Mike Resnick Kate Wilhelm

Joe Haldeman William Gibson

NAJJEFTINIJE I NAJSIGURNIJE DO SVOG PRIMJERKA FUTURE

UMJESTO CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

l)fca|ikn Z ' ^U PRETPLATI fSVOJU FUTURU [ j C n %PLAATE SAMO \ W W / U

12,10 kn+ SVOJ PRIMJERAK DOBIVATE PRIJE NEGO TO

SE POJAVI NA NOVINSKIM KIOSCIMA

PRETPLATA:6 BROJEVA - KUNA 72,60 kn

12 BROJEVA - KUNA 145,20 kn

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181,poziv na broj 9901.

Kopiiu uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

^PRETPLATNI KUPON

Ime i prezime:

Adresa:

Grad:

Pretplaujem se na:^ > 1 2 brojeva FUTURE j

SF&FB IB L IO TE K A

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite.Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 11,00 KUNA po primjerku + PTT trokovi.

Narudbe na adresu:BAKAL d.o.o.,Bosanska 10,41000 ZAGREB | | |

H

Telefonske narudbe: 01/579-877

2 F U T U R A

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

G odite IV broj 10 STUDENI 1995.UKUPNI BROJ: 36 ISSN 1330-5115

NAKLADNIK Bakal d.o.o..Bosanska 10, 10000 Zagreb Tel.: 01/579-877 Fax.: 01/171-477

Za nakladnika:GL. I ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. Maurani

UREDNIK Mihaela VelinaNaslov ureda:Bosanska 10, Zagreb

TISAK: TARGA, Zagreb

Svi prilozi FUTURA 1995. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju. Naslovnica:B.D.Studio, 1995.

SADRAJWilliam GibsonJOHNNY MNEMONIC 6

Mike ResnickKIRINYAGA 21

Kate W ilhelmA ANELI PJEVAJU 38

Joe HaldemanZAPLETENA MREA* 56

Milena BeniniKAOS 77

K0LUMNE:FILM, IGRE, BOOKSHOP....

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja osnovnog i posebnog poreza na promet.

Baka IPUBLIC ATION 1995.

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica 1000,- KUNA1/1 unutarnja stranica 500,- KUNA1/2 unutarnja stranica 300,- KUNA1/3 unutarnja stranica 250,- KUNA

F U T U R A 3

tovani Futuriari:

Moja stenjeveka baka, ona s uzre- icama, bila je kao ruinjak: posvud lijepo, mirisno cvijee, ali i kojigod trn. A trn koji nikako nisam uspijevao izbjei bila je uzreica koja je ila uz dlaku mome klinakom zdravom razumu.

I to biva! Danas, kad sam donekle odrastao, ovako polastoljetan kakav jesam, ista mi uzreica i dalje ide uz dlaku sad ve fosilnom zdravom razumu: Sve se moe kad se hoe.

Eh, pa nee biti!Sad na stranu oigledne nemogu

nosti, kao npr. ne moe se stisnutii... biti flatulent (ne gledajte u velikoga Klaia jer mu je ta strana rije promakla). Nas se ovdje tie ova: ne moe se biti kreativan po narudbi .

Pa je tako ovaj G lambrlja, sav emeran pod teretom raznih ivotnih bubotaka u srpnju i kolovozu bio drastino ne-kreativan, pa je u FUTURI izostao uobiajeni verbalni prolom oblaka (pristojno reeno).

I to biva!FUTURI je odmah pala prodaja za

pedeset posto jer su vjerni Futuriari rekli, FUTURA bez Glambrlje vie nije FUTURA .

4 F U T U R A

Istovremeno e FUTURI prodaja narasla za pedeset posto jer su potencijalni Futuriari rekli, Nu, sad je FUTURA napokon respektabilni mjesenik pa je mogu kupovati ...

Zato je Glambrlja na samo pola stranice.

Nadasve mi dragi Glambrljisti, itajte lijevu polovicu i osokoljeni come- backom opet kupujte FUTURU u znatnim koliinama (jer samo kupovana FUTURA je vjena FUTURA). A vi, prezreni Protuglambrljisti, uoivi praznu desnu polovicu, osokoljeni persisten- cijom (ovo ima u Klaiu) deglambr- Ijiziranosti FUTURE nastavite kupovati FUTURU u nad-stopostotnim koliinama.

Hvala.Samo kupovana FUTURA je per-

petualna FUTURA s Glambrljom ili bez njega.

Bio mi je festival druiti se s vama.Vidimo se u studenom.

Pazite kak idete prek ceste i ne pijte studenu vodu poslije nedozrela groa,

Ka Maurani

NAPOMENA UREDNICE

U proloj je FUTURI iznad pripovijetke Jacka Vancea osvanuo udan 'tra'. Kako je obiaj da te 'traeve' piemo Krsto ili ja, eljela bih naglasiti da spomenuti 'tra' NISAM napisala ja (naravno, nije niti Krsto), ve Bojan Nakladnik. Neki su posumnjali da Krsto i ja nismo sloni au contraire: eto, ba smo nedavno odluili oba naa mjesena honorara darovati jednom simpatinom samohranom bolesnom (alergian je na nakladnike) plaenom ubojici (jadnik je bez posla jo od sluaja Murdoch).

Ako to nije sloga....

Mihaela Velina

F U T U R A 5

Gotovo nepoznat prije samo desetak godina, W illiam Gibson je bljesnuo na nebu esefa poput nove. 1985. dobio je Huga, Nebulu i nagradu Philip K. Dick za svoj p rv i roman, Neuromancer. Do konca osamdesetih taj roman i njegovi nasljednici, Count Zero i Mona Lisa Overdrive, uinili su ga piscem o kojem su svi govorili, i to ne samo u polju esefa, je r Gibsonova se reputacija proirila i izvan granica anra. Do poetka devedesetih ak su i njegovi najotriji kritiari b ili prisiljeni priznati - ponekad nevoljko da se na polju spisateljstva pojavio novi talenat kakav se pojavljuje moda jednom ili dvaput u literarnoj generaciji.

Pripovijetka Johnny Mnemonic posluila je kao predloak za scenarij istoimenog filma, koji dok vi ovo itate moda ve i igra u naim kinima.

William G ibson

JOHNNY MNEMONIC

Izvornik: Johnny Mnemonic, 1988 Prijevod: Goran Paveli

tavio sam samaricu u torbu adidas i obloio je s etiri para arapa za tenis, to nije ba moj stil, ali na to sam i ciljao: ako misle da si sirov, budi tehniar; ako misle da si

tehniar, budi sirov. Ja sam momak od tehnike. Stoga sam odluio da budem to siroviji. No, danas mora biti prilian tehniar prije nego to i pomisli na sirovost. Morao sam na strugu izraditi obje dvanaest- kalibarske ahure iz komada mjedi i onda ih sam i napuniti, morao sam iskopati stari mikrofilm s uputama o punjenju ahura, morao sam napraviti polunu preu da podesim punjenje, a sve je to vrlo zeznuto. No znao sam da u uspjeti.

6 F U T U R A

Sudar je dogovoren u Dromu, u jedanaest naveer, ali ja sam se odvezao podzemnom tri postaje dalje od mjesta izlaska i vratio se pjeice. Nepogreiv postupak. Provjerio sam se u kromiranoj strani kioska za kavu tipini kavkazoid s upom otre crne kose. Cure u Pod noem flipavale su na Sonyja Maoa i bilo ih je teko sprijeiti da ne dodaju ik slinosti tim raspjevanim naborima. To vjerojatno nee prevariti Ralphieja Facu, ali moda e me dovesti u blizinu njegova stola.

Drom je obina uska prostorija sa ankom na jednoj strani i stolovima na drugoj, ispunjen svodnicima, meetarima i tajnovitom postavom dilera. Te noi na vratima su bile Magnetske pasje sestre i nije me radovalo da iziem kraj njih, ako stvar ne upali. Bile su visoke dva metra i mrave poput hrtova. Jedna je bila crna, druga bijela, a iskljuivi to, bile su toliko jednake koliko ih je kozmetika kirurgija mogla uiniti jednakima. Ve su godinama bile ljubavnice i u ori su predstavljale nevolju. Nikad nisam bio siguran koja je od njih prije bila muko.

Ralphie je sjedio za svojim stolom. Dugovao m ije veliku lovu. U glavi sam imao pohranjene stotine megabajta, kao genijalni idiot, informacije do kojih nisam imao svjesnog pristupa. Ralphie ih je tu ostavio. A li nije se vratio po njih. Samo je on mogao vratiti podatke kodiranom frazom koju je sam izmislio. Nisam jeftin, ali cijena mog prekovremenog uskladitenja je astronomska. A Ralphie je bio vrlo tedljiv.

I onda sam uo da Ralphie Faca eli izdati nalog da me uklone. Stoga sam uredio da se naemo u Dromu, ja kao Edward Bax, tajnoviti uvoznik, upravo stigao iz Rija i Pekinga.

U Dromu je zaudaralo na biznis. Metalni miris nervozne napetosti. Miiavci rasuti u gomili provjeravali su robu, a i jedni druge, isprobavajui blijede, hladne osmijehe. Neki od njih bili su toliko izgubljeni pod superstrukturama nakalemljenih miia da im oblija nisu bila ba ljudska.

Pardon. Pardon, prijatelji. To je samo Eddie Bax. Brzi Eddie izvoznik, sa svojom neodreenom sportskom torbom i, molim vas, ne obazirite se na ovaj prorez irok toliko da mu propusti desnu ruku.

Ralphie nije bio sam. Osamdeset kilograma, kalifornijske blond govedine budno se nasadilo na susjednoj stolici, a borilake vjetine su bile kao ispisane na njemu.

Brzi Eddie Bax sjeo je na stolicu nasuprot njima prije nego to je govedina podigao ruke od stola.

Ima crni pojas? upitao sam ga gorljivo. Kimnuo je, a plave oi automatski su provjeravale moje oi i ruke.

Imam i ja, rekoh. Tu je, u torbi . Gurno sam ruku kroz prorez i otkoio. Klik. Dvanaest-kalibarska duplonka s povezanim okidaima.

F U T U R A 7

To je puka, ree Ralphie, zaustavljajui debeljukastom rukom grudi svog momka u plavom najlonu. Johnny ima staromodno vatreno oruje u torbi.

Toliko to se tie Edwarda Baxa. Christian White: klasino pop lice s jasno oblikovanim miiima pjevaa, isklesanih jagodinih kostiju. Aneosko najednom svjetlu, prekrasno izopaeno na drugom. Ali iza toga lica ivjele su Ralphiejeve oi, a bile su male, hladne i crne.

Molim te, ree, sredimo to kao poslovni ljudi. Glas mu je bio pun odvratne, neodoljive iskrenosti, a kutovi njegovih Christian W hite usta uvijek su bili mokri. Ovaj Lewis je hrpa mesa. Kimnuo je prema govedini. Lewis je to mirno podnio, drei se kao daje neto napravljeno iz kompleta za sastavljanje. Ti nisi hrpa mesa, Johnny.

Jesam, jesam, Ralphie, lijepa hrpa puna ugraenih elemenata u kojima moe drati svoje prljavo rublje dok okolo trai ljude koji e me ubiti. S moje strane torbe ini mi se da ima neto objasniti.

To je ova posljednja poiljka robe, Johnny. Duboko je uzdahnuo. Kao burzovni meetar ...

Lopov, ispravih ga.Kao burzovni meetar, obino sam vrlo paljiv to se tie izvora. Kupuje samo od onih koji najbolje kradu. Kuim.Ponovno je uzdahnuo Pokuavam, ree slabanim glasom, ne

kupovati od budala. No, bojim se da sam ovaj put uinio upravo to. Njegov trei uzdah bio je znak Lewisu da ukljui neutralni ometa koji su prilijepili ispod stola, s moje strane.

Svim snagama sam se napregnuo da savijem kaiprst desne ruke, ali kao da vie nisam bio spojen s njim. Mogao sam osjetiti metal puke i meku traku koju sam bio omotao oko okrnjenog kundaka, ali ruke su mi bile hladne kao vosak, daleke i nepokretne. Nadao sam se daje Lewis zaista hrpa mesa, dovoljno tupa da posegne za sportskom torbom i povue moj ukoeni prst na obarau. A li nije bio takav.

Silno smo bili zabrinuti za tebe, Johnny. Silno zabrinuti. Zna, zbog onog to je u tebi, vlasnitva Jakuza. Neka budala im je to uzela, Johnny. Mrtva budala. Lewis se naceri.

Sad je sve imalo smisla, i to runog smisla. Kao da mi se vree mokrog pijeska slau oko glave. Ubojstvo nije bilo u Ralphievu stilu. ak ni Lewis nije bio u Ralphiejevu stilu. A li zapeo je izmeu Sinova neonske krizanteme i neega to im je pripadalo, bolje reeno neega to su imali a to je pripadalo nekom drugom. Ralphie je, naravno, mogao upotrijebiti kodiranu frazu da me ubaci u stanje genijalnog idiota i ja bih prosuo cijeli njihov program, a da se ne bih sjeao nijedne etvrtinke. Za lopova poput Ralphia to bi obino bilo dovoljno. Ali ne i

8 F U T U R A

za Jakuze. Jakuze znaju za SIPE, kao prvo, i ne bi eljeli strepiti da jedna od njih naie na nejasne i trajne tragove njihova programa iz moje glave. Nisam znao mnogo o SIPAMA, ali uo sam prie i pazio da ih ne ponovim svojim klijentima. Ne, to se Jakuzama ne bi svialo, to je previe nalikovalo na dokaz. Nisu postigli ono to jesu ostavljajui uokolo dokaze. ive.

Lewis se cerio. Mislim da je vidio toku odmah ispod mog ela i zamiljao kako da doe do nje na grublji nain.

Hej ! ree dubok glas, enski, negdje iza mog desnog ramena. Vi, kauboji, oito se ne zabavljate.

Brii, kujo, ree Lewis, a lice mu je bilo vrlo mirno. Ralphie je bio bezizraajan.

Razvedrite se. Hoete li kupiti malo dobre koka-baze? Privukla je stolicu i sjela prije nego to ju je ijedan stigao zaustaviti. Jedva da je bila u mom fiksiranom vidnom polju, mrava cura s relektirajuim naoalama, tamne kose porezane u neuredan uperak. Imala je otkopanu crvenu konatu jaknu preko majice dijagonalno isprugane crveno i crno. Osam somova gram.

Lewis ljutito zabrunda i pokuaje oboriti sa stolice. To mu ba nije uspjelo, a njezina ruka se digne i inilo se kao da mu je u zamahu okrznula zapee. Svijetla krv poprska stol. Stisnuo je zapee, zglobovi na prstima su mu pobijelili od stiska, a izmeu njih je kapala krv.

Ali, zar joj ruka nije bila prazna? Bit e mu potrebne kope za tetive. Paljivo je ustao, ne trudei se da odmakne stolicu. Ona se prevrne, a on se izmakne iz mog vidnog polja bez rijei.

Bolje da mu lijenik to pogleda, ree ona. Gadna porezotina .Nema pojma, progovori Ralphie, odjednom vrlo umornim gla

som, o dubini govna u koje si se uvalila.Zbilja? Tajna. Uzbuuju me tajne. Na primjer, zato je ovaj tvoj

frend tako miran. Kao smrznut. Ili, zato slui ova stvarica? Ona podigne mali kontrolni ureaj koji je nekako uzela od Lewisa. Ralphie je izgledao kao da mu je zlo.

Hoe moda etvrt milijuna da mi to da i da proeta? Debela ruka se podigne i nervozno potapa blijedo, mravo lice.

Ono to hou, ree ona pucnuvi prstima tako da se ureaj zavrtio i zasjao, jest posao. Tvoj momak je ozlijedio ruku. Ali, za etvrt milje ima zamjenu. Ralphie naglo izdahne i pone se smijati, otkrivajui zube koji ba nisu bili odravani po uzoru na Christiana Whi- tea. Ona iskljui ometa.

Dva milijuna, kazah.Moj tip ovjeka, ree ona i nasmije se. to je u torbi?

F U T U R A 9

Samarica.Sirovo! Zvualo je kao kompliment. Ralphie nita nije rekao. Zo

vem se Milijuni. Molly Milijuni. Hoe van odavde, efe? Ljudi poinju gledati. Ustane. Imala je konate hlae boje osuene krvi.

I tek tada sam sapzio da su reflektirajue naoale kirurki ugraene, srebro se dizalo iz njenih visokih jagodinih kostiju zatvarajui oi u njihovim dupljama. U njima sam vidio odraz svog novog lica.

Ja sam Johnny, rekoh. Vodimo gospodina Facu s nama.Bio je vani i ekao. Izgledalo je kao najobiniji tehniar na odmoru,

u plastinim bermudama i blesavoj havajskoj koulji na kojoj su bila odtampana poveanja najpopularnijeg mikroprocesora njegove firme, blag, mali ovjek, jedan od onih koji se obino napiju sakea u barovima gdje posluuju kolaie garnirane algama. Izgledao je kao tip koji pjeva himnu korporacije i plae, koji se neprestano rukuje s barmenom. Svodnici i dileri ga ostavljaju na miru, oznaivi ga kao uroeno konzervativnog. Nije ba za zabavu, a kad i jest, jako pazi na lovu.

Kad sam poslije razmiljao o tome, ukopao sam da su mu amputirali dio lijevog palca, negdje iza prvog zgloba, i nadomjestili ga pro- tetikim vrkom, napunili ga, a kalem stavili u upljinu izdubljenu u jednom od umjetnih dijamanata Ono-Sendaj. I onda su paljivo namotali na kalem tri metra monomolekularnog vlakna.

Molly se upustila u raspravu s Magnetskim pasjim sestrama, pruajui mi priliku da proguram Ralphieja kroz vrata, sa sportskom torbom lagano pritisnutom uz njegovu kraljenicu. ini se da ih je poznavala. uo sam crnu kako se smije.

Pogledao sam gore, zbog nekog reflektora, jer se nikako nisam mogao priviknuti na uzdignute lukove svjetla i sjene kupola iznad njih. Moda me to i spasilo. Ralphie je nastavio koraati, ali mislim da nije pokuavao pobjei. Mislim da se ve predao. Vjerojatno je imao predstavu onoga emu se suprostavljamo.

Pogledao sam na vrijeme da ga vidim kako se rasprskava. Kad ponovno izvrtim film, vidim kako Ralphie kree naprijed, a mali tehniar se pojavljuje niotkud, smijei se. Kao da se malo naklonio i lijevi mu palac otpada. udesan trik. Palac visi kao ovjeen. Ogledalo? Konci? Ralphie zastaje, leima okrenut nama, tamni polumjeseci znoja ispod pazuha na njegovu svijetlom ljetnjem odijelu. On zna. Morao je znati. I tada se vrh tosnog palca, teak poput olova, istee u brzom jo- jo-triku, a nevidljiva nit koja ga povezuje s ubojiinom rukom prolazi postrance kroz Ralphiejevu lubanju, dijagonalno kroz tijelo, od ramena do prsnog koa. Rezovi su tako fini da krvi nema, sve dok sinapse ne poinju otkazivati i prvi drhtaji predaju tijelo gravitaciji.

F U T U R A

Ralphie se raspao u ruiastom oblaku tekuina, tri razdvojena dijela sruila su se naprijed, na plonik. U potpunoj tiini.

Podigao sam sportsku torbu i ruka mi se zgrila. Trzaj mi je umalo slomio zapee.

Sigurno je kiilo, mlazovi vode sputali su se iz probuenih kupola i rasprskavali se na ploama iza nas. uali smo u uskom prolazu izmeu kirurkog butika i staretinarnice. Provirivala je jednim reflek- tirajuim okom iza ugla i vidjela pred Dromom samo jedan volks blijeteih crvenih svjetala, skupljali su Ralphieja. Postavljali pitanja.

Bio sam prekriven opaljenim bijelim krpama, arape za tenis. Od sportske torbe ostala je samo plastina narukvica oko zapea.

Ne shvaam kako sam ga promaio.Eh, on je brz, vrlo brz. Obgrlila je koljena i ljuljala se na petama.

Ima podeen ivani sustav. Tvorniki model. Nasmijala se i zacia- la od zadovoljstva. Sredit u tog tipa. Noas. On je najbolji, vrhunac, isti umjetnik.

Ono to mora uiniti za moja dva milijuna jest da me izvue odavde. Onaj tvoj deko sigurno je napravljen u retorti u Chiba Cityju. On je Jakuza ubojica.

Chiba. Da. Molly je isto bila u Chibi. Pokae mi ruke, malo rairenih prstiju. Veliki, snani prema vrhu i vrlo bijeli prema jarkocrve- no lakiranim noktima. Deset otrica kljocne iz svojih proreza ispod noktiju, a svaka je bila uski dvostruki skalpel od blijedoplavog elika.

Nikada nisam provodio mnogo vremena u Nonom gradu. Ondje nitko nije mogao platiti neto to bih pamtio, a veina ih je imala mnogo ega za to su plaali da se zaboravi. Generacije strijelaca sredile su neon i ekipe za odravanje napokon su digle ruke od posla. ak i u podne lukovi su bili aavocrni nasuprot blijedom sivilu.

Kamo otii kad te najbogatija zloinaka organizacija na svijetu trai svojim hladnim, dalekim prstima? Gje se sakriti od Jakuza, toliko monih da posjeduju komsate i najmanje tri kozmoplova? Jakuza je uistinu multinacionalna, poput ITT-a i Ono-Sendaija. Pedeset godina prije mog roenja Jakuza je ve progutala Trijade, Mafiju i Korzi- kansku uniju.

Molly je znala odgovor: Sakrij se u Jami, najniem krugu, gdje svaki vanjski upliv stvara brze koncentrine valove iste opasnosti. Sakrij se u Nonom gradu. Jo bolje, sakrij se iznad Nonog grada, jer Jama je preokrenuta i njeno dno dodiruje nebo, koje Noni grad nikad ne vidi, znojei se pod svojim svodom od umjetne smole, a gore ue Nis- Tehi, u mraku, poput utvara, i cigarete s crne burze vise im s usana.

F U T U R A

Znala je jo jedan odgovor: Znai, dobro i vrsto si zakljuan, Joh- nny-san. Bez lozinke se ne moe do programa.

Vodila me u sjene to su ekale ispod svjetla stanice metroa. Betonski zidovi bili su prekriveni grafitima, koji su se kroz godine isprepleli u jedinstvenu metakrabotinu bijesa i frustracije.

Podaci se pohranjuju kroz modificiranu seriju mirkokirurki ugraenih kontrautistikih pomagala odrecitirao sam svoju propagandnu verziju za muterije Klijentov kod pohranjen je u posebnom ipu. Osim SIPA, o kojima m i u poslu ne volimo razgovarati, nema naina da se otkrije tvoja fraza. N i drogama, ni rezanjem, ni muenjem. Ja je ne znam niti sam ikada znao.

Sipe? Ljigave, s pipcima.Izili smo na naputenu ulinu trnicu. Sive spodobe promatrale

su nas preko trnice prekrivene ribljim glavama i trulim voem.Superprovodljivi instrument za Podatomske Anomalije. Koristili

smo ih u ratu za pronalaenje podmornica i napipavanje neprijateljskih kibernetskih sistema.

Da? Mornarika roba? Iz rata? S IPA moe proitati taj tvoj ep? Zastala je i osjetio sam na sebi pogled iza ta dva ogledala.

Cak su i primitivni modeli mogli izmjeriti magnetsko polje m ilijardu puta slabije od geomagnetske sile. To je kao izoliranje aptanja iz galame stadiona.

Drotovi to ve rade s parabolinim mikrofonima i laserima.Ali tvoji podaci su jo na sigurnom. Profesionalni ponos. Nijedna

vlada nee dopustiti svojim drotovima da koriste SIPE, ak ni najvanijima u sigurnosti. Previe je prilika za nezgodne stvari izmeu slubi, netko bi te vjerojatno votergejtirao.

Mornarika roba, ree ona i smijeh joj zasja u sjeni. Imam prijatelja koji je bio u ratnoj mornarici, zove se Jones. Mislim da bi bilo dobro da ga vidi. Samo, on je narki. Stoga mu moramo malo donijeti.

Narki?Dupin.Bio je vie nego dupin, ali s gledita nekog drugog dupina bio je

manje od toga. Promatrao sam ga kako se lijepo okree u galvaniziranoj posudi. Voda se prelijeva preko ruba vlaei mi cipele. On je bio viak iz prolog rata. Kiborg.

Podigao se iz vode, pokazujui stare ploice po bokovima, kao neku vizuelnu alu, a umilnost mu je bila izgubljena ispod zglobnog oklopa i bio je nespretan i pretpovijesni. Dva deformiteta, s obje strane lubanje, nainjena su da udome senzorne jedinice. Srebrne ozljede svjetlucale su na izloenim dijelovima njegove sivobijele koe.

F U T U R A

Molly zazvidi. Jones lupi repom i jo se vode slije niz strane posude.Kakvo je ovo mjesto? Buljio sam u nejasne oblike, zarali lonac i

stvari pod pokrovima. Nad posudom je visjela nezgrapna drvena struktura, proarana redovima pranih arulja.

Luna park. Zooloki vrt i karnevalske vonje. Razgovarajte s K itom ratnikom. Sve to. Ba je Jones neki kit.

Jones se ponovo izdigne i pogleda me tunim starim okom.Kako govori? Odjednom sam silno poelio otii.U tome i jest tos. Reci zdravo, Jonese. Sve se arulje istovre

meno upale. Svijetlile su crveno, bijelo i plavo.

C B P C B P C B PC B P C B P C B PC B P C B P C B PC B P C B P C B P

Dobar je u simbolima, zna, ali kod mu je ogranien. U mornarici su ga prikopavali na audiovizuelni displej. Iz depa na jakni izvukla je duguljasti paketi. Cista roba, Jones. Hoe li? upitala je.

Ukoio se u vodi i poeo tonuti. Obuzdala me udna panika, jer sam se sjetio da se moe utopiti. Hoemo klju za Johnnyjevu banku, Jonese. Hoemo ga brzo. aruljice zatrepere i ugase se. Hajde, Jonese, kreni!

PP P P P P P P

PPP

Plave arulje. Tama.Cista! Prava je. Hajde, Jonese.

B B B B B B B B BB B B B B B B B BB B B B B B B B BB B B B B B B B B

Bijeli natrijev blijesak preplavi njezino lice, ukoeno i jednobojno, sjena urezanih ispod jagodinih kostiju.

Jones je prebacio pola svog oklopljenog trupa preko ruba posude i pomislio sam da e se metal potrgati. Molly ga je ubola zamahnuvi i smjestivi iglu izmeu dvije ploice. On zapiti na dini otvor. Svjetlosni oblici su eksplodirali jurei preko okvira i zatim se gasili.

F U T U R A

Ostavili smo ga da pluta i tromo se valja u tamnoj vodi. Moda je sanjao o svom ratovanju u Pacifiku, o kiberminama koje je pomeo, polako ulazei u njihove sklopove pomou SIPE kojom je otkrio i Ral- phiejevu lozinku iz ipa ukopanog u mom mozgu.

Vidim kako su pogrijeili kad su ga demobilizirali, otpustili iz ratne mornarice s netaknutom opremom. A li kako se kibernetski dupin zakvaio na hors?

Rat, ree ona. Svi su ovisnici. Mornarica je to uinila. Kako ih inae pridobiti da rade za tebe?

Nisam siguran da je ovo posao koji neto znai, ree pirat, ciljajui na vei novac.

Specifikacije o cilju, komsatu koji nije zabiljeen.Potroi moje vrijeme, pa ni ti nee nita znaiti, ree Molly, na-

ginjui se preko izgrebenog plastinog stola da bi ga gurnula prstom.A moda elite kupiti mikrovalove negdje drugdje? Njezina ruka

sune po prednjoj strani njegova sakoa, potpuno odrezavi rever, a tkanina se nije ni zguvala.

Poslujemo ili ne?Poslujemo, odgovori on, gledajui u svoj uniteni sako, kako se

nadao, samo s pristojnim zanimanjem. Poslujemo .Dok sam provjeravao dva kasetofona to smo ih kupili, ona je iz

depa sa zatvaraem, na rukavu jakne, izvadila komadi papira koji sam joj prije dao. Razmotala ga je i proitala bez glasa, miui usnama. Slegnula ie ramenima.

To je to?Pucaj, rekoh, ukljuivi snimanje na oba aparata istovremeno.Prelazak u stanje genijalnog idiota nije tako nagao kao to oeku

jem. Maska za piratovu stanicu bila je propadajua putna agencija u pastelnoj kocki sa stolom, tri stolice i izblijedjelim plakatom vicarskih orbitalnih toplica. Par ptica-igraaka, staklenih tijela i kositrenih nogu, monotono je pijuckao vodu iz plastine ae na polici kraj Mol- lyna ramena. Kad sam preao u stanje, postepeno su ubrzavale sve dok njihove svjetlucavo obojene kreste nisu postale stalan luk boje.

Sjedio sam i pjevao ukradeni program mrtvog Ralphieja tri sata.etalite se protee na etrdeset kilometara od kraja do kraja. Nad

onim to je nekad bila arterija predgraa iskrpano se preklapa krov Fullerovih kupola. Ako za vedra dana iskljue svjetla, neto slino sivom sunanom svjetlu probija se kroz slojeve akrilika, u prizoru slinom skicama zatvora Giovannija Piranesija. Tri najjunija kilometra pokrivaju Noni grad. Noni grad ne plaa poreze i pristojbe. Neonski lukovi su mrtvi, a svodovi su zacrnjeni od dima stoljetnih vatri za

F U T U R A

kuhanje. U gotovo potpunoj tami nonogradskog podneva tko vidi nekoliko tuceta lude djece izgubljene izmeu potpornih greda?

Penjali smo se dva sata uz betonske stepenice i eljezne ljestve unitenih preki, pokraj naputenih osnovica i alata prekrivenog prainom. Krenuli smo od neega nalik na zaputenu servisnu sanicu, punu trokutastih segmenata za krov. Sve je bilo pokriveno jednolikim slojem ispisanih grafita: imena bandi, inicijali i datumi iz vremena promjene stoljea. Grafiti su nas slijedili gore, postepeno iezavajui, sve dok se samo jedno ime nije poelo ponavljati u razmacima: N IS TEH. Cureim crnim slovima.

Tko su Nis Tehi?Mi nismo, efe. Popela se uz aluminijske ljestve i nestala kroz

rupu u komadu valovite plastike.Niska tehnika, niska tehnologija. Plastika je priguila njezin glas. Slijedio sam je, pazei na bolno zapee. Nis Tehi bi tvoj tos sa samaricom smatrali slabim.

Sat kasnije provukao sam se kroz drugu rupu, nezgrapno ispiljenu u iskrivljenoj perploi, i sreo svog prvog Nis Teha. Dobro je, ree Molly, dotaknuvi mi rame. To je samo Pas. Hej, Psu.

U uskom snopu njezine svjetiljke promatrao nas je svojim jednim okom i polako isplazio dugaki, debeli sivkasti jezik, oblikujui ogromne onjake. Zanima me zato transplantaciju zubnih zametaka dobermana smatraju niskom tehnologijom Spreavanje imuniteta ne raste ba na drvetu.

Molly. Veliki zubi ometali su mu govor. Slina mu je visjela s izvrnute donje usne. uo sam te kako dolazi. Nismo se dugo vidjeli. Imao je moda petnaest godina, ali su mu onjaci i svijetli mozaik oiljaka, zajedno s praznom onom dupljom, tvorili masku bestijalnosti. Trebalo je vremena i odreene doze kreativnosti da bi se stvorilo takvo lice, a njegov stav m ije govorio da uiva u njemu. Nosio je otrcane tra- pke, crne od prljavtine i sjajne po avovima. Prsa i stopala bili su mu goli. Uinio je neto s ustima to je sliilo osmijehu. Pratili smo vas.

Daleko dolje, u Nonom gradu, ulini prodava vode izvikivao je svoju robu.

ice skau, Psu. Ona okrene svjetiljku na stranu i ja ugledah tanke ice zavezane za karike, ice su se protezale do ruba i nestajale.

Ugasi prokleto svjetlo . Ona ga ugasi. Kako to da onaj za vama nema svjetla?

Ne treba mu. Taj je opak, Psu. Ako mu vai straari prirede guvu, vratit e ih kui u lakim kutijama.

To je pravi prijatelj, Molly? Zvualo je to neugodno i uo sam kako se pomaknuo na perploi.

F U T U R A

Ne. A li on je moj. A ovaj ovdje, udarila me po ramenu , to je moj frend. Jasno?

Dobro, ree on, ne ba oduevljen, otklipsa do ruba platforme gdje su se nalazile karike i pone trzati napetim icamma aljui neku poruku.

Noni grad se irio ispod nas poput grada-igrake za takore.U malim prozorima se vidjelo svjetlo svijea, tu i tamo otri svijetli

kvadrati osvijetljeni baterijskim i karbidnim svjetiljkama. Zamiljao sam starce pri njihovim beskrajnim igrama domina, pod toplim, krupnim kapima vode koja kaplje s mokrog rublja ovjeenog o motke izmeu kueraka od perploe. Tada sam pokuao zamisliti i njega kako se strpljivo penje kroz tamu, odjeven u bermude i runu turistiku koulju, blag i spor. Kako nas je slijedio?

Dobro je, ree Molly. Namirisao nas je.Pui? Pas izvue zguvanu kutiju iz depa i izvadi zgnjeenu

cigaretu. Pokuao sam prepoznati vrstu dok mi je pripaljivao kuhinjskom ibicom Yiheyuan s filterom. Tvornica cigareta Peking. Shvatio sam da se Nis-Tehi bave krijumarenjem. Pas i Molly su se prepirali o neemu to se, ini se ticalo Mollyne elje da iskoristi dio nekretnine Nis Teha.

Uinila sam ti mnogo usluga, ovjee. Hou taj pod. Hou glazbu .Nisi NisTeh.To je trajalo vei dio krivudavog kilometra. Pas nas je vodio preko

stazica i uz ljestve od ueta. NisTeh pripijaju svoje mree i mjesta za spavanje uz strukturu grada pomou sluzave epoksidne smole i spavaju iznad ponora u mornarskim lealjkama. Njihovo je podruje toliko uplje da se na nekim mjestima sastoji samo od oslonaca za ruke i noge, urezanih u potpornje kupola.

Zvala ga je Pod smrti. Teturajui za njom, dok su moje Eddie Bax cipele klizile po istroenom metalu i vlanoj perploi, pitao sam se po emu bi to mjesto trebalo biti smrtonosnije od ostatka teritorija. Istovremeno sam osjeao da su prosvjedi Psa ritualni i da je ve oekivala da dobije ono to je htjela.

Negdje ispod nas Jones se okree u posudi osjeajui prva proba- danja narkike munine. Policajci dosauju redovitim posjetiteljima Droma pitanjima o Ralphieju. Stoje radio? S kirnje bio prije nego to je iziao? A Jakuze prekrivaju svojim sablasnim tijelom gradske banke podataka, traei blijede slike mene, odraene u brojevima rauna, osiguravajuim transakcijama, raunima za pristojbe. Mi smo ekonomija informacija. To vas ue u koli. A li ne kau vam da je nemogue pomaknuti se, ivjeti, djelovati na bilo kojoj razini a da ne ostsavite tragove

F U T U R A

komadie prividno beznaajnih fragmenata osobnih podataka. Fragmenata koji se mogu vratiti, pojaati.

A li sada je pirat ve poslao nau poruku kroz liniju za kodirani prijenos do komsata Jakuza. Jednostavnu poruku. Povucite svoje pse ili emo emitirati va program nairoko.

Program. Nisam imao pojma to sadri. Jo ne znam. Ja samo pjevam pjesmu, bez ikakva razumijevanja. Vjerojatno su to podaci o istraivanju, jer Jakuze su odani naprednim oblicima industrijske pijunae. Fin posao krasti sasvim mirno od Ono-Sendaija i pristojno zadravati podatke za ucjenu, prijetei da e otupiti otricu konglo- meratskih istraivanja tako da javno objave proizvod. A li zato im to ne vrijedi? Ne bi li bili sretniji da imaju to prodati Ono-Sendaiju, sretniji nego s mrtvim Johnnyjem iz Ulice sjeanja?

Njihov je program bio na putu do adrese u Sidneyu, mjesta koje uva pisma klijenata i ne postavlja pitanja nakon to se plati mali honorar. Izbrisao sam vei dio druge kopije i snimio nau poruku u nastale praznine, ostavljajui upravo toliko programa da ga mogu identificirati kao pravi.

Zglob me bolio. elio sam stati, lei, spavati. Znao sam da u uskoro flipnuti i pasti, znao sam da e crne pioke koje sam kupio za veer Eddieja Baxa izgubiti vrijednost i odnijeti me dolje, u Noni grad. Ali on mi se pojavio u mislima poput jeftinog religioznog holograma, svjetlucav, a poveani ip na njegovoj havajskoj koulji nejasno se ocrtavao poput izvidnike snimke neke urbane jezgre osuene na propast.

I tako sam slijedio Psa i Molly kroz nebo Nis-Teha, sagraeno zb- rda-zdola od otpadaka koje ak ni Noni grad nije htio.

Stranice Poda smrti bile su duge osam metara. Neki je div provukao elini kabel amotamo kroz smetlite i sve to napeo. kripao je kad se micao, a micao se neprestano, ljuljao i propinjao dok su se Nis- Tehi smjetali unaokolo na policu od perploe. Drvo je bilo srebrno od starosti, izglaano od dugotrajne uporabe i duboko izrezbareno inicijalima, prijetnjama i strasnim izjavama. Polica je visjela na posebnim kablovima, koji su se gubili u mraku ispod sirovog bijelog sjaja dviju prastarih reflektorki ovjeenih iznad Poda.

Cura sa zubima kao u Psa skoila je na sve etiri na Pod. Grudi su joj bile istetovirane ljubiastim spiralama. Onda je pojurila preko Poda, smijui se i nateui s dekom koji je pio tamnu tekuinu iz litrene pljoske.

Moda Nis-Teha su oiljci i tetovae. I zubi. Struja to su je proveli da osvijetle Pod inila se kao jedini ustupak njihovoj sveopoj estetici, stvorenoj u ime rituala, sporta, umjetnosti? Nisam znao, ali mogao

f u t u r a

sam vidjeti da je za njih Pod neto posebno. Izgledao je kao daje sklapan kroz generacije.

Drao sam beskorisnu samaricu ispod jakne. Njena tvrdoa i teina su umirivale, iako vie nisam imao naboja. Odjednom sam shvatio da nemam pojma to se to u stvari dogaa ili to se treba dogoditi. No, takva je moja igra, jer vei dio vremena proveo sam kao slijepi upija kojeg su drugi punili znanjem i zatim praznili, deklamirajui sintetike jezike koje nikad neu razumjeti. Vrlo tehniki momak. Uistinu.

A tada sam zapazio kako su se Nis-Tehi utiali.Bio je ondje na rubu svjetla, promatrajui Pod smrti i galeriju s

tihim Nis-Tehima. A kad su nam se oi prvi put srele, s obostranim prepoznavanjem, naglo sam se sjetio Pariza i dugakih Mercedesovih autobusa na elektrini pogon kako klize kroz kiu prema Notre Dame: pokretni staklenici. Kosooka lica iza stakla, stotine nikona koji se diu u slijepom fototropizmu, cvjetovi od elika i kristala. Kad su me njegove oi nale, iza njih su zujali isti takvi zatvarai.

Potraio sam pogledom Molly Milijuni, ali ona je nestala.Nis-Tehi se razdvojie putajui ga da stane na stepenicu. Naklo

nio se, nasmijeio i izuo sandale, ostavivi ih savreno poravnane, a zatim stupio na Pod smrti. Krenuo je prema meni preko te nestalne trampoline od otpadaka, lako kao svaki turist koji gazi po sintetinom tepihu u bilo kojem hotelu.

Molly padne na Pod, odmah se pokrenuvi. Pod zavriti.Na njemu su bili instalirani mikrofoni i pojaala s pikapima na

etiri debele zavojnice u kutovima i kontaktnim mikrofonima privrenim nasumce na zarale dijelove konstrukcije. Nis-Tehi su negdje imali pojaalo i sintesajzer i sad sam vidio i obrise zvunika gore, iznad okrutnih bijelih slapova svjetla.

Zapone elektronsko bubnjanje, kao pojaano kucanje srca, ravnomjerno poput metronoma.

Skinula je konu jaknu i izme, majica je bila bez rukava, a blijedi tragovi instalacija od Chiba Cityja protezali su joj se niz tanke ruke. Konate hlae sjale su pod svjetlima. Zapoela je ples.

Savila je koljena, vrsto oslonjena stopalima na spljotenu benzinsku bavu i Pod smrti pone se napinjati kao da odgovara. Zvuk koji je stvarao nalikovao je na kraj svijeta, kao da uad koja dri svod puca i savija se preko neba.

Ljuljao se s njom nekoliko trenutaka i zatim krenuo, savreno procjenjujui micanje Poda, poput ovjeka koji koraa po ravnom kamenju u ornamentalnom vrtu. Povukao je vrh svog palca, elegantno, kao ovjek leeran u ponaanju i bacio ga prema njoj. Pod svjetlima je vlakno

F U T U R A

izgledalo kao prelomljena traka duge. Bacila se nisko, otkotrljala i odskoila kad je molekula prola iznad nje, a eline pande kljocnule su na svjetlu, vjerojatno zbog automatskog obrambenog refleksa.

Ritam bubnja se ubrzao, a ona je poskakivala s njim, divlje kose oko praznih srebrnih lea, tankih usta, usana napetih od koncentracije. Pod smrti je grmio i urlao, a Nis-Tehi su vritali od uzbuenja.

Povukao je vlakno, stvorio brz krug sablasnih boja irok cijeli metar i vrtio ga pred sobom, rukom bez palca, u visini prsa. tit.

A onda je iz Molly neto provalilo, neto iznutra, i to je bio pravi poetak njezina luakog plesa. Skakala je, uvijala se, bacala u stranu, doekujui se na obje noge na slitinski blok stroja povezanog izravno s jednom zavojnicom. Pokrio sam ui rukama i kleknuo od zvune vrtoglavice, mislei da Pod i galerija padaju, dolje do Nonog grada, i vidio sam nas kako se probijamo kroz straare i mokro rublje i rasprskavamo se na ploniku poput trulog voa. A li kablovi su drali, a Pod smrti se dizao i sputao poput poludjelog metalnog mora. A Molly je plesala na njemu.

Pri kraju, malo prije nego to je izveo posljednji pokuaj s vlaknom, vidio sam neto na njegovu licu, izraz koji kao da mu nije pristajao. Mislim da je to bila nevjerica, zapanjeno nevjerovanje pomijeano s istim estetskim gaenjem prema onome to je gledao, sluao, onome to mu se dogaalo. Uvukao je rotirajue vlakno, sablasni disk se smanjio na veliinu tanjura, zamahnuo je rukom iznad glave i ponovno napao, a vrh palca je okrenuo prema Molly poput ive stvari.

Pod ju je spustio, molekula je prola tik iznad njezine glave, Pod se zaljuljao, dignuvi ga u putanju molekule. Morala mu je bezopasno proi iznad glave i biti uvuena u dijamantski tvrdu rupu. A li odrezala mu je ruku, malo iznad zapea. U Podu je bila rupa i on propadne kroz nju poput skakaa u vodu, poraeni kamikaza na putu dolje, u Noni grad. Mislim da je taj skok izveo zato da sebi omogui nekoliko sekundi dostojanstvene tiine. Ubila g a je kulturnim okom.

Nis-Tehi su urlali, ali netko je iskljuio pojaalo i Molly je smirila Pod do tiine, oputena, bijela i prazna, dok ljuljanje nije prestalo i dok se nije ulo samo pucketanje izmuenog metala i struganje re o ru.

Traili smo na Podu odrezanu ruku, ali je nismo nali. Pronali smo samo elegantnu krivulju na komadu zaralog eljeza, gdje je molekula prola kroz njega. Rub joj je bio svijetao poput novog kroma.

Nikada nismo saznali jesu li Jakuze prihvatili nae uvjete, ak ni jesu li dobili nau poruku. Koliko znam, njihov program jo eka Eddi- eja Baxa, na polici u stranjoj prostoriji trgovine darovima, na treoj razini Pete centralne u Sidneyu. Vjerojatno su original prodali natrag

f u t u r a

Ono-Sendaiju prije nekoliko mjeseci. A li moda su i primili piratsku poruku, jer me jo nitko nije doao traiti, a prola je ve gotovo godina. Ako i dou, eka ih dug uspon kroz tamu, kraj strae Psa, a i ja vie ne izgledam kao Eddie Bax. Preputam Molly da se brine o tome uz pomo lokalnih anestetika. A moji novi zubi gotovo su se primili.

Odluio sam ostati ovdje gore. Kad sam pogledao preko Poda smrti prije nego to je on doao, vidio sam kako sam prazan. I znao sam da sam sit toga da budem kanta. Sada se gotovo svake noi sputam i posjeujem Jonesa.

Postali smo partneri. Jones, ja i Molly Millijuni. Molly vodi na posao u Dromu Jones je jo u Lunaparku, ali sada ima vei bazen i svaki tjedam mu se doprema svjea morska voda. A kad mu treba, ima i robe. Jo razgovara s djecom pomou svojih aruljica, ali sa mnom razgovara u kuici to sam je ondje iznajmio pomou novog displeja, boljeg od onog to ga je koristio u ratnoj mornarici.

I svi dobro zaraujemo, bolje nego prije, jer Jonesova SIPA moe proitati tragove svega to je itko ikad pohranio u meni i prikazuje mi to na displeju, na jezicima koje mogu razumjeti. Tako saznajemo mnogo o mojim bivim muterijama. A jednog dana dat u kirurgu neka iskopa sav taj silicij iz mojih renjeva i ivjet u samo sa svojim sjeanjima, niijim tuim, kao to drugi ljudi ive. Ali ne jo.

U meuvremenu, ovdje gore je zaista dobro, puim u mraku kineske s filterom i sluam kapanje vlage kondenzirane na kupoli. Uistinu je tiho ovdje gore sve dok se dva Nis-Teha ne sretnu na Podu smrti.

I pouno je. S Jonesom, koji mi pomae da sve shvatim, postat u tehniki najbolje obrazovan momak u gradu.

Copyright 1988 by W illiam Gibson

ITALI STE GRKE MITOVE? UDOVITA, JUNACI, JUMFERICE U NEVOLJI,

PODLI KRALJEVI I BLA BLA BLA...NIJE UDO TO ANTIKA KULTURA NIJE OPSTALA.

STARI GRCI POKREPALI OD DOSADE.A JESTE LI ITALI ASPRINOVE MITOVE? TAMO DEFINITIVNO NEMA JUMFERICA.

A AMERIKA KULTURA CVJETA.TREBA LI REI VIE?

20 F U T U R A

Mike Resnick je jedan od najprodavanijih novijih autora esefa, a njegove su pripovijetke i romani jednako dobro prihvaeni i od kritiara i od itateljstva. Dobitnik je mnogih nagrada a ove mu je godine novela Sedam pogleda na klanac Olduvai donijela i Huga i Nebulu.

Premda se prilino samozadovoljno volimo pohvaliti blistavilom i racionalnou naeg urednog, sjajnog modernog svijeta, Stari Naini jo uvijek postoje i, kao to to ova pripovijetka (dobitnica je Huga 1989 i jedna od najkontroverznijih pripovijetki u novije vrijeme) sugerira, moda e uvijek i postojati.

Mike Resnick

KIRINYAGAIzvornik: Kirinyaga, 1988

Prijevod: Mihaela Velina

poeku, Ngai je ivio sam na vrhu planine zvane Kirinyaga. Na vrhuncu vremena stvorio je tri sina koji posta- doe oima rasa Masaija, Kambi i Kikuyua; i svakome je

sinu ponudio koplje, luk i tap za kopanje. Masaiji su odabrali koplje i bi im reeno neka uzgajaju stoku u golemoj savani. Kambe su odabrali luk i bijahu poslani u guste ume neka love divlja. Ali Gikuyu, prvi Kikuyu, znao je da Ngai voli zemlju i godinja doba, pa je odabrao tap za kopanje. Da bi ga nagradio za to, Ngai ne samo da ga je nauio tajnama sjemena i etve, nego mu je i dao Kirinyagu, zajedno sa svetom smokvom i plodnom zemljom.

Gikuyuovi sinovi i keri ostadoe na Kirinyagi sve dok nije doao bijeli ovjek i oduzeo im zemlju; ak i nakon to je bijeli ovjek bio protjeran, nisu se vratili ve su odluili ostati u gradovima, nosei

F U T U R A 21

zapadnjaku odjeu i koristei zapadnjake strojeve i ivei zapadnjakim ivotima. ak i ja, koji sam mundumugu vra roen sam u gradu. Nikad nisam vidio lava ili slona ili nosoroga, jer svi su oni izumrli prije mog roenja; niti sam vidio Kirinyagu onakvu kakvu je Ngai elio da vidimo, jer njene padine prekriva prenapueni grad s tri milijuna stanovnika koji se svake godine sve vie i vie pribliava Ng- aijevu prijestolju na vrhu planine. ak su i Kikuyui zaboravili njeno pravo ime i sad je znaju samo kao Mount Kenyju.

Biti izbaen iz Raja, kao to su to bili kranski Adam i Eva, strana je sudbina, ali ivjeti pored Raja koji gubi svoje uporite neusporedivo je gore. esto razmiljam o njima, o Gikuyuovim potomcima koji su zaboravili svoje podrijetlo i svoje tradicije i sad su samo Ke- nijci, i pitam se zato nam se nije pridruilo vie njih kad smo stvorili utopijski svijet Kirinyage.

Istina, teak je to ivot, ali Ngai nikad nije ni namjeravao da ivot bude lak; ali to je takoer i vrlo zadovoljavaju ivot. ivimo u harmoniji s naim okoliem; prinosimo rtve kad Ngaijeve suze milostivo padnu na naa polja i daju snagu naim usjevima; zakoljemo jarca u zahvalu za etvu.

Naa su zadovoljstva jednostavna: tikvica pombea za pie, toplina bome kad sunce zae, pla novoroenog sina ili keri, utrke i bacanje koplja i ostala natjecanja, nono pjevanje i ples.

Odravanje diskretno nadgleda Kirinyagu, inei minorna orbitalna podeavanja kad je potrebno, osiguravajui nam konstantnu tropsku klimu. S vremena na vrijeme suptilno nam sugeriraju da bismo moda mogli poeljeti posluiti se njihovim medicinskim znanjem, ili moda dopustiti naoj djeci da se slue njihovim obrazovnim pomagalima, ali naa odbijanja primaju dostojanstveno i nikad nisu pokazali ni najmanje elje da se mijeaju u nae stvari.

Sve dok nisam zadavio bebu.Nije prolo niti sat vremena kad me potraio Koinnage, na vrho

vni poglavica.To nije bio mudar potez, Koriba, ree on mrano.Nije bilo izbora, odvratih. Zna to.Naravno da si imao izbora, ree on. Mogao si ostaviti dijete na

ivotu. On zastane, pokuavajui kontrolirati svoj bijes i svoj strah. Odravanje dosad nije kroilo nogom na Kirinyagu, ali sad e doi.

Neka dou, rekoh slegnuvi ramenima. Nije prekren niti jedan zakon.

Ubili smo dijete, odvrati on. Doi e i povui nam povelju!Odmahnuh glavom. Nitko nee povui nau povelju.

22 F U T U R A

Nemoj biti tako siguran, Koriba, upozori me on. Moe zakopati ivoga jarca i oni e sve to promatrati i odmahivati glavama i razgovarati meu sobom prezirno o naoj religiji. Moe ostaviti stare i nemone vani da ih pojedu hijene i oni e nas gledati s gaenjem i nazivati nas bezbonicima. A li kaem ti, umorstvo novoroena djeteta neto je posve drugo. Oni nee sjediti sklopljenih ruku; doi e.

Ako dou, objasnit u im zato sam ga ubio, odvratih mirno. Nee prihvatiti tvoje odgovore, ree Koinnage. Nee razumijeti. Nee imati drugoga izbora nego da prihvate moje odgovore, re

koh. Ovo je Kirinyaga i njima nije doputeno da se mijeaju.Pronai e nain, ree on sa sigurnou. Moramo se ispriati i

rei im da se to vie nee dogoditi.Neemo se ispriati, rekoh odluno. N iti im moemo obeati da

se to vie nee dogoditi.Onda u se ispriati ja , kao vrhovni poglavica.Dugo sam ga gledao, a onda slegnuh ramenima. Uini to mora,

rekoh. Odjednom sam mogao vidjeti uas u njegovim oima.to e mi uiniti? upita on sa strahom.Ja? Ama ba nita, rekoh. Nisi li ti moj poglavica? Dok se opu

tao, ja dodah: A li da sam na tvome mjestu pripazio bih se kukaca. Kukaca? ponovi in. Zato?Zato to e te slijedei kukac bio to komarac ih muha koji te

ubode sigurno ubiti, rekoh. Krv e ti zavreti unutar tijela a kosti e ti se rastopiti. eljet e vritati u svojoj agoniji, ali nee moi proizvesti ni zvuka. Zastah. Nije to smrt kakvu bih poelio prijatelju, dodah ozbiljno.

Zar mi nismo prijatelji, Koriba? upita on dok je njegovo lice boje ebanovine poprimalo sivu boju pepela.

Mislio sam da jesmo, rekoh. Ali moji prijatelji potuju tradicije. I ne ispriavaju se radi njih bijelome ovjeku.

Neu se ispriavati! obea on gorljivo i pljune na oba dlana u znak iskrenosti.

Otvorih jednu od vreica koje nosim oko pasa i izvadih mali uglaani kamen, uzet s obale nae oblinje rijeke. Nosi ovo oko vrata, rekoh, pruajui mu ga, i to e te tititi od uboda kukaca.

Hvala ti, Koriba! ree on s iskrenom zahvalnou. I jo jedna kriza bi sprijeena.

Jo smo nekoliko minuta razgovarali o stvarima koje se tiu Kiri- nyage, a onda on napokon ode. Poslao sam po Wambu, novoroenetovu majku, i proveo je kroz obred proiavanja kako bi mogla opet zani- jeti. Takoer sam joj dao i pomast za ublaavanje boli u prsima, jer

F U T U R A 23

bijahu puna mlijeka. Onda sjedoh pored vatre u svojoj bomi i stavih se na raspolaganje mome narodu, rijeavajui nesporazume oko vlasnitva nad piliima i jarcima, dajui im amajlije protiv demona, uei moj narod pradavnim nainima.

Do veernjeg obroka vie nitko nije razmiljao o mrtvoj bebi. Ja sam jeo sam u svojoj bomi, kako i dolikuje mome poloaju, jer mundu- mugu uvijek ivi i jede odvojeno od svojega naroda. Kad sam zavrio, omotao sam pokriva oko svoga tijela da bih se zatitio od hladnoe i odetao niz pranjavi puteljak do skupine ostalih boma. Krave i jarci i ivad ve su bili pozatvarani, a moj je narod nakon to su zaklali i pojeli kravu sad plesao i pjevao i ispijao velike koliine pombea. Razmakli su se da bi mi napravili mjesta i ja prioh kotliu, pa popih malo pombea, a potom na Kanjarinu molbu rasporih jarca i proitah mu utrobu i vidjeh da e Kanjarina najmlaa ena uskoro zani- jeti, to bijae razlog za nastavak slavlja. Na koncu, djeca me zamolie neka im ispriam priu.

A li ne priu o Zemlji, pobuni se jedan od viih djeaka. Takve sluamo stalno. Ovo mora biti pria o Kirinyagi.

Dobro, rekoh. Ako se svi okupite oko mene, ispriat u vam priu0 Kirinyagi. Sva se djeca pribliie. Ovo, rekoh, je pria o Lavu i Zecu. Zastadoh kako bih bio siguran da me svi paljivo sluaju, pogotovu odrasli. Zec bi izabran od svoga naroda da bude rtvovan lavu, kako lav ne bi donio nesreu njihovu selu. Zec je mogao pobjei, ali znao je da bi ga lav prije ili kasnije uhvatio, pa je umjesto da bjei potraio lava i priao mu; kad je lav otvorio usta da ga proguta, zec ree: Ispriavam se, Veliki Lave.

Za to? upita lav znatieljno.Za to to sam tako mali obrok, odgovori zec. Zato sam ti donio jo

1 malo meda.Ne vidim nikakav med, ree lav.Zato se i jesam ispriao, odvrati zec. Ukrao mi ga je jedan drugi

lav. Opako stvorenje, a kae da te se ne boji.Lav se podigao na noge. Gdje je taj drugi lav? zarie.Zec pokaza na rupu u zemlji. Tamo dolje, ree, ali on ti nee vra

titi tvoj med.To emo jo vidjeti! zarei lav.I skoi lav u rupu, riui bijesno, i nikad ga vie nitko nije vidio jer

zec je bio odabrao doista duboku rupu. Potom zec ode kui svome narodu pa im ree da ih lav vie nikad gnjaviti nee.

Veina se djece nasmijae i zapljeskae veselo, ali isti se onaj djeak opet pobuni.

24 F U T U R A

To nije pria o Kirinyagi, ree prijekorno. Ovdje nema lavova. To jesi bila pria o Kirinyagi, odvratih. Bit prie nije to to ona

govori o lavu i zecu, ve to to pokazuje da slabiji moe pobijediti ja ega ako uporabi svoju inteligenciju.

Kakve to veze ima s Kirinyagom? upita djeak.to bi bilo da zamislimo da su ljudi iz Odravanja koji imaju

brodove i oruja lav, a Kikuyu zeevi? sugerirah. to e zeevi uiniti ako lav zahtijeva rtvu?

Djeak se odjednom iroko nasmijei. Sad razumijem! Bacit emo lava u rupu!

Ali ovdje nemamo rupa, istaknuh.A to emo onda?Zec nije znao da e nai lava kraj rupe, odvratih. Da ga je naao

pored jezera bio bi mu rekao daje med uzela velika riba.Ali mi nemamo dubokih jezera.A li imamo inteligenciju, rekoh. Ako se Odravanje ikada umi

jea u nae stvari, uporabit emo svoju inteligenciju kako bismo unitili lava Odravanja, ba kao to je zec uporabio svoju inteligenciju da bi unitio lava iz prie.

Razmislimo ve sad kako bismo mogli unititi Odravanje! povie djeak. Kao da je veliki lovac s kopljem u ruci, djeak podigne tap i pone njime napadati imaginarnoga lava.

Odmahnuh glavom. Zec ne lovi lava, niti Kikuyui zapoinju ratove. Zec se samo titi, a Kikuyui ine isto.

Zato bi se Odravanje mijealo u nae stvari? upita drugi djeak, gurajui se u prednji red. Oni su nai prijatelji.

Moda se nee mijeati, odgovorih. A li mora uvijek imati na umu da Kikuyui nemaju drugih pravih prijatelja do sebe samih.

Ispriaj nam jo jednu priu, Koriba! povie jedna djevojica.Ja sam star ovjek, rekoh. No je postala hladna i moram na

poinak.Sutra? upita ona. Hoe li nam ispriati jo jednu priu sutra? Nasmijeih se. Pitaj me sutra, nakon to sva polja budu zasijana i

stoka u svojim talama i veera skuhana i tkanine istkane.Ali djevojice se ne brinu oko stoke, pobuni se ona. to ako moja

braa ne pozatvaraju stoku na vrijeme?Onda u priati priu samo djevojicama, rekoh.Mora to biti duga pria, inzistirala je ozbiljno, jer mi radimo

mnogo tee poslove nego djeaci.Promatrat u te, mala moja, odgovorih, a pria e biti onoliko

duga ili kratka kolika je vrijednost tvoga rada.

F U T U R A 25

Odrasli se nasmijae, a ona je odjednom izgledala kao da se osjea nelagodno, ali onda se ja nasmijeih i pogladih je po kosi, jer jako je vano da djeca naue i voljeti svog mundumugua a ne samo mu se diviti; napokon, ona otri igrati se i plesati s ostalim djevojicama dok sam seja uputio natrag prema svojoj bomi.

Unutra, aktivirah svoj kompjuter i otkrih da me eka poruka od Odravanja, u kojoj me izvijeuju da e slijedeega jutra jedan od njihovih ljudi doi u posjet. Uputih vrlo kratak odgovor lanak II, Paragraf 5, to je zakon koji zabranjuje intervenciju pa legoh na prostirku, putajui da me bajanje pjevaa odnese u san.

Slijedeeg sam se jutra probudio zajedno sa suncem i naredio svom kompjuteru neka me izvijesti kad se spusti brod Odravanja. Potom odoh pogledati svoju stoku i jarce ja, jedini od moga naroda, nisam sijao nikakve usjeve, jer Kikuyui hrane svoga mundumugua, ba kao to se brinu o njegovoj stoci i tkaju mu ponjave i odravaju njegovu bomu istom pa se zaustavih kod Simanijeve bome kako bih mu dao balzam protiv bolesti koja mu je bila napala zglobove. Onda se, kako je sunce poelo zagrijavati tlo, vratih u svoju bomu preko panjaka na kojima su mladii pasli svoju stoku. im sam doao znao sam da se brod ve spustio, jer na tlu pored moje kolibe vidjeh hijenine brabonj- ke, a to je najsigurniji znak prokletstva.

Saznah sve to sam mogao iz kompjutera, pa izidoh van i promotrili obzorje, dok je dvoje gole djeice naizmjence ganjalo maloga psa pa bjealo pred njim. Kad su poeli plaiti moje pilie, blago ih poslah natrag u njihovu bomu, pa sjedoh pored vatre. Napokon ugledah svoju posjetiteljicu iz Odravanja kako dolazi putem iz Luke. Oito se osje-- ala nelagodno na ovoj vruini i uzaludno je rastjeravala muhe koje su joj kruile oko glave. Njena je plava kosa bila proarana sijedima, a po njezinu sam nespretnom i runom koraku lako mogao vidjeti da nije navikla na ovakav teren. Nekoliko je puta gotovo izgubila ravnoteu, i bilo je oito da je plai blizina tolikih ivotinja, ali nije usporavala korak, pa je za desetak minuta ve stajala preda mnom.

Dobro jutro, ree.Jambo, Memsaab, odvratih.Vi ste Koriba, zar ne?Nakratko promotrih lice svog neprijatelja; sredovjeno i umorno,

nije se inilo da ulijeva strah. Ja sam Koriba, odgovorih.Dobro, ree ona. Moje je ime Znam tko ste, rekoh, jer ako se sukob ve ne moe izbjei najbolje

je prijei u napad.

26 F U T U R A

Znate?Izvadih kosti iz vreice i bacih ih u prainu. Vi ste Barbara Eaton,

roena na Zemlji, zapjevuckah, promatrajui njenu reakciju dok sam podizao kosti i ponovno ih bacao. Udati ste za Roberta Eatona, a za Odravanje radite ve devet godina. Konano bacanje kostiju. Imate etrdeset i jednu godinu i neplodni ste.

Kako ste znali sve to? upita ona iznenaeno.Pa zar ja nisam mundumugu?Gledala me jednu dugu minutu. Proitali ste moju biografiju na

svom kompjuteru, zakljui napokon.Sve dok su injenice tone, kakve veze ima jesam li ih proitao iz

kostiju ili kompjutera? odvratih, odbijajui potvrditi njenu izjavu. Prosim, sjednite Memsaab Eaton.

Ona se nespretno spusti na tlo, mrekajui lice kad je podigla obla- i praine.

Jako je vrue, primijeti nelagodno.U Keniji je jako vrue, odgovorih.Mogli ste si stvoriti bilo koju klimu koju ste eljeli, istakne ona. ljesm o si napravili klimu kakvu smo eljeli, odvratih.Ima li tamo grabeljivaca? upita ona gledajui preko savane. Nekoliko, rekoh.Kakvih?Hijena.Nita vee? upita ona.Vie nema nieg veeg, rekoh.Pitam se zato me nisu napale?Moda stoga to ste uljez, ponudih.Hoe li me pustiti na miru kad se budem vraala u Luku? upita

ona nervozno, ne obraajui panju na moj komentar.Dat u vam amajliju koja e ih drati dalje od vas.Radije bih pratnju.Vrlo dobro, rekoh.To su tako rune ivotinje, ree ona stresavi se. Vidjela sam ih

jednom dok smo nadgledali va svijet.To su vrlo korisne ivotinje, odgovorih, jer donose mnoga zna

menja, i dobra i loa.Zaista?Kimnuh. Jutros mi je hijena ostavila predskazanje zla.I? upita ona znatieljno.I evo vas, rekoh.Ona se nasmije. Rekli su mi da ste britak starac.

F U T U R A 27

Imaju krivo, odvratih. Ja sam nemoan starac koji sjedi ispred svoje bome i promatra kako se mladii brinu o njegovoj stoci i jarcima.

Vi ste nemoani starac koji je diplomirao na Cambridgeu s najboljim ocjenama, a potom zavrio jo dva postdiplomska studija na Yaleu, odvrati ona.

Tko vam je to rekao?Ona se nasmijei. Niste vi jedini koji ita biografije.Slegnuh ramenima. Moje mi diplome nisu pomogle da postanem

boljim mundumuguom, rekoh. Bilo je to uludo potroeno vrijeme. Stalno koristite tu rije. to je tono mundumugu?Vi biste to nazvali vraem, odgovorih. Ali mundumugu je, prem

da povremeno baca ini i tumai predskazanja, u zbilji vie spremnik sakupljene mudrosti i tradicija svoje rase.

Zvui poput zanimljiva zanimanja, ree ona.Nije da nema svoje dobre strane.I to kakve! ree ona s lanim entuzijazmom, dok je u daljini ble

jao jarac a na njega vikao mladi na Swahiliju. Zamislite, imati mo odluivanja o ivotu i smrti cijelog utopijskog svijeta!

Eto ga, dolazi, pomislih. Naglas rekoh: Nije stvar u moi, Mem- saab Eaton, ve u odravanju tradicija.

Sumnjam, ree ona otvoreno.Zato biste sumnjali u neto to ja kaem? upitah.Zato to bi Kikuyui bili izumrli ve nakon prve generacije da tra

dicija zahtijeva ubijanje novoroenadi.Ako ubijanje djeteta nailazi na vae neodobravanje, rekoh mirno,

iznenauje me da Odravanje nije ve prije postavilo pitanje o naem obiaju da stare i nemone ostavljamo hijenama.

Znamo da su stari i nemoni dali pristanak da tako postupate s njima, koliko god se to nama ne svialo, odvrati ona. Takoer znamo i to da novoroeno dijete ni u kom sluaju ne moe odobriti svoju smrt. Ona zastane, zurei u mene. Smijem li pitati zato je ta beba ubijena?

To jest pravi razlog vaeg dolaska, zar ne?Poslana sam ovamo da bih procijenila situaciju, ogdovori ona,

otresavi insekta s lica i premjetajui se u bolji poloaj na tlu. Ubijeno je novoroeno dijete. eljeli bismo znati zato.

Slegnuh ramenima. Ubijeno je zato to se rodilo s uasnim tha- huom na sebi.

Ona se namrti. Tkahu? S toje to?Prokletstvo.Hoete rei daje bilo deformirano? upita ona.Nije bilo deformirano.

28 F U T U R A

Na kakvo ste onda prokletstvo mislili?Bilo je roeno na noge, rekoh.To je to? upita ona, iznenaena. To je prokletstvo?Da.Ubijeno je samo zato to je roeno na noge?N ije ubojstvo kad se usmrti demon, objasnih joj strpljivo. Naa

tradicija kae da je svako dijete roeno na takav nain zapravo demon.

Vi ste obrazovan ovjek, Koriba, ree ona. Kako moete ubiti savreno zdravo dijete i za to okriviti neku primitivnu tradiciju?

Ne smijete nikad potcjenjivati mo tradicije, Memsaab Eaton, rekoh. Kikuyui su jednom okrenuli lea tradiciji; rezultat toga je mehanizirana, osiromaena, prenapuena zemlja u kojoj vie ne ive Ki- kuyui, Masaiji, Luoe ili Wakambe, ve novo, umjetno pleme poznato samo kao Kenijci. Mi ovdje na Kirinyagi smo istinski Kikuyui, i neemo opet poiniti istu pogreku. Ako kie kasne, mora se rtvovati ovan. Ako se sumnja u ovjekovo potenje, on mora proi muke git- /iam-suenja. Ako se dijete rodi s thahuom na sebi, mora biti usmreno.

Znai, namjeravate nastaviti ubijati svako dijete koje se rodi na noge? upita ona.

Tono, odvratih.Niz njeno lice se otkotrljala kap znoja kad me pogledala ravno u oi

i rekla: Ne znam kakva e biti reakcija Odravanja.Prema naoj povelji, Odravanju nije doputeno da se mijea u

nae poslove.Nije to tako jednostavno, Koriba, ree ona. Prema vaoj povelji,

svaki i bilokoji lan vae zajednice koji eli otii s vaega svijeta ima osiguran slobodan prolaz do Luke, gdje se moe ukrcati na brod do Zemlje. Ona zastane. Je li toj bebi koju ste ubili bio ponuen taj izbor?

Nisam ubio bebu, nego demona, odgovorih, okrenuvi malo glavu dok je povjetarac kovitlao prainu oko nas.

Priekala je da se povjetarac smiri, pa se nakaljala prije no to je rekla: Shvaate da to vae miljenje ne moraju dijeliti svi u Odravanju?

Nas se ne tie to Odravanje misli, rekoh.Kad se ubijaju nevina djeca izuzetno vam je vano to Odravanje

.misli, odvrati ona. Sigurna sam da ne biste eljeli braniti svoja djela pred Utopijskim sudom.

Jeste li ovdje radi procjene situacije, kako ste rekli, ili zato da biste nam prijetili? upitah mirno.

F U T U R A 29

Radi procjene situacije, odgovori ona. A li ini se da na osnovu injenica koje ste mi dali mogu donijeti samo jedan zakljuak.

Onda znai da me niste sluali, rekoh, nakratko sklopivi oi kad nas je zapuhnuo jo jedan, jai, povjetarac.

Koriba, znam da je Kirinyaga stvorena zato da biste mogli ivjeti na nain vaih predaka ali zasigurno vidite razliku izmeu muenja ivotinja u vjerskim obredima i ubojstva ljudskog djeteta.

Odmahnuh glavom. To je jedno te isto, odvratih. Ne moemo promijeniti svoj nain ivota samo zato to on u vama izaziva nelagodu. Jednom smo to uinili i za samo nekoliko godina vaa je kultura korumpirala nae drutvo. Sa svakom tvornicom koju smo izgradili, sa svakim novootvorenim poslom, sa svakim komadom zapadnjake mehanizacije koji smo prihvatili, sa svakim Kikuyuom koji se preobratio na kranstvo postali smo neto to nismo bili predvieni da budemo. Gledao sam je ravno u oi. Ja sam mundumugu, povjereno mi je da sauvam sve to nas ini Kikuyuima, i ja neu dopustiti da nam se to opet dogodi.

Postoje alternative, ree ona.Ne za Kikuyue, odvratih odluno.Postoje, inzistirala je ona, toliko uvjerena u ono to ima za rei da

nije obraala panju na crno-zlatnu stonogu koja joj je gmizala po izmi. Na primjer, godine provedene u svemiru mogu izazvati izvjesne psiholoke i hormonalne promjene u ljudi. Kad sam dola primijetili ste da mi je etrdeset i jedna godina i da sam neplodna. To je istina. Zapravo, mnoge su ene u Odravanju neplodne. Ako nam predate tu novoroenad sigurna sam da emo im nai obitelji. To bi ih uinkovito maknulo iz vaega drutva bez potrebe da ih se ubije. Mogla bih razgovarati o tome sa svojim nadreenima; mislim da postoji velika ansa da se sloe s tim.

To je dobar i inovativan prijedlog, Memsaab Eaton, rekoh iskreno. Zao mi je to ga moram odbiti.

A li zato? zahtijevala je.Zato to e prvi put kad izdamo svoje tradicije ovaj svijet prestati

biti Kirinyaga i postati samo jo jedna Kenija, nacija ljudi koji se nespretno pretvaraju da su neto to nisu.

Mogla bih porazgovarati o tome s Koinnageom i ostalim poglavicama, ree ona znaajno.

Oni se nee ogluiti o moje upute, odvratih uvjereno.Uivate tako veliku mo?Uivam tako veliko potovanje, odgovorili. Poglavica provodi za

kone, ali mundumugu je taj koji ih tumai.

30 F U T U R A

Dopustite nam onda da razmotrimo druge alternative.Ne.Pokuam izbjei sukob izmeu Odravanja i vaega naroda, ree

ona glasom otealim od frustracije. ini mi se da biste mogli barem pokuati da se naemo na pola puta.

Ne sumnjam u vae motive, Memsaab Eaton, odgovorih, ali vi ste uljez koji predstavlja organizaciju koja nema nikakva legalna prava da se mijea u nau kulturu. Mi ne nameemo svoj moral ili svoju vjeru Odravanju, pa ni Odravanje ne smije nametati svoj moral i svoju vjeru nama.

Nije to tako jednostavno.To je upravo tako jednostavno, rekoh.To je vaa zadnja rije? upita ona.Da.Ona ustane. Onda mislim da je vrijeme da odem i sastavim svoje

izvijee.I ja ustadoh, a promjena smjera puhanja vjetra donese mirise iz

sela: aromu banana, miris svjee pripremljenog pombea, ak i reske mirise bika zaklanog to jutro.

Kako god elite, Memsaab Eaton, rekoh. Pobrinut u se da dobijete pratnju. Mahnuh djeaku koji je pazio na tri jarca i uputih ga u selo po dvojicu mladia.

Hvala vam, ree ona. Znam daje to gnjavaa, ali jednostavno se ne osjeam sigurnom s hijenama tamo vani na slobodi.

Nema na emu, rekoh. Moda biste dok ekamo vau pratnju eljeli uti priu o hijeni.

Ona se nevoljko strese. To su tako rune ivotinje! ree s gaenjem. Njihove se zadnje noge ine gotovo deformiranima. Ona zatrese glavom. Ne, mislim da ne bih eljela uti priu o hijenama.

Ova e vas zanimati, rekoh joj.Ona me znatieljno pogleda, pa slegne ramenima. Dobro, ree.

Priajte.Istina je da su hijene deformirane, rune ivotinje, poeh, ali

neko davno bile su lijepe i graciozne poput impale. Onda je jednoga dana poglavica Kikuyua dao jednoj hijeni neka odnese jarca kao dar Ngaiju koji je ivio na vrhu svete planine Kirinyaga. Hijena je zgrabila jarca u svoje mone ralje i zaputila se prema udaljenoj planini ali putem je naila na naselje Europljana i Arapa, prepuno oruja i strojeva i ostalih uda koje nikad prije nije bila vidjela. I ona zasta, opinjena, kako bi bolje pogledala. Napokon je jedan Arapin primijeti pa je upita bi li i ona eljela postati civiliziranim ovjekom i kad je otvo

F U T U R A 31

rila usta kako bi rekla da eli, ispade joj jarac iz usta i pobjee. I dok je jarac izmicao iz vida, Arapin se smijao, pa objasnio da se samo alio, jer naravno da hijena ne moe postati ovjekom. Zastadoh na trenutak, pa nastavih: I tako je hijena nastavila prema Kirinyagi, a kad je dola do vrha Ngai je upita to se zbilo s jarcem. Kad mu je ispriala, Ngai je zavitla s vrha planine, ljut to se uope i usudila pomisliti da bi mogla postati ovjekom. Hijena nije uginula pri padu, samo su joj stranje noge bile obogaljene, a Ngai je odluio da e od toga dana nadalje sve hijene tako izgledati a da bi imale stalan podsjetnik na to koliko je budalasto pokuavati postati neto to nisu, dao im je i smijeh budala. Opet zastadoh i zagledah se u nju. Memsaab Eaton, ne ujete Kikuyue da se smiju poput budala, a ja im neu dopustiti da postanu obogaljeni poput hijena. Razumijete li to vam govorim?

Na trenutak je razmiljala o mojoj izjavi, a onda me pogleda u oi. Mislim da savreno razumijemo jedno drugo, Koriba, ree.

Upravo su tada stigla dvojica mladia po koje sam bio poslao i ja ih naputih neka je otprate do Luke. Trenutak kasnije krenuli su preko suhe savane a ja se vratih svojim dunostima.

Poeh hodati kroz polja, blagoslivljajui straila. Pratila me nekolicina manje djece, pa sam se odmarao pod kronjama ee no to je trebalo, a svaki su me put kad god bismo zastali molili neka im ispriam jo neku priu. I spriao sam im priu o Slonu i Bufalu, te kako je masaijski elmoran prerezao dugu svojim kopljem tako da joj krajevi nikad vie nisu doticali tlo, i zato je devet plemena Kikuyua dobilo imena po devet Gikuyuovih keri; kad je sunce postalo prevrue povedoh ih natrag u selo.

Potom, poslijepodne, okupih starije djeake oko sebe i jo jednom im objasnih kako moraju oslikati lica i tijela za skori obred obreziva- nja. Ndemi, djeak koji je prethodne noi bio inzistirao na prii o Kiri- nyagi, kasnije me potraio nasamo kako bi mi se poalio da nije mogao ubiti malu gazelu svojim kopljem i zatraio amajliju koja bi let njegova koplja uinila preciznijim. Objasnio sam mu da e doi dan kad e se nai oi u oi s hijenom ili bufalom bez ikakve amajlije, te da mora jo mnogo vjebati prije no to mi se opet obrati. Njega bi trebalo drati na oku, tog Ndemija, jer djeak bijae nagao i posve bez straha; u stara vremena bio bi veliki ratnik, ali ovdje na Kirinyagi nemamo ratnika. Svejedno, ako ostanemo plodni i produktivni, jednoga emo dana trebati jo poglavica i jo mundumugua, pa odluih pomno ga pratiti.

Naveer, nakon obroka pojedenog u osami, vratih se u selo, jer se Njogu, jedan od naih mladia, trebao vjenati s Kamiri, djevojkom iz

32 F U T U R A

drugoga sela. Cijena za mladu ve je bila dogovorena i obje su obitelji ve ekale da obavim obred.

Njogu, lica proaranog bojom, na glavi je imao ukras od nojeva perja i izgledao je kao da se osjea vrlo nelagodno kad su on i njegova, obeana stali preda me. Prerezah grlo debelog ovna kojega je Kamirin otac bio donio za ovu prigodu, pa se okrenuh prema Njoguu.

Sto ima rei? upitah.On zakorai naprijed. elim da Kamiri doe i brine se za polja

moje shambe, ree on, glasom napuklim od nervoze, izgovarajui propisane rijei, jer ja sam mukarac i trebam enu da se brine za moju shambu i da kopa duboko oko korijenja mojih nasada, kako bi mogli dobro rasti i mojemu domu donijeti obilje.

On pljune na oba dlana kako bi pokazao svoju iskrenost, a potom izdiui duboko od olakanja zakorai korak unatrag.

Okrenuh se prema Kamiri.Pristaje li se brinuti za shambu Njogua, sina Muchirijeva? upi

tah je.Da, ree ona tiho, pognuvi glavu. Pristajem.Ispruih desnu ruku, a mladina majka stavi tikvicu pombea u moj

dlan.Ako nisi zadovoljna ovim mukarcem, rekoh Kamiri, prolit u

pombe po tlu.Nemoj prolijevati, ree ona.Onda popij, rekoh pruajui joj tikvicu. Ona je prinese usnama i

otpije gutljaj, pa je prui Njoguu koji uini isto.Kad je tikvica bila prazna, roditelji Njogua i Kamiri ispunie je

travom, oznaavajui prijateljstvo izmeu dva klana.Potom se uzdigne val veselih uzvika od strane promatraa, ovan bi

odneen na raanj, nekom se magijom stvorilo jo pombea, mladoenja je odnio mladu u svoju bornu, a ostatak nazonih nastavio je slaviti do kasno u no. Prestali su tek kad ih je blejanje ovaca upozorilo da su u blizini hijene, a tada su ene i djeca otili u svoje bome, dok su mukarci dohvatili koplja i otili u polja otjerati hijene.

Ba kad sam se spremao otii prie mi Koinnage.Jesi li razgovarao sa enom iz Odravanja? upita me.Jesam, odvratih.to je rekla?Rekla je da oni ne odobravaju ubijanje beba koje se rode na noge.A to si ti rekao? upita nervozno.Rekao sam joj da nam ne treba odobrenje Odravanja da bismo

prakticirali svoju religiju, odgovorih.

F U T U R A 33

Hoe li Odravanje posluati?Nemaju izbora, rekoh. A nemamo ni mi, dodah. Ako ih pusti

mo da nam u jednoj stvari diktiraju to smijemo a to ne smijemo, uskoro e nam diktirati sve. Da je po njihovu, Njogu i Kamiri bi svoje enidbene zavjete citirali iz Biblije ili Korana. To nam se dogodilo u Keniji; ne moemo dopustiti da se to dogodi i na Kirinyagi.

A li nee li nas kazniti? bijae on uporan.Nee nas kazniti, odvratih.Zadovoljan, on ode u svoju bornu dok sam se ja uputio uskim pu-

teljkom prema svojoj. Zastadoh pored ograena prostora gdje sam drao svoje ivotinje i vidjeh tamo jo dva nova jarca, darove obitelji mladenaca u znak zahvalnosti za moje usluge. Nekoliko minuta kasnije ve sam spavao unutar zidova svoje bome.

Kompjuter me probudio nekoliko minuta prije zore. Ustao sam, poprskao lice vodom iz tikvice koju drim pored prostirke na kojoj spavam, te priao terminalu. Tamo je bila poruka od Barbare Eaton, kratka i direktna:

Odravanje smatra infanticid, iz bilo kojeg razloga, izravnim krenjem Kirinyagine povelje. Nee se poduzimati nikakve mjere za protekla djelovanja.

Takoer se razmatra vae prakticiranje eutanazije, te bismo u doglednoj budunosti mogli traiti daljnja svjedoenja od vas.

Barbara Eaton

Trenutak kasnije stigao je trka od Koinnagea, s porukom da poglavica trai neka budem nazoan na sastanku Vijea Staraca, pa sam znao da i je i on bio dobio istu poruku.

Omotah svoju ponjavu oko ramena i pooh prema Koinnageovoj shambi, koja se satojala od njegove bome i boma njegovih triju sinova. Kad sam stigao vidjeh da me ne ekaju samo lokalni starci, ve i dvojica poglavica iz susjednih sela.

Jesi li dobio poruku od Odravanja? zahtijevao je Koinnage im sam mu sjeo nasuprot.

Jesam.Upozorio sam te da e se to dogoditi! ree. Sto emo sad uiniti? Ono to smo uvijek inili, odgovorih mirno.Ne moemo, ree jedan od poglavica-susjeda. Zabranili su nam. Nemaju prava zabranjivati, odvratih.U mojem je selu jedna ena kojoj se pribliava vrijeme poroda, nas

tavi poglavica, a svi znaci i predznaci ukazuju na roenje blizanaca.

34 F U T U R A

Uili su nas da prvorodeno dijete mora biti ubijeno, jer jedna majka ne moe dati dvije due ali sad nam je Odravanje to zabranilo. Sto nam je initi?

Moramo ubiti prvorodeno dijete, rekoh, jer ono e biti demon. A onda e nas Odravanje prisiliti da napustimo Kirinyagu! ree

Koinnage ogoreno.Moda bismo mogli pustiti dijete neka ivi, ree poglavica. To bi

ih moglo zadovoljiti, pa nas moda ostave na miru.Odmahnuh glavom. Nee vas ostaviti na miru. Ve sad raspra

vljaju o tome kako mi ostavljamo stare i nemone hijenama, kao da se radi o nekakvom enormnome grijehu protiv njihovog Boga. Ako popustite u jednome, doi e dan kad ete morati popustiti i u u drugome.

Bi li to bilo tako strano? uporno e poglavica. Oni imaju lijekove koje mi nemamo; moda bi mogli pomladiti stare.

Ne razumije, rekoh, ustajui. Nae drutvo nije skup odvojenih ljudi i obiaja i tradicija. Ne, ono je zamren sustav u kojem svi djelii ovise jedan o drugome, kao to ivotinje i savana ovise jedno o drugome. Ako spalite travu, neete ubiti samo impale koje se njome hrane, nego i grabeljivce koji se hrane impalama, i krpelje i buhe koje ive na grabeljivcima, i leinare i rode koje se hrane njegovim ostacima kad umre. Ne moete unititi jedan djeli a da ne unitite cjelinu.

Zastadoh kako bi mogli razmotriti moje rijei, pa nastavih govoriti: Kirinyaga je poput savane. Ako ne ostavimo stare i nemone hijenama, hijene e gladovati. Ako hijene umru od gladi, travojedi e se tako namnoiti da nee ostati panjaka za nau stoku. Ako stari i nemoni ne -umru kad je Ngaijeva volja, uskoro neemo imati dovoljno hrane za sve nas.

Podigoh prut s tla i poloih ga preko kaiprsta, paljivo mu odravajui ravnoteu.

Ovaj prut, rekoh, jest narod Kikuyua, a moj prst je Kirinyaga. U savrenoj su ravnotei. Zagledah se u poglavicu susjednog sela. Ali to e se dogoditi ako promijenim ravnoteu i stavim jedan prst ovamo? upitah pokazujui na vrh pruta.

Stap e pasti na tlo.A ovdje? upitah pokazujui na toku par centimetara od sredita. Past e.Tako je i s nama, objasnih. Popustimo li u jednoj stvari ili u svi

ma, rezultat e biti isti: Kikuyu e pasti jednako sigurno kao to e pasti i ovaj prut. Zar nismo nauili nita iz vlastite prolosti? Moramo se drati svojih tradicija, jer one su sve to imamo!

Ali Odravanje nam to nee dopustiti! pobuni se Koinnage.

F U T U R A 35

Oni nisu ratnici nego civilizirani ljudi, rekoh, doputajui da mi se u glas uvue traak prezira. Njihovi poglavice i njihovi mundu- mugui nee ih poslati na Kirinyagu s pukama i kopljima. Izdat e upozorenja i opomene i deklaracije, i na koncu kad to ne uspije otii e na Utopijski sud i pokrenuti postupak koji e mnogo puta biti odgaan i mnogo puta ponovno odravan. Mogao sam vidjeti kako se napokon oputaju, pa im se samouvjereno nasmijeih. Svi ete vi ve odavno umrijeti pod teretom godina prije no to Odravanje uini ita drugo osim pustih pria. Ja sam va mundumugu\ ivio sam meu civiliziranim ljudima i kaem vam daje to istina.

Poglavica susjednog sela ustane i okrene se prema meni. Poslat u po tebe kad se blizanci rode, prisegne on.

Doi u, obeah mu.Jo smo malo razgovarali, a onda je sastanak zavrio a starci se po

ee razilaziti prema svojim bomama, dok sam ja gledao u budunost a vidio sam je mnogo jasnije no to su je vidjeli Koinnage ili ostali.

Hodao sam kroz selo sve dok nisam pronaao mladog Ndemija kako baca svoje koplje na bufala kojega je bio napravio od suhe trave.

Jambo, Koriba! pozdravi me on.Jambo, moj hrabri mladi ratnice, odvratih.Vjebao sam, kao to si mi rekao.Mislio sam da eli loviti gazele, primijetih.Gazele su za malu djecu, ree on. Ja u ubijati mbogoe, bufala. Mbogoi se moda nee s tim sloiti, rekoh.To bolje, ree on samouvjereno. Nemam elje ubijati ivotinju

koja bjei preda mnom.A kad e ii ubiti opakoga mbogoa?On slegne ramenima. Kad budem bolje bacao koplje. Nasmijei

mi se. Moda sutra.Nekoliko sam ga trenutaka zamiljeno promatrao, a onda rekoh:

Sutra je jo daleko. Veeras imamo posla.Kakvoga posla? upita on.Mora pronai desetoricu prijatelja, jo neobrezanih, i rei im ne

ka dou do jezera u umi na jugu. Moraju doi nakon zalaska sunca, i mora im rei da im mundumugu Koriba zapovijeda da svoj dolazak dre u tajnosti; ni svojim roditeljima ne smiju rei kamo idu. Zasta- doh. Razumije li, Ndemi?

Razumijem.Idi onda, rekoh. Odnesi im moju poruku.On izvue svoje koplje iz slamnatog bufala i otri, mlad i visok i

neustraiv.

36 F U T U R A

T i si budunost, pomislih dok sam ga gledao kako tri prema selu. Ne Koinnage, ne ja, ak niti mladoenja Njogu, je r njihovo e vrijeme doi i proi prije no to pone bitka. Ti si taj, Ndemi, na kojega se K iri- nyaga mora osloniti ako eli preivjeti.

Kikuyu su se ve jednom ranije morali boriti za svoju slobodu. Pod vodstvom Jomoa Kenyatte, ije je ime zaboravila veina vaih rod itelja, prisegli smo uasan zavjet Mau Maua, bogaljili i ubijali i in ili takve strahote da smo napokon postigli Uhuru, je r suoeni s takvim klanjem civilizirani ljudi nemaju druge obrane doli odlaska.

A veeras, mladi Ndemi, dok vam roditelji spavaju, ti i tvoji p r ija te lji srest ete se sa mnom duboko u umama, i nauit ete posljednju tradiciju Kikuyua je r prizvat u ne samo mo Ngaijevu ve i neslomljiv i duh Jomoa Kenyatte. Prisegnut ete stravian zavjet i p ris ilit u vas da inite neizrecive stvari da biste potvrd ili njegovu valjanost, i nauit u svakoga od vas kako proslijediti taj zavjet onima koji dolaze poslije vas.

Postoji vrijeme za sve stvari: za roenje, za rast, za smrt. Nedvojbeno, postoji i vrijeme za Utopiju, ali ono e morati priekati.

Jer pred nama je vrijeme za Uhuru.

Copyright 1988 by Mercury Press, Inc.

i ; h . :

U svezi glede gliodguredniko-urednike sprege kontra neurotinog im nakladnika, preostaje mi samo citiranje izvatka jednog od najpoznatijih Murphyjevih zakona:

ZAKONI ODUGOVLAENJA1. Odugovlaenjem se posao skrauje, a odgovornost za njegovo

dovrenje prebacuje na nekog drugog (nadlene koji su odredili rok).2. Ono smanjuje zabrinutost time to oekivanu kvalitetu projekta

smanjuje od najboljeg to se moe postii na najbolje to se moe oekivati uz dano ogranieno vrijeme.

3. Zadobiva se ugled u oima drugih, budui da se pretpostavlja da vanost posla opravdava napor.

4. Odugovlaenjem se izbjegava dosada; nikad nema osjeaj da nema nieg vanog za napraviti.

5. Odugovlaenje moe dokinuti posao ako potreba mine prije nego to posao moe biti izvren.

Bojan Naklladnik

F U T U R A 37

Kate Wilhelm je poela objavljivati 1956, a danas je dre jednom od najboljih spisateljica dananjice ne samo u anru, ve i izvan njega, je r njeni radovi nikad nisu bili ogranieni granicama esefa: objavila jei nekoliko misterija, trilera i humoristikih knjiga. Dobitnica je nekoliko Nebula izmeu ostalih i za pripovijetku Zauvijek tvoja, Anna koju ste nedavno ita li u F U TU R I. (Usput, mala isprika: u trau ispred spomenute pripovijetke Katei W ilhelm sam pripisala dvije p r ipovijetke jedne druge Kate Katherine Maclean. Ne zamjerite.)

Ovdje nam daje slatko-gorku pripovijetku koja, kao i mnoga druga njena najbolja djela, govori o tome kako je ponekad teko odluiti se koji put odabrati...

Kate W ilhelm

A ANELI PJEVAJU

Izvornik: And the Angels Sing, 1990 Prijevod: Mihaela Velina

Nedjeljom, utorkom i etvrtkom Eddie nikad nije iz ureda odlazio prije jedan ili ak dva ujutro. The North Coast News izlazile su triput tjedno, a on je drao da nitko ne moe izdavati novine ako netko od vodeih nije pri ruci sve dok tisak ne bude zavren. Znao je da nakladnik, Stuart Winkle, ne mari previe sve dok su reklame na mjestu, ali po Eddijevu miljenju to nije bilo u redu. Sto ako neto iskrsne, ako neto poe po zlu? ak i ovdje na kraju svijeta mogla bi se u zadnji as pojaviti kakva dobra pria koju bi netko morao napisati i pobrinuti se da bude ukljuena. Zapravo, Eddijeve nade da e se takvo to zbiti, arke prije est godina,

38 F U T U R A

splasnule su do te mjere da se morao svjesno truditi da ih prizove u sjeanje. U stvari, volio je vidjeti svoje uvodnike prije no to ode kui.

Te je noi, u etvrtak, proitao svoje vlastite rijei i potom zaurlao: Gdje je ona? Ona bijae Ruthie Jenson, ona je napisala frikvencija. Eddie protutnji kroz pust vanjski ured, traei je, i uhvati je na vratima ba kad je ogrtala svoja koata ramena vampirskim platom. Ruthie bijae mrava, kose oiane prekratko i previe priljubljene uz glavu, i u prevelikom strahu pred njim. I, pomisli on s gorinom, luda je jer inae ne bi tri noi u tjednu ekala da je uhvati na vratima i priredi joj pakao.

Zato ne koristi prokleti rjenik? Zato ispravlja moj tekst? Rekao sam ti da u ti zavrnuti vratom ako samo jo jednom pipne moj tekst!

Ona ispusti cendrav zvuk i pogleda nekud iza njega u uasu, niz hodnik, u ured.

Ja... ao m ije. Nisam htjela... A onda je, brzo poput ive, pobjegla van u oluju koja je jo uvijek zavijala. Nadao se da e je prokleti vjetar otpuhati do Australije ili jo dalje.

Vjetar je urlikao slijevajui se kroz vanjski ured, razbacujui nekoliko papira, tjerajui na ples stropnu svjetiljku to je visjela na lancu. Eddie tresne vratima o vjetar i promotri prostor oko sebe, trenutno prezirui svaki centimetar. Tri pisaa stola, ratrkani papiri koje e Ga Rondale baciti jer baca se sve to je na podu. Sve osim prljavtine; inilo se da nju nikad ne vidi do kraja. U susjednoj su prostoriji brujale tiskarske pree; ljudi su radili, ali osoblje koje je bilo sastavilo novine ve je otilo. Ruthie je uvijek odlazila predposljednja, potom Eddie. Idui natrag prema svome odjeljku, Eddie ritne stolicu, vrsto stiui novine jo mokre od boje, svjestan da mu ostavlja mrlje na koi.

uo je kako su se vrata tiskare otvorila i potom opet tiho zatvorila. Tamo unutra rei e da Debeli Eddie opet ima napadaj bijesa. Znao je da ga iza lea zovu Debelim Eddijem, ili ak i jo gorim imenima, i znao je da nikome ivome osim njega nije stalo jesu li North Coast News zbrka ili ne. Sjeo je za svoj stol, mrtei se na uvodnik jedan od njegovih boljih, mislio je i rije frikvencija skoi s papira na nj; nita drugo nije primijeivao. A bio je napisao: U ovo doba godine oluje se na obalu obruavaju s takvom redovitou, takvom frekvencijom, da se ini kao da su more i nebo zapoeli posljednju bitku. Postajalo je jo bolje, ali on odloi novine i osluhne vjetar. Cijele je veeri bio sluao izvijea gore-dolje niz obalu, oekujui tete nanesene olujom, nestanke struje, nesree, neto. U pono je bio zakljuio da se radio samo jo jednoj pacifikoj oluji i zakljuio sutranje izdanje. Samo

F U T U R A 39

uobiajene stvari: autoput 101 pod vodom tu i tamo, srueno stablo ovdje i ondje, nema smrti...

Vjetar zaurla pa se smiri, zadri dah pa opet zaurla. Poput djeteta u napadu razmaenog bijesa. A uz obalu i niz nju ljudi bijahu poput roditelja koji su vidjeli previe djece u previe takvih napadaja. Ignoriraj ih dok ne proe, a onda nastavi svojim poslom, to bijae njihov stav. Eddie bijae iz Indianapolisa, gdje je oluja s vjetrovima brzine 130 km/h bila vijest. est godina na obali nije promijenilo njegovo miljenje. Za ime Boga, takva bi oluja trebala predstavljati vijest!

Jo uvijek se mrtei, on navue kabanicu, veliku crnu vodootpo- rnu stvar koja ga je prekrivala od glave do pete. Doda jo i svoj crni eir iroka oboda i bio je spreman za nevrijeme. Znao je da ga iza lea ovu Covjek-Planina, kad ga ne zovu Debeli Eddie. On sam je potajno volio misliti da vie slii Osvetniku Iz Sjene.

Odvezao se do Connallyjeve taverne i popio par pia, sjedei sam u sumornoj tiini, a onda je, u dva sata kad se bar zatvarao, ponudio Trumanu Coxu da ga poveze kui.

Gradi Lewisburg nalazio se juno od Astorije, sjeverno od Cannon Beacha, broj stanovnika: devetsto osamdeset i etiri. A u dva sata ujutro svi su oni spavali, a grad bijae zamraen kiom. Bilo je par treperavih svjetala na apoteci i zgradi novina, i dva semafora premda nije bilo prometa. Kia je ibala po prednjem staklu, pretvarajui glavnu ulicu u rijeku, slijevajui se u pokrajnje ulice slijeva, sputajui se s planine zdesna. Eddie skrene u Treu i nagazi na konicu kad je preko ceste pretrala neka figura.

Isuse! zaguna kad se auto otklizao, pa ponovno izravnao. Tko je to bio?

Truman je kiljio van u tamu, kimajui. Figura je nestala niz uliicu iza alova restorana. Kladim se da je to bila mala Bolandica. Ona mlaa, ne Norma. Ide sestrinim stopama.

Ton njegova glasa nije bio optuujui, premda su svi znali kamo e te stope odvesti malu.

togod da joj se noas dogodi, Bogme je zasluila, ree Eddie gun- avo i skrene na prilaz Trumanovoj kui. Vidimo se.

Je. Valjda hoemo. Hvala to si me pokupio. On se sav skupi i otri prema trijemu.

A li ionako e biti mokar do koe, znao je Eddie. Na ovakvome pljusku dovoljna ti je sekunda. Ta jadna, glupa mala, pomisli opet dok je izlazio u rikverc, pa krenuo dva bloka natrag putem kojim su bili doli, prema svojoj kui. Slijedei iznenadni nagon, on skrene u Drugu odluivi provjeriti je li klinka jo tamo negdje; mogao bi joj barem

40 F U T U R A

ponuditi da je poveze kui. Znao je gdje ive Bolandove, dvije sestre i njihova majka, sad ve sve tri oito u poslu. A li Boe dragi, pomisli on, maloj ne moe biti vie od dvanaest godina.

Ulice s brojevima u nazivu bijahu paralelne s obalom; poprene su ulice postale vjetroviti tuneli koji su mu potresah auto svaki put kad bi proao pored jedne od njih. Druga ulica bijae prazna, crna. On odahne s olakanjem. Ionako se nije elio mijeati, na bilo koji nain, a sad je lijepo mogao otii kui, sluati glazbu jo sat-dva, pojesti sendvi i otii u krevet. Po ovakvome vjetru nije dobro spavao. Najvjerojatnije e ipak dovriti knjigu koju je bio poeo itati, moda ak i zapoeti drugu. Vjetar e puhati jo barem etiri ili pet sati. Razmiljajui o tome, on skrene jo dvaput, a onda opet ugleda malu, ovaj put ispruenu uz rub ceste.

D aje nije ve jednom vidio, da nije razmiljao o njoj, o njenoj majcii sestri, daje vozio bre od deset km/h, vjerojatno je ne bi vidio. Leala je tik uz cestu, licem prema dolje. im se zaustavio i iziao iz auta kia ga udari u lice, potee mu niz naoale gotovo ga osljepljujui. On zgrabi malu i odnese je do auta, trzajem otvori stranja vrata i ubaci je unutra. Tek joj je tad vidio lice. Nije to bila mala Bolandica. Ovu nikad prije nije vidio. Laka poput perca. On pouri oko auta do vozaeve strane i ue, i sad je vie nije mogao dobro vidjeti. Samo njenu crnu kabanicu, sjajnu od vode, koja ju je posve pokrivala. On otare lice, obrie naoale i okrene se na sjedalu; nije je mogao dosegnuti, a nije odgovarala na njegove pozive.

On prokune gorko i razmotri to mu je initi. Moda je mrtva, ili moda umire. Kroz prednje staklo obliveno kiom grad se doimao nenastanjenim. Nije imao ak ni policijsku postaju, kliniku ili bolnicu. Najblii je lijenik bio udaljen petnaest ili dvadeset kilometara, a po ovome vremenu... On napokon ukljui motor i krene prema svojoj kui. Od tamo e pozvati saveznu policiju, odluio je. Neka dou po nju. Skrene u Hammer Hill prema svojoj kui i zaustavi se na prilazu koji je vodio do ulaznih vrata. Prvo e otvoriti vrata, odlui on, pa e se vratiti po malu; smoit e se ovako i onako, ali tome nema pomoi. Kretao se prilino brzo za krupna ovjeka, ali ni njegovo najbre tranje nije bilo dovoljno brzo da mu zatiti lice od kie. Kad bi ta vraja kia padala okomito, kako je Bog htio da kia pada, pomisli on prtljajui s kljuevima, mogao bi neto i vidjeti. Otvorio je vrata, kvrcnuo po prekidau za svjetlo, pa se vratio natrag po djevojku. Bila je mlitava kao i prije i inilo se da ne tei ni grama. Kabanica koju je imala na sebi bijae skliska, a on nije htio da joj glava visi i moda udari o dovratak ili ogradu, ali nije ju bilo lako nositi pa je gunao, premda joj teina

F U T U R A 41

bijae neznatna. Napokon ju je unio unutra, nogom zatvorio vrata za sobom i krenuo prema spavaoj sobi, gdje ju je spustio na postelju.

Potom skine eir koji mu ionako nije niemu bio posluio, pa naoale koje su ga bile zaslijepile kiom koja se niz njih slijevala, pa kabanicu koja je sa svakim njegovim korakom ostavljala potoie za sobom. Makne se s Navaho-tepiha i zaputi se u kuhinju objesiti mokru kabanicu preko stolice, pa neka kaplje po linoleumu. Zgrabi aku papirnatih runika i obrie naoale, pa se vrati u sobu.

Posegne rukom kako bi skinuo djevojinu kabanicu i odmah potom trgne ruku natrag k sebi. Isuse Kriste! proape i makne se malo dalje od nje. uo je sam sebe kako jo jednom izgovara iste rijei, pa jo jednom. Uzmaknuo je sve do zida i sad se naslanjao leima na nj. ak i odavde ju je mogao jasno vidjeti. Lice joj bijae glatko, bez obrvi, bez trepavica, nos premalen, usne pretanke gotovo kao da ih ni nema. Ono to je bio smatrao kabanicom bijae dio nje. Poinjalo joj je na glavi, tamo gdje bi trebala biti kosa, sputalo se niz bone strane glave tamo gdje bi trebale biti ui, pa niz njena uska ramena i nadlaktice koje su se inile predugima i pretankima, gotovo kao da su bez kostiju.

Leala je na boku, jedna joj duga noga bijae ispruena, druga podvijena pod tijelom. Tamo gdje bi joj trebale biti genitalije bilo je samo previe koe, samo nabori koe.

Eddie osjeti kako mu se eludac gri; sav se strese. Ranije, elio ju je prodrmati, probuditi je, postaviti joj pitanja; sad mu se inilo da bi se onesvijestio kad bi ona otvorila oi. Drhtao je od hladnoe. Kreui se vrlo oprezno, ne proizvodei ni zvuka, iskrao se iz sobe pa u kuhinju, gdje je iz ormaria izvukao bocu bourbona, natoio si pola ae i ispio stoje bre mogao. Zagledao se u svoju ruku. Tresla se.

Vrlo tiho, on izuje promoene cipele i stavi ih pored stranjih vrata, pored nepromoivih izama koje je uvijek zaboravljao obuti. Najtie to je mogao, on se priulja vratima spavae sobe i opet je pogleda. Bila se pomakla, sad je leala sva sklupana kao da je i njoj hladno koliko i njemu. On duboko udahne i pone se prikradati ugraenome ormaru, s dna kojega nogom izvue papue i nazuje ih na bosa stopala, a onda dohvati pokriva s police. Morao je izdahnuti; njegovim je uima to zvualo poput eksplozije. Djevojka je zadrhtala i sklupala se u jo manju loptu. On polako krene prema njoj, spreman pobjei u svakome trenutku, i napokon joj prie dovoljno blizu da moe prebaciti deku preko nje. Jako je drhtala. On se opet udalji i ode u dnevnu sobu, ostavljajui vrata otvorenima tako daje moe vidjeti, za svaki sluaj. Okrene termostat na vi