-vreda i umar-

    stvo

    Grae- vinarsto

    Saobra-aj Trgovi-na

    Ugosti- teljstvo i turizam

    Usluge Ostalo DP po

    stanov-niku

    1989.

    5.000 1.900 260 420

    510 1.140 150 350

    250 3.900

    2000.

    2.700 600 150 180

    320 760 90 320 160 2.000

    2002.

    2.900 700 160 190

    350 780 100 310 160 2.100

    2003.

    3.100 800 170 190

    380 800 100 300 170 2.300

    2004.

    3.300 900 180 200

    410 820 100 290 180 2.400

    2005.

    3.500 1.000 180 210

    440 840 110 270 180 2.600

    2006.

    3.700 1.100 190 220

    480 860 110 260 190 2.700

    2007.

    4.000 1.200 180 260

    530 910 120 310 220 2.900

    2008.

    4.300 1.200 170 310

    590 960 130 360 260 3.200

    2009.

    4.600 1.200 160 360

    650 1.020 140 420 290 3.400

    2010.

    5.000 1.300 150 420

    710 1.070 150 490 330 3.600

    2011.

    5.200 1.300 130 480

    760 1.120 160 570 360 3.800

    2012.

    5.400 1.200 120 550

    800 1.160 170 660 400 3.900

    2013.

    5.700 1.200 110 620

    850 1.200 170 720 450 4.100

    2014.

    5.900 1.200 100 700

    900 1.230 180 780 540 4.300

    2015.

    6.200 1.100 90 780

    940 1.260 190 880 590 4.500

    2016.

    6.500 1.100 80 870

    990 1.280 190 980 650 4.600

    2017.

    6.800 1.100 70 970

    1.030 1.290 190 1.090 710 4.800

    2018.

    7.100 1.100 60 1.080

    1.070 1.300 200 1.290 700 5.000

    2019.

    7.400 1.100 60 1.190

    1.110 1.300 200 1.500 690 5.200

    2020.

    7.700 1.000 50 1.310

    1.140 1.290 200 1.700 700 5.500

    2021.

    8.100 1.000 40 1.450

    1.180 1.300 210 1.910 710 5.700

    prose. st. rasta

    5,3 2,6 -6,0 10,5 6,4 2,6 3,9 8,9 7,5 5,2

    Ostvarenje postavljenih ciljeva treba da obezbedi porast drutvenog bogatstva, povratak beogradske privrede na svetsko trite, vii nivo zaposlenosti i, kao

    rezultat svega toga, podizanje linog standarda i drutvenog blagostanja. U tom uslovima strukturu privrede Beograda odlikovalo bi nisko uee industrije

  • 7

    i visoko uee graevinarstva (ukljuujui poslove sa nekretninama), finansijskih usluga i komunalnih delatnosti. U tranzicionim uslovima otvara se prostor za bri razvoj privatnog sektora, naroito malih i srednjih preduzea. Proizvodni programi tako nastalih privatnih preduzea su fleksibilniji i omoguavaju relativno lako seljenje kapitala iz jedne industrijske grane u drugu ili iz jedne oblasti u drugu. Pored toga, u sektoru usluga ova preduzea nude vii kvalitet i tee da zadovolje potrebe razliitih segmenata trita (stanovnitva sa veim dohotkom; trgovinu proizvodima visoke tehnologije; iri spektar finansijskih i drugih usluga). Prilikom opredeljivanja za oblike privrednog razvoja vodilo se rauna i o propulzivnosti pojedinih sektora i industrijskih grana kako sa aspekta postojeeg i perspektivnog nivoa domae tranje, tako i sa aspekta mogunosti izvoza prilagoenog izmenjenoj izvoznoj tranji. U okviru razvojnih podsticaja prednost e imati upravo propulzivne industrijske grane i sektori. Na osnovu kriterijuma kao to su visok nivo prodaje na domaem tritu, zainteresovanost stranih investitora, oekivan visok rast izvoza i iskustva drugih zemalja u tranziciji, kao propulzivne izdvajaju se sledee industrijske grane:

    - prehrambena industrija (industrija mleka, mesa, povra, konditorskih proizvoda i pia)

    - hemijska industrija (farmaceutska industrija, bazna

    hemija, boje i lakovi, kozmetika, industrija gume, ulja i maziva)

    - metalopreraivaka delatnost (kuglini leajevi,

    odlivci) - elektroindustrija (telekomunikacioni, rashladni i

    merni ureaji) - nemetali i graevinski materijal (blokovi i

    keramika) - industrija papira i grafika delatnost - reciklaa sirovina.

    Pored pomenutih industrijskih grana, u propulzivne proizvodne sektore ubrajaju se saobraaj i veze, ugostiteljstvo i turizam, graevinarstvo i komunalne usluga. U veini ovih oblasti postoje pogodnosti za ubrzanje razvoja, a te pogodnosti proistiu iz geografskog poloaja, mree infrastrukturnih i poslovnih objekata, kao i perspektivnih potreba. Strategija privrednog razvoja pretpostavlja takav rast drutvenog proizvoda koji e oko 2010/2011. godine da obezbedi dostizanje nivoa iz 1989. godine, tj. nivo pre nego to je zapoelo devastiranje privrednih potencijala. Procenjuje se da e drutveni proizvod da raste po prosenoj godinjoj stopi od oko 5,5%, s tim

    to bi na poetku perioda porast bio bri (iznosio bi oko 7% proseno godinje), a potom bi se usporavao (proseni godinji rast iznosio bi oko 4,5%). U 2021. godini DP, u iznosu od oko 8,100 miliona evra, nadmaio bi onaj iz 2000. godine oko tri puta. Drutveni proizvod po stanovniku rastao bi neto sporije, odnosno po stopi od 5,2% godinje, tako da bi nivo iz 1989. god. bio dostignut oko 2012. godine. Ta stopa obezbeuje drutveni proizvod po stanovniku na nivou od oko 5,700 evra to je, u odnosu na 2000. godinu 2,8 puta vei iznos. Na poetku perioda najvei doprinos privrednom razvoju poticao bi od industrije - prosena stopa rasta industrijske proizvodnje iznosila bi preko 8% u prvim godinama, a potom bi se smanjivala tako da u proseku za ceo period iznosi 2,9%. Dinamian rast industrije mogu je jer u njoj ima najvie neiskorienih resursa, a niska je i startna osnova. Orijentacija na industrijsku proizvodnju potrebna je i zbog izgradnje neophodne baze za razvoj tercijarnih delatnosti u budunosti, s obzirom na to da se razvoj tercijara intenzivira nakon dostizanja odreenog nivoa razvijenosti (nivo DP po stanovniku u rasponu od 3,500-4,500 evra). Pored toga, rast drutvenog proizvoda u industriji bio bi i rezultat dinaminog rasta proizvodnje u propulzivnim granama, posebno preraivakoj industriji. Korienje ovih pogodnosti uticalo bi da na kraju projekcionog perioda struktura industrije bude izmenjena - propulzivne industrijske grane inile bi oko 90% ukupne industrijske proizvodnje. Prosena stopa rasta drutvenog proizvoda saobraaja i veza iznosila bi 6,4% i to kao rezultat izrazitog rasta fizikog obima usluga u drumskom, eleznikom i PTT saobraaju. Kako je Beograd raskrsnica plovnih i drumskih puteva, razvoju saobraaja treba dati visok prioritet, a prvenstveno modernizaciji putne i eleznike mree i razvoju luke i pristanine infrastrukture. Ugostiteljstvo i turizam ostvarivali bi godinju stopu rasta drutvenog proizvoda od 3,9% po osnovu poveanja obima prometa, broja noenja i vanpansionske potronje. Ubudue bi trebalo ojaati turistiku ponudu razvijanjem tzv. biznis turizma, kao i irenjem regionalne turistike ponude. Tekua turistika ponuda mora se uiniti raznovrsnijom - treba poveati ponudu hotelskih usluga visoke kategorije (izgradnja hotela poznatih svetskih kompanija) i luksuznih ugostiteljskih objekata. Takoe, ona mora biti znatno bolje medijski predstavljena, kako na konvencionalnim tako i na interaktivnim medijima. Rast drutvenog proizvoda graevinarstva iznosio bi 10,5% prosene godinje proizvodnje i bio bi rezultat izgradnje novih trgovinskih i poslovnih objekata, rekonstrukcije putne mree i razvoja novih usluga, prvenstveno kompletnog opremanja pojedinih lokacija, izgradnje i prodaje poslovnog i stambenog prostora. Poveanje obima i kvaliteta usluga komunalnih delatnosti osnovni je preduslov za rast drutvenog proizvoda u ovoj delatnosti, a predstavlja i osnovu za

  • 8

    razvoj drugih oblasti i izgradnju dobrog imida Beograda. Na kraju planskog perioda, privredna struktura na podruju GP bila bi sledea: industrija bi inila oko 16%, poljoprivreda 0,5%, graevinarstvo oko 18%, saobraaj i veze 14,5%, trgovina 16%, finansijsko-tehnike usluge oko 23,5% i turizam sa ugostiteljstvom 2,%. Projekcija broja zaposlenih bazira se na postojeem stanju, planiranom sektorskom rastu drutvenog proizvoda i ostalim razvojnim pretpostavkama. U periodu do 2021. god. broj zaposlenih e se poveati sa 420.000 na 545.000, to je porast od 125.000. Planira se da ceo prirast bude ostvaren u privredi, dok

    bi u neprivredi, uz meusektorska pomeranja, uglavnom bio zadran postojei nivo. Stopa rasta zaposlenosti iznosie 1,3% proseno godinje, to je znatno ispod rasta drutvenog proizvoda. To znai da e vei doprinos stvaranju drutvenog proizvoda dati poveanje produktivnosti rada i tehniko-tehnoloki progres. Predvieno kretanje broja zaposlenih dovelo bi do porasta njihovog uea u stanovnitvu koje ivi na podruju GP - to uee bi iznosilo oko 39% i predstavljalo bi poveanje od 7,5 strukturnih poena u odnosu na planski polaz. Posmatrano po sektorima delatnosti, primarni sektor bi inio oko 0,5%, sekundarni 26% i tercijarni 73,5%.

    Tabela 3: Ukupna zaposlenost po sektorima delatnosti

    Godina Ukupno Privreda Neprivreda Primarni sektor

    Sekundarni sektor

    Tercijarni sektor

    2001. 420.000 293.000 127.000 5.900 138.200 275.900 2021. 545.000 418.000 127.000 2.200 142.000 401.000 Po oblastima i delatnostima broj zaposlenih dat je u sledeoj tabeli: Tabela 4: Zaposlenost po oblastima i delatnostima

    Oblasti i delatnosti (sektori GP)

    2001. 2021.

    Privredne delatnosti i privredne zone 148.600 160.000Komercijalne zone i gradski centri 86.500 174.500 Javne slube, javni objekti i kompleksi 124.500 124.500 Sport i sportski objekti i kompleksi 1.300 1.500 Sistem zelenih povrina 500 700 Poljoprivreda i poljoprivredne povrine 5.800 2.200 Aktivnosti na vodi i vodene povrine 350 500 Saobraajni sistemi 38.000 61.000 Infrastrukturni sistemi 14.500 20.000 PODRUJE GP 420.000 545.000 I pored brojnih nepoznanica u sferi drutvenog i ekonomskog sistema, za potrebe ekonomske podrke prostornom rasporedu, odnosno investiranja u dalje ureivanje, izgradnju i opremanje na podruju GP Beograda, pristupilo se projektovanju investicionih sredstava. Pri tome se polo od oekivanih promena u oblasti privreivanja, posebno u sferi podsticanja privatne inicijative i davanja pogodnosti za strana ulaganja. Procena investicionih sredstava data je na bazi oekivanog rasta drutvenog proizvoda i tendencija u zemljama koje su prole tranzicioni period. Predvia se da e bruto investicije u osnovna sredstva u 2021. godini iznositi 1,450 mlrd evra to je oko 2,5 puta vie nego 2.000 godine. Taj nivo sredstava obezbeuje stopa rasta od 4,3% proseno

    godinje, s tim to bi ova sredstva prvih godina planskog perioda ostvarivala uee od oko 22% u drutvenom proizvodu, dok bi na kraju perioda njihovo uee palo na oko 18%. U dvadesetogodinjem periodu, procenjuje se, za investicione potrebe bilo bi mogue izdvojiti oko 21 mlrd evra od ega oko 65% ili oko 13,5 mlrd evra za potrebe privrede, a oko 35% ili 7,5 mlrd evra za neproizvodne delatnosti. Sledei dosadanju praksu, oko 20% raspoloivih sredstava bilo bi usmereno na odranje dostignutog nivoa postojeih kapaciteta, odnosno sluie za revitalizaciju postojeih objekata i pratee opreme, a gro procenjenih sredstava bi se ulagao u nove investicione programe.

  • 9

    Tabela 5: Bruto investicije u osnovna sredstva u milionima evra

    Bruto investicije

    Kumulativ 2002-2021. Uee

    Ukupno bruto investicije 21,000 100.0 Investicije u privredu 13,500 65.0 Investicije u neprivredu 7,500 35.0 Tabela 6: Bruto investicije u neprivredu u milionima evra

    Bruto investicije u neprivredi Kumulativ 2002-2021. Uee Invest. u stambenu izgradnju 2,600 35.0Inv. u komun. i saobra. infrast. 4,100 55.0Inv. u javne slu., dr.org. i DPO 800 10.0Ukupno 7,500 100.0 U ovom planskom periodu predvia se zaokret u politici finansiranja neprivrednih investicija. Poto je osnovni problem u gradu dotrajala komunalna infrastruktura, planira se da se u njenu revitalizaciju i proirenje utroi oko 55% raspoloivih neprivrednih sredstava. Istovremeno, ulaganja u ureivanje zemljita i komunalnu infrastrukturu doprinee realizaciji opredeljenja ka unapreenju kvaliteta i podizanju urbanog nivoa grada, i na taj nain postati stimulans za njegov dalji ukupan razvoj. Za realizaciju ciljeva razvoja neophodan je znatan obim investicionih ulaganja, ali to ipak ne znai da bi se budui razvoj odvijao samo irenjem i otvaranjem novih privrednih zona. Nove zone e se formirati u skladu sa zahtevima, pre svega, krupnih investitora. Investiranje u industriju, pored ostalog, znaie i ponovno kapitalno opremanje radnih mesta za ve zaposlene radnike, uz ulaganja u radna mesta za nove radnike. Nakon 5-6 godina investiranja, promenie se oblik, opremljenost, a esto i vrsta radnog mesta gotovo svih zaposlenih u industriji. U narednom periodu investirae se prvenstveno u novu opremu onih postojeih industrijskih preduzea ija proizvodnja ima perspektivu, samostalno ili inkorporirana u sisteme meunarodnih kompanija. Objekti i infrastruktura preduzea koji nemaju perspektivu bie rekonstruisani i dobijae nove namene. Ubudue treba nastojati da se prvenstveno nastavi dalje ureivanje i infrastrukturno opremanje postojeih privrednih zona u kojima e se kao investitori javljati najpre strani, a postepeno i sve vie, domai investitori. Uporedo sa ovim potrebno je i otvaranje novih privrednih zona. Kod stranih ulaganja (ukljuujui i ona koja e imati oblik kupovine domaih drutvenih preduzea) treba insistirati na potovanju propisa koji se odnose na zatitu okoline, odnosno interesa drugih privrednih subjekata i graana. Znaajnija izgradnja u Beogradu moe se oekivati u okviru razvoja saobraajnih i tercijarnih delatnosti gde

    e takoe dominirati strane investicije. Izgradnju novih poslovnih objekata - hotela, trgovinskih objekata i sl. - po pravilu treba razvijati u gradskom tkivu, dok u privredne zone treba usmeravati izgradnju skladita i celovitih distributivnih centara. Kljuni preduslovi za strana ulaganja stvaraju se, pre svega, na saveznom i republikom nivou i odnose se na liberalan trini reim, stabilnost novca i liberalizaciju spoljne trgovine, jednak tretman stranih i domaih ulagaa to su uslovi koji se sve vie ostvaruju. Reavanje pitanja privatizacije, a naroito omoguavanje kupovine graevinskog zemljita u dravnoj svojini, dodatno treba da doprinese privlaenju stranog kapitala. Sam grad, sa svoje strane, treba da se orijentie na ureivanje privrednih zona i podizanje kvaliteta i efikasnosti komunalne privrede. U tom smislu maksimalno treba pojednostaviti nain dodele lokacija i proceduru pribavljanja graevinskih dozvola, a nain dodele lokacija mora biti transparentan i javan. U pogledu budue stambene izgradnje, ocenjuje se, da je malo verovatno da e biti potrebne nove lokacije za masovniju stambenu izgradnju (jer se broj stanovnika prema demografskim prognozama vie nee uveavati). Mada se jedan deo njih mora obezbediti zbog promena u stambenoj tranji. Pored toga, u Beogradu se vie nee razvijati delatnosti kojima je potrebna radna snaga niih kvalifikacija, a koja je ranije dolazila iz unutranjosti. Umesto irenja stambenih podruja, u budunosti e od prvorazrednog znaaja biti pitanje odravanja postojeih velikih stambenih zgrada za kolektivno stanovanje, poto veliki broj tih zgrada ve sada iziskuje znatne graevinske intervencije. Na drugoj strani, novi privredni sistem produkovae na irem planu nove socijalne razlike, tako da e imunije stanovnitvo u budunosti ispoljavati tranju za kvalitetnijim stanovanjem. Na drugoj strani potrebno

  • 10

    je razvijanje socijalnog i ekonomski pristupanog stanovanja. Poseban sistem mera za ostvarenje strategije razvoja odnosi se na promenu imida grada i nain njegovog predstavljanja u svetu. Osnovna mera u tom sklopu jeste izgradnja i prezentacija novog imida grada, ne samo kao glavnog grada, ve i kao znaajnog grada jugoistone Evrope. U tom smislu je potrebna strategija koja u prvi plan stavlja kosmopolitski i evropski duh grada, uz zadravanje tradicionalnih elemenata koji ga ine posebnim u odnosu na druge. Kako inostrana iskustva govore da se razvoj svakog velikog grada bazira na nekom velikom dogaaju ili manifestaciji koja se periodino ponavlja, treba jednom reju i dalje podravati postojee kulturne, sportske i druge manifestacije i nastaviti, ali i iskoristiti postojee potencijale i za popularizaciju novih koje e Beograd jasno razlikovati od drugih gradova u okruenju i privui investitore i turiste.

    1.5. Graevinsko zemljite

    Prethodni zakoni o graevinskom zemljitu prestali su da vae i zamenjeni su odredbama poglavlja IV Zakona o planiranju i izgradnji ("Slubeni glasnik Republike Srbije", br. 47/2003). Meutim, donoenje odgovarajuih novih propisa i akata tek predstoji, pa se i problemi i povoljnosti u vezi sa ovim promenama moraju aktivno prevazilaziti i koristiti, a injenice i podaci o dosadanjoj strukturi graevinskog zemljita e u tome biti vaan inilac. Gradsko graevinsko i graevinsko zemljite u duem periodu proglaavano je drutvenim, odlukama grada i optina Beograda, ali jo ne postoji digitalizovana predstava o poloaju tog zemljita u GP. Takoe, ne postoji jasno razdvojeno zemljite u javnom sektoru (po ulicama i javnim objektima) od ostalog gradskog (dravnog) graevinskog zemljita. Ustav SRJ dozvoljavao je da gradsko graevinsko zemljite bude u svim oblicima svojine, to Ustav SR Srbije nije tako definisao, te i Ustav Srbije i Zakon o graevinskom zemljitu gradsko graevinsko zemljite tretiraju samo kao dravno, pa se ne moe privatizovati. Takva odredba onemoguava kvalitetno gazdovanje zemljitem i suava okvire zemljine politike. Osnovni podaci o stanju zemljita na teritoriji GP su:

    - GP zahvata oko 77.600 ha sa 296.000 parcela, od ega je 84% gradsko graevinsko - dravno. Samo 1% je graevinsko - meovite svojine, a 15% ostalo zemljite - negraevinske namene;

    - od 77.600 ha, optine koriste 6%, razne direkcije

    2%, grad 2% (ukupno grad 10%), TP 2%, PKB 11%, dok su ostalo razni drutveni i privatni korisnici koji imaju pravo korienja kao status;

    - od 77.600 ha, vodno zemljite je 5%, umsko 7%,

    pod putevima je 5%, pod objektima 3%, dok je poljoprivredno, kao i prethodno, preklopljeno sa graevinskim, i obuhvata 70% korienja;

    - kontinualno izgraeno podruje obuhvata oko 22.000 ha ili blizu 30% prostora GP;

    - graevinskim zemljitem gazduje JP Direkcija za

    graevinsko zemljite i izgradnju Beograda u ime grada;

    - Direkcija za graevinsko zemljite delimino

    ureuje zemljite i ustupa ga korisnicima konkursom na neogranieni rok (u svetu se zemljite daje u zakup na 49,99 ili vie godina);

    - grad Beograd, kao ni ostale lokalne samouprave u

    Republici, nemaju pravo vlasnitva nad graevinskim zemljitem poto je ukupno zemljite (u ranijem statusu drutveno) prevedeno u svojinu Republike Srbije, koja je i uknjiena kao vlasnik tog zemljita;

    - javna komunalna preduzea gazduju komunalnim

    fondovima, a odgovorna su gradskoj upravi. Rezime stanja graevinskog zemljita u GP upuuje na brojne probleme meu kojim su najvei:

    - posle Drugog svetskog rata nacionalizacijom, konfiskacijom i drugim oblicima podravljenja proglaen je dravnim veliki deo zemljita u podruju GP dok je Ustavom zabranjeno otuenje istog;

    - crno trite, nedostatak zakupa zemljita,

    simboline cene komunalija i stanarina, administrativno gazdovanje infrastrukturom, nepoznavanje rente, a posebno neekonomski mehanizmi njenog zahvatanja omoguili su privatizaciju ovih sredstava od strane korisnika, to je uslovilo opstanak niskoprofitnih firmi u centru grada, posebno na najatraktivnijim lokacijama, zbog ega su graevinsko zemljite i infrastruktura postali usko grlo razvoja Beograda, sa brojnim negativnim posledicama;

    - u perifernim zonama GP i okruju, vlasnici i

    korisnici zemljita neovlaeno ga parceliu i prodaju privatizujui rentu, ime podstiu bespravnu izgradnju, to je poprimilo velike razmere;

    - nemogunost kapitalizacije zemljita u postojeem

    sistemu oteava domainsko poslovanje jer svojina na graevinskom zemljitu nije adekvatno reena, te predstoji veliki problem denacionalizacije i restitucije, to e biti neophodno hitno reavati uz sve posledice koje to nosi;

    - nije afirmisan zakup zemljita, niti brojne druge

    transakcije svojinskih prava - hipoteke i sl., to sve znatno umanjuje pozitivne efekte koji se inae mogu realizovati aktiviranjem ovih mogunosti;

  • 11

    - poseban problem je veliki broj lokacija koje je Direkcija za graevinsko zemljite ustupila investitorima na podruju GP u poslednjih 5 godina (za preko 4 miliona m2 stambenog i poslovnog prostora, to je veliina od preko 50.000 stanova), a od toga je realizovano svega 18% dok je 82% nerealizovano, to je jedan od razloga zbog ega nema dovoljno slobodnih lokacija u Beogradu (prilog tabela ustupljenih a nerealizovanih lokacija po namenama i optinama).

    Osnovni cilj razvoja oblasti gazdovanja zemljitem moe se ostvariti takvim modelom upravljanja zemljitem, koji uvaava trite, sa jedne, i potuje princip poslovanja javnog sektora, sa druge strane. Opti interes i javni sektor su korektori trita, koje razvijaju neke strane zemlje, gde ovaj sektor zahvata do 30% ekonomskog ivota, dok u evropskim zemljama javni sektor zahvata od 40% - 60%, to ukazuje na model tranzicije sistema koji je Srbiji najblii. U tom smislu strategija gazdovanja nekretninama i zemljine politike moe se definisati:

    - denacionalizacijom graevinskog zemljita kao pretpostavkom razvijanja trita u ovoj oblasti i brzim preobraajem naeg dosadanjeg sistema gazdovanja zemljitem u trini;

    - zatitom socijalnih kategorija graana od trinog

    delovanja putem posebnih mehanizama; - afirmacijom potencijalne rente i uvaavanjem svih

    uesnika u njenom efektuiranju (vlasnik zemljita, graditelj, zakupac objekta i lokalna zajednica), to e omoguiti domainsko ponaanje;

    - demetropolizacijom Beograda koja e se postii

    posebnim merama, naroito realnim cenama i instrumentima gazdovanja zemljitem bez socijalizacije trokova kao do sada, osim za kategorije graana koji svojim ekonomskim stanjem stvarno to zahtevaju;

    - razradom mehanizama za aktiviranje do sada

    ustupljenih a nerealizovanih lokacija (kako bi se obezbedio dovoljan broj parcela za novogradnju i rekonstrukciju grada);

    - razdvajanjem javnog od ostalog graevinskog

    zemljita za koje se hitno mora stvoriti elektronska baza podataka;

    - zajednikom razvojnom, poreskom, urbanom i

    zemljinom politikom grada i svih gradskih optina.

    U ovom generalnom planu obraeno je vie oblasti i obezbeeno je dovoljno poetnih osnova za ispunjenje zakonskih odredaba u propisanim rokovima datim za transformaciju i ureenje sistema graevinskog zemljita, to e omoguiti organizaciju detaljnog i operativnog odreivanja javnog graevinskog

    zemljita, ostalog graevinskog zemljita, graevinskih rejona, reprivatizacije i deeksproprijacije i formiranje racionalno ureenog trita graevinskog zemljita u Beograd.

    1.6. ivotna sredina Stanje ivotne sredine Beograda odreeno je njegovim prirodnim uslovima, urbanom fizikom strukturom, privrednim aktivnostima, saobraajem i drutveno-ekonomskim procesima koji se odvijaju u gradu i njegovom okruenju. Srednje godinje koncentracije zagaujuih gasova u vazduhu 2000. godine bile su ispod graninih vrednosti imisije (GVI) i kretale su se od 6 do 22 /m3 sumpordioksida, 13-57 /m3 ai i 12-45 //m3 azotdioksida. Na veini mernih mesta postoji opadajui trend. Emisija iz industrije stagnira zbog smanjenog obima proizvodnje. Ukupne talone materije u posmatranom periodu iznose 142 - 313 /m2/dan. Karakteristina je neujednaenost kvaliteta vazduha na pojedinim delovima grada zavisno od prisutnosti izvora emisije. Glavni zagaiva vazduha i izvor buke je drumski saobraaj koji najvie ugroava stanovnitvo u centralnim zonama grada i u pojasevima magistralnih saobraajnica. Prosene godinje koncentracije CO (7,9 /m3), HOx (125 /m3) i olova (1,1 /m3) vee su od GVI na glavnim gradskim raskrsnicama. Rezultati merenja komunalne buke na 16 mernih mesta u gradu pokazali su visoke vrednosti i danju /56-80 dB(A)/ i nou /53-73 dB(A)/, koje su znatno iznad dozvoljenih 55 dB(A), odnosno 45 dB(A). Iako rezultati merenja posle 1991. godine pokazuju poboljanje, najznaajniji vodotoci grada, Sava i Dunav, nominalno svrstani u vodotoke III klase, ne zadovoljavaju propisanu klasu kvaliteta u 51%, odnosno 75% uzoraka (u 2000. godini), kvalitet vode u malim rekama i kanalima je van propisane klase. Vrednosti biolokih i fiziko-hemijskih parametara kvaliteta voda ukazuju na prisustvo mikrobiolokih zagaenja, velike koliine otpadnih voda bogatih organskim materijama, kao i intenzivnih erozionih procesa u slivu. U kanalima Panevakog rita konstantno je veliko zagaenje organskim i mikrobiolokim materijama, amonijakom, nitratima i nitritima, zbog otpadinih voda sa farmi. Kontrola kvaliteta voda za pie pokazuje da oko 95% uzoraka vode iz centralnog vodovoda odgovara propisanom kvalitetu i oko 80% uzoraka iz lokalnih vodovoda, dok kvalitet voda iz individualnih izvora pijae vode i javnih esmi nije dobar, to se moe povezati sa zagaenjem zemljita. O zagaenju zemljita ne postoje sistematizovani podaci. Zapaeno je da do zagaivanja tla dolazi u mnogim delovima grada usled isputanja otpadnih voda iz domainstava i privrednih organizacija, zbog brojnih divljih deponija vrstog otpada, kao i u koridorima magistralnih saobraajnica. Zagaivanju i degradaciji zemljita znatno doprinose brojni bespravno podignuti objekti, kako zbog toga to su podignuti na plodnim poljoprivrednim i zelenim povrinama, tako i zbog nedostatka odgovarajue infrastrukture. Za grad su kritini procesi zagaivanja

  • 12

    zemljita usled aktivnosti u zoni zatite izvorita vodosnabdevanja u Makiu. Na teritoriji Beograda postoji vie desetina hazardnih industrija i postrojenja, koje koriste, skladite ili proizvode opasne materije. Neke od njih se nalaze u gradskom tkivu ("Duga", "Galenika", "Jugopetrol" - ukarica itd.). Na podruju grada u periodu od 1991. do 2000. godine dogodilo se oko 80 hemijskih udesa, od kojih je oko polovine bilo tokom transporta opasnih materija. Veliki hemijski kompleksi u Panevu i Bariu, zbog svoje blizine predstavljaju znatnu, jo uvek nekvantifikovanu opasnost za pojedine delove Beograda. Nepovoljan i do sada nepotpuno identifikovan uticaj na ivotnu sredinu vre brojni novi hemijski pogoni "male" privrede zastupljeni u stambenim zonama kako u rubnim naseljima, tako i u nekim delovima centralnog podruja grada. Reaktori i privremena deponija nuklearnog otpada u Institutu nuklearnih nauka "Vina" predstavljaju opasnost od nuklearne havarije, naroito za susedna naselja. Na osnovu prikaza stanja ivotne sredine zakljuuje se da su prioritetni problemi i njihovi neposredni uzroci sledei:

    - zagaen vazduh i povieni nivo buke u centralnim zonama grada,

    - degradiranost zemljita zbog bespravne gradnje, - zagaenost zemljita otpadnim vodama i vrstim

    otpadom, - zagaenost vodotoka usled uputanja nepreienih

    voda iz kanalizacione mree, - rizik od udesa pri korienju i transportu opasnih

    materija u centralnim zonama grada. Treba naglasiti da su navedeni problemi bili i ranije identifikovani i da su prethodnim Generalnim urbanistikim planom (1985.) i Globalnim projektom zatite ivotne sredine Beograda (1991) bila ponuena reenja i projekti za veinu navedenih problema, koji nisu realizovani. Pored toga, urbani razvoj grada odvijao se izvan normi i standarda i esto u suprotnosti sa odredbama Zakona o planiranju i ureenju prostora i naselja, Zakona o zatiti ivotne sredine i drugih. Tome je doprinosio nezadovoljavajui sistem upravljanja ivotnom sredinom, koji nije obezbedio integrisanje politike zatite ivotne sredine u sektorsko planiranje, zatim neodgovorno ponaanje nadlenih organa i pojedinaca i odsustvo demokratskog naina donoenja odluka od znaaja za ivotnu sredinu. Nova koncepcija zatite ivotne sredine od zagaivanja, zasniva se na opredeljenju za odrivi razvoj Beograda. Odrivost se ne shvata kao vizija niti kao neko poeljno stanje grada, ve kao kreativan proces uspostavljanja ravnotee izmeu prirodnih resursa i urbanih funkcija grada u partnerskom odnosu svih interesnih grupa u gradu. Strategija odrivog

    razvoja obezbeuje irok okvir za integrisanje aspekata zatite ivotne sredine u sve sektore plana, poev od namene zemljita, preko zemljine i stambene politike, planiranja unapreenja saobraaja, upravljanja tokovima vode, energije, otpadaka, itd. Pri izradi i sprovoenju plana uspostavlja se aktivna politika preventivne zatite ivotne sredine, koja podrazumeva procenjivanje ekolokog uinka svih planskih reenja, programa i aktivnosti, to nije samo uslov za unapreenje kvaliteta ivota, ve i znaajan podsticajni faktor ekonomskog razvoja. Osnovni ciljevi zatite ivotne sredine u planskom periodu su:

    - smanjenje zagaenosti vazduha i nivoa buke u centralnim zonama;

    - efikasna zatitita izvorita vodosnabdevanja,

    zatienih prirodnih i kulturnih dobara; - racionalno korienje prirodnih resursa, naroito

    vode, energije i sirovina za graevinske materijale;

    - racionalno i kontrolisano korienje graevinskog

    zemljita; - izbegavanje stvaranja ekolokih konflikata izmeu

    privrednih aktivnosti i saobraaja sa jedne strane, i stanovanja, rekreacije i zatienih dobara, sa druge;

    - zatita poljoprivrednog i umskog zemljita; - smanjenje koliine otpada, poveanje stepena

    recikliranja i bezbedno deponovanje svih vrsta otpada i

    - smanjenje rizika od hemijskih udesa u opasnim

    industrijskim postrojenjima i pri transportu opasnih i otrovnih materija.

    1.7. Gradsko tkivo

    1.7.1. Glavni problemi dananjeg stanja

    Ispitivanje urbanih procesa i dananjeg stanja Beograda, pokazae da je tokom zadnje decenije prolog veka, pod udarom mnogih nedaa, beogradska zajednica izgubila kontrolu nad gradskim razvojem. Grad je, zajedno sa njom, dospeo do vrlo niskog nivoa svakodnevnog funkcionisanja koji se na nemalom broju taaka granii sa haosom, anarhijom ili kolapsom. Glavni uzrok postepenog erodiranja urbanog sistema jeste uporedno izrastanje jednog neregulisanog, na mnogim mestima stihijskog, neplanskog i runog Beograda. Danas praktino uz svaki sektor gradskog ivota i uz svaku od urbanistikih struktura postoji i jedan, na nelegalnim osnovama izrastao tok, koji ivi uporedo sa onim

  • 13

    prvim, legalnim. Ureeni i neureeni grad meusobno se dodiruju, prepliu, ponegde podravaju, prelaze jedan u drugi. Iza sivog Beograda stoje isti takvi privredni tokovi, drutvena struktura i socijalni odnosi. Danas, nakon deset godina uruavanja drutva, moemo da govorimo o nekoliko razliitih loih aspekata razvoja Beograda. Iako njihova analiza nije izvrena - jer, jednostavno, decenija koja ih je kreirala nije, po prirodi stvari, ni mogla da ih sagledava - oni se jasno uoavaju:

    - slaba realizacija urbanistikih planova, - stihijska i nelegalna stambena izgradnja, - polulegalna stambena izgradnja, - dodeljeno, ali neizgraeno gradsko zemljite, - nicanje siromanih gradskih etvrti i slamova, - zamiranje postojeih industrijskih zona, - irenja "kiosk-privrede", - devastiranost saobraajnog sistema, - neregulisana gradska poljoprivreda, - enormno umnoavanje nehigijenskih deponija

    smea, - nedozvoljeno prikljuivanje na komunalne

    instalacije, - nesvesno ruenje grada.

    Na osnovu saznanja i iskustava kod nas i u svetu moe se konstatovati da sprovoenje urbanistikih planova ima ograniene rezultate koji, zavisno od pristupa planiranju, nainu odluivanja, finansiranja i drugih instrumenata sprovoenja mogu da variraju ali su svakako, delimini i manji od oekivanih. Praenje realizacije planova u nas i rezultata primene skopano je sa sistemskim nedostatkom podataka i dokumentima koji nisu raeni za ove potrebe, nego za praenje realizacije politikih odluka. Tradicionalni urbanistiki planovi su uglavnom statine prirode, nainjeni prema scenariju sporog urbanog rasta i nemaju odgovor za mnogo dinaminiji planerski proces u kome prioriteti treba da se ocenjuju kontinualno, kao i da se kontinualno vri izmena ovih ocena u svetlu raspoloivih resursa. Urbanistiki planovi ne sadre nain i etapnost izvoenja i finansiranja komunalne infrastrukture i saobraaja. Nisu raeni srednjoroni programi ureivanja graevinskog zemljita, a ovaj nedostatak dinamike razrade doprineo je heterogenom razvoju grada bez jasno definisanih razvojnih pravaca. Sistem urbanog planiranja razdvojen je od javnog investiranja i ekonomskog planiranja od strane dravnih i lokalnih vlasti. Najzad,

    privoenje nameni graevinskog zemljita odvija se veoma usporeno sa nizom problema. Stihijska i nelegalna stambena izgradnja prvi put je ozbiljnije zabeleena sredinom sedamdesetih godina. U to vreme je doivljavana ne kao ozbiljna posledica neravnopravnog stambenog sistema, ve prvenstveno kao kriminalno ponaanje pojedinaca. Krajem osamdesetih godina u Beogradu je na teritoriji 10 optina evidentirano 23 lokaliteta sa preko 9.000 bespravno podignutih stambenih objekata. Godine1993. nakon privatizacije drutvenog stambenog fonda, stan postaje privatna stvar domainstva i pojedinca, gubi se iz nadlenosti preduzea, prestaje da biva drutvena briga. Uporedo sa ovom privatizacijom odvija se i proces raspadanja Jugoslavije koji kroz nekoliko talasa dovodi u Srbiju, a time i u Beograd, ukupno oko 166.000 izbeglih i raseljenih lica. Nepostojanje stambene politike spremne da prihvati ovaj priliv, ostavlja veliki deo tih porodica nezbrinutih. Deo njih poinje da gradi svoje domove bez dozvola. Godine 1994. procenjuje se da Beograd ima oko 35.000 do 40.000 bespravno podignutih stambenih objekata to odgovara broju od oko 100.000 stanovnika. Godinu dana kasnije donosi se "Zakon o legalizaciji" ija je namera bila da zaustavi nelegalnu izgradnju, ali koji taj zadatak nije uspeo da izvri. Beograd danas po procenama na teritoriji 10 optina ima preko 22.000 bespravno izgraenih objekata. Iako je taj fond vrlo raznovrstan po svojim lokacijskim, aglomeracionim, graevinskom, upotrebnom i drugim kvalitetima, izvesno je da je on postao tokom devedesetih jedan od dominantnih oblika reavanja stambenog problema. Polulegalna stambena izgradnja nastala je kao posledica svesne institucionalne podrke stambenoj izgradnji bez kompletne dokumentacije. Re je o tome da je izgradnja obavljana na osnovu vrlo razliitih dokumenata koji jesu deo dokumentacije za dobijanje graevinske dozvole, ali ne ine ukupnu dokumentaciju. Zapravo, vrlo je verovatno da najvei deo zgrada koje smo u prethodnom paragrafu oznaili kao bespravno podignute, pripada ovoj drugoj kategoriji. Jedna analiza vrste dokumenata za gradnju izvedena 1993-94. godine u Orlovskom naselju u Mirijevu, pokazala je da oko 73% bespravnih graditelja poseduje neku vrstu "dozvole". Ova je praksa dugo vremena poivala na dozvolama komunalnih radnih organizacija za prikljuivanje na komunalne instalacije kua koje su bile podizane bez graevinske dozvole. Naime, veina gradova u Srbiji, ukljuujui i Beograd, bila je protiv ove prakse koja nije mogla da se prekine zbog svojevremene Odluke Ustavnog suda, koja je potvrdila obaveznost komunalnih kua za izdavanje ovih dozvola. Praksa je trajala sve donedavno. Na drugoj strani, veliki korisnici gradskog graevinskog zemljita ilegalno su prodavali razliitim interesentima pravo korienja zemljita. Ovakvi ugovori su naizgled oslobaali kupca od dobijanja graevinske dozvole dajui mu izvesnu sigurnost pred sudom koji je trebalo da donese odluku o ruenju njihovog bespravno podignutog objekta. U ovoj skali je sasvim specifian sluaj optine Zemun koja je u periodu od 1995. do

  • 14

    2000. godine podelila veliki broj parcela za izgradnju, a da te podele nisu bile zasnovane na kompletnoj urbanistikoj dokumentaciji. Dodeljeno ali neizgraeno gradsko zemljite jeste poseban gradski problem. Naime, veliki broj lokacija koje je Direkcija za gradsko graevinsko zemljite ustupila investitorima na podruju GP u skorije vreme, ostao je neizgraen. U poslednjih 5 godina Direkcija je ustupila zemljite za izgradnju preko 4 miliona m2 stambenog i poslovnog prostora. Od ove brojke je izgraeno svega 18%, dok je 82% nerealizovano. Mereno samo u broju stanova, investitori danas dre zemljite na kome je mogue podii oko 50.000 stanova, to odgovara broju od nekih 120.000 do 150.000 ekvivalentnih stanovnika. Imajui u vidu ovaj podatak, mogue je rei da bi izgradnja na ovim lokacijama bila dovoljna da prihvati praktino celokupan prirast stanovnitva do 2021. godine. Ovo je ozbiljan argument koji govori u prilog teze da grad ne treba iriti ve da treba unapreivati njegovu unutranjost, njegov "enterijer". Deo ustupljenog zemljita je neizgraen, a deo se nalazi pod razliitim vrstama objekata koje tek treba sruiti da bi se na tim mestima zatim gradilo. injenica da na 82% ustupljenog zemljita nije graeno govori o finasijskoj nemogunosti investitora da ustupljeno zemljite pretvore u parcele za novu izgradnju. Iako postoji obaveza investitora da u odreenom roku zapone izgradnju ili, u suprotnom, da vrati ustupljenu lokaciju, ona se ipak najee ne izvrava iz razliitih razloga: otvoreno gradilite, delimino izvrene obaveze prema gradu i sl., su neki od momenata koji spreavaju vraanje ustupljenih i neizgraenih lokacija. Nicanje siromanih gradskih etvrti i slamova predstavlja relativno novi proces koji je bio skoro nepozant Beogradu iz osamdesetih. U jednom istraivanju iz 1996. godine utvreno je da u Beogradu postoji oko 220 siromanih gradskih podruja u kojima ivi preko 120.000 stanovnika. Re je o podrujima koja zauzimaju razliiti tipovi stambenog tkiva od partaja, preko radnikih kolonija, nehigijenskih naselja, zaputenih periferijskih sela pa do slamova. Prema jednom drugom istraivanju iz 2000. godine, u Beogradu je registrovano oko 120 romskih naselja svih tipova, ija je zajednika odlika da pripadaju siromanim naseljima. U njima ivi oko 40.000 Roma. Siromana i romska naselja se proteu od centralnih delova grada pa do same ivice podruja Generalnog plana. Njihova opta odlika je loa komunalna infrastruktura, nedovoljne veliine parcela, skromne kue koje su neretko straare, zagaena ivotna sredina, nedostatak zelenila, nepostojanje javnih sadraja. Nepostojanje gradske strategije i politike reavanja siromanih naselja jo vie oteava ovaj problem. Zamiranje industrije i propadanje proizvodnih industrijskih zona je proces koji se nalazio u ii privrednog opadanja Beograda tokom devedesetih. Aktuelni problemi privrede negativno su se odrazili na industriju pasivizirajui ili u nekim sluajevima, potpuno zaustavljajui njen ivot i razvoj. Danas je

    stepen otpisanosti osnovnih sredstava u beogradskoj industriji oko 72%. Pad industrijske proizvodnje poreen sa 1990. godinom iznosi oko 54%, dok je pad zaposlenosti oko 44%. Proces zamiranja proizvodnje ostavljao je za sobom zaputene i neodravane industrijske objekte i prazne fabrike hale. Treina skladinog prostora bila je izdavana u zakup da bi se nekako preivelo. Danas je najvei broj industrijskih zona Beograda ozbiljno oteen dugogodinjim neradom. Ceni se da je oko 63% industrijskih povrina koje su nekada bile aktivne, danas preputen propadanju. Zakorovljene manipulativne platforme, derutni prilazni putevi, od nekorienja zarale eleznike ine, oronule fasade i polupani prozori - sve to ulazi u realnu sliku jedne propale industrije. irenje "kiosk privrede" je bio normalan odgovor na propadanje proizvodnje i smanjenje radnih mogunosti tokom devedesetih. Deo onih koji su iz razliitih razloga ostali bez posla pronaao je novo radno mesto u skromnim, manje-vie privremenim, trgovinskim, uslunim i ugostiteljskim objektima. Montani objekti (povrine do 30 m2) i kisoci (povrine do 9 m2) smetaju se na trotoarima najprometnijih ulica centra Beograda stvarajui jedan haotian i zatrpan ambijent sasvim neprimeren lokacijskim mogunostima ulica. Procenjuje se da na podruju deset gradskih optina ima oko 4.000 kioska i manjih montanih objekata i da je oko 75% njih locirano u centralnoj zoni grada. Ulice Sremska, Balkanska, Prizrenska, Bulevar kralja Aleksandra i Ulica kralja Milana, zatim peaka Knez Mihailova ulica, trgovi na Zelenom vencu, kod eleznike stanice, Slavija, zona Sajmita, zatim Ulica 29. novembra, okretnica u Ulici Salvadora Aljendea, kod Bogoslovije, 27. marta, Glavna u Zemunu, Mauraniev trg, Zemunski kej, Save Kovaevia, Prvomajska, na Novom Beogradu oko Merkatora, du Jurija Gagarina, oko "Fontane" oko "buvljaka" i Centra "Sava", zatim na ukarici u Poekoj i Trgovakoj ulici, u Rakovici u Borskoj ulici, na Kanarevom i Petlovom brdu, u Ulici pilota Mihajla Petrovia, Ratka Vujovia oe i u Partizanskoj, sve su to ambijenti narueni postavljanjem ovih objekata. Javni prostor, preteno trotoari koje oni okupiraju dug je oko 23 kilometra, a njegova povrina iznosi oko 8 ha. Procenjuje se da je oko 50% njih, znai u duini od oko 10 km podignuto, ili montirano bez dozvole. Nesvesno ruenje grada je proces u kome podjednako uestvuju skoro svi koji danas u Beogradu ive. Naputanje nekadanjih modela podele rada u razliitim poslovima koji odreuju gradski lik i prelazak na model "sam svoj majstor" uinili su od Beograda poprite neukusa i kia. Priterani sa jedne strane nematinom i sa druge potrebom da se ipak u gradu i na njegovim zgradama poneto i radi i odrava, ljudi su se veinom oslanjali na sopstveno graevinarsko umee. Umesto nekadanjeg razvijenog niza u kome su uestvovali investitor, urbanista, projektant, bankar, sekretarijat, korisnik i graevinar, tokom devedesetih formirana je uproena ema u kojoj nema mesta za izdavanje uslova, za projektovanje, za podizanje kredita, za profesionalno zidanje. Taj

  • 15

    ispranjeni prostor je ispunjen neukou i neukusom. On se protee od neprihvatljivih kombinacija poput neprirodne stilske veze predratnog art dekoa sa planinskim kosim krovom ezdesetih, pa do stilski neutanaenih i estetski neprihvatljivih vila u najluksuznijim zonama Beograda. Svi krajevi grada, od centra do periferije podloni su opasnom ruenju. Neki od popularnih primera pripadaju finansijskoj, medijskoj i nekadanjoj politikoj eliti zemlje. irenje po poljoprivrednom zemljitu jedan je od starijih vidova rasta Beograda. Zapravo itavu njegovu modernu istoriju obeleava neprestani rast grada na raun okolnog plodnog zemljita. Ova osobina Beograda nije drugaija od one koja se sree i u ostalim savremenim gradovima. irenje izgraenog tkiva i, uporedo sa tim, unutranje transformacije koje se ire od centra ka periferiji i u kojima poslovanje preteno tercijarnih delatnosti potiskuje proizvodnju i stanovanje, dva su procesa koji se dobro uoavaju na rastu Beograda du Bulevara kralja Aleksandra. Ipak, zaposedanje poljoprivrednog zemljita u poslednjoj deceniji 20. veka umnogome je drugaije od irenja koje je Beograd ranije poznavao. Naime, dok su prethodne ekspanzije bivale planski pripremane, dotle su ove koje su se dogaale u poslednjoj deceniji, ili neto due, izazvane stihijskom i neplaniranom gradnjom. Tako je Beograd u pomenutom razdoblju izgubio oko 2.800 ha plodnog zemljita. To plodno zemljite je zaposednuto relativno malim brojem porodica koje ive u naseljima ija gustina ne prelazi 20 do 30 st. po ha. Drugim reima svo to stanovnitvo je moglo da bude prihvaeno i sa upola manjim gubicima zemljita, ak i sa svega jednom treinom. Nerealni detaljni urbanistiki planovi su jedna od sasvim loginih posledica planiranja socijalistikog perioda koje je verovalo da je mogue da se povezivanjem efikasnog prognoziranja demografsko-ekonomske budunosti i rigidnog sistema realizacije programa razvoja postigne uspena planska izgradnja grada. Od ukupno 278 za potrebe ovog GP posebno pregledanih detaljnih i regulacionih planova koji su tokom godina sainjeni za Beograd, utvreno je da samo 52 mogu da budu predmet dalje realizacije bez izmena. Razlog tome su pre svega razlike koje postoje u vrednosnim sistemima planske dokumentacije i samog drutva. Naime ve od sredine osamdesetih postoji jako protivljenje javnosti masovnim rekonstrukcijama u kojima se, koristei eksproprijaciju, itavi kvartovi relativno niskog tkiva zamenjuju viespratnom stambenom izgradnjom. Jedan od poslednjih ovakvih poduhvata bila je rekonstrukcija du ulice Vojislava Ilia u kojoj je na povrini od oko 2 ha partajska i individualna izgradnja zamenjena viespratnicama. Nakon toga, itavu deceniju, ovakva praksa vie nije mogla da bude sprovedena. Uprkos tome planovi za obimne rekonstrukcije su i dalje uvani bez ikakvog izgleda da ikada budu realizovani. Jedan od zadataka ovog GP je da ove nerealne detaljne planove stavi van snage. Centar bez ureenog parkiranja je osobina dananjeg Beograda. Beogradski centar nikada se nije odlikovao

    reenim sistemom parkiranja. Nekoliko garaa koje su izgraene osamdesetih godina nisu bile dovoljne da zadovolje potrebe ni u godinama u kojima su izgraene. Iako je u mnogim planovima, na vie razliitih nivoa, bila predviena izgradnja preko 30 garaa u centru, one nisu nikada izgraene. Problem sa zemljitem, opiranjem stanara susednih blokova da se u njihovoj sredini podigne masovno parkiralite, realni nedostatak novca, nepostojanje svesti o potrebi pravinog i ozbiljnog reavanja parkiranja i sl., bili su realni problemi osamdesetih. Pri tom, kada je re o novoj izgradnji ona nikada nije imala ozbiljnu obavezu da se parkiranje izvede na parceli na kojoj se i gradi. Nije postojala ni obaveza da se umesto parkiranja na sopstvenoj parceli izvri plaanje neke vrste nadoknade, sline onoj koja postoji i sa obavezom finansiranja javnih sklonita. Ovo nasleeno stanje samo se pogoravalo tokom devedesetih. Potrebe za parkiranjem vozila viestruko premauju danas ponuene kapacitete. Raspodela parkiranih vozila u zavisnosti od mesta parkiranja u centralnoj zoni pokazuje da se samo 8% vozila parkira u garaama, 2% na ureenim otvorenim parkiralitima, a 90% na ulinim frontovima. Saobraaj pred kolapsom je posledica sprege loeg sistema ulica, loeg javnog saobraaja i jo gorih uslova parkiranja. Broj registrovanih putnikih automobila u periodu od 1990. do 2001. godine na podruju grada Beograda (16 gradskih optina) kretao se u rasponu od 308.000 do 319.000. Stepen motorizacije za 2000. godinu dostigao je vrednost, za celo podruje Beograda, od 200 PA/1000 stanovnika a za 10 gradskih optina od 210 PA/1000 stanovnika. Stanje uline mree je takvo da, sa porastom stepena motorizacije pa i u sluaju samo poveanog stepena korienja putnikog automobila, to je danas vrlo prisutno na beogradskim ulicama, nee biti u stanju da prihvati sve vee zahteve transportnog sistema. Od 617 km primarne uline mree u gradu, oko 67% je sa jednom trakom po smeru. Pored neizgraenosti i sistem upravljanja saobraajem zastareo je i ne odgovara saobraajnim zahtevima. Prosena brzina u centralnoj zoni grada kree se u rasponu od 12-18 km/h to dovodi do vremenskih gubitaka koji na pojedinim deonicama iznose i 45% od ukupnog vremena putovanja. Poslednjih godina stanje u javnom gradskom saobraaju sve je loije. Vozni park je zastareo, ukinut je jedinstven tarifni sistem, infrastruktura, posebno tramvajska, u izuzetno loem je stanju, to je sve zajedno uticalo na pad kvaliteta javnog prevoza. Beogradski javni saobraaj oslonjen je na etiri podsistema: autobus, tramvaj, trolejbus i gradsko-prigradsku eleznicu. Danas prevoz u javnom gradskom saobraaju obavljaju javno preduzee GSP "Beograd" i grupacija od oko 100 privatnih preduzea ije je angaovanje u sistemu javnog prevoza zapoeto 1997. godine. Vozni park GSP-a sastoji se od 206 zglobnih tramvaja, 124 trolejbusa i 757 autobusa dok privatni prevoznici raspolau sa oko 620 autobusa od kojih oko 60% radi u vrnim periodima. Treba istai da javni saobraaj, osmiljen po modelu postojeeg stanja, nee moi da prihvati i zadovolji sve veu

  • 16

    potranju ukoliko se radikalno ne promeni odnos prema njemu i u sistem ne uvedu savremeni gradski kapacitetni inski sistemi.

    1.8. Prikaz i ocena dosadanjih planova Beograda

    Beograd je tokom svoje moderne istorije, poev od sredine 19. veka umnogome razvijan planski. Danas postoje dva kljuna dokumenta - Prostorni plan Beograda iz 1981. godine sa dopunom iz 1999. godine i GUP iz 1985. godine koji ine osnovu i za izradu ovog Generalnog plana i ovde emo ih prikazati. Tu je takoe i Prostorni plan Republike Srbije kao dokument koji nudi znaajna usmerenja.

    1.8.1. Prostorni plan grada Beograda iz 1981. godine

    Po donoenju GUP-a Beograda 1972. godine, ispoljene su potrebe i interesi Beograda za intenzivnijim prostornim i funkcionalnim povezivanjem sa irim podrujem grada, Srbijom i zemljom u celini, i to u svim oblastima privrednog i drutvenog razvoja. Zakonom o planiranju i ureenju prostora iz 1974. godine otvorena je mogunost za planiranje prostornog i ukupnog razvoja na celoj teritoriji grada Beograda. Po ovim osnovama, Skuptina grada Beograda donela je 1981. godine "Prostorni plan grada Beograda" (PPGB) - kao dugoroni plan razvoja teritorije 16 optina grada Beograda do 2000. i 2010. godine. Polazei od specifinosti Beograda - koje su bile izraene sloenou i znaajem metropolitenskog podruja, kao najveeg pola rasta u poratnom periodu i oblasti najvee koncentracije stanovnitva i aktivnosti u zemlji i, ujedno, funkcijama glavnog grada Srbije i DZ Srbije i Crne Gore - zadatak ovog prostornog plana bio je da usmeri prostorni razvoj i integrie interese na podruju 16 optina grada Beograda, usaglaeno sa odgovarajuim potrebama i interesima irih prostora republike i SFRJ. U tom smislu, osnovne postavke i opredeljenja PPGB kao dugoronog plana, kojim se usklauju sadraji i nain organizacije i ureivanja prostora, bile su uravnoteenje i integracija razvoja na celom podruju grada, humanizacija uslova ivota i rada, usaglaenost fizikih i prirodnih struktura, infrastrukturno usmeravanje i saobraajno povezivanje i dr. Uravnoteenje razvoja kojim bi se obezbedili uslovi i osnove za sprovoenje politike usklaenog korienja prostora, izgraivanje i opremanje naselja, ureivanje predela, ouvanje i unapreivanje ivotne sredine na celoj teritoriji grada, planirano je u dve osnovne take. To su funkcionalna i prostorna decentralizacija kompaktnog tkiva gradskog naselja Beograd, kao i funkcionalna integracija naselja na irem podruju grada u zajednice naselja. Ovaj plan, iako nikada nije sluio za direktan prostorni razvoj ukupnog administrativnog podruja Beograda, ipak je imao znaajnu strategijsku usmeravajuu i

    vrednosnu ulogu. Prilikom izrade planova nieg reda, znai i generalnog plana za sam Beograd 1985. godine, kao i planova okolnih gradskih centara, ovaj plan je usmeravao insistirajui na voenju rauna o prirodi, ekolokim pojavama i procesima, ivotnoj sredini, njenim segmentima, o tenji ka distribuciji funkcija i stanovnika i sl. Tu je ulogu on imao i prilikom izrade ovog generalnog plana. 1.8.2. Izmena u dopuna GUP-a Beograda iz 1985.

    godine

    Izmene i dopune GUP-a Beograda usvojene 1985. godine imale su za cilj da se na osnovu analize neusklaenosti aktuelnog razvoja u odnosu na reenja iz GUP-a iz 1972. godine utvrde takva planska reenja koja bi bila realnija za ostvarivanje. Koncepcijska opredeljenja ovih izmena i dopuna GUP-a zasnivala su se na osnovnim opredeljenjima i smernicama prostornog plana grada Beograda i Nacrta Prostornog plana Srbije. Ova koncepcijska opredeljenja takoe su se bazirala na analizama, istraivanjima i studijama za pojedine oblasti koje su bile od znaaja za razvoj grada. Najvanija koncepcijska opredeljenja bila su sledea:

    - promene namena odreenih i po pravilu nerealizovanih povrina u bilansu povrina obuhvaenih GUP-om smanjene su povrine namenjene za ureivanje i izgradnju urbanih struktura sa 43.904 ha na 29.147 ha, a poveane povrine namenjene za zatitno zelenilo, poljoprivredu i ume za 14.757 ha;

    - izmene parametara i kategorija gustina naseljenosti

    u sedam tipova razliite gradnje; - promene u sistemu saobraaja - usklaivanje

    mree saobraajnica sa izmenjenom namenom povrina, uz zadravanje koridora prve faze metrosistema i ostavljanja otvorenog pitanja za deonicu unutranjeg magistralnog prstena;

    - promene u gradskom javnom prevozu, a naroito u

    intenziviranju razvoja tramvajskog saobraaja u centralnoj zoni grada i ka Novom Beogradu;

    - izmena namena i utvrivanje prostorno-radnih

    jedinica za razvoj industrije, graevinarstva, proizvodnog zanatstva i drugih delatnosti;

    - promene u sistemu centara.

    Ostvarivanje GUP predvieno je programima drutveno-ekonomskog i prostornog razvoja i izgradnje Beograda i DUP, saglasno etapnim akcijama razvoja. Meutim, ni ovaj znatno realniji i odreeniji Generalni plan od prethodnih, nije realizovan u oekivanoj meri do 2000. godine, iako je sadravao niz prioritetnih planskih reenja u urbanom razvoju i funkcionisanju grada. Enormni pritisak razliitih vidova pojedinane

  • 17

    gradnje, drugaije od nekadanje masovne izgradnje, kao i zakonska mogunost direktnog izdavanja urbanistikih uslova na osnovu GUP-a, doveli su 1999. godine do Dopuna GUP-a Beograda. Ova dopuna imala je za cilj da se omogui neposrednija primena planskih reenja GUP-a kako bi se zadovoljile obimne potrebe graana. Razlog tome je bilo, pre svega, okretanje ukupne dravne politike, a time i gradske, ka nekim drugim ciljevima, a ne ka sistematskom urbanom napretku Beograda. Svakako je tu, izmeu ostalog, bilo i nasleeno stanje jedne relativno krute urbanistike prakse, kao i nedovoljno efikasan nain realizacije planova. Nastale drutveno-politike okolnosti devedesetih, sa nepotpuno definisanom ulogom i mestom institucije planiranja, u novim uslovima dodatno su obezvreivale urbanizam. Ove okolnosti, pod uticajem naglog mehanikog priliva stanovnitva - uzrokovanog burnim i vanrednim politikim zbivanjima i problematinim ekonomskim kretanjima, dovele su u poslednjoj deceniji planskog veka do pojave enormne stihijske i neplanske, privremene i bespravne gradnje.

    1.8.3. Dopune Generalnog urbanistikog plana Beograda iz 1999. godine

    Kljune postavke koje su sadrale Dopune GUP-a, kako bi bio sprovodiv, bile su: definisanje intervencija koje se mogu izvoditi na osnovu plana i definisanje zona i namena povrina u okviru teritorije GUP-a na kojima je mogue sprovesti planirane intervencije, kao i definisanje zona za koje to nije mogue i za koje je neophodna izrada odgovarajuih urbanistikih planova. Za neposredno sprovoenje odredbi ovih dopuna u pojedinanim sluajevima rekonstrukcije, nadziivanja, dogradnje ili nove izgradnje, kada planovi uih celina ne postoje ili ne odreuju dovoljno podataka za odgovarajue planiranje odnosa u neposrednom susedstvu, pristupalo se izradi prethodnih urbanistikih analiza, kojima su se proveravali kvalitet promena prostornih i funkcionalnih odnosa, optereenje prostora i infrastruktura, usklaenost radova sa namenama, parametrima i urbanistikim pokazateljima utvrenim planom iz 1985. godine, kao i usklaenost sa optim i posebnim uslovljenostima utvrenim ovim planom. Najvea primena ovih dopuna odvijala se u kombinaciji sa Zakonom o odravanju stambenih zgrada ("Slubeni list grada Beograda", broj 44/95). U periodu od 1999. godine do danas realizovano je oko 3.000 pojedinanih zahteva za intervencije obuhvaenih ovim planom.

    1.8.4 Prostorni plan Republike Srbije (PPRS) iz 1996. godine

    Osnovno strategijsko opredeljenje PPRS je postizanje veeg stepena funkcionalne integrisanosti podruja Beograda, kao i obezbeivanje uslova znatno vee

    saobraajne i ekonomske integracije sa susednim funkcionalnim podrujima. U prostornom modelu mree naselja Srbije do 2010. godine predvia se:

    - jaanje funkcionalnih veza Beograda sa centrima u okruenju, naroito sa Panevom, Starom i Novom Pazovom i dr.;

    - jaanje privrednih veza i infrastrukturnih sistema

    izmeu susednih gradova (Beograd - Panevo), kao i meusobna razmena usluga i organizovanje zajednikih aktivnosti u susednim gradovima i

    - demetropolizacija dislociranjem pojedinih tercijarnih

    delatnosti republikog znaaja iz Beograda u gradske centre makroregionalnog znaaja.

    U oblasti saobraaja, autoputski koridori od znaaja za Beograd su:

    - granica Maarske - Subotica - Novi Sad - Beograd (E-75) i dalje sa dva paralelna pravca (a) Beograd - Ni -Skoplje - Atina (E-75) sa vezom Ni - Dimitrovgrad - Sofija - Istanbul (E-80) i (b) Beograd - Juni Jadran (E-763) i trajektna veza sa Italijom (Bar - Bari);

    - koridor koji prati pravac meunarodnog puta E-70

    (Zagreb - Beograd - Vrac - granica Rumunije), odnosno pravac magistralnih puteva M-1 (Zagreb - Beograd) i M-19 (Beograd - Vrac - granica Rumunije);

    - zapadnomoravski koridor koji se poklapa pravcem

    evropskog puta E-761, odnosno magistralnog puta M-5, veza Autoputa Beograd - Ni i budueg Autoputa Beograd - Juni Jadran (veza na poziciji aak - Poega). Koridor pravca za Juni Jadran naglaava funkciju ove saobraajnice, a u GP Beograda potrebno je pronai odgovarajue reenje poteza (koridora);

    - vezni koridor Batoina - Kragujevac -

    zapadnomoravski region, povezuje Autoput Beograd - Ni sa zapadnomoravskim koridorom i

    - mrea magistralnih puteva predstavljena je

    severnom obilaznicom Beograda na poziciji Banovci - Padinska Skela - PK "Beograd" - veza ka Panevu (E-75), to ostaje kao jedno od otvorenih pitanja.

    U oblasti eleznikog saobraaja, pruni koridori od znaaja za Beograd su:

    - Beograd - Stara Pazova - Ruma - id (veza sa Hrvatskom)

    - Beograd - Stara Pazova - Novi Sad - Subotica (veza

    sa Maarskom)

  • 18

    - Beograd - Lapovo - Ni - Preevo (veza sa Makedonijom)

    - Beograd - Valjevo - Podgorica - Beograd - Panevo - Zrenjanin - Kikinda (veza sa

    Rumunijom) - Batajnica - Ostrunica - Beograd Ranirna - Beograd Ranirna - Jajinci - Beli potok - Vina -

    Panevo. Razvoj renog saobraaja planiran je sa etiri glavne luke, i to u Beogradu, Panevu, Novom Sadu i Prahovu sa svojom infrastrukturom, pretovarnim i skladinim kapacitetima. Vazduni saobraaj planiran je u smislu rekonstrukcije poletno-sletnih staza i rulnih pista, dogradnje druge poletno-sletne staze i uvoenja novih tehnologija na aerodromu "Beograd". Lokacije na kojima se ve obavljaju neke aktivnosti, kao i pojedine nove lokacije sa ciljem da se rezervie i sauva prostor za budue aerodrome, jesu Lisiji jarak i Batajnica. U oblasti industrijskog razvoja, uz neophodno prestrukturiranje, dalje specijalizacije proizvodnje i privrednog povezivanja sa drugim industrijskim centrima, Beograd i dalje ostaje okosnica razvoja. Osnovni dugoroni cilj je potpunije korienje resursa i uravnoteenija teritorijalna struktura. Posebni cilj je selektivnost u alokaciji pojedinih industrijskih grana i usmeravanje manje efikasnih i lokaciono fleksibilnih grana u druga podruja. Potencijalni pojasevi industrijskog razvoja sa industrijskim centrima su:

    - dunavsko-savski (Novi Sad, Beograd, Panevo, Smederevo, Obrenovac);

    - velikomoravski i junomoravski (Beograd,

    Smederevo, Poarevac); - pojas od Beograda, preko Paneva, Alibunara i

    Vrca, do rumunske granice; - ibarski (Beograd, Lazarevac) i - pojas Zajear - Bor - Majdanpek - Poarevac -

    Beograd. U smislu vodosnabdevanja, preko savsko-beogradskog sistema e sve beogradske optine do Mladenovca biti povezane u jedinstven sistem. U sferi turizma Beograd spada u grupu prioriteta kao glavni turistiki centar Srbije i evropski tranzitni i turistiki centar.

    1.8.5. Potreba za novim generalnim planom

    Sada ulazimo u nov period drutvenog i ekonomskog razvoja koji e traiti drugaije urbanistike odgovore za prostorne zahteve, ali i drugaiji urbanizam koji e na novi nain reagovati na zateene i nasleene prostorne izazove Beograda. Tri osnovna razloga za pristupanje izradi novog generalnog plana Beograda su:

    - novi drutveni sistem, koji se postepeno raa i koji zahteva novi plan kojim e se usmeravati gradski razvoj;

    - postojanje realne potrebe da se na aktuelne

    privredne i socijalne zahteve odgovori novim urbanistikim reenjima i

    - tree, nuno je da se preispitaju i ocene instrumenti

    sprovoenja Generalnog plana, da se aktuelizuju, srede, ak i ponite brojni detaljni planovi, razliite odluke i postupci i da se prilagode ili uvedu novi koji odgovaraju stvarnim potrebama privrede i graana.

    Sve ovo to je prethodno nabrojano nije mogue bez potpune obnove, odnosno izrade novog generalnog plana Beograda. Skuptina grada Beograda je, polazei od sagledane potrebe za hitnim reavanjem niza znaajnih urbanistikih pitanja, na sednici 14. februara 2001. godine donela Odluku o pristupanju izradi generalnog plana Beograda, a Izvrni odbor Skuptine grada je svojim Zakljukom od 6. aprila 2001. godine dao pozitivno miljenje o Programu izrade generalnog plana. U okviru postojeeg zakonskog okvira mogue je razviti nekoliko tipova generalnih planova. Ovakvim reenjem data je mogunost svakom gradu da pronalazi sebi primeren osnovni urbanistiki dokumenat. Kakav e on biti zavisi od konkretne gradske situacije i odlika grada. U sluaju plana za Beograd opredeljenje je usmereno na kombinaciju vizije i operativnog dokumenta.

    2. PRAVNI OSNOV, CILJEVI, METOD, KONCEPCIJA

    2.1. Pravni osnov

    Generalni plan Beograda 2021. (u daljem tekstu Generalni plan Beograda, Generalni plan i GP) jeste opti urbanistiki plan odreen kao plan koji se donosi za grad Beograd Zakonom o planiranju i izgradnji ("Slubeni glasnik Republike Srbije", broj 47/2003) posebno u l. 2, 35, 36, 40, 41, 42, 43, 69, 169, 170, 173, pripremljen u saglasnosti sa "Pravilnikom o sadrini i izradi urbanistikog plana" ("Slubeni glasnik Republike Srbije", broj 53/99), a na osnovu "Odluke o pristupanju izradi Generalnog plana Beograda" Skuptine grada Beograda ("Slubeni list grada Beograda", broj 4 /2001).

  • 19

    Poto je priprema plana otpoela i Nacrt plana je utvren, struna rasprava i javni uvid okonani su do 27. marta 2003. godine, a novi zakon je stupio na snagu 13. maja 2003, to je Generalni plan po prethodnom zakonu nastavljen, usklaen i zasnovan i na vaeem zakonu.

    2.2. Opti urbanistiki ciljevi Beograda

    U ovom delu izloen je najpre predlog optih