Što je filozofija?- ne postoji općenito prihvaćena definicija (poteškoća)- filozofija – „ljubav prema mudrosti“ → MUDROSLOVLJE (grč.)- „Ja sam filozof!“ (Pitagora) → Ciceron je to spomenuo, ali nije nužno

istinito – bio je jedno vrijeme Pitagorejac (ne vjeruje mu se jer se misli da je bio zanesen)

- filozofija nastaje u Grčkoj 7./ 6.st.pr.Kr.- Karl Jaspers (20.st.), njemački filozof – nije se školovao za filozofiju, po

zanimanju liječniko smatrao da se neke pojave u medicini ne mogu riješiti, pa se okrenuo

filozofijio u svom tekstu govori o suprotnim mišljenjima koja se javljaju kroz

povijest

HERAKLIT (6./5. st.pr. Kr.)- sačuvano stotinjak fragmenata- jedan od najutjecajnijih filozofa u samim počecima ove discipline- fr. 35 → filozof je onaj koji ljubi mudrost te mora imati znanje

o „Koji ljube mudrost valja da vrlo mnogo znadu!“- fr. 40 → priznaje da neki ljudi znaju mnogo, ali nisu mudri

o naučene činjenice ne znače mudrost, znanje ≠ mudrosto „Mnogoznalost ne uči mudrosti jer bi naučila: Hesioda i Pitagoru,

Ksenofonta i Hekateja“- fr. 50 → logos – univerzalni kozmički zakon

o filozof teži spoznati logos, ono što je bit svega (ne ono svakodnevno), traži se istraživanje temelja univerzuma

o ljubi mudrost, zna, ali nije presudno, traži smisao logosa – „Ako poslušate, ne mene, nego logos, mudro je priznavati, da je sve jedno.“

HERODOT (5.st.pr.Kr.)- djelo „Povijest“ - Povijest (I, 30.) – Solonu → putuje iz ljubavi prema mudrosti- kaže da je filozof osoba koja istražuje iz ljubavi i želje za znanjem, a

filozofirati znači istraživati iz želje za spoznajom

PLATON (5./4.st.pr.Kr.)- neznalice → misle da mu ništa ne nedostaje, ne zna da ne zna!

o „ I baš je neznanje nešto grozno, jer je, nimalo razborito i plemenito kakvo jest, uvijek zadovoljno sobom.“

- mudraci → smatraju se bogovima; loše – ne teže za mudrošću, jer već jesu mudri

o „To je naime stoga što nijedan bog nije filozof i ne teži za tim da bude mudar, jer on to već jest.“

- filozofi → smatraju se između mudraca i neznalica, posjeduju svijest o neznanju, to je motiv za spoznaju

1

- djelo „Država“ - kritičko razmišljanje, propitivanje iz ljubavi prema spoznaju- filozofirati – uvijek biti na putu; filozofi su uvijek u pokretu, za razliku od

statičnih mudraca i neznalicao „Filozofi su oni koji mogu domašiti ono što se uvijek u istome

istovjetno nalazi.“- žele shvatiti bit svih predmeta; čovjek je u središ.→ ANTROPOCENTRIZAM

ARISTOTEL (4.st. pr.Kr.)- znanost → najspoznatljivije, a to su prva počela (temelji) i uzroci- filozofija – najviša znanost, a u odnosu na ostale je nadređena (postoji

hijerarhija)o izabiru je zbog znanja radi njega samoga (teorija)o dobit ćemo odgovor radi čega je sve, koja je svrha svega → jedino se u

filozofiji može dobiti odgovor; ANTROPOCENTRIZAM

APOSTOL PAVAO (1.st.po.Kr.)- izvrsno je poznavao rimsko-grčku filzofiju, kao i teoriju Židovstva- ludost ≠ mudrost (svijeta) → svijet je poganski (grč-rim. svijet)- Bog – personalno shvaćanje (osoba) → postavlja kriterije različitosti između

ludosti i mudrosti- knez mira (Krist) ≠ knez ovog svijeta (Sotona)

TERTULIJAN (2./3.st.po.Kr.)- vjerujemo jer imamo povjerenja u autoritet koji nam nešto objavljuje- „Vjerujem jer je apsurdno.“ (Credo quia absurdum)- preostaje nam drugi spoznajni stav; vjerujemo u Objavu → povjerenje u Istinu

→ istina = dobro- srednjovjekovna filozofija obilježena je TEOCENTRIZMOM

AURELIJE AUGUSTIN (4./5.st.po.Kr.)- „Ja želim spoznati Boga i dušu. Zar ništa više? Savršeno ništa više!“- TEOCENTRIZAM, do Renesanse

- novovjekovna filozofija → 16.st. - 1831.g.o 16.st. filozofija renesanseo 17.st. empirizam i racionalizamo 18.st. filozofija prosvjetiteljstvao 1781.g. – 1831.g. njemački klasični idealizamo od 1831.g. suvremena filozofija

2

RENÈ DECARTES (1596. – 1650.)- 1. značajni predstavnik racionalizma- filozofija: „Savršeno znanje o svim stvarima što ih čovjek može spoznati...“- ograničava filozofiju na proučavanje onoga što je dostupno ljudskom umu, na

ono što ljudski um može shvatiti (pojmiti)- filozofija – ima praktičnu funkciju → „... kako bi se bolje snalazio u životu...“

THOMAS HOBBES (1588. – 1679.)- predstavnik empirizma- „Filozofija je racionalna spoznaja djelovanja“

o racionalna – nešto što možemo dosegnuti razumom- važno je spoznati uzročno-posljedične veze, jer onda možemo manipulirati

posljedicama (djelovanjima)- „Cilj spoznaje je moć.“ – moć nad prirodom (da bi smo si olakšali život)

Zajedničko Descartes-u i Hobbes-u → filozofija ima PRAKTIČNU FUNKCIJU

IMMANUEL KANT (1724. – 1804.)- prijelazna figura između filozofije prosvjetiteljstva i njemačkog klasičnog

idealizma- 1781.g. „Kritika čistog uma“ – radikalna promjena u filozofiji (Kantov

kopernikanski obrat)- „Filozofija je ideja savršene mudrosti koja nam pokazuje krajnje svrhe

ljudskog uma.“- 4 PITANJA:

1. Što mogu znati? (koliko čovjek može spoznati? Granice spoznaje)2. Što trebam činiti? (što je ispravno, moralno? A što krivo?)3. Čemu se smijem nadati? (treba dati odgovor na čovjekov odnos s

transcendentnim bićem)4. Što je čovjek? (prva 3 pitanja odnose se na ovo, najvažnije –

ključno)

- na 1. pitanje odgovara metafizika, na 2. moral, na 3. religija, a na 4. antropologija → 4 filozofske discipline

- ne zanima ga školska filozofija (povijest i činjenice), već ono što ona uistinu jest

- RELIGIJA za Kanta – RACIONALNA (FILOZOFSKA) TEOLOGIJAo filozofska disciplina koja proučava transcendentno (nadnaravno) biće

→ Boga; samo u granicama ljudske spoznajeo to nije DOGMATSKA RELIGIJA

3

JOHANN GOTTLIEB FICHTE (1762. – 1814.)- „Kakvu ćemo filozofiju izabrati ovisi dakle o tome kakav je netko čovjek.“

o kakav je netko čovjek, takvu filozofiju imao svaki čovjek pridodaje filozofiji nešto „svoje“, subjektivno

krajnje individualno (subjektivno) shvaćanje filozofije- romantičarske ideje → čovjek se rađa kao filozof- „Zato ni ta znanost među već 'odraslim' muškarcima ne očekuje mnoge

gorljive pristaše.“o filozofija je primjerenija mlađima (mogu doći do idealizma)

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL (1770. – 1831.)- „Filozofija je njezino doba izraženo u mislima.“

o filozofija uvijek nastaje u suvremenom trenutku; refleksija onog trenutka u kojem nastaje (perspektiva sadašnjosti)

FRIEDRICH WILHELM JOZEF SCHELLING (1775. – 1854.)- njemački klasični idealizam- romantičarske ideje, utjecaj Hölderlina

KARL MARX (1818. – 1883.)- „Filozofi su svijet samo različito tumačili, ali radi se o tome da ga se

izmijeni.“o izvor → 11. teza o Fenerbachu (nj. teolog i filozof; Marx ga kritizira)o prigovor – dotadašnja filozofija se temelji na tumačenju svijeta

teorija → tumačenje je pasivno – ne zahvaća ljudski život- Marx želi promjenu svijeta – znači radikalno mijenanje društvenih odnosa

o to se događa posredstvom revolucije- filozofija bi tada bila ona snaga koja pokreće revolucije; ispunjenje F kažu da

je Marxovo shvaćanje filozofije: „Mišljenje revolucije“ → FILOZOFIJA PRAKSE

LUDWIG WITTGENSTEIN (1889. – 1951.)- austrijskog podrijetla, veći dio života proveo na Oxfordu

o vezan je uz anglosaksonsku filozofiju – pravac ANALITIČKE FILOZOFIJE (20.st.)

- djelo: „Tractatus Logico – Philosophicus“o predložio je osebujno shvaćanje filozofije

- filozofija – logička analiza jezika (misli)o misli – sve ono što mislimo izražavamo jezikom; dok logička analiza

pojašnjava ono nejasno u jeziku- ideja → svođenje filozofije na logičku analizu

KARL JASPERS (1883. – 1951.)- bavio se psihoanalizom, a tek kasnije filozofijom- tekst: „Filozofski način žiovta“

4

o čovjek je izgubljen u tehničkom svijetu → samozaboravao trebamo postati svjesni samih sebe; svog podrijetla

- filozofija ≠ znanost ≠ nauk- podjela znanosti:

o REALNE (empirijske, iskustvene) – bave se ljudskim iskustvomo FORMALNE (npr. logika, matematika)

- ZNANOST – skup svih metodički stečenih i sistemskih znanja, a ujedno i djelatnost kojom tom znanosti stječemo

o znanstvene discipline – mogu imati samo partikularnu spoznaju (fizika, kemija, antropologija)

o interdisciplinarnost – kombiniranje znanosti da bi se došlo do generalne spoznaje

- razlika između realnih znanosti i filozofije:

- POVIJESNI RAZVOJo 7./6. st.pr.Kr. (Grčka) → mitološko tumačenje svijeta VS. filozofsko

mišljenje (znanstveno mišljenje)o 5.st.pr.Kr. → 1. filozofski sustavi – Platon (metafizičar) i Aristotel

početak odvajanja znanosti (znan. disciplina) i filozofijeo srednji vijek → nema kritičkog razmišljanja, teološki pogled na svijeto novi vijek → Kopernik, Galileo, Kepler, Newton – promjena

paradigme kauzalno-deterministička slika svijeta

o 19.st. → odvajanja i razvoj društvenih znanosti (sociol. i psihol.)o 20.st. → odvajanje i razvoj logike (Frege)

PITANJA I ODGOVORI (Domaća zadaća br.1):1. Pregledno ispišite granice znanosti.

Znanstvena spoznaja je partikularna (usmjerena na određene predmete proučavanja), ne može odrediti ciljeve života (ne postavlja vrijednosti), ne može nam odgovoriti na pitanje o vlastitom smislu

2. Pregledno ispišite zašto je znanost nužna filozofiji.

5

REALNE ZNANOSTI1. iskustvene ili empirijske naravi – postavljaju emprijska pitanja2. tematski reducirane – znanstvena spoznaja je uvijek partikularna3. metodički apstraktne – istražuju samo ono što se može istražiti metodama (koje su pouzdane i egzaktne)

FILOZOFIJA1. neempirijske – nije iskustvena već ona propituje uvjete svakog ljudskog iskustva2. spoznaja totaliteta – proučava totalitet (cjelinu) iskustva3. nije metodički apstraktna

Znanost je metodički i kritički čista, daje spoznaju o predmetima → daje znanje o pojavama (činjenice). Filozofija mora priznati znanstvene načine razmišljanja (njihove granice i put kojim su došli do tog razmišljanja)

3. U čemu je specifičnost filozofije? Da bi filozofirali nije dovoljno znati ono što nas znanost uči nego sami moramo razmišljati izvan granica znanosti, ali prihvatiti znanstveno mišljenje (stav).

4. Što sve uvjetuje čovjekovu izgubljenost i samozaborav? Čovjekovu izgubljenost uvjetuje kad bez ljubavi bulji u prazninu, kada se pojedinac nalazi u mraku. Čovjekovu samozaborav uvjetuje prezaposlenost poslovima, tehnički svijet, osjećaj kao da je čovjek dio stroja, a sklonost samozaboravu leži u nama samima – prihvaćanje kolotečine i običaja bez razmišljanja i kritičnosti.

5. Što znači odluka da se živi na filozofski način? Odluka da se živi na filozofski način znači otrgnuti se od kolotečine, postati svjestan vlastitog podrijetla te na temelju toga tražiti put do samog sebe, a zatim pomoći sebi u unutrašnjem djelovanju.

6. Kojim putovima vodi takav način života? Što znači komunikacija? Filozofski način života vodi putem meditacije (u usamljenosti) svih načina osvješćivanja, a zatim komunikacija s ljudima – sporazumijevanja u zajedničkom radu, razgovoru i šutnji.Komunikacija nam omogućuje da spoznamo istinu. Trebamo stalno tražiti komunikaciju, bez ustručavanja, jer „istina počinje udvoje“, a sve što nije ostvareno u komunikaciji – što shvatimo sami za sebe, po Jaspersu, ne znači ništa.

SAMOZABORAV- neznaje o sebi samima- rješenje: meditacija (da možemo ići u komunikaciju) i komunikacija

(dobivamo povratne informacije)- filozofski način života – biti svjestan problema i rješenja- filozofiranje – „biti na putu samospoznaje“

Domaća zadaća br.2 → Zadnji ulomak teksta – znanstveno praznovjerje (staviti u kontekst odnosa znanosti i filozofije)

U filozofiji je potrebno stalno iznova sve preispitivati i kritički razmišljati kako bi spoznali sami sebe i svijet koji nas okružuje. „Tko se više ne čudi, ne pita.“ – Zato što smatra da zna, a kao što je Platon rekao za neznalice – on ne zna da ne zna i zato smatra svoje znanje, tj. neznanje, dovoljnim, jer ne shvaća da ne zna. „Tko znanstveno znanje smatra za spoznaju bitka kao takva i u cjelini, zapao je u neku vrstu znanstvenog praznovjerja.“ – Bitak1 označava sve ono što jest, a znanost kao takva ima partikularnu spoznaju, u usporedbi s filozofijom koja ima spoznaju totaliteta. Stoga filozofija nema nikakve granice, osim same ljudske spoznaje, za razliku od znanosti koja je ograničena znanstvenim metodama. Na primjer znanost ne može otkriti ima li čovjek dušu ili ne, dok filozofija može o tome voditi polemike i filozofirati.

1 BITAK – filozofska kategorija koja označava sve ono što jest, cjelokupnost svih realnih predmeta i iskustava, ono što omogućuje postojanje svakog bića

6

SLIČNOSTI- nazor (tumačenje) o svijetu, čovjeku i životu- univerzalnost – bave se vječnim pitanjima i temama- povijesnost – ne zastarijevaju

o povijest filozofije je filozofija sama po sebi, kao i povijest umjetnosti (mora se znati ta povijest – povijest pripada samom predmetu)

RAZLIKE- umjetnost je proizvod mašte, dok je filozofija nastaje uz pomoć kritičkog

razmišljanja

- vjera → u transcendentno (ono što nadilazi čoveka, nadnaravno) bićeo vjerujemo jer imamo POVJERENJE u autoritet!

SLIČNOSTI- nazor o svijetu, čovjeku i životu- tumačenje (interpretacija) svijeta, čovjeka i života- rasvjetljenje egzistencije → pokušavaju pojedincu dati odgovor na temeljna

egzistencijalna pitanja

RAZLIKE- RELIGIJA – objava (npr. prva Božja zapovijed – Ja sam Gospodin, Bog tvoj,

nemaj drugih bogova uz mene) – taj iskaz ne proizlazi iz ljudskog promišljanja → NAD-UMNI ISKAZ

o „Ne ubij!“ – rezultat je kritičkog razmišljanja – stavovi moraju imati racionalno objašnjenje, utemeljenje, do njih smo došli logičkom argumentacijom, to je strogo pojmovno mišljenje → UMNI ISKAZ

Nad-umne iskaze uzima u obzir teologija, a umnima se bavi filozofija

- Nad-umne iskaze prihvaćamo vjerom (povjerenje), još 2 stava – agnostici2 i ateisti3, a kod umnih iskaza cilj je spoznaja (proces), kojom dolazimo do znanja → „obrazloženo vjerovanje“

2 AGNOSTIK – osoba koja pristaje uz agnosticizam (izraz koji obuhvaća veoma različite pravce, npr. transcendentalni idealizam, pozitivizam i dr., koji zastupaju gledište da je stvarnost nemoguće spoznati)3 ATEIST – onaj koji pristaje uz ateizam (odricanje od religije i vjerovanja koja iz nje proizlaze, objašnjavanje ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta bez nadnaravnog bića)

7

- sve započinje filozofskim pitanjem → odgovor (podliježe kritici – obrazloženje, polemika...) → novo pitanje → novi odgovori

- stvara se problemsko područje – specijalizirani dio- nakon nekog vremena problemsko područje postaje filozofska disciplina

ARISTOTELOVA PODJELA FILOZOFIJE- on je prvo promišljao o odnosu čovjeka prema svijetu – trostruk način:

o teorija – opažamo i promatramo stvari; spoznaja zbog nje sameo praksa – čovjek djeluje u svijetuo proizvodnja – oblikovanje, stvaranje

3 grane filozofije:- TEORIJSKA (nauk o biću – za Aristotela)

o metafizika, filozofija prirode, spoznajna teorija (17.st.), antropologija (19.st.)

- PRAKTIČNA (nauk o ljudskom djelovanju – ispravnom djelovanju)o etika, tzv. „genitivne filozofije“, tj. „filozofije nečega“ – filozofija

politike, fil. prava, fil. odgoja, fil. znanosti, socijalna filozofija- POIETIČKA (nauk o oblikovanju – zanatsko → tehnika i tehnologija, i

umjetničko)o Poetika, retorika, estetika – filozofskih umjetnosti (obuhvaća poetiku),

filozofija tehnike

- Aristotel – „prva filozofija“ (nauk ili učenje o prvim izvorima i uzrocima bića te o vrhovnom biću – Bogu) → uvijek će pisati metafizika

o bavi se najapstraktnijim pojmovima- 1.st.pr.Kr. – Andronik, knjižničar – htio je dati redoslijed Aristotelovim

djelimao smatrao je da fiziku treba prvo proučavati (kako bi naučili zakone

prirode što nas okružuje), a zatim prve filozofije koje je stavio iza fizike

o grč. meta – iza; u prijevodu metafizika znači iza fizike, što bi trebalo pojašnjavati podrijetlo naziva (također postoje i druge teorije porijekla)

- razvila se u 2 grane: o OPĆA METAFIZIKA (ontologija – Christian Wolff, 17.st. → dao

naziv)o SPECIJALNA METAFIZIKA o NAUK O DUŠI (metafizička psihologija ili racionalna psihologija)

filozofska ili racionalna teologija → ono što možemo spoznati na temelju racionalnog premišljanja ≠ dogmatska teologija – koja polazi od nadumnih iskaza

8

- (disciplina teoretske filozofije koja proučava) nauk o biću i bitku- BIĆE → sve ono što postoji; sve ono što jest; ono što ima egzistenciju

Jesu li sljedeće riječi bića? čovjek, Trnoružica, ljbav, tulipan, ideja pravednosti, Bog, olovka, pojam

trokut, ništavilo ODGOVOR: Jesu!

o biće je sve ono što postoji bez obzira na način na koji postojio 2 temeljna načina postojanja bitka: REALNO i IREALNO

- BIT – srž, esencija; ono po čemu nešto jest baš to što jest- BITAK – bit bića kao bića, ono po čemu jest sve što jest → biće

- PRAVCI (učenje, nauk ili stajalište):o MONIZAM → bitak je jedan, tj. jedinstveno DUALIZAM → bitak je dvojstven – sve što se može svesti na 2

principa, ali se ne mogu svesti jedan na drugio PLURALIZAM → bitak je višestruk

OBZIROM NA GRAĐU BITKA:- MATERIJALIZAM – bitak je nešto materijalno, a sve ostalo je sekundarno

(duh, mišljenje, svijest); materija je primarna- IDEALIZAM – bitak je nešto nematerijanlo (idejno, tj. idejne naravi),

materija je skundarna

ARISTOTEL (4.fragment)→ o početku grč. filozofije, govori o 1. filozofiji

- većina filozofa razmišlja o počelu, temeljima → o BITKU, time započinje filozofija

o smatraju da bitak ima tvarnu narav (materija, tvar) MATERIJALIZAM

o ne slažu se oko količine materije (tvari) koja čini bitak

TALES – „otac grčke filozofije“ (7/6.st.pr.Kr.)- promatra prirodu – želi ju objasniti, traži uzroke u samoj prirodi → novi

pristupo prije Talesa – mitološka slika svijeta – mit daje odgovor

- Talesovo rješenje je VODA → MONIZAM

PITAGOREJCI (5.fragment)- bavili se matematikom (ona izražava kvantitativni odnos)

o izraz tog odnosa je BROJ, začetak IDEALIZMA

9

- imali su mistiku brojeva → savršen broj = 10 (sklad u univerzumu)HERAKLIT (6. fragment)

- svijet je isti za sve, nije ga stvorio ni Bog, ni čovjek- „...uvijek je bio i bit će vatra vječno živa...“ = MONIZAM

EMPEDOKLO (7. fragment) – 4 ELEMENTA (vatra, voda, zemlja, zrak)- sve se može svesti na njih → oni su materijalni = MATERIJALIZAM- oni su vječni i nepromjenjivi u svojoj biti = PLURALIZAM

LEUKIP i DEMOKRIT (8.fragment)- „...držali su da su počela brojem beskrajna i držali da su nerazrezljiva i

nepovrediva...“ → PLURALIZAM- Atomi (različiti) u praznini tijela → MATERIJALIZAM

BARUCH (Benedict de) SPINOZA (10.fragment)- supstancija → dovoljna samoj sebi; MONIZAM- svaka druga stvar ima uzrok postojanja izvan te stvari- empirijski neprovjerljivo – spelulacija (filozofski termin)

PLATON (11.fragment)- postoje ideje i predmeti (pojave)- IDEJE – su orginalne, primarne → IDEALIZAM- PREDMETI – dio materijalnog svijeta, kopija (reprodukcija); ne može

postojati bez ideje – sekundaran

! BIBLIJA FRAGMENTI → IDEALIZAM + MATERIJALIZAM1. Bog (osoba) – stvara sve → TRANSCENDENTAN 4(nadilazi sve što je

stvorio); nije identičan onome što je stvorio2. bog (duhovni princip, impersonalni princip) – 1 duhovni princip nalazi se u

svemiru i sve što postoji je bog – PANTEIZAM5; bog je IMANENTAN6

o 1. i 2. teorije su nespojive, nepomirljive; transendentan ≠ imanentan

SCHELLING (14.fragment)- „Priroda je vidljivi duh, duh je nevidljiva priroda“- duh = priroda (nevidljiva i vidljiva) → IDEALIZAM

HEGEL (15. i 16. fragment)- umno = zbiljsko, zbiljsko = umno- supstancija materije je težina; supstancija, bit duha je sloboda- IDEALIZAM

4 Transcendentalan → koji je prije svakog iskustva, odnosi se na uvjete spoznavanja predmeta koji su po postanku prije iskustva; prediskustven5 Panteìzam → religiozno-filozofsko učenje u kojem se priroda promatra kao očitovanje božanstva, učenje prema kojemu je Bog sve što postoji6 Imanèntan → 1. koji je sadržan u biti neke pojave, a ne potječe od nekog djelovanja izvana, koji proistječe iz same naravi koga ili čega, urođen 2. koji je sadržan u nekoj pojavi, koji ne prelazi tu pojavu i ostaje njome ograničen

10

- problem spoznaje- kao disciplina utemeljena je u 17.st. – John Locke

- u anglosaksonskim zemljama – naziv EPISTEMOLOGIJA → teorija znanja i znanosti; uža disciplina od spoznajne teorije

o filozofska teorija o znanju; kako se znanje uspostavljuje u znanostio spoznajna teorija – širi pojam od epistemologije

IZVOR SPOZNAJE (pravci unutar SPOZNAJNE TEORIJE):a) EMPIRIZAM

iskustvo → izvor spoznaje ljudski um (duh) je „tabula rasa“; prazna ploča pri rođenju koja se puni

iskustvima predstavnici: John Locke, Thomas Hobbes

b) SENZUALIZAM radikalni empirizam, „uži empirizam“ osjetilno iskustvo – izvor spoznaje (pouzdane spoznaje!)

c) RACIONALIZAM razum (ratio) – jedini pouzdani izvor spoznaje predstavnik: René Descartes

d) IRACIONALIZAM izvor spoznaje je nešto iracionalno postoji više stajališta unutar iracionalizma

VOLUNTARIZAM – volja je nadređena razumu; razum funkcionira samo kada ga pokrene volja

MISTICIZAM – čin ekstaze, ekstaze – mistično stanje u kojem se duša spaja s izvorom svega postojećeg (stanje sveznanja)

e) KRITICIZAM Immanuel Kant → „Kritika čistog uma“ prevladavanje empirizma i racionalizma u Kantovom učenju

f) INTUICIONIZAM INTUICIJA → spoznajna moć; neposredan uvid duhom u bit stvari

bez racionalne analize (poniranje duhom u bit)

11

PROUČAVA:- izvor spoznaje- opseg (doseg) spoznaje- izvjesnost (sigurnost)

spoznaje- problem istine

SPOZNAJNA TEORIJA- bavi se problemom spoznaje:

o proces spoznajeo rezultat spoznaje – ZNANJE

(mora biti istinito!)

IZVJESNOST (SIGURNOST) SPOZNAJEa) DOGMATIZAM

sigurna, objektivna spoznaja je mogućab) SKEPTICIZAM

za svaku tvrdnju može se naći protu-argument objektivna spoznaja nije moguća jer su argumenti za i protiv jednake

važnosti, stoga nema opredjeljenjac) AGNOSTICIZAM

bit je nespoznatljiva, bit stvari ne možemo prepoznati znanje nije moguće, a sve ostalo je uvjerenje...

SPOZNAJA:- OSJETILNA- RACIONALNA (razumska, umna)

PITAGOREJSKA ŠKOLA (1. fragment)- bez broja se ništa ne može shvatiti, ni spoznati- BROJ – temelj svega; prihvaćamo ga kao bit svega, a spoznajemo ga

RACIONALNO (do bti dolazimo racionalno)

HERAKLIT (2.fragment)- osjetilna spoznaja je varljiva ; ne prikazuje stanje zbilje → na nekinačin biramo

što ćemo čuti ili vidjeti- ono što spoznajemo osjetilima uzimamo zdravo za gotovo kao stvarnost- logos ćemo spoznati razumom

DEMOKRIT (3. fragment)- osjetilna spoznaja je mračna; kad se s njom ne može više spoznati dolazi do

prave spoznaje (racionalne)- istina ≠ mnijenje (ono što nam osjetila govore) – pričin- sve se sastoji od atoma i praznine

predsokratovska filozofija 7./6.st. – pol. 5.st.pr.Kr. → svi racionalisti i materijalisti

SOFISTI – prosvjetitlji Grčke, 1. profesionalni učitelji Grčke

PROTAGORA (4.fragment)- najpoznatiji sofist- „Čovjek je mjera svih stvari...“ → ANTROPOCENTRIZAM- svaki čovjek je drugačiji, što je onda objektivno? – ako je čovjek relativan, po

tome bi i istina trebala biti relativna- suprostavljanje stavova → SKEPTICIZAM- sofisti tvrde da je spoznaja relativna, no ako uvedemo Boga u priču → on je

apsolutno mjerilo

12

BIBLIJA (7.fragment)- Isus je izvor spoznaje → IRACIONALIZAM

FRANCIS BACON (8. fragment)- 2 puta do pronalaženja istine:

o 1. odmicanje od osjeta i pojedinačnosti k najopćenitijim sudovima, a zatim tražiti nepokolebljive istinitosti i na temelju toga SREDNJE SUDOVE

o 2. izvođenje sudova iz osjeta i pojedinačnosti, a zatim uzdizanjem dolazimo do NAJOPĆENITIJIH SUDOVA

- INDUKTIVNA METODA – treba ići korak po korak („neprekidno i postupno“) k najopćenitijem; Bacon je utemeljio ind. metodu

- EMPIRIZAM

RENÉ DESCARTES (10.fragment)- INTUICIONIZAM → svojim duhom čovjek može spoznati da postoji, da

misli, itd.- pojam DEDUKCIJE → zaključivanje koje se izvodi iz sigurno poznatog- nije dovoljno imati zdrav razum, glavno ga je pravilno primjenjivati

o „Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena od zdravog razuma. (...)“; „Nije dovoljno imati zdrav razum, nego je glavno pravilno ga primjenjivati. (...)“

JOHN LOCKE (11. fragment)- EMPIRIZAM → sva građa razuma i spoznaje dolazi iz ljudskog iskustva

(temelj)- izvor spoznaje:

o promatranjem vanjskih osjetnih predmetao promatranje unutrašnjih radnji našeg duha

JOHN LOCKE (12.fragment)- o stupnjevima spoznaje:

o intuitivni stupanj = intuicija → pomoću nje razlikujemo „... duh ponekad opaža slaganje ili neslaganje diju ideja smjesta

pomoću njih samih, bez posredovanja neke treće“o demonstrativni stupanj = zaključivanje (kad intuicija ne može

spoznati), putem izvanjskog poticaja (3. ideje)o senzitivna (osjetna) spoznaja pojedinačne egzistencije →

„spoznaja“

IMMANUEL KANT (13. fragment)- osjetilnom spoznajom spoznajemo samo pojave predmeta, ali o njima samima

ništa ne znamo

WILLIAM JAMES (15. fragment)- istina = kako će se ona ostvariti? Što će se s njom dogoditi u praksi? Što bi

bilo da je to laž?

13

- ISTINA je ono što možemo potvrditi, potkrijepiti i provjeriti; ono što ne možemo je LAŽ – to je praktična razlika

GOTTFRIED WILHELM LEIBNIZ, Monadologija (13 fragment – nova knjiga, str. 56)

- princip proturječnosti- princip dovoljna razloga- 2 vrste istina – istina uma i istina iskustva

o osnovni principi

JOHN DEWEY (18 fragment – nova knjiga, str. 56)- EMPIRIZAM → „Bolji je gram iskustva nego tona teorije.“

- Filozofija morala, refleksija moralnih normi- MORAL – skup nepisanih pravila o ponašanju u nekoj zajednici s obzirom na

princip dobrao dajemo norme/načela što je dobro, a što nije

- ZAKON – skup pisanih pravila, a posljedica prekršaja je kazna- MORAL – posljedica prekršaja je sankcija

3 TIPA ETIKA:1. DESKRIPTIVNA – opisuje što je dobro2. NORMATIVNA – daje pravila/norme; propisuje što je dobro3. METAETIKA – propituje zašto nešto smatramo dobrim, a zašto ne

PITANJE O IZVORU MORALA:1. NAČELO AUTONOMIJE – čovjek može samostalno spoznati što je dobro,

a što zlo → izvor je u čovjeku2. HETERONOMIJA → dobiva od drugog što je dobro, a što zlo → izvor je

izvan čovjeka3. TEONOMIJA – izvor morala je Bog

ETIKA VRLINE- prva etika koja se javlja u povijesti → vrlina/ krepost- grčka etika vrline i kršćanska etika vrline

ETIKA DUŽNOSTI – DEONTOLOŠKA ETIKA- moralno je samo ono što činimo iz dužnosti- Immanuel Kant

ETIKA „DOBARA“ ili TEOLOŠKE ETIKE- moralno djelovanje ima svrhu

SVRHA MORALNOG DJELOVANJA: EUDAJMONIZAM – blaženstvo, sreća UTILITARIZAM – korist

14

PERFEKCIONIZAM – samousavršavanje

BIBLIJA – Deset Božjih zapovijedi (1.fragment)- nadumni iskazi; kršćanska etika vrline; moralni zakoni; načelo TEONOMIJE

(izvor morala je Bog)- po tipu etike je NORMATIVNA (propisuje što je dobro, daje pravila/norme)- dijelom se odnose na odnos prema Bogu, a dijelom na odnos prema drugim

ljudima

MATEJ i IVAN (2.fragment)- dvije zapovijedi ljubavi – o ljubavi prema Bogu i prema bližnjima- kršćanska etika vrline → ljubav je najveća vrlina; TEONOMIJA

ABELARD (3.fragment)- bio je srednjovjekovni filozof → rana skolastika- „Stoga nije grijeh poželjeti ženu, nego pristati na tu žudnju“

o želja da se učini nešto što nije dopušteno nije grijeh, već pristanak (nakana) na to što nije dopušteno

- „Bog doista ne prosuđuje činjenice, nego nakanu“ – za razliku od ljudi koji prosuđuju činjenice

ARISTOTEL (7.fragment)- „U svim je stvarima sredina hvalevrijedna, a krajnosti su prijekorne.“

o zlatna sredina- „Krjepost je sredina između dvaju poroka, između viška i manjka.“

o krjepost je vrlina → etika vrline

EPIKUR (8.fragment)- cilj blaženog života je tjelesno zdravlje i duševni mir- HEDONIZAM (ugode duha) → PRODUHOVLJENI HEDONIZAM- živjeti ugodno = živjeti razborito, čestito i pravedno

1. ANTIČKA FILOZOFIJA (7./6.st.pr.Kr. – 529.g.)a) GRČKA FILOZOFIJA (7./6.st.pr.Kr. – 322.g.pr.Kr.); 322.g. smrt Aristotela

o kozmološkoo antropološkoo ontološko

b) HELENISTIČKO – RIMSKA FILOZOFIJA (322.g.pr.Kr. – 529.g.)

15

etičko razdoblje (orijentacija) religiozno razdoblje (orijentacija)

2. SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA (6.st. – 15.st.) PATRISTIKA ( 6.-9.st.) SKOLASTIKA (9.-15.st.)

3. NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA (16.st. – 1831.g.)- FILOZOFIJA RENESANSE (16.st.)- EMPIRIZAM i RACIONALIZAM (17.st.)- PROSVJETITELJSTVO (18.st.)- KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM (1781. – 1831.g.)

4. SUVREMENA FILOZOFIJA

- filozofija lijepog i filozofija umjetnosti

LJEPOTA- ne može se definirati- PLATON – ideju lijepog poistovjećuje s idejom dobra i istine, tj. s izvorom

bitka- ne poistovjećuje ljepotu s umjetnički lijepim

- KANT – lijepo → ono što se sviđa bez koristi, bez racionalnog rasuđivanja (pojma), a ujedno je i predmet opće privlačnosti

- SCHELLING – ljepota je ono beskonačno prikazano kao konačno- HEGEL – definira ljepotu kao osjetilnu pojavu ideje- SCHELER i HARTMANN – ljepota je dio sustava vrijednosti (uz dobrotu,

istinu...)

UMJETNOST- PLATON – oponašanje lijepih stvari koje su kopije ideja- ARISTOTEL – umjetnost je stvaralačko i oplemenjujuće oponašanje

stvarnosti- KANT – umjetnost = forma → aktivnu stvarnu ulogu ima subekt- SCHELLING – spoznaja onoga najvišeg; izvorna harmonija subjekta i

objekta- čisto, sveto, korisno = čak više od moraliteta

- HEGEL – osjetilno prikazivanje ideje; njezin sadržaj je ideja- SCHOPENHAUER – bezinteresni doživljaj koji oslobađa čovjeka- NIETZSCHE – najpotpunije prihvaćanje života i čovjekovog očitovanja;

smisao života- GADAMER – nezamjenjivo vrelo istine- CROCEU

16

Platon , Ijon, Gotba, Fedar (1. fragment)- „... nešto što je,prvo, vječno i što niti postaje niti propada, niti se množi niti ga

nestaje; ...“ → LJEPOTA – samo po sebi lijepo- ESTETIKA ODOZGO – moguće je razviti metafiziku lijepoga (ideja lijepog

→ promatramo njezin odraz)- Lijepe stvari su lijepe jer sudjeluju u ideji ljepote kao njezine kopije, a

umjetnička djela kao oponašanje tih kopija, još su dalje od idejeo Umjetnost je tek „treća od istine!“

Aristotel, O pjesničkoj umjetnosti (2. fragment)- „Pjesništvo je više filozofska i ozbiljnija stvar nego historiografija“

o pjesništvo – prikazuje više ono opće; historiografija – prikazuje ono što je pojedinačno

- tragedija je oponašanje ozbiljne (dostojne) radnje koja otmjenim govorom i licima koja djeluju, a ne pripovijedaju izaziva sažaljenje i strah

- ESTETIKA ODOZDO – prvo je analizirao umjetničke tvorevine da bi došao do ideje ljepote, tj. izveo je estetske norme iz same umjetnosti

I. Kant (3. fragment)- lijepo je predmet opće privlačnosti te nam se sviđa bez interesa

F.W.J. Schelling, Sistem transcendentalnog idealizma (4.fragment)- umjetnost je dokument filozofije – stalno ju dokumentira

o harmonija subjektivnog i objektivnogo prikazuje objektivnim ono što filozof može prikazati samo subjektivno

- dovodi čovjeka do spoznaje najvišeg – onakvog kakvog jest

G.W.F. Hegel, Estetika (5. fragment)- lijepo – osjetilna pojava ideje- u umjetnosti → osjetilno se oduhovljava, a duhovno = osjetilno

o sadržaj = ideja; oblik = osjetilni slikovni lik- isključuje prirodno lijepo = postoji samo umjetnička ljepota ( u duhu rođena i

u njemu preporođena)

F. Nietzsche (8. fragment)- naivnost dosadašnjeg mišljenja = „Ništa nije lijepo, samo je čovjek lijep.“

o prva istina, temelj estetike- druga istina = ništa nije ružnije od čovjeka koji izobličuje

o granice estetičkog suda (1. i 2. istina)

B. Croce, Estetika (9. fragment)- forme ljudske spoznaje:

o intuitivna → intuicija = izrazo logička

17

- ljepota = izraz; ružno = neuspio izraz

18

KOZMOLOŠKO RAZDOBLJE (7./6.st.pr.Kr. – pol. 5.st.pr.Kr.)

- započinje u Maloj Aziji → jonska struja- MILETSKA ŠKOLA (Tales, Anaksimandar i Anaksimen) -

materijalizam- HERAKLIT (Efez)- ATOMISTI (Leukip i Demokrit)

- Isto u J. Italiji i Siciliji → italska struja- PITAGOREJCI – redovnička zajednica- ELEJSKA ŠKOLA- POSREDNICI (Empedoklo, Anaksagora)

MITOLOŠKO SHVAĆANJE SVIJETA – sve nastaje iz kaosa!- teogonije (najstariji izvor grčke mitologije, Heziodov spjev o postanku

bogova)- kozmogonija (skup mitova koji opisuju postanak svemira i svijeta – Zemlje)

sada započinje drugo, novo shvaćanje svijeta → univezum (kozmos) treba shvatiti kao nešto uređeno (sređeno), a ne kaotično

unutar kozmosa vlada RED, ZAKONITOST i POREDAK KOZMOS → kozmologija → naziv kozmološko razdbolje, ili

(jonski) filozofi prirode → ne uključuje sve filozofe, ili predsokratovci (nastupa oko pol. 5.st.pr.Kr.)

PRVE GRČKE FILOZOFSKE ŠKOLE MILETSKA ŠKOLA – dobila je ime po gradu Miletu (str. 275. i 276. u

staroj knjizi) TALES – bavio se matematikom, a proučavajući prirodu postavio je

pitanje: „Što je prapočelo (praelement ili pratvar)?“ o za Talesa je to voda – monizam i materijalizam

ANAKSIMEN – zrak (monizam i materijalizam); 2 sile: zgušnjavanja i razrjeđivanja

ANAKSIMANDAR – apeiron (beskonačno, neograničeno, neodređeno) – materijalno; pojmovno mišljenje (nema u prirodi)

19

PITAGOREJSKA ŠKOLA PITAGOREJCI – organizirani kao „red“ → pitagorejski savez

prvi koji su se počeli baviti matematikom i dalje je razvijali smatraju da je matematika prapočelo svih stvari – „A jer su u

matematici brojevi, po prirodi, prvi, čimilo im se da zapažaju u brojevima, više nego u vatri i zemlji i vodi, mnoge sličnosti s bitkom i s onim što postaje.“

kvantitativni odnosi – „Tako je, primjerice, jedan odnos brojeva pravednost, drugi je duša i um (nus), drugi (opet još) zgodna prilika, a od ostalih (Stvari tako reći sve (stoji) u sličnu (odnosu).“

u brojevima su vidjeli odnose i zakone harmonije smatrali su da su elementi brojeva ujedno i elementi svega – čitav

je svemir harmonija i broj SVIJET JE HARMONIJA I BROJ

polazili su od svojih praktičnih teorijskih uvida – matematike, glazbe i astronomije

u matematici su brojevi i brojevni odnosi ono pravo i najbitnije sklad odnosa – odnos duljine žice i visine tona

broj je bit svega: brojevi su počelo prirode, vječni i nepromjenjivi „Sve što se spoznaje ima broj, jer se bez njega ne može ništa ni

shvatiti ni spoznati.“ – MATEMATIČKA RACIONALNA SPOZNAJA

kategorija kvantitete (kolikoće) osnovna je kategorija pitagorejske škole ≠ miletska škola (materijalno)

savršen broj – 10 → „Budući da (im) se čini da je broj 10 savšen i da obuhvaća čitavu prirodu brojeva, tvrde da i (tjelesa) koja lutaju po nebu ima 10; ali zato što ih vide samo 9, oni izmišljaju protuzemlju kao deseto.“ → začetnici IDEALIZMA

20

- živio je u gradu Efezu (u Maloj Aziji)- epiteti koji ga prate: taman, mračan- puno legendi o njegovom životu, jer je živio samotnjački- nejasnost fragmenata, jer nema jezične potpore u grčkom jeziku- morao je koristiti usporedbe – predmet tumačenja

„SVE TEČE“- Heraklit otkriva neprekidnu promjenu, kretanje kao bit stvari- vatru označava praelementom, ali mu je ona simbol vječnog kretanja- postoji kružni tok izmjene tvari; promjena je apsolutna- sve se mijenja, nastaje i nestaje, sve je u tijeku i razvoju, sve se kreće- FRAGMENTI: 6, 49, 88, 91- 3 dimenzije: PROŠLOST – SADAŠNJOST – BUDUĆNOST

Sadašnjost ne postoji, jer je potrebno zaustaviti vrijeme → nemoguće

- CIKLIČKO SHVAĆANJE VREMENA (Grčka)- linearno shvaćanje vremena – od kršćanstva nadalje

retorika postoji na temelju cikličkog shvaćanja vremena (savršenstvo govora postoji, jedino što preostaje dostići to savršenstvo)

- FRAGMENTI: 60, 103- 30. fragment → vatra je simbol promjene, svijet je vječan (ciklus)

HARMONIJA KOJA TEŽI PROTIVNOSTII- svaka stvar nosi u sebi svoju suprotnost; sve je puno suprotnosti koje se slažu- svijet je harmonija i borba suprotnosti kao ona što se očituje u luka i lire (fr.

51)- tek po suprotnosti nešto se uopće spoznaje, a i jest to što jest- FRAGMENTI: 8 – zapamti!, 10, 23

LOGOS VLADA SVIJETOM- LOGOS – jedinstveni svjetski zakon, red, ustroj; stalan ritam događanja,

sveopća zakonitost, koji nužno određuje sve zbivanje- zakon reda kao načelo društvenog života ljudi: „Narodu se valja boriti za svoj

zakon kao za zidove svoje“- logos se zbiva kao jedinstvo i borba suprotnosti- Borba (rat) diferencira ljude prema njihovoj društvenoj vrijednosti; ona,

dakle, ima ulogu pokretača ljudskih odnosa → to je oblik u kojem se logos očitje kao zakonitost u društvu

- FRAGMENTI: 1, 2, 32, 45, 72, 89

PRIRODA SE VOLI PRIKRIVATI- spoznati istinu nije jednostavno – „Premda je logos ono zajedničko, ono 'jedno u

svemu', ipak većina ljudi ne shvaća logos, ne spoznaje ga, nego žive kao da svatko ima svoju vlastitu pamet“

- mnogoznanje ne čini čovjeka pametnim – „Granice duše ne ćeš, idući, pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš: tako dubok logos ima“

21

SPOZNAJA- po Heraklitu – prava spoznaja je RACIONALNA → ona otkriva jedinstvo u

mnoštvu, opće u pojedinačnome; tek ona spoznaje logos i sklad i borbu suprotnosti kao istinu o svijetu

- osjetilna spoznaja je zadovoljava – jer daje nepouzdano svjedočenje, ako je duša barbarska, ako nije oplemenjena

- FRAGMENTI: 54, 107, 123

22