EUROPA DANAS

Buonarroti: “Svaki komad kamena u sebi sadrži kip,

a kiparova je zadaća otkriti taj kip.”

Ekskluzivni intervju s Crijevićem!

Turska prijetnja: “Mi im nismo ništa krivi, neka odu i puste nas na miru.”

Kuga udara Firencu!

UREDNICA: MIRTA SABOL

Mračni je oblak nad nama. Smrt čuči iza svakog

ugla. Jesu li to četiri jahača apokalipse koji kasne ili

samo Božja volja? Što god da jest, uzrokovalo je

veliku kugu.

U mnogim gradovima, pa i

prekrasnom Dubrovniku, osnivaju

se karantene. Svi ljudi zaraženi

kugom stavljaju se u karantene i

ostavljaju da umru. Mnoge su

nesuglasice u vezi s tim. Njihovi

najmiliji protive se takvim

postupcima, a ostali gledaju

zaražene kao mrtvace koji će za

sobom u grob povesti još žrtava.

Kuga ne samo da ubija ljude diljem

Europe nego i stvara mnoge sukobe

i razdore među ljudima. Što smo

Bogu skrivili da nas tako kazni? Ne

znamo čime smo zaslužili tu nesreću. Kuga nije

nastala u Europi, došla je izvana. Europa kao da je

cijelo vrijeme bila okružena remenom smrti koji je

čekao da bude stegnut. Naša silna osvajanja na

istoku, križarski ratovi, jeftina trgovanja s Afrikom i

Azijom, sve to u našu korist kako bismo se uzdigli.

Dobro nam je išlo. Malo smo se i previše uzdigli

nad ostalim svijetom koji nam je i poslao tu

pošast. Moglo bi se reći da je to Božja kazna za

našu pohlepnost ili samo

najobičniji princip ravnoteže na

ovome svijetu. Kada se nešto

previsoko uzdigne, nisko pada.

Kuga je naš dvosjekli mač. Težili

smo bogatstvu, moći i kontroli

pa nas je s druge strane

posjekla kuga u vlastitim

redovima. Čini se da je zasjekla

malo prejako. Po proračunima

liječnika kuga je eliminirala

dvije trećine europskog

stanovništva. Je li blagostanje i

šačice bahatih, onih malo viših od

nas, zaista vrjednije od života toliko nevinih ljudi?

Da, nadmašili smo ostatak svijeta, sagradili smo

kulu koju Babilonci nisu uspjeli. Babilonska je kula

previsoka i lagani je povjetarac može srušiti.

Taknuli smo Boga za bradu i vjetar si je dao

zamah. Naš dvosjekli mač bio je malo preoštar na

jednome dijelu.

Liječili smo mnoge

bolesti, možemo i kugu.

Gradovi sakupljaju sve

više liječnika koji ju

pokušavaju izliječiti.

Prepoznatljivi su po

kostimima Charlesa de

l'Ormea. Nose crne

kapute s kapuljačom i

imaju maske vrana. U

„kljunu“ se nalazi

ljekovito bilje koje

sprječava zarazu. Za

sada nije izliječen ni

jedan pacijent, ali vrane

se ne predaju. Iako ne

uspijevau izliječiti kugu,

siju nadu među

zaraženima i barem

nešto opstaje u velikoj

pošasti. Ono što umire

posljednje. Nada.

Dvosjekli mač Europe M A L E V I J E S T I :

Osnovano Karlovo

sveuöilište u Pragu

Laura de Sade umire

od kuge

Dolazi do primirja

između Engleske i

Francuske

Papa brani Židove od

popularnog mišljenja

da su odgovorni za

kugu

Nada u vranama

Kostim liječnika kuge

Europa danas

Teško je naći osobu koja

nije vidjela kugu na djelu ili

bar čula o njoj. Mi iz

'Europa danas' ne znamo

je li kuga došla kao Božja

kazna ili kao rad zemaljskih

sila, ali možemo vas

obavijestiti o sadašnjoj

situaciji. Kuga je prije

mjesec dana stigla u

Firencu i u tom je vremenu

poharala velik dio

stanovnika i unijela strah u

živote zdravih. Danas nam

se za intervju pridružuje

hrabra djeva Pampinea, koja živi u Firenci unatoč

svemu.

Dobrodošla, Pampinea.

Hvala! Uzbuđena sam što sam tu.

Koliko dugo živite u Firenci?

Rodila sam se u Firenci i otada sam ovdje. To znači da

u Firenci živim već dvadeset i osam godina.

Lijepo! Recite nam nešto više o sebi. Kakav Vam je

bio život bio prije kuge?

Prije kuge živjela sam normalan život. Smatram da

sam vrlo spontana osoba - uživam iskoristiti

svaku priliku za avanturu i novo iskustvo.

Nažalost, u zadnje vrijeme ovdje se nema što

raditi osim moliti se Bogu da kuga što prije

prođe.

Možete li mi reći kako je kuga utjecala na

Vas i Vaš život?

Kuga je potpuno promijenila moj život,

nadam se da to razumijete. Još uvijek sam

ista osoba kao i prije kuge, ali mi je teže

pratiti društvena i moralna pravila kada svaki

dan ljudi oko mene umiru i dopuštaju si

griješiti protiv Boga. No, ponosim se svojim

postupcima - na pobožan način, dostojan gospe

poput mene, nosim se s teretom kuge.

Prekrasno rečeno. Za kraj, možete li nam reći kakvi

su Vam planovi za budućnost?

Iskreno, nemam pojma što ću. Imam imanje izvan

Firence koje bi trebalo biti sigurno od kuge. Mada bih

mogla sama otići, neću imati što tamo raditi. Ako se

prikaže prilika da povedem neke prijatelje sa sobom,

odmah ću biti spremna otići.

Dobar plan. Pampinea, hvala Vam puno na Vašem

interesantnom pogledu na situaciju. Mi iz Europe

Danas nadamo se da ćete i Vi i Vaši bližnji ostati

zdravi i preživjeti ovo strašno

stanje.

Kuga udara Firencu—Intervju s mladom djevom

Stanovnici Firence svakodnevno su suočeni sa strašnim

prizorima smrti i bolesti. Umjetnička ilustracija.

Europa danas

Izradili: Lovro Grgić i Karlo Štefić, 2. d

Do prije dvjestotinjak godina

Europljani su poznavali sa-

mo sjeverni dio Afrike i dio

Azije. Nakon križarskih rato-

va, koji su potaknuli Eu-

ropljane na putovanja i

upoznavanje novih krajeva,

nekoliko je pustolova zapo-

čelo putovanja prema

a z i j s k i m z e m l j a m a .

Najslavniji među njima bio

je Marko Polo, rođeni Korču-

lanin. Put ga je odveo u

Kinu, do dalekog Pekinga,

gdje je punih 17 godina

radio u službi velikog Kublaj-

kana. Nakon 24 godine

vratio se u Veneciju s

m n o g i m „ č u d e s i m a “

istočnoga svijeta.

Najveći val geografskih ot-

krića, koji je započeo prije

pedesetak godina i traje još

i danas, posljedica je

čovjekove znatiželje, ali i

potrebe pronalaska pomor-

skog puta prema Indiji. Iako

je ovo članak kojim želimo

barem malo skrenuti pozor-

nost s crnih dana osman-

lijske okupacije naših pro-

stora, ipak se moramo

dotaknuti i naših zlih okupa-

tora. Naime, nakon što su

Osmanlije 1453. prekinuli

kopnene putove prema Da-

lekom istoku, arapski trgovci

više nisu mogli dopremati

Europi toliko potrebnu svilu,

porculan i začine. Stoga se

europski čovjek odlučio

odvažiti na pomorska

putovanja.

koji je doplovio do krajnjeg

juga Afrike 1487. bio je Bar-

tholomeo Dias. Krajnju točku

do koje je Dias stigao portu-

galski kralj nazvao je Rt do-

bre nade, uvjeren da je ot-

kriven put za Indiju. Drugi

portugalski pomorac, Vasco

da Gama, oplovio je Rt dobre

nade i 1498. stigao do Cali-

cuta na jugozapadu Indije.

Uz obalu Afrike i Indije Portu-

galci osnivaju svoje kolonije,

naselja trgovaca.

Dok su Portugalci plovili na

istok, Španjolci su se otisnuli

na zapad.

Krajem 14. stoljeća Portugal

je stekao nezavisnost od

Španjolske. Portugalski kralj

Henrik zvan Pomorac

utemeljio je 1415. godine

prvu pomorsku školu i u njoj

okupio najbolje europske

pomorce i geografe. Portu-

galske pomorske ekspedicije

kretale su se uz zapadnu

obalu Afrike i otkrile da se

oplovljivanjem Afrike može

stići do Indije. Prvi pomorac

V E L I K A G E O G R A F S K A O T K R I Ć A

P O R T U G A L – D O M O V I N A P R V I H V E L I K I H P O M O R A C A N A Š E G D O B A

“Nakon što su

Osmanlije 1453.

prekinuli

kopnene putove

prema Dalekom

istoku, arapski

trgovci više nisu

mogli

dopremati

Europi toliko

potrebnu svilu,

porculan i

začine”

Pišu: Antonio Međurečan i Matej Resler

SAD JE SIGURNO – OKRUGLA JE!

Iz Španjolske nam stiže vijest da se 6. rujna brod Victoria, jedini od pet brodova koji su krenuli na put oko svijeta, sretno

vratio. Time je potvrđena teorija da je Zemlja okrugla, kao i Kolumbova ideja o zapadnom putu do Indije. Doznajemo i

da se Fernando Magellan, vođa ekspedicije oko svijeta, nažalost nije uspio vratiti.

Ovo putovanje oko svijeta vrhunac je dosadašnjih geografskih otkrića. U prijašnjim brojevima izvještavali smo o mnogi-

ma, a u ovom broju prisjetit ćemo se najvažnijih

U Z R O C I O T K R I Ć A

Marko Polo

Henrik Pomorac

nato. Nakon dvomjesečnog putovan-

ja Kolumbo je stigao do otoka ko-

jemu je nadjenuo ime San Salvador

(Sveti Spasitelj) uvjeren da je stigao

do Indije. Zbog toga je i do-

morodačko stanovništvo nazvao

Indijancima. Kristofor Kolumbo umro

je 1506. godine ne znajući da je ot-

krio novi kontinent.

Nešto kasnije drugi je talijanski po-

morac, Amerigo Vespucci, istražujući

ušće velike rijeke Amazone, otkrio da

zemlja u koju je stigao Kolumbo nije

Indija nego — ni više ni manje — novi

kontinent. Amerigu u čast, njemački

je kartograf Waldseemuller novom

kontinentu dao ime Amerika.

carstva amer ičkih do-

morodaca – Maja, Inka i Aste-

ka – posljednjih su godina

prolazila kroz razdoblja suko-

ba i polaganog propadanja.

Dolaskom konkvistadora za-

dan im je posljednji udarac.

Konkvistador Hernan Cortes

Posljednjih godina u Novi

svijet iz Španjolske dolaze

osvajači, konkvistadori, da bi

Novi svijet podčinili ili da bi

ga, potaknuti pričama o ve-

likom bogatstvu, opljačkali.

Postavlja se pitanje: „Koliko je

to ispravno i moralno?“ Velika

uništio je državu Asteka dok

je Francisco Pizarro na

najboljem putu da to učini s

Inkama. Novi su gospodari

osvojene zemlje pretvorili u

kolonije u službi španjolske

krune.

Magellanov prolaz. Potom je

uplovio u novi ocean koji je

tijekom cijelog putovanja bio

miran pa ga je nazvao Tihi

ocean. Nakon toga ekspedici-

ja dolazi do otoka Maktan

gdje se sukobljava s do-

morodcima. Na veliku žalost,

21. travnja 1521. u bitci,

zajedno s još trojicom subora-

ca, pogiba Fernando Magel-

lan. Njegovi su mornari nas-

tavili put i preko Rta dobre

nade i nakon tri godine

putovanja 6. rujna tekuće

1522. godine s brodom Victo-

ria doplovili u Španjolsku.

Malo-pomalo stigli smo i do

putovanja koje nas je ponu-

kalo na ovaj članak.

Portugalac Fernando Magel-

lan, u službi španjolskoga

kralja, 20. rujna 1519. godine

s pet je brodova krenuo ju-

gozapadnim putem preko

Atlantika s ciljem dolaska do

Indije. Plovio je uz obalu

Južne Amerike te otkrio prolaz

koji će, kako sada stvari stoje,

po njemu dobiti i ime –

O T K R I Ć E A M E R I K E

P O S L J E D I C E V E L I K I H G E O G R A F S K I H O T K R I Ć A

P R V O P U T O V A N J E O K O Z E M L J E

L i s t o p a d , 1 5 2 2 .

“U bitci s

domorodcima

21. travnja

1521. godine

pogiba

Fernando

Magellan”

Prihvativši mišljenje da je Zemlja

okrugla, talijanski pomorac Kristofor

Kolumbo bio je uvjeren da se na

istok može stići u smjeru zapada.

Svoj plan utemeljio je na procjeni

Paola Toscanellija da je udaljenost

do Indije samo 5600 kilometara

(kasnije će se ispostaviti da je procje-

na bila pogrešna). Portugal nije želio

financirati Kolumbovo putovanje te

se on okrenuo Španjolskoj gdje je,

zahvaljujući kraljici Isabelli, dobio

novčanu potporu. U kolovozu 1492. s

tri je broda krenuo na put u nepoz-Kolumbo na američkom tlu

F. Magellan

K A N I B A L I Z A M ? !

Članovi Magellanove posade koji su se sretno vratili u Španjolsku svjedoče o pojavi kanibala, ljudi

koji jedu druge ljude, na Dalekom istoku. Također, u spisima Ameriga Vespuccija, spominju se

„prašumski ljudi koji se hrane drugim ljudima“. Postoje li zaista kanibali? Jesu li nam prijetnja?

O toj temi moći ćete opširnije čitati u sljedećem broju.

H. Cortes

Uništio je državu

Asteka. Trenutačno

plovi uz zapadne

obale Amerike

Izradili: Antonio Međurečan i Matej Resler, 2. d

Nakon pristupanja Hrvat-

ske Habsburškoj Monarhiji

svjedoci smo mnogih pobu-

na i protesta. Naime, na

saboru u Cetingradu za kra-

lja Hrvatske izabran je Fer-

dinand Habsburški pod u-

vjetom da u Hrvatskoj drži

1000 konjanika i 200 pje-

šaka. Obećao je da će po-

slati vojsku u Hrvatsku da

brani Hrvatsku od Turaka!

Nezadovoljstvo je sve veće

jer ne izvršava svoja obeća-

nja. Njegov mandat curi, a

Turci su sve bliže.

Dosad smo vidjeli Turke

kako osvajaju dobar dio

Dalmacije i Bosne, a sada,

čini se, kreću u Slavoniju.

Tamo je bio i naš novinar

koji je razgovarao sa stano-

vnicima i uspio nam preni-

jeti stvarnu sliku rata.

Prisjetimo se prijašnjih do-

gađaja. Do sad su Turci uspje-

li okupirati veći dio hrvatskog

teritorija i nanijeti veliku šte-

tu.

Samo su se poneka mjesta

uspjela održati, a granica tre-

nutačno prolazi Klisom, Vele-

bitom, Krbavom, Kupom, Sa-

vom i Dunavom. Situacija je

prilično loša i većina stanovni-

ka u strahu je za vlastiti život.

“Napadi su nepredvidivi i pos-

taje nemoguće osigurati obra-

nu u tako kratkom vremenu”,

ispričao nam je stanovnik Kni-

na.

“Strah nas je i za našu djecu.

Mi im nismo ništa krivi, neka

odu do svog Beča i nas puste

na miru”, govori nam samoh-

rana majka troje djece čiji je

otac poginuo kad je branio

slavonske predjele.

Potresne priče, mnogobrojne

su i dok se mi još nismo opo-

ravili od posljednje bitke, Tur-

ci ponovno napadaju, a ovaj

put dolaze sve do Sigeta u ko-

je je poslan i naš predstavnik

N. Š. Zrinski.

Nismo mogli ni sanjati da će

Turci jednog dana doći ovako

daleko i uzrokovati ogromne

gubitke na području cijele

Habsburške Monarhije.

Dana 5. kolovoza započeli su

opsadu Sigeta, a naš novinar

ušao je u sam Siget kako bi

razgovarao s ljudima koji su se

“Mi im nismo ništa

krivi, neka odu i pu-

ste nas na miru.”

“Vi se svađajte, a mi ć emo

preuzeti teritorij”

N A Z I V P O S L O V A N J A

Turci pod Sigetom N. Š. Zrinski: “Ovo postaje neizdrživo.”

zatekli tamo. Razgovarao je i s

našim herojem Zrinskim koji

je uzeo obranu Sigeta u svoje

ruke.

“Postaje sve teže i teže, a glad

svakog dana uzima svoj da-

nak”, komentirao je Zrinski i

dodao: “Ne znam koliko ćemo

još dugo moći izdržati. Ako

uskoro ne pronađemo pamet-

no rješenje, morat ćemo na-

praviti proboj koliko god to

smrtonosno i ludo zvučalo.

“Zarobili su mi i sina, a sad

šalju pisma braniteljima da ne

gube uzalud glavu. Žele da im

predamo Siget pa će nas još i

nagraditi, ali ni jedan od nas

još nije ni pomislio na predaju

jer koliko god da nam nedos-

taju naše obitelji, čast i ljubav

prema domovini stavljamo na

prvo mjesto”, ispričao nam je

Zrinski i zamalo zaplakao.

“Ne previđa se skori kraj ovoj

bitci i ne zna se kako će završi-

ti. Stanovnici koji su ostali iz-

van kule bili su ubijeni ili su

uspjeli pobjeći, a Turci su pos-

tavili tabor ispred kule

daju stručnjaci.

Sve to došlo je svom kraju pa

su tako jučer, 7. rujna, Turci

zapalili Siget, a Nikola je sa

svojim braniteljima bio prisi-

ljen napraviti proboj.

“Najprije je pucao iz samokre-

sa, a zatim sjekao Turke sab-

ljom”, ispričao nam je jedan

od svjedoka tog povijesnog

događaja.

S i g e t — s t a n i c a d o B e č a

“Nisu imali izbora i njihova

će smrt uvijek biti zapamće-

na kao herojska smrt”, rekla

je Eva, žena Nikole Šubića

Zr inskog, pa dodala:

“Svjedoci govore da su ostali

branitelji stali uz njegovo tije-

lo kad je pao s konja, ali na-

silnici su bili toliko jaki da su

ih sve pobili i uzeli njegovo

tijelo. Sad je tko zna gdje, a

ja ga ne mogu dostojno ni

pokopati”, nije mogla suspre-

gnuti suze.

“Vjerojatno su uzeli tijelo za

trofej ili su ga poslali kao

upozorenje drugim narodima

koje žele pokoriti.”

Neslužbeno smo saznali da

mu je odsječena glava i po-

slana Sokolovićevu bratiću,

paši Mustafi, a daljnja joj se

sudbina ne zna.

Njegov život jedna je velika bitka puna pobjeda, a

ni ovo nije gubitak za njega jer je on moralni pobje-

dnik kojem ćemo jednog dana zahvaljivati na vlas-

titoj državi i svojim vladarima.

"Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu

velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjaj-

nomu vladaru i našoj ubogoj domovini i va-

ma vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego

da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti.

Tako mi Bog pomogao!"

Zavjetovao se i tako je i bilo. Ni u jednom trenutku

nije napustio svoju vojsku niti je pomišljao na to.

Nadamo se da će se tijelo vratiti u Hrvatsku, a obi-

telji izražavamo iskrenu sućut.

Autorica: Elizabeta Forjan, 2. d

zatekli tamo. Razgovarao je i s

našim herojem Zrinskim koji

je uzeo obranu Sigeta u svoje

Postaje sve teže i teže, a glad

svakog dana uzima svoj da-

komentirao je Zrinski i

Ne znam koliko ćemo

još dugo moći izdržati. Ako

uskoro ne pronađemo pamet-

no rješenje, morat ćemo na-

praviti proboj koliko god to

smrtonosno i ludo zvučalo.”

Zarobili su mi i sina, a sad

šalju pisma braniteljima da ne

gube uzalud glavu. Žele da im

predamo Siget pa će nas još i

nagraditi, ali ni jedan od nas

još nije ni pomislio na predaju

jer koliko god da nam nedos-

taju naše obitelji, čast i ljubav

prema domovini stavljamo na

ispričao nam je

Zrinski i zamalo zaplakao.

Ne previđa se skori kraj ovoj

bitci i ne zna se kako će završi-

ti. Stanovnici koji su ostali iz-

van kule bili su ubijeni ili su

uspjeli pobjeći, a Turci su pos-

tavili tabor ispred kule” , do-

daju stručnjaci.

Sve to došlo je svom kraju pa

su tako jučer, 7. rujna, Turci

zapalili Siget, a Nikola je sa

svojim braniteljima bio prisi-

ljen napraviti proboj.

Najprije je pucao iz samokre-

sa, a zatim sjekao Turke sab-

ispričao nam je jedan

od svjedoka tog povijesnog

Moda je u naše doba svojevrsni statusni simbol

B ogati građani i ple-

mići nose skupocje-

ne, vezom ukrašene

svilene haljine, krz-

no i pojaseve. Žene, kao i muš-

karci, dnevne haljine nose preko

lanenih košulja. One su najčešće

jednodijelne ili se sastoje od

dvaju dijelova. Jednodijelna ha-

ljina dugačka je od ramena do

stopala. Gornji dio haljine nači-

njen je od tvrdog materijala i sli-

či na muške prsluke, a sredinom

15. stoljeća zamijenjen je korze-

tom. Dvodijelna haljina sastoji

se od pothaljine (lanene košulje

i suknje) i raskošne glavne halji-

ne. Pufnasta pothaljina

nije strogo skrivena i ona se može

vidjeti ispod glavne haljine u pre-

djelu rukava i oko vrata.

Tijekom godina, glavni elementi od-

jeće ostaju isti, a mijenjaju se samo

detalji poput oštrine kroja, visine

kragne, punoće materijala, ovisno o

željama i prohtjevima kraljeva i kra-

ljica koji diktiraju tempo promjena

u modi. Žene se različito odijevaju

tijekom renesansnog razdoblja, a

najčešće varira stil ovratnika. Sredi-

nom 15. stoljeća okovratnici su vi-

soki i zaobljeni. Krajem 15. stoljeća

taj se stil mijenja pa postaje mode-

ran duboki 'V' izrez koji otkriva

gornji dio lanene košulje.

Slojevita odjeća raskošnih materijala kao statusni simbol

Kosa je kod aristokratskih žena skupljena u

pozamašne punđe, ukrašene biserima, ukos-

nicama ili malim šeširima koji dodaju visinu

punđi. Te krune na glavama gospoja čest su

motiv petrarkističke lirike.

Renesansni muškarci najčešće nose slojevi-

tu odjeću koja se sastoji od svilene košulje,

prsluka (doublet), ogrtača, kratkih hlača i

čarapa.

5 najzanimljivijih modnih komada

Autorice: Isabela Pernjak i Lucija Brkić, 2. D

Što nije u redu s Botticellijem?

Pravog imena Alessandro di Mariano Fili-

pepi, rođen je 1. ožujka 1445. godine, a

umire 1498. U dječačkoj dobi njegov ga je

otac povezao s fra Filippom Lippijem,

predstavnikom firen-

tinskog slikarstva ra-

ne renesanse, koji je

onda radio na jednoj

od svojih freski. Fra

Filippo Lippi ostvario

je snažan utjecaj na

mladog Botticellija.

Kasnije, Botticelli je

postao pripravnik u

radionici Andree del

Verrocchija, kipara,

zlatara i slikara koji je

utjecao na mnoge

talijanske umjetnike.

Botticelli je u del

Verrocchijevoj radio-

nici radio i s Leonar-

dom da Vincijem.

Prvo priznanje za

svoje radove dobio

je u crkvi Ognisanti

za djelo „Sveti Augustin“. Godine 1470.

otvorio je svoju radionicu. Papa Siksto IV.

zove Botticellija 1481. u Rim da oslika Sik-

stinsku kapelu.

Ubrzo nakon povratka iz Rima Botticellija

na dvor zovu Mediciji, tadašnji vladari Re-

publike Firence, da dođe raditi za njih. Za

to vrijeme nastala su neka od najpoznati-

jih Botticellijevih djela

poput „Primavere“ i

„Rođenja Venere“.

Botticelli se ostavio sa-

kralnih motiva i slikao

je mitološke i alegorij-

ske prizore. U „Alegoriji

proljeća“ vladaju nes-

tvarni likovi i Botticelli

potpuno zanemaruje

anatomiju. Slikanje na

takav način prati ga ci-

jeli život, ali pri kraju

života vraća se sakral-

nim temama iz kojih

nastaju mnoga prikazi-

vanja Bogorodice.

Botticelli se užasavao

brakova i tvrdio je da

mu pomisao na brak

stvara noćne more. Na-

vodno je patio od jed-

nostrane ljubavi prema Simmoneti Ves-

pucci, udanoj plemkinji za koju se kaže da

je bila model za „Rođenje Venere“.

On je jedan od najpoznatijih slikara svih vremena. On je simbol rane renesanse. On je Fi-

rentinac koji je naslikao neka od najpoznatijih umjetničkih djela. On je Sandro Botticelli

Zašto se Vetranovićeva Euridika osvrnula??

Rodio se 1482. ili 1483 u obitelji dubrovačkog

trgovca Dominika Vetranovića s obiteljskim

nadimkom Čavčić.

Smatra se jednim od najplodnijih hrvatskih

pjesnika, koji je, zajedno s Držićem, obilježio

kraj srednjeg vijeka i početak i samu renesan-

su. Nakon priprema na Mljetu, ulazi u

red benediktinaca 1507. ili 1509. u samostanu

na Lokrumu i školuje se u Italiji u Monte Cassi-

nu. Godine 1549. u dobi od 67 godina, potpu-

no se povlači u osamu otočića Sv. Andrije s

Opće je poznato da se Orfej na putu iz podzemlja s Euridikom osvr-

nuo, ali Vetranović je taj osvrt dodijelio Euridiki i tako zbunio književ-

ne teoretičare

Postoje razne teorije

o tome zašto se to

dogodilo. Je li nam

Vetranović želio po-

slati neku poruku kad

je krivnju prebacio na

ženski lik ili je želio

reći nešto o sebi?

Dorian Piskor, 2. d

Adrian Goršeta, 2. d

kojeg će se preseliti tek na kraju života na ne

mnogo manje izoliranu Višnjicu i u njezin sv.

Jakov gdje je i preminuo 1576. godine u dubo-

koj starosti. Vetranović je bio buntovan bene-

diktinac, u smislu da je bio originalan i da je

odudarao od ustaljenog. Mladenaštvo mu kra-

se, kao i većini umjetnika, ljubavne teme. U

srednjim, razumnim godinama posvećuje se

vjerskoj, moralnoj i društvenoj tematici, a znao

je i nabaciti oštru kritiku.

Shvativši da mu život odmiče, baca se na mito-

loške teme i u zanosu starosti, koliko god da je

ona zanosna, stvara najveća svoja djela.

Leonardo da Vinci

Leonardo je rođen 15. travnja 1452. u malenom

gradiću Vinci blizu Firence u Toskani. Bio je sin

bogatoga firentinskog bilježnika i seljačke žene.

Sredinom 15. stoljeća obitelj se preselila u Firen-

cu, u najvažnije intelektualno i umjetničko središ-

te Italije, gdje je Leonardo učio kod najboljih uči-

telja u gradu, pa tako i kod vodećeg firentinskog

slikara i kipara toga vremena Andree del Ver-

rocchija.

Leonardo je bio talijanski slikar, arhitekt, izumi-

telj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inže-

njer.

Ukratko - najveći genij renesanse. Čovjek koji u-

tjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka -

višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i

žudnje za novim spoznajama.

Osim u umjetnosti, dao je doprinose anatomiji,

botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici,

astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici, proi-

zvodnji oružja i urbanistici.

"Iako je čovjek sa svojim duhovnim sposobnostima otkrio velik broj pronalazaka ... nikad

neće otkriti pronalazak koji može nadmašiti prirodu po ljepoti, jednostavnosti i neposred-

nosti, u čijem stvaranju ne nedostaje ništa i ništa nije prekomjerno. "

Ilan Šepec, Bruno Polančec (2. d)

Kao znanstvenik Leonardo se uzdizao

iznad svih svojih suvremenika. Njego-

ve znanstvene teorije, kao i njegove

umjetničke inovacije, bile su bazirane

na pažljivom promatranju i preciz-

nom dokumentiranju. Shvaćao je bo-

lje nego bilo tko u njegovu ili sljede-

ćem stoljeću, važnost preciznog znan-

stvenog opažanja.

Michelangelo Buonarroti rođen je 6.

ožujka 1475. u firentinskoj obitelji kao

drugi sin osiromašenog plemića, gra-

donačelnika Capresea u Toskani. Tos-

kanu napušta još kao dijete i odrasta

u Firenci gdje je atelje braće Ghirlan-

dio imao velik utjecaj na njega. Usko-

ro je počeo pohađati školu Lorenca

de Medicija gdje je stvarao djela koji-

Michelangelo Buonarroti

ma se nadmetao s antičkima. Bio je opsjednut

ljudskim tijelom i prezentirao je sliku čovjeka kao

heroja. Buonarroti, najvažniji i najsvestraniji um-

jetnik svih vremena, ideal je mnogih generacija

umjetnika. Bio je slikar, kipar, arhitekt i pjesnik.

U svojim je djelima izražavao svoja filozofska i eti-

čka stajališta. Njegova umjetnost bila je dramati-

čna, napeta i snažna. Njegovo najpoznatije djelo i

završni izraz naturalizma 15. stoljeća - David, sma-

tra se remek-djelom renesansnoga kiparstva i u-

tjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjet-

nosti.

Drugo veliko kiparsko djelo mu je bila Pietà na ko-

joj se prvi put potpisao. Tu su i freska Stvaranje

Adama u Sikstinskoj kapeli, kupola bazilike sv. Pet-

ra, a preuređenje trga na vrhu brežuljka Campio-

doglija najveći je posao njegova života.

“Svaki komad kamena u sebi sadrži kip, a kiparova je zadaća otkriti taj kip.”

“Pravo umjetničko djelo, nije ništa drugo doli sjenka božanskog savršenstva.”

Ilan Šepec, Bruno Polančec (2. d)

Leonardo da Vinci (1452.—1519.)

Talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.

Osim umjetnosti, dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici,

mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici proizvodnje oružja i urbani-

zmu.

Sv. Ana s Madonom, Kristom i janjetom

(1510.)

Za razliku od srednjovjekovnih slikara,

renesansni umjetnici naglašavaju ljepo-

tu ljudskog tijela bez obzira slikaju li

religiozne ili svjetovne teme. Bogorodi-

ca se više ne krije iza idealiziranog lika

naivnog djeteta, nego je prikazuju kao

lijepu mladu ženu. Iako najpoznatiji kao

slikar, Leonardo da Vinci, genij nad

genijima, ostavio je iza sebe relativno

malen broj slika, ali zato zasigurno

najpoznatiju sliku svih vremena—Mona

Lisu.

Uomo Vitruviano, Homo ad circulum

(Čovjek u krugu)

Crteži anatomije i proporcija ljudskog

tijela pokazuju koliko je Leonardo bio

ispred svog vremena.

Tijekom renesanse Firencom je vladala obitelj Medici,

klan velikih poklonika i mecena umjetnosti. Živjeli su

kraljevskim životom te su okupljali i financirali mnoge

slikare, kipare , arhitekte i glazbenike od kojih su naruči-

vali umjetnička djela blistavih boja, želeći pokazati svu

raskoš grada i svoje vlasti. U 15. stoljeću Firenca je jed-

no od najvažnijih središta nove europske umjetnosti.

Santa Maria del Fiore, katedrala u Firenci

Filippo Brundelleschi, prvi pravi renesansni graditelj,

izgradio je kupolu katedrale, simbol renesanse u

Firenci (1420.—1436.).

Piero della Francesca (1415.—1492.): Isusovo rođe-

nje (1475.?), detalj slike

Sandro Boticelli (1445.—1510.): Rođenje

Venere (1485.)

Ranorenesansni umjetnik iz Firence, primje-

njuje perspektivu s geometrijskom točnošću. U

prvome planu njegovih slika uvijek su ljudi u

nekoj djelatnosti. Teme su iz klasične mitologi-

je ili kršćanske tradicije, a likovi odražavaju

njegovo vrijeme. Biblijski motiv slikar je upot-

punio skupinom anđela pjevača, koji sviraju

lutnje.

Boticellijevo Rođenje Venere jedna je od

najpoznatijih renesansnih slika i izvrstan pri-

mjer sklonosti renesansnih umjetnika antič-

kim motivima.

Firenca – žarište renesanse

umjetnosti

Michelangelo Bounarottti: Pieta

(1500.)

Michelangelo je prvi put pozvan u Rim

1496. godine kada je isklesao poznatu

skulpturu Pieta u bazilici sv. Petra u Ri-

mu. Vrlo uvjerljiva i emocionalno snaž-

na, Pieta je isklesana u mramoru. Ističe

se mladenački svjež lik Marije i raskošni

nabori njezine haljine.

U razdoblju visoke renesanse (1500.—1530.) središtem umjetnosti postaje Rim. U Rim dolaze tri naj-

veća renesansna umjetnika: Leonardo da Vinci (1452.—1519.), Michelangelo Bounarroti (1475.—

1564.), i Rafaello Santi (1483.—1520.). Pape su ih pozivali i od njih naručivali veličanstvena djela s pod-

ručja slikarstva, arhitekture i kiparstva. Najbolji su trajni svjedoci tog vremena Sikstinska kapela i bazili-

ka sv. Petra u Rimu.

Rafaelo Santi: Atenska škola

Najpoznatija freska Rafaela Santija nalazi se u privatnim papin-

skim odajama u Vatikanu. Prikazuje velike mislioce stare Grčke. U

središtu na vrhu stuba stoje Platon (u bradatom, sijedom liku krije

se lice Leonarda da Vincija) i Aristotel. Okruženi su poznatim filo-

zofima i znanstvenicima, poput matematičara Euklida, astronoma

Ptolomeja i drugih.

Morena Mikulec, 2. d

Oni znaju što vrijedi

Rim: Pape, mecene crkvene umjetnosti

“Kada dotaknete

vodu u rijeci, ono

što ste dotakli je

zadnje od onoga

što je prošlo i prvo

od onoga što će

doći. Tako je i sa

sadašnjosti. “

Da Vinci

Kratko o Leonardu

Leonardo da Vinci, umjetnik,

istraživač i pronalazač, rođen je

15. travnja 1452. godine u Vinci-

ju kod Firence kao nezakoniti sin

bilježnika Ser Piera i seljačke

djevojke Caterine. Naukovao je

u radionici Andree del Ver-

rocchija (o. 1435. – 1488.) u Fi-

renci. U firentinski slikarski ceh

primljen je 1472. Sve znanje ko-

je nadilazi osnovne računske

operacije, čitanje i pisanje Leo-

nardo je stjecao sam. Njegov

najveći učitelj bilo je iskustvo.

Potvrđena mu je nadnaravna

sposobnost reagiranja oka, film-

ska točnost i mjesečarski osjećaj

za dramatične trenutke života i

prirode. Bio je angažiran kao

inženjer na dvoru milanskoga

vojvode Ludovica Sforze, kasnije

je bio inženjer i tehnički ratni

savjetnik u vojsci Cesarea Borgi-

je. U području primijenjene me-

hanike smatrao se prethodni-

kom znanosti o strojevima. Uz

naprave za letenje koje nikada

nisu ispunile njegov san o lete-

nju, izumio je stroj za izradu tje-

stenine, ronilačko zvono, sisalj-

ke na tlak, dizalice, tokarski

stroj, vijke, ratne strojeve, pado-

bran, stroj za automatsko pre-

denje.

Stvaralaštvo

Posljednja večera

Sliku je naručio Vojvoda od Mila-

na za blagovaonicu u samostanu

Santa Maria delle Grazie u Mila-

nu. Sliku karakterizira savršen

raspored i geometrijska propor-

cija likova apostola i Isusa Krista.

Uz sliku je vezana misterija da

Vincijeva koda – spekulacija da

je osoba s desna Kristu Marija

Magdalena, Isusova žena.

Mona Lisa

Postavila je nova mjerila u umje-

tnosti portreta. Sliku je naručio

firentinski trgovac Francesco del

Gioconda, a prikazuje njegovu

ženu La Giocondu. To je fasci-

nantno djelo sa najslavnijim os-

mijehom na svijetu. Sliku nikada

nije predao naručitelju, već ju je

zadržao za sebe, a kratko pred

smrt i prodao kralju Franji I. Sli-

ka je renovirana i može se vidje-

ti u samostanu Santa Maria del-

le Grazie u Milanu.

Vitruvijev čovjek

Izveden je tušem i perom na pa-

piru, a prikazuje figuru muškarca

u dva položaja koji se preklapaju

(s raširenim rukama te raširenim

rukama i nogama), dok su oko

njih opisani kružnica i kvadrat.

Čuva se u Galleriji dell' Accade-

mia u Veneciji.

Izumi

Čovjekov let bio je problem na

kojem je Leonardo radio inten-

zivno punih 25 godina. Jedan

od njegovih izuma je padobran

piramidalnog oblika.

Padobran se potvrdio u praksi.

Međutim svi njegovi izumili nisu

bili jednako uspješni. Nije uspio

otkriti tajnu pogonske snage pri

letu, tako da su njegova promat-

ranja i njegova raznolika nastoja-

nja u proučavanju ptičjeg leta

ostala bez učinka. Većina njego-

vih nacrta bavi se izumima o letu

s pomičnim krilima, u kojima čo-

vjek, koji leži na jednoj dasci ok-

renut licem prema dolje, treba

pomicati krila. Izum propelera

u obliku vijka budi još i danas u

inženjerima zračnog prijevoza

velik interes. Njegov dizajn smat-

ra se pretečom helikoptera.

Znanstveni i teorij-

ski projekti

Kao znanstvenik Leonardo se

uzdizao iznad svih svojih su-

vremenika. Njegove teorije

sačuvane su u mnogim biljež-

nicama. Leonardo je preduhit-

rio mnoge znanstvenike svojim

meteorološkim i geološkim

istraživanjima, razjasnio je u-

tjecaj Mjeseca na plimu, pret-

postavio je moderno shvaća-

nje formiranja kontinenata te

je istraživao podrijetlo fosilizi-

ranih ljuštura. Bio je među pr-

vim znanstvenicima koji su po-

stavili znanosti o hidraulici i

vjerojatno je izumio hidrome-

tar. Njegova shema za gradnju

kanala riječnih sustava još i

danas ima praktičnu vrijed-

nost. Projektirao je velik broj

genijalno osmišljenih strojeva,

od kojih su mnogi bili potenci-

jalno upotrebljivi, među njima

i ronilačko odijelo.

Zaključak

Leonardu su često predbacivali

da premalo radi, da je neposto-

jan i da mnogo toga ostavlja ne-

završenim. To je bilo posljedica

goleme pokretljivosti velikoga

duha koji je stalno bio zaokup-

ljen nečim novim. Za Leonarda

da Vincija nema kraja. Život je

proces, smatrao je umjetnik –

istraživač. Bio je univerzalni ge-

nij čiji će izumi u svim vremeni-

ma zaokupljati ljudski mozak.

“Željezo hrđa ukoliko

se ne koristi. Voda

gubi svoju čistoću

ukoliko miruje. Na isti

se način neaktivnost

očituje na ljudskom

umu. “

Da Vinci

Izradili: Luka Rajn i Marko Lončar, 2. d

Marko Marulić Splićanin

Naš poznati

Splićanin Marko Ma-

rulić, ili Marcus Ma-

rulus, svojim djeli-

ma ne prestaje zani-

mati europsku čita-

teljsku publiku! Zah-

valjujući svome knji-

ževnom radu, Marulić

postaje središnja oso-

bnost splitskoga hu-

manističkoga kru-

ga. Književna djela

piše na hrvatskom,

latinskom te svoje

umijeće prikazuje i

na talijanskom jezi-

ku (tri pisma i dva

soneta). Njegova

djela tematski su

okrenuta kr-

šćanskom životu,

moralno-teološkim i

kulturnopovijesnim

raspravama, piše

propovijedi, dijaloge,

pisma, epove, poe-

me i kraće pjesme.

20. lipnja 1500. – dovršava

Od naslidovan'ja Isukarstova

(hrvatski prijevod djela De

imitatione Christi Tome Kem-

penskoga).

1464. – Marulić piše najraniji

sastavak koji se može točno

datirati pod nazivom Epitaphi-

um Georgiji et Perinae

1499. – završava De institutio-

ne de bene vivendi per exem-

pla sanctorum, tj. Upućivanje u

čestit život po primjerima sve-

taca.

M a r u l i ć s v o j i m d j e l i m a n e p r e s t a j e z a n i m a t i e u r o p s k u

č i t a t e l j s k u p u b l i k u

P o t a k n u t l e k t i r o m p i š e n i z d i s t i h a o m i t s k i m l i k o v i m a

H u m a n i s t i č k a š i r i n a i n t e r e s a

Maruliću nije do-

voljno samo to,

već se pokazuje

vještim i u tradiciji

renesanse sposo-

bnosti sinteze hr-

vatske, latinske i

talijanske književ-

nosti.

U njegovim djelima

prepoznajemo tipičnu

humanističku širinu

interesa (književnost,

povijest, politika, ar-

heologija, slikarstvo).

M. Marulić

književna djela

piše na

hrvatskom,

latinskom te

svoje umijeće

iskazuje i na

talijanskom

jeziku

S t r a n i c a 1 8

D e i n s t i t u t i o

n e b e n e v i v e n d i

p e r e x e m p l a

s a n c t o r um

M a r k o M a r u l i ć

Svoj opus, Marulić započinje još u srednjoškolskim danima. Potak-

nut lektirom, Ovidijevim Metamorfozama, piše niz distiha o mitskim

likovima.

19. srpnja 1501.

Pismo splitskom ka-

noniku i prijatelju

Jerolimu Ćipiku, s

prevažnom

zabilješkom o Juditi:

"Izradio sam jedno

djelce u stihu na

našem materinskom

jeziku, u rimama,

podijeljeno u šest

knjiga, koje sadrži

pripovijest o Juditi i

Holofernu (...).

Sastavljeno je na

pjesnički način,

dođite i pogledajte

ga, reći ćete kako i

slavenski jezik ima

svojeg Dantea."

te humanist eu-

ropskog formata.

Ostavio je opsežan i

raznovrstan opus,

koji se odlikuje

vrsnom književnom

stilizacijom, sposob-

nošću variranja i

prilagodbe raznov-

Marko Marulić po

općem je sudu

najvažniji hrvatski

pisac 15. i 16. st.,

nacionalni klasik, tvo-

rac prvog epa na

hrvatskom jeziku,

ujedno i klasik

kršćanske književnosti

rsnoj čitateljskoj publi-

ci. I u stihu i u prozi

stvorio je djela bespri-

jekorne vrijednosti i

prvorazredna značen-

ja za nacionalnu kul-

turu.

M j e s t o u h r v a t s k o j i e u r o p s k o j k n j i ž e v n o s t i

M a r u l i ć – t v o r a c t e r m i n a p s i h o l o g i j a

1510. — 1517.

Radi na latinskom

epu Davidias

(Davidijada). Negdje

u tom razdoblju nas-

taje i njegov

spis Psichiologia de

ratione animae hu-

manae (Psihologija, o

naravi ljudske

duše). U tom naslovu

prvi se put u povijesti

rabi riječ "psihologija",

pa se Marulić danas

smatra njezinim

tvorcem.

Biste li vjerovali ka-

da bismo vam odali

tajnu da je Marulić

danas smatran tvor-

cem termina psiho-

logija? Ne? Povijes-

ni izvori ne dijele is-

to mišljenje poput

vas, dragi čitatelji!

“(...) dođite i

pogledajte ga,

reći ćete kako

i slavenski

jezik ima

svojeg

Dantea."

S t r a n i c a 1 9

M a r u l i ć n e s i l a z i s l j e s t v i c a n a j p r o d a v a n i j i h

Marulićeva Judita

Marko Marulić– otac hrvatske

književnosti

Naš svestrani Marulić prevodi s talijanskog na latinski i posljednju

kanconu nenadmašiva Petrarcina Kanconijera – Ad Virginim beatam.

Stela Treščec i Kaltrina Stajku, 2. d

M a r u l i ć — h r v a t s k i D a n t e

CRIJEVIĆ OVJENČAN PJESNIČKIM LOVOROM

S ponosom objavljujemo da smo mi prve hrvatske no-

vine koje su odradile intervju s prvim hrvatskim pjesni-

kom koji je ovjenčan pjesničkim lovorom 1484. godine.

Sigurno već znate o kome je riječ… Predstavljamo gla-

sovitog Iliju Crijevića koji je za svoje Elegije Flaviji dobio

status „poeta laureatus“.

„Dobar dan! Na početku Vam želimo čestitati na postignutom uspjehu s tek 21

godinom i zahvaliti što ste odvojili svoje dragocjeno vrijeme na naš intervju. Poča-

šćene smo što smo baš mi dobile zadatak da Vas intervjuiramo.

CRIJEVIĆ: „Dobar dan! Zahvaljujem na ovoj dobrodošlici i željno iščekujem vaša pita-

nja.“

„Možete li nam se ukratko predstaviti? Gdje ste se i kada rodili?“

CRIJEVIĆ: „Rođen sam 1463. godine u Dubrovniku.“

„Gdje ste se i kako školovali? Tko Vas je poticao u obrazovanju?“

CRIJEVIĆ: „Ispočetka sam se školovao u rodnome Dubrovniku, a zatim me je očev ro-

đak Stjepan Džamanjić kao trinaestogodišnjaka od-

veo na studij u Rim. Poslije sam bio prebačen u Fer-

raru. Na moj je rad podosta utjecao Pomponije Let

(Iulius Pomponius Laetus), osnivač Akademije na

Kvirinalu.“

„Koga ste voljeli ili volite proučavati, a o kome

volite pisati? Tko vam je uzor?“

CRIJEVIĆ: „Oduvijek sam volio proučavati Plauta, a

pisati o Vergiliju. Glavni uzor mi je Katul.“

„Budući da ste ovjenčani lovorovim vijencem,

morali ste latinizirati svoje ime… Kako ono sada gla-

si?“

CRIJEVIĆ: „Aelius Lampridius Cervinus.“

„Slovite za tankoćutnog lirika. Čime su inspirirani

Vaši stihovi?“

CRIJEVIĆ: „Najčešće su to pjesme erotskog sadržaja. In-

spirirane su, naravno, najsnažnijim i najvećim osjeća-

jem—ljubavlju.“

„Možete li nam, za kraj, reći je li Vaša ljubav upuće-

na stvarnoj osobi Flaviji ili je Flavija lik izmišljen sa-

mo za potrebe pisanja?“

CRIJEVIĆ: „Moja je jedina i iskrena ljubav Flavija. Flavija

je stvaran lik i u zbilji, i nije me sram u javnosti iskazivati

ljubav prema njoj. Ta ista ljubav potaknula me da napi-

šem ovo djelo bez kojeg danas ne bih bio gdje jesam.“

Bio je ovo kratak intervju s legendarnim Ilijom Crijevićem i u nastavku možete pročitati ne-

koliko stihova iz njegove, već spomenute, Elegije Flaviji. Slijedi tekst na latinskom, a zatim i

prijevod na hrvatski radi lakšeg razumijevanja ovog remek-djela:

Izradile: Tena Cmrk i Ivona Matovina, 2. d

„Quid tibi vis blando, pulcherrima Flavia, vultu,

Quid tibi cum Musis, ambitiosa, meis?“

„Što želiš, Flavijo lijepa, tim ugodnim licem,

što će tebi, častohlepnice, moje Muze?“

„Exarsi, inque meo vivaces sanguine flammas

Ignis inextincti ventilat acer amor.“

„Izgorjeh, i živo plamenje vatre neugasive

u krvi mojoj potiče ljuta ljubav.“

Nikola Nalješković, Dub-

rovčanin, rođen je 1500.

godine, hrvatski je pjesnik,

dramatičar i—najvažnije

od svega—znanstvenik za

kojeg vrlo vjerojatno nika-

da niste čuli! Za života je

smatran velikim pjesni-

kom i vrlo učenom oso-

bom. Iako je bio suvreme-

nik Marina Držića te pisao

komedije prije njega, nje-

gov je književni i znanstve-

ni opus nekako potisnut te

se o njemu vrlo malo čuje.

Djetinjstvo mu nije bilo

kakvo bi baš svatko pože-

lio, ali unatoč tome uspio je

u životu ostvariti dobru reputaciju. Rodi-

telji su mu umrli kada je bio mlad, a kako

je bio najstariji od svoje braće, morao se

brinuti za njih. Novac je zarađivao baveći

se trgovinom, no kako mu to nije pošlo za

rukom, iskoristio je svoje vještine u mate-

matici te se bavio mjerenjima i bio gradski

pisar (vjerojatno nekim mjerenjima koja

Crtež Dubrovnika u 15. stoljeću

su bila potrebna ljudima

u svakodnevnom životu,

a znamo da nisu baš svi

bili obrazovani pa je tako

zarađivao). Kasnije, kada

su se braća osamostalila,

počeo se baviti onime u

čemu je najviše uživao—

književnošću i znanošću.

Nalješković je autor veli-

koga broja osmeračkih i

dvanaesteračkih epistola

(čak 37 njih), upućenih

prijateljima i književnici-

ma od Zadra do Dubrov-

nika. Pojedine poslanice

imaju iznimnu književno-

povijesnu vrijednost kao

jedini izvor i svjedočanstvo

o nekim, danas nepoznatim, književnim

ličnostima onoga doba! Njegove nadgrob-

nice i duhovno-religiozna lirika (pisana

vjerojatno u autorovim zrelijim godina-

ma), promotreni na podlozi autorove ko-

mediografske i znanstvene djelatnosti,

svjedoče o velikoj stvaralačkoj snazi te

spisateljskoj kompetenciji toga renesan-

snog autora.

Osim za istraživanje hrvatske kulturne po-

vijesti, Nalješkovićeve poslanice (napisane

dvostruko rimovanim dvanaestercima ili u

osmeračkim katrenima), često prožete

osjećajem boli, čežnjom za mirom i slobo-

dom te hrvatskim domoljubljem (uvijek u

pohvalnom tonu), imaju znatnu pjesničku

vrijednost.

Nikola Nalješković

Godine 1579. napisao je Dialogo spora la sfera del mondo

za papu Grgura XIII. To je matematička rasprava o reformi

kalendara (ideja o rješenju problema prijestupnog dana)

koju ga je sam papa zatražio da napiše! To nam govori o

njegovoj važnoj povijesnoj ulozi. Bio je vrlo svestran te se

pored astronomije bavio i lirikom. Napisao je tipični petrar-

kistički kanconijer ljubavnih pjesama pod naslovom Pjesni

ljuvene. Također je pisao maskerate (karnevalske popjevke)

koje odskaču od svog žanra zbog svog lascivnog i erotizira-

nog sardžaja. Njegove prve četiri "komedije" (pisane u sti-

hu) mogle bi se žanrovski odrediti kao pastoralne drame,

tipični renesansni izvedbeni oblici alegorijsko-mitološkoga

sadržaja, u duhu klasične ekloge (tema pastirskog života), s

posve jednostavnom strukturom zapleta. Druge dvije

"komedije" ulaze u žanrovski okvir farse i prvi su pokušaji

toga žanra u Hrvatskoj. Dialogo spora la sfera del

mondo

Možda se pitate jesu li dva veličanstvena komediografa

bila u dobrim odnosima. Marin Držić i Nalješković živjeli

su u isto vrijeme u istom gradu, ali nisu razmjenjivali po-

slanice, što je donekle neobično jer je Nalješković bio pri-

jateljski povezan s Držićevim bratom Vlahom, kojega hva-

li u djelu Dialogo sopra la sfera del mondo, a Nalješković-

eva supruga Nika bila je sestra supruge Držićeva brata

Vicka, Jele. Zapaženo je da Nalješković i Držić nisu bili po-

etički bliski. Vidimo da su bili itekako povezani

(obiteljima), no možemo reći da nisu bili baš u najboljim

odnosima (vjerojatno zbog konkurencije) te bi postig-

nuće jednog potaknulo drugog na još veću predanost ra-

du.

Marin Držić Vidra i Nalješković

Izradili: Bernard Crnković i Tomislav Ogrinec, 2. d

Ovaj se rječnik može

smatrati pravim počet-

kom hrvatske leksikogra-

fije. Pet jezika koji se u

naslovu spominju kao

najplemenitiji jezici su

latinski, talijanski, nje-

mački, hrvatski i mađar-

ski.

Knjiga je mali kvart-

format, ima 6 predgo-

vornih stranica i 128

stranica rječnika. Hrvat-

skih riječi ima oko 3800.

Na posljednjih šest stra-

nica donosi na pet jezika

tekstove deset Božjih

zapovijedi, Vjerovanja, Očenaša i Zdravo Mari-

je.

Klasificirane po značenjskim skupinama, hrvat-

ske se riječi vežu za pojmove

religije, crkvene hijerarhije,

pomorstva, za život u gradskoj

sredini, poljoprivredu, stočar-

stvo.

U rječniku nalazimo i prijedlog

reforme latinice. Cilj mu je bio

ustanoviti grafijski nacrt koji

omogućuje jasan i jednozna-

čan izgovor, odnosno ukloniti

iz hrvatske latinice sve grafij-

sko-pravopisne nedosljednos-

ti i dvomislenosti.

Najozbiljnijim nedostatkom

smatra se to što riječi nisu

leksikografski obrađene, nego

su nanizane u temeljnim oblicima, i to u svim

jezicima ovoga rječnika.

F a u s t V r a n č i ć I z u m i i d j e l a

Faust Vrančić rođen 1551. u

Šibeniku, hrvatski je polihistor,

jezikoslovac, izumitelj, diplomat,

inženjer, svećenik i biskup.

Njegova će se djela stoljećima

spominjati i cijeniti te ćemo vam

kratko predstaviti neka od njih.

RJEČNIK PET NAPLEMENITIJIH EUROPSKIH JEZIKA

(Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum,

latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae)

NOVE NAPRAVE IZUM PADOBRANA

Novo djelo iznimno je vrijedno tehničko djelo s

49 slika, u kojem je na pet jezika opisano 56

različitih naprava, pronalazaka, uređaja i kons-

trukcija. Među značajnije opise iz spomenuto-

ga djela spadaju viseći most i leteći čovjek,

prikaz padobranca.

U ovome djelu Vrančić prilaže hagiografske životopise opatica šibenskoga samostana sv. Salvatora,

prvenstveno svetica osobito štovanih u hrvatskim krajevima uz jadransku obalu.

Ž I V O T N I K O L I K O I Z A B R A N I H

Padobran je od svih Vrančićevih izuma najpoz-

natiji, izum koji je sam isprobao u Veneciji.

Leonardo da Vinci imao je sličnu zamisao rani-

je, ali je on nacrtao tek grubu skicu padobrana,

piramidalnog oblika, dok je Vrančićev padob-

ran bio pravokutnog oblika, kakvi su padobrani

i danas.

JESTE LI ZNALI…

… da je Vrančić bio kancelar kralja Rudolfa za

Ugarsku i Transilvaniju?

… da se Vrančićeva knjiga često pripisuje Leo-

nardu da Vinciju?

… da se svjednočanstvo o Vrančićevu skoku

nalazi u knjizi koju je napisao engleski biskup

John Willkins?

JOŠ NEKI VRAN-

ČIĆEVI IZUMI:

mlin koji pokreću mor-

ske struje,

žičara,

nova konstrukcija me-

talnih mostova

Autorice: Lorena Lončarić i Mirta Sabol, 2. d

Prvi hrvatski tiskani rječnik objavljen je

u Veneciji 1595. godine. Sadrži oko

4000 hrvatskih riječi uglavnom iz

čakavskoga narječja, ali se pojavljuju i

riječi iz štokavskoga i kajkavskoga nar-

ječja. Autor mu je veliki Faust Vran-

čić*. On ga je uvrstio

među pet najznačaj-

nijih jezika ondašnje

Europe. Knjiga ima

šest predgovornih

stranica i 128 stranica

rječnika. Na posljed-

njih šest stranica na-

laze se na pet jezika

tekstovi Deset Božjih

zapovijedi, Vjerova-

nja, Očenaša i Zdravo

Marije. Taj se rječnik

može smatrati pravim

početkom hrvatske

leksikografije. Nar-

ječna podloga rječni-

ka je čakavska s ikavskom zamjenom

jata, na koju se nadovezuju elementi

štokavskoga. Izrazitije je unošenje što-

kavskih, prvenstveno dubrovačkih lek-

sema u hrvatski niz. Puno toga nam

govori da Vrančić ima pred očima neu-

jednačen hrvatski teren i da leksičko

blago crpi iz svih narječja. Izvjestan

broj riječi dolazi iz crkvenoslavenske

tradicije. Rječnik je zabilježio i talijan-

ske posuđenice, što je očekivano s ob-

zirom na Vrančićevo podrijetlo. Vran-

čić čakavsko narječje

naziva dalmatinskim

jezikom, koje je u ono

vrijeme bilo književni

jezik i njime se govori-

lo na znatno širem po-

dručju nego danas. Ra-

sprostiralo se ne samo

po otocima, nego i na

velikome dijelu dalma-

tinskog područja, do-

piralo do Like, Slavoni-

je i dijela Bosne, a neki

stručnjaci kažu da se

njime govorilo i u sa-

mome Dubrovniku.

Štokavsko je narječje

Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže

i on ga je držao najljepšim među trima

hrvatskim narječjima. Hrvatske se rije-

či vežu za pojmove religije, crkvene hi-

jerarhije, pomorstvo, život u gradskoj

sredini, poljoprivredu, stočarstvo…

RJEČNIK PET NAJUGLEDNIJIH EUROPSKIH JEZIKA: LATINSKOGA, TALIJANSKOGA, NJEMAČKOGA,

DALMATINSKOGA I MAĐARSKOGA

(DICTIONARIUM QUINQUE NOBILISSIMARUM EUROPAE LINGUARUM: LATINAE, ITALICAE, GER-

MANICAE, DALMATICAE ET UNGARICAE)

Prvi hrvatski rječnik

Vrančić je prihvatio grafijsku praksu

temeljenu na mađarskoj grafiji - cz = /

c/, cs = /č/, sz = /s/, ly= /lj/, ny= /nj/ .

Cilj mu je bio iz hrvatske latinice uklo-

niti sve nedosljednosti i dvosmislenos-

ti. Najozbiljnijim nedostatkom smatra

se to što riječi nisu obrađene, nego su

nanizane u temeljnim oblicima. Vranči-

ćev rječnik posebno je bio popularan u

Mađarskoj gdje je u 19. st. doživio no-

vo izdanje. Hedvig Sulyok je na temelju

toga rječnika sastavio mađarsko-

talijanski rječnik. Također je bio temelj

za izradu mnogih drugih rječnika.

Rječnik Fausta Vrančića ima čak sedam

izdanja. 1992. godine izišlo je sedmo

izdanje, što je zapravo vjerni pretisak

onoga prvoga. U prilogu Rječnika Vran-

čić je dao otisnuti i Popis dalmatinskih

riječi koje su Mađari prihvatili, a koji

sadrži riječi koje su iz hrvatskoga preš-

le u mađarski jezik.

O Vrančićevu životu

Faust Vrančić rođen je 1551. godine u

Šibeniku. Najvažniji je konstruktor i

tehnički pisac u Hrvata na kraju 16.

stoljeća. Biskup Antun Vrančić bio je

njegov stric, te je još kao dječak otišao

k njemu u Ugarsku. U Padovi je studi-

rao je filozofiju i pravo, a kasnije je te-

meljitije počeo studirati prirodne zna-

nosti i tehniku. U Rimu je istraživao

konstrukcije strojeva i arhitektonske

probleme. Također, upoznao je tehni-

čke crteže Leonarda da Vincija, što je

rezultiralo najznačanjinjim Vrančiće-Izradile: Paula Hruško i Martina Smiljanović, 2d

vim djelom Machinae novae (Mletci

1615. ili 1616. godine). U njemu je opi-

sao 56 raznovrsnih uređaja i tehničkih

konstrukcija s komentarima na latin-

skome, talijanskome, španjolskome,

francuskome i njemačkome jeziku.

Vrančić je djelo oblikovao kao priru-

čnik. Napisao je mnoga djela, a na kra-

ju života živio je u rodnome Šibeniku.

Umro je 27. veljače 1617. godine, a

njegovo je tijelo sahranjeno u crkvi sv.

Marije na otoku Prviću kraj Šibenika.

FAUST VRANČIĆ

Šibenik 1551. - Venecija 1617. godine)

Najnovije vijesti iz Londona

Bogate žene uljepšavaju se izbjeljujući

kožu spojevima boraksa, sumpora i

olova – što je sve bar malo, a katkad i

vrlo, otrovno – jer je blijeda koža

znak vrhunske ljupkosti.

Pivo se pije obilatno, čak i uz doručak. Galon

dnevno – oko 4 litre – bila je tradicionalna

doza za redovnike, a ostali sigurno nisu

pili ništa manje.

Puritancima se kazalište gadilo i krivili su ga

za svaku prirodnu nepogodu, uključujući i

potres iz 1580. Vjerovali su da je kazalište

leglo sodomije i bludnih odnosa svih vrsta.

Shakespeare je bio dramatičar, glumac, djelomični

vlasnik i vjerojatno režiser.

Kraljica je bila zaštitnica kazališ-

taraca. Tajna je u porezu koji

je ubirala od tog unosnog po-

sla.

U vrijeme kada Shakespeare dolazi u London

kazališni život cvjeta. Kazališta su bila na-

čičkana po rubovima grada, izvan zidina

Londona. To progonstvo kazališta su dijelila

s javnim kućama, zatvorima, ludnicama, ba-

rutanama, neposvećenim grobljima i bučnim

poduzećima. Vrata Cityja zatvarala su se u

sumrak i nitko nije mogao ući ni izići do zo-

re. Policijski sat stupao je na snagu s mra-

kom, kada su se zatvarale gostionice, a gra-

đani nisu smjeli boraviti vani.

Kazališta su zbog kuge često

bila zatvarana. Kazalištarci su bili na udaru zakona kao do-

količari.

John Hemings i Henry Condell, Shakespeareo-

vi kolege glumci, sastavljači su izdanja nje-

govih drama poznatog kao The First Folio.

Shakespeare je skovao 2035 riječi! Ne-

ologizmi se pojavljuje nevjerojat-

nom učestalošću, po jedan na dvije

i pol replike u Macbethu , Hamletu

i Learu, npr.

Družine su mogle imati trideset drama na ak-

tivnom repertoaru, pa se od glavnog glum-

ca tražilo da zapamti možda petnaest ti-

suća replika u jednoj sezoni.