F UTURA

CIJENITE SVOJ NOVAC !!

PRETPLATITE SE NA

FUTURUI UTEDITE PREKO 45%

OD PRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

r PRETPLATNI 7 u P o IT " " " 1II Ime i prezime:II ------------I Adresa:I Ij Grad:I ----------------------------i Pretplaujem se na:|_ 3 6 12 brojeva FUTURE

PRETPLATA NA 3 BROJA - HRD 28.500 ,- PRETPLATANA 6 BROJEVA-HRD 57.000,- PRETPLATA NA 12 BROJEVA - HRD 114.000,-

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181, poziv na broj 9901.

Kopiju uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o .o ., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

1

, TERRY 1 PRATCHETTBOJA m a g i j i :

SF&F KLUB KNJIGE

3= LU =2o CDs iQ_

SF&F BIBLIOTEKA

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva, ovo je prava prigoda da ih nabavite

Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 9.500 HRD po primjerku + potanski trokovi.

Narudbe na adresu:

BAKAL d .o .o .. Bosanska 10,4 10 0 0 ZAGREB ili na telefone:0 4 1 /5 7 9 -8 7 7 (1 0 .0 0 -1 3 .0 0 h) 0 4 1 /4 2 6 -6 6 6 / k. 214 (0 9 .0 0 -1 5 .0 0 h)

3

SADRAJ

Clifford D. SimakEP ILO G .................................................... 11

Theodore SturgeonBUAN D O C A ........................................24

A. E. van VogtOLU JA ..................................................... 49

Michael SimmonNERAVNOTEA......................................81Poul AndersonKAPIJA LETEIH NOEVA................ 99

BakalPUBLICATION 1993.

4

Godite III broj 3 /oujak 1994. UKUPNI BROJ: 1 7

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

NAKLADNIK Bakal d .o .o .,Bosanska 10, 4 1 0 0 0 Z ag reb Tel. 0 4 1 /5 7 9 -8 7 7

Za nak ladn ika :GLAVNI I O D G O V O R N I UREDNIK Krsto A. M auraniU re d n iko v naslov: Slavonska 1, 4 1 4 3 0 SAMOBOR N aslov u reda : Bosanska 10, Zagreb TISAK: X-PRESS, Zagreb N astavn icu oslikao: Karlo G aleta, 1994.Svi p riloz i FUTURA 1994. Auto rska prava vraena v lasn ic im a . N e n a ru e n i p riloz i se ne v ra a ju .

M i lje n je m b r. 5 3 2 -0 3 -1 /9 2 -0 1 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, o d 13. lis topada 1992., kn jievn i asopis FUTURA os lo b o e n je p laan ja poreza na p ro m e t

CIJENE OG LASNO G PROSTORA:I / I o m o tn a s tran ica HRD 7 5 0 .0 0 0 ,-1/1 u n u ta rn ja s tran ica HRD 3 8 0 .0 0 0 ,-1 /2 u n u ta rn ja s tran ica HRD 2 0 0 .0 0 0 ,-

UVODNIKtovani Futuriari:

Ide vrijeme, doe rok, evo mene opet skok na skok. Nu, dobro, ne ba skok na skok, jer ba nisam Bogznakako spor- tivo (godine su tu...!), prije e biti tipak na tipak jer ovo tipkam po tipkovnici kako se to sad zove. (Nemam nita protiv: bar e ljudi prestati kucati kuca se na vrata. Jako pristojni ljudi kucaju ak i na vrata od ormara prije nego to ih otvore.)

Doekao sam, evo, i jubilarni, tucetni, Uvodnik. (Ah, jubileji! Ah, godinjice!) Kome pravo, kome krivo, a ja veseo: tako je lijepo druiti se s vama! Hvala, to me trpite.

U F15 obeao sam neto rei o hrvatskom kao najpopularnijem vanzemaljskom jeziku. Pa, evo:

Zaista, to da uradi pisac kad mu treba smisliti jezik kojim govore njegovi vanzemaljci? (Recimo, Fremeni u Herbertovoj DUNE?) Pa, moe izmisliti besmislene nakupine slova (Kao Niven, iji se lik zove Pssthpok ili Asprin iji Frag vie na Skeeva Gazabkp!), a moe posuditi neki postojei jezik. Kudikamo ee nego bilo koji drugi jezik, pisci esefa u tu svrhu posuuju hrvatski (no, dobro, iz te koe nikamo, budimo realistini, esto je to hrvatskosrpski).

Herbert je izabrao ovo drugo. Moete zamisliti ok kad itate originalno izdanje DUNE na engleskom, pa na 294. stranici (paperback New English Library 1974) proitate ovo:

Ima trava okolo i korenja okolo.

(To je posmrtna pjesmica na Fremenskom jeziku kod pogreba onoga Jamisa to ga je Paul Atreides ubio noem u dvoboju pa se poslije prozvao MuadDibom.)

Herbert je, naalost, napustio ovaj na svijet prije nego to sam uspio saznati odakle mu ideja za tu pjesmicu.

U romanu Poula Andersona REBEL WORLDS iz serije o Dominicu Flandryju car galaktike carevine zove se Josip III (ba tako, Josip, ne Joseph ili slino). I sad se kuha nekakva pobuna (odatle naslov romana) na susjednim planetima Dido 6

i Aeneas pa Flandry ide tamo da vidi o emu se radi. Eh, a tamo je zanimljiva lokalna flora i fauna: it was fire trava here...{trava je naziv za lokalno bilje, a ima je raznih vrsta). Pa jo:

Is that a Didonian? (Je li ono Didonac?)A ruka, Kathryn said.The animal reached the noga... itd. (ivotinja se priblii

nogi...)I tako dalje.ao mi je to moram biti poten pa redi kako je Anderson

ove rijei izvukao iz englesko-ruskoga rjenika... Tako bar sam kae, premda mi se ini daje neto pobrkao...

Ian Watson: QUEENMAGIC; KINGMAGIC: krasan ror man iji zaplet slijedi tijek ahovske partije. Dvije kraljevine: naa bijela i njihova crna ratuju. Puanstvo ivi normalno i nita ne sluti dok mu protiu generacije i stoljea. Samo vrlo rijetko rodi se netko tko ima mo (ESP, teleportacija, itd .). Takvi idu na dvor, educiraju se da budu vitez (za nas konj), biskup (lovac), pa (pijun), ive izvan normalnoga toka vremena, meusobno se oslovljavaju tajnom, maginom titulom Gospodin, i ratuju maginim dvobojima protiv suparnike kraljevine.

Za nas je zanimljivo da magina reenica kojom se otvara dvoboj glasi (na engleskom): Opasnostpo Zhivot!. Negdje pri kraju (naa kraljevina gubi rat) u igru ulazi najjaa, oajnika magija kamikazno opasna, jer se moe okrenuti protiv onoga tko je koristi koja na maginom jeziku glasi: Kreditna Banka!

Eh, kraljica nae kraljevine zove se (ve pogaate!) Dama, biskupi se zovu Lovats, Meesa (tj. Misa) i Slon, lokalne novine su Noveeny, na trgu Terga Square je Spomenik Monument, i sve tako. I zemljopis je zgodan, jer u blizini kraljevskoga zamka (Zamak Castle), u podnoju Mount Planine, kroz Shooma Forest, tee River Rehka na kojoj je Vodopad Waterfall koji se rui niz Brezh Hill na kojem je groblje, Grobny Cemetery. Tu je i selo Duvana Village, slavno po proizvodnji duhana. Dalje neu nabrajati, jer bih morao prepisati pola romana.

Watson je te rijei pokupio kad je bio u posjeti kod nas. (Uope, jako je puno pisaca bilo kod nas u posjeti na konvencijama ili inae.)

7

Harry Harrison je stari poznavalac ovih krajeva i jezika, neke je svoje pripovjetke smjestio na otoke u Jadranu i na obalu izmeu Makarske i Maslenice (obje smo itali u Siriusu), ali je ipak zgodno kad ovjek uzme itati THE STAINLESS STEEL RATS REVENGE pa naie na reenicu It was shaped... like a pot and called lonac in the Cliaand language. Which means pot... (Oblikom je bilo slino loncu i zvalo se lonac na Cliaandskom jeziku.,.).Na tome se Cliaandu jedan grad zove Dosadan-Glup a oblinja vojna baza Glupost (u kojoj su glavni dase Flight-Major Vaska Hulja i Major Lopta). I tako dalje.

U romanu Sama Lundwalla TIDEN OCH AMELIE jedan lik govori iskljuivo hrvatski, a njegove se rijei ni ne prevode na vedski ni ne tumae, nego se razumijevaju iz kontensta. Kako ujem, tu mu je pomogla Dana Frii nakon to je Lundwall bio na Ballconu 1986.

Nu, dobro. Sad o neemu sasma drugome.Vrijeme je, da saznamo potanko, detaljno, to mislite o

FUTURI. Zato vas lijepo prosim dajte si malo truda, prolistajte sve brojeve, promislite i odvagnite, pa nam napiite:

1. Koje su vam se domae pripovjetke svidjele (najvie tri, bez obzira na duljinu, i ne mora nikakvim redoslijedom).

2. Koje tri vam se nisu svidjele.3 Koje uvozne jesu, a koje nisu? (Najvie po pet, bez obzira

na anr.)4. Koje naslovnice iesu a koje nisu?5. Sto vam se svia a to ne od prateih priloga (uvodnik,

astronautika, skriboserpentizam, itd.)?6. Stoje kod FUTURE (format, tisak, dizajn, prijevodi, broj

stranica, cijena...) dobro a to nije? ega je previe a ega fali?Ovo nema veze s nominacijama za SFeru (njih aljite SF-

eri), ali kad je ve to na tapeti, kad ete ve ionako razmiljatio tome, ovo je zgodna prilika da ubijemo dvije muhe. Takoer, ova anketa e nam rei neto korisno ako nam piete svi. (Nee biti Bogznakolike koristi ako primimo samo stotinjak pisama.)

S veseljem iekujem hrpu pote. Vidimo se na SFerakonu. Srdaan pozdrav,

Krsto A Maurani8

INFORMACIJA ZA ITATELJSTVO IZ REPUBLIKE SLOVENIJE

PRETPLATA NA FUTURU: na 6 brojeva SIT 2 .100 ,- na 12 brojeva SIT 4 .200 ,-

KNJIGA"BOJA MAGIJE" - Terry Pratchett cijena pouzeem: SIT 1 .100 ,-

KNJIGA"JO JEDAN KRASAN MIT" - Robert Asprin cijena pouzeem: SIT 1 .200 ,-

inform acije i narudbe za pretplatu i knjige moete izvriti preko naeg partnera u Republici Sloveniji na adresu:

KIKI KERAM d.o.o.Litostrojska 25 61000 LJUBLJANA

ili telefon: 061/557-162 Ga. Katarina Meserko

Na istoj adresi moete dobiti informacije i o knjigama izdavaa SARA 93. ZAGREB:

"DOLAZE KVANTNE MAKE" - Frederik Pohl i "SFERA" - Michael Chrichton

9

NAJB

OLJI

IZBOR

DO

MAI

H I S

TRAN

IH

STRI

POVA

, NA

JNOV

IJA

IZDAN

JA

UZ PO

VOLJ

NE

CIJE

NE. JEDINSTVENO U HRVATSKOJ!!!

Jedinstven izbor najnovijih stripova, albuma i grafikih novela: MARVEL,DC, IMAGE, DARK HORSE, ISL.

ROLE PLAYING GAMES:FASA, GAMES WORKSHOP, IRON CROWN, TSR, ISL.

FILMSKI PLAKATIPOSTERIRAZGLEDNICEKURIOZITETI NIKADA VIENI U HRVATSKOJ

Piite u N e w Y o rk , p u tu jte u Be ili ku p u jte u ce n tru Z a g re b a .

IZBO R JE V A !!!

S T R I P A R N I C A

MORE COMICSZAGREB,Martieva 60, u pothodniku

Ima li u nas ljubitelja esefa koji nije proitao GRAD (1944) Clifforda D Simaka (1904-89)? Websteri... Psi... Jenkins...! Kako zamisliti esef bez te klasine kolekcije pripovjedaka iz pera (pisaeg stroja...) jednoga od starih divova koji su oblikovali esef kao anr sredinom stoljea ?

Proivjevi ivot kao novinar Simak svoju slavu pisca esefa zahvaljuje iskljuivo Johnu W Campbellu, udesnom uredniku Astoundinea /Analosa. Prve svoje radove pisao je u maniri pulpa bez ikakva uspjeha pa je, shvativi to, prestao 1932. Tek ga je Campbell svojim shvaanjem esefa privukao da obnovi pisanje est godina kasnije puni pogodak!

Epilog je pripovjetka napisana specijalno za memorijal- nu / poasnu antologiju za koju je trinaest Campbellijanskih pisaca napisalo jo po jednu, posljednju, pripovjetku za Campbella.

Clifford D. SimakEPILOG

Izvornik: Epilog, 1973 Prijevod: Krsto A. Maurani

Kad mi je H arry H arrison p re d lo io n e ka nap iem zavrn u p rip o v je tku o G rad u za ovu m em orija lnu antologiju instinktivno sam ustuknuo. Tijekom godina pieva perspektiva i g led ite prem ijetaju se, a tehnika mu se mijenja. Bio sam prilino siguran da sam tijekom trideset godina otkako sam pisao o Gradu napustio spisateljski alat kojega sam onda koristio kako bih tim pripovjetkam a dao prepoznatljiv tih kojim su se one razlikova le od drugih m ojih te ks to va u ono vrijem e. Pa ipak, bilo mi je jasno da ako se latim pisanja za ovu knjigu p ripov jetka m ora biti ba o G radu jer je ba taj serijal dubljih korijena u Astoundingovoj eri nego bilo koje m oje drugo djelo.

1 1

O sam prethodnih pripovjedaka, osim jedne iznim ke, imale su svoju prem ijeru u Astoundingu Johna C am p b e lla i p riale su priu o obitelji VVEBSTER, o VVebsterovim robotim a, i o psim a. Priale su o p ro p asti g ra d a , o razvo ju c iv ilizac ije P asa pod vodstvom W ebsterovih , i o ludom e m utantu Joeu koji je pokre nuo uzdizanje M ra va p rem a svijesti. N aposlje tku VVebsterovi naputaju svoj pradjedovski dom kako ne bi utjecali na razvoj kulture Pasa. N a Zem lji je ostao sam o J E N K IN S , prastari robot, koji je sluio kao m entor Psim a sve dok i oni nisu otili na jednu od alternativnih Zem alja kad su M RAVI poeli preuzim ati stvari u svoje ruke.

U tim je pripovjetkam a op isana saga o VVebsterima i Psim a. O va posljednja je pria o Jenkinsu. To je ta k o e r posljednja pripovjetka koju u napisati za Johna. N adam se d a e posluiti kao moj iskaz tovanja prem a ovjeku koji je bio vei prijatelj svim a nam a nego to sm o to g a m oda svjesni.

Stvari su se dogodile sve odjednom, toga jednoga dana, premda se ne zna koji bi to dan mogao biti, jer JENKINS...

Dok je JENKINS hodao preko tratine Zid se sruio...JENKINS je sjedio na terasi Kue WEBSTER i sjeao se

onoga davnoga dana kad se ovjek iz Geneve vratio u Kuu WEBSTER i rekao malome Psu daje i Jenkins jedan od Web- sterovih. A to, govorio je JENKINS sebi, bijae dan ponosa za njega...

JENKINS odeta preko travnjaka da bi se druio s malim livadnim mievima, da se zblii s njima i da neko vrijeme s njima tri kroz tunele koje su sagradili u travi. Premda u tome nije bilo mnogo zadovoljstva. Mievi su glupi, nita ne znaju i0 niemu ne brinu, ali u njima ima neke topline, neke tihe sigurnosti i mirnoe, jer ive potpuno sami u svijetu tratine gdje nema opasnosti ni prijetnje. Nije ostalo niega to bi im moglo prijetiti. Ostali su samo oni, i neki kukci i crvi kao njihova hrana.

Neko, sjeti se JENKINS, esto se pitao zato su mievi ostali kad su sve druge ivotinje otile da se pridrue Psima. Mogli su otii, razumije se. Psi bi ih prihvatili, ali oni nisu eljeli ii. Moda su bili zadovoljni tu gdje jesu; moda je njihov osjeaj pripadanja domu bio prejak.1 2

Mievi i ja, razmiljao je JENKINS. Jer i on je mogao otii daje htio. Kad bi to htio, mogao bi otii ak i sada. Mogao je ii kadgod je htio. Ali poput mieva, on nije otiao nego je ostao. Nije mogao napustiti Kuu WEBSTER. Bez nje bio je samo polovica sebe.

Tako je on ostao, a Kua WEBSTER je jo stajala. Premda ne bi stajala, ree sebi, da nije bilo njega. On ju je odravao istom i urednom; on ju je popravljao i krpao. Kad se kamen poeo runiti u kamenolomu je klesao nove komade i paljivo ih ugraivao, pa premda su ispoetka izgledali novi i strani u zidovima Kue, vrijeme se pobrinulo vjetar i sunce i liaj i mahovina.

On je iao travnjak i brinuo se za ukrasno grmlje i gredice sa cvijeem. Potkresivao je ivicu. Drvenina i pokustvo dobro polirani, podovi i lamperija dobro oribani kua je jo stajala. U dobrom je stanju, ree on sebi sa zadovoljstvom, da u njoj opet stanuje neki WEBSTER ako bi doao. Premda nije bilo nade za to. Websteri koji su otili na Jupiter nisu vie Websteri a oni u Genevi jo spavaju ako uope jo postoji Geneva i Websteri u njoj.

Sada MRAVI vladaju svijetom. Oni su od svijeta uinili da cijeli bude jedna velika kua, tako je bar pretpostavljao, ali nije mogao znati sa sigurnou. Koliko je mogao znati, koliko su njegova robotska osjetila mogla dosei (a mogla su daleko), svuda okolo nije bilo niega osim velike besmislene zgrade koju su sagradili MRAVI. Moda nije sasma fer nazvati je besmi sle- nom, podsjeti se. Nije se moglo znati kojoj svrsi ona slui. Nije bilo naina da se pogodi koju svrhu su MRAVI imali na umu.

MRAVI su preplavili svijet, ali su se zaustavili kod Kue WEBSTER, a zato su to uradili nije se moglo pogoditi. Izgradili su posvuda oko nje, nainivi od Kue WEBSTER i okolnoga vrta neku vrstu dvorita unutar graevine krug od deset kilometara sa sreditem na breuljku na kojem jo stoji Kua WEBSTER.

JENKINS je hodao preko tratine na jesenskom suncu dobro pazei kamo polae stopala u strahu da ne naudi kojemu miu. Osim mieva, mislio je, on je sam, a moe se kazati da i jest sam, jer su mievi od male koristi. Websteri su otili, i Psi, i ostale ivotinje. Roboti su takoer otili, neki su odavna nestali u Mravljoj graevini da pomognu Mravima dovriti

1 3

svoj projekt, a ostali su odgrmjeli meu zvijezde. Sad su ve sigurno dospjeli tamo kamo su naumili. Ve je davno otkako su otili, pa se sad zapitao, prvi put poslije itave vjenosti, koliko je vremena prolo? Nema pojma, zakljui, a nikad nee ni znati jer je u jednome asu neko davno iz svoga uma izbrisao sav osjeaj za vrijeme. Tada je namjerno odluio da vie nee pratiti tijek vremena, jer kako su stvari tada stajale, vrijeme nije imalo nakakvoga smisla. Tek je kasnije shvatio daje ono to je htio zapravo bio zaborav. Ali imao je krivo. Taj mu in nije donio zaborav; jo uvijek se sjeao, ali u pomijeanim, nasuminim odlomcima.

On i mievi, razmiljao je. I MRAVI, naravno. Ali MRAVI se zapravo ne raunaju, jer s njima nema nikakvog kontakta. Unato izotrenim ulima i novih osjetilnih sposobnosti ugraenih u njegovo tijelo to gaje bio dobio za roendan (sad vie ni nije novo) na dar od Pasa, Nikad nije uspio prodrijeti kroza zid Mravlje graevine da otkrije to se dogaa u njoj. A ne moe se rei da nije pokuao.

Hodajui preko tratine sjetio se onoga dana kad su Psi otili. Oni su ostali mnogo dulje nego to je nalagala pristojnost i lojalnost, i premda ih je zbog toga znao grditi, jo uvijek je u njemu budilo tople emocije kad god bi se toga sjetio.

Bio je sjedio na suncu, na verandi, kad su doli u koloni preko breuljka i poredali se pred njim poput zloestih djeaka. Mi odlazimo, JENKINS, rekao je prvi meu njima. Na je svijet sve manji. Vie nema mjesta za tranje.

On im je bio klimnuo glavom jer je to ve dugo oekivao. ak se udio zato se to nije dogodilo ranije.

A ti, JENKINS? pitao je prvi Pas.JENKINS je potresao glavom. Ja moram ostati, rekao je.

Ovo je moje mjesto. Ja moram ostati ovdje s Websterima. Ali tu vie nema Webstera.Da, ima ih, rekao je JENKINS. Moda ne za vas. Ali za

mene da. Za mene oni jo uvijek ive u svakome kamenu Kue WEBSTER. Oni ive u drveu i u prostranstvu breuljka. Ovo je krov koji ih je titio; ovo je tlo po kojemu su hodali. Oni nikada ne mogu otii.

Znao je kako to moda zvui glupo, ali izgledalo je da to Psi ne smatraju glupim. Izgledalo je kao da ga razumiju. Bilo je prolo mnogo stoljea, ali je izgledalo da ga jo uvijek razumiju. 1 4

Bio je rekao da su Websteri jo uvijek tu, a tada su jo i bili. Ali se pitao, dok je hodao travnjakom, nisu li ipak jo uvijek tu. Koliko je vremena proteklo otkako je zadnji put uo korake niza stube? Koliko vremena otkako se uju glasovi u dnevnoj sobi s kaminom a kad se okrene da pogleda, nema nikoga?

A sada, dok JENKINS eta na jesenskom suncu, iznenada se stvorila velika pukotina u vanjskom zidu Mravlje graevine, kilometar ili dva daleko. Pukotina je rasla, zmijoliko odozgor nadolje, irei se, a iz nje su se otvarale manje pukotine na lijevo i desno. Komadi materijala od kojega je bio sazidan zid odlamali su se od bridova pukotine i stropotavali se na tlo, kotrljajui se i odskakujui po tratini. A onda, sav odjednom, zid s obje strane pukotine kao da se odlijepio, srui se. U zrak se podigne oblak praine, a JENKINS je samo stajao i gledao u veliku rupu u zidu.

Iza rupe u zidu masivna graevina se uzdizala poput krunogplaninskog lanca s vrhuncima to strijeljaju uvis tu i tamo iznad sljemena strukture.

Rupa je ostala zijevati u zidu i nita se vie nije dogodilo. Niti su iz nje pokuljali MRAVI, niti su iz nje panino istrali roboti. Izgledalo je kao da MRAVI ne znaju, pomisli JENKINS, ili kao da ih nije briga ako i znaju, kao daje injenica daje na po- kon njihova graevina probijena liena bilo kakva znaenja.

Neto se dogodilo, ree JENKINS sebi snebivajui se. Napokon se na ovome Websterovu svijetu neto dogodilo.

On krene naprijed, prema rupi u zidu, ne hitro, jer nije bilo razloga za urbu. Praina se slijegala sporo, a onda se jo nekoliko komada zida odlomi i padne. On se priblii slomljenom mjestu, popne se preko krhotina, i ueta u graevinu.

Unutra nije bilo svjetla koliko vani, ali je ipak ono dopiralo kroza strop graevine. A ona, bar ovdje, nije bila podijeljena na katove, nego je bila otvorena do vrha strukture poput ogromnog otvorenog prostranstva pod visokim tornjevima.

Dospjevi unutra JENKINS zastane u udu jer je na prvi pogled izgledalo daje graevina prazna. A onda uvidi kako to nije tono jer premda je veina graevine bila prazna, njen pod je bio sasma neravan, a neravnine, kako je vidio, bili su gorostasni mravinjaci, a na vrhu svakoga od njih stajao je udan ornament izraen od kovine koja je sjala u slabome

1 5

svjetlu to je dopiralo sa stropa. Breuljci su bili iskriani neim to je izgledalo kao siune ceste, ali su sve one bile zaputene i pune pukotina, mjestimino zbrisane sitnim klizitima koja su ostavila oiljke na breuljcima. Ovdje i ondje, takoer, vidjeli su se dimnjaci, ali iz njih nije izlazio dim; neki su bili porueni a drugi oigledno nakoeni.

Nigdje nije bilo ni traga mravima.Izmeu mravinjaka su se protezali prolazi pa JENKINS,

hodajui obazrivo, krene prema unutranjosti graevine. Svi su mravinjaci bili slini prvome svi su leali mrtvi, nakrivljenih dimnjaka i prebrisanih puteljaka, bez ikakva znaka ivota.

Sad je konano mogao razabrati ornamente to su stajali na vrhu svakoga breuljka, i moda prvi put u ivotu Jenkin- sa obuzme greviti smijeh. Ako se ikada prije nasmijao toga se nije mogao sjetiti, jer on je uvijek bio ozbiljan i revan robot. Ali sad je stajao meu mrtvim humcima i drao se za trbuh kako bi se neki ovjek mogao drati za trbuh, i groktao od smijeha.

Jer svaki je ornament bio ljudska noga i stopalo, od sredine stegna nadolje, svinuta koljena i ispruena stopala kao usred energinog uta.

Joeova noga! Straan ut noge ludoga mutanta Joea!Bilo je tome tako davno daje zaboravio, pa je bio pomalo

sretan to je otkrio da ima stvari koje je zaboravio, daje ipak sposoban zaboraviti, jer je vjerovao da to ne moe.

Ali sad se sjetio skoro legendarne prie iz davnoga poetka, premda je znao da ona nije legendarna nego da se zbilja dogodila jer neko je ivio mutirani ovjek imenom Joe. JENKINS se zapita to se dogodilo s takvim mutantima. Izgleda, nita naroito. U neko doba ih je bilo nekoliko, moda premalo njih, a onda ih vie nije bilo, a svijet se vrtio dalje kao da ih nikad nije ni bilo.

Pa, zapravo ne kao da ih nije nikada bilo, jer postojao je i svijet Mrava, i postojao je Joe. On je promijenio ivotni okoli Mrava, tako je glasila pria, eksperimentirao je s jednim mravinjakom. Pokrio ga je s kupolom i grijao ga i moda radio neke druge stvari neke stvari za koje nije znao nitko osim Joea. Na neki nepoznat nain usadio im je iskru veliine, pa su tijekom vremena razvili intelektualnu civilizaciju, ako

1 6

se za mrave moe rei da imaju inteligenciju. Tada je Joe doao i utnuo mravinjak, razlupao kupolu, razruio humak, i otetao s onim svojim piskavim, skoro luakim smijehom, karakteristinim za njega. On je unitio mravinjak i okrenuo mu lea, vie se ne brinui to e biti. Ali on je utnuo mrave u veliinu. Suoeni sa zlom kobi, oni se nisu vratili svome starom, glupom mravljem ponaanju, nego su prihvatili borbu da spasu to su stekli. Kao to je Ledeno doba Pleistocena utnulo ljudsku rasu prema veliini, tako je i zamah noge ljudskoga mutanta, Joea, stavio mrave na put prema veliini.

Razmiljajui o tome, Jenkinsa odjednom obuzme otre- njujua pomisao. Kako su to MRAVI mogli znati? Kako je neki mrav, ili vie njh, mogao osjetiti ili vidjeti taj ut koji je doao iz nitavila? Je li mogue daje neki mravlji astronom, zurei kroz svoje lee, sve to vidio? A to je smijena pomisao jer onda nije bilo mravljih astronoma. Ali kako su onda mogli povezati pojavu nejasne siluete to se naas nadvila nad njih i pravoga poetka kulture koju su kasnije izgradili?

JENKINS potrese glavom. Ovo je vjerojatno stvar koju nikad nee saznati. Ali MRAVI su nekako znali i na sljemenu svakoga mravinjaka postavili simbol te mistine siluete. Spomenik, pitao se, ili religijski simbol? Ili moda neto sasma drugo, nosei sasma maglovitu svrhu koju nije mogao pojmiti nitko osim mrava.

On se uputi dublje u graevinu hodajui po uskim putelj- cima meu mravinjacima, traei bilo kakav znak ivota, ali nije bilo niega nije bilo ba nikakvog ivota, ak ni najsitnijeg drhtaja koji bi ukazao na prisutnost onih siunih organizama koji se roje u tlu.

Pitao se, onako maglovito, je li bilo kakve veze izmeu mravljeg saznanja o svojim poecima i njihovog odustajanja da preplave Kuu WEBSTER, ali nije dalje razvijao tu pomisao jer je shvatio daje prenejasna da bi na nju troio vrijeme.

Posvuda je vladala tiina i nitavilo koji su izazivali uas, ali on se prisili da ide dalje mislei da e, ako bude iao samo malo dalje, nai neki trag ivota. Pitao se ne bi li bilo dobro da zavie kako bi moda privukao neiju panju, ali mu je razum govorio da MRAVI, ak ako i jesu tu, ne bi uli njegove uzvike, a osim toga, obuzelo ga je neko udno oklijevanje da izazove bilo kakav zvuk. Kao da je ovo mjesto takvo da se

1 7

mora ostati u potaji.Sve bijae mrtvo.ak i robot kojega je kasnije naao.Leao je na jednome od puteljaka, oslonjen o mravinjak, a

naiao je na njega kad je obiao mravinjak. Leao je beivotno i mlohavo ako se za robota uope moe rei da moe biti mlohav, pa JENKINS, ugledavi ga, stane na mjestu kao udaren. Nije bilo nikakve sumnje da je robot mrtav; nije se mogao osjetiti nikakav drhtaj ivota pod njegovim tjemenom, a u trenutku kad je to shvatio Jenkinsu se uini kao da se zaustavio itav svijet.

Jer roboti ne umiru. Izliu se, moda, ili otete tako da ih se vie ne moe popraviti, ali i tada im ivot nastavlja kucati u mozgu. Za cijeloga svoga ivota on nije nikada uo da bi neki robot umro, a da koji i jest, on bi zasigurno uo za to.

Roboti ne umiru, a ovdje jedan od njih lei mrtav, i tu nije samo ovaj jedan, neto mu je govorilo, nego su mrtvi svi roboti koji su sluili mrave. Svi roboti i svi mravi, a graevina je ipak jo stajala, prazni simbol nekakve promaene ambicije, nekog pogrenog kulturnog prorauna. MRAVI su negdje pogrijeili, a jesu li pogrijeili, pitao se, jer je Joe sagradio kupolu? Je li kupola postala poetak i kraj sve njihove egzistencije? Jesu li MRAVI vjerovali da njihova veliina lei u sposobnosti da sagrade kupolu, da je kupola bila neophodna da oni zadre svoju veliinu?

JENKINS nagne u bijeg. Dok je bjeao, na stropu se pojavi pukotina, daleko gore, i zauje se zvuk mrvljenja i struganja dok je pukotina zmijoliko puzala sve dalje i dalje.

On se baci kroz rupu u zidu van i potri preko tratine. Iza njega dopirala je grmljavina kad se dio stropa sruio. On se okrene i zagleda u prizor kako se dio graevine rui u velikim krhotinama po svim tim mrtvim mravinjacima i prevre simbole ljudske noge posaene na njihovim vrhovima.

JENKINS se okrene i polako otpjeai preko tratine pa uz brijeg do Kue WEBSTER. Na verandi se osvrne i zakljui da je ruenje graevine naas stalo. Bilo jepalo jo zida, pa je ogromna rupa zjapila u strukturi koju je zid pridravao.

Ovoga jesenskog dana, pomisli, poeo je kraj. On je bio ovdje na poetku, i jo uvijek je ovdje da vidi kraj. Opet se zapita koliko je vremena proteklo i bi mu ao, ali sasma malo

1 8

ao, to nije vodio rauna o proticanju vremena.Ljudi su otili i Psi su otili, a izuzimajui njega, i roboti

takoer. Sad su i MRAVI otili, pa Zemlja stoji sama osim jednoga trapavog robota i nekoliko malih poljskih mieva. Moda jo ima riba, pomisli, i drugih morskih stvorova, pa stane razmiljati o tim morskim stvorovima. Inteligencija, mislio je. Ali inteligencija dolazi teko i ne traje. Jednoga dana, mislio je, inteligentna bia bi mogla doi iz mora, ali duboko u sebi znao je daje to malo vjerojatno.

MRAVI su se zatvorili u sebe, mislio je. Njihov svijet je bio zatvoreni svijet. Je li to bilo zato jer nisu imali kamo otii, da su propali? Ili zato jer je njihov svijet bio zatvoren od samoga poetka? Mrava je bilo jo u Juri, prije 180 milijuna godina a vjerojatno i ranije. Milijune godina prije nego to se pojavio ovjekov predak mravi su ve uspostavili drutveni poredak. Napredovali su do neke razine, razvili svoj drutveni poredak i bili zadovoljni njime zadovoljni jer su takvoga eljeli, ili nisu mogli dalje napredovati? Postigli su sigurnost, a u Juri i mnogo milijuna godina kasnije, sigurnost je bila dovoljna. Joeova kupola je samo uvrstila tu sigurnost, i tada su se mogli dalje razvijati, ako su uope imali tu sposobnost. Bilo je oito da su je imali ali, JENKINS ree sebi, stara ideja o sigurnosti jo je i dalje nadjaala. Nisu je se bili u stanju osloboditi. Moda je se nisu nikad ni pokuali osloboditi, nikadje nisu prepoznali kao neto to bi morali skinuti s grbae. Je li ih ubila ta stara, samozadovoljna ideja o sigurnosti?

Jo jedan komad krova padne, s tresom groma to je odzvanjao do horizonta i natrag.

emu bi mogao teiti jedan mrav, pitao se JENKINS. Ouvanju sigurnosti, i emu jo? Moda zgrtanju hrane i drugoga. Kopanju svega korisnoga iz zemlje i spremanju na stranu za svaki sluaj. I to je, on shvati, samo jo jedan vid fetia sigurnosti. Neka vrsta religije, moda simboli utirjue noge na mravinjacima mogli su biti religiozni. I opet sigurnost. Sigurnost mravljim duama. Osvajanje svemira? A moda su mravi i osvojili svemir, ree JENKINS sebi. Biu veliine mrava svijet e izgledati kao sasma pristojna galaktika. Osvojiti jednu galaktiku potpuno nesvijestan daje ona tek djelijedne druge, vee galaktike. ak i potpuno osvajanje galaktike mogao bi biti samo jo jedan vid sigurnosti.

1 9

Sve je to pogreno, shvati JENKINS. On mravima pripisuje ljudske mentalne procese, a moglo bi se tu raditi o jo neemu. U mravljim umovima moda lei neki ferment, udno usmjerenje, neznana etika jednadba koja nikada nije bila dio, nikada ne bi ni mogla biti dio, ljudske psihe.

Razmiljajui o tome, on s uasom shvati da je gradei sliku mrava zapravo izgradio sliku ovjeka.

On pronae stolac i tiho sjedne pa se zagleda preko tratine u mjesto gdje se mravlja graevina dalje uruavala u sebe.

Ali ovjek, sjeti se JENKINS, je neto ostavio za sobom. Ostavio je Pse i robote. Sto su za sobom ostavili MRAVI? Nita, dakako, tako se bar inilo, ali kako bi to on mogao znati?

ovjek to ne bi mogao znati, ree JENKINS sebi, a ne bi mogao ni robot, jer robot je ovjek, ne od krvi i mesa kakav je ovjek ali na svaki drugi nain. MRAVI su izgradili svoje drutvo u Juri ili ranije i postojali unutar njegovih granica tijekom milijuna godina, a moda tu lei razlog njihove propasti drutvo mravinjaka je uraslo u njih tako duboko da ga se vie nisu mogli osloboditi.

A ja? upita on sebe. Sto je sa mnom? Ja sam urastao u ljudski drutveni poredak ba kao i svaki mrav u njihov. Svakako krae od milijun godina, ali ipak jako, jako dugo, on je ivio ne u strukturi ovjekova drutva nego u sjeanju na tu strukturu. On je ivio u njemu, JENKINS shvati, jer mu je ono prualo osjeaj sigurnosti.

Sjedio je utke, pogoen tom misli ili bar injenicom da je sam sebi dozvolio takvu misao.

Mi nikada ne znamo, ree naglas. Mi sami nikad ne znamo.

On se zavali dublje u stolac i pomisli kako je nerobotski ovako sjediti na stolcu. Ranije nije nikada ovako sjedio. To je taj ovjek u njemu, pomisli. On nasloni glavu na uzglavlje i spusti optike filtere zaklonivi tako svjetlo. Spavati, udio se kako bi to izgledalo, spavati? A moda onaj robot kojega je naao oslonjenogo mravinjak ali ne, taj robot je mrtav, on ne spava. Sve je to naopako, ree sebi. Roboti ne spavaju i ne umiru.

Do njega dopru umovi. Graevina se i dalje uruavala a jesenski povjetarac je ukao travom na tratini. Napregnuo se da uje mieve kako trkaraju kroz tunele, ali su i oni bili tiho. Skutrili su se, ekaju. Mogao je osjetiti njihovo ekanje.

20

Oni neto znaju, pomisli, nekako znaju da stvari ne timaju.A onda zvuk, aptaj, zvuk kakvoga jo nije uo, potpuno

strani zvuk.On naglo otvori optike filtere i uspravi se, a ispred sebe

ugleda brod kako slijede na tratinu.Mievi su sad bjeali, ustraeni, bjeali su da spasu ivot,

a brod se slegne na tlo, u travu, poput ciganskog perja.JENKINS skoi na noge i isprui svoja osjetila van, ali mu

se ona zaustave na oplati broda. Kroz nju nijemogao prodrijeti kao to nije mogao prodrijeti kroz mravlji zid prije nego to se ovaj sruio.

Stajao je na verandi, potpuno zbunjen ovim iznenaenjem. A tome se nije trebao uditi, pomisli, jer sve do ovoga dana nije bilo nikakvih neoekivanih dogaaja. Dani su protjecali pomijeani jedan s drugim, dani, godine, stoljea, toliko nalik jedan drugome da ih se nije moglo razlikovati. Vrijeme je teklopoput mone rijeke bez ikakvih virova. A sada, danas, graevina se sruila i brod je sletio.

Na brodu zine otvor a iz njega se spuste ljestve. Robot se spusti po ljestvama na tlo i zakorakne preko tratine prema Kui WEBSTER. On stane pred rubom verande. ivio, JENKINS, ree, mislili smo da emo te ovdje nai.

Ti si Andrew, zar ne?Andrew zahihoe. Dakle, sjea me se.Ja se sjeam svega, ree JENKINS. Ti si otiao posljed

nji. Ti i jo dvojica dovrili ste posljednji brod, pa ste otili sa Zemlje. Ja sam stajao i promatrao kako odlazite. Sto ste nali tamo vani?

Neko si nas nazivao divljim robotima, ree Andrew. Moda si mislio da jesmo divlji. Mislio si da smo ludi.

Nekonvencionalni, ree JENKINS.Sto znai konvencionalno? upita Andrew. ivjeti u snu?

ivjeti zbog uspomena? Mora da si umoran od toga.Nisam umoran... ree JENKINS. I tu je Kua WEBSTER. On se sjeti dana kad su mu Psi za roendan dali novo nov-

cato tijelo. Tijelo je bilo prava minka. Teki bat da ne bi ulek- nuo, nikad nee zahrati, a bilo je nakrcano osjetilnom opremom o kakvoj ranije nije ni sanjao. Nosio ga je ak i sada, a bilo je kao novo, a kad bi malo naglancao prsa jasno se vidjelo ugravirano Jankinsu Od Pasa.

21

Vidio je kako ljudi odlaze na Jupiter kako bi tamo postali neto vie od ljudi, i Websteri u Genevu kako bi tamo proveli vjenost u snovima, Psi i druge ivotinje na jedan od ljunko - vitih svjetova, i sada, naposljetku, MRAVI su otili u nita.

Potreslo gaje saznanje koliko gaje propast Mrava obiljeila. Kao daje netko sluajno naiao i upisao konanu toku na kraju prie o Zemlji.

Mievi, mislio je. Mievi i Kuda WEBSTER. S ovim brodom koji stoji tu na tratini, je li to dovoljno? Trudio se misliti: jesu li se uspomene izlizale? Je li njegov dug otplaen? Je li zbacio posljednji gram odanosti?

Vani ima svjetova, govorio je Andrew, i ivota na nekima od njih. ak inteligentnoga ivota. Ima mnogo posla.

Nije mogao otii na ljunkoviti svijet kojega su naselili Psi. Neko davno, na davnome poetku, Websteri su bili otili kako bi Psi mogli u miru razviti svoju kulturu bez ljudskoga uplitanja. A on ne bi mogao uraditi nita manje od Webste- rovih, jer i on je, na koncu konca, WEBSTER. Ne bi im se mogao nametnuti; ne bi se mogao uplesti.

Iskuao je zaborav, zanemarujui vrijeme, ali to nije uspjelo, jer robot ne moe zaboraviti.

Vjerovao je da MRAVI ne igraju nikakvu ulogu. Bio je kivan na njih, katkada ih je ak i mrzio, jer da se oni nisu pojavili Psi bi jo bili ovdje. Ali sad je znao da svaki oblik ivota igra svoju ulogu.

Preoistali su jo mievi, ali mieve je najbolje pustiti na miru. Oni bijahu posljednji sisavci na Zemlji i ne smije biti nikakvog uplitanja u njihov ivot. Oni nisu traili uplitanje, niti im je ono trebalo, ve e se oni snai. Sagradit e oni svoju vlastitu sudbinu, a ako im je sudbina da zauvijek ostanu samo mievi, ni u tome nema niega loeg.

Mi smo samo u prolazu, ree Andrew. Moda vie neemo proi.

Jo su dva robota sila iz broda i krenula preko travnjaka. Sa zida se srui jo jedan njegov dio, a s njime i jo krova. Tu, gdje je stajao JENKINS, zvuk je bio priguen i izgledao je mnogo dalji.

I tako, Kua WEBSTER je sve, a samo je simbol ivota kojega je neko titila pod svojim krovom. Bila je samo kamen, drvo i kovina. Sva njena vanost, JENKINS ree sebi, postoji samo u njegovoj dui, psiholoki pojam kojega je sam stvorio. 22

Satjeran u kut, on sebi prizna posljednju tvrdu injenicu: on ovdje nije potreban. On ovdje ostaje samo zbog sama sebe.

Imamo mjesto za tebe, ree Andrew, i trebamo te.Tako dugo dok je bilo Mrava nije bilo pitanja. Ali sad su

MRAVI otili. A u emu je razlika? Ionako nije volio Mrave.JENKINS se okrene i zatetura s verande i kroz vrata to

vode u kuu. Zidovi zapomau za njim. Takoer glasovi iz sjena prolosti. On stane i prisluhne, a onda shvati udnu stvar. Glasovi su tu, ali se ne uju rijei. Neko su to bile rijei, ali sad ih vie nema, hoe li s vremenom nestati i glasova? Sto bi se dogodilo kad bi kua ostala tiha i osamljena, kad bi svi glasovi utihnuli a uspomene izblijedile? Ve su sada izblije- dile, znao je. Vie nisu otre i jasne; izblijedile su tijekom godina.

Neko je tu bilo radosti, ali sad je samo tuga, a tu se ne radi samo o tuzi prazne kue, znao je; to je tuga svega drugog, tuga Zemlje, tuga neuspjeha i praznih trijumfa.

S vremenom e drvo istrunuti i kovina se oljutiti; s vremenom e se kamen smrviti u prainu. S vremenom, tu vie nee biti nikakve kue nego samo glinast humak da oznai gdje je neko kua stajala.

Sve se to dogodi kad predugo ivi, pomisli JENKINS kad predugo ivi i nisu u stanju zaboraviti. To e biti najtee od svega; jer on nee nikada zaboraviti.

On se okrene i oteta natrag kroz vrata i preko verande. Andrew je ekao pri dnu ljestava koje vode u brod.

JENKINS pokua rei zbogom, ali nije mogao rei zbogom. Kad bi samo mogao plakati, pomisli, ali roboti ne mogu plakati.

Copyright 1973 by Random House, Inc.

2 3

U trau uz "Vjetine Xanadua" u 9. broju rekli smo uglavnom sve najvanije o Sturgeonu. Podaci kao da je bio cirkuski artist na trapezu samo su banalnosti.

Ovdje je vano rei da njegove pripovjetke, strogo gledajui, esto i nisu esef ali to nije presudno za nas. Dobra pripo- vjetka je ipak samo dobra pripovjetka, zar ne?

Theodore SturgeonBUAN DOCA

Izvornik: Shottle Bop, 1941 Prijevod: Mihaela Velina

Nikad prije nisam vidio tu trgovinu, premda ivim malo nie iza ugla. ak vam mogu, ako elite, dati adresu. Budan doca, izmeu Dvadesete i Dvadeset prve ulice, na Desetoj aveniji u New York Cityju. Moete je tamo nadi ako je poete potraiti. Moda vam se ak i isplati.

Ali bolje nemojte.Budan doca. Mene je privuklo. Bila je to mala trgovina s

izblijedjelim cimerom objeenim iznad vrata to je tuno kripao njiudi se na kasnojesenskom vjetru. Proao sam pored njega razmiljajudi u zarunikom prstenu u mome depu i o tome kako mi gaje Audrey upravo vratila; moj je um bio daleko od atvari kao to su brgovine tocama. Mislio sam kako je Audrey ba i mogla uporabiti blai izraz od ni koristi kad me opisivala; njena je primjedba kako sam priroeno psihopatski nesposoban bila je neumjesna koliko i spektakularna. Zacijelo je to negdje proitala, ali fino se nadovezalo na ...i ne bih se udala za tebe da si makar zadnji ovjek na svijetu! to je definitivno vrlo otrcana fraza.24

Buan doca! promrmljah, a onda zastah pitajui se gdje sam pokupio tako udan skup glasova. Naravno, bio sam ga vidio na onome znaku, zacijelo mi je zapeo za oko. A to je to, upitah se, Buan doca? Odmah si odgovorih: Nemam pojma. Vrati se natrag pa pogledaj. ljesam, natrag niz istonu stranu Desete, pitajui se kakav ovjek vodi takvu trgovinu i zato. Cijelu mi stvar malo rasvijetli drugi natpis u izlogu, gotovo sakriven prainom i pepelom proteklih stoljea, na kojem je pisalo:

PRODAJEMO BOCE

Ispod toga je sitnim slovima pisalo jo neto. Obrisah pranjavo staklo izloga rukavom i konano uspjeh proitati to pie.

Sa stvarima u njima.

Jednostavno tako:PRODAJEMO BOCE Sa stvarima u njima.

Naravno da sam uao. Ponekad u bocama stiu oaravajue stvari, a osjeajui se ovako kako sam se osjeao dobro bi mi dolo neto oaravajue.

Zatvorite ih! zakrijeti glas dok sam ulazio kroz vrata. Glas je dopirao od svjetlucavog jajeta iza pulta. Zavirivi iza vidjeh da se ne radi o jajetu ve o elavoj glavi starca koji se grevito drao za rub pulta i ije je mravo tijelo lelujalo na propuhu od otvorenih vrata, kao daje bilo od mjehuria. Malo zateen, ja gurnuh vrata nogom i ona se zatvore. On odmah padne na lice, a zatim ustane sa smjekom na licu.

Ah, lijepo je opet vas vidjeti, prokripi.Mislim da su mu i glasnice bile pranjave. Sve drugo je

bilo. Kad su se vrata zatvorila osjeao sam se kao u unutranjosti velikog pranjavog mozga koji je upravo zamirio. O da, bilo je dovoljno svjetla. Ali ono nije dopiralo iz lampe, niti se radilo o danjem svjetlu. Bilo je poput kao da se reflektiralo od lica blijedoputih ljudi. Ne mogu rei da mi je bilo ugodno.

Kako to mislite opet? upitah razdraljivo. Pa nikad me prije niste vidjeli.

25

Vidio sam vas kad ste uli, onda sam pao, pa ustao i vidio vas opet, izblebee i sav se ozari. Sto mogu uiniti za vas?

Oh, rekoh. Pa, vidio sam va cimer. Imate li neto u boci to bi mi se moglo svidjeti?

to biste eljeli?to imate?On pone bajati pjesmicu jo je se sjeam, rije po rije.

Za pola dolara, boica sree I li boica olakanja I li boica veselja, ili Myrna Loy Za ruak uz bifteke.

Natoite si alicu iz ovoga starog vra I nikad se neete smoiti na kii.Imam boce s osmjesima i pobjedama na utrkama I losione koji olakavaju boli.

Evo boca s vraicima i usoljenim kampima Iz mora nepoznata ovjeku,I eliksir koji zauvijek tjera strah,I dah iz Panove frule.

S prahom od jednorogova roga Moete si nai druicu S hrpom novaca, ili nai posao sve to po snienoj cijeni.

Ma, ekajte malo! obrecnuh se. Hoete rei da vi zapravo prodajete zmajsku krv i tintu iz pera fratra Bacona i takve budalatine?

On brzo kimne, a njegovim se izboranim licem razlije blistav osmjeh.

Nastavih: Prave, originalne stvari?On nastavi kimati.Nekoliko sam ga trenutaka pomno promatrao. Mislite tu

stajati preda mnom sa zubima u ustima i otvorena lica i rei da u ovo dananje doba, u ovome gradu i usred bijela dana, prodajete takvo smee i oekivati da ja ja, jedan intelektualac26

Vi ste vrlo glupi i dvaput toliko bombastini, ree on tiho.Srdito ga pogledah i posegnuh za kvakom na vratima i

smrznuh se. I doista mislim rei da se smrznuh na mjestu. Jer starac je odnekud izvadio starinsku boicu s rasprivaem i dvaput pritisnuo pumpicu dok sam se okretao; asna rije nisam se mogao ni pomaknuti! Mogao sam samo kleti, a bogami i jesam.

Vlasnik preskoi preko pulta i pritri mi. Zacijelo je dotad stajao na nekakvom sanduku, jer sad sam jasno mogao vidjeti daje visok jedva metar. Zgrabi skute mog balonera, uspne mi se uz lea, pa se odsklie niz moju ruku. Sjeo mije na zapee, maui noicama i smijui se. Koliko sam ja mogao rei, nije teio apsolutno nita.

Kad mije ponestalo prostota ponosan sam na injenicu da se nikad ne ponavljam on ree: Da li vam ovo ita dokazuje, moj bahati i neinteligentni prijatelju? To je bila esencija ulja s Gorgonine glave. I sve dok vam ne dam protuotrov stajat ete tu odsad pa sve do tjedan dana nakon slijedeeg Petrtka!

Oslobodite me, zagrmih, ili u vas drmnuti tako da e vam mozak iscuriti kroz pore na stopalima!

On zahihoe.Opet se pokuah pomaknuti, ali uzalud. Kao da mi se

epiderma pretvorila u tvrdi elik. Poeh opet kleti u sav glas, ali ubrzo odustah iz oaja.

Imate malo predobro miljenje o sebi, ree vlasnik trgovine bocama. Ta pogledajte se! Ne bih vas unajmio da mi perete prozore. Oekujete da e se za vas udati djevojka koja je navikla na najosnovnije ivotinjske potrebe, a onda dignete nos jer vas je odbila. A zato vas je odbila? Zato to neete potraiti posao. Vi ste ni koristi. Propalica. He he he! I imate obraza hodati okolo i govoriti ljudima to da rade. Da sam ja na vaem mjestu, ja bih uljudno zamolio da me oslobode, a onda bih vidio je li itko u ovome duanu dovoljno dobroduan da vam proda bocu punu neega to bi vam moglo pomoi.

Ja se nikad nikome ne ispriavam i nikad ne odustajem od svog miljenja, a pogotovo nikad ne doputam da na me viu obini trgovci. Ali ovo bijae drugaije. Nikad prije nisam bio prestravljen, niti mi je itko natrljao nos s toliko istinitih izjava. Popustih. OK, OK, pustite me onda. Kupit u neto.

27

Ton vam je kao u uvrijeena djeteta, ree on, skoivi na pod i drei svoju boicu s pumpicom uperenu u mene. Morat ete rei Prosim. Prosim lijepo.

Prosim lijepo, rekoh gotovo se zadavivi ponienjem koje su te rijei nosile.

On ode iza pulta i ubrzo se vrati s papirom na kojem je bilo malo praha. Gurne mi ga pod nos da udahnem. Za par sekundi poeh se znojiti, a moji udovi izgube ukoenost takvom brzinom da me to iznenadilo. Tresnuo bih na lea da me ovjeuljak nije uhvatio i poveo do stolice. Kako mi se snaga vraala u okirano tkivo, padne mi na pamet kako bi moglo biti zgodno da ovoga zloduha sravnim sa zemljom za kaznu za ovako prljav trik. Ali neto udno me sprijei u tome udno zato to to nikad prije nisam iskusio. Pomisao da u mu kad iziem odavde dati za pravo to ima tako loe miljenje o meni.

Njega to nije brinulo. Zadovoljno protrljavi ake, on se okrene svojim policama. Da vidimo... to bi bilo najbolje za vas, pitam se? Hm-m-m. Uspjeh je neto to ne biste mogli opravdati. Novac? Ne biste znali kako ga potroiti. Dobar posao? Niste sposobni za to. Uperi svoj blagi pogled u mene i pone odmahivati glavom. Tuan sluaj. Tsk, tsk. Savrena druica? Ma kakvi. Vi ste preglupi da prepoznate savrenstvo, previe oholi da biste to cijenili. Mislim da vam ne mogu ekajte!

Zgrabi etiri ili pet staklenki s nekoliko od tuceta polica i nestane negdje u mranim zakucima duana. Odmah se zauju estoki zvuci zveket stakla, mijeanje, struganje kao po betonu, pa mokri zvuk dodavanja vode suhoj tvari i, na koncu, nakon dosta vremena, zvuk natakanja u bocu kroz neku vrst filtera. Vlasnik se ubrzo pojavi s trijumfalnim izrazom lica, nosei boicu bez naljepnice.

To je to!to?Neto to e vas izlijeiti!Izlijeiti Dok je on spravljao togod to bilo, vratilo se

moje kako je to Audrey nazvala pompozno dranje- Kako to mislite izlijeiti? Pa meni nije nita!

Dragi moj djeae, ree on uvrijeeno, definitivno vam jest neto. Jeste li sretni? Jeste li ikada bili sretni? Ne. Pa, ja u to srediti. Tojest, dat u vam poticaj koji vam je potreban. Kao i bilo koji drugi lijek, i ovaj zahtijeva vau suradnju.28

U loem ste stanju, mladiu. Vi imate ono to u naoj profesiji nazivamo retrogresivnom metempsihozom ega u najmalignijem obliku. Vi ste konstitucionalno nezaposlivi, pravi sociofag. Ne sviate mi se. Nikome se ne sviate.

Osjeajui se kao uhvaen u snjenu oluju ja promucah: Stto namjeravate uiniti?

On mi prui bocu. Idite kui. Zatvorite se sami u to je mogue manju sobu. Iskapite ovo. ekajte razvoj situacije. To je sve.

Ali to e mi to uiniti?Nee vama nita uiniti. Uinit e neto za vas. Onoliko

koliko vi elite da uini. Dokle god to to vam dam koristite za poboljanje samoga sebe, dotle ete prosperirati. Ako to uporabite za vlastitu korist, kao temelje za hvalisanje ili osvetu, ekaju vas uasne patnje. Zapamtite to.

Ali to je to? KakoProdajem vam talent. Sad nemate nijednoga. Kad otkri

jete o kakvom se talentu radi, samo e o vama ovisiti hoete li ga pravilno uporabiti. Idite sad. Jo uvijek mi se ne sviate.

Koliko vam dugujem? promrmljah, ovaj put posve utuen. Boca u sebi sadri i cijenu. Ne plaate nita osim ako ne

odbijete slijediti moje upute. Hoete li sada otii ili da otvorim bocu s dinom a pritom ne mislim na pie?

Idem, rekoh. Vidio sam kako se neto mie na dnu dvade- setlitarske boce na kraju pulta i nije mi se nimalo svidjelo. Zbogom.

Gomzbo, uzvrati on.Izidoh i uputih se niz Desetu aveniju, pa skrenuh u Dva

desetu ulicu i nijednom se ne osvrnuh. Sad mi je iz mnogo razloga ao to nisam, jer nema sumnje da je tu u toj Trgovini bocama bilo neto jako udno.

Nisam se smirio sve dok nisam stigao kui, ali nakon alice crne talijanske kave osjetih se malo bolje. Napokon postah sumnjiav. Zpravo, uhvati me elja da se podsmjeh- nem. Ali nekako se nisam usudio to uiniti naglas. Pogledah bocu pomalo prijekorno. U njenom je staklu definitivno bilo neto to je uinilo da izgleda kao da i ona zuri u mene. mrk- nuh i bacih bocu iza nekih starih eira na policu ormara, a onda sjedoh da se malo opustim. To je obino pomagalo. Podigao bih noge na naslon i skliznuo niz sjedalo tako da sam

sjedio na lopaticama. Kao to kae stara izreka: Nekad sjedim i razmiljam, a nekad samo sjedim. Ono prvo je lako, ali za ono drugo ak su i iskusnima potrebne godine da dostignu to ekstatino stanje i uspiju se opustiti dovoljno da samo sjede. Ja sam to nauio prije mnogo godina.

Ali ba kad sam se spremao prebaciti u status biljke i vegetirati, neto me uzruja. Pokuah to zanemariti. Pokazah nadljudski primjer pomanjkanja interesa, ali uzrujavajua stvar bijae uporna. Blag pritisak na moj lakat koji je visio preko ruba fotelje. Znao sam da u se morati koncentrirati na to da otkrijem to je to, ali trenutno je to bila najmanje poeljna stvar u ovoj situaciji. Napokon se predah i, duboko uzdahnuvi, otvorih oi i pogledah.

Bila je to boca.Trepnuh, pa opet pogledah, ali jo uvijek je bila tu. Vrata

ormara bila su otvorena kako sam ih i ostavio, a polica ravno iznad mene. Boca mora da je ispala. Pomislivi kako sad kad je na podu dalje ionako ne moe, jaje gurnuh podalje od fotelje.

Odskoila je. Odskoila takvom prokletom preciznou da je pala na isto mjesto na kojem je i bila na ruku fotelje pored moga lakta. Zateen gurnuh je jo jae. Ovoga puta maznuo sam je dovoljno jako da odleti do zida, od kojeg se, naravno, odbila i vratila natrag do ruke fotelje i moga ramena. Uslijed drmanja ep je ispao iz grlia boce i sad je leao meni na koljenima. Sjedio sam udiui slatko-kisela isparavanja sadraja boce, osjeajui se uplaeno i poput totalna idiota.

Zgrabih bocu i onjuih je. Ve sam prije negdje osjetio taj miris gdje je to bilo? Oh, da; makara koju koriste kineske zabavljaice u Friscu. Tekuina bijae tamna, dimno crna. Oprezno je liznuh. Nije loe. Ako se nije radilo o alkoholu onda je starac iz duana pronaao vraki dobru zamjenu za nj. Poslije drugog gutljaja pone mi se sviati, poslije treega zaista sam uivao u toj tekuini. etvrtoga gutljaja nije bilo jer dotad je boica ve bila prazna. Negdje u to vrijeme sjetih se naziva crnog sastojka udnog mirisa. Kajal. Biljka koju orijentalci koriste kako bi mogli vidjeti natprirodna bia. Glupo praznovjerje!

A onda se tekuina, koju sam upravo popio i koja je dotad udobno leala u mome elucu, pone pjeniti. Onda se, mislim,

30

poela nadimati. Pokuah ustati, ali nisam mogao. Uini mi se da se soba raspada na komadie i baca na mene i ja se onesvijestih.

Nemojte se nikada probuditi ovako kao ja. Za vae vlastito dobro, Budite oprezni s takvim stvarima. Ne budite se naglo iz dubokog sna i nemojte ugledati sve te leprave, lebdee i letee i gmiue i puzee stvari oko vas napuhane stvarice iz kojih kaplje krv, i polu-prozirna beznoga stvorenja i komadie ljudske anatomije. Bijae grozno. Nekoliko centimetara od moga nosa lebdjela je ljudska ruka, kad sam zaprepaten uvukao zrak ona odlebdi malo dalje dok su njeni prsti treperili u uzburkanom zraku moga daha. Neto loptasto i prepuno vena iskoi ispod moje fotelje i otkotrlja se po podu. Zauh tiho kljocanje i podigoh pogled na ogromne ralje bez pripadajueg lica. Mislim da sam se tada slomio i malo zaplakao. Zasigurno znam da sam se opet onesvijestio.

Slijedei put kad sam doao k sebi nekoliko sati kasnije, jer bio je dan, a moj runi i zidni sat su stali situacija je bila malo bolja. Oh, da, jo uvijek je oko mene bilo par tih uasa, ali nekako me sada vie nisu toliko smetali. Bio sam gotovo stoposto siguran da sam skrenuo; sad kad sam doao do toga zakljuka, kakva ima smisla dalje razbijati glavu oko toga? Ne znam, zacijelo je u boci bilo i neto to me sad smirivalo. Bijah znatieljan i uzbuen i to je sve. Pogledah oko sebe i osjetih se gotovo zadovoljnim.

Zidovi bijahu zeleni! Sumorne tapete pretvorile su se u neto tako lijepo da mi je zastao dah. inilo se da su pokriveni mahovinom, ali mahovinom kakvu ljudske oi nikada prije nisu vidjele. Bijae duga i gusta i inilo se da se stalno mie ne kao na vjetru, ve kao da raste. Opinjen prizorom, prioh zidu da je bolje pogledam. Doista raste; ta je magija rasta od spore do nicanja do korijena bila samo dio magine cjeline, jer nikad prije nije postojala takva zelena boja. Ispruih ruku daje dotaknem, ali osjetih samo povrinu tapete. Ali kad sam pritisnuo prstima mogao sam osjetiti taj njean dodir na koi, teinu dvadeset sunanih zraka, meku elastinost mrkloga mraka u zatvorenoj prostoriji. Osjeaj bijae poput delikatne ekstaze; nikad prije u cijelom svom ivotu nisam bio sretniji no u ovome trenutku.

Oko stola stajali su mali tronoci, a pod bijae travnat. Uz vrata ormara penjala se rascvjetana penjaica neopisivih

31

boja. Osjeao sam se kao da sam dosad bio slijep i gluh, jer sad sam mogao uti aputanje skrletnih, prozirnih insekata meu liem i konstatno mrmorenje procesa rasta. Posvud oko mene prostirao se nov i predivan svijet, toliko delikatan daje vjetar mojih pokreta trgao latice cvijea, tako stvarnog i prirodnog daje negiralo nemogunost svoga postojanja.

Opinjen, okretao sam se i okretao od zida do zida, zagledavao se pod moj stari namjetaj, u stare knjige; gdjegod sam pogledao pronalazio sam nove jo divnije stvari. Jecanje sam prvi put zauo u trenutku kad sam leao na leima zagledan i opruge kreveta u kojima je bilo gnijezdo gutera svjetlucavih poput dragulja.

Zvualo je mlado i tuno i nije imalo prava biti ovdje, u mojoj sobi, gdje je sve tako sretno. Ustadoh i pogledah po sobi. Tamo u uglu uala je svjetlucava figura male djevojice. Naslanjala se leima na zid. Njene su tanke noice bile prekriene, a u jednoj je ruci drala nogu ofucanog plianog slona, dok je drugom pokrivala oi. Kosa joj bijae duga i tamna i padala joj je preko lica i ramena.

Stoje, mala? upitah. Mrzim uti dijete da tako plae. Prekine se u pola jecaja i otrese kosu iz oiju, pogleda

negdje mimo mene, sva prestraena, maslinaste puti i vlanih ljubiastih oiju. Oh! procvili.

Ponovih: to ti je? Zato plae?Ona prigrli svog slonica i ree planim glasom: Gdje si? Iznenaen, ja rekoh: Tu ispred tebe, dijete. Zar me ne vidi? Ona odmahne glavom. Bojim se. Tko si ti?Neu te povrijediti. uo sam te kako plae i elio vidjeti

mogu li ti pomoi. Zar me uope ne moe vidjeti?Ne, proape ona. Jesi li ti aneo?Ja se gotovo zagrcnuh. Ni u ludilu! Prioh joj blie i

spustih ruku na njeno rame. Ruka proe ravno kroz nju, a ona se trgne i zguri, a njena usta oblikuju nijemi krik. Zao mije, rekoh brzo. Nisam mislio... ti me uope ne moe vidjeti? Ja tebe vidim.

Ona opet odmahne glavom. Mislim da si ti duh, ree.Je 1? rekoh. A to si ti?Ja sam Ginny, ree ona. Moram ostati ovdje, a nemam

se s kime igrati. Ona trepne par puta i inilo se da su suze opet na putu.32

Otkud si dola? upitah.Dola sam ovamo s mamom, ree ona. ivjeli smo u

mnogo hotela. Mama je istila podove. Ali onda sam seja razboljela. Dugo sam bila bolesna. Onda sam jednoga dana ustala iz kreveta i dola ovamo, ali kad sam se okrenula vidjela sam da jo leim na krevetu. Bilo je to jako smijeno. Doli su neki ljudi i stavili onu drugu mene koja je leala na krevetu na nekakva nosila i nekamo me odveli. Nakon nekog vremena otila je i mama. Dugo je plakala prije no to je otila, a kad sam je pozvala nije me ula. Nikad se nije vratila, a ja jednostavno moram ostati ovdje.

Zato?Oh, jednostavno moram. Ja ne znam zato. Jedno

stavno moram.I to radi ovdje?Samo sjedim i razmiljam o raznim stvarima. Jednom je

ovdje ivjela jedna ena s malom djevojicom poput mene. Igrale smo se zajedno sve dok nas jednoga dana nije uhvatila ta ena. Nosila je neto uasno. Rekla je da je njena mala djevojica opsjednuta. Djevojica me stalno dozivala; Ginny! Ginny! Reci mami da si ovdje! Ja sam pokuala, ali ena me nije mogla vidjeti. Onda se uplaila, zagrlila svoju djevojicu i poela plakati, a meni je bilo ao. Pobjegla sam ovamo i sakrila se. Nakon nekog vremena, pretpostavljam, djevojica me zaboravila. Odselile su se, zavri ona s patetinom konanou.

Bijah dirnut. to e biti s tobom, Ginny?Ne znam, ree ona nesretnim glasom. Valjda u ostati

ovdje i ekati da se mama vrati. Ve sam jako dugo ovdje. Sigurno sam to zasluila.

Zato, dijete?Ona pogleda vrhove svojih cipela kao da se osjea krivom.

Nisam mogla izdrati u krevetu, pa sam ustala prije vremena, prije no to sam smjela. Trebala sam ostati u krevetu. Ovo mije kazna za bijeg. Ali mama e se vratiti, vidjet e.

Naravno da hoe, promrmljah. Osjetih kako mi se grlo stie. Ne uzrujavaj se, mala. Kadgod poeli s nekim popriati, pozovi me. Priat u s tobom kadgod budem tu.

Ona se nasmijei i to bijae divan prizor. Jadno dijete. Zgrabih eir i izidoh van.

33

Vani su stvari bile iste kao i u mojoj sobi. Predvorje, pranjavi tepih na stubitu, sve je imalo nov, prekrasan izgled i inilo se kao da je obraslo biljem. Nije vie bilo mrano, jer svaki je list imao svoje blijedo svjetlo, svako od njih drugaije. Ipak, jednom sam naiao i na neto to nije bilo lijepo. Na odmoritu treega kata bila je neka hihotava stvar koja je trkarala amo-tamo. Bila je nekako neodreena, ali pomalo je nalikovala Bavastom Broganu, irskoj propalici koji se prole godine sluajno ustrijelio vlastitim pitoljem nakon uspjene provale u neko skladite. Nije mi ga bilo ao.

Dolje na prvom katu, na najdonjoj stubi ugledah dvoje mladih. Djevojina glava poivala je na mladievu ramenu, a njegove su je ruke grlile. Mogao sam vidjeti kroz njih. Zaustavili se kako bih uo to govore. Njihovi su glasovi bili jedva ujni, kao da dopiru iz velike daljine.

On ree: Ima samo jedan izlaz.Ne govori tako, Tommy, ree ona.to nam drugo preostaje? Volim te ve tri godine, a ipak

se ne moemo vjenati. Nemamo novaca, nemamo nade nemamo nita. Sue, ako to uinimo, jednostavno znam da emo zauvijek biti zajedno. Zauvijek, i zauvijek

Nakon duge tiine ona ree: Dobro, Tommy. Ti nabavi pitolj, kao to si rekao. Iznenada ga privue jo blie sebi. Oh, Tommy, jesi li siguran da emo zauvijek biti zajedno? Ovako?

Zauvijek, proape on i poljubi je. Ba ovako.Onda nastane duga tiina tijekom koje se nijedno od njih

ne pomakne. Odjednom su opet bili tamo gdje sam ih prvi put ugledao, a on ree:

Ima samo jedan izlaz.A ona ree: Ne govori tako, Tommy.A on ree: to nam drugo preostaje? Volim te ve tri

godine, a ipak I nastavi se, opet i opet i opet.Osjeao sam se grozno. Izidoh na ulicu.Poelo mi je bivati jasno to se dogodilo. ovjek u duanu

nazvao je to talentom, darom. Nisam, znai, lud. Ili jesam? Nisam se osjeao ludim. Tekuina iz boce otvorila mije pogled u drugi svijet. Kakav je to svijet?

Svijet naseljen duhovima. Sve bijae tu duhovi, proganjanja, jadne proklete due sve o emu se ita u knjigama34

o natprirodnim stvarima, sve ono o emu sluamo i naglas kaemo da u takve gluposti ne vjerujemo, a potajno se u sebi pitamo ne bismo li trebali. Pa to? Kakve to veze ima sa mnom?

Kako su dani prolazili, sve sam manje razmiljao o mojoj novoj, udnoj okolini, a sve vie i vie misli posveivao tom pitanju. Kupio sam ili dobio darovitost. Mogao sam vidjeti duhove. Sve dijelove spiritualnog svijeta, ak i vegetaciju koja je u njem rasla. To je savreno logino drvee i ptice i gljive i cvijee. Spiritualni svijet je svijet za sebe, a svaki svijet mora imati vegetaciju. Da, vidio sam ih. Ali oni ne mogu vidjeti mene!

OK, to mogu izvui iz toga? Ne mogu o tome priati ni pisati jer nitko mi ne bi vjerovao; povrh toga, koliko znam jedino ja imam taj dar zato ga dijeliti s drugima?

Dijeliti to?Ne, osim ako me netko ne posavjetuje, ja oito iz ovoga

neu izvui nita pametno.A onda, est dana kasnije, otvore mi se oi sjetih se

jednog mjesta gdje bih mogao dobiti savjet.Buan toca!U tom sam trenutku bio na estoj aveniji, pokuavajui

pronai neto jeftino to bi se moglo svidjeti Ginny. Nije mogla dotaknuti nita to bih joj donio, ali uivala je gledati slikovnice i sline stvari. Donijevi joj knjigu o vlakovima kroz stoljea i pitajui je koji je od njih nalik onome na kakvom se ona vozila mogao sam otprilike odrediti koliko je ve dugo tamo. Nekih dvadesetak godina.

Da nastavim, sinula mije moja blistava ideja i ja se zapu- tih prema Desetoj aveniji i trgovini bocama. Pitat u starca on e mi rei. Kad sam doao do Dvadeset i prve ulice stao sam i zabuljio se. U prazan zid. Ni traga duanu.

Stajao sam tako pune dvije minute, ne usuujui se ak ni misliti. Onda se zaputih prema Dvadesetoj, pa se opet vratih do Dvadeset i prve. Pa jo jednom. Duana nije bilo. Ostao sam sam s neodgovorenim pitanjem to da uinim s tim svojim talentom?

Jednog popodneva razgovarao sam s Ginny o svemu i svaemu kad je iznenada do nas dolebdjela ljudska noga, od koljena na nie, sva nateena. Ja uasnuto ustuknuh, ali

35

Ginny je samo njeno odgurne jednom rukom. Noga se ulekne pod dodirom i krene prema otkrinutom prozoru. Sklizne van kroz tanki otvor poput dima cigarete, pa vani opet poprimi oblik noge. Odbije se od stakla i odlebdi dalje.

Isuse! dahnuh. to je to bilo?Ginny se nasmije. Oh, samo jedna od Stvari koje cijelo vri

jeme lete naokolo. Jesi li se uplaio? Ja sam se prije bojala, ali otada sam ih vidjela toliko da ih vie gotovo ni ne primijeujem.

Ali to su, u ime svega ogavnoga, te Stvari?Dijelovi, ree Ginny.Dijelovi ega?Ljudi, budalice. To ti je kao neka vrst igre, ini mi se.

Vidi, kad se netko povrijedi i neto izgubi prst ili uho ili to ve taj dio... mislim na onaj unutranji dio, kao ovaj unutranji dio mene koji je bio u onoj meni na nosilima... taj se dio vraa na mjesto gdje je ivjela osoba kojoj pripada. Pa onda ode tamo gdje je ivjela prije toga. I tako dalje. Ne ide ba brzo. Onda kad se neto dogodi cijeloj osobi, unutranji dio doe traiti svoje ostatke, pa ih pokupi komad po komad. Gledaj! Ona prui transparentnu ruku i palcem i kaiprstom dohvati neto to je lebdjelo zrakom.

Nagnuh se da bolje pogledam; bijae to mali komadi polu- prozirne ljudske koe.

Netko si je zacijelo porezao prst, ree Ginny kao da se radi o neem posve normalnom, dok je ivio u ovoj sobi. Kad mu se neto dogodi, vratit e se po to.

Blagi Boe! rekoh. Zar se to svakome dogaa?Ne znam. Neki poput mene moraju ostati tamo gdje

jesu. Ali mislim da, osim ako nisi uinio neto ime si zasluio da stalno bude najednom mjestu, mora ii okolo i skupljati sve to si izgubio.

Svojevremeno sam razmiljao i o ljepim stvarima.

Nekoliko dana zaredom viao sam sivoga duha kako hoda gore dolje niz ulicu. Uvijek je bio vani, nikad unutra. Cijelo je vrijeme cendrao. Bio je nizak, s utirkanim ovratnikom i polucilindrom na glavi. Nije obraao panju na mene nitko od njih nije, jer oito sam za njih bio nevidljiv. Ali ja sam njega tako esto viao da sam shvatio da bi mi nedostajao da ode, pa odluih popriati s njim slijedei put kad ga vidim.36

Jednog jutra izidoh iz kue i odluih priekati ispred ulaza. Ubrzo se pojavi vitka figura duha kojeg sam bio primijetio; njegovo je sitno lice bilo zbrkano, oi duboke i tune, odjea savreno uredna. Zakoraih prema njemu i rekoh: Bok!

On se naglo okrene i siguran sam da bi pobjegao daje znao otkud dopire moj glas.

Smiri se, prijatelju, rekoh. Neu ti uiniti nita naao.Tko si ti?Ne bi znao ak i da ti kaem, rekoh. Prestani se bojati i

ispriaj mi to te mui.On obrie svoje avetinjsko lice avetinjskom maramicom, a

onda se pone nervozno poigravati zlatnom akalicom. asna rije, ree. Ve godinama nisam s nikim popriao. Vidite, nisam ba sam pri sebi.

Vidim, rekoh. Pa, smirite se. Primijetio sam vas u zadnje vrijeme kako ovuda lutate. Znatieljan sam. Traite nekoga?

Oh, ne, ree on. Sad kad je napokon imao prilike porazgovarati s nekim o svojim problemima, zaboravio je da se uplaio misterioznog glasa koji je dopirao niotkud. Traim svoj dom.

Hm-m-m, rekoh. Traite ga ve dugo?Oh, da. Nos mu se trzao. Jednoga jutra, davno, otiao

sam od kue na posao. Kad sam siao s trajekta na Battery Placeu na trenutak sam zastao da pogledam kako napreduje gradnja nove nadzemne eljeznice kad odjednom zauh uasnu buku moj Boe! Bilo je uasno slijedeeg trena ve sam stajao na ploniku i promatrao ovjeka koji je izgledao tono poput mene. Jadnik je bio pao u prazninu. On opet obrie lice. Sve otada traim i traim. Ne mogu pronai nikoga tko zna gdje sam ivio. I ne razumijem sve te stvari to lebde oko mene i nikad nisam mislio da u doivjeti dan kad e na Broadwayu rasti trava oh, to je strano. Pone plakati.

Saalih se nad njim. Bilo je jasno to se dogodilo. ok je bio tako jak daje ak i duh izgubio pamenje. Jadnik nee se smiriti sve dok opet ne bude potpun. U meni se probudi zanimanje. Bi li duh reagirao na uobiajene tretmane za lijeenje amnezije? Ako bi, to bi se tada zbilo s njim?

37

Rekli ste da ste sili s trajekta?Da.Znai da ste ivjeli negdje na otoku... Staten Island tamo

preko zaljeva!Stvarno to mislite? Gledao je kroz mene, zbunjen i pun

nade.Sigurno! Recite, kako bi vam se svidjelo da vas odvedem

prijeko? Moda bismo mogli pronai vau kuu.Oh, to bi bilo krasno! Ali oh, Boe, to e rei moja

ena?Ja se nacerih. Vjerojatno e je zanimati gdje ste bili.

Svejedno, bit e sretna to ste se vratili, rekao bih. Doite, krenimo!

Gurnuh ga u smjeru podzemne eljeznice i pooh za njim. Svako malo neki bi me prolaznik udno pogledao, jer hodao sam s jednom rukom ispruenom ispred sebe i govorio sam sa sobom. Nije me to previe smetalo. Moj je sugovornik bio osjetljiviji, jer su se stanovnici njegova svijeta glasno smijali i dobacivali dok je on radio isto to i ja. Od svih ljudi jedino sam im ja bio nevidljiv i mali je duh crvenio od srama sve dok nisam pomislio da e puknuti.

Uskoili smo u vlak podzemne eljeznice za njega je to bilo novo iskustvo i nastavili do trajektne postaje. Njujor- ka je podzemna neugodno iskustvo za nekoga s mojim darom. Tu se zadravaju sve stvari koje vole tamu i mrane kutke, a zrakom je lebdio poprilian broj ljudskih udova. Od toga sam dana svuda iao autobusom.

Nismo morali ekati trajekt jer jedan je ve stajao u luci. Mali se duh oduevio putovanjem, zapitkivao o brodovima u luci i zastavama pod kojima su plovili. Razoarao se pri pogledu na Kip Slobode, jer zadnji put kad ga je vidio kip je jo imao svoju originalnu zlatnu boju, bez sadanje patine. To gaje smjetalo u kasne sedamdesete godine prologa stoljea, to je znailo da svoj dom trai ve vie od ezdeset godina!

Pristali smo na Staten Island i dalje sam pustio da on mene vodi. Na vrhu Fort Hilla on iznenada ree: Moje ime je John Quigg i ivim u etvrtoj aveniji broj 45! Nikad jo nisam vidio takvo veselje na neijem licu. Dalje je ilo lako. Skrene lijevo, ravno dva bloka, pa desno. Ja primijetih on nije da se ulica sad zvala Zimska avenija.38

On se urno uspne uz breuljak, a onda se naglo zaustavi i okrene.

Recite, jeste li jo tu?Jo sam ovdje, rekoh.Sad sam dobro. Ne mogu vam rijeima izraziti koliko mi

je ovo znailo. Ima li ita to bih ja mogao uiniti za vas? Razmislih. Teko. Mi smo iz razliitih razdoblja, znate.

Stvari se mijenjaju.On pomalo patetino pogleda veliki apartmanski blok na

uglu i kimne. Mislim da znam to mi se dogodilo, ree tiho. Ali valjda je to u redu... Napisao sam oporuku, a djeca su ve odrasla. On uzdahne. Ali da nije bilo vas ja bih jo lutao Manhattanom. Da vidimo ah; doite sa mnom.

Iznenada se baci u trk. Potrah za njim. Na vrhu breuljka stajala je stara usamljena kua sa smijenom kupolom i posve neobojena. Bijae prljava i oronula i duhovo se lice tuno otegne pri pogledu na nju. On proguta slinu i zaputi se kroz pukotinu u ogradi prema kui. Pogledavao je okolo po travi. Kad je naao kamen duboko zabijen u tlo on ree:

To je to. Kopajte ispod toga. U mojoj oporuci nema ni spomena o ovome, osim malog fonda koji je pokrivao najamninu. Da, radi se o sefu, a punomo i klju su ispod kamena. Sakrio sam ih zahihoe, od svoje ene, a nikad joj poslije nisam imao prilike rei. Sve to naete unutra a moe vam posluiti, vae je. On se okrene prema kui i poe prema stranjim vratima koja se sama otvore pred njim. Osluhnuh na trenutak i nasmije - ih se kad je iznutra provalila bujica povika i kletvi. Stari Quigg je dobijao potenu jezikovu juhu od ene koja ga je ekala vie od ezdeset godina da se vrati kui. Ali zacijelo ga je mnogo voljela, jer oito nije mogla napustiti kuu dok opet ne bude pot - puna ako je Ginnyna teorija tona a nije bila potpuna sve dok se njen mu nije vratio kui! To me razveseli. Sad e sve biti u redu s njima.

Naao sam nekakvu staru motku i navalio na zemlju oko kamena. Nakon dosta vremena, okrvavljenih ruku, uspio sam maknuti kamen. Pod njim sam naao svilenu vreicu u kojoj je bila punomo i klju od privatnog sefa u banci. Punomo je glasila na donosioca i davala mu pravo da se koristi kljuem. Glasno se nasmijah.

Nije mi trebalo dugo da stignem do banke. Imao sam malo39

potekoa u samoj banci, jer trebalo je dosta vremena da se potrae stari dosjei. Ali napokon je sve sreeno i ja postadoh vlasnikom neto manje od osam tisua dolara u sitnim novanicama.

Pa, dalje je sve ilo kao podmazano. Sto sam uinio? Pa, prvo sam nakupovao odjee, a onda se poeo provoditi. Zalazio sam u mnoge klubove i upoznao mnogo novih ljudi i sve vie primijeivao koliko su praznovjerni. Ne bih krivio nikoga tko zaobilazi ljestve ispod kojih ui pravi bazilisk, ali to je sluaj tek s jednima u tisuu! Svejedno, dobio sam odgovor na svoje pitanje.

Potroio sam dvije tisue na ured s indirektnom rasvjetom, uveo telefon i postavio mali natpis na vrata : Savjetnik za natprirodne stvari. O, ovjee, kako sam pogodio!

Moje muterije bijahu uglavnom iz viih slojeva. Obino nije bilo teko stupiti u kontakt s njihovim pokojnim roacima jer uglavnom su to traili. Veina duhova ionako jedva eka da se na neki nain povee s ovim svijetom. To je jedan od razloga zato gotovo svatko moe biti medij ako se malo potrudi. Nije teko prizvati prosjenoga duha. Ipak, do nekih je, naravno, nemogue doi. Ako ovjek vodi poten ivot i umre ne ostavivi za sobom nedovrene poslove, moe mirno otii dalje. Ali nikad nisam uspio saznati kamo odlaze takve iste due. Ali veina se ljudi nakon smrti mora vratiti natrag kako bi pozavravali nedovreno ispravili pokoju nepravdu poinjenu nekome, pomogli nekome kome su nakodili i tako dalje. Vjerujem da otud dolazi srea. Ne dobije neto za nita.

Ako ti se posrei to je vjerojatno zato to ti je pomogao netko tko ti je u prolosti uinio neto naao, ili nakodio tvome ocu ili djedu ili pradjedu. Sve se plaa, sve se vraa. Sve dok se rauni ne izravnaju neka jadna dua luta naokolo pokuavajui platiti svoju obvezu.

Imao sam nekoliko duhova koji su obavljali sitne poslove za mene. Jedan od njih, bivi ubojica po imenu Jednooki Rachuba, bijae najbri duh kojega sam ikada vidio najbri u pronalaenju eljenih predaka. Tu je bio i Profesor Grafe, aboliki uitelj drutvenih nauka koji je bio pokrao dobrotvornu organizaciju i utopio se u rijeci Hudson pokuavajui pobjei. On je znao za par sekundi napraviti genealoko stablo i dedukcijom doi da najvjerojatnijeg obitavalita traenog

40

roaka. Njih dvojica su bili jedino osoblje koje mi je trebalo i premda su svaki put kad bi pomogli nekom mom klijentu bili korak blie slobodi, njihovi su ivoti bili takve zbrke da sam bio siguran da e jo godinama biti u mojoj slubi.

Ali mislite li da sam bio zadovoljan time to sam zaraivao novac, a da pritom jedva da sam morao prstom maknuti? O, ne. Ne ja. Ja sam razbijao glavu zbivanjima u proteklih nekoliko mjeseci, razmiljao o drastinim mjerama protiv te aavice Audrey, koja toga nije bila vrijedna. Nije mi bilo dovoljno to sam joj pokazao da nije bila u pravu kad je rekla da nikad nita neu postii. I nisam bio sretan kad sam pomislio na bandu. Morao sam im pokazati.

ak sam se sjetio to mi je ovjeuljak u trgovini bocama rekao o koritenju moga talenta za hvalisanje ili osvetu. Meni se inilo da ih sve drim u aci. Bio sam pun sebe. Pa mogao sam kad god mi se svidi poslati nekoga od mojih duhova da sazna to je odreena osoba radila od poetka vremena pa do sada. Uz savjete profesora koji mije virio preko ramena, mogao sam se izvui iz svega i jo dati valjane razloge za to. Nitko mi nije nita mogao priiti, a ja sam mogao rijeima natpriati, nadmanevrirati i nadmudriti svakoga na svijetu. Bogme sam bio fakin i pol. Poeh razmiljati: to mi znai ovako dobro raditi kad banda na West Sideu ne zna nita o tome? i ovjee, ne bi li taj mulac Veseli Sam poludio od zavisti da me vidi kako se niz Broadway vozim u novom autu vrijednom est tisua dolara! i Kad se samo sjetim da sam traio vrijeme i suze na glupau poput Audrey! Drugim rijeima, lijeio sam svoj kompleks manje vrijednosti. Ponaao sam se poput pro - klete budale, a to sam i bio. Otiao sam na West Side.

No je bila hladna i zimska. Potrudio sam se uminkati i sebe i auto tako da zablistamo i tim sjajem zaslijepimo nekoliko oiju. teta to nisam mogao malo uminkati i mozak.

Dovezao sam se do Caseyeve biljarnice. Nisam se urio izii iz auta. Zavalih se u sjedalo, nakrivih eir na jedno uhoi pritisnuh trubu koja je svirala Tuxedo Junction na etrdeset i osam sekundi. Onda pogledah prema biljarnici.

Pa na trenutak pomislih kako bi bilo bolje da nisam doao, ako je ovo reakcija kakvu u dobiti. A onda sam zaboravio na sve osim kako da se izvuem.

41

Na osvijetljenam ulazu stajale su dvije pogurene figure. Biljarnica je bila u maloj pokrajnjoj uliici, tako kratkoj daje Samov lokal zapravo davao ulinu rasvjetu. Zagledavi se u dvojicu na ulazu, u jednome prepoznah Veselog Sama, a u drugome Freda Bellewa. Nisu se ni pomakli, samo su me gledali. Nisu ni nita govorili, a kad sam ja rekao: Bok, deki, sjeate se mene? primijetih da du mranoga zida stoji cijela banda. Bijae to pravi ok; izgledalo je malo previe leerno. Nije mi se dopadalo.

Bok, ree Fred tiho. Znao sam da se njemu nee svidjeti moj novosteeni uspjeh. Nisao zapravo oekivao da se to ikome od njih svidi, naravno, ali Fredova je reakcija bila proeta gaenjem, dok su ostali jednostavno bili zavidni. Po prvi put se osjetih pomalo jeftino. Izidoh iz auta i dopustih im da se dive mome perju.

Sam mrkne i ree: Kukavica! vrlo jasnim glasom. Netko drugi se nasmije, a iz tame pored biljarnice dopre: Ku-ku!

Prioh Samu i nacerih mu se. Premda mi nije ba bilo do smijeha. Ve te tako dugo nisam vidio da sam gotovo zaboravio koja si ti mustra, rekoh. Kako ti ide?

Dobro, ree on i doda kao: Jo uvijek radim da bih mogao ivjeti.

Mrmorenje koje proe ostatkom bande govorilo mi je da bi bilo bolje da se vratim natrag u svoj sjajni automobil i odmaglim odavde. Ostao sam.

Pravi si pametnjakovi, ha? rekoh slabim glasom. Shvatih da su svi pomalo alkoholizirani. Odjednom se

naoh u kripcu. Sam zabije ruke u depove i pogleda me s visoka. On bijae jedini nizak ovjek koji mi je to mogao uiniti. Nakon tmurne tiine on ree:

Bolje se ti vrati svojoj kristalnoj kugli, varalico. Mi volimo momke koji znojem zarauju kruh. ak volimo i one koji rade isto to i mi, jer to znai da su pametniji i jai od ostalih. Ali srea i velika gubica nisu dovoljni atributi. Nestani.

Bespomono pogledah naokolo. Dobio sam ono to me ilo. A to sam oekivao? Nije vrag da sam mislio da e se ti momci skupiti oko mene i srdano se sa mnom rukovati.

Jedva da su se pomakli, ali odjednom su me potpuno okruivali. Ako brzo ne smislim neto, gotov sam. Duboku udahnuh.42

Ne traim nita od tebe, Same. Nita; to znai savjet; vidi?

Ti i tvoje seanse. uli smo sve o tebi. Vara jadne udovicei uzima im pedeset dolara za razgovor s dragim pokojnicima! Spiritualni savjetnik! Kakva idiotarija! Hajde, brii!

Sad sam se ve mogao za neto uhvatiti. Varam, ha? Kladim se da bih ti na vrat mogao natovariti takvoga duha da bi ti se digla sva kosa na glavi, ako ima dovoljno hrabrosti da ode tamo kamo ti kaem da ode.

Kladio bi se? Dobar vic. ujte to, deki. On se nasmije, pa se opet okrene meni i progovori stisnutih usana: Dobro. Sam si to traio. Hajde, lovau, pristajem na tvoju okladu. Fred e paziti na ulog. Kako bi bilo da se okladima u deset tvojih uljivih dolara na svaki moj? Fred, doi ovamo i uzmi moju desetau.

Dajem ti dvadeset na jednoga, rekoh polu-histerino. Odvest u te na mjesto gdje e upoznati najgadnijega duha- proganjaa za kojega si ikada uo.

Gomila zagrmi smijehom. Sam se nasmije zajedno s njima, ali nije se pokuavao izvui. Oklada je oklada. Ja samo kimnuh i spustih dvije stotke u Fredovu ruku. On i Sam uu u moj auto. Sam se nagne i mahne ostalima.

Vidimo se u paklu, deki, ree. Idem si prizvati duha, pa emo vidjeti tko e koga nasmrt prestraiti!

Ja potrubih kako bih priguio smijeh i povike, i nagazih na gas.

Kamo? upita Fred nakon nekog vremena.Tu blizu, rekoh, premda nisam imao blage veze kamo

idemo.Mora postojati neko mjesto u blizini gdje bih mogao nai

pravoga duha-proganjaa, jednoga koji bi natjerao Sama da se povue, a meni vratio ugled meu bandom. Otvorih pretinac pored upravljaa i pustih Ikeya van. Ikey bijae mali izopaeni vraiak iji se rep zaglavio izmeu dva sloja elika kad su montirali ovaj auto, i sad je morao tu i ostati sve dok auto ne ode na otpad.

Hej, Ike, apnuh. On pogleda prema meni; crveno svjetlo u pretincu odraavalo se u njegovim blistavim oicama. Zafukaj i pozovi profesora, hoe li? Ja ne mogu jer e me ova dva bandita na zadnjem sjedalu uti. Tebe ne uju.

43

OK, efe, ree on i ispusti krik od kojega mi se sledi krv u ilama. To je oito bio poziv za profesora, jer se starac istoga trena pojavi pored auta, pa se uvue na sjedalo do mene.

Blagi Boe, prodahe. elio bih da me ne priziva na mjesto koje putuje ovakvom brzinom. Jedva sam te stigao.

Ne fuliraj, profesore, proaptah. Moe ti stii zrakoplov ako hoe. Tu na zadnjem sjedalu imam tipa koji eli da ga neki duh nasmrt prestrai. Zna li kojega tu negdje u blizini?

Pa, naravno. Sjea se da sam ti priao o Wolfmeyerovoj kui?

Joj on je gadan.Taman kakav ti treba. Ali ne trai da poem tamo s

tobom. Nitko se od nas ne eli druiti s Wolfmeyerom. I, za ime nebesa, budi paljiv.

Ma, mogu ja s njim. Gdje je?Profesor mi da detaljne upute, zaeli mi laku no i ode.

Bijah pomalo iznenaen: profesor je esto putovao sa mnom i nikad prije nije odbio priliku da uiva u novome krajoliku. Slegnuh ramenima i nastavih.

Zaputih se izvan grada prema odreenoj farmi. Wolf- meyer, pensilvanijski Nizozemac, na njoj se objesio. On je bio,i jo je, gadna faca. Umjesto da sve to lijepo prihvati, on je bio pravi pobunjeniki tip. Savreno je dobro znao da e ovdje morati provesti cijelu vjenost osim ako ne uini mnoga dobra djela da se iskupi za svoju zlou. Ali to ga, ini se, nije nimalo smetalo. Postao je zajedljiv, pravi zao duh. U toj je kui umrlo ve osmoro ljudi. Troje stanara koji su iznajmili farmu, trojica beskunika i dva istraivaa paranormalnih pojava. Svi su se oni objesili. To je bio Wolfmeyerov nain rada. Mislim daje stvarno uivao u proganjanju. U svakom sluaju, radio je to vrlo savjesno.

Nisam elio nauditi Veselom Samu. elio sam mu samo dati malu lekciju. A pogledajte to se dogodilo!

Stigli smo do farme neto prije ponoi. Nitko nije mnogo govorio, jedino sam ja ispriao Samu i Fredu sve to sam znaoo Wolfmeyeru kako bi znali to ih eka. Slatko su se nasmijali, pa sam ja zautio i nastavio voziti. Onda je Fred poeo objanjavati uvjete oklade. Ako je eli dobiti, Sam mora u kui ostati do jutra. Ne smije zvati u pomo niti napustiti kuu. Sa sobom mora ponijeti konopac, zavezati omu i prebaciti ga 4 4

preko Wolfmeyerove grede velike hrastove grede na kojoj se objesio starac i jo osmoro poslije njega. To bijae dodatno iskuenje za Sama moja ideja. Ja bih trebao ui zajedno sa Samom kako bih ga mogao izvui ako stvari postanu preopasne. Fred e ostati i autu i ekati.

Parkirao sam auto na dogovorenu mjestu, a ja i Sam izidosmo. Sam s ve zavezanom omom preko ramena. Fredu je nekako ponestalo rijei, a lice mu je imalo jako ozbiljan izraz.

Ne svia mi se sve to, ree gledajui prema kui koja se nadvijala nad cestom i izgledala poput malignog tumora zadubljenog u svoje mrane misli.

Rekoh: Pa, Same? Hoe li platiti sad i priznati da si izgubio okladu?

On je slijedio Fredov pogled. To je zaista bila kua groznog izgleda. Trenutak je razmiljao, onda slegnuo ramenima i nacerio se. Morao sam se diviti tom takoru. K vragu, idem do kraja. Ne moe me prestraiti scenografijom, varalico.

Na moje veliko iznenaenje Fred ubaci : Mislim da nije varalica, Same.

Otpor uini Sama jo tvrdoglavijim, premda sam po izrazu njegova lica vidio da mu nije svejedno. Hajde, varalico, reei krene uz cestu prema kui.

Uvukosmo se u kuu kroz podrumski ulaz. Ja izvukoh bateriju i osvijetlih nam put do grede. Nai su koraci zvuali poput nasmijana apta koji je odzvanjao hodnicima i sobamai odbijao zamrijeti. Pod uvenom gredom pod je bio prekriven tamnim mrljama.

Pomogoh Samu da prebaci konopac preko grede, a zatim ugasih svjetlo. Zacijelo se ukoio od straha. Ja nisam jer sam znao da duha mogu vidjeti i prije no to stigne do mene. Duhovi nisu mogli vidjeti mene. I ne samo to za mene su svi zidovi i podovi i svodovi bili osvijetljeni fosforescentnim raznobojnim sjajem sveprisutnog avetinjskog bilja. Poelih da Sam moe vidjeti avetinjsku plijesan koja je rasla na mrlji pod gredom.

Sam je ve teko disao, ali znao sam da e trebati neto vie o d mraka da njemu zaepi gubicu. Mora ostati sam i mora dobiti svoju avetinjsku posjetu.

enja, mali, rekoh i pljesnuh ga po ramenu. Okrenuh se i izidoh iz kue.

45

Hodao sam tako da me uje da izlazim, a onda se potiho uvukao natrag. Ovo je nesumnjivo bilo najnaputenije mjesto koje sam ikada vidio. ak su se i duhovi drali podalje od njega osim, naravno, Wolfmeyera. Tu je bila samo raskona avetinjska vegetacija koju nije vidio nitko osim mene, i duboka tiina prekinuta jedino Samovim disanjem. Nakon nekih desetak minuta shvatih daje Sam mnogo hrabriji no to sam ikada mislio da jest. Morao se bojati. Ali nije si to doputao.

unuh i naslonih se na zid pokrajnje sobe, pa se namjetih u najudobniji poloaj. Oekivao sam da se Wolfmeyer pojavi prilino brzo. Svim sam se srcem nadao da u ga moi zaustaviti prije no to stvari odu predaleko. Nema smisla da ovo preraste u ita vie od male lekcije o poniznosti. Bijah jako zadovoljan sam sobom i posve nepripremljen za ono to je uslijedilo.

Gledao sam prema vratima na suprotnom kraju. Shvatih da ve nekoliko zadnjih minuta tamo neto svjetluca. Sjaj se polako pojaavao i blago treperio. Bijae zelene boje zelene poput plijesni i gnjilei, a osjeao se i blag zadah mesa mrtvog ve toliko dugo da je ve gotovo izgubilo taj karakteristini vonj. Bijae uasno i ja doista bijah prestraen. Trebalo mije nekoliko trenutaka da se sjetim da sam praktiki neranjiv. Stisnuh se uza zid i nastavih promatrati to e se dogoditi.

Ue Wolfmeyer.Bijae to duh stara, stara ovjeka u prljavoj halji to je

leprala oko njega. Njegove ruke, ispruene daleko ispred mrava tijela, bijahu ilave i jake. Glava pokrivena zamrenom kosom i sva zarasla u prljavu bradurinu, podrhtavala je na slomljenom vratu poput sjeiva tek zarivenog u mekano drvo. Svaki je njegov korak tjerao glavu da se jo jae ljulja. Oi su mu blistale; bijahu crvene, a duboko u njima vidio se zeleni plamen. Njegovi su se psei zubi produili u ute, tupe kljove, a izgledali su poput stupova koji podupiru izopaen osmjeh. Truli zeleni sjaj tvorio je zastraujuu aureolu oko cijeloga tijela.

Proao je pored mene potpuno nesvjestan mog prisustva, te zastao pored vrata sobe u kojoj je Sam ekao pored konopca. Stao je na dovratku, ispruenih pandi, dok se glava na slomljenom vratu pomalo smirivala. Buljio je u Sama. Odjednom razjapi usta i pone zavijati. Bijae to tih, mrtav zvuk,46

onakav kakav bi mogao doprijeti iz grla udaljenog psa. Premda ga nisam odavde mogao vidjeti, znao sam daje Sam naglo okrenuo glavu i ugledau duha. Wolfmeyer podigne ruke; uini mi se daje malo zateturao, a onda ue u sobu.

Trgnuh se iz uasa koji mi se poeo penjati uz kimu i podigoh se na noge. Ako brzo neto ne uinim

Na prstima se prikradoh do vrata na vrijeme da bih vidio Wolfmeyera kako luaki mae rukama, to je izazivalo lepranje njegove prljave halje i tjeralo mu cijelo tijelo da pulsira uasnim zelenim svjetlom; na vrijeme da vidim kako Sam skae na noge, razrogaenih oiju, i tetura natrake prema konopcu. Zgrabio se za vrat, otvorio usta iz kojih nije izlazio nikakav zvuk, glava mu se nagnula na stranu a izoblieno lice podiglo prema stropu dok je teturaio ravno u pripremljenu omu. A onda seja nagnuh preko Wolfmeyerova ramena, pribliih usta njegovu uhu i rekoh:

Buuuu!Skoro sam prasnuo u smijeh. Wolfmeyer cikne, odskoi

dobrih tri metra i istri iz sobe, ak se ni ne okrenuvi, tako brzo da je izgledao poput izmaglice. Bijae to prizor nasmrt prestraena duha!

Istovremeno, Veseli Sam se ispravi, licem mu se razlije olakanje, a onda se jednostavno skljoka i tresne na guzicu. To mi je bilo posve dovoljno. Sjedio je pod omom obliven hladnim znojem, s rukama meu nogama, pogleda uperena u vrhove cipela.

To e te nauiti! uskliknuh pobjedniki i prioh mu. Plati, gnjido, i dabogda slijedei tjedan ne imao za kruh! Nije se ni pomaknuo. Pretpostavljam da je jo bio u oku.

Hajde! rekoh. Saberi se, ovjee! Nisi li vidio dovoljno? Stari e se svakoga trena vratiti. Dii se!

Nije se ni pomaknuo.Sam!Nije se ni pomaknuo.Sam! Zgrabih ga za rame. On se prevrne i ostane mirno

leati. Bio je prilino mrtav.Dugo nisam niti ita uinio, ni ita rekao. Onda kleknuh

pored njega i rekoh: Daj, Same. Prestani, stari.Nakon jedne minute polako ustadoh i krenuh prema vra

tima. Napravio sam tri koraka prije no to sam stao kao47

ukopan. Neto se dogaalo! Protrljah oi rukama. Da poelo se mraiti! Blijedo svjetlo avetinjskog bilja na zidovima polako je postajalo sve slabije, nestajalo, nestajalo

Ali to mi se nikad prije nije dogodilo!Nije vano, rekoh sam sebi oajniki. Dogaa se sad.

Moram se maknuti odavde!Shvaate? Shvaate. Bila je to ona tekuina prokleta

tekuina iz trgovine bocama. Njeno je djelovanje polako pres- tajalo! Je li ovo bila cijena koju moram platiti za bocu? Je li ovo to to se trebalo dogoditi ako svoj dar uporabim za osvetu?

Svjetlo je ve polako nestajalo i sad je posve nestalo. Vie nisam mogao vidjeti nita osim jednih od vrata. Zato nisam mogao vidjeti izlaz? Kakvo je to blijedo zeleno svjetlo koje se vidi oko dovratka?

Wolfmeyer! Moram izii odavde!Vie nisam mogao vidjeti duhove. Ali oni su sad mogli

vidjeti mene. Potrah. Pretrah preko mrane sobe i zaletjeh se u zid na drugoj strani. Odbih se od njega, krv mi ikne izmeu prstiju ruke kojom sam pokrio lice. Opet potrah, ali naletjeh na drugi zid. Gdje su ta druga vrata? Potrah opet i spotaknuh preko Samovog tijela. Moja glava proleti kroz omu. Stegne mi se oko dunika, a vrat mi pukne uz agonizi- rajue krckanje. Jo sam se pola minute trzao, a onda mi se tijelo opusti.

Mrtav ko sam pakao ja. Wolfmeyer se smijao i smijao.Fred je ujutro pronaao Sama i mene i odnio naa tijela

do auta. I sad moram ostati ovdje i proganjati ovu prokletu kuu.

Ja i Wolfmeyer.

Copyright 1941 by The Conde Nast Publications

48

Evo opet jednog gromoglasnog van Vogta. Opet e se nepobjedivi junak sukobiti s nepobjedivim protivnikom koristei nenadmaive vrste oruja i nadljudske sposobnosti. Za razliku od "Crnoga razaraa" ovdje je ak i arena prostrana: satelitska galaktika naoj Kumovoj slami...

A. E. van VogtOLUJA

Izvornik: The Storm, 1943.Prijevod: Mihaela Velina

Plinovi su plutali miljama i godinama. Otpadne tvari od deset tisua sunaca, ratrkani mijazam prolih eksplozija, mrtvih paklenih vatri i gnjeva stotina milijuna divljakih sunevih pjega bezoblian, besmislen.Ali to je bio poetak.U veliku tminu uvaili su se plinovi. U njima je bilo

kalcija, i natrija, i vodika; brzina kojom se plinoviti oblak kretao dosezala je i trideset kilometara u sekundi.

Onda je doao bezvremenski period u kojem je gravitacija obavila svoje. Jo nerazvijena masa postala je mase. Velike nakupine plinova poele su poprimati oblike u iroko rasprostranjenim podrujima, te se nastavile kretati sve dalje i dalje.

Napokon su dospjele tamo gdje su tisue plamenih sunaca davno prije prele crtu glavne struje sunaca zemaljskog tipa. Prele i ostavile svoje otpadne plinove.

Prvi je sudar zgusnuo nepregledno velike plinovite svjetove. Elektronska izmaglica metana sjurila se poput podivljalih konja u jednako silovitu pozitronsku izmaglicu kontrametana. Istoga trena, laki orbitalni pozitroni i elektroni nestali su u bljesku tekih zraenja.

Oluja je poela.49

Ogoljele su jezgre sad nosile strane i neuravnoteene negativne naboje i odbijale elektrone, ali privlaile atomske jezgre metana. Zauzvrat su ogoljele metanske jezgre privlaile kontrametan.

Rezultirajue ponitavanje nabo